Ambis Unutrašnjeg Sazrijevanja

Svaki Tragaoc ima u svojoj glavi sliku Učitelja kakvog bi želio. Problem

nastaje kada ta slika ne odgovara stvarnosti situacije, tj. Učitelju. Kao i svi i ja

sam imao svoje slike u koje sam vjerovao i kojima sam davao značenje. Imao

sam mnogo očekivanja iako sam bio upozoren nekad davno da moja očekivanja

nede biti ispunjena.

Ukratko, da ne dužim, tako je i bilo.

Upoznao sam ga sasvim "slučajno", tamo gdje sam najmanje očekivao.

Nije ličio na ništa što sam zamišljao i čemu sam se nadao. Dapače, bio je to

sasvim običan čovjek, u ranim 40-tim, sa sasvim običnim životom, ako izuzmemo

neke dijelove. Nisam ga ni prepoznao, baš onako kako su mi rekli.

Sve se desilo spontano. Mislio sam da je to neki običan čovjek koji, eto ima

nešto iskustva više od mene, zna neke stvari koje ja ne znam i umije da priča

priče.

Stvarno je pričao dobre priče. Imao je dara da se igra jezikom simbola i

mitologije. Tek mnogo godina kasnije sam shvatio što je to značilo i odakle mu

takav dar.

Bio je gospodar Tame, znao je svaki njen kutak. A ujedno bio je i

gospodar Svjetla. Kada sam odlazio od njega, kako je on to zahtjevao, shvatio

sam da je bio i gospodar Transcedencije. Mnogo štošta sam shvatio tek kada

sam otišao i počeo da živim neprijetan život na način kako nikad nisam ni

pomislio da du živjeti.

Kada sam odlučio da napišen ono što smo pričali, imao sam želju da

opišem uzduž i naširoko naša druženja, igre, ono što se zbivalo. Ali sam na kraju

odustao od toga. Zamolio me je da nikad nikom ne otkrijem ko je on, ni gdje je

živio, niti s čim se bavio. Htio je ostati anoniman. I postalo mi je jasno da ako

napišem sve to što sam planirao da dete ga prepoznati, a nikako nisam htio da

narušim njegovu anonimnost a ni pogazim obedanje koje sam dao.

Iznenadili biste se kada bi znali ko je on. To nikako ne bi očekivali. Toliko je

poznat, a opet je ostao nepoznat. Shvatio sam da je njegova igra igra između

polarnosti pretočena u igru dva života. Jedan koji znate i jedan koji ne znate.

Tako sam odlučio da du prijenjeti samo naše dijeloge koje smo vodili

nekada i do kasno u nod uz možda pokoju zgodu i nezgodu.

Ovo je razgovor, dijalog između Odgovora Života i Učenika.

Upoznavanje

(Ja ne pripadam Spiritualnim putevima i učenjima. Moje mišljenje o njima je da

služe boljem snu, zvaravanju nedužnih, prodavanju magle i slično. Ali to je moje

mišljenje i molim te da uvijek imaš na umu da je to samo jedno lično mišljenje i

da ništa ne mora biti onakvo kakvim to predstavljam. Drugo, ja pripadam

Ezoteričnim Učenjima od kojih je nastala sva Spiritualnost i Religija koju

poznaješ. Znači, ta Učenja su bila Izvor tim Učenjima i govorim jezikom te

Tradicije koja nije tradicija u klasičnom smislu te riječi. Trede, nikad nemoj u

našim razgovorima da imaš dojam da te u nešto ubjeđujem, da tražim da

vjeruješ u ono što ti govorim, ved prosto svemu ovom priđi kao prijateljskom

razgovoru, mogudnostima, idejama koje ako želiš da prihvatiš prvo provjeri na

svojoj koži. Jer tek tada demo biti ravnopravni i modi demo jedan drugog da

razumijemo. Četvrto, uvijek teži ispravnom razumijevanju riječi koje koristiš jer

ako riječi kao materijalno ispoljenje misli, nisu pravilno korištene i razumljene

dovešde nas pred Ambis koji de vremenom postati sve vedi i vedi. I peto, ali ne

manje važno, sve govorim Ja.)

