ANATOMIJA I TEHNOLOGIJA DRVA II. POLUGODIŠTE

I. SVOJSTVA DRVA

MEHANIČKA SVOJSTVA DRVA

Mehanička svojstva drva pojavljuju se kad na drvo djeluju neke vanjske mehaničke sile. Mehaničke vanjske sile nastoje promijeniti prirodni oblik i dimenzije drva što nazivamo deformacija. Deformacija može biti privremena (elastična) i trajna (plastična). Privremena je ako nakon prestanka djelovanja vanjske sile drvo po primi svoj prirodni oblik i dimenzije. Trajne su deformacije u slučaju kada drvo ostane trajno promijenjenog oblika i dimenzija i nakon prestanka djelovanja vanjske sile. Otpor koji tijelo pruža djelovanju mehaničkih sila naziva se unutarnje naprezanje tijela. Tri su osnovne vrste unutarnjih naprezanja:

1. VLAČNO2. TLAČNO3. POSMIČNO

Mehanička svojstva drva su:

1. ELASTIČNOST2. ČVRSTOĆA3. TVRDOĆA4. OTPORNOST NA HABANJE

Elastičnost je sposobnost privremena promjene prirodnog oblika i dimenzija drva. Mjeri se modulom elastičnosti. Modul elastičnosti je omjer naprezanja po jedinici površine i deformacije po jedinici dužine. Modul elastičnosti ovisi o vrsti drva, njegovoj građi, masi, sadržaju vode, smjeru vlakanaca, temperaturi, obliku presjeka i biološkim faktorima.

Čvrstoća je najveće unutarnje naprezanje neposredno prije loma. Njome se neko tijelo opire djelovanju vanjskih sila koje ga nastoje saviti, prelomiti i sl. Razlikujemo više vrsta čvrstoća:

a) čvrstoća na tlakb) čvrstoća na vlakc) čvrstoća na smicanjed) čvrstoća na savijanjee) čvrstoća na sukanje (torziju)f) čvrstoća na udarceg) čvrstoća na cijepanje

Tvrdoća je otpor nekog tijela (drva) protiv utiskivanja drugog tijela u njegovu površinu djelovanjem vanjskih sila.

2

Prema stupnju tvrdoće drvo se dijeli na:

a) vrlo mekob) mekoc) srednje tvrdod) tvrdoe) vrlo tvrdof) tvrdo kao kost

Otpornost na habanje je svojstvo drva kojim se ono opire postupnom narušavanju svoje površine pod djelovanjem vanjskih sila. U bliskom je odnosu sa tvrdoćom (tvrđe drvo je i otpornije na habanje). Habanjem se troši površinski sloj drvenih podova, stepenica, pragova itd.

FAKTORI MEHANIČKIH SVOJSTAVA

Svojstva drva kreću se u širokim granicama zbog mnogobrojnih utjecaja (klima, stanište, vrsta, starost…). Osnovna svojstva drva su nehomogenost, anizotropnost i varijabilnost. Nehomogenost se odnosi na nejednoliku građu, anizotropnost na nejednolika svojstva na različitim mjestima u istom komadu drva, a varijabilnost na veliku raznolikost unutar i između vrsta. Mehanička svojstva drva ovise o rasporedu, veličini i toku elemenata građe drva. Ako je tih elemenata više po jedinici površine, ako su elementi duži, njihove stjenke deblje, a raspored tih elemenata pravilniji i jednoličniji mehanička svojstva drva su bolja. Mehanička svojstva ovise i o intenzitetu godišnjeg prirasta tj. o širini goda. Udio kasnog drva koje je čvršće, tvrđe, gušće i teže poboljšava mehanička svojstva. Kod drva četinjača postoji određeni raspon tj. optimalna širina goda kod koje su mehanička svojstva najbolja. Također kod četinjača postoji i min. i max. broj godova po 1 cm izvan kojih se svojstva drva znatno mijenjaju. Razlike u mehaničkim svojstvima drva bijeli i srži iste vrste nisu se pokazale značajnima što je bitno kod vrsta sa širokom bijeli (jasen, bor). Gledajući uzdužno postoje razlike u čvrstoći drva debla, korijena i grana. Najčvršće je drvo grana, onda drvo debla i na kraju drvo korijena. Ovisno o starosti mlađe drvo je čvršće od zrelog, a prestarjelo je manje čvrsto od zrelog. Volumna masa je također jedan od faktora mehaničkih svojstava. Općenito vrijedi da drvo iste vrste sa većom volumnom masom ima i bolja mehanička svojstva. Odnos čvrstoće drva i njegove volumne mase naziva se koeficijentom kvalitete. Po tom koeficijentu drvo je kvalitetnije od čelika. Sadržaj vode u drvu kao faktor mehaničkih svojstva pokazuje da je drvo sa većim sadržajem vode manje čvrstoće. Mehanička svojstva ovise o kutu što ga zatvara smjer djelovanja vanjske sile na smjer vlakanaca. Temperatura daje privremeni ili trajan utjecaj na mehanička svojstva. Privremeni nastaje za vrijeme djelovanja temperature, a trajan ostaje i nakon prestanka njenog djelovanja. Brojne greške drva smanjuju mehanička svojstva (broj i veličina kvrga, raspukline, napukline i pukotine, neprava srž, piravost, modrenje, trulež, greške od

3

napada insekata), a usukanost smanjuje čvrstoću na vlak i savijanje te modul elastičnosti. Mehanička svojstva ovise o cijelom nizu bioloških faktora, mijenjaju se od područja do područja, od staništa do staništa, od sastojine do sastojine. Novija istraživanja pokazuju postojanje veze između tehničkih svojstava i tipa šume. Sušenje, ako je ubrzano, smanjuje mehanička svojstva, a isto tako i intenzivno parenje. Drvo izloženo vodi tekućici 10-30 godina ne mijenja svoja svojstva. Ako je drvo dugotrajno izloženo stajaćoj vodi ono mijenja boju i mehanička svojstva. Takvo drvo nosi naziv subfosilno drvo ili abonos.

