analiza ulaganja u sport

Analiza ulaganja u sport

Hranjec, Denis

Undergraduate thesis / Završni rad

2020

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Polytechnic of Međimurje in Čakovec / Međimursko veleučilište u Čakovcu

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:110:317705

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-10-10

Repository / Repozitorij:

Polytechnic of Međimurje in Čakovec Repository - Polytechnic of Međimurje Undergraduate and Graduate Theses Repository

https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:110:317705

http://rightsstatements.org/vocab/InC/1.0/

https://repozitorij.mev.hr



https://zir.nsk.hr/islandora/object/mev:1271

https://dabar.srce.hr/islandora/object/mev:1271

MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU

MENADŽMENT TURIZMA I SPORTA

DENIS HRANJEC

ANALIZA ULAGANJA U SPORT

ZAVRŠNI RAD

ČAKOVEC, 2020.

MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU

MENADŽMENT TURIZMA I SPORTA

DENIS HRANJEC

ANALIZA ULAGANJA U SPORT

SPORTS INVESTMENT ANALYSIS

ZAVRŠNI RAD

Mentor:

Tomislav Hublin, v. pred.

ČAKOVEC, 2020.

SADRŽAJ

SAŽETAK

1. UVOD ............................................................................................................................... 4

1.1. Predmet i cilj istraživanja ............................................................................................... 4

1.2. Metode istraživanja......................................................................................................... 4

2. SVRHA I RAZLOZI ULAGANJA U SPORT .............................................................. 6

2.1. Razlozi ulaganja u sport (društveni, ekonomski) ........................................................... 6

2.2. Vrste i oblici ulaganja u sport (infrastruktura, stručnost, pomagala za sportaše,

treninzi) ...................................................................................................................................... 9

2.3. Analiza isplativosti ulaganja u sport ............................................................................. 12

3. USPOREDNA ANALIZA ULAGANJA U ODABRANE SPORTOVE ................... 22

3.1. Ulaganje u nogomet ...................................................................................................... 22

3.2. Ulaganje u rukomet ...................................................................................................... 26

3.3. Ulaganje u vaterpolo ..................................................................................................... 27

4. USPOREDNA ANALIZA ISPLATIVOSTI ULAGANJA U ODABRANE

SPORTOVE ............................................................................................................................ 30

4.1. Analiza isplativosti ulaganja u odabrane sportove ...................................................... 30

4.2. Analiza opće koristi ulaganja u odabrane sportove ...................................................... 32

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 34

LITERATURA................................................................................................................... 36

POPIS TABLICA .............................................................................................................. 38

SAŽETAK

U ovom radu govori se o načinima i prilikama za ulaganje u različite sportove i kako se ta

ulaganja manifestiraju na rezultate sportaša. Također, kod ulaganja u sport ne možemo

govoriti samo o ekonomskoj isplativosti, već doprinosu koji sport ima za društvo kao

rekreacijska, odgojna i kulturološka aktivnost. Cilj nam je bio ukazati na oblike ulaganja koji

su najčešći s obzirom na vrste sportova i njihovu isplativost.

Iz dobivenih podataka možemo zaključiti da se većina aktivnosti financira iz javnih ulaganja,

da su ti iznosi u odnosu na druge europske zemlje zanemarivo mali, te da ne koristimo dostatno

međunarodne fondove za financiranje sportskih projekata te bi u budućnosti velika preporuka

bila da se većina sportskih investicija i projekata financira iz fondova i investicijskih platformi.

Ključne riječi: ulaganje, sport, kultura, odgoj, rekreacija, ekonomija, javna ulaganja,

međunarodni fondovi

Denis Hranjec Analiza ulaganja u sport _____________________________________________________________________________

_____________________________________________________________________________

Međimursko veleučilište Čakovec 4

1. UVOD

Sport kao i svaka druga društvena aktivnost zahtijeva ulaganja kako bi se postigli što bolji

rezultati. Sportska ulaganja obično podrazumijevaju ulaganja u sportsku infrastrukturu,

ali i u pripremu sportaša te razvoj kvalitete metodičkih pomagala u treningu sportaša. U

Republici Hrvatskoj dio sportskih ulaganja dolazi iz proračuna na lokalnoj i državnoj

razini, ali sve je veći i broj poduzetnika koji ulažu u sport. Sasvim je sigurno da kod

donošenja odluke o ulaganju u sportsku infrastrukturu, postoji čitav niz elemenata i

ograničavajućih faktora o kojima je neophodno voditi računa. Neki od ograničavajućih

faktora su mogućnost povrata uloženih sredstava te činjenica da je teško prepoznati sport

u kojem će se poduzetniku odmah i najlakše vratiti ulaganje. Veća ulaganja se ostvaruju

u popularnim sportovima poput nogometa i košarke, no postoje sportovi koji također

mogu biti zanimljivi ulagačima. Svrha ovog rada je provesti analizu ulaganja u hrvatski

sport.

1.1. Predmet i cilj istraživanja

Predmet rada je analiza ulaganja u sport. Cilj rada je utvrditi temeljne čimbenike i učinke

ulaganja u sport te ukazati koji su oblici ulaganja najčešći prilikom ulaganja u sport s

obzirom na vrstu sportova. Kako bi se što bolje ostvario cilj rada, na početku će se

postaviti istraživačka pitanja na koja će se odgovoriti u radu:

1. Koji su oblici ulaganja u sport naviše zastupljeni?

2. Postoji li izravna povezanost ulaganja u sport i ostvarivanja sportskog rezultata?

3. Kolika je povezanost ulaganja u sport i jačanja popularnosti pojedinog sporta?

4. Na koji se način ulaže u sportove u Hrvatskoj?

1.2. Metode istraživanja

Prilikom izrade rada korištene su metode analize, sinteze, komparacije, kompilacije. Za

izradu rada korišteni su sekundarni izvori podataka kao što su udžbenici iz ekonomike

sporta, studije slučaja za pojedine sportove, statistike svjetskih i nacionalnih sportskih

organizacija Kako bi se predstavile mogućnosti ulaganja u sport, u ovom radu će se

analizirati ulaganja u četiri sporta koji u Republici Hrvatskoj imaju dugogodišnju tradiciju

te ostvaruju zavidne rezultate na međunarodnim sportskim natjecanjima. To su: nogomet,


_____________________________________________________________________________


rukomet i vaterpolo. Analiza će se provesti na temelju financijskih izvješća Hrvatskog

olimpijskog odbora i sportskih saveza najuspješnijih hrvatskih sportova. Analizirat će se

i financiranje sporta putem sponzorstva, donacija i ulaganje te će se definirati kvalitete

zakonskih okvira koji potiču ulaganje u sport.

Sadržaj rada je podijeljen u pet poglavlja. Rad započinje uvodom u kojem se definiraju

predmet rada, cilj rada, istraživačka pitanja, metode istraživanja te sama struktura rada.

Drugo poglavlje rada je analiza svrhe i ulaganja u sport. U ovom poglavlju se prikazuju

razlozi ulaganja, vrste ulaganja te učinak ulaganja u sport. Treće poglavlje predstavlja

analizu ulaganja u odabrane sportove s naglaskom na stanje u Republici Hrvatskoj.

Četvrto poglavlje predstavlja analizu isplativosti ulaganja u odabrane sportove. Rad

završava zaključkom.


_____________________________________________________________________________


2. SVRHA I RAZLOZI ULAGANJA U SPORT

U ovom poglavlju rada predstavljeni su razlozi, oblici te modeli vrednovanja i analize

ulaganja u sport. Kao i svako drugo ulaganje tako i ulaganje u sport očekuje svoje

rezultate ulaganja. Budući da sport ima puno širi značaj od nekog klasičnog gospodarskog

ulaganja, vrednovanje ulaganja u sport može se pratiti kroz društvene i ekonomske

učinke. Pa se tako i razlozi ulaganja u sport često dijele prvotno u te dvije kategorije

čimbenika. U uvodnom dijelu rada navedeno je da sport sam po sebi predstavlja za

suvremeno društvo pedagoški, društveni pa sve više i marketinški fenomen. Stoga nije

neobično da je ulaganje u sport postalo zanimljiva tema raznih znanstvenih i društvenih

područja.

2.1. Društveni i ekonomski razlozi ulaganja u sport

Kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj postoje različite visine i načini ulaganja u

sport. Bartolouci (2003) ističe da su te razlike prisutne zbog različitih potreba sportskih

aktivnosti, treninga, infrastrukture koja prati sportsku aktivnost, organizaciju sportskih

natjecanja te u konačnici i djelovanju samih sportskih organizacija.

Kako navodi Bartolouci (2003), cilj suvremenih sportskih organizacija je, osim postizanja

sportskih rezultata, usmjerenje i na jačanje sponzorstava te financiranja sportske

djelatnosti organizacije. Samim time u sportskim organizacijama se sve više pridaje

pažnja marketinškom konceptu kojem su u fokusu navijači i sportska javnost na temelju

čije lojalnosti sportske organizacije stvaraju perspektivu svoje financijske održivosti.

Razlozi ulaganja u sport mogu se svrstati u ove tri ključne skupine:

• znanstveno-pedagoški razlog

• ekonomski razlog

• društveni razlog.

Kako navodi Ratković (2019), znanstveno-pedagoški razlog ulaganja u sport povezan je

sa samim razvojem metodike sporta. „Znanost o sportu i tjelesnom odgoju

interdisciplinarno je ujednačena graničnim poljima koja proizlaze iz sličnih metodoloških

tehnika dvaju klasičnih znanstvenih područja (prirodne i društvene znanosti), a istodobno

prikazuje povezanost s nekoliko znanstvenih područja.“(Ratković, 2019, str. 15) To znači


_____________________________________________________________________________


da ulaganje u sport razvija nove metode znanstvenih istraživanja metoda koje se koriste

prilikom razvoja sportskih aktivnosti te načina prenošenja sportske discipline na

pojedince. Također, ulaganje u sportsku pedagogiju potiče razvoj novih tehnika sporta,

metodičkog i didaktičkog pristupa kako bi se sport približio što široj grupi ljudi, kako u

profesionalnom tako i amaterskom smislu.