Pitanje: Kažu da Odgovor mora imati visoke moralne odlike, da mora biti

pun vrlina, da mora biti Budan i poznavati tajne Uma i Univerzuma. Šta ti misliš

o tome?

Odgovor: Hm. Mora li on da jede, spava, da se tušira, da živi, da radi..

Pričaju li o tome?

Pitanje: Pa i ne baš. Sve što pričaju je duboko povezano sa spiritualnim

životom.

Odgovor: Zar?

Pitanje: Da.

Odgovor: Šta ti misliš?

Pitanje:Ja? Pa donekle se slažem sa tim što je rečeno.

Odgovor: Zašto?

Pitanje: Mišljenja sam da on mora da ima odlike koje ja nemam, koje oni

koji žele da idu putem Spiritualnosti teže da dostignu. I to mogu najbolje da vide

u Majstoru.

Odgovor: Da i mislio sam tako. Projektuješ, kao i ostali.

Pitanje: Kako misliš da projektujem?

Odgovor: U punom smislu te riječi. Sve što nemaš projektuješ na

Majstora. Oni što nisi sposoban tražiš u njemu i ako on to kojim slučajem nema,

a u vedini slučajeva ni nema, misliš da on nije Majstor ili da nije dovoljno

razvijen.

Pitanje: Zar on ne mora biti slika i prilika onog što Spiritualnost govori?

Odgovor: Možda mora da bude takav kakvim ga predstavljaju, kakvim ga

knjige opisuju i kakvim se predstavljaju oni prevaranti u narandžastom.

Pitanje: Hm.. Pojasni mi malo svoj stav. Što s tim želiš redi?

Odgovor: Želim redi samo jednu stvar, a to je da slike koje su ti

nametnute ne znači da su ispravne, da ono što su ti rekli da neko kao Majstor

mora biti ne mora biti tačno. Moraš da shvatiš da je to folklor, tradicija koja je

poprilično mrtva. I tu tradiciju iskorištavaju razni prevaranti i varaju narod. No, i

to ima svoje zakone. Ništa nije oslobođeno generalnih Zakona Univerzuma.

Pitanje: Znači po tebi, Majstor ne mora da odgovara slici koja postoji

unutar Spiritualnosti?

Odgovor: Ne da ne mora, ved da ne može sve i da hode, a nede. Shvati

jedno, što je to što tog čovjeka čini Majstorom? Znaš li to? Samo nemoj da mi

daješ sličice iz bajkovitih prikaza Spiritualnih učenja. Odgovori mi ti.

Pitanje: Dobro. Probuđen je, ima visoku Svijest, razumije, tolerantan je,

jasni su mu zakoni uzroka i posljedice, zna šta je cilj Spiritualnosti, zna ko on

jeste, ko je bog, šta je život i slično.

Odgovor: Hm.. Neke stvari koje se rekao negiraju jednu drugu, ali

prihvatam ih. Znači probuđen je. Što je to "Probuđen"?

Pitanje: Pa.. to znači.. da više nije kao svaki čovjek, da zna Istinu, da zna

odgovor na pitanje ko sam ja?, da stalno svjestan boga ili postojanja..

Odgovor: .. da leti, ima krila, po pet djevica sa svake strane, da s bogom

pije kafu a večera sa njegovom ženom... hahahahaha.. zanimljivo..

Pitanje: Čuj pričamo. Pitao si me i ja ti odgovoram.

Odgovor: Ah.. ne osjedaj se uvređenim. Nije mi to cilj. Samo želim da naš

razgovor bude između nas dvojice, a ne da iz nas pričaju tradicije, ideje

Spiritualnosti i slično. Ja stvarno nikad nisam sljedio neke tradicije niti pratio

modu Spiritualnosti. Pitao sam te to jer primjedujem da imaš jako puno mišljenja

i slika koje nisu tvoje. Pitao sam te jer primjedujem da imaš neke slike o

Probuđenju koje nemaju veze sa tim stanjem, niti sa takvim ljudima. Samo želim

da razjasnimo termine. Ako želimo da se razumijmo moramo znati riječnik koji

koristimo.