FIZIČKO-KEMIJSKA SVOJSTVA DRVA

Fizičko kemijska svojstva drva su:

1. TRAJNOST DRVA2. SNAGA OGRIJEVANJA

Trajnost drva je sposobnost kojom se ono odupire napadu stranih organizama. Vremenski interval u kojem drvo zadržava prirodna svojstva (prirodna trajnost) kreće se u vrlo širokom intervalu od nekoliko mjeseci do više tisuća godina. Vrste drva dijele se po trajnosti ne:

1. VEOMA TRAJNE – ariš, hrast, brijest, tisa, duglazija, cedar, čempres, pitomi kesten, dud, bagrem, crni orah

2. TRAJNE – smreka, bor, jela, jasen3. SLABO TRAJNE – bukva, javor, breza, joha, lipa, topola, vrba

Prirodna trajnost ovisi o širini bjeljike i srži, volumnoj masi drva, vrsti drva, količini vode u drvu, a od faktora staništa o količini oborina, temperaturi i vlazi zraka. Za trajnost drva vrlo su važni uvjeti u kojima se čuva. Najveću trajnost drvo ima u posve suhoj prostoriji, jednolično niske temperature i bez pristupa zraka. Veoma veliku trajnost ima i drvo trajno prekriveno vodom (abonos) te drvo prekriveno ledom. Slabu trajnost ima drvo naizmjence izloženo vlazi i toplini, a najnižu trajnost ima u površinskom sloju tla.

Snaga ogrijevanja (kalorijska vrijednost) je količina topline što je izgaranjem proizvede jedinica težine ili volumena neke vrste drva. Mjeri se u džulima (J). Ovisi o masi, kemijskom sastavu, vrsti, sadržaju vode i zdravstvenom stanju drva. Drvo sa većim sadržajem lignina (bogatije ugljikom) ima i veću kalorijsku vrijednost. Četinjače sadrže više lignina, ugljika i smole pa imaju veću kalorijsku vrijednost od listača. Snaga ogrijevanja može se izraziti po kg, m3 i prostornom metru (prm) (J/kg; J/m3; J/prm). Za odabir vrste drva za ogrjev nije bitna samo kalorijska vrijednost već i uvjet dali je potrebno brzo ili sporo izgaranje te traži li se veći ili manji plamen. Tvrdo drvo je poželjnije jer se prodaje u prostornoj mjeri i izgara polaganije. Drvo breze, johe i tople izgara brzo uz veliku temperaturu što je potrebno u pekarama, ciglanama,

4

staklanama. U stambenim objektima za grijanje su najbolje vrste koje ne izgaraju prebrzo, a ni presporo te koje proizvode žeravicu dugog trajanja poput drva bukve i graba.

II. VANJSKI IZGLED DRVA

DIJELOVI I DIMENZIJE STABLA

Stablo (drvo) je životni oblik velikog broja drvenastog bilja, koje čine trajni nadzemni i podzemni dijelovi. Nadzemni dijelovi stabla su deblo i krošnja, a podzemni dio je korijen. Prijelazna zona između nadzemnog i podzemnog dijela naziva se žilište. U svakodnevnom govoru pod stablom podrazumijeva se samo njegov nadzemni dio.

KORIJEN – uloga korijena je da fiksira stablo u zemlji, a preko žilišta održava uspravno nad zemljom cijeli njegov nadzemni dio. Razvoj i veličina korijena ovisi o nasljednim svojstvima, fizičkim i kemijskim osobinama zemljišta te o veličini i težini nadzemnog dijela (u prvom redu razvijenosti krošnja). Masa korijena je oko 10-20 % mase nadzemnog dijela.

ŽILIŠTE – različito se razvija kod raznih vrsta drveća, a kod stabala na osami redovito je razvijenije i voluminoznije nego kod stabala u šumi. Često je asimetrično razvijeno kao posljedica asimetričnosti krošnje. Granica i širina goda su u žilištu vrlo nepravilni.

DEBLO – deblo se kod četinjača i manjeg broj listača (joha, breza, platana) proteže do samog vrha stabla. Deblo većine listača na osami se gubi već na početku krošnje, a deblo stabala u šumi proteže se više-manje i u krošnju. Sa stajališta iskoristivosti deblo je najvrjedniji dio. Deblo je najčešće u obliku stošca ili valjka, paraboloida ili neloida (vrh –stožac, gornji dio –paraboloid, srednji dio valjak, donji dio neloid). Poprečni presjek debla je u obliku kružnice ili elipse.

KROŠNJA – sastavljena je od grana, ogranaka i grančica sa pupovima, lišćem, cvjetovima i plodovima. Oblik krošnje ovisi o vrsti i vrlo je različit. Oblik, gustoća i razgranatost krošnje ovise o nasljednim svojstvima. Oblici krošnje: nepravilna, piramidalna, cilindrična, ovoidna i dr. Iskorištava se kao gorivo, s tim da drvna masa promjera manjeg od 7 cm kod listača i 14 cm kod četinjača ostaje neiskorištena ili se u zadnje vrijeme koristi kao biomasa.