Ekonomsko gledište sporta usko je povezano sa sportom kao stvarateljem doživljaja te

promotorom kako sportske aktivnosti tako i promidžbene aktivnosti sportskih proizvoda

koji su u neizostavnoj vezi sa sportom, sportskim organizacijama i sportašima.

Spajanje turističkih aktivnosti i sporta uvelike povećava i udio sportske promocije kroz

razne kanale komuniciranja pa se može zaključiti da sportski turizam danas ima važnu,

partnersku ulogu u promociji sportskih događanja i organizacija. Turističke agencije nude

cjelovite aranžmane kao distributeri sportskih aktivnost, dok mediji stvaraju sliku u

javnosti o pojedinom sportskom događaju. Izrada promotivnih artikala, slogana,

skladanje glazbe i izrada loga koji isključivo prate određene sportske događaje dodatno

jača imidž sportskog događanja i organizacije. „Prije svega treba naglasiti kako u sportu

postoje izrazite sklonosti pojedinaca prema nekome (klubu, sportašu, kompaniji) ili

nečemu (sportskom proizvodu i/ili usluzi, području sporta i sl.), koje se izražavaju nekim

oblikom lojalnosti i koje se snažno iskazuju, vrlo vjerojatno i više nego u bilo kojoj drugoj

aktivnosti. Upravo ta lojalnost pojedinca otvara široke mogućnosti realizacije i osnova je

primjene affinity marketinga.“ (Ratković, 2019)

Affinity marketing sporta manifestira se na različite načine, a najveći uspjeh mu je u

povezanosti i lojalnosti sportskih obožavatelja i potencijalnih potrošača. Postoje različite

mogućnosti za primjenu affinity marketinga u sportu poput članstava u klubovima,

udrugama, fun klubovima. Jedan od mogućih affinity marketing programa u sportu su i

programi koji uključuju affinity kreditne kartice koje predstavljaju i prikazuju osobu,

momčad, ekipu ili instituciju, a koje su izvor neke razine identifikacije i preferencije

navijača (Novak, 2006). U ekonomskom smislu sport je u izravnoj povezanost s raznim

drugim industrijama kao što je industrija sportske opreme, prehrambena industrija,

kozmetička industrija te financijske organizacije.

Razvojem sporta raste potrošnja sportske opreme, hrane za sportaše, kozmetike, ali i

uporaba raznih financijskih proizvoda kao što su osiguranja te kartično poslovanje.


_____________________________________________________________________________


Primjerice Ćurak i Jakovčević (2007) ističu da prilikom sportskih događanja dolazi do

povećanja ugovaranja polica sportskih i putnih osiguranja.

S društvenog aspekta se može reći da u suvremenom društvu sport postaje predmetom

interesa raznih profila znanstvenika. Sport je „jedna od temeljnih društvenih institucija“,

neodvojiv od „strukture društva i institucija obitelji, gospodarstva, medija, politike,

obrazovanja i religije“, kao i sastavni dio svakodnevnoga života ljudi širom svijeta

(Perasović, Bartoluci, 2007, str. 105.-119.) Isto tako, sport je institucionalizirana

natjecateljska aktivnost jer se temelji na standardiziranim, unaprijed određenim

pravilima, a uključuje snažno tjelesno naprezanje ili upotrebu relativno kompleksnih

tjelesnih vještina u kojem je sudjelovanje motivirano kombinacijom osobnog

zadovoljstva i vanjskih nagrada (Coakley, 2014).

Sport kao jedinstveni pokret, vrlo snažnog razvoja, kroz sve svoje aspekte, a posebno

putem organizacije raznovrsnih sportskih priredbi, spektakala i događaja, putem

sportsko-rekreacijskih centara i sportsko-rekreacijskih soba, putem drugih sportskih

sadržaja i kapitalnih objekata poput – dvorana, bazena, klizališta, stadiona, žičara,

edukacijskih i znanstvenih procesa i ustanova te kao poduzetnička suvremena sportska

industrija, značajno utječe na život u urbanim sredinama. Mnogo je pozitivnih učinaka

sporta koji zadovoljavaju različite ciljeve unutar gradskog marketinga.

Polazeći od značenja sporta za zdravlje nacije, socijalnu integraciju, međunarodni ugled

i afirmaciju, nacionalni ponos, osjećaj pripadnosti, moral i druge vrijednosti od općeg

interesa u želji da, ne samo održi nego da također potakne nove mogućnosti razvoja

sporta, nužno je da država sudjeluje u njegovu stvaranju. Razlog je i što dobro

osmišljenim sustavom uređivanja stručnih, organizacijskih i upravljačkih zadataka, na

lokalnoj i državnoj razini, sport mora postati važan u svijesti pojedinca o zdravlju,

odnosno važan u prevenciji zdravlja i sociopatoloških pojava među mladima. Također

treba istaknuti da postizanje međunarodno priznatih rezultata predstavlja državu u svijetu,

odnosno vrhunski sportski uspjeh u razvijenom svijetu ima posebnu proizvodnu cijenu.

Riječ je, dakako, o tzv. sportskoj i kulturnoj diplomaciji, te o stvaranju imidža države,

kao (velike, osrednje, male ili nikakve) „sportske sile“ (Hodak i Hodak, 2010).

Efekti, tj. učinci koje sport na taj način ostvaruje, dodiruju različita područja, od kojih su

ovdje zanimljiva ona koja imaju implikacije u sferi ekonomije i sporta, tj. njihovih


_____________________________________________________________________________


učinaka. Pod tim se učincima podrazumijevaju stil i kvaliteta života, zabavni kontekst

sporta, zdravlje građana, učinkovito upotpunjavanje slobodnog vremena, humana, etička

i odgojna komponenta sporta itd. (Novak, 2006).

Na kraju se može zaključiti da ulaganje u sport ima razne razloge, no oni su međusobno

povezani što znači da ulaganje iz ekonomskog razloga ne isključuje društvenu i

pedagošku komponentu i obrnuto. Jer svako ulaganje će potaknuti da se ojača stanje

sportske infrastrukture, organizacije i metodologije sporta.

2.2. Vrste i oblici ulaganja u infrastrukturu, pomagala za sportaše, treninge,

stručne osobe

S obzirom da sport danas obuhvaća široki spektar, od potpuno amaterskih razina do

potpuno profesionalnih, različiti su oblici i izvori financiranja. Prepoznavanjem sporta

kao područja od iznimne važnosti za sva suvremena društva Vijeće Europe je u svojoj

istraživačkoj studiji identificiralo pet mogućih načina financiranja sporta: proračunski

izvori putem državne i lokalnih vlasti, poduzetništvo, putem medija i kroz potrošnju

kućanstava.

„Tendencija u razvijenim zemljama je da se sport što manje financira iz proračunskih

sredstava, pogotovo vrhunski profesionalni sport koji je evoluirao u profitabilnu

djelatnost. Određeni segmenti sporta ne mogu funkcionirati na tržišnim osnovama, a od

posebnog su značaja za državu i društvo,“ (Mačković, 2015.) i stoga je nužno financiranje

iz državnog proračuna. Zbog ispreplitanja i kompleksnog razgraničavanja obadviju

kategorija, javljaju se problemi financijskog i zakonodavnog tretiranja određenih

sportskih organizacija i klubova od strane države.

Specifičnosti financija u sportu ogledaju se u sljedećim činjenicama:

• Vrlo je teško odrediti cijenu za jedinicu sportskog proizvoda po principu ukupnog

troška posla. Gotovo je nemoguće alocirati fiksne i operativne troškove na pojedinačne

karte ili članske iskaznice. Određivanje cijene sportskog proizvoda uglavnom je

temeljeno na osjećaju marketinških stručnjaka po pitanju potražnje potrošača za

određenom utakmicom ili događajem.

• Cijena samog sportskog proizvoda je relativno niska u usporedbi sa svim

troškovima koje plaća potrošač. Stručnjaci moraju prepoznati skrivene troškove sporta


_____________________________________________________________________________


koji vjerojatno nisu pod utjecajem kluba, a predstavljaju dvije trećine troškova dolaska

na utakmicu (put, parking, jelo, piće, itd.).

• Indirektni prihodi su često veći od direktnih operativnih prihoda. Prihodi od

medija i sponzora višestruko premašuju operativne prihode kluba. Primjer američke

NCAA lige, gdje je više od 90% ukupnog prihoda u sezoni 2004/2005 (485,7 milijuna

dolara) došlo od televizijskih i marketinških prava, zorno dokazuje tu tvrdnju (Bartolouci,

2007).

Kako bi cijena sportskog događaja kao opće društvene vrijednosti bila pristupačna što

široj publici, sportske organizacije zapravo često ovise o sponzorima sportskih događanja

i njih sami. U tom području promocija ima također važnu ulogu jer se sportske

organizacije promoviraju pred mogućim sponzorima, ali i one same čine kanal promocije

za sponzore čime postaju atraktivne za sponzoriranje.

Kada je riječ o ulaganju u sport u Republici Hrvatskoj, Zakon o sportu propisuje da su

sportske djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku pa je tako financiranje

sporta od nacionalne važnosti. Financiranjem sporta stvaraju se preduvjeti za razvoj

sporta od najmlađe dobi, preko rekreativnog do vrhunskog i profesionalnog sporta. Sustav

financiranja sporta u Republici Hrvatskoj reguliran je člankom 74. Zakona o sportu.

„Promatrajući podatke o izdvajanju državnih proračunskih sredstava za financiranje

javnih potreba u sportu definiranih člankom 75. Zakona o sportu za razdoblje od 2012.

do 2017. godine, može se zaključiti da je iznos sredstava koja se izdvajaju za sport u

odnosu na olimpijsku 2012. bio u sljedećim godinama manji, s tim da se u 2016. godini

bilježi znatniji rast te su ukupna izdvajanja za sport u 2017. godini iznosila

261.110.765,00 kuna“ (Republika Hrvatska Središnji državni ured za šport, 2019).

