UVOD

Anatomija je znanost koja proučava oblik i građu živih bića od cjeline do strukturalnih detalja.

Anatomija je morfološki dio biologije, sveobuhvatne nauke o biljnom i životinjskom svijetu.

Osnovni i prvobitni metod istraživanja objašnjen je u samom nazivu. To je metod rasijecanja ili

razudbe. Najstariji podatak o njegovom korištenju datira od Grka koji su ga nazvali anatomijom

(Theophrast) prema riječi anatemneim, Sto znači rasijecati.

Anatomija se kao znanost veoma razgranala, pa smo dobili mnoštvo naziva koji pojedine grane

anatomije precizno određuju, kao na primjer: sistematska, topografska, makroskopska,

mikroskopska, itd. anatomija. Plastična (grčki: plastes - kipar, plastike - kiparstvo) anatomija

čovjeka i životinja i usporedna ili komparativna anatomija sadrže znanja koja su neophodna u

likovnom obrazovanju.

Plastična anatomija pruža osnovna znanja o građi, formama i proporcijama ljudskog tijela i tijela

životinja u mirovanju i pokretu. Pošto sa svog stanovišta objašnjava dio likovne problematike,

ona se proučava kao predmet na umjetničkirn školama i akademijama u početnim godinama

studija.

Učenje same teorije anatomije ne pruža, praktično, nikakve koristi. „Ako želiš iz anatomije nešto

shvatiti, naučiti i objasniti, moraš to nacrtati“ (Leonardo)

Plastična anatomija čovjeka uzima naučnu osnovu iz sistematske anatomije čovjeka i to samo

one njene dijelove, odnosno sisteme koji sudjeluju u građi tijela i određuju njegovu površinu. To

su skeletni sustav sa zglobovima i mišićni sustav sa kožom i potkožnim tkivima. Ostali sustavi

(krvotok, disanje, probava, nervni sustav i osjetila) ne nalaze se u okviru proučavanja plastične

anatomije, ali njihovo poznavanje je značajnao i upotpunjuje našu predstavu o kompleksnom

čovjekovom organizmu, pogotovo stoga jer bismo trebali biti svjesni činjenice da čovjek

nedovoljno poznaje samog sebe.

KOSTUR I ZGLOBOVI

Čovjek živi u okolini koja je sva, osim zraka i vode, građena od čvrste materije. Da bi se u takvoj

okolini mogao kretati uspravno, izvoditi bezbrojne pokrete i nositi teret, potrebno je da i njegovo

tijelo bude opremljeno adekvatnom elastičnom čvrstoćom. Ta čvrsta unutrašnja konstrukcija

tijela sagrađena je od kostiju. Sve kosti zajedno, kojih ima oko 200 (233 sa svim sitnim kostima)

nazivamo kostur. Osovinski kostur svih kralježnjaka, pa i čovjeka, pokazuje zajedničku osnovnu

shemu građe i sastavljen je od kostura glave, trupa i kostura ekstremiteta. Ako uspoređujemo

građu trupa čovjeka sa trupom ostalih kičmenjaka, razlike nisu velike. Bitne razlike odnose se na

ekstremitete, ovisno o njihovom oblikovanju u neprekidnoj borbi za opstanak.

Kostur daje tijelu čvrstinu koja mu je potrebna u vršenju životnih funkcija i rada. Ta čvrsta

konstrukcija u osnovi određuje oblik tijela, visinu cjeline i proporcije pojedinih dijelova. Koštana

masa je sastavIjena iz mineralnih soli i organske materije - oseina - koji joj daje određenu

elastičnost. Elastičost kostiju opada analogno starenju. Po obliku razlikujemo tri osnovna tipa

kostiju: duge, pljosnate i kratke.

Duge kosti, koje uglavnom grade ekstremitete, imaju dugačko, čvrsto tijelo i dva kraja. U

šupljinama cjevasteg dijela nalazi se koštana srž. Interesantna unutrašnja građa kostiju

prilagođena je zakonima statike i dinamike uz maksimalnu uštedu prostora i težine. Duge kosti

nisu elastične samo zbog prisustva oseina, već i zbog oblika. Nijedna kost nije potpuno prava.

Građena je, obično, u vidu opruge, spirale, koja sa svih strana pokazuje krivine slične slovu „S“.

Krajevi dugih kostiju ne pokazuju međusobno nikakve sličnosti, već iznenađujuće razlike, koje

predstavljaju svojevrsne crtačke enigme.

Pljosnate kosti grade zidove raznih duplji ljudskog tijela i na taj način štite unutrašnje organe

(lubanja, zdjelica, rebra). Dužina i širina su im znatno veće od debljine.

Kratke kosti šire se u sve tri dimenzije i obično su kockatsog oblika (kosti ručja, nožja).

Važna karakteristika kostura je u tome što pojedini dijelovi kosti mogu mijenjati svoj položaj.

Promijenom položaja jedne kosti prema drugoj, nastaje pokret. Mjesta gdje se kosti spajaju,

nazivamo zglob. Pokretljivost zgloba ovisi načinu na koji se kosti međusobno zglobljavaju, od

oblika površina kojima se dodiruju. U pogledu zglobljavanja priroda se pobrinula za najveću

moguću raznovrsnost. Postoje nepokretni, polupokretni i pokretni zglobovi.

Tipičan predstavnik nepokretnog zgloba je tzv. šav. Dvije susjedne pljosnate kosti se svojim

zupčastim rubma uvlače jedna u drugu, okoštavaju i isključuju svaki pokret (šavovi na lubanji).

Nepokretan ili veoma malo pokretan zglob je onaj u kome se dvije kosti dodiruju ravnim

površinama i čvrsto su vezane hrskavicom koja se nalazi izmedu njih (preponska simfiza).

Pokretne zglobove dijelimo ili prema broju osovina, oko kojih se pokret izvodi, u jedno-, dvo- ili

tro-osovinske zglobove ili prema obliku zglobnih površina. Kuglasti ili loptasti zglob je tro-

osovinski zglob kaji omogućuje pokret u svim pravcima. Poluloptasta zglobna površina jednog

kraja kosti - zglobna glavica - uvlači se u odgovarajuće udubljenje na susjednoj kosti - zglobnu

čašicu. Zglob ramena i kuka su loptasti zglobovi i najpokretljiviji su.

Jajasti i sedlasti zglobovi su dvoosovinski. Oblici njihovih zglobnih površina su određeni samim

nazivom. Jahač se u sedlu može naginjati naprijed i nazad, na jednu ili drugu stranu, a ne može

se okretati oko uzdužne osovine (primjer - zglob između trapezaste kosti i prve kosti doručja -

palac na nozi).

Pokreti oko jedne osovine izvode se u cilindričnim zglobovima. Jedna zglobna površina ima oblik

valjka, a drugi kraj nosi odgovarajući usjek. Na valjku obično postoji jedno dodatno ispupčenje ili

udubljenje. Time se osigurava preciznost pokreta oko date osovine i isključuje se iskliznuće kosti

u stranu. Ako je osovina zgloba postavljena okomito na dužinu kosti onda takav zglob nazivamo

zglob šarke (primjer: zglob lakta, prstiju). Kada osovina leži paralelno uz kost govorimo u

točkastom zglobu (gornji zglob žbice i lakatnice).

Zglobne površine su pokrivene glatkom hrskavicom, a čitav zglob potpuno je uvijen opnastom

vrećicom - zglobnom čahurom. Pored zglobne čahure postoje i zglobne veze - ligamenti - koji

učvrsćuju zglob i u zajednici sa zglobnom čahurom sprječavaju prekomjerno pokretanje -

isčašenje. Unutrašnji zid zglobne čahure - sinovialna opna - luči sluzavu tečnost koja podmazuje

zglob. Unutar zglobne čahure nema zraka uslijed čega u njoj vlada negativni pritisak, koji

spriječava razdvajanje zglobnih površina. Zbog nepoznavanja zglobova događaju se greške

koje u studijama figure i akta mogu jako smetati jer pokreti djeluju neprirodno.

Naveli smo nekoliko najtipičnijih vrsta pokretnih zglobova, koji omogućuju razne pokrete. U

jednoosovinskim zglobovima vrši se pokret pregibanja i opružanja. To je pokret koji najčešće

srećemo posebno u ekstremitetima. Mnogo rjeđi je pokret uvrtanja i izvrtanja. Zglobovi sa dvije

osovine, pored pokreta pregibanja o opružanja, mogu još vršiti pokret privođenja ili primicanja i

pokret odvođenja ili odmicanja. Jedna vrsta pokreta slična privođenju i odvođenju predstavlja

pokret suprotsavljanja i pokret suprotan njemu. Kombinacijom prethodnih pokreta dobijamo

pokret kruženja. Kod troosovinskog zgloba, pored mogućnosti prethodnih pokreta, vrši se i

pokret oko uzdužne osovine i taj pokret nazivamo obrtanje.

Kostur glave

Kostur glave sačinjavaju kosti lubanje i kosti lica.

Lubanja je sastavljena od osam kostiju od kojih su dvije parne i četiri neparne. Parne kosti su

tjemena i sljepoočna kost, a neparne čeona, potiljačna, klinasta i sitasta kost.

Kosti lica su ugrađene na prednjoj donjoj strani lubanje. Ima ih 15 I to šest parnih i tri neparne.

Neparne su: donja vilica, ralasta i podjezična kost, a parne su: gornja vilica, nosna kost, suzna,

nepčana, jagodična ili jabučna kost i donja nosna školjka.

Komplicirana unutarnja građa glave, prije svega, baza lubanje, nema u plastičnoj anatomiji

nikakvog značaja, dok nam vanjske forme lubanje i lica otkrivaju bezbroj individualnih razlika,

koje određuju karakter glave pojedine osobe kao i niz zajedničkih odlika. Zbog toga je važno da

se u procesu studija glave i portreta sagledaju i ti osnovni anatomski elementi, jer će nam

poznavanje istih omogućiti da sigurnije i preciznije odredimo karakter.

Kosti lubanje se tzv. šavovima nepokretno zglobljavaju međusobno i grade koštanu čahuru u

kojoj je smješten mozak (veliki i mali).

Čeona kost zauzima prostor koji nazivamo čelo. Osim toga, ona se proteže i nešto dalje nagore,

savija se unazad i zglobljava se sa parnom tjemenom kosti, a sa strane sa klinastom kosti.

Značajno mjesto na čeonoj kosti je parno čeono ispupčenje koje je naročito uočljivo kod djece, a

najmanje kod žena (kod životinja na tom mjestu rastu rogovi). Neposredno iznad očiju nalaze se

vjeđni lukovi. U duplji ispod vjeđnih lukova nalaze se u samoj kosti dvije šupljine zvane čeoni

sinusi. Mjesto iznad korjena nosa naziva se povije - mjesto između obrva, nepokriveno dlakama.

Čeona kost ima i jedan vodoravni dio koji ne vidimo. Taj dio gradi prednji dio baze lubanje i krov

očnih duplji. U sredini se čeona kost zglobljava sa nosnom kosti. Na bočnim rubma očnih duplji

zglobljavajući se sa jagodičnom kosti, čeona kost se naglo savija unazad, gradeći pri tome

početak s1jepoočne linije, koja se penje bočno na gore i unazad a produžuje se preko tjemene

kosti. Sljepoočna linija nastaje kao posljedica naglog savijanja gornje površine u bočnu površinu.

Tjemena kost (parna) četvorauglastog je oblika i konveksnom vanjskom površinom gradi sa

svojom paricom srednji dio krova lubanje. Nalazi se između čeone, kljunaste, s1jepoočne i

potiljačne kosti.

Sljepoočna kost, parna, gradi bočni dio lubanje i to onim dijelom koji zovemo ljuskom. Na donjoj

unutrašnjoj strani nalazi se piramida sljepoočne kosti. U piramidi je smešteno osjetilo sluha i

ravnoteže. Od baze piramide pruža se nadolje mastoidni nastavak, koji utječe na formu i jasno je

uočljiv kod svih pokreta glave. Ispred mastoidnog nastavka nalazi se vanjski ušni otvor. Između

ovog otvora i donje vilice vidimo jedan tanak koštani nastavak - stiloidni nastavak. Od donjeg

dijela ljuske sljepoočne kosti, iznad usnog otvora, odvaja se jedan nastavak koji se pruža

vodoravno naprijed i spajajući se sa odgovarajućim nastavkom jabučne kosti ili jagodične kosti,

gradi slobodan koštani luk - jabučni ili jagodični luk, ili most. Ispred stražnjeg dijela tog luka

sljepoočna kost stvara prostranu zglobnu jamicu, podešenu za zglobljavanje sa donjom vilicom.

Potiljačna kost čini stražnji dio lubanje. Na donjem vodoravnom dijelu potiljačne kosti nalazi se

veliki potiljačni otvor, koji predstavlja vezu između lubanje i kralježničnog kanala. Kroz taj otvor

prolazi produžena kičmena moždina. Sa obje strane otvora nalazi se po jedno zglobno

ispupčenje - zvano potiljačni kondili. Potiljačni kondili zglobljavaju se sa prvim vratnim pršljenom

- atlasom. Na stražnjem dijelu potiljačne kosti, koji se naziva ljuska potiljačne kosti postoji jedno

ispupčenje - potiljačna kvrga. Od potiljačne kvrge polaze u polje dva para polukružnih linija, tzv.

gornja i donja kriva linija potiljačne kosti. U predjelu ovih linija pripajaju se mišići zadnje strane

vrata. Klinasta kost je veoma komplicirana po građi. Umetnuta je u vidu klina između potiljačne

kosti i iza sitaste i čeone kosti. Samo njen jedan dio koji se naziva velika krila klinaste kosti

sudjeluje u gradnji krova lubanje i to u predjelu izmedu čeone i sljepočne kosti. Interesantan je

još podatak da tijelo klinaste kosti na gornjoj strani ima jedno udubljenje, tzv. tursko sedlo, u

kome je smještena kraljica zlijezda - hipofiza, koja pored ostalog regulira i rast čovjeka.