IZGLED STABLA (HABITUS)

5

Izgled stabla naziva se još i habitus ili vid stabla. Bitni elementi oblika stabla pojedinih vrsta kao dimenzija i oblik žilišta, osnovni oblik i gustoća krošnje uglavnom su nasljedni i prilično konstantni, ali zbog djelovanja vanjskih faktora može nastati i velika različitost njihovog izgleda. Habitus stabala većine vrsta drveća rezultat je nasljednih svojstava i utjecaja vanjskih faktora. Mnoge egzotične vrsta imaju osebujan habitus (palme, baobab …). Visina stabala kreće se od nekoliko m pa do iznad 100 m. Među najvećim stablima na svijetu su predstavnici vrsta obalna sekvoja, eukaliptus, obična američka duglazija, golema sekvoja (mamutovac), sitkanska smreka itd. U našim uvjetima najveću visinu dosežu jela i smreka – do 50 m. Mnoge domaće vrste imaju karakterističan habitus po čemu se već izdaleka prepoznaju (primjerice jela i smreka). Neposredni, najvažniji i osnovni ekološki faktor o kojem ovisi formiranje habitusa je svjetlost. O vrsti svjetla, njegovom intenzitetu i trajanju osvjetljenja ovisi u prvom redu oblik, dimenzije i volumen krošnje, a posredno i dimenzije i oblik debla. Na formiranje habitusa uvelike utječe i vjetar koji stvara dobre ili loše uvjete za rast, a može i mehanički oštetiti stablo. U pojedinim slučajevima značajno mogu na formiranje stabla utjecati i drugi ekološki faktori poput nagiba terena, nadmorske visine, ekspozicije…

Ovisno o tome dali stablo raste na osami, u potpunom sklopu ili u rijetkom sklopu razlikujemo tri osnovna tipa habitusa:

I. HABITUS STABLA ODRASLOG NA OSAMI (SOLITER)

II. HABITUS STABLA ODRASLOG U GUSTOM SKLOPU

III. HABITUS STABLA ODRASLOG U PRORIJEĐENOM SKLOPU

Habitus stabla na osami (soliter):

imaju ga stabla koja rastu na livadama, parkovima, drvoredima rastu pod utjecajem izravnog svjetla niska su, a imaju široku, gustu i voluminoznu krošnju deblo im je kratko i velikog promjera žilište izraženo i veliko težište im je nisko, a stabilnost velika stupanj iskoristivost debla nizak

Habitus stabla u gustom sklopu:

stabla ovakvog habitusa rastu u šumama potpunog sklopa izravno svjetlo osvjetljava samo gornji dio krošnje stabla, dok je većina

stabla od rane mladosti pod utjecajem difuzne svjetlosti vrlo visoka i vitka stabla, uske, kratke i slabo granate krošnje deblo dugo i tanko, a žilište slabo razvijeno težište visoko u deblu pa je stabilnost mala najbolja tehnička svojstva i stupanj iskoristivosti

6

Habitus stabla prorijeđenog sklopa:

prijelazni oblik habitusa između prethodna dva tipa habitusa rastu u šumama nepotpunog sklopa razvija se kod stabala koja su u mladosti u potpunom sklopu i pod

difuznom rasvjetom, a koja kasnije zbog intenzivnijih proreda rastu i na izravnom svjetlu ili na slobodnom prostoru

u početku intenzivno rastu u visinu i imaju malu krošnju, a poslije se krošnja intenzivno širi dok je rast u visinu neznatan

u usporedbi sa soliterom ima kraću, užu i rjeđu krošnju, duže i tanje deblo i manje razvijeno žilište

u usporedbi sa stablom gustog sklopa ima dužu, širu i gušću krošnju, kraće i deblje deblo i izraženije žilište

Između navedenih tipova habitusa postoji još i niz prijelaznih formi.

MODIFIKACIJE STABLA

Pod utjecajem pojedinih faktora rasta, djelovanjem čovjeka ili oštećivanjem od strane životinja habitus nekog stabla može se znatno razlikovati od normalnog. Način i stupanj modifikacije ovisi o načinu osvjetljenja i smjeru vjetra. Jednostrano osvjetljenje uvjetuje razvitak debljih i dužih grana te veće površine krošnje na strani izvora osvjetljenja pa ona postaje asimetrična. Takva stabla su nagnuta i zakrivljena u donjem dijelu, a nalaze se uz rub sastojine, prosjeka ili putova. Vjetar formira habitus naginjući krošnju, savijajući ju do zemlje, formirajući krošnju samo u smjeru u kojem puše itd. Stabla će se modificirati pod utjecajem vjetra koji češće i snažnije puše (ruža vjetrova!). Sljedeće su modifikacije habitusa:

1. BARJAK2. KLEKAST HABITUS3. ZMIJAST HABITUS4. SABLJAST HABITUS5. ŽIVIĆI ILI VODENI IZBOJCI6. SUŠIKE7. GAĆNJACI8. SKRESAK9. ČUNGAR10.KANDELABAR11.ŠUBARAK

Barjak nastaje kada na strani s koje puše vjetar vegetativni pupovi ne mogu razviti grane već se one razvijaju samo na suprotnoj strani u smjeru vjetra pa stablo liči na barjak.