„Nadalje, podaci prikupljeni u istraživačkom projektu 'Financiranje sporta u Republici

Hrvatskoj s usporednim prikazom financiranja u Europskoj uniji', koji se referiraju na

izdvajanja države za javne potrebe u sportu na razini BDP-a, navode da se u Republici

Hrvatskoj radi o udjelima od 0,28 % do 0,11 % (2008. - 2011.), što je znatno niže od

udjela u usporedivim zemljama Europe“ (Republika Hrvatska Središnji državni ured za

šport, 2019).


_____________________________________________________________________________


„Primjerice, Mađarska i Slovenija su na razini od 0,60 %, Danska 0,56 %, dok je najveći

udio u promatranom razdoblju imala Švicarska 3,47 %. U razdoblju od 2012. do 2017.

godine, osim Središnjeg državnog ureda za sport, odnosno tadašnjeg nadležnog

ministarstva, koji u financiranju javnih potreba u sportu i sportskih programa sudjeluje s

više od 90 % sredstava u okviru različitih natječaja za financiranje programa i projekata

udruga još je šest ministarstava neredovito i povremeno sa svojih proračunskih stavki

izdvajalo za sportske programe“ (Republika Hrvatska Središnji državni ured za šport,

2019). Primjerice, u području znanosti i obrazovanja postoje i neki zajednički programi

usmjereni na područje sporta. Osim toga, izgradnja sportskih dvorana u okviru škola i

fakulteta financira se u sustavu osnovnog, srednjeg i visokoškolskog obrazovanja, a

izdaci za izgradnju sportskih objekata za velika sportska natjecanja predstavljaju posebnu

stavku proračuna. Znatnija sredstva izdvajaju i Ministarstvo regionalnoga razvoja i

fondova Europske unije te Ministarstvo turizma.

Sportske programe (olimpijske igre, paraolimpijske igre, sveučilišne igre mladih)

sufinancirala je i Vlada Republike Hrvatske iz sredstava proračunske zalihe. Programi

javnih potreba u sportu sukladno članku 75. Zakona o sportu, na državnoj razini

obuhvaćaju: financiranje krovnih sportskih udruženja, državne nagrade za vrhunska

sportska postignuća, Državnu nagradu za sport „Franjo Bučar“, koja se dodjeljuje za

iznimna postignuća i doprinos od osobite važnosti za razvoj sporta u Republici Hrvatskoj,

trajne novčane mjesečne naknade, sportske građevine, preventivne programe,

preoblikovanje sportskih klubova - udruga za natjecanje, Informacijski sustav u sportu,

izvaninstitucionalne sportske programe, poticanje međunarodne sportske suradnje i

djelovanje Nacionalnog vijeća za sport (Republika Hrvatska Središnji državni ured za

šport, 2019).

„Najviše sredstava izdvaja se za redoviti program nacionalnih sportskih saveza i članica

HOO-a (navedeno u stavci pod nazivom nacionalni sportski savezi). U promatranom

razdoblju taj se iznos u prosjeku kretao oko 59 milijuna kuna godišnje, s tim da je 2017.

godine za navedeni program izdvojeno oko 74 milijuna kuna, a njihov udio u ukupnim

rashodima HOO-a prosječno iznosi 49 %“ (Republika Hrvatska Središnji državni ured za

šport, 2019).


_____________________________________________________________________________


Za posebne programske projekte, koji obuhvaćaju olimpijske programe, više sportske

priredbe, razvojne programe za sportaše i trenere te programe promicanja olimpizma

putem lokalnog sporta izdvajano je između 19 milijuna kuna (2014.) i 40 milijuna kuna

(2012.), a njihov udio u ukupnim rashodima prosječno iznosi 22,8 %. U strukturi ukupnih

rashoda s prosječno 16 % na trećem se mjestu nalaze zajedničke programske zadaće, u

koje pripadaju plaće, marketinški troškovi i informiranje HOO-a. Rashodi za ovu

programsku skupinu kretali su se u rasponu od 16,9 milijuna kuna (2015.) do 22 milijuna

kuna (2012.) (Republika Hrvatska Središnji državni ured za šport, 2019).

Krovna sportska udruženja gotovo u cijelosti ovise o prihodima koje ostvaruju iz javnih

izvora, dok je udio ostalih izvora financiranja uglavnom zanemariv. Prilika za povećanje

sredstava zasigurno su sredstva iz fondova Europske unije, koja su do sada bila vrlo slabo

ili nikako iskorištena (Republika Hrvatska Središnji državni ured za šport, 2019).

2.3. Analiza isplativosti ulaganja u sport

Svako planirano ulaganje kako u gospodarskim tako i u sportskim aktivnostima ocjenjuje

se glede njegove ekonomske opravdanosti. Opravdanost ulaganja najprije će ocijeniti sam

ulagač koji namjerava započeti ulaganja. On to može učiniti samostalno, a može tražiti

pomoć vanjskih savjetnika.

Da bi se mogli izračunavati pokazatelji ekonomske opravdanosti ulaganja, potrebno je

izraditi financijske planove, a to znači da je poslovno planiranje koje uključuje i

financijsko planiranje temelj za ocjenu ekonomske isplativosti.

Financijski planovi potrebni za ocjenu isplativosti ulaganja su: plan ukupnih ulaganja,

plan financiranja ukupnih ulaganja, plan otplate ulaganja, plan amortizacije i ostatka

vrijednosti, plan materijalnih troškova, plan troškova osoblja, plan ostalih troškova, plan

rashoda, plan prihoda, plan računa dobiti i gubitka, plan bilance, plan novčanih tokova i

plan ekonomskih tokova (Vukičević, 2000.).

Ako se neki sportski projekt ili organizacija ne može financirati samostalno, vlastitim

izvorima, nego se obraća bankama ili drugim financijskim institucijama za odobrenje

zajma, tada će njihovi samostalni stručnjaci još jednom provjeriti ekonomsku

opravdanost ulaganja. Ekonomska opravdanost pokazuje da je pothvat toliko isplativ da

se iz njegovih očekivanih prihoda mogu podmiriti sve planirane obveze, uključujući i


_____________________________________________________________________________


otplatu zajma (Rubelj, 2006.). Kod sportskih projekata i ulaganja u sportske projekte osim

ekonomske isplativosti razmatra se i društvena korist samog projekta pa tako često

ulaganja u sportske projekte „prkose“ pravilima isplativosti ekonomske prakse projekata

u gospodarstvu. U konačnici, smatra se da se sportski projekti ne aktiviraju samo radi

ekonomske koristi, nego i radi društvene, pedagoške te, u suvremenom razmišljanju o

sportu, i kulturološke koristi.

Ipak, kao i u gospodarstvu, i u sportskim projektima važno je zadovoljiti nekolicinu

pokazatelja prihvatljivosti ulaganja i isplativosti kao što su:

• statički pokazatelji

• dinamička ocjena projekta

• analiza isplativosti ulaganja s neizvjesnosti (rizičnost projekta)

• analiza troškova prema aktivnostima i koristi.

Statički pokazatelji ili metode podrazumijevaju ocjenu opravdanosti ulaganja na temelju

očekivanih podataka o planiranim prihodima, rashodima, dobiti i sl. podacima u jednoj

godini eksploatacijskog razdoblja projekta koja je određena kao reprezentativna godina.

U statističke pokazatelje ubrajaju se: godišnja stopa prinosa, pravilo palca i točka pokrića

(Rubelj, 2006.).

Za potrebe statističke ocjene nekog sportskog projekta izvodi se proračun sljedećih

temeljnih pokazatelja (Kuvačić, 2002.):

1. Rentabilnost ukupno uloženih = Neto dobit (članarine, karte, mediji, transferi)

sredstava Vrijednost investicije

2. Obrtaj ukupno uloženih = Ukupan prihod (članarine, karte, mediji, transferi)

sredstava Vrijednost investicije

3. Reprodukcijska = Neto dobit + amortizacija

sposobnost Vrijednost investicije

4. Obrtaj uloženih obrtnih = Ukupan prihod

sredstava Obrtna sredstva


_____________________________________________________________________________


Osim navedenih pokazatelja za statičku ocjenu ekonomske opravdanosti ulaganja u

sportski projekt mogu se koristiti i sljedeći pokazatelji kojima je svrha pomoći u prosudbi

koliko će ulaganje opteretiti pojedinog člana sportskog društva, sportsku organizaciju i

sl. te koliko će sama sportska organizacija imati koristi od ulaganja, iskazano očekivanom

plaćom u bruto iznosu (Kuvačić, 2002.):

5. Investicijsko opterećenje po = Vrijednost investicije

sportašu, članu organizacije Broj osoba

6. Investicije u osnovna sredstva po = Vrijednost osn. sred.

sportašu, članu organizacije Broj osoba

7. Visina plaće po sportašu, članu organizacije = Bruto iznos plaće

Broj osoba

Prethodno navedeni pokazatelji jako su dobri za ulagače koji se posebno fokusiraju na

produktivnost pojedinca u određenom sportu, npr. individualnim sportovima kao što je

atletika, plivanje i sl. Na ovaj način može se utvrditi i koliko će ulaganje u sportaša biti u

konačnici isplativo, jer se na kraju vrijednost investicije i troškovi mogu komparirati s

krajnjim financijskim rezultatom sportaša (osvojena prvenstva i dobit od istih) (Rubelj,

2006, Bartolouci, 2007).

Godišnja stopa prinosa ili stopa profitabilnosti statički je pokazatelj oplodnje uloženog

kapitala u obliku čiste dobiti. Izračunava se tako da se iznos čiste dobiti u reprezentativnoj

godini iz plana dobiti i gubitka podijeli s iznosom ukupnih ulaganja te dobiveni kvocijent

pomnoži sa 100.

SP = ND x 100 SP = stopa prinosa

U ND = neto ili čista dobit

U = ukupna ulaganja

„Točka pokrića, prag profitabilnosti ili prijelomna točka je obujam poslovanja

(proizvodnje, trgovanja ili usluživanja) pri kojem neki sportski projekt prihodima

ostvarenim od prodaje ulaznica, prodaje medijskih prava, reklama, članarina, pokriva

ukupne troškove provedbe za promatrano razdoblje“ (Vukičević, 2000, str.108).