Sitasta kost - nigdje ne izlazi na površinu lubanje. Ona se nalazi između čeone i klinaste kosti.

Moramo je spomenuti zbog toga da bi nam bila jasnija građa cjelokupne lubanje. Na frontalnom

presjeku ona pokazuje oblik trga i sastoji se iz vodoravnog i uspravnog lista i dva bočna dijela.

Vodoravni ili sitasti list smješten je između očnih dijelova čeone kosti. Taj list je izbušen sitnim

rupicama kroz koje prolaze grančice mirisnog živca. Vertikalni list je u sastavu nosne pregrade.

Bočni ijelovi imaju oblik četvorostrane prizme. Vanjska strana te prizme čini unutrašnji zid očne

duplje, a unutrašnji bočni zid nosne duplje nosi, pored toga, i gornju i srednju nosnu iškoljku -

dvije tanke koštane pločice.

Profil cjelokupnog kostura glave izgleda kao spoj jajastog oblika lubanje i trapezastag kostura

lica. Duža strana trapeza se proteže od čela do brade; kraća paralelna je predstavljena zadnjom

ivicom uspravne grane donje vilice. Jedna kosa strana trapeza spušta se od korjena nosa do

usnog otvora, a donja strana je donja rub donje vilice.

Nosna kost je parna, pljosnata, u obliku pravokutne pločice. Veličina nosnih kostiju, njihov

nagib i oblik su veoma varijabilni, pa je stoga razumljivo da možemo vidjeti toliko različitih oblika

noseva, jer već nosne kosti, iako su male, nagovještavaju oblik nosa koji je u preostalom dijelu

do samog vrha sagrađen od vrlo interesantne nosne hrskavice.

Gornja vilica je također parna kost. Ona zauzima srednji položaj na licu i sve ostale kosti lica

poredane su oko nje. Obje gornje vilice se spajaju duž srednje linije, ograničavajući pri tom

kruškasti otvor nosne duplje. Na gornjem pačetku srednje linije nalazi se nosna bodlja koja

označava mjesta gdje se završava donja vodoravna rub nosa. Tijelo gornje vilice ima jednu

šupljinu - vilični sinus. Gornja vilica obiluje nastavcima koji se pružaju u svim pravcima. Naviše

se pruža čeoni nastavak, a naniže zubni nastavak. Na rubu zubnog nastavka nalazi se osam,

odnasno 16 alveola - jamica za smještaj korjena gornjih zuba. Jabučni nastavak se zglobljava sa

jabučnam kosti, a nepčani nastavak gradi prednji dio tvrdog nepca.

Izmedu gornje vilice, čeone kosti i sljepoočne kosti smještena je jabučna ili jagodična kost.

Svojim nastavcima vezuje se sa spomenutim kostima. Od naročite je važnosti nastavak kojim se

jabučna kost vezuje sa sljepoočnom kosti - jabučnim ili jagodičnim lukom, koji utječe na

plastičnost lica. Tijelo jabučne kosti čini jabučica ili jagodica. Od njenog oblika i međusobnog

razmaka uglavnom ovisi da liće lice biti usko ili široko.

Suzna kost je mala, tanka kost koja se nalazi u unutrašnjem zidu očne duplje, iza čeonog

nastavka gornje vilice.

Nepčana kost, sa svojom parnom kosti, gradi stražnju trećinu tvrdog nepca. Nepčana kost ima i

jedan uspravni dio koji ulazi u sastav bočnog zida nosne duplje.

Donja nosna školjka je tanak koštani listić povijen u obliku luka pričvrsćen uz donji bočni dio

nosne duplje.

Kao i prethodna tri, tako i ralasta kost (neparna) nema utjecaja na površinu, jer se nalazi u

unutrašnjosti kostura lica i kao četvrtasta pločica gradi stražnji dio nosne pregrade.

Donja vilica (neparna kost) je jedina kost lica koja se pomoću pokretnog zgloba spaja sa

lubanjom. Sastoji se iz vodoravnog dijela i dva uspravna dijela, koji se nazivaju vilične grane. Na

prijelazu viličnog tijela u granu postoji vilični ugao; veličina tog ugla je različita. Kod odraslog

čovjeka iznosi oko 120-130 stupnjeva. Grana donje vilice račva se gore u dva nastavka i to

prednji misični nastavak i stražnji zglobni nastavak. Na mišičnom nastavku pripaja se slijepoočni

misić. Glavica zglobnog nastavka ulazi u odgavarajući jamicu na sljepoočnoj kosti. Tijelo donje

vilice je potkovičastog oblika. Srednji dio tijela ima tzv. bradno ispupčenje koje se na dole

proširuje u bradni trokut. Taj prednji dio, koji nazivamo bradom, pokazuje mnoga individualnih

razlika pa je zbog toga veoma značajan U određivanju cijelokupnog izgleda lica. Duž svoje

gornje ruba tijela nosi 16 jamica za zubne korijene.

Podjezična kost - neparna kost, smještena je u muskulaturi prednje strane vrata ispod donje

vilice. To je jedina kost kostura koja nije neposredno vezana za drugu kost pa se zbog toga na

kosturima najčesće ne nalazi. Potkovičastog je oblika ili slova „U“. Vezana je jednom jakom

vezom za stiloidni nastavak sljepoočne kosti i većim brojem misića vrata.

Kosti lica agraničavaju četiri duplje: dvije očne duplje romboidnog oblika, kruškasti otvor nosne

duplje i usnu duplju.

Glava kao cjelina

Antropologija proučava lubanju i njene dimenzije u profilu, anfasu i odozgo. Za nauku je to

značajno. Medutim, mi se, shodno našim potrebama, moramo osloniti više na sopstveni osjećaj

za dimenzije, bitne karakteristike i odnose masa. Trebamo obratiti pažnju na neke opće

napomene. Glava je, suprotno ostalim dijelovima tijela, pokrivena malim slojevima mekanih

dijelova - mišića i drugih potkožnih tkiva. Na velikoj površini glave kosti izbijaju na površinu, tj.

ispod same kože, pa zbog toga one određuju formu. Lubanja može biti kratka ili dugačka. Treba,

prvo, sagledati njen oblik pa tek onda masu kose. Važan je odnos površina koju zauzimaju

lubanja, odnosno kosa i lice. Oblik lica, također, veoma je varijabilan i može biti izdužen, ovalan,

četvrtast, okrugao, itd. Korijen nosa je važna točka kojom se služimo prilikom mjerenja i

konstruiranja glave. Kod žena se korijen nosa nalazi, otprilike, na sredini visine od brade do

tjemena. Kod djeteta je gornji dio mnogo veći, jer su kosti lica još nerazvijene. Kod muškaraca je

donji dio obično duži od gornjeg. Širinu lica određujemo mjerenjem vanjskih granica jabučnih

kostiju. Razmak između oba oka jednak je, najčesće, dužini jednog oka, ali se i ovaj razmak

mijenja. Ako promatramo tri točke i to obje zjenice i nosnu bodlju, dobijamo interesantan trokut,

koji će nam mnogo pomoći prilikom određivanja elemenata koji čine karakter jedne određene

fizionomije. Početnici veoma teško crtački uskladuju oba oka. Ali ako oči nisu nacrtane na

dgovarajućem mjestu, one dobijaju plivajuće tendencije u crtežu. To se može izbjeći time, da se

točno sagledaju koštane ruba očne duplje, pa se zatim, u očne duplje ugrade oči, koje će točno

određenim koštanim prostorom biti ujedno fiksirane. Oblik i visinu čela, oči, nosa, jagodice, donje

vilice, usne, možemo promatrati i studirati i odvojeno, ali pri tom ne smijemo nikada izgubiti iz

vida njihove međusobne odnose koji su uslovljeni čvrstom građom kostiju lica.

Ako promatramo glavu u profilu i zamislimo jednu liniju od nosne duplje do usnog otvora, i drugu

koja prolazi kroz najistureniju točku na čelu i prednju granicu gornjih sjekutića, dobijamo jedan

ugao koji nazivamo ugao profila.

Profilni ugao je različit. Ukoliko je manji, brada je isturenija, a zubi obično strše naprijed. Kod

čovjekolikog majmuna taj ugao imosi oka 60°, kod Crnaca oko 70°, kod Evropljana oko 80°. Na

grčkim skulpturama taj ugao je još veći (oko 90°), a nos leži u istoj ravni sa čelom. Promjena

profilnog ugla uslovljava i promjenu viličnog ugla. Kada je glava u normalnom položaju, linija

koja povezuje nosnu bodlju i ušni otvor leži vodoravno. To je od značaja prilikom postavljanja

modela za početne studije glave, kada treba izbjegavati neprirodne pokrete glave.

Kostur trupa

Kostur trupa sačinjavaju kičmeni stup, rebra i grudna kost. Kosti lopatičnog pojasa, kao i

zdjeličnog pojasa, opisujemo zajedno sa ekstremitetima.

Kičmeni stup (kralježnica) je nosač gornjeg dijela tijela i uz to daje trupu i prilično veliku

pokretljivost. Sastavljen je od kratkih kostiju, prstenastag oblika, kičmenih pršljenova, koji svi

zajedno grade kičmeni kanal, u kojem je smještena leđna moždina. Leđna moždina je na taj

način koštanim zidovima zaštićena od vanjskih povreda. Ukupan broj kičmenih pršljenova iznosi

33-34. Nazivaju se po mjestu gdje se nalaze. Prema tome imamo 7 vratnih, 12 leđnih, 5

slabinskih, 5 križnih i 4-5 trtičnih pršljenova. Ove grupe pršljenova razlikuju se međusobno, ali

imaju i zajedničkih osobina, tako da njihovu građu možemo proučiti shematski. Prednji masivni

cilindrični dio, U poprečnom presjeku - ovalan, naziva se tijelo pršljena. Prema nazad tijelo se

nastavlja pršljenskim lukom koji ograničava pršljenski otvor. Od pršljenskog luka još dalje

unazad pruža se rtni nastavak, a lijevo i desno po jedan poprečni nastavak. Jedan par zglobnih

nastavaka polazi naviše i jedan par naniže. Pomoću zglobnih nastavaka pršljenovi se

zglobljavaju međusobno. Između dva pršljena tijela nalazimo hrskavičavi medupršljenski kolut.

Kolutovi osiguravaju kralježnici elastičnost i pokretljivost. Sa obje strane između pršljenova

postoje međupršljenski otvori kroz koje prolaze kičmeni živci i krvni sudovi. Ako promatramo

kičmeni stup sprijeda ili straga, on izgleda potpuno prav, ali sa strane pokazuje krivine u obliku

duplog slova „S“. Vratna krivina je izdubljena unazad, leđna krivina je ispupčena unazad, slabina

krivina je izdubljena unazad i slabina ispupčena unazad. Ove krivine se formiraju uporedo sa

razvnojem čitavog tijela. Treba nešto reći i o pasebnim odlikama kičmenih pršljenova. Vratni

pršljeni imaji slabo razvijena tijela. Rtni nastavci su kratki, osim rtnog nastavka sedmog pršljena

koji je duži i jasno vidljiv na prijelazu vrata u leđa. Naročitu građu pokazuju prvi i drugi vratni

pršljen, Prvi, tzv. atlas (nosač) nema pršljenskog tijela. Na gornjoj strani atlasa nalaze se dvije

plitke zglobne jamice za zglobljavanje sa potiljačnim kandilima. U tom zglobu se vrši pregibanje i

opružanje (klimanje) glave. Drugi pršljen (epistropheus) ima na gornjoj strani jedan koštani zub,

koji ulazi u prednji dio pršljenskog otvora atlasa. Ovakav spoj dva pršljena omogućuje

maksimalno okretanje glave. Leđni pršljenovi su srednje veličine i međusobno malo pokretljivi.

Njihovi rtni nastavci su okrenuti koso nadole. Na gornjoj i donjoj rubu bočne strane tijela nalaze

se rebarne glačice za spajanje sa glavicama rebara, dok se poprečni nastavci zglobljavaju sa

rebarnim kvržicama. Slabinski pršljenovi su najveći. Nose snažne nastavke da bi time omogućili

bolji pripoj muskulaturi koja se na njima pripaja. Spomenuti vratni, leđni i slabinski pršljenovi

nazivaju se pravi pršljenovi. Sljedeći, križni i trtični su lažni pršljenovi, jer su izgubili prava

svojstva pršljenova. Križni pršljenovi su koštano srasli i grade jedinstvenu križnu kost trokutastog

oblika, sa vrhom okrenutim nadole. Smještena je u vidu klina između zdjeličnih kostiju. Na

gornjoj strani nalazi se glavica za zglobljavanje sa petim slabinskim pršljenom, a na bočnim

rubma kosti postoji tzv. uvasta glačica za zglobljavanje sa zdjeličnim kostima. Na prednjoj strani

križne kosti, na mjestu gdje se zglobljava sa petim slabinskim pršljenom nalazi se jedno

ispupčenje zvano promontorizm ili zdjelični rt. I na prednjoj strani i na stražnjoj strani vidimo četiri

para križnih otvora. To su ostaci međupršljenskih otvora.