7

Klekast habitus nastaje u ekstremnim uvjetima na gornjoj granici šumske vegetacije. Pod utjecajem vjetra, hladnoće i tereta snijega stabla ostaju niska i poliježu po tlu, a krošnja se razvija samo na gornjoj strani.Zmijast habitus nastaje pod utjecajem vjetra velike jačine i stalnog smjera. Stablo se povija i prikloni na drugu stranu, primarni vrh se odlomi, a potom i sekundarni pa stablo dobije izlomljen, izvijen tj. „zmijast“ habitus.Sabljast habitus imaju stabla na strmim padinama izložena pritisku koji se kreće niz padinu (najčešće snijegu).Živići ili vodeni izbojci nastaju nakon jačih proreda pod utjecajem izravnog svjetla ili veće količine difuznog (raspršenog, odbijenog) svjetla. Na deblu se onda razvijaju proventivni pupovi koji se razviju u grane i tvore drugu krošnju na deblu ispod prvotne krošnje.Sušike nastaju uslijed pojave velikog broja živića koji oduzimaju vodu i mineralne tvari krošnji te se počinje sušiti prvo vrh, a onda cijelo stablo.Gaćnjaci su stabla koja se nisko pri zemlji račvaju u dva ili više debla pri čemu svako deblo razvije svoju krošnju.Skresak nastaje kresanjem debljih grana u svrhu ishrane stoke lišćem ili zbog prostirke. Mladice se zbog stalne sječe ne mogu razviti u deblje grane. Deblo postaje dugo sa malom krošnjom pri vrhu.Čungar nastaje kada izdanke iz panja stalno brsti stoka ili divljač pri čemu nastaje grm. Iz sredine grma jedan izdanak se uspije razviti u stablo pa izgleda kako da ima dvije krošnje, onu stvarnu i jednu pri osnovi koju sačinjavaju izbojci iz panja. Kandelabar nastaje ako se slomi vrh stabla pa gornja grana preuzme tu ulogu i stablo dobije izgled bajuneta. Ako se tako izvije više grana dobijemo kandelabar. Karakterističan izgled kandelabru daju grane koje su iz postranog rasta prešle na rast u visinu.Šubarak nastaje tzv. sječom u glavu pri čemu deblo ostaje kratko, u gornjem dijelu odebljano. Krošnju šubarka čine tanki izbojci iz gornjeg odebljanog dijela debla.

VANJSKE OSOBINE DEBLA

U vanjske osobine debla ubrajaju se:

1. ČISTOĆA DEBLA

2. PRAVNOST DEBLA

3. JEDRINA DEBLA

Čistoća debla

8

Većina vrsta drveća ima prirodno svojstvo da im se deblo na kraćoj ili duljoj udaljenost od tla „čisti od grana”. Donje grane listača odumiru i otpadaju brže nego grane četinjača pa je u biološkom smislu deblo listača čistije od grana nego deblo većine četinjača. Kod četinjača grane koje odumiru suše se i otpadaju sporije, a manji dijelovi grana zarašćuju u deblo. Sa tehničkog stajališta čistoća debla četinjača veća je nego debla listača jer su kvrge koje ostaju od grana kod četinjača manje i u granicama koje standardi za drvo toleriraju. Donje grane krošnje listača prije nego se osuše i otpadnu dugo žive i odebljaju što je razlog pojave velikih kvrga. Uz veličinu kvrga za stupanj čistoće, tehnološki gledano, važna je i pravilnost rasporeda grana te kut otklona grana od debla (kut insercije). čistije i duže deblo imaju stabla koja su rasla na boljem staništu, u gušćem sklopu te starija stabla. Čistoća debla mjeri se dužinom čistog debla odnosno dužinom debla od panja do prve žive grane. Izražava se omjerom dužine čistog debla i ukupne visine stabla, a taj omjer naziva se stupanj čistoće. U prosjeku stupanj čistoće iznosi za stabla na osam 0.3, 0.5 za stabla u rijetkom sklopu i 0.7 za stabla u normalnom sklopu.

Pravnost debla

Za deblo se kaže da je pravno ako je geometrijska os debla ravna linija. Geometrijska os je linija koja prolazi središtem poprečnog presjeka. Kada je stablo simetrično građeno ta linija je pravac. U ostalim slučajevima geometrijska os je zakrivljena. Kako bi ustanovili dali je neko stojeće stablo pravno promatramo ga sa dva stajališta koja leže na dva okomita pravca u čijem je sjecištu stablo. Stablo je pravno ako s oba stajališta geometrijska os izgleda kao pravac. Ako s jednog stajališta os stabla vidimo kao pravac, a sa drugog kao krivulju ona je stablo zakrivljeno. U slučaju da sa oba stajališta os izgleda kao krivulja stablo je krivno. Zakrivljenost se mjeri visinom luka odnosno udaljenošću unutrašnje strane debla od pravca koja spaja krajeve debla. Izračunava se po formuli:

Z = h/L * 100 (%) pri čemu je: Z – zakrivljenost u % h – visina luka zakrivljenosti (cm) L – duljina debla (cm)

Zakrivljenost može biti:

a) jednostruka

b) dvostruka

c) višestruka

Stupanj pravnosti ovisi o vrsti drveća, sklopu sastojine, staništu, nagibu terena. (inklinaciji) i načinu korištenja šume (eksploataciji). Najveću pravnost imaju: jela, smreka, ariš, trešnja, topola, joha, hrast kitnjak. Pravnost ima veliku praktičnu

9

važnost kod prerađivanja oblog drva. Zakrivljenost debla otežava izvoženje i izvlačenje te slaganje trupaca. Ekonomičnim prikrajanjem i tehnikom prerade zakrivljenost se može ublažiti. U nekim slučajevima kao u brodogradnji i kolarstvu zakrivljenost je tražena i cijenjena.