_____________________________________________________________________________


Ulagačima je vrlo važno znati točku pokrića jer do te točke njihovo poslovanje donosi

gubitak, iznad točke pokrića posluju s pozitivnim financijskim rezultatom, dok je na točki

pokrića financijski rezultat nula. U sportskim projektima koji imaju značajan društveni

doprinos, kao što su velika natjecanja, ulaganje u mlade sportaše, sportske objekte za

obuku sportaša ulagači upravo često gledaju da točka pokrića bude nula jer konačni cilj

ulaganja nije isključivi profit (Bartolouci, 2007, str. 122).

Za izračunavanje točke pokrića potrebno je ukupne troškove iz plana računa

dobiti/gubitka raščlaniti na fiksne i varijabilne. Fiksni su troškovi oni koji ostaju

nepromijenjeni bez obzira na promjene opsega poslovanja, dok su proporcionalno

varijabilni oni troškovi koji se mijenjaju proporcionalno s promjenom opsega poslovanja.

Točka pokrića može se izračunati na tri načina: u količini proizvoda (učinaka), u iznosu

prihoda i postotku planiranih prihoda. Također je moguće točku pokrića utvrditi uz

pomoć grafičkog prikaza. Točka pokrića u količini proizvoda pokazuje s kojom se

količinom učinaka (proizvoda, robe ili usluga) pokrivaju ukupni troškovi (Kuvačić, 2002,

str. 92).

TP = FT_______ ili BEP = FC_______

PCJ – VTJ p – AVC

Točka pokrića u iznosu prihoda pokazuje koliko je najmanje prihoda od prodaje potrebno

ostvariti da bi se pokrili ukupni troškovi poslovanja:

TP = FT_______ ili BEP = FC _____

1 - VT 1 - VC

UP TR

Točka pokrića u postotku pokazuje koliko je posto od planiranih prihoda potrebno

ostvariti da bi se pokrili ukupni troškovi:

TP = VT______ x 100 ili VP = FC______ x 100

UP – VT TR - VC


_____________________________________________________________________________


Pored statičkih pokazatelja postoje i dinamički pokazatelji isplativosti ulaganja.

Dinamički pokazatelji uzimaju u obzir očekivane novčane primitke i izdatke iz plana

ekonomskih tokova u cijelom promatranom razdoblju za trajanja sportskog projekta. Kod

dinamičkih pokazatelja se očekivane vrijednosti svode na sadašnju vrijednost. Dinamički

pokazatelji ocjene isplativosti ulaganja mogu se izračunavati na temelju plana

ekonomskih tokova samo ako se poslovno planiranje radi za duže razdoblje.

U dinamičke pokazatelje ili metode ubraja se (Vukičević, Odobašić, 2012, str. 89):

• Razdoblje povrata ulaganja

• Sadašnja vrijednost projekta

• Interna stopu profitabilnosti.

U dinamičkoj ocjeni ekonomske opravdanosti ulaganja u sportski projekt utvrđuju se

rentabilnost i likvidnost projekta tijekom svih godina njegova trajanja, a polazne

informacije za tu ocjenu sadržane su u planiranom financijskom i gospodarskom tijeku

projekta, čija se izrada temelji na sljedećim postavkama:

• Trajanje gospodarskog vijeka projekta izražava se u godinama, a planira se ovisno

o vrsti djelatnosti i trajanju otplate kredita pa se u gospodarski vijek uzimaju godine

otplate kredita i godine počeka, ako je poček predviđen u uvjetima kreditiranja. Ovo je

čest slučaj analize kod izgradnje stadiona, sportskih zgrada koje će imati i komercijalnu

vrijednost.

• U prvoj godini rada projekta planira se postizanje punog planiranog opsega

poslovanja, koji proporcionalno raste u ostalim godinama vijeka projekta;

• U utvrđenom vijeku projekta nema reinvestiranja nove dobiti;

• U izradi spomenutih tijekova koriste se podaci iz ostalih planskih i analitičkih

podloga, a najčešće iz planiranog računa dobiti i gubitka, te iz planiranih bilanci za svaku

godinu trajanja projekta (Vukičević, Odobašić, 2012, str. 100)

Razdoblje ili rok povrata ulaganja kao dinamički pokazatelj daje podatke za koje će se

vrijeme (godina) vratiti uloženi kapital iz čistih ili neto-novčanih primitaka ekonomskog

toka (Kuvačić, 2002, str. 152). Čisti ili neto-novčani primici su razlike primitaka i

izdataka. Sportski projekt s komercijalnom namjernom (stadioni, sportske arene, sportske


_____________________________________________________________________________


dvorane) je isplativiji ako je rok povrata ulaganja kraći. Izračunavanje ovog pokazatelja

najlakše je uz pomoć tabličnog prikaza u kojemu su iz ekonomskog toka niza neto

novčanih primitaka očekivanih u svim godinama projekta, a zatim se formira kumulativni

niz postepeno zbrajajući članove niza neto-novčanih primitaka (Vukičević, 2000.). Prvi

član kumulativnog niza ujedno je prvi član niza neto novčanih primitaka. Godina u kojoj

se iznos iz kumulativnog niza izjednači s iznosom ulaganja ili je nešto viši od iznosa

ulaganja, je godina u kojoj će poduzetnik vratiti ono što je uložio u posao (Vukičević,

2000 str. 89).

Da bi pothvat bio gospodarski isplativ, rok povrata ulaganja mora biti kraći od vijeka

sportskog projekta. Ako ulagač istodobno planira pokretanje više sportskih aktivnosti,

prihvatljiva je ona koji ima kraće vrijeme povrata ulaganja. Razlikujemo čistu i relativnu

sadašnju vrijednost projekta. Primjenom metode neto sadašnje vrijednosti očekivani

novčani primici i izdaci iz ekonomskog toka se diskontiraju, odnosno svode na sadašnju

vrijednost (Vukičević, 2000, str. 89).

Diskontiranje se obavlja uz pomoć diskontne stope, odnosno stope po kojoj je poduzetnik

u određenom trenutku spreman ulagati novac u neki pothvat (Vukičević, 2000.). Čista

sadašnja vrijednost projekta je razlika između zbroja sadašnjih (diskontiranih) vrijednosti

neto ili čistih novčanih primitaka i sadašnje vrijednosti početnog ulaganja. Ocjena

sportskih projekata metodom neto sadašnje vrijednosti kaže da je prihvatljiv svaki projekt

kojemu je čista sadašnja vrijednost veća od nule (Vukičević, 2000.). Na temelju neto

sadašnje vrijednosti možete izračunati relativnu sadašnju vrijednost projekta.

Interna stopa profitabilnosti je diskontna stopa s pomoću koje se zbroj sadašnjih

vrijednosti očekivanih čistih novčanih primitaka ekonomskog toka izjednačuje s

početnim ulaganjima (Kuvačić, 2002.). U ovoj metodi nepoznanica je diskontna stopa, a

traži se diskontna stopa kod koje je čista sadašnja vrijednost projekta izjednačena s nulom.

Interna stopa profitabilnosti nalazit će se u intervalu primijenjenih diskontnih stopa

(Gojsalić, Vučina, Šiško Kuliš, 2010.).

Interna stopa profitabilnosti uspoređuje se s bankovnom kamatnom stopom na kredite.

Ako je veća, znači da je pothvat isplativ, da se poduzetnik može zadužiti u banci i tim

poslom uspješno otplaćivati kredit. Ocjena isplativosti ulaganja je preciznija ako je

interval korištenih diskontnih stopa manji. Uz dinamičku i statičku analizu projekta svaki


_____________________________________________________________________________


ulagač veliki značaj pridaje analizi likvidnosti projekta. Analiza likvidnosti najčešće služi

potencijalnim ulagačima za ocjenu projekata jer im ona nudi najbolji uvid u

„zdravstveno“ stanje sportskog poduhvata te im omogućuje odgovor na pitanje može li

pothvat u eksploatacijskom razdoblju pravodobno udovoljavati zahtjevima servisiranja –

vraćanja ulaganja.

Likvidnost sportskog projekta može se analizirati na temelju plana novčanih tokova

(projekcije) iz kojeg je razvidno hoće li i koliko određeni projekt uredno servisirati zajam,

podmirivati obveze prema zaposlenicima/članovima/sportašima, redovito plaćati poreze

te hoće li ostvarivati pozitivan neto novčani tok (Rubelj, 2006.).

Analiza likvidnosti koristi se kod planiranja svih sportskih aktivnosti jer svaka sportska

aktivnost nosi obveze prema određenom broju dobavljača i zaposlenika. Vrlo su rijetka

sportska događanja koja će okupiti dostatan broj volontera i donatora pri čemu neće biti

nikakvih troškova organizacije. Stoga svaki sportski projekt nosi određenu odgovornost

plaćanja i honoriranja logističkog djela te organizacije samog događanja.

Analiza likvidnosti dokazuje se tako da ako su u planu novčanih tokova novčani primici

veći od novčanih izdataka, odnosno ako je neto novčani tok pozitivan, tada je pothvat

likvidan, a ako je neto novčani tok izjednačen s nulom, tada je pothvat na granici

likvidnosti. Manji novčani primici od novčanih izdataka u planu novčanih tokova

rezultiraju negativnim neto novčanim tokom što dokazuje nelikvidnost pothvata. U

pitanju su odnosi između fiksnih i varijabilnih troškova (Dabić, 2008, str. 109).

Ocjena osjetljivosti ulaganja utvrđuje se korištenjem iznesenih podataka za izračunavanje

minimalnog opsega prodaje karata ili nekih drugih sportskih prihoda i realizacije te

minimalnog odnosa promjene cijena. Minimalni opseg realizacije izračunava se prema

formuli (Kuvačić, 2002, str. 139):

Gmin = FT___ x 100

UP - VT


_____________________________________________________________________________


Osim ocjene opravdanosti ulaganja radi se i analiza, odnosno ocjena osjetljivosti

ulaganja. Ocjena osjetljivosti je zapravo ocjena rizičnosti jer pokazuje koliko je pothvat

otporan na moguće, nepovoljne događaje u budućnosti, koje u trenutku planiranja ne

možete potpuno predvidjeti.