Grudna kost je neparna pljosnata kost koja na prednjoj strani duž srednje linije zatvara grudni

koš. Sastavljena je od tri srasla djela i u cjelini podsjeća na mač. Ti dijelovi se nazivaju idući od

gore na dole: drška, tijelo i mačni nastavak. Na gornjoj rubu drške nalazi se jugularni usjek, koji

je na tijelu uvek jasno vidljiv, pa prema tome predstavlja važnu točku kojom se možemo poslužiti

prilikom konstruiranja i crtanja spoja vrata i grudnog koša, i označava početak važne srednje

linije - simetrale trupa sa prednje strane. Drška ima još dva para useka i to dva gornja za

zglobljavanje sa ključnjačom i dva donja za zglobljavanje sa prvim rebrom. Drška i tijelo spajaju

se međusobno pod tupim uglom - zatvorenim unazad. Taj ugao nije isti kod žene i kod

muškarca. Tijelo grudne kosti žene je okomitije i spušteno nadole. Rub tijela ima šest usjeka za

smještaj rebarnih hrskavica. Mačni nastavak je u mladim godinama hrskavičav i tek kasnije

okoštava. Često je savijen malo unazad i gradi jasno vidljivo udubljenje.

Rebra su dugačke, savijene kosti slične pljosnatim štapovima, kaji se jednim okrajkom

nastavljaju na leđne pršIjenove, a drugim okrajkom vezuju za grudnu kost. Imamo 12 pari

rebara. Prvih sedam rebara zovemo pravim rebrima, jer se svojim rebarnim hrskavicama

direktno vezuju za grudnu kost. Sljedeća tri rebra - 8, 9 i 10-to, su lažna rebra, jer se njihova

hrskavica ne vezuje za grudnu kost, već se sa njom povezuje posredno, preko hrskavice

sedmog rebra. Vezujući se, međusobno, grade napred rebarni luk. Prednji okrajci 11. i 12. rebra

završavaju slobodno u muskulaturi trbušnog zida, pa se stoga nazivaju slobodnim rebrima.

Stražnji kraj rebra čine: glavica, vrat i kvržica rebra. Pomoću glavice i kvržice rebro se zglobljava

sa odgovarajućim pršljenom. Tijelo rebra je u svom stražnjem dijelu jače savijeno i gradi rebarni

ugao. Prednji kraj nosi jamicu u koju se uvlači rebarna hrskavica, a rebarna hsrkavica se spaja,

kao što smo već naveli, sa grudnom kosti.

Leđni pršljenovi, rebra i grudna kost grade grudni koš, čvrst i elastičan koštani oklop, koji

zaštićuje osjetljive unutarnje organe srce i pluća. Treba obratiti pažnju na to da je gornji otvor

grudnog koša mnogo manji od donjeg i da se gornji otvor spušta koso naprijed, dok je donji,

karakterističnim rebarnim lukom, isječen na prednjoj strani.Vrh grudne kosti nalazi se u visini

drugog leđnog pršljena, a mačni nastavak dopire do visine desetog pršljena. Pošto se rebra

spuštaju u luku, bočno naniže, i to samo koštanim dijelom, i sprijeda se, opet, penju nagore,

svojim hrskavicama, stvara se, time, mogućnost da se prilikom podizanja rebara osjetno poveća

obim grudnog koša. Dizanjem i spuštanjem rebara omogućuje se disanje.

Kostur gornjih ekstremiteta

Kostur gornjeg ektsremiteta grade: kosti lopatičnog pojasa; kosti nadlakta, kosti podlaktice, kosti

šake.

Kosti lopatičnog pojasa

Lopatičnim pojasom spojen je kostur gornjeg ekstremiteta sa kosturom trupa. On se sastoji iz

dvije kosti: ključne kosti i lopatice.

Ključna kost je parna, duga kost, oblika latinskog slova „S“. Pruža se poprečno između lopatice i

grudne kosti. Ona je svojim dvjema unutrašnjim trećinama ispupčena naprijed, a vanjskom

trećinom nazad. Krajevi su pokriveni hrskavicom, pomoću koje se ključna kost zglobljava unutra

sa grudnom kosti, a spolja sa natplećkom lopatice. Tijelo ključne kosti pokazuje vanjskost koja

se pojačava idući prema vanjskom kraju, pa zbog toga opisujemo i donju stranu, prednju i

stražnju rub ključne kosti.

Lopatica je pljosnata kost trokutastog oblika. Priljubljena je uz stražnju stranu grudnog koša i

pruža se, u mirovanju, od II. do VII. iii VIII. rebra. Na njoj određujemo dvije strane: prednju i

stražnju; tri ruba: gornju, vanjsku i unutrašnju, i tri ugla: gornji, donji i vanjski.

Prednja ili rebarna strana lopatice izdubljena je u tzv. podlopatičnu jamu. Stražnja strana lopatice

je lopatičnim grebenom podjeljena na. dvije jame: nadgrebenu i podgrebenu. Lopatični greben

se pruža koso nagore i u stranu i završava se natplećkom, koji se zglobljava sa ključnjačom i štiti

rameni zglob sa gornje strane.

Vanjski ugao lopatice nosi zglobnu glačicu, zvanu lopatična čašica, koja se zglobljava sa glavom

ramenice. Iznad vanjskog ugla usađen je kljunasti nastavak ili gavranov kljun - oblika savijenog

malog prsta.

Kosti nadlakta

Kosti nadlakta predstavljaju se ramenicom.

Ramenica je duga kost sa snažnim krajevima i tanjim tijelom, koje je trostrano prizmastog oblika,

te ima, prema tome, tri strane: vanjsku, unutrašnju i stražnju. Na gornjem kraju ramenice vidimo

zglobnu, polukuglastu površinu - glava ramenice, koja se zglobljava sa lopatičnom čašicom.

Glava ramenice i lopatična čašica grade rameni zglob. Iza glave nalazi se anatomski vrat, spolja

velika kvrga, a sprijeda mala kvrga. Između kvrga vidimo jedno uspravno udubljenje, koje se

naziva međukvržni žlijeb. Nešto iznad sredine tijela, na vanjskoj strani nalazi se hrskapavo

deltasto ispupčenje gdje se pripaja deltasti mišić. Donji kraj je proširen i spljošten i sastavljen je

od srednjeg zglobnog dijela i dva nezglobna dijela. Na unutrašnjoj strani zglobnog dijela nalazi

se zglobni valjak za zglobljavanje sa lakatnicom, a na vanjskoj - glavica za zglobljavanje sa

žbicom. Bočni nezglobni dijelovi su unutrašnji i vanjski čvor ramenice. Na čvorovima se pripaja

veći broj mišića koji djeluju na pokretanje šake i prstiju.

Kosti podlaktice

Kosti podlaktice čine spolja žbica, unutra lakatnica. Tijelo ovih kostiju je također trostrano -

prizmastog oblika.

Gornji kraj žbice sastoji se od glavice, vrata i kvrge. Glavica žbice na svojoj gornjoj strani, ima

plitko udubljenje za zglobljavanje, sa lakatnicom. Donji kraj je znatno masivniji jer se u biti samo

donji kraj žbice zglobljava sa kostima ručja. Spolja se nalazi šiljasti nastavak žbice, a unutra

usjek za zglobljavanje sa donjim krajem lakatnice.

Lakatnica je nešto duža od žbice. Obje kosti su postavljene tako da gornji kraj lakatnice prelazi

žbicu, a u predjelu ručja, žbica je duža od lakatnice. Gornji kraj je mnogo masivniji od donjeg i

neobičan je po svom obliku. Ima dva nastavka; na stražnjoj strani lakatni nastavak, a na prednjoj

kljunasti nastavak. Izmedu oba nastavka nalazi se polumjesečasta glačica, koja u vidu kliješta

obavija zglobni valjak ramenice zglobljavajući se sa njim. Donji kraj nosi na strani malog prsta

šiljasti nastavak, a unutrašnji dio kraja zglobljava se sa žbicom.

Kosti šake sastoje se iz tri dijela: ručja, doručja i članaka prstiju.

Kosti ručja raspoređene su u dva reda. Od ukupno osam kostiju, glavičasta kost je najveća. Na

dlanskoj strani kukasta kost nosi karakterističnu kukicu, koja zadržava tetive pregibača na svom

mjestu. Kosti prvog reda spajaju se međusobno u blagom luku koji odgovara zglobnoj površini

donjeg kraja žbice.

Kosti doručja

Postoji pet kostiju doručja koje nemaju svojih posebnih naziva, Broje se kao I - V kost doručja,

od palca prema malom prstu. Prva kost je najkraća i najdeblja, a druga najduža. Kosti doručja su

duge kosti. Kraj koji se zglobljava sa kostima ručja naziva se bazom, a suprotni glavicom. Baza

je nepravilnag četvorouglastag oblika.

Članci prstiju. Svaki prst ima tri članka (sa izuzetkom palca, koji ima dva članka). Svaki članak

ima tijela i dva kraja. Po dužini, članci jednog prsta nisu jednaki. Dvije trećine dužine prvog

članka predstavlja dužinu drugog članka, a dvije trećine drugog članka jednake su dužini trećeg

članka. Treći red članaka nosi nokatno ispupčenje potkovičastog oblika.

Zglob lakta je složen zglob. Jedna zglobna čahura obavija tri zgloba: zglob ramenice i lakatnice,

ramenice i žbice i medusobno zglob žbice i lakatnice. U zglobu lakta vrše se pokreti pregibanja i

opružanja i okretanja žbice oko lakatnice. Lakatni nastavak zaustavlja pokret opružanja ruke u

laktu. Ovdje treba napomenuti da podlakat opisujemo uvijek u položaju kada je ruka slobodno

spuštena pored tijela, dlan okrenut unaprijed, a palac ustranu. U takvom položaju kosti

podlaktice stoje paralelno. Zbog mogućnosti okretanja žbice oko lakatnice obje kosti se mogu

naći u ukrštenom položaju. Primer: položimo desnu ruku do lakta na stol tako da je dlan okrenut

nagore. Žbica i lakatnica su paralelne. Okrećemo samo šaku do položaja da dlan bude okrenut

ka stolu; palac opisuje putanju od 180°. Kosti podlaktice su ukrštene; time je izvršen pokret

uvrtanja. Učinimo li suprotno, dobijamo pokret izvrtanja žbice, odnosno podlaktice. Lakatnica je

snažna u predjelu zgloba lakta i nosi glavni teret zglobljavanja. Njena debljina nadole opada,

dak debljina žbice raste, kako bi žbica u zglobu šake mogla izgraditi osnovnu noseću zglobnu

površinu. U međusobnom zglobljavanju žbice i lakatnice zglobna udubljenja gradi ona kost kaja

ima veću masu, gore lakatnica, dole žbica.

Zglob šake pripada tipu jajastih zglobova. Između prvog i drugog reda kostiju doručja također je

moguć pokret pregibanja i opružanja. Šaka u kombinaciji oba zgloba dobija mogućnst kruženja.

Amplituda pregibanja I opružanja šake iznosi oko 120°. Kosti doručja nepokretno se vezuju sa

kostima ručja, osim prve kosti doručja, tj. palčeve kosti koja se nalazi u pokretnom sedlastom

zglobu i donekle malog prsta, gde je maguć ograničen pokret pregibanja i opružanja. Zglobovi

izmedu doručja kostiju i prvih članaka prstiju su kuglasti zglobovi. Ostali zglobovi izmedu članaka

prstiju su cilindrični zglobovi koji dozvoljavaju isključivo pregibanje i opružanje.

Kostur donjeg ekstremiteta

djelimo na: kosti zdjeličnog pojasa, kosti bedra, kosti potkoljenice, kosti stopala.

Kosti zdjeličnog pojasa

Kao što se gornji ekstremitet, preko lopatičnog pojasa, vezuje za trup, donji ekstremitet se

zdjeličnim pojasom vezuje sa njim. U sastav zdjeličnog pajasa ulaze dvije zdjeličnene kosti. Obje

zdjelične kosti zglobljavaju se na prednjoj strani međusobno, a na stražnjoj strani sa križnom

kosti, gradeći time čvrst kostani sklop, koji je sposoban prihvatiti težinu gornjeg dijela tijela i da

istovremeno pruži čvrstu bazu donjim ekstremitetima.

Zdjelična kost se u biti sastoji od tri kosti: bedrene, sjedalne i preponske kosti. Sve tri kosti

potpuno koštano srastaju u jedinstvenu zdjeličnu kost tek u doba puberteta. Na mjestu gde se

ove tri kosti međusobno spajaju u obliku slava „Y“ grade duboku zglobnu čašicu. Zglobna čašica

i glavica butne kosti koja ulazi u nju predstavljaju zglob kuka. Bedrena kost nalazi se iznad

zglobne čašice. Gornja rub bedrene kosti se naziva bedreni greben. Bedreni greben je dosta

širok; prilagođen je većem broju mišića koji se na njemu pripajaju. Greben se na prednjoj strani

završava veoma važnom prednjom gornjom bedrenom bodljom. Ispod ove bodlje, odvojene

manjim udubljenjem, nalazi se prednja donja bedrena bodlja. Stražnji završetak grebena

predstavlja stražnju gornju bedrenu bodlju, a ispod nje je manje važna stražnja donja bedrena

bodlja. Iza ove bodlje bedrena kost je isječena velikim sjedalnim usjekom. Sjedalna kost Ima

tijelo i dve grane. Tijelom nazivamo njen početak u predjelu zglobne čašice. Odmah na početku

gornje grane vidirmo sjedalnu bodlju. Gornja grana se nadalje završava snažnim hrskapavim

ispupčenjem - sjedalnim ispupčenjem. Donja grana se u vidu kuke savija pod pravim uglom

naprijed i spaja se sa odgovarajućom donjom granom preponske kosti. Prepona kost ima,

analagno sjedalnoj kosti, također tijelo i dvije grane. Gornje grane obje preponske kosti spuštaju

se koso naniže, približavaju se jedna drugoj i spajaju se duž srednje linije, gradeći zglob tzv.

preponske simfize, Na vrhu preponske simfize nalazi se preponsko ispupćenje. Sjedalna i

prepona kost ograničavaju elipsoidni zskaporni otvor.