Pitanje: (pomalo uvređeno) OK.

Odgovor: Sada, možeš li mi, ISKRENO, reči znaš li što to znači

"probuđen"? Reci mi ti, samo to tražim.

Pitanje: (nakon nekoliko sekundi) Ne znam. Čuo sam puno opisa i u

nekima našao sličnosti ali vedina je davala neka svoja mišljenja i opise u

zavisnosti od vremena i prostora i tradicije kojoj je pripadala. Ali, iskreno, ja ne

znam što je to. Imam pretpostavke, imam mišljenja, imam slike kako ti kažeš, ali

ne znam.

Odgovor: A možeš li mi redi poznaješ li bilo koju riječ od onih koje si gore

iznio? Znači je li ona tebi u potpunosti jasna i znaš li što ona znači?

Pitanje: Hm.. znam što znače u svakodnevnom jeziku, ali sam primjetio

da taj jezik i nema puno dodirnih tačaka sa pravim spiritualnim jezikom.

Odgovor: Dobro. Evo prvo da ti nešto otkrijem o sebi i mom Putu. Prvo,

dragi prijatelju, ja ne pripadam Spiritualnim putevima i učenjima. Moje mišljenje

o njima je da služe boljem snu, zvaravanju nedužnih, prodavanju magle i slično.

Ali to je moje mišljenje i molim te da uvijek imaš na umu da je to samo jedno

lično mišljenje i da ništa ne mora biti onakvo kakvim to predstavljam. Drugo, ja

pripadam Ezoteričnim Učenjima od kojih je nastala sva Spiritualnost i Religija

koju poznaješ. Znači, ta Učenja su bila Izvor tim Učenjima i govorim jezikom te

Tradicije koja nije tradicija u klasičnom smislu te riječi. Trede, nikad nemoj u

našim razgovorima da imaš dojam da te u nešto ubjeđujem, da tražim da

vjeruješ u ono što ti govorim, ved prosto svemu ovom priđi kao prijateljskom

razgovoru, mogudnostima, idejama koje ako želiš da prihvatiš prvo provjeri na

svojoj koži. Jer tek tada demo biti ravnopravni i modi demo jedan drugog da

razumijemo. Četvrto, uvijek teži ispravnom razumijevanju riječi koje koristiš jer

ako riječi kao materijalno ispoljenje misli, nisu pravilno korištene i razumljene

dovešde nas pred Ambis koji de vremenom postati sve vedi i vedi. I peto, ali ne

manje važno, sve govorim Ja.

Pitanje: Jasno je da govoriš ti.

Odgovor: (nasmijao se) Bojim se da nije. Kad kažem "Ja" mislim da

govori Živ Čovjek koji je pripadao jednoj tradiciji koja ga je učila, ali više ne

pripada nikom i ničemu sem samom Sebi. Kad kažem "Ja" to je "Ja" oslobođeno

svih tradicija, svog znanja i svih prikrpa. Samo Ja. Sam, običan, prost,

jednostavan, Živ, jasan.. Razumiješ?

Pitanje: Hm.. mislim da razumijem.

Odgovor: Dobro. Idemo dalje. Za sada je najbolje da tu riječ

"probuđenje" ostavimo za kasnije, kada budemo razumijeli riječi koje koristimo i

znali što svaka od njih predstavlja.

Pitanje: Slažem se. Ali možeš li mi redi što, po tebi, znači razumijeti jezik

kojim govorimo, tj. koji upotrebljavamo i zašto je bitno znati njegove precizne

izraze?

Odgovor: Stvar je u tome da si kroz svoj razvoj naučio jezik koji koristiš

od ljudi bliski tebi, tvojih roditelja, rodbine, ljudi koji su te okruživali. Vremenom

taj jezik je u nekoj mjeri usavršavan do neke granice ali opet sa ljudima koji su te

okruživali. Često puta smo koristili riječi koje ni ne poznajemo ved su nam

nametnute. Sve te riječi imaju određeni filter Uma koji te je njima učio, a taj

filter je opet zavisio od onoga kako su učili i ko je učio te koji su tebi prenosili te

riječi. Pratiš?