Ocjena osjetljivosti ulaganja temelji se na izračunavanju dvaju pokazatelja:

• Točki pokrića troškova

• Minimalnom odnosu cijena (MOC-u).

Minimalan odnos cijena pokazuje osjetljivost sportskog projekta na promjenu cijene, npr.

ulaznica za sportski događaj ili cijene članarine za sportaše. Minimalni odnos cijena

pokazuje za koliko se posto može smanjiti planirana cijena, a da to sportsku organizaciju

ne dovede do gubitka. Svrha je izračunavanja ovog pokazatelja pokazati koliko sniženje

cijena, u odnosu na planirane cijene, može ulagač podnijeti bez gubitaka. Formula glasi

(Rubelj, 2006, str. 124):

Jmin = FT + VT

UP

Minimalno prihvatljiva cijena koja pokriva troškove poslovanja zapravo je iznos

prosječnih troškova, koji se dobije kada se ukupni troškovi podijele planiranom količinom

učinaka (npr. broja natjecanja, sportskih treninga i sl.) (Rubelj, 2006.).

Analiza osjetljivosti zapravo je ocjena rizičnosti jer pokazuje koliko je sportski projekt

otporan na moguće nepovoljne događaje u budućnosti koje u trenutku planiranja ne

možemo potpuno predvidjeti. Temelji se na izračunavanju dvaju pokazatelja: točki

pokrića troškova i minimalnom odnosu cijena. Bartolouci (2007) navodi da je ova analiza

osjetljivosti ili tzv. „IF“ model čest kod procjene rizika ulaganja u sportu. U ovom slučaju

računaju se tri opcije npr. najviša cijena ulaznica za sportski događaj i visoka popunjenost,

visoka cijena ulaznice i niska popunjenost, niska cijena ulaznice i visoka popunjenost. Iz

sve te tri opcije onda se odabire i ona koja je najizglednija i koja predstavlja najmanji

rizik za organizatora.


_____________________________________________________________________________


Ipak, kako je već ranije navedeno, ulaganje u sport ima puno širi značaj i dimenziju

vrijednosti od one koja se razmatra kroz ekonomski aspekt. Većina ulagača osim

ekonomske vrijednosti kod ulaganja u sport sagledava i društvenu te pedagošku

vrijednost. Kako bi spojili zahtjeve ekonomskih načela i društvene vrijednosti, ulagači

često koriste kod analize ulaganja metode procjene troškova prema aktivnostima ili tzv.

ABC metodu (engl. actiyity-based costing – dalje ABC).

Radi se o metodi koja se javlja početkom 1990. godine kao procjena projekata u kojima

nije isključiva vrijednost i cilj profita. Primjenjuje se za izračun procesnih troškova i

preciznija je od klasične procjene troškova. ABC metoda ukazuje na uzročno-posljedičnu

vezu između troškova i aktivnosti projekta, što je dobro jer ulagač onda može alocirati

sredstava s aktivnosti koja se ne pokaže isplativom u aktivnost koja je produktivna.

Umjesto da se zakidaju sredstva za cjelokupni projekt, ova metoda omogućava da se

sredstva investitora prelijevaju tijekom trajanja projekta iz jedne aktivnosti u drugu,

sukladno prihvatljivosti pojedine aktivnosti.

ABC metoda ima za cilj izravno povećanje efikasnosti i efektivnosti ulaganja te jačati cilj

projekta kako bi se u konačnici omogućila i dodatna sredstva budućih investitora.

Određivanje troškova temeljenih na aktivnostima omogućuje sportskoj organizaciji i

ulagaču utvrđivanje i povezivanje stvarnih troškova sa svakom pojedinom aktivnosti.

Primjerice, sportska organizacija ima u svojem djelovanju profesionalni i rekreativni

sektor. Ulaganja u profesionalni sektor su viša dok su prihodi niži, za razliku od

rekreativnog, gdje su ulaganja niža a prihodi viši, no kod rekreativnog sektora su troškovi

viši. Stoga se može zaključiti da iako su ulaganja u neku sportsku aktivnost u startu

visoka, dugoročno ona mogu imati veću korist za organizaciju nego sportske aktivnosti

niskog ulaganja. Stalnim praćenjem modala troškova utemeljenih na aktivnostima

utvrđeno je pet aktivnosti koje je potrebno provesti pri svakoj analizi troškova, a to su:

• analiza aktivnosti

• analiza izravnih troškova

• praćenja troškova po aktivnostima

• mjerenje izlaznog proizvoda

• analiza troškova.


_____________________________________________________________________________


Na kraju se može zaključiti da je za utvrđivanje isplativosti ulaganja moguće primijeniti

neke od poznatih metoda ekonomske ocjene projekta u sportu kao što su cost-benefit

analiza, metoda povrata ulaganja, metoda čiste vrijednosti, analize isplativosti i

likvidnosti (Bartoluci, 2003, 163-169).

Iako su sve te analize opravdane s ekonomskog stajališta te daju određenu sliku o odnosu

uloženih sredstava i povratka ulaganja, niti jedna od tih analiza u sebi ne uključuje neke

od važnih elementa rizičnosti ulaganja u sportu kao što su: (Tkalčec, 2010.)

• nemogućnost poštivanja financijskih obveza korisnika zbog nedostatka

financijskih sredstava

• pridržavanje rokova podmirivanja preuzetih obveza

• sportski rezultati

• promjene u izvršnoj vlasti i strategiji sportskih klubova

• interes javnosti za određeni sportski događaj

• ozljede sportaša

• sistemski rizici - epidemije, terorizam i sl.

Sukladno svemu navedenom može se zaključiti da analize ulaganja u sportska događanja

obuhvaćaju širu sliku za ulagače pri čemu nije ključan samo ekonomski aspekt, nego i

društvena korist. Ulagači tako često imaju i različite razloge zbog kojih ulažu u sport, od

onih koji žele multiplicirati svoje ulaganje do onih koji žele dati određeni doprinos

društvu kroz sport. Upravo je iz ovih razloga kod ulaganja u sport teško govoriti samo o

profitu i ekonomskim vrijednostima, već se mora razmatrati holistički pristup ulaganju

koji podrazumijeva više vrijednosti ne samo za ulagače nego i za sve druge dionike u

sportu.


_____________________________________________________________________________


3. USPOREDNA ANALIZA ULAGANJA U ODABRANE

SPORTOVE

U ovom poglavlju će se na temelju raznih sportskih izvještaja, Nacionalne strategije za

sport (2019-2026), izvješća sportskih saveza i udruženja, prikazati ulaganja u tri

popularna i perspektivna sporta u Hrvatskoj. Za analizu ulaganja odabrana su ulaganja u

tri najtrofejnija i najpopularnija sporta u Hrvatskoj, a to su nogomet, vaterpolo i rukomet.

Sukladno ranije predstavljenim metodama, analize će obuhvatiti prikaz broja sudionika u

navedenim sportovima, ulaganja u navedene sportove na nacionalnoj te lokalnoj razini te

tri ključna aspekta ulaganja.

3.1. Ulaganje u nogomet

Nogomet je izuzetno popularan sport u Hrvatskoj. Nemjerljiv je uspjeh osvajanje

nogometne bronce iz '98. te srebra 20 godina kasnije na prošlogodišnjem Svjetskom

nogometnom prvenstvu. Samo činjenica da djeluje 10 klubova prve lige te da Hrvatska

biva plasirana na međunarodnim prvenstvima kao juniorska i seniorska reprezentacija

govori da se u Hrvatskoj u nogomet ulaže veliki trud, ali i novac. Ulaganje u hrvatski

nogomet usko je povezano s činjenicom popularnosti nogometa na tržištu sportova.

Prema statistikama bivšeg Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, nogomet je sport

kojim se u Hrvatskoj bavi više od 36% školske djece u dobi od 6 do 17 godina (većinom

dječaka).

Nogometna akademija Hrvatskog nogometnog saveza licencira nogometne trenere prema

UEFA-a certifikatu tako da su treneri certificirani prema međunarodnim pravilima (HNS,

2016.). Kako bi se nogomet kao sport još više profesionalizirao, Hrvatski nogometni

savez je prihvatio jasna pravila treninga i održavanja kupova FIFA-e i UEFA-e, što

obuhvaća također sustavnu edukaciju sudaca na utakmicama, tehničku kontrolu i standard

terena za igru i trening te propise vezane za opremu igrača tijekom natjecanja i treninga.

Budući da se u amaterski nogomet ulažu velika sredstva, prema procjeni Hrvatskog

nogometnog saveza oko 4,3 milijuna kuna, nije neobično da je nogomet i najrazvijeniji

te najtraženiji sport u Hrvatskoj. Prema istraživanju Podravskog lista, drugoligaški i

trećeligaški klubovi godišnje dobivaju donacije u iznosima od 50.000,00 do 70.000,00


_____________________________________________________________________________


kuna dok veliki klubovi u prvoj ligi, posebice oni profesionalni, ostvaruju donacije u

iznosima od 1 milijun pa čak do više desetaka milijuna kuna (Podravina., hr, 2016.).

Veliki sponzorski interes ulaganja u nogomet smanjuje cijenu samim korisnicima

nogometnih klubova te im omogućuje brže i lakše kvalifikacije na nacionalna i

međunarodna prvenstva. Na kraju se može zaključiti da u Hrvatskoj, kao i diljem svijeta,

nogomet zauzima prvo mjesto kako u odabiru sportskih aktivnosti tako i u ulaganjima

sponzora, nacionalnih sportskih saveza i međunarodnih organizacija.

Središnji državni ured za šport vodi Registar profesionalnih sportskih klubova. Na dan

22. studenoga 2018. godine ukupno je bilo upisano 19 profesionalnih sportskih klubova:

16 nogometnih profesionalnih sportskih klubova, od čega je sedam sportskih dioničkih

društava (trgovačko društvo). U Hrvatskoj postoji sedam razreda nogometnih liga. To su

prva (I), druga (II) i treća (III) hrvatska nogometna liga (HNL), te prva, druga, treća i

četvrta županijska nogometna liga (ŽNL). Analizom su obuhvaćeni klubovi prve i druge

HNL (prema aktualnom rasporedu u sezoni 2015/2016.). HNL I uključuje 10, a HNL II

12 klubova (Institut za javne financije, 2016, str.12).