Zdjelica kao cjelina

Obje zdjelične kosti, križna i trtična kost, grade zdjelicu. Po obliku podsjeća na lijevak koji je

isječen i otvoren na prednjoj gornjoj strani i na stražnjoj donjoj. Unutrašnjost zdjelice podjeljena

je graničnom linijom na dva prostora: na veliku i malu zdjelicu. Graničnu liniju sačinjavaju karlični

rt, obje lučne linije, oba češljasta grebena preponske kosti i gornja rub simfize. Kod muške

zdjelice granična linija ima oblik srca, dok je kod ženske zdjelice više proširena i ovalna.

Osnovna razlika između muške i ženske zdjelice sastoji se tome da je muška zdjelica viša i uža

od ženske, koja je prilagođena bioloskorn zadatku. Zbog takve građe zglobovi kuka imaju veće

rastojanje, što doprinosi karakterističnorn izgledu ženske zdjelice. Zdjelica u tijelu ne stoji

okomito već je malo nagnuta naprijed. Posljedica takvog položaja je slabina krivina

kralježničnog stupa, jer se trup, koji se nalazi iznad zdjelice morao prilagoditi težištu. Kod

određivanja pokreta čitavog tijela, moramo jasno odrediti položaj i nagib zdjelice. Kod

promatranja tijela sa prednje strane, možemo jednom zamišljenom linijom povezati obje gornje

prednje bodlje i ta linija nam jasno određuje nagib, odnosno pokret zdjelice, isto činimo i kada

zdjelicu promatramo sa zadnje strane, mjesto stražnjih gornjih bedrenih bodlji uvijek se dosta

jasno ocrtava. Kod normalnih i debljih osoba vidimo rupice, a kod jako mršavih male kvržice.

Zamišljeni trokut koji dobijemo, ako povezemo obje bodlje i vrh trtične kosti, objašnjava nam i

nešto više. Kod muške zdjelice ugao koji zatvaraju obe bodlje i vrh trtične kosti je mnogo oštriji,

a visina trokuta je veća.

Kosti bedra

Donji ekstremiteti pokazuju dosta sličnosti sa gornjirn ekstremitetima, mada imaju sasvirn

različite zadatke. Sličnosti u građi postoje i između ramenice i butne kosti.

Butna kost je najduža kost ljudskog tijela. Tijelo kosti je trostrano prizmatično i blago povijeno

naprijed. Stražnja rub mjesta na gornjem dijelu hrskapave linije, koja se tu račva na tri linije, su

česšljasta linija i sjedalno ispupčenje. Na gornjern kraju, spolja, nalazi se veliki trokanter, koji u

ovorn predjelu utječe na formu i prilikorn crtanja predstavlja veoma značajno mjesto za

objašnjenje i zdjelice i bedra. Mali trokanter leži nešto niže na unutrašnjoj strani gornjeg kraja i

potisnut je malo unazad. Veliki i mali trokanter su na stražnjoj strani povezani jednim lučnim

koštanirn grebenom koji čini razliku između prednjeg i stražnjeg izgleda gornjeg kraja butne

kosti. Vrat butne kosti se savija pod tupim uglom od oko 130° prema tijelu i nosi zglobnu glavicu.

Glavica butne kosti ima površinu od dvije trećine kugle. Prema donjem kraju koštana cijev se širi

u dva masivna zglobna kondila, između kojih se, na stražnjoj strani, nalazi međukondilna jama.

Na prednju stranu donjeg kraja naliježe čašica, mala kost trokutastog oblika, koja zaštićuje zglob

koljena i kao najveća sezamoidna kost sluzi i kao prijenosna pločica u mišićnoj akciji. Preko

čašice se muskulatura prednjeg dijela bedra vezuje tetivom za potkoljenicu. Crtački je značajno

da se čašica uvijek nalazi na strani butne kosti i da svojim vrhom dopire do sredine zgloba

koljena samo onda kada je zglob korijena opružen.

Kosti potkoljenice; potkoljenica, lisnjača (listna kost)

Tijelo potkoljenice je izrazito trostrano prizmatično. Oštra rub potkoljenice okrenuta je naprijed.

Gornji kraj je snažan i prilagođava se po masi i po obliku kondilima butne kosti sa kojima se

zglobljava. Na prednjoj strani gornjeg kraja nalazi se važno ispupčenje - koljenična kvrga.

Prednja rub tijela potkoljenice tzv. greben potkoljenice, povijena je u blagom luku u obliku slova

„S“ i to od gornjeg do donjeg kraja - donji kraj sudjeluje u građi skočnog zgloba a na unutrašnjoj

strani donji kraj produžava se koštanim nastavkom koji se naziva unutrašnji gležanj.

Lisnjača se nalazi spolja u odnosu na potkoljenicu i malo je potisnuta unazad. Mnogo je tanja ad

koljenjice, a po dužini je jednaka sa njom. Ne zglobljava se sa butnorn kosti, već se nepokretno

vezuje sa potkoljenicom i, pošto je smještena nešto niže, donji kraj lisne kosti, odnosno vanjski

gležanj dopire niže u odnosu na unutrašnji gležanj. Ovaj podatak ima praktičan značaj kod

crtanja stopala. Gležnjevi, u vidu kliješta, obuhvaćaju skočnu kost j pojačavaju skočni zglob.

Kosti stopala

Stopalo je sastavljeno od kostiju nožja, donožja i članaka prstiju

Građa nožja razlikuje se od grade ručja. Ručje ima osam kostiju, a nožje sedam. Samo se jedna

kost nožja zglobljava sa kostima potkoljenice, a to je skočna kost. Skočna kost je pokretnim

zglobom vezana za masivnu petnu kost. koja leži ispod i iza nje. Kosti nožja po dužini zauzimaju

polovinu cjelokupne dužine stopala.

Kosti donožja, kojih ima pet, obilježavaju se, kao i kosti doručja, rednim brojevima idući od palca

ka malom prstu. Prva je najsnaznija i najkraća, a druga kost donožja najduža. Peta kost donožja

ima na bazi jedno ispupčenje koje strši u stranu. Ono služi kao mišićni pripoj i na bočnoj rubu

stopala utječe na formu.

Od zglobova stopala za nas je najinteresantniji skočni zglob.

Skočni zglob odgovara zglobu šake, ali je građen drugačije. Šaka se nastavlja u istom pravcu na

kosti podlaktice, a u skočnom zglobu stopalo je postavljeno okomito u odnosu na kosti

potkoljenice. U tom zglobu vrše se pokreti pregibanja i opružanja, odnosno podizanja i spuštanja

stopala. Skočna kost u ovom zglobu prihvaća svu težinu tijela na sebe i tek onda je raspoređuje

na ostale kosti nožja. Donji skočni zglob je zglob između donje Strane skočne kosti i gornje

strane petne kosti. U ovom zglobu vrši se pokret uvrtanja i izvrtanja stopala. Kod uvrtanja taban

je okrenut upolje, a kod izvrtanja unutra. Ostali zglobovi nožja i donožja posjeduju minimalnu

pokretljivost i za nas su nevažni.

MIŠIĆNI SUSTAV

Između kostiju i površine tijela nalazi se prostor koji ispunjava mekana masa koja ima dvostruki

zadatak. Prvo, ona u najvećoj mjeri oblikuje površinu tijela, i drugo, ona ima mogućnost

stavljanja tijela u pokret. To su mišići.

Mišići obavijaju cijeli kostur i samo na pojedinim mjestima dozvoljavaju da i kosti dopru do same

površine tijela. Kosti su sagrađene od čvrste materije i prilikom promjena položaja ne mijenjaju

oblik. Mišići su mekani organi, sastavljeni od poprečno-prugastog mišićnog tkiva, koje u običnom

govoru nazivamo meso. Osnovno njihovo svojstvo je da imaju sposobnost grečnja, skupljanja iii

kontrakcije. Grcenjem postaju kraći, all to skraćivanje mijenja njihov oblik; postaju deblji. Oblik

mišića u mirovanju i projmena tog oblika u pokretu, su dva važna područja koja plastična

anatomija ispituje i tumači. Jedan mišić pripaja se obično na dvjema susjednim kostima. Svojom

kontrakcijom mišić povlači jednu kost prema drugoj i na taj način dobijamo pokret. Prema tome,

svaki mišić ima određeni zadatak u zbiru složenih pokreta koje tijelo može izvršavati. Znači,

moramo kao treće objasniti i shvatiti djelovanje, odnosno funkciju pojedinih mišića.

Mišić je sastavljen od sitnih uzdužnih mišićnih vlakana. Više vlakana gradi mišićne snopiće, koji

su obavijeni tankom vezivnom opnom, a više snopića zajedno predstavljaju tijelo iii trbuh mišića.

Svaki mišić je obavijen jednom bjeličastom vezivnom opnom koju nazivamo fascija. Više mišića

koji su obavijeni, pored vlastite, još jednom zajedničkom fascijom, nazivamo grupe mišića.

Fascije održavaju mišiće na svom određenom mjestu i osiguravaju im nesmetano djelovanje.

Vezivno tkivo koje se nalazi u mišiću i oko njega, prerasta na krajevima, u snažne, žilave tetive,

pomoću kojih se mišić vezuje za kosti. Tetive ne posjeduju mogućnost kontrakcije. Vezivanje

mišića za kost nazivamo pripajanje. Onaj mišićni pripoj koji kod grčenja ostaje nepokretan,

naziva se točka oslonca ili fiksna točka, a drugi mišićni pripoj koji se pokreće - pokretna ili

mobilna točka.

Po funkciji koju vrše, mišići se nazivaju: pregibački, opružaći, odvodioci i primicači, uvrtači I

izvrtači, itd. Veća pokretljvost zgloba iziskuje i veći broj mišića. Najveći broj mišića grupiran je

oko najpokretljvijih, tj. kuglastih zglobova, i zbog toga se oko tih zglobova nalaze najveće

mišićne mase.

Kod proučavanja mišića držimo se istog redosljeda kao kod proučavanja sustava kostura.

Osvrnut ćemo se samo na one mišiće kostura, koji imaju osobiti značaj. Spomenut ćemo i one

mišiće, koji nemaju morfološki značaj, ali su zato značajni zbog funkcije. Neki mišići dubokih

slojeva nisu spomenuti. To pravo plastična anatomija zadržava da ne bi došlo do pretjeranog

usitnjavanja materije na uštrb njene preglednosti.

Mišići glave i vrata

Mišiće glave možemo podijeliti u tri skupine:

mišiće svoda lubanje; mišiće za žvakanje i potkožne mišiće ili mimične mišiće.

Mišići svoda lubanje - čeoni mišić je paran mišić i gradi četvrtastu mišićnu ploču koja pokriva

čelo. Pruža se od obrva do gornje ruba čeonog ispupčenja, nabira čelo i podiže obrvu. Grčenje

ovog mišića daje licu izraz iznenađenja i pažnje.

Potiljačni mišić je paran mišić. Pripaja se u predjelu ljuske potiljačne kosti iznad gornje potiljačne

linije. Drži žilavu navlaku lubanje sa zadrije strane, povlači je, zajedno sa kožom, unazad. Čeoni

mišić drži navlaku sa prednje strane i povlači je unapijred. Postoje mišići koji su pridodati usnoj

školjki i oni pridržavaju tu navlaku sa strane.

Mišići za žvakanje - Sljepoočni mišić je najvažniji i najveći od mišića za žvakanje. Lepezastog je

oblika i svojim gornjim širokim dijelom ispunjava sljepoočnu jamu lubanje, a donjim suženim

dijelom prolazi ispod jagodičnog luka i završava se na mišićnom nastavku donje vilice. Funkcija:

istovremenim grčenjem svih svojih vlakana podiže donju vilicu. Grčenjem samo prednjih vlakana

povlači donju vilicu naprijed, a grčenjerm stražnjih vlakana vraća vilicu unazad.

Maseter je kratak, debeo i veoma snažan mišić. Sastavljen je iz dva sloja. Gornji pripoj je na

donjoj rubu jagodične kosti i jagodičnog luka. Vlakna donjeg i gornjeg sloja se križaju se i

pripajaju dolje na vanjskoj strani donje vilice u predjelu viličnog kuta. Funkcija:

podiže donju vilicu i snažno zatvara usta. Kod rnršavih osoba je jasno vidljiv, osobito njegova

prednja granica ispred koje je lice udubljeno.

Kada čovjek jede, možemo primijetiti simptome kontrakcije i prvog i drugog mišića za žvakanje.