Jedrina debla

Deblo gotovo svih vrsta drveća je od žilišta prema vrhu sve tanje odnosno manjeg promjera. Stabla malog pada promjera po obliku su slična valjku, a ako je pad promjera velik onda su slična stošcu. Deblo koje je oblikom slično valjku naziva se jedrim, punodrvnim ili oblim. Deblo oblikom slično stošcu je nejedro, malodrvno (mišorepo, vretenasto). Jedrina debla izražava se apsolutnom i relativnom mjerom. Apsolutna mjera za jedrinu je pad promjera debla u centimetrima po jednom dužnom metru (cm/m´). Deblo je jedro ako je pad promjera do 1 cm/m´. Pad promjera nije jednak po čitavoj dužini, najveći je u donjem dijelu debla, a najmanji u sredini dužine debla (između 5. i 15. metra). Relativne mjere za iskazivanje jedrine su oblični broj i oblični kvocijent. Oblični broj je omjer volumena debla i volumena valjka koji ima istu visinu i promjer kao i stablo na prsnoj visini. Oblični broj je uvijek manji od jedan, a smanjenjem jedrine se smanjuje. Oblični kvocijent dobijemo omjerom promjera debla izmjerenog na 3/4 visine i promjera na 1/4 visine stabla. Oblični kvocijent je manji od 1 i smanjuje se smanjenjem jedrine. Jedrina ovisi o starosti debla, sklopu i vrsti drveća. Stabla rasla u potpunom sklopu imaju veći čistoću, pravnost i jedrinu od stabala iz rijetke šume ili sa osame. Vrste drveća koje podnose zasjenu jedrije su od heliofita. Stabla iz jednodobne šume imaju veću jedrinu od stabala preborne šume. Po stupnju jedrine naše vrste drveća se rangirane ovako: jela, smreka, ariš, bor, bukva, hrast. Jedrije deblo daje veći postotak tehničkog drva.

III. GREŠKE DRVA

10

U tehničko trgovačkom smislu greškom drva se smatra svaka nepravilnost građe, teksture, boje i konzistencije drva koja smanjuje njegova tehnička svojstva, otežava njegovu obradu ili smanjuje stupanj upotrebljivosti drva kao sirovine i kvalitetu gotovog proizvoda. Pojam greška drva je relativan jer su neke pojave biološki normalne ali su tehnološki nepovoljne pa se smatraju greškom. Prema dimenzijama dijele se na velike i male. Prema postanku mogu se podijeliti na prirodne greške nastale rastom stabla, greške nastale nepravilnim postupcima pri preradi te greške nastale napadom organizama (gljive, insekti). Prema kriterijima tehnološkog iskorištavanja drva greške se dijele na:

1. GREŠKE GRAĐE DRVA

2. GREŠKE OD UZROKA FIZIČKE PRIRODE

3. GREŠKE BOJE DRVA

4. GREŠKE BOJE I KONZISTENCIJE

5. GREŠKE OD INSEKATA

6. GREŠKE NASTALE OBRADOM

GREŠKE GRAĐE DRVA

Nastaju kao posljedica rasta drveća i faktora koji utječu na taj rast. Ove greške smanjuju čvrstoću drva, utječu na stupanj iskoristivosti ili otežavaju obradu dok neke od ovih grešaka uljepšavaju teksturu

Greške građe drva su:

a) NEPRAVILNOST POPREČNOG PRESJEKE

b) NEPRAVILNOST LINIJE GODOVA

c) DVOSTRUKO SRCE

d) NEPRAVILNOST TOKA VLAKANACA

e) USUKANOST ŽICE

f) SMOLNE VREĆICE

g) KVRGE

a) NEPRAVILNOST POPREČNOG PRESJEKA poprečni presjek je pravilan ako je sličan krugu

11

presjeci su najčešće nepravilni ili eliptični uzroci nepravilnosti su nasljedna svojstva, asimetrična krošnja (od vjetra ili

osvjetljenja), nagnutost stabla, oštećenja od gljiva, raspucavanje od hladnoće najčešći oblici nepravilnih presjeka su eliptični, kvadratni i užlijebljeni

b) NEPRAVILNOST LINIJE GODOVA kod mladih i većine odraslih stabala linija goda predstavlja pravilnu kružnu ili

eliptičnu liniju stabla duboko izbrazdane kore ili užlijebljena debla imaju valovitu liniju godova valovitost raste od srca prema periferiji vrste poput jele ili smreke pri periferiji ponekad imaju uleknute godove u obliku

slova „V“ i nazivaju se lještarke – vrlo cijenjeno drvo

c) DVOSTRUKO SRCE nastaje kod debala koja su nastala srašćivanjem dvaju ili više stabala pa se na

poprečnom presjeku vide dva srca dvostruko srce se javlja i na mjestima račvanja debla ili izdvajanja debljih

grana iz debla na mjestima dodirivanja sraslih stabala vide se ostaci kore – urasla kora drvo sa ovom greškom je nejednolike građe, teksture, puca i slabije se cijepa

d) NEPRAVILNOST TOKA VLAKANACA kod debla normalne građe vlakanca (traheje i traheide) teku paralelno

uzdužnoj osi debla ako tok odstupa od te linije (tok valovit u radijalnoj i tangentnoj ravnini) imamo

nepravilan tok vlakanaca najčešće se javlja u žilištu i mjestima izbijanja grana nepravilan tok vlakanaca kakav se javlja kod javora, brijesta, breze, hrasta,

oraha, bora, smreke naziva se dževeravost uzdužni presjek takvih stabla estetski je privlačan i cijenjen

e) USUKANOST ŽICE pojava spiralnog toka vlakanaca oko uzdužne osi debla pri čemu smjer

uvijanja ide lijevo ili desno neke vrste imaju promjenjiv, a neke stalan smjer usukanosti izražava se na više načina, a najčešće otklonom žice na 1 m dužine ili kutom

koji zatvara smjer žice u odnosu na uzdužnu os vidi se na kori prema brazdama ili okoranom deblu po toku trakova i

raspuklinama greška je nasljedna, uzroci pojave mogu biti vjetar i svjetlost smanjuje mehanička svojstva