Prosječan broj igrača u momčadima klubova prve lige je 32, prosječne starosti od 23,5

godina, a u momčadima druge lige 25 igrača, prosječne starosti 24 godine. Prosječna

vrijednost igrača u HNL I je oko 4 milijuna kuna, pri čemu najveću prosječnu vrijednost

imaju igrači Dinama, a najmanju igrači Inter Zaprešića. Prosječna vrijednost igrača druge

lige je oko 0,5 milijuna kuna pa je ukupna tržišna vrijednost klubova HNL II tek nešto

veća od 154 milijuna kuna, a klubova HNL I gotovo 1,3 milijardi kuna. Od ukupno 319

igrača u HNL I 78 je stranih igrača, a u HNL II je od ukupno 300 igrača tek 28 stranih.

To je logično s obzirom da klubovi prve lige ostvaruju najviše kupnji i prodaja igrača

(Institut za javne financije, 2016, str.12). Kako bi se što bolje uvidio broj klubova,

sportaša, napravljena je tablica 1 iz koje se vide brojevi klubova, pojedinačnih i

kategoriziranih sportaša u nogometu.

Tablica 1. Registrirani broj nogometnih sportaša i klubova u 2017. godini

Naziv Klubovi Sportaši kategorizirani

sportaši

Broj 1.559 128.274 300


_____________________________________________________________________________


Izvor: Nacionalni program športa 2019-2026., str. 26

Kada se govori o ulaganjima u nogomet, u tom slučaju se više razmatraju klupske analize

u profesionalnom nogometu dok se javnim potrebama može kao generalno ulaganje u taj

sport razmatati ulaganje iz državnog proračuna u projekte Hrvatskog nogometnog saveza.

U tablici dva prikazan je pregled realizacije programa javnih potreba u kojima sudjeluju

nacionalni sportski savezi i udruge u razdoblju 2008. – 2011. (redoviti program zajedno

s posebnim programskim projektima).

Tablica 2. Pregled realizacije programa javnih potreba u kojima sudjeluju

nacionalni sportski savezi i udruge u razdoblju 2008. – 2011. godine, Hrvatski

nogometni savez

Godina 2008. 2009. 2010. 2011.

Iznos (kn) 1.983.799 1.833.479 1.740.950 1.899.750

Izvor: Bronić, M. i sur. (2012). Financiranje sporta u Republici Hrvatskoj s usporednim

prikazom financiranja u Europskoj uniji, Institut za javne financije, Zagreb, str. 208

Kako bi se još bolje ukazalo na isplativost ulaganja, u tablici tri je prikazan odnos broja

registriranih klubova u nacionalnim savezima stalnim članovim s izračunima dodijeljenih

sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju u 2011. godini.

Tablica 3. Broj registriranih klubova u nacionalnim savezima stalnim s izračunima

dodijeljenih sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju, 2011. godine

Naziv Broj

klubova

Broj

sportaša

Ukupno

sredstva

Sredstva

sportaš

(kn)

Sredstva

klub

(kn)

Iznos 1.463 129.586 1.899.750 15 1.299



Kada se pogleda tablica 3., može se zaključiti da su sredstva po nogometnim klubovima

i sportašima iz javnih sredstava u nogometu poprilično niska, stoga se velik broj

nogometnih klubova okreće privatnim investitorima, sponzorima i sl. U razdoblju od

sezone 1995./96. do 2015./16. deset klubova s najvećom zaradom od transfera igrača

obavilo je od ukupno 448 (Varaždin) do 906 (Dinamo) kupoprodajnih transakcija. Neto


_____________________________________________________________________________


zarada na transferima Dinama u proteklih dvadeset godina iznosi preko milijardu kuna.

(Bajo, Primorac, 2016.)

Prvih deset klubova s najvećom zaradom od transfera čine uglavnom klubovi iz prve lige,

uz izuzetak Istre 1961, umjesto koje se na tablicu ubacio Varaždin, klub iz treće lige.

Može se naslutiti kako su ti klubovi financijski znatno uspješniji od klubova druge lige

(Institut za javne financije, 2016, str. 12). Analizira se struktura prihoda i rashoda, kao i

imovine, obveza i kapitala nogometnih klubova. Konačno, izračunom odabranih

financijskih pokazatelja ocjenjuje se njihova relativna uspješnost u poslovanju, ali se

ukazuje i na probleme vezane uz njihovu likvidnost i zaduženost. Valja istaknuti da je

jedan od klubova druge lige (Dinamo II) zapravo rezervna momčad prvoligaša Dinama

zbog čega je financijskom analizom obuhvaćen 21, a ne 22 nogometna kluba. (Bajo,

Primorac, 2016.)

S obzirom da se igrači obično kupuju uz određenu naknadu (za razliku od ostalih

zaposlenika), trošak nabave igrača može se pouzdano utvrditi pa se može i evidentirati u

financijskim izvješćima, sukladno standardu MRS 38. Naravno, imajući u vidu trajanje

ugovora, ta nematerijalna imovina se u financijskim izvješćima i amortizira u

ugovorenom roku i to uglavnom bez ostatka vrijednosti. Treba istaknuti da – iako to i nije

sasvim logično – igrači koji nisu kupljeni nego su stasali u klubu ne mogu biti evidentirani

u bilanci jer ne zadovoljavaju sve kriterije propisane standardom MRS 38. Naime, s

obzirom da ti igrači nisu stečeni uz naknadu, za njih se ne može utvrditi trošak nabave

(Institut za javne financije, 2016, str. 8).

Pokazatelj ekonomičnosti ukupnog poslovanja izračunava se kao omjer ukupnih prihoda

i ukupnih rashoda, pa je poželjnija što veća vrijednost tog pokazatelja. Logično, ako je

vrijednost manja od 1, klub posluje s gubitkom. „Prosječna ekonomičnost poslovanja

klubova HNL I u 2014. bila je 0,76, a u HNL II 0,91. Neto profitna marža je omjer neto

dobiti i ukupnih prihoda, a izračunava se s ciljem utvrđivanja sposobnosti ostvarivanja

dobiti s obzirom na ostvarene prihode.

Klubovi HNL II s prosječnom neto maržom profita od -0,1 i po ovom su pokazatelju

znatno uspješniji od klubova prve lige kojima je vrijednost pokazatelja manja od -0,3. Taj

je podatak još porazniji uzme li se u obzir da je u 10 klubova prve lige zaposleno 309, a

u 11 klubova HNL II tek 90 djelatnika“ (Institut za javne financije, 2016, str.11).


_____________________________________________________________________________


Prema podacima Instituta za javne financije (2012) te Nacionalne strategije za šport

(2017) pored nogometa veliki dio javnih sredstava ulaže se i u rukomet kao jedan od

popularnih sportova u Hrvatskoj pa će se u nastavku napraviti analiza ulaganja u rukomet.

3.2. Ulaganje u rukomet

Rukomet je pored nogometa jedan od najpopularnijih sportova u Republici Hrvatskoj. U

Republici Hrvatskoj rukomet je prisutan još od 1929. godine, a 1930. godine održana je i

prva prvenstvena utakmica. Hrvatski rukometni savez član je Međunarodne rukometne

federacije (IHF) od 1992. godine i Europske rukometne federacije (EHF) od 1992.

godine. Tablica 4. donosi brojeve klubova, pojedinačnih i kategoriziranih sportaša u

rukometu.

Tablica 4. Registrirani broj rukometnih sportaša i klubova u 2017. godini


sportaši

Broj 342 32.050 221


Hrvatski rukometni savez krovna je organizacija koja prati i potiče rad profesionalnih i

rekreativnih rukometnih klubova u Hrvatskoj. Uspjeh hrvatskog rukometa je izuzetno

velik, od natjecanja na Olimpijskim igrama, Svjetskom i Europskom prvenstvu, Hrvatska

rukometna reprezentacija je osvojila ukupno 14 medalja od čega su 4 zlatne. Upravo

toliko velik uspjeh rukometa u Hrvatskoj i svijetu važan je razlog ulaganja povećih

ulaganja u rukomet u Hrvatskoj.

„Hrvatska je, do organizacije Svjetskoga rukometnog prvenstva održanoga 2009. godine,

imala prilično malo sportskih građevina, a i one koje su postojale bile su u trošnom stanju.

Za potrebe Svjetskoga rukometnog prvenstva izgrađena je nova dvorana Višnjik, koja je

zasigurno oživjela zadarski sport i privukla brojnu publiku, a igračima omogućila

treniranje u boljim uvjetima. U isto vrijeme izgrađene su i dvorane u Zagrebu, Splitu,

Poreču, Osijeku i Varaždinu“ (Bronić, 2012, str. 222). Cilj ovog projekta ponajprije je

bio usmjeren na financiranje sportskih djelatnosti te se područje sportskih građevina

obrađuje samo usputno, bez namjere sveobuhvatnog prikaza. Područje sportske


_____________________________________________________________________________


infrastrukture, građevina i kapitalnih investicija zbog svoje bi složenosti trebalo biti

predmetom posebnog istraživanja (Bronić, 2012, str. 222).

Prema podacima Instituta za javne financije, rukomet je uz nogomet jedan od sportova u

koji se iz javnih sredstava ulaže najviše sredstava što se može vidjeti iz tablice 5.



rukometni savez

Godina 2008. 2009. 2010. 2011.

Iznos (kn) 9.496.727 5.594.242 4.938.298 6.545.454



Kako bi se još bolje ukazalo na isplativost ulaganja, u tablici 6. je prikazan odnos broja

registriranih klubova u nacionalnim savezima sa stalnim članovima s izračunima

dodijeljenih sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju u 2011. godini u rukometu.

Tablica 6. Broj registriranih rukometnih klubova u nacionalnim savezima s

izračunima dodijeljenih sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju, 2011. godine

Naziv Broj

klubova

Broj

sportaša

Ukupno

sredstava

Sredstva

sportaš

(kn)

Sredstva

klub

(kn)

Iznos 291 7.324 6.545.454 894 22.493



Iz tablice 6. se vidi da je ulaganje u rukomet značajno više nego u nogomet, no bez obzira

na gotovo pet puta viša ukupna ulaganja i rukomet se kao nogomet okreće investicijama

privatnih osoba, poduzeća te ulaganja izvan javnih sredstava.