Mimični mišići - To su mali mišići koji su okupljeni oko otvora na glavi. To nisu pravi mišići koji

pokreću kosti. Oni se obično samo jednim pripojem vezuju za kosti lica, a drugirn krajem se

završavaju u potkožnom tkivu lica. Po svojoj masi ne utječu mnogo na forme lica, ali oni

kontrakcijom zatvaraju ili otvaraju otvore na licu i prave bore. Time daju licu različite izraze

emocionalnih stanja: tuge, bola, plača, užasa, smijeha, itd. Djeluju pod kontrolom naše volje ill

bez nje.

Kružni kapačni mišić gradi oko oka dvije tanke polukružne mišićne pločice koje su spojene na

krajevima. Funkcija: zatvara očne kapke.

Nabirač obrva polazi od korjena nosa i završava se ispod kože obrva. Funkcija: nabira obrve,

približava glave obrva jednu prema drugoj i izmedu njih stvara uzduzni nabor.

Mišić, obarač obrva, polazi od grebena nosa i pruža se ka obrvama. Funkcija: njegovo grčenje

stvara horizontalne nabore u predjelu korjena nosa i povlači obrve naniže.

Nosni misić polazi sa gornje vilice i penje se ka nosnom grebenu. Jedan njegov dio širi se ka

vrhu nosa. Prvi dio spušta nosna krilca i sužava nozdrve, a drugi ih širi.

Kružni mišić usana gradi oko usnog otvora pljosnat i širok mišićni prsten. Istovremenim

grčenjem svojih vlakana zatvara usta približavajući donju usnu gornjoj.

Četvrtasti mišić gornje usne pruža se od donje ruba očne duplje do gornje usne. Mišićno tijelo

sastavljeno je iz tri glave. Jedna glava polazi od očnog kuta, druga sa donje vice očnne duplje

treća sa jagodične kosti (mali jagodični mišić). Funkcija: podiže gornju usnu, a prva glava podiže

još i nosna krilca. Kao mimični mišić, svojim grčenjem daje licu plačan izraz, neraspoloženja i

prezira.

Veliki jagodični mišić se pruža od jagodične kosti od kutova usana. Funkcija: on je podizač

kutova usana prema van. Pri jednostranoj kontrakciji krivi usta. Pri obostranoj kontrakciji U vezi

sa mišićima očnih kapaka i nosa, daje licu izraz radosti i smijeha. Kod smijanja njegova uloga je

značajnija od mišića smijeha.

Mišić smijeha polazi od uglova usana, širi se lepezasto unatrag i pripaja se na fasciju mesetera.

Funkcija: povlači kutove usana ustranu, stvara na koži obraza jamicu smijeha.

Obarač usnog ugla polazi od uglova usana, a završava se na donjoj rubu donje vilice. Funkcija:

povlači kutove usana naniže i ustranu. Svojim djelovanjem ispravlja krivinu nosnousne brazde i

prema pravcu te brazde daje licu odlučan i prezriv izraz. Na donjoj rubu brade stvara brazdu

podvaljka.

Četvrtasti mišić donje usne je romboidnog oblika. Djelomično je pokriven obaračem usnog ugla.

Proteže se između donje ruba donje vilice i donje usne. Funkcija: grčenjem povlači donju usnu

nadolje i izvrće je.

Bradni mišić se spusta uspravno S jedne i sa druge strane srednje linije. Pripaja se ispod

prednje strane donjih sjekutića i u koži brade. Funkcija: zateže kožu, smanjuje reljef brade i

pravi rupicu.

Mišić obraza polazi sa zubnih nastavaka stražnja dva kutnjaka gornje i donje vilice i klinastog

nastavka klinaste kosti. Njegova vlakna pružaju se naprijed i pripajaju na bočnoj strani kružnog

mišića usana. Funkcija: povlači kut usana u stranu, priljubljuje kožu obraza uza zube i time

prazni taj dio usne duplje. Njegova kontrakcija je jasno vidljiva kod trubača, pa ga neki autori tim

imenom i nazivaju.

Mišići vrata su, kičmenim stupom, podijeljeni na prednje i stražnje. Mišići prednje strane vrata

veoma su komplicirano poredani. Sa svih strana obavijaju dušnik i jednjak I sprječavaju

zatvaranje tih cijevi, tako da kod svih raznih pokreta koje osigurava pokretni vratni dio

kralježničnog stupa, možemo govoritti da dišemo i da uzimamo hranu. Mišići grade i pod usne

duplje. Značajnu ulogu na prednjoj strani vrata ima podjezična kost kao hvatište za ovu

muskulaturu. Prema njoj dijelimo i mišiće koji se na njoj pripajaju u dvije skupine: u mišiće iznad

podjezične kosti i mišiće ispod podjezične kosti.

Bočni pregibač glave je plastično značajan, snažan mišić, oblika mišićne trake. Gore se pripaja

na mastoidnom nastavku, spušta se

bočno prema dolje i naprijed. On ima dva odvojena donja pripoja - prvi na grudnoj kosti i drugi

na unutrašnjem kraju ključnice.

Funkcija: pri obostranoj akciji, kad mu je točka oslonca na grudnoj kosti, pregiba glavu. Kada je

glava podignuta, a kičmeni stup nepomičan još više zabacuje glavu i potiskuje je prema naprijed.

Pri jednostranoj akciji nagiba glavu na svoju stranu a lice okreće na suprotnu. Njegove plastične

vrijednosti su uvijek prisutne, pa čak i kada vrat potpuno miruje.

Platizma je paran, pljosnat mišić, tanak, i leži ispod same kože vrata. Proteže se od predjela

ključnice prema gore prema donjoj vilici i spaja se sa mimičnim mišićima lica. Funkcija: ovaj

mišić se grči obično pri jakom tjelesnom naprezanju ili jačim duševnim potresima. Svojim

tonusom u mirovanju zaobljuje reljef prednje strane vrata i zateže kožu. Kod starijih osoba je

platizma više opuštena i stvara uzdužne nabore na vratu.

Na bočnoj strani vrata, gradeći dno nadključnjačne jame, nalaze se tri skalena mišića. Svi

polaze sa poprečnih nastavaka posljednjih šest vratnih pršljenova. Dva se završavaju na prvom

rebru, a treći na drugom rebru. Funkcija: skalenski mišići nagibaju bočno vrat. Ako im je fiksna

točka na vratu, podižu gornji otvor grudnog koša i djeluju kao pomoćni udisači.

Mišići zadnje strane vrata ili mišići potiljka

Postoji nekoliko potiljačnih mišića, mišića potiljka. Oni su pokriveni gornjim krajevima leđnih

mišića, prije svega trapezastog mišića i zbog toga ih obično ne opisujemo. Svi zajedno grade

masu potiljka i svojim djelovanjem opružaju i obrćn glavu i vrat. Od njih su najznačajniji:

Zavojni mišić ili splenus. Prema pripojima dijeli se na dva mišića i to na: zavojni mišić glave i na

zavojni mišić vrata. Prvi polazi sa rtnih nastavaka pet donjih vratnih i tri gronja leđna pršljena, a

završava se na gornjoj krivoj liniji potiljačne kosti. Zavojni mišić vrata polazi sa rtnih nastavaka

trećeg do šestog leđnog pršljena i pripaja se gore na poprečnom nastavku i drugog vratnog

pršljena. Opruža glavu, naginje je i okreće na svoju stranu.

lzmeđu prednje ruba trapezastog mišića i zadnje ruba bočnog pregibača glave, možemo uačiti

pad forme vrata. Ovo uspravno udubljenje se dolje završava nadključnjačnom jamom. Mišićnu

osnovu ovag malog udubljenja grade dijelovi sljedećih mišića: spleniusa, podizača lopatice i

skalenskih mišića.

Mišići trupa

Mišići trupa su snažni pljosnati mišići, koji obavijaju trup. Njihove tetive su analogna njihovim

mišićnim tijelima široke. Tanke i prostrane tetive nazivamo skapaneurozama. Grudni koš je u

cjelini pokriven mišićima. Samo njegova srednja linija, tj. sredina grudne kosti nema mišiće.

Mišiće prednje strane trupa možemo podijeliti u dvije skupine i to: mišiće grudnog koša i mišiće

trbuha.

Veliki grudni mišić se nalazi na gornjem prednjem dijelu grudnog koša. Širok je, pljosnat i

lepezastog oblika. Pruža se od ključne kosti (ključni dio), od grudne kosti (grudni dio), od rebara

(trbušni dio), a završni pripoj je na vanjskoj rubu međukvržnog tijela. Mišićna vlakna se

koncentrično skupljaju, uvrću i grade prednji zid pazušne šupljine. Funkcija: veliki grudni mišić

spušta podignutu ruku, privodi je i uvrće. Kada je fiksna točka na ramenici, a ruka podignuta,

podiže grudni koš i time cijelo tijelo.

Mali grudni mišić leži ispod velikog grudnog mišića. Gornji pripoj je na kljunastom nastavku, a

donji na gornjim rebrima. On povlači rame prema dolje i naprijed. Kod promijenjene fiksne točke

podiže rebra i pomaže prilikom disanja.

Prednjii zupčasti mišić je četvrtasta mišićna ploča koja pokriva bočne strane grudnog koša. Pa

prostranstvu je jako veliki mišić, ali je vidljiv samo na prednjem donjem dijelu, jer je pokriven

lopaticom, velikim grudnim mišićem i jednim dijelom i najširim leđnim mišićem. On nosi ime pa

karakterističnim zupčastim pripojima na rebrima i to od 1. do 9. ili 10. rebra. Ti pripoji su

raspoređeni u bočnoj 1učnoj liniji koja se savija nadolje i unazad. Najviše naprijed dopire pripoj

na petom rebru. Mišić se proteže unazad ispod lopatice, i pripaja na cijelu dužinu unutarnjeg

ruba lopatice. Funkcija:

kada mu je nepomična točka na grudnom košu, povlači lopaticu prema naprijed, upolje uvis. Ta

njegova radnja je suprotna radnji romboidnog mišića. Djeluje kao podizač ramena i pridržava

lopaticu priljubljenu uz grudni koš.

Mišići trbuha zatvaraju prostor između donjeg otvara grudnog koša i zdjelice. Grade snažan i

elastičan trbušni zid koji ima dvostruki zadatak: održava trbušne organe i utječe na njihov rad i

pokreće grudni koš prema zdjelici i obrnuto. Mišići trbuha su parni mišići i sastaju se duž srednje

linije koja ima poseban naziv: bijela linija. Otprilike, na sredini te bijele linije nalazi se pupak.

Pravi trbušni mišić pruža se sa obje strane bijele linije, od donjeg otvara grudnog koša do

preponske kosti. Mišićno tijelo je kod odrasle osobe široko oko 9 cm i dugo oko 40 cm. Uzdužna

mišićna vlakna preknuta su na 3 mjesta poprečnim tetivama. Prva tetivasta pregrada nalazi se

obično ispod mačnog nastavka, druga na sredini između mačnog nastavka i pupka, a treća ide

preko pupka. Gore, mišić počinje pripojem na mačnom nastavku i na rebranim hrskavicama 5, 6

i 7 rebra. Završava se na preponskom ispupčenju preponske kosti. Funkcija: pravi trbušni mišić

je pregibač grudnog koša prema zdjelici i to u slučaju kada mu je fiksna točka na zdjelici. U

obrnutom slučaju je pregibač zdjelice prema grudnom košu. Sidjeluje pri disanju i djeluje u

zajednici sa ostalim mišićima trbuha na unutarnje organe.

Vanjski kosi trbušni mišić je najpovršniji od tri bočna pljosnata mišićna trbuha. Mesnat je u svom

posljednjem dijelu, a tetivast u prednjem. Njegova vlakna silaze koso nadolje i unutra i šire se od

donje polovine grudnog koša. Pripaja se na vanjskoj strani s posljednjih rebara pomoću

mesnatih jezičaka. Prvih pet jezičaka uvlače se u međuprostor između zubaca prednjeg

zupčastog mišića, a posljednja tri jezičca vezuju se za najširi leđni mišić. Dolje se pripaja na

prednjoj strani (polovini) bedrenog grebena. Aponeuroza vanjskog kosog trbušastog mišića

obavija pravi trbušni mišić sa prednje strane i sastaje se duž bijele linije sa skapaneurozom

svog parnog mišića sa druge strane. Između prednje gornje bedrene bodlje i preponske kvržice

aponeuroza čini snažnu vezu, tzv. Paupartovu preponsku vezu. Prepona veza je važna jer gradi

duboku kosu brazdu kaja je na tijelu uijvek vidljiva. Funkcija: kod obostrane akcije on spušta

rebra i pregiba grudni koš prema zdjelici. Pri jednostranoj kontrakoiji pregiba grudni koš na svoju

stranu i okreće ga na suprotnlu stranu. Kad je fiksna točka na gornjem pripoju, podize zdjelicu.

Piramidalni mišić je vrlo mali. Nalazi se na prednjoj strani preponske kosti i vezuje se za bijelu

liniju, koju svojom kontrakoijom zateže.