f) SMOLNE VREĆICE smolne vrećice su šupljine unutar jednog goda ispunjene smolom

12

protežu se paralelno sa linijom goda, a uzduž su smjera vlakanaca nastaju kod četinjača koje imaju smolenice razlikuju se: sitne, male, srednje i velike smanjuju tehničku upotrebljivost, čvrstoću i uzrokuju izvijanje žice drva

g) KVRGE kvrge su osnova živih i dijelovi mrtvih grana obuhvaćeni godovima debla živa grana svake godine stvara novi god koji se veže na god debla, a kad

grana odumre godovi debla postupno obuhvaćaju donji dio grane kvrge prema zdravstvenom stanju mogu biti:

zdrave (žive) mrtve kvrge

kada živa grana uraste u deblo nastaje živa kvrga koja se naziva još i srasla, neispadajuća ili crvena

kvrga nastala urastanjem mrtve grane je mrtva ili ispadajuća (crna) prema položaju kvrge su:

pojedinačne skupne pršljenaste

prema stupnju uraslosti imamo: neurasle kvrge – dio grane viri iz stabla zarasle kvrge (sljepice) – na površini debla tj. na kori vidi

se ožiljak gdje je bila grana urasle – potpuno prekrivene novim godovima

prema veličini kvržice se dijele na:

VELIČINA ČETINJAČE LISTAČE

KVRŽICE do 6 mm do 10 mmMALE KVRGE 7-20 mm 11-20 mmSREDNJE KVRGEVELIKE KVRGE

21-40> 40 mm

kvrge se razlikuju od drveta debla po boji i teksturi, jer su tamnije boje i izraženije teksture nego drvo debla

tamnija boja potječe od gušće građe i kemijskog sastava drvo kvrga je nekoliko puta tvrđe od drva debla tehnička svojstva i upotrebljivost drva ovisi o broju, rasporedu, veličini i

konzistenciji kvrga kvrge smanjuju čvrstoću, cjepljivost i elastičnost povećavaju estetska svojstva drva

GREŠKE OD UZROKA FIZIČKE PRIRODE

13

Greške od uzroka fizičke prirode nastaju djelovanjem vanjskih faktora kao što su mehaničko djelovanje vjetra, djelovanje ekstremne topline/hladnoće te povredama nastalim od groma, utjecaja ljudi i dr. U greške od uzroka fizičke prirode svrstavamo:

a) PALJIVOSTb) OKRUŽLJIVOSTc) PUKOTINE OD HLADNOĆE I ISUŠIVANJAd) VITLANJEe) UPALA KOREf) POVREDE OD GROMA, TUČE, POŽARA I OSTALE

MEHANIČKE POVREDE

a) PALJIVOST paljivost je raspucavanje debla u radijalnom smjeru pukotine se javljaju u središtu debla i teku od srca prema periferiji nastaje za vrijeme života stabla ili prilikom obaranja javlja se kod svih vrsta drveća, a najčešće kod ariša, hrasta, jele, smreke,

bora, bukve prema položaju pukotina na poprečnom presjeku razlikujemo sljedeće oblike

paljivosti:1. jednostavna (jednostruka) – pukotine su u smjeru jednog polumjera2. unakrsna (dvostruka) – pukotine teku u dva ili više polumjera3. zvjezdasta (višestruka) – pukotine u obliku zvijezde

paljivost umanjuje tehnička svojstva drva i postotak iskoristivosti

b) OKRUŽLJIVOST okružljivost je odlupljivanje drva u smjeru godova može zahvatiti čitavu granicu goda pa se naziva potpuna okružljivost ako zahvaća samo dio granice goda onda je okružljivost djelomična nalazi se u deblu i to najčešće kod jele, hrasta, jasena, kestena, smreke može se javiti na granici jednog goda pa je jednostruka ili dvaju i više godova

pa je onda dvostruka ili višestruka okružljivost smanjuje tehnička svojstva i stupanj iskoristivosti

c) PUKOTINE OD HLADNOĆE I ISUŠIVANJA pukotine od hladnoće javljaju se u zimskim uvjetima niskih temperatura, na

vlažnim staništima te sjevernim i istočnim ekspozicijama pri čemu drvo puca po dužini

zbog bržeg hlađenja vanjskog dijela debla dolazi do smanjenja volumena , dok je unutarnji dio još neohlađen te se njemu ne mijenja volumen što uzrokuje pucanje debla

pukotine od hladnoće nazivamo još i zimotrenost, mrazopuc ili mrazopucljivost zimotrenosti su podložni hrast, bukva, brijest, javor, jela pukotine su najšire na periferiji i idu prema središtu

14

ako u narednoj godini ne dođe do ponovnog pucanja ona zaraste, a na deblu ostaje ožiljak dok je u unutrašnjosti i dalje pukotina

ova greška smanjuje čvrstoću, cjepljivost i mijenja teksturu pukotine od isušivanja nastaju zbog promjena dimenzija tokom sušenja javljaju se i kod oblog i kod prerađenog drva razlikujemo: raspukline preko cijele površine presjeka pukotine i napukline koje prodiru do određene dubine u deblo ili su samo

površinske greška umanjuje čvrstoću, trajnost i iskoristivost drva

d) VITLANJE vitlanje je iskrivljivanje prerađenog ili oblog drva tipovi vitlanja:

a) izbočenostb) koritavostc) sabljastostd) vitoperost

sprječava se pravilnim slaganjem i pritiskivanjem nakon rezanja

e) UPALA KORE nastaje izravnim djelovanjem sunčevog svjetla na koru vrste tanke kore poput bukve, javora, graba, smreke posebno su osjetljive pri temperaturi od 50 °C kambij odumire, kora se suši, raspucava, ljušti i