3.3. Ulaganje u vaterpolo

Uz ranije navedene nogomet i rukomet, vaterpolo je jedan od najpopularnijih sportova u

Republici Hrvatskoj. Popularnosti ovog spora svakako doprinosi veliki broj pobjeda na

međunarodnim natjecanjima na kojima je Hrvatska vaterpolska reprezentacija od 1992.


_____________________________________________________________________________


godine postala vodeća reprezentacija. Gotovo da nema međunarodnog vaterpolskog

natjecanja od neovisnosti Republike Hrvatske na kojem Reprezentacija nije osvojila neku

nagradu. Vaterpolo također ima dugu tradiciju u hrvatskom sportu.

Od 1920-ih godina vaterpolo se igra duž jadranske obale te na rijekama kontinentalne

Hrvatske. Iako se radi o vodenom sportu, njegova popularnost je jednaka kako na

kontinentu tako i u hrvatskom priobalju. Vaterpolo kao i rukomet zahtijeva velika

ulaganja jer se radi o sportu koji traži dobru infrastrukturu i logistiku. Bazeni za trening

točno su propisani površinom, a u zimsko vrijeme troškovi treninga rastu zbog dodatnog

zagrijavanja vode u bazenima, održavanja bazena i zagrijavanja dvorana.

U Hrvatskoj danas djeluje 84 kluba, što je znatno manje u odnosu na broj nogometnih i

rukometnih klubova. Upravo taj manji broj klubova je rezultat kompleksne infrastrukture

koju je teško osigurati u svim područjima Republike Hrvatske (tablica 7).

Tablica 7. Registrirani broj vaterpolo sportaša i klubova u 2017. godini


sportaši

Broj 84 3.200 153


Prema podacima Instituta za javne financije vaterpolo je uz rukomet jedan od sportova u

koji se iz javnih sredstava ulaže najviše sredstava, što se može vidjeti iz tablice 8.



vaterpolski savez

Godina 2008. 2009. 2010. 2011.

Iznos (kn) 6.275.927 2.920.553 2.619.296 3.867.796



Kako bi se još bolje ukazalo na isplativost ulaganja, u tablici 9. je prikazan odnos broja

registriranih klubova sa stalnim članovima s izračunima dodijeljenih sredstava po klubu,

odnosno po natjecatelju u 2011. godini u vaterpolu.


_____________________________________________________________________________


Tablica 9. Broj registriranih vaterpolo klubova u nacionalnim savezima s izračunima

dodijeljenih sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju, 2011. godine

Naziv Broj

klubova

Broj

sportaša

Ukupno

sredstava

Sredstva

sportaš

(kn)

Sredstva

klub

(kn)

Iznos 84

6.520

3.867.796 593 46.045



Iz tablice 9. se vidi da je ulaganje iz javnih sredstava u vaterpolo svega tri puta više nego

u nogomet, ali s obzirom na broj klubova, klubovi dobivaju više sredstava. No, i ta

sredstva koja se dobivaju iz javnog financiranja su izuzetno niska za kvalitetno odvijanje

treninga, stoga se veliki dio klubova financira iz članarina članova te sponzora.

Na kraju ove analize se može zaključiti da se tri najpopularnija sporta vrlo malo mogu

osloniti na financiranja iz javnih prihoda, no velik broj sredstava ostvaruju od prihoda s

natjecanja te sponzorskih uplata. Velik broj klubova se okreće privatnim ulagačima, stoga

nije neobično da se prvoligaški klubovi baziraju na ulaganjima privatnih investitora kojim

se osigurava stabilno poslovanje klubova. Veći sportski projekti financiraju se iz javnih

prihoda ili međunarodnih organizacija. Prama podacima Nacionalne strategije za šport

(2019), još uvijek se mali broj sportskih aktivnosti financira iz fondova, dok se većinom

financiraju (gotovo 60 %) iz sredstava sponzora te medijskih prava i reklama.


_____________________________________________________________________________


4. USPOREDNA ANALIZA ISPLATIVOSTI ULAGANJA U

ODABRANE SPORTOVE

U poglavlju 3. prikazane su pojedinačne analize ulaganja u tri najpopularnija sporta u

Republici Hrvatskoj. U nastavku rada će se sukladno navedenim analizama pokazati

kolika je isplativost ulaganja te u koje se aktivnosti najviše ulaže.

4.1. Analiza isplativosti ulaganja u odabrane sportove

Iz godine u godinu se poveća ulaganje u sport u Republici Hrvatskoj što se može vidjeti

iz tablice 10.

Tablica 10. Ulaganje u hrvatski sport iz državnog proračuna od 2012. do 2017.

godine



Iz tablice 10. može se također vidjeti porast ulaganja u sport u Hrvatskoj na lokalnoj

razini.


_____________________________________________________________________________


Tablica 11. Ukupno ulaganje lokalnih vlasti u sport u Republici Hrvatskoj od 2002.

do 2010. godine.



Ako se želi utvrditi isplativost ulaganja u analizirane sportove, najbolje je to razmatrati

kroz razinu odnosa korisnika sporta (broj klubova i pojedinačnih sportaša) te osvojena

prvenstva koja donose također financijsku korist (tablica 12.).

Tablica 12. Prikaz ulaganja i broja korisnika sporta

Naziv

Broj

klubova

(1)

Broj

sportaša

(2)

Ukupno

sredstava

(3)

Sredstva

sportaš

(kn)

Sredstva

klub

(kn)

Doprinos

prema broju

korisnika

(2)/(3)*100

Rukomet 291 7.324 6.545.454 894 22.493 0,11

Nogomet 1.463 129.586 1.899.750 15 1.299 6,2

Vaterpolo 84

6.520 3.867.796 593 46.045 0,17

Iz tablice 11. može se vidjeti da se u rukomet ulaže najviše javnih sredstava. Ako se

sagledava isplativost prema broju korisnika, može se zaključiti da ulaganje u rukomet

doprinosi 0,11 % korisnika (7324/6.545.454=0,11 %), ulaganje u nogomet doprinosi 6,2

korisnika, dok ulaganje u vaterpolo doprinosi 0,17 korisnika. Kako je već ranije

navedeno, jedan od ključnih ciljeva ulaganja u sport je povećanje sudjelovanja u sportu

te privlačenje korisnika određenog sporta. Prema navedenoj analizi, ulaganje se u

nogomet najviše isplati s obzirom na broj korisnika. Ako se promatra isplativost ulaganja

s obzirom na postignut rezultat, onda se može vidjeti da ulaganja u nogomet daju najveći

povrat:


_____________________________________________________________________________


• Nogomet Svjetsko prvenstvo 2018. 168.000.000 kuna (28 milijuna USD) (

https://resources.fifa.com/image/upload/xzshsoe2ayttyquuxhq0.pdf)- povrat ulaganja

88,03

• Vaterpolo Svjetsko prvenstvo 2017. 4.464.000 kuna (720.000 USD)

(http://www.fina.org/event/fina-world-aquatics-gala-soiree-des-etoiles/winners/croatia-

team) – povrat ulaganja 1,15

• Rukomet Svjetsko prvenstvo 2013. 4.960.000 kuna (800.000 USD)

(https://www.ihf.info/MediaCenter/News/NewsDetails/tabid/130/Default.aspx?ID=962)

– povrat ulaganja 1,31

Iako nogomet prema zaradi s prvenstva pokazuje najveći povrat ulaganja, reprezentacija

ne ostvaruje često međunarodni uspjeh kao što to čine rukometna i vaterpolo

reprezentacija. Povrat ulaganja u nogomet je veći iz razloga jer su općenito ulaganja u

nogomet veća u cijelome svijetu.

4.2. Analiza opće koristi ulaganja u odabrane sportove

Analiza opće koristi ulaganja u sportove vezana je za povrat ulaganja koji se očituje kroz

marketinške koristi od sporta i jačanje nacionalnog imidža. Sportaši imaju veliki utjecaj

na imidž države te predstavljanje države za koju se natječu u svijetu. Kad je Hrvatska

osvojila treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine,

stekla je imidž tzv. nogometne nacije (Buturajac, 2014.). Taj imidž je potvrdila 2018.

godine kada je osvojila srebro na Svjetskom nogometnom prvenstvu. U svijetu je ostao

prisutan imidž Hrvatske kao nogometne nacije. Nemali broj ljudi u inozemstvu neće

odmah reagirati na ime zemlje jer nisu možda geografski dovoljno upućeni, no kada im

se spomenu imena poznatih hrvatskih sportaša kao što su Dražen Petrović, Janica, Šuker,

Modrić, Blanka itd., svi će se sjetiti da se radi o Hrvatskoj.

Samim time ljudi/narod, istaknute društvene i znanstvene ličnosti, mogu imati veliku

ulogu u kreiranju imidža zemlje. Prema istraživanju Buturajac (2014), nogomet od svih

sportova ima najveći utjecaj na imidž države jer se radi o sportu koji prati najveći broj

ljudi u svijetu. Osim imidža države, sportski uspjesi populariziraju kulturu, turizam te

ostale gospodarske djelatnosti države.

https://resources.fifa.com/image/upload/xzshsoe2ayttyquuxhq0.pdf)-

http://www.fina.org/event/fina-world-aquatics-gala-soiree-des-etoiles/winners/croatia-team


https://www.ihf.info/MediaCenter/News/NewsDetails/tabid/130/Default.aspx?ID=962


_____________________________________________________________________________


Veliki broj svjetski poznatih hrvatskih sportaša na društvenim mrežama objavljuje

snimke sa svojih ljetovanja u Hrvatskoj što uvelike popularizira i promovira hrvatski

turizam. Na kraju se može zaključit da ulaganje u sport ne samo da ulagačima može dati

financijsku korist nego može popularizirati sport u cjelini.