Mišići leđa

Mišići leđa su raspoređeni po slojevima. Mišići površinskog sloja su tanki i prostrani i pokrivaju

ostale mišićce, ali nisu u stanju pokrivati u potpunosti i njihove oblike. Vanjski izgled i

djelovasnje mišića dubokog i srednjeg sloja, koji su raspoređeni uz kičmeni stup, možemo staviti

pod jedan naziv kao najduži leđni mišić. Najduži leđni mišić predstavlja debelu mišićnu masu

koja leži sa obje strane kralježničnog stupa, između rtnih nastavaka i rebara, i proteže se od

krsne kosti do potiljka. Funkcija: drži uspravno kičmeni stup, rotira kičmu i regulira sve pokrete

iste. Mada je čitavom dužinom pokriven, njegova ovalna forma jasno se izdiže pored

kralježničnog stupa, tako da srednja linija, tj. linija rtnih nastavaka postaje karakteristično

udubljenje.

Romboidni mišić je sastavljen od velikog i malog romboidnog mišića. Njegov oblik je objašnjen

samim nazivom. Umetnut je izmedu lopatice i kralježničnog stupa. Pripaja se na rtnim

nastavcima počevši od 6. vratnog do 4. leđnog pršljena. Njegova vlakna se spuštaju koso prema

dolje i pripajaju se duž cijelog unutarnjeg ruba lopatice. Pokriven je trapezastim mišićem, osim

donjeg dijela, gdje se pojavljuje u trokutu koji zatvaraju unutarnji rub lopatice, rub trapezastog

mišića i gornji rub najšireg leđnog mišića. Funkcija: antagonist je prednjem zupčastom mišiću.

Svojim tonusom drži lopaticu uz grudni koš. Obostranim djelovanjem približava unutarnje rubove

lopatice srednjoj liniji. Povlači unutra i prema gore donji kut lopatice i time spušta rame.

Trapezasti mišić je tanak, pljosnati mišić, koji se prostire od ramena, kičme i potiljka i pokriva

vrat i gornji dio leđa. Pripaja se na unutarnjoj trećini gornje krivine linije potiljačne kosti, na

potiljačnoj kvrgi, na stražnjoj vratnoj vezi, na sedmom vratnom pršljenu dalje na rtnim

nastavcima prvih deset leđnih pršljenova (može i od osmog do dvanaestog); dalje, na gornjem

rubu 1opatičnog grebena na vanjskoj trećini ključnice. To je najpovršniji mišić leđa. Tanko

mišićno tijelo na pojedinim mjestima prelazi u još tanju eponeurozu, što utječe na reljef mišića, i

to osobito u kontrakciji. Jedno takvo tetivasto polje romboidnog oblika nalazi se oko rtnog

nastavka sedmog vratnog pršljena; sljedeće na krajnjem donjem kutu mišića, također

romboidnog oblika. Ovo posljednje polje utječe na izgled donjeg pripoja, jer nam se čini da se

mišić pripaja sa dva zupca. Treće tetivasto polje nalazi se na početku lopatičnog grebena.

Funkcija:

trapezasti mišić povlači rame unazad i učvršćuje lopaticu. Ključni dio tog mišića podiže rame.

Kada je fiksna točka na ključnici, kod jednostranog djelovanja savija vrat na svoju stranu, a glavu

okreće

na suprotnu. Kod obostranog djelovanja zabacuje glavu. Mišićna vlakna srednjeg dijela mišića

pomažu kod okretanja lopatice i stvaraju mogućnost za podizanje ruke iznad vodoravnog

položaja.

Najširi leđni mišić je paran, pljosnati mišić, trokutastog oblika. Polazi sa donje polovine

kralježničnog stupa, a završava se na ramenici. Pripaja se širokom aponeurozom na krsnoj

kosti, na unutarnjoj trećini bedrenog grebena i na rtnim nastavcima slabinskih i 5 do 6 donjih

leđnih pršljenova. Završava se zajedno sa velikim oblim mišićem U međukvržnom žlijebu

gornjeg kraja ramenice. Funkcija: najširi leđni mišić spušta podignutu ruku, uvrće je i povlači je

unazad unutra. Kada je fiksna točka na ramenici, kada tijelo visi na rukama i sudjeluje u

podizanju trupa naprijed i prema gore.

Mišići gornjih ekstremiteta

Zbog 1akšeg proučavanja i preglednosti, i mišiće gornjeg ekstremiteta dijelimo kao i kosti, na:

mišiće ramena, nadlakta, podlaktice i šake. Mišići gornjeg i donjeg ekstremiteta su pretežno

vretenastog oblika, sa dugačkim tetivama, koje prelaze ponekad i preko više zglobova.

Vretenasti mišići prilagođavaju se cilindričnom obliku ekstremiteta prema krajevima ekstremiteta,

mišićne mase bivaju sve manje, da ne bi vlastita težina onemogućvala pokrete. Zadatak

izvršenja složenih pokreta upravo zbog toga se prenosi preko dugačkih tetiva.

Mišići ramena

U mišiće ramena ubrajamo lopatične mišiće i deltasti mišić. Lopatični mišići polaze sa prednje i

zadnje strane lopatice i završavaju se na gornjem kraju ramenice, točnije na velikoj i maloj kvrzi

ramenice. Djeluju kao odvođači, primicači i obrtači nadlakta.

Podlopatični mišić ispunjava podlskapatičnu šupljinu i završava se na maloj kvrzi. Svojim

djelovanjem privodi i uvrće nadlakat. Nije značcajan, jer se nalazi ispod lopatice.

Nadgrebni mišić zauzima nadgrebenu šupljinu lopatice. Mišićna vlakna pružaju se upolje,

prelaze ispod nadplećke. Završava se na prednjem dijelu velike kvrge ramenice. Trapezasti i

deltasti mišić ga potpuno pokrivaju. Nadgrebeni mišić odvodi nadlakat.

Podgrebeni mišić se pripaja u većem dijelu podgrebene šupljine i na velikoj kvrzi ramenice, iza

pripoja nadgrebenog mišića. Funkcija: obrće nadlakat upolje.

Mali obli mišić proteže se od sredine vanjske ruba lopatice do velike kvrge ramenice. Funkcija

mu je ista kao podgrebenom mišiću.

Veliki obli mišić se pripaja u predjelu donjeg kuta i vanjskog ruba lopatice. Ovalnog je oblika i

gradi sa podgrebenim i malim oblim mišićem razigran reljef zadnje strane lopatice. Uvrće se

zajedno sa najširim leđnim mišićem i prelazi na prednju stranu ramenice, gdje se pripaja na

unutarnji rub međukvržnog žlijeba. U zajednici sa najširim leđnim mišićem gradi stražnji zid

pazušne šupljine. Funkcija: djeluje, zajedno sa najširim leđnim mišićem u spuštanju nadlakta,

povlači nadlakat unazad, unutra i uvrće ga.

Deltasti mišić je najpavršinskiji mišić ramena, trokutastog oblika, sastavljen od sedam mišićnih

snopića. Polazi sa vanjske strane trećine ključne kosti, natplećaka i cijelog donjeg ruba

lopatičnog grebena, a završava u srednjem dijelu ramenice na deltastom ispupčenju. Potpuno

pokriva rameni zglob. Njegov oblik je značajan i jasan, a također možema uočiti njegova tri

sastavna dijela i to: ključni, nadplećni i lopatični dio. Između deltastog i velikog grudnog mišića

nalazi se podključnjačna šupljina. Funkcija: odvodi ramenicu i podize je do vodaravnog položaja.

Zavisno od mogućeg većeg upliva jednog od sastavnih dijelova, odvodi ruku naprijed ili nazad.

Mišići nadlakta podijeljeni su na dvije skupine: prednju i stražnju.

PREDNJA GRUPA

Dvoglavi mišić nadlakta je dugačak mišić, vretenastog oblika. Polazi sa lopatice, silazi duž

prednje strane nadlakta i završava na gornjem kraju žbice - na kvrzi žbice. Gore ima dva

odvojena pripoja ili glave. Duga glava se prilpaja na nadlaktičnom ispupčenju. Tetiva prelazi

preko ramenog zgloba, učvršćujući pri tom zglob, spušta se prema dolje po međukvržnom

žlijebu. Kratka glava se pripaja na kljunastom nastavku lopatice (gavranavom kljunu). Obje glave

se spajaju i sačinjavaju snažno mišićna tijelo. Nešto iznad lakatnog zgloba tijela se sužava i

ponovo prelazi u tetivu, kaja se pripaja, kao što smo već napomenuli, na žbici. Od te tetive

odvaja se jedna fibrozna vrpca koso prema fasciji podlaktice, sa kojom se vezuje i učvršćuje.

Funkcija: pregiba podlakat prema nadlaktu i vrši pri tome malu supinaciju podlaktice. Zbog čistog

oblika i jasnog opažanja kontrakcije, dvoglavi mišić nadlakta služi nam kao primjer u

objašnjavanju oblika i funkcije mišića.

Kljunasto-ramenični mišić je tanak mišić, debljine jednog prsta. Nalazi se na gornjem dijelu

nadlakta gdje se proteže od kljunastog nastavka do unutrašnje polovine ramenice. Vidljiv je

samo u slučaju kada je ruka podignuta i malo izvrnuta upolje (Raspeće). Funkcija; podiže

nadlakat naprijed, unutra i naviše.

Ramenični ili nadlaktni misić. Nalazi se ispod dvoglavog misića nadlakta i pokriva prednju donju

polovinu ramenice, odakle se pruža na kljunasti nastavak lakatnice, gdje mu je zavrsni pripoj. LT

donjem dijelu nadlakta dolazi do izražaja i ispunjava prostor sa obje strane tetive dvoglavag

mišića nadlakta. Funkcija: pregiba podlakat prema nadlaktu i pomaže svojim djelovanjem

dvoglavom misiću.

STRAŽNJA GRUPA

Troglavi mišić nadlakta - Troglavi mišić zauzima cijelu stražnju stranu nadlakta. Duga glava

polazi sa podčašićnog ispupčenja na lopatici, vanjska glava sa vanjske strane ramenice, a

unutrašnja sa unutrašnje strane ramenice. Sve tri glave se sjedinjuju u snažno mišićno tijelo koje

se dosta širokom tetivom završava na lakatnom nastavku. Kada je misć u kontrakciji, široka

tetiva se naročito jasno ocrtava i leži pliće od ostalih misićnih tijela. Funkcija: troglavi mišić snžo

oprža podlakat prema nadlaktu i primiče nadlakat prema tijelu.

Lakatni mišić možemo spomenuti na ovom jestu, iako ga mnogi ubrajaju u mišiće podlaktice.

On je, U stvari, nastavak vanjske glave troglavog mišića nadlakta. Polazi sa vanjskeg čvora

ramenice, lepezasto se širi prema gornjem kraju lakatnice i lakatnom nastavku gdje se završava.

Trokutastog je oblika. Funkcija: opruža podlakat i zateže zglobnu čahuru lakatnog zgloba, da,

prilikom opružanja, ne bi došlo do njenog uklještenja.

Mišići podlaktice podjeljeni su u tri grupe; prednju, vanjsk i stražnju. Grupe objšnjavamao prema

položaju podlaktice, kada je gornji ekstremitet spušten, dlan okrenut naprijed, a palac ustranu. U

svakoj grupi postoje mišići koji leže neposredno uz kosti podlaktice, tj. u dubokom sloju, te ne

sudjeluju direktno u oblikovanju površina. Moramo se osvrnuti na pojedine od njih, jer se njihove

tetive pojavljuju na donjem dijelu podlaktice i na šaci.

PREDNJA GRUPA

Svi mišići površinskog sloja prednje grupe kojih ima četiri, imaju zajednički početni pripoj -

unutrašnji čvor ramenice. Svi su pregibači, osim prvog.

Obli uvrtač podlaktice - Polazi sa unutrašnjeg čvora, ukršta koso gornju polovinu podlaktice i

završava se na gornjoj polovini. žbice. Funkcija: obli uvrtač vrši pokret uvrtanja podlaktice i

pomaže kod pregibanja podlaktice.

Vanjski pregibač šake je vretenastag oblika, mesnat u svojoj gornjoj polovini, a tetivast u donjoj.

Iste osobine pokazuju i sljedeći mišići podlaktice. On polazi sa unutrašnjeg čvora ramenice i

završava se na bazi druge kosti doručja. Funkcija: snažno pregiba šaku i odvodi je u polje.

Dugi dlanski mišić je tankog vretenastog oblika, polazi sa unutrašnjeg čvora, a završava se

tetivom koja se, kad pređe zglob šake, širi i prelazi u trokutastu dlansku aponeurozu. Funkcija:

pregiba šaku prema podlaktu, zateže dlansku aponeurozu, a time i kožu na dlanu.

Unutrašnji pregibač šake - On zauzima unutrašnju stranu podlaktice te predstavlja granicu sa

mišićima zadnje grupe. Gore se pripaja na unutrašnjem čvoru ramenice, na lakatnici, a dole na

graškastoj kosti ručja. Funkcija: pregiba šaku i privodi je.

VANJSKA GRUPA

Gradi karakterističnu, jače izraženu formu na gornjem dijelu vanjske strane podlaktice, koja

počinje već na ramenici.

Ramenično-žbični mišić polazi ispod pripoja deltastog mišića i iza rameničnog mišića, sa vanjske

strane ramenice, uvrće se naprijed rema prednjoj grupi mišića podlaktice i završava se na

šiljkastom nastavku žbice. Funkcija: pregiba podlakat (ne šaku!) prema nadlaktu i vraća podlakat

u srednji položaj između uvrnutog i izvrnutog položaja.

Dugi vanjski opružač šake nalazi se na vanjskoj strani podlaktice. Polazi ispod ramenično-

žbičnog mišića i iznad vanjskeg čvora, a završava se na stražnjoj strani baze 2. kosti doručja.