otpada dolazi do radijalnog pucanja drva te je ono podložno bolestima

f) POVREDE OD GROMA, TUČE, POŽARA I OSTALE MEHANIČKE POVREDE povrede od groma su uzdužni ožiljci koji se protežu od vrha stabla do žilišta nepovoljno djeluju na čvrstoću drva pukotina može zarasti, ali može doći i do truleži i drugih bolesti povrede od tuče nastaju uglavnom na mladim stablima nježne kore od požara najviše stradaju donji dijelovi stabla, kora nagori, kambij odumre

pa se drvo osuši na povrijeđenim mjestima otpada kora, drvo puca i javlja se trulež najviše stradaju stabla tanke kore mehaničke povrede nastaju štetnim djelovanjem čovjeka i životinja razlikuju se po izgledu i stupnju povreda čovjek oštećuje stabla izvoženjem drva, pilom, svrdlom, nožem, sjekirom… divljač oštećuje koru guljenjem rane na drvu uzrokuju promjene boje, teksture, tvrdoće, čvrstoće… te

omogućuju ulaz mikroorganizama i razvoj bolesti

GREŠKE BOJE DRVA

15

Greške boje drva javljaju se kao promjena osnovnog tona boje uslijed poremećaja normalnih životnih procesa, patoloških promjena ili napada insekata.U ovu grupu ulaze:

a) SRŽNE MRLJEb) DVOSTRUKA BIJELc) NEPRAVA SRŽd) PIRAVOSTe) MODRENJEf) ZELENJENJEg) SMEĐENJE

a) SRŽENE MRLJE crvenkastosmeđe boje, na poprečnom presjeku vide se kao mrlje, a na

uzdužnom kao pruge nepravilno razbacane, u donjem dijelu drva lako uočljive po smeđem tonu i graničnoj liniji nastaju povredom kambija na johi, breze, vrbe, topole, glogu... estetska greška

b) DVOSTRUKA BIJEL vidi se na poprečnom presjeku kod jedričavih vrsta vidljive su dvije bijeli i dvije srži usljed nenormalnog procesa osržavanja kad dođe do prekida osržavanja pojave se bijeli, a kad osržavanje ponovno

počne ostane taj prsten bijeli unutar srži uzroci su u nepovoljnoj ishrani i klimatskim uvjetima česta kod hrasta, smanjuje estetsku vrijednost i mehanička svojstva

c) NEPRAVA SRŽ crveno, smeđe ili nepravo srce promjena boje, propusnosti i tehničkih svojstava središnjeg dijela debla

bakuljavih vrsta,izazvana je ulaskom zraka (kisik) javlja se kod bukve, graba, javora, jasena, breze, johe neprava srž ne ide linijom goda i nije u središtu debla nastaje zbog ulaska zraka kroz rane ili povrede te reakcije drva na zrak kasnije takvo drvo napadaju gljive truležnice

d) PIRAVOST poseban tip bijele truleži bakuljavih vrsta, najčešće kod okorenog bukovog

drva, a razlikuje se od obične bijele truleži po tome što se ne razvija jednolično piravosti prethodi proces neprave srži zbog koje odumiru stanice drva, stvaraju

se tile i drvo se teško impregnira kad u takvo drvo prodru gljivice nastaje piravost

16

jače osrženi dijelovi pružaju veći otpor gljivama pa je trulež nejednolika, a širi se u obliku lisa (jezika)

kako bi se piravost spriječila trupce bukve treba pravovremeno preraditi ili čelo trupca zaštiti premazima, a moguće je trupce držati i u vodi

piravost smanjuje težinu, čvrstoću, tvrdoću, ogrjevnu snagu, te mijenja strukturu i boju drva

e) MODRENJE naziva se i plavetnilo, a javlja se u bijeli četinjača (najčešće bora) uzročnici plavetnila su gljivice javlja se na povrijeđenim stablima, pukotinama, na mjestima reza i nedostatka

kore sprječava se pravovremenom preradom i sušenjem greška je estetske prirode i ne može se impregnirati nema većeg utjecaja na tehnička svojstva jer gljive uzročnici plavetnila ne

razaraju drvo

f) ZELENJENJE javlja se i kod četinjača i kod listača drvo koje je duže vrijeme izloženo vlazi napadaju gljivice zelenih micelija pa

drvo poprima zelen ton različitog intenziteta

g) SMEĐENJA (RUJAVOST) najčešće napada hrast od listača i smreku i jelu od četinjača uzročnici greške su gljivice graška smanjuje prvo estetska pa onda i tehnička svojstva kod hrasta se javljaju smeđe zrake koje se šire od čela u unutrašnjost trupca kod četinjača javljaju se crvenkastosmeđe pruge koje idu od periferije prema

središtu debla

GREŠKE BOJE I KONZISTENCIJE

Ove greške nastaju pod utjecajem raznih gljivica pri čemu u početku dolazi samo do promjene boje, a kasnije do razaranja drveta tj. truleži.Trulež je kemijska razgradnja drvne tvari djelovanjem gljiva uzročnika truleži (gljiva razarača drva). Pojavom truleži mijenjaju se svojstva drveta pa ono gubi na tehničkoj upotrebljivosti i vrijednosti, a slabo je upotrebljivo i za ogrjev. Trulež se pojavljuje na stojećem, oborenom i prerađenom drvetu i predstavlja normalan proces razgradnje organske tvari ali je tehnički i šumsko-uzgojno vrlo štetna.