_____________________________________________________________________________


5. ZAKLJUČAK

Sport ima puno širi značaj od nekog klasičnog gospodarskog ulaganja, vrednovanje

ulaganja u sport može patiti kroz društvene i ekonomske učinke pa se tako i razlozi

ulaganja u sport često dijele prvotno u te dvije kategorije čimbenika. U uvodnom djelu

rada navedeno je da sport sam po sebi predstavlja za suvremeno društvo pedagoški,

društveni, a sve više i marketinški fenomen. Stoga nije neobično da je ulaganje u sport

postala zanimljiva tema raznih znanstvenih i društvenih područja. Iz analize u ovom radu

može se zaključiti da ulaganje u sport ima puno širi značaj za sve dionike u sportu. Kad

je riječ o ulaganju u sport, onda se ne može samo govoriti o ekonomskoj isplativosti, nego

i o koristi koju sport ima za društvo kao rekreacijska, odgojna, pa i kulturološki važna

aktivnost.

Na početku ovog rada postavljena su istraživačka pitanja na koja se odgovorilo u ovom

radu:

1. Koji su oblici ulaganja u sport naviše zastupljeni?

U sport se najviše ulaže iz javnih sredstava te sponzorska financiranja. Kako se može

vidjeti iz analize Nacionalne strategije športa u Republici Hrvatskoj, država i lokalne

vlasti ulažu u operativne programe te izgradnju infrastrukture dok se sportski projekti i

razna natjecanja velikim dijelom financiraju od strane privatnih investitora.

2. Postoji li izravna povezanost ulaganja u sport i ostvarivanja sportskog rezultata?

Ne može se s potpunom sigurnošću govoriti da postoji uska povezanost od ulaganja u

sport i sportskog rezultata jer ako se promatraju ulaganja javnih sredstava u tri vodeća

hrvatska sporta, onda se može vidjeti da rezultati nisu ključno vezani za investicije. No,

brojna istraživanja – Bartolouci (2007), Nacionalna strategija športa RH (2019), Bronić

(2012) – pokazuju da ulaganja u sportsku infrastrukturu potiče mlade i djecu na bavljenje

sportom što značajno može utjecati na veći probir talenata i razvoj talentiranih sportaša.

3. Kolika je povezanost ulaganja u sport i jačanja popularnosti pojedinog sporta?

Ulaganje u sport ima utjecaj na popularizaciju sporta. Iako se u Hrvatskoj ne može toliko

reći da su sportovi koji su financirani iz javnih financija znatno popularniji od onih koji

se manje financiraju iz javnih financija, u svijetu se pokazalo da investiranje u sport


_____________________________________________________________________________


uvelike potiče njegovu popularnost. Najveći značaj tu ima ulaganje u sportske akademije

i razvoj sportskih klubova koji postaju atraktivni za poticanje talentiranih sportaša.

4. Na koji se način ulaže u sportove u Hrvatskoj?

Od svih dostupnih podataka vidljivo je da se u Hrvatskoj najviše ulaže iz javnih sredstava,

a potom ih privatnih ulagača – sponzora i sl. Iako se veliki dio sportskih aktivnosti

financira iz javnih ulaganja, još uvijek je riječ o vrlo malim iznosima koji stvarno nisu

dostatni za ozbiljniji razvoj sporta u Hrvatskoj. Hrvatski klubovi i sportski savezi ne

koriste dostatno međunarodne fondove za financiranje sportskih projekata, stoga bi u

budućnosti bila preporuka da se velike sportske investicije i projekti nastoje financirati iz

raznih fondova i investicijskih platforma.


_____________________________________________________________________________


LITERATURA

1. Bajo, Anto & Primorac, Marko. (2016). Poslovanje nogometnih klubova u Hrvatskoj.

Fiscus. 1. 1-19. 10.3326/hfiscus.2016.1.

2. Bartoluci, M. (2003). Ekonomika i menadžment sporta. Zagreb, Informator.

3. Bartoluci, M. , Škorić, S. (2009.). Menadžment u sportu. Zagreb, Odjel za izobrazbu

trenera Društvenog veleučilišta u Zagrebu ; Kineziološki fakultet.

4. Baturac, A. (2014): Hrvatska nogometna reprezentacija i nacionalni identitet: analiza

dnevnog tiska, završni rad - diplomski/integralni studij, Zagreb:Filozofski fakultet

5. Bedenik Osmanagić, N. (2008) Komparativna analiza prakse kontrolinga u

Hrvatskoj“, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. 5 (1), 361-385

6. Bolfek, B. (2010). Model kontrolinga kao podrška menadžmentu pri donošenju

odluka, Zagreb. Ekonomski vjesnik,. 1(1), 94-113

7. Bronić, M. i sur. (2012). Financiranje sporta u Republici Hrvatskoj s usporednim

prikazom financiranja u Europskoj uniji. Zagreb. Institut za javne financije

8. Ćurak, M. i Jakovčević, D. (2007). Osiguranje. Društveni okvir osiguranja prema

načelu podjele rizika. Zagreb. RRiF-plus

9. Drljača, M.: Karakteristike troškova kvalitete:

http://kvaliteta.inet.hr/t_Metode_%20Drljaca.pdf, str. 4 (05.07. 2020.)

10. FIFA,

http://www.fifa.com/mm/document/affederation/administration/02/03/94/62/fr12_en.

pdf (12. 07. 2020.)

11. Kuvčić, N. (2002). Poduzetnička biblija. Split: Vlastita naknada autora

12. Mačković, M. (2015). Sportski marketing na primjeru F1 momčadi Ferarri (Završni

rad). Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:148:472464

13. Nacionalni program ulaganja u sport,

https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Vijesti/2019/01%20Sije%C4%8Danj/18%20

sije%C4%8Dnja//Prezentacija_Nacionalni%20program%20%C5%A1porta.pdf (12.

07. 2020.)

14. Novak, I. (2006). Sports marketing and industry of sport.

https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Vijesti/2019/01%20Sije%C4%8Danj/18%20sije%C4%8Dnja/Prezentacija_Nacionalni%20program%20%C5%A1porta.pdf

https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Vijesti/2019/01%20Sije%C4%8Danj/18%20sije%C4%8Dnja/Prezentacija_Nacionalni%20program%20%C5%A1porta.pdf


_____________________________________________________________________________


15. Nogomet Svjetsko prvenstvo 2018.

https://resources.fifa.com/image/upload/xzshsoe2ayttyquuxhq0.pdf)- (12. 07.

2020.)

16. Perasović, B. i Bartoluci, S. (2007). Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu.

Sociologija i prostor, 45 (1 (175)), 105-119.

17. Podravina, hr. http://epodravina.hr/ekskluzivno-za-amaterski-nogomet-ide-47-

milijuna-kuna-pogledajte-koliko-opcine-i-gradovi-izdvajaju-za-klubove, (12. 09.

2016.)

18. Ratković, T. (2019). Razvojne mogućnosti sporta kao sastavnice nacionalnoga

gospodarstva u međunarodnom poslovnom okruženju. Zadar. Sveučilište u Zadru.

Poslijediplomski sveučilišni studij.

https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd%3A2981/datastream/PDF/view, (12.

07. 2020.)

19. Radnedge, K. (2005), Enciklopedija nogometa, Zagreb: Znanje d.d.

20. Rubelj, A. (2006.). Planiranje financiranja i upravljanje investicijskim procesima.

Tourismand Hospitality Management, 12 (1), str. 138-148

21. Rukomet Svjetsko prvenstvo 2013.

(https://www.ihf.info/MediaCenter/News/NewsDetails/tabid/130/Default.aspx?ID=962)

(12. 07. 2020.)

22. Tkalčec, S. (2010). Poduzetništvo u sportu. Hrvatski znanstveno-stručni skup o

menadžmentu u turizmu i sportu, 1(1), 177-184.

23. Vaterpolo Svjetsko prvenstvo 2017 (http://www.fina.org/event/fina-world-aquatics-

gala-soiree-des-etoiles/winners/croatia-team), (12. 07. 2020.)

24. Vukičević, M.; Odobašić, S. (2012), Upravljanje rizicima, Zaprešić: "Baltazar Adam

Krčelić"

25. Vukičević, M. (2000.), Financiranje malih poduzeća, Zagreb: Hrvatska zajednica

računovođa i financijskih djelatnika

https://resources.fifa.com/image/upload/xzshsoe2ayttyquuxhq0.pdf)-

https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd%3A2981/datastream/PDF/view

https://www.ihf.info/MediaCenter/News/NewsDetails/tabid/130/Default.aspx?ID=962




_____________________________________________________________________________


POPIS TABLICA

Tablica 1. Registrirani broj nogometnih sportaša i klubova u 2017. godini .......................... 23

Tablica 2. Pregled realizacije programa javnih potreba u kojima sudjeluju nacionalni sportski

savezi i udruge u razdoblju 2008. – 2011. godine, Hrvatski nogometni savez ........................... 24

Tablica 3. Broj registriranih klubova u nacionalnim savezima s izračunima dodijeljenih

sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju, 2011. godine ........................................................ 24

Tablica 4. Registrirani broj rukometnih sportaša i klubova u 2017. godini ........................... 26


savezi i udruge u razdoblju 2008. – 2011. godine, Hrvatski rukometni savez ............................ 27

Tablica 6. Broj registriranih rukometnih klubova u nacionalnim savezima s izračunima

dodijeljenih sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju, 2011. godine .................................... 27

Tablica 7. Registrirani broj vaterpolo sportaša i klubova u 2017. godini .............................. 28


savezi i udruge u razdoblju 2008. – 2011. godine, Hrvatski vaterpolski savez ........................... 28

Tablica 9. Broj registriranih vaterpolo klubova u nacionalnim savezima s izračunima

dodijeljenih sredstava po klubu, odnosno po natjecatelju, 2011. godine .................................... 29

Tablica 10. Ulaganje u hrvatski sport iz državnog proračuna od 2012. do 2017. godine ....... 30

Tablica 11. Ukupno ulaganje lokalnih vlasti u sport u Republici Hrvatskoj od 2002. do 2010.

godine......................................................................................................................................... 31

Tablica 12. Prikaz ulaganja i broja korisnika sporta .............................................................. 31

analiza ulaganja u sport

Documents