Kratki vanjski opružač šake polazi sa vanjskeg čvora ramenice, a dole se pripaja na bazi 3. kosti

doručja. Funkcija: dugi i kratki vanjski opružač šake opružaju šaku i odvode je upolje.

Izvrtač podlaktice leži duboko, vrlo je kratak, pripaja se na vanjskem čvoru i na lakatnoj kosti i

obavija vrat žbice. On je izvrtač podlaktice

STRAŽNJA GRUPA

Mišići zadnje grupe pripajaju se na vanjskom čvoru ramenice. Djeluju suprotno mišićima prednje

grupe, tj. opružaju šaku i prste. U površinskom sloju nalaze se sljedeći mišići:

Zajednički opružač prstiju polazi sa vanjskog čvora ramenice. Mišićna vlakna oblikuju prilično

široko mišićno tijelo. Tetiva se račva na četiri tetive koje se završavaju na bazi posljednjeg

članka od 2. do 5. prsta. Funkcija: opruža prste prema doručju i šaku prema podlaktu.

Posebni opružač malog prsta polazi sa vanjskog otvora i završava na drugom i trećem članku

malog prsta. Mišićno tijelo je vrlo tanko. Funkcija: opruža mali prst. Mali prst je pokretljiviji od

prethodna tri prsta.

Unutarnji opružač šake polazi sa vanjskog čvora ramenice i gornjeg kraja lakatnice. Dolje se

pripaja na bazi 5. kosti doručja.

Između njega i unutarnjeg pregibača šake nalazi se stražnji rub lakatnice koji predstavlja granicu

između prednje i zadnje skupine. Funkcija: opruža i privodi šaku.

U dubokom sloju nalaze se četiri mišića: dugi odvodilac palca, kratki opružač palca, dugi

opružač palca i posebni opružač kažiprsta. Oni se ne pripajaju na ramenici, već niže, na

stražnjoj strani lakatnice i žbice i na međukoštanoj opni. Tijela ovih mišića prekrivena su

površsinskim slojem mišića. Dugi odvodilac palca i kratki opružač palca, sa zadnje strane,

prelazi na vanjsku stranu gdje, nešto iznad donjeg kraja žbice oblikuju jedno malo uzvišenje, vrlo

karakteristično za ovaj dio podlaktice. Tetive se spuštaju preko donjeg kraja žbice i završavaju

se kod dugog odvađača na bazi 1. kosti doručja, a kratkog opružača - na stražnjoj strani prvog

članka palca. Kad opružimo palac možema primijetiti vrlo snažnu tetivu, idući od korjena šake ka

palcu, dugog opružača palca. S obje strane ove tetive, kod opružanja, pokazuju se udubljenja.

Dublja je ona rupica koja se pojavljuje između tetive dugog opružača i kratkog opružača palca.

Mišići šake

Mnogi mišići koje smo spomenuli pokreću šake i prsti, ali šaka i sama ima svoj mišićni skaparat,

kaji daje prstima još raznovrsniju pokretljivost. Mišiće šake dijelimo na tri skupine: vanjsku,

unutarnju i srednju.

Ti mišići pojedinačno ne utječu na oblik šake. Značajan je izgled dlana sa spomenutim mišićnim

uzvišenjima. Na leđnoj strani šake mogu se uočiti tetive opružača prstiju, pogotovo kada se ona

nalazi u akciji. Ostala obilježja šake određena su kosturom šake.

Mišići donjih ekstremiteta

Mišići zdjeličnog pojasa podijeljeni su zdjeličnim kostima u dvije skupine:

unutarnju i vanjsku.

UNUTARNJA SKUPINA

S!abinsko-bedreni mišić

VANJSKA SKUPINA

Mišići vanjske skupine podijeljeni su u tri sloja. Mišići dubokog sloja nisu vidijivi i ne sudjeluju u

oblikovanju karličnog pojasa.

Srednji sjedalni mišić pripada srednjem sloju, jer je jedan manji njegov dio prekriven velikim

sjedalnim mišićem. On je pljosnat, trokutastog oblika. Pripaja se na vanjskoj strani zdjelice

između prednje i zadnje sjedalne linije. Mišićna vlakna se koncentrično pružaju prema dolje,

prelaze u tetivu koja se pripaja na vanjskoj strani velikog trokantera. Čitav mišić je pokriven

tetivastom opnom, koja se nadolje nastavlja kao butna fascija. Funkcija: odvodilac je bedra; osim

toga, srednji sjedalni mišić igra važnu ulogu kod hodanja, jer zadržava karlicu, ne dozvoljavajući

joj prekomjerno nagibanje na jednu i drugu stranu.

Veliki sjedalni mišić je najsnažniji i najdeblji mišić čitavog tijela, romboidnog oblika, prekriven

većim ili manjim slojem masti. Pripaja se, na stražnjoj strani bedrene kosti, na krsnoj kosti i

trtičnoj kosti. Njegova vlakna spuštaju se koso nadolje i upolje. Završni pripoj donjih vlakana je

na sjedalnom ispupčenju butne kosti, a gornja vlakna se vezuju za butnu fasciju, odnosno za

bedreno-potkoljenični snop butne fascije. Funkcije: on snažno opruža but i izvrće ga upolje. Kad

mu je fiksna točka na butnoj kosti djeluje na zdjelicu i pomaže u zadržavanju tela u uspravnom

položaju.

Zatezač butne fascije gore se pripaja na prednjoj gornjoj bedrenoj bodlji. Mišićno tijelo, dugačko

oko 20 cm i široko 5 cm, spušta se koso prema dolje i ispod velikog trokantera prelazi u široku

tanku tetivu, tzv. bedreno-potkoljenicni snop butne fascije. Završni pripoj je na vanjskoj strani

gornjeg kraja potkoljenice. Funkbija: zateže butnu fasciju, oslobađa ostale mišiće da se ne

zamaraju i pomaže pri održavanju ravnoteže. Podiže but gore i u stranu, a na potkoljenicu

djeluje kao pregibač.

Mišići bedra

Mišiće bedra dijelimo prema funkoiji i položaju na tri skupine i to:

prednju, unutarnju i stražnju.

Krojački mišić je najduži mišić tijela. Polazi sa prednje gornje bedrene bodlje i kao tanka i uzana

mišićna vrpca spušta se nadolje, savija se unutra, obilazi unutarnji kondil i pripaja se, pljosnatim

tetivama, na unutarnjoj strani gornjeg kraja potkoljenice. Krojački mišić čini, na prednjoj strani,

granicu između prednje i unutarnje skupine. Njegova funkcija je prilično složena. On pregiba i

primiče but, pregiba potkoljenicu, prebacuje nogu preko noge

dovodi je u položaj koji imaju krojači prilikom šivanja.

Četvoroglavi mišić bedra je snažan mišić koji pokriva čitavu prednjevanjsku stranu. Sastavljen je

od tri površinske glave koje su jasno vidljive i od jedne duboke glave. U predjelu čašice sve četiri

glave se skupljaju i prelaze u snažnu tetivu, koja se kao tzv. čašična veza pripaja na

potkoljeničnom ispupčenju. Prva glava ili pravi mišić bedra pripaja se gore, na prednjoj donjoj

bedrenoj bodlji. Zatezač butne fascije i krojački mišić, koji se pripajaju na gornjoj bodlji,

razdvajajući se na ovom mjestu, zajedno sa gornjim pripojem pravog butnog mišića,

ograničavaju malo udubljenje trokutastog oblika. Ovo udubljenje predstavlja početak slobodnog

dijela donjeg ekstremiteta. U daljem svom toku nadolje tijelo pravog butnog mišića pokazuje

vretenast oblik. Otprilike 10 cm iznad koljena tijela prelazi u široku tetivu koja se pripaja na

čašici. Ispod pravog butnog mišića, pripajajući se uz samu kost, počevši od gornjeg kraja, leži

duboka glava ill srednji preponski mišić.. Vanjska glava ili vanjski preponski mišić pripaja se

gore, ispod velikog trokantera i duž hrskapave linije butne kosti. U donjem dijelu vlakna skreću

prema čašici. Vanjski preponski mišić je najmasivniji i čini čitavu vanjsku stranu bedra. Njegov

stražnji rub pojavljuje se iza bedreno-potkoljeničnog snopa. Unutarnja glava ili unutarnji

preponski mišić pripaja se na unutarnjaj strani hrskapave linije. U gornjem dijelu je njegova

mišićno tkivo pokriveno, ali u donjem dijelu čini vrlo karakterističnu oblu formu kaja dopire do

visine same čašice; znači, niže od odgovarajuće forme vanjskog stegnenog mišića. Funkcija:

sve četiri glave snažno opružaju potkoljenicu prema butu, a prava glava, pored toga, pregiba but

prema zdjelici.

UNUTARNJA SKUPINA

Na unutarnjoj strani bedra nalazimo pet mišića od kojih je samo jedan, a to je unutarnji pravi

mišić bedra, vidljiv čitavom svojom dužinom. Ostali su više pokriveni i ispunjavaju prostor

između krojačkog i unutarnjeg pravog mišića bedra. Pripajaju se na preponskoj i sjedalnoj kosti i

na butnoj kosti. Njihov položaj određuje i njihovo djelovanje - primiču but.

Unutarnji pravi mišić bedra je dugačka, gore široka mišićna vrpca, koja silazi sa unutarnje ruba

donje grane preponske kosti, spušta se okomita nadolje, obilazi unutarnji kondil i pripaja se na

unutarnjoj strani potkoljenice, neposredno ispod pripoja krojačkog mišića. Čini unutarnju granicu

bedra. Funkcija: primiče but i pregiba potkoljenicu;

STRAŽNJA SKUPINA

Svi mišići skupine mišića bedra polaze sa sjedalne kosti i završavaju se na gornjim krajevima

potkoljenice i lisne kosti.

Polužilavi mišić Gore se pripaja na sjedalnom ispupčenju sjedalne kosti. U svojoj gornjoj polovini

je mesnat, a u donjoj žilav. Njegova tetiva silazi iza unutarnjeg i skreće prema unutarnjem rubu

kraja koljenjače, gdje se pripaja, ispod pripoja unutarnjeg pravog mišića bedra. Tetive krojačkog,

unutarnjeg pravog butnog i polužilavog mišića pripajaju se na istom mjestu na dolenjači u obliku

guščje noge, pa zbog toga ovaj zajednički pripoj tako i nazivamo.

Poluopnasti mišić leži ispod polužilavog. Gornji pripoj je isti. Poluopnasti mišić odmah ispod

pripoja prelazi u širaku tanku tetivastu opnu, ustupajući prostor tijelu polužilavog mišića. Tek u

donjoj polovini prerasta u snažno mišićno tijelo, koje se u svom dijelu bedra plastično održava

Dolje se pripaja na gornjem rubu gornjeg kraja potkoljenice. Oba spomenuta mišića pregibaju

potkaljenicu. Kada je potkoljenica u položaju fleksije, vrše i pokret uvrtanja potkoljenice. Oni

djeluju i kao opružači na zglob kuka.

Dvoglavi mišić bedra. Ako stražnju stranu bedra podijelimo na pola, onda vidimo da masu

unutarnje polovine čine prethodna dva mišića, a vanjsku polovinu predstavlja dvoglavi mišić

bedra. Duga glava, koja se pripaja na sjedalnom ispupčenju, odgovara masi polužilavog

mišića, a kratka glava, sa pripojem na hrskapavoj liniji butne kosti, masi poluskapnostag mišića.

Obje glave se spajaju i zajedničkom tetivom pripajaju se na vrlu glavice lisne kosti. Funkcija:

dvoglavi mišić pregiba potkoljenicu i izvrće je, opruža but i uspravlja zdjelicu.

Mišići potkoljenice podijeljeni su u tri skupine: prednju, vanjsku i stražnju. Prednje-unutarnja

strana potkoljenice je bez mišića i to čitavom dužinom, od koljena do unutarnjeg gležnja.

Prednji koljenični mišić priljubljen je uz prednje-vanjsku stranu potkoljenice i pruža se od gornjeg

kraja potkoljenice do unutarnjeg ruba stopala gdje se pripaja na prvoj klinastoj kosti i na bazi

prve kosti donožja. Mišićno tijelo u gornjem dijelu nadilazi prednji rub potkoljenice, a njegova se

tetiva osobito kada je mišić u kontrakciji, jasno ocrtava ispred skočnog zgloba. Funkcija: pregiba

stopala prema potkoljenici i podiže unutarnji rub stopala nagore i unutra. Aka je točka oslonca na

stopalu, pregiba potkoljenice prema stopalu (pri klizanju, skijanju).

Dugi opružač. Tijelo ovog mišića je prekriveno od prednjeg potkoljeničnog mišića i drugog

opružača prstiju. Njegova tetiva se pojavijuje tek u donjoj trećini potkoljenice, pruža se pored

tetive prethodnog mišića ispred skočnog zgloba i završava se na bazi drugog č1anka palca.

Kada se mišić nalazi u akciji tetiva se jasno vidi čitavom svojom dužinom. Funkcija: opruža palac

i pomaže prednjem potkoljeničnom mišiću u podizanju unutarnjeg ruba stopala.

Dugi opružač prstiju je treći i posljednji mišić prednje skupune potkoljenice. Gore se pripaja na

prednjoj strani gornjih krajeva potkoljenice i lisne kosti. Dolje se mišićno tijelo nastavlja dugom

pljosnatom tetivom koja prelazi preko prednje strane skočnog zgloba, lepezasto se račva na

četiri zasebne tetive tako da svaki prst osim palca, dobija po jednu, Funkcija: dugi opružač

prstiju pregiba stopalo prema potkoljenici i podiže vanjsku stranu, rub, stopala i opruža prste.