Prema smještaju u drvu razlikujemo:

17

1. CENTRALNU TRULEŽ2. PERIFERNU TRULEŽ3. NEPRAVILNU TRULEŽ

Centralna trulež – počinje se širiti iz anatomskog središta debla pa se na poprečnom presjeku vidi truli centralni dio, dok je periferni dio zdrav. Trulež ne ide granicom goda. Uzročnici ove truleži su gljivice koje ulaze u rane preko grana i korijena te prodiru u srce stabla odakle se šire prema vrhu stabla i korijenu. Stabla s ovom vrstom truleži su živa jer zdravi periferni dijelovi prirašćuju. Ovaj tip truleži je vrlo štetan.

Periferna trulež – vidi se na poprečnom presjeku kao prsten trulog tkiva oko zdravog središnjeg dijela koji su različite boje. Uzročnici truleži su gljivice koje ulaze u drvo preko vanjskih povreda.

Nepravilna trulež – obuhvaća periferne dijelove stabla i širi se prema središtu, a na poprečnom presjeku vidljivi su djelomično zdrava i djelomično trula mjesta. Prema strukturi i konzistenciji razlikujemo ove oblike nepravilne truleži:

a) kubična – drvna masa se raspada na više ili manje pravilne kocke ili prizmeb) pločasta – drvo se raslojava na tanke ploče ili listićec) boginjava – drvo prošarana žuto-bijelim rupicama te napada samo sržd) prštava – drvo se mrvi i pretvara u prah

Prema boji truleži razlikujemo: 1. BIJELU TRULEŽ2. CRVENU TRULEŽ3. ŽUTU TRULEŽ4. PROŠARANU TRULEŽ

Bijela trulež – napada donje, centralne dijelove stojećih hrastovih stabala, najčešće obuhvaća žilište i ide do visine od 2 m. Drvo je u početku smeđe boje, zatim se prošara žućkastim trakama koje se postupno šire i dobivaju bijelu boju. Drvo postane meko i spužvasto. Štete nisu jako velike jer trulež ne ide visoku u deblo.

Crvena trulež – se javlja kod hrasta, vrbe, johe, bagrema, oraha, ariša i dr. U početku ima crveno-smeđu boju koja je kasnije i tamnija. Gljivice preko rana prodiru do srži drva i šire se kroz njega radijalno. Djelovanjem gljivica u srži se stvaraju pukotine koje idu radijalno u smjeru godova pa se drvo raspada u prah. Trulež se širi od središta prema periferiji i u visinu 2-3 m. U deblu nastanu šupljine a pri žilištu kroz otvore izlazi prah.

18

Žuta trulež – napada hrast, a javlja se na periferiji u bijeli te zahvaća manji dio debla s jedne strane. Na zahvaćenom mjestu kambij propada, a kora se suši te nastaje udubljenje okruženo izbočenjem zdravog tkiva. Drvo zahvaćeno ovom truleži postane meko i žućkasto-bijelo te neupotrebljivo.Prošarana trulež – ovo je centralna trulež kod koje gljivice prodiru u žive i mrtve grane te idu u srž. Na napadnutom mjestu javljaju se tamno-smeđe mrlje koje se pružaju u smjeru osi stabla. Na stojećim stablima se ne uočava, a drvo napadnuto ovom truleži je neupotrebljivo.

Gljive pokućarke uzrokuju trulež obrađenog drveta. Česte su na stovarištima. Gljivice prelaze na druge drvene predmete pa da bi se zaraza spriječila zaražene predmete potrebno je spaliti.

GREŠKE OD INSEKATA

Greške od insekata nastaju napadom različitih insekata (kukac) i njihovih ličinki (larvi) na živo, oboreno i obrađeno drvo, zbog hrane i skloništa. Tako nastaju bušotine malih promjera „mušičavost“ i većih promjera „crvotočnost“. Najčešći insekti koji napadaju drvo su: strizibube, termiti, potkornjaci, ose drvarice i dr.

Oštećenja koja stvaraju insekti su bušotine (hodnici) i rupe (otvori). Razlikujemo ih po dubini, veličini i broju.Po dubini bušotine i rupe mogu biti:

plitke – do 5 mm dubine duboke – dublje od 5 mm

Po veličini: sitne – kad je promjer do 3 mm – MUŠIČAVO DRVO krupne – kad je promjer veći od 3 mm – CRVOTOČNO DRVO

Prema broju: mala mušičavost/crvotočnost – kad su bušotine, najviše 1 po metru

dužine šumskog sortimenta ili piljene građe raspoređene na jednoj i drugoj strani daske ili na dvije strane gredice

srednja mušičavost/crvotočnost – kad su bušotine, najviše 4 po metru dužine šumskog sortimenta ili piljene građe raspoređene naizmjenično na jednoj i drugoj strani daske ili na dvije strane gredice

velika mušičavost/crvotočnost – kad su bušotine raspoređene u grupama po čitavom plaštu šumskog sortimenta ili piljene građe na obje strane daske ili na sve četiri strane gredice

Oštećenjima od insekata mjere se dubina i promjer otvora, sa točnošću od 1mm, i određuje im se broj po metru dužine. Iskazuju se u izmjerenim veličinama i brojem po metru dužnom, s tim da se kod piljene građe greške iskazuju za svaku oštećenu stranu pojedinačno.

GREŠKE NASTALE OBADOM

19

Od grešaka nastalih obradom spomenut ćemo lisičavost i nejadnakost debljine i širine.Lisičavost je greška koja se vidi kao zaostala oblina na građi kod dasaka, gredica, a može biti jednolična i dvolična.

Najednolikost debljine i širine nastaje skretanjem pile za vrijeme obrade trupaca. Mjeri se razlikom između najveće i najmanje debljine, odnosno širine po dužini daske.

20