VANJSKA SKUPINA

Dugi bočni lisni mišić, uzan i perastog oblika, pripaja se u gornjoj trećini vanjske strane lisne

kosti počevši od glavice. Otprilike na sredini lisne kosti mišić prelazi u tetivu. Tetiva se spušta iza

vanjskog gležnja, prelazi na tabansku stranu stopala, križa se sa stopalo i pripaja se na bazi

prve kosti donožja. Funkcija: dugi bočni lisni mišić je opružač stopala i spušta unutarnji rub

stopala. Anatagonistički je mišić prednjem golenjčnom mišiću. Mišić ima i važnu statičku ulogu

jer svojim tonusom odražava konkavnost tabanskog svoda.

Kratkri bočni lisni mišić polazi sa donje polovine vanjske strane lisne kosti. Njegova tetiva takođe

silazi iza vanjskog gležnja i pripaja se na ispupčenju pete kosti donožja. U gornjem dijelu je

njegovo tijelo djelomično prekriveno dugim bočnim lisnim mišićem i njegovom tetivom. Donji kraj

lisne kosti ostaje nepokriven mišićima i predstavlja granicu između prednje i vanjske skupine

mišića potkoljenice. Funkcija: kratki bočni lisni mišić podiže vanjski rub stopala i okreće taban

upolje.

STRAŽNJA SKUPINA

U dubokom sloju zadnje skupine mišića potkoljenice nalaze se sljedeci mišići: dugi prebigač

prstiju, stražnji potkoljenični mišić i dugi pregibač palca. Donji dio ovih mišića vidljiv je na posve

malom prostoru, koji ograničavaju donji kraj potkoljenice, Ahilova tetiva i unutarnji rub velikog

lisnog mišića.

Troglavi lisni mišić pripada površinskom sloju zadnje skupine i gradi cjelokupni oblik posljednje

strane potkoljenice. Sastavljen je od dva mišića: dvoglavog lisnog i velikog lisnog mišića.

Dvoglavi lisni mišić polazi sa po jednom glavom sa posljednje strane unutarnjeg i vanjskog

kondila butne kosti. Obje glave se spajaju duž srednje linije. Unutarnja glava je duža od vanjske,

što se plastično značajno manifestira. Veliki lisni mišić se pripaja na glavici lisne kosti i na

stražnjoj strani potkoljenice. On leži ispod dvoglavog mišića i svojim rubovima izbija na površinu.

Vidi se donji dio njegovog unutarnjeg ruba i cijeli vanjski rub koji sudjeluje u građenju forme. Sve

tri glave se spajaju i zajedničkom tetivom pripajaju na petnoj kosti. Tetiva troglavog lisnog mišića

vrlo je jaka i naziva se Ahilova tetiva. Funkcija: snažno opruža stopalo.

Mišići stopala

Muskulaturu stopala čini dvadeset kratkih, malih mišića koji su kosturom stopala podijeljeni na

dvije skupine: gornju ili leđnu i donju ili tabansku skupinu. U gornjoj skupini nalazi se samo jedan

mišić i to:

kratki opružač prstiju. On polazi sa prednje gornje strane petne kosti. Mišićno tijelo mu je kratko i

račva se na četiri tanke tetive koje se vezuju, prva za drugi opružac palca, a druge tri za tetive 2.

3. i 4. prsta. Funkcija: opruža prste, osim petog.

Dok odgovarajući mišići na dlanu čine jasnu mišićnu masu i igraju važnu ulogu u pokretanju

malog prsta, mišići malog prsta su zakržljali i mali. To su: odvodilac, pregibač i suprotilac malog

prsta. Svi ovi sitni mišići tabana ne sudjeluju mnogo u građenju forme. Pokriveni su slojem

masnog tkiva i debelom kožom, koji daju tabanu završni oblik.

PROPORCIJE

učenje o proporcijama treba svesti na razumnu mjeru. Pokušaji da se složenost građe

čovjekovog tijela ugradi u čvrste kanone, sheme i module, dali su izvjesne rezultate, ali su ti

rezultati u praktičnom smislu ostali potpuno nekorisni i neprimjenjivi; izgubili su svoju vrijednost

prestankom stilova i dominirajućih pravaca u umjetnosti.

Glava je dio tijela koji se u procesu rasta i razvoja najmanje mijenja pa se zbog toga visinom

glave, od tjemena do vrha brade, možemo poslužiti kao jedinicom (modulom) pri mjerenju

cjelokupne visine tijela. Taj odnos, visina glave prema tijelu, kreće se od 4 glave, kod

novorođenčeta, do 8 glava kod odraslog čovjeka koji je visok oko 180 cm. Srednje vrijednosti

koje najčešće srećemo u životu i u praksi kod crtanja modela su 7 ½ ili 7 ¾ glave u odnosu na

visinu tijela. Sredinu tijela obično određujemo prema preponskoj kosti ili bočno prema gornjoj

granici velikog trokantera. Preponsko ispupčenje ne mora uvijek predstavljati sredinu tijela, ono

čini točku pomoću koje najlakse sagledavamo međusobne odnose visina gornjeg i donjeg dijla

tijela.

Uspoređujući žensko i muško tijelo, moguće je zaključiti nekoliko karakterističnih razlika. Na

izvjesne razlike ukazano je već ranije u tekstu. Rod sustava kostura uočljivo je da su kosti

ženskog tijela sitnije, oblije, sa manje izraženim kvrgama, čvorovima i nastavcima. Grudni koš je

kraći, obliji, i donji otvor je manji (način disanja). Zdjelica je, pored spomenutih razlika, u tijelu

više nagnuta prema naprijed u slabina krivina kralježničnog stupa je izraženija. Rtni nastavci

pršljenova su kraći, što povećava udubljenje uz kičmeni stup. Zbog veće udaljenosti između

zglobova kuka, kosti bedra se kosije spuštaju prema koljenu pa je, zbog toga, češća pojava „X“

nogu kod žena sasvim normalna. Sličnu pojavu pokazuju i gornji ekstremiteti. Kod muškaraca se

kosti podlaktice, u pravoj liniji, nastavljaju na nadlkat, a kod žena je ta linija u zglobu lakta malo

zalomljena upolje (zbog kosije zglobne osovine). To osobito vidimo dobro kada se sljedeća žena

figura oslanja na jednu ruku.

Bitna razlika u mišićnom sustavu je sljedeća: na muškom tijelu vidimo mišiće, a na ženskom

mišićne skupine. Na ovoj razlici zasnivaju se heterogeni estetski aspekti.lzmeđu površine mišića

i kože, tijelo ima mogućnost slaganja energetskih rezervi, tj. masnog tkiva, Prekomjerni slojevi

masti magu neočekivano mnogo utjecati na vanjski izgled. Žensko tijelo je vite sklono gojaznosti

od muškog. Kod mladih osoba su tanki masni slojevi difuzno i ravnomjerno raspoređeni,

bezmalo pa cijelom tijelu, što kod žena još više zaobljuje obline. Postoje područja na tijelu, gdje

se mast može nagomilavati u većim količinama: kod žena to su: zdjelica, kukovi, gornji dio

bedra, donji dio trbuha, grudi i stražnji gornji dio nadlakta, a kod muškaraca gojaznost proizilazi

najprije na vratu i potiljku, grudima i u gornjem dijelu trbuha.

Hrvatsko- latinski rječnikanatomskih izraza upotrebljenih u tekstu

Znanost o kostima OsteologiaZnanost o mišićima MyologiaZnanost o zglobovima Syndesmologiakost os, ossismišić musculus, izglob articulatio, onistijelo corpuskraj epiphisiszglobna površina facies articulariszglobna čahura capsula articulariszglobna glavica put articularezglobna čašica vea articularisjednostavan zglob articulatio simplexsložen zglob artticulatio compositapregibanje flexioopružanje tensiouvrtanje pronatioizvrtanje supinatioobrtanje rotatioodvođenje abductioprivođenje, primicanje adductiokruženje circumductiosuprotstavljanje oppositioGlava i vrat Caput et collumkosti glave ossa capitislubanja craniumlice faciesčeona kost os frontaletjemena kost os perietalepotiljačna kost os occipitalesljepoočna kost os temporalesitasta kost os ethmoidaleklinasta kost os sphenoidalemastoidni nastavak processus mastiodeusšiljasti, stiloidni nastavak processus styloideusnosna kost os nasaledonja nosna školjka concha nasalrs inferiodsuzna kost os lacrimalejabučna ili jagodična kost os zygomaticumgornja vilica maxilladonja vilica mandibulazglob donje vilice articulatio temporo-mandibularisnepčana kost os palatinum

ralasta kost vomerpotiljačna kvrga protiubernatia occipitalispodjezična kost os hyoideumsljepoočni mišić m. temporalismišić za žvakanje m. masseterpotiljačni mišić m. occipitalisnabirač obrva m. corrugator superciliimišić obarač obrva m. depressor supercilii

lakatnica ulnazbica radiuslakatni nastavak olecranonkljunasti nastavak processus coronoideusglavica žbice capitulum raduvrat žbice collum radiikvrga tuberositas radiigrudno=ključni zglob art. sterno-clavicularisključno-natplećni zglob art. acromioclaviculariszglob ramena art. humerizglob lakta art. cubitizglob žbice i lakatnice art. radioulnariszglob šake art. manuszglob ručja i doručja art. carpometacarpeazglobovi korena prstiju art. metacarpophalangeaezglobovi prstiju art. interphalangeae manobli uvrtač podlakta m. pronator teresvanjski pregibač sake m. flexor carpi radialisdugi dlanski mišić m. palmatis longusunutrašnji pregibač sake m. fleaor carpi ulnarispovrsinski pregibač prstiju m. flexor digitorum superficialisduboki pregibač prstiju m. flexor digitorum profdi izajednički opružač prstiju m. extensor g torumcommunisposebni opružač malog prsta m. extensor digiti quinitipropriusunutrašnji opružač sake m. extensor carpi ulnarilakatni mišić m. anconaeusramenično-zbični mišić m. brachio-radialisdugi vanjski opružač sake m. extensor carpi radialis langusdugi odvodilac palca m. abductor pollicis longuskratki opružač palca m. extensor pollicis brevisdugi opružač palca m. extensor pollicis longusposebni opružač kaziprsta m. extensor indicis propriuskosti ručja ossa carpikosti doručja ossa metacarpaliačlanci prstiju phalanges digitorum manusčunasta kost os naviculaepolumjesečasta kost os lunatumtroroglja os triquatrumgraškasta kost os pissiforme

zadnji koljenični mišić m. tibialis posteriordugi pregibač palca m. flexor hallucis longuskosti nožja ossa tarsikosti donožj a ossa metatarsiclanci prstiju phalanges digitorum pedisskočna kost taluspetna kost calcaneuscunasta kost os naviculare pedisklinaste kosti ossa cuneifermiakockasta kost os cuboideumkratki zajednički opružač prstiju m. extensor digitorum brevis zglobovi stopala articulationes pedisgornji skočni zglob art. talocruralisdonji skočni zglob art. subtalarisnožno-donožni ili lisfrancov art. tarsometatarseae-zglob Lisfrancizglobovi donožja sa prstima art. metatarsophalangeaeravno stopalo pes planuskarlična kost os coxaebedrena kost os iliumsjedalna kost os ischupreponska kost os pubisgranična linija linea terminaliskarlični rt promontoriumprednja gornja bedrena bodlja spina iliaca anterior suprednja donja bedrena bodlja spina iliaca anterior infzandja gornja bedrena bodlja spina iliaca posterior sustražnja donja bedrena bodlja spina iliaca posterior infpreponsko ispupcenje spina publiszaporni otvor foramen abturatumzdjelično-bedreni zglob art. sacroiliacapreponska simfiza symphysis pubicazglob kuka art. coxaebedreno-preponski mišic m. iliopsnasveliki sjedalni mišić m. glutaeus maximussrednji sjedalni mišiE m. glutaeus mediusmali sjedalni misic m. glutaeus minimuszatezač butne fascije m. tensor fasciae lataekrojački mišić m. sartoriusbutna kost femur, orisveliki trohanter trochanter maiormali trokanter trochanter minorunutrašnji kondil epicondylus medialisvanjski kondil epicondylus lateraliszglob kolena art. genusčetvoroglavi mišić bedra m. quadriceps femorisdvoglavi mišić bedra m. biceps femoriskarlica pelvispolužilavi rnišić m. semitendinosuspoluopnasti mišić m. semimembranosusčešljasti mišić m. pectineusprimicači bedra m. adductores femorisunutrašnji pravi mišić bedra m. gracilispotkoljenica tibialisna kost fibulakoljenično ispupčenje tuberositas tibiaegornji koljenično-lisni zglob art. tibiofibularisdonji koljenično-lisni zglob syndesmosis tibiofibularisunutrašnji glezanj malleolus medialisvanjski glezanj malleolus lateralisprednji koljenični mišić m. tibialis anteriordugi opružač palca m. extensor hallucis longusdugi opružač prstiju m. extensor digitorum longusdugi lisni mišić (bocni) m. peronaeus longuskratki lisni mišić (bočni) m. peronaeus brevistroglavi lisni mišić m. triceps suraedugi pregibač prstiju m. flexor digitorum longus