Pitanje: Da.

Odgovor: Primjeduješ u svom svakodnevnom životu da ljudi jedne druge

ne razumiju. Uzrok tog nerazumjevanja leži u činjenici da svako ima svoj jezik

iako su riječi koje koriste poprilično slične ili čak iste. Drugi problem je u tome da

niko ne želi nikog da razumije. Ako želimo da jedan drugog razumijemo

prevladademo teškode koje se javljaju, naučiti značenja riječi koje koristimo i

savladademo početne prepreke u razumjevanju. Kako koristimo riječi i

primjedujemo da nam se njihovo značenje razlikuje tako jedan drugo pitamo što

taj neko pod tom određenom riječju podrazumijeva i problem riješavamo u letu.

Jesi li ikada primjetio da ljudi traže pojašnjenje riječi koje koriste u nekom

razgovoru ili polemici?

Pitanje: Ne baš. Bilo je situacija, ali to su bili malo drugačiji ljudi.

Odgovor: Baš tako. Veoma malo nas shvata da nekada moramo tražiti

riječnik kada komuniciramo sa drugim ljudima. Svi nesporazumi doleze, ne od

različitog poimanja nekog razgovora, ved od različitog razumijevanja pojedinih

riječi. Mi možemo generalno da se slažemo u grubim crtama u nekom

razgovoru, čak i da govorimo o istoj stvari, ali svaki na svoj način, svojim

riječima, svojim filterima koji su ugrađeni u te riječi, ali da se žustro posvađamo

oko glupih sitnica jer na vrijeme ne primjetimo da nam se razumijevanje

pojedinih riječi ne slaže.

To je situacija u svakodnevnom životu i "normalni" nesporazumi koji nastupaju u

razumijevanju jedinh drugih. Situacija u Spiritualnosti je malo drugačija, jer se

koriste mnogo precizniji izrazi koji opisuju stanja Svijesti koja je nemogude

opisati riječima. Ali pošto smo ovisnici o riječima i ne poznajemo nijedan drugi

način sporazumijevanja, moramo ih koristiti za opise stanja Svijesti, za razmjenu

iskustava. I tu problem nerazumijevanja postaje mnogo vedi nego u

svakodnevnom životu.

Pitanje: Da. To sam primjetio.

Odgovor: Ja kažem neku riječ, ti sljededu i svaki od nas ima svoje

tumačenje te riječi i njenog značenja. Nakon dva sata razgovora mi se

posvađamo oko neke glupe sitnice a u biti obojica pričamo jednu te istu stvar.

Umjesto da smo do sada shvatili da svako ima svoj način razumijevanja

pojedinih riječi i da smo odmah krenuli u definisanje pojedinih riječi koje

koristimo zarad sporazumijevanja i protoka informacija. Možemo sa osmjehom

primjetiti da se ljudi ne razumiju, ali kada dođe red na nas to ne primjedujemo, a

nazivamo se Spiritualnim. Zanimljivo!

Pitanje: Kako riješiti taj problem u globalu?

Odgovor: U globalu nikako, ali na nivou tzv. individue taj problem

riješava kako sam ti ved objasnio. Ne postavljaj stvari u global, ved ih vidi u

odnosu na sebe. Tzv. "global" je samo način da sam sebe izbjegneš, tj. da se sam

sa sobom ne suočiš.

Prvo moramo krenuti od sebe i zapitati se "kako da ja riješim taj problem?". To

je pravo pitanje. Evidentno je da i ti i ja činimo dio ljudskog roda i da nismo

izuzeti iz globala. Stoga, da bi riješio problem moraš da ga znaš, tj. da si svjestan

da on postoji. Upravo to je najvedi problem. Mi nismo svjesni problema. Ved

samo njegovih posljedica koje primjedujemo, opet, više ili manje svjesno. Unutar

Ezoteričnog Rada taj problem se riješava učenjem novog jezika. Učenik se

suočava sa problemom svog nerazumijevanja onog što mu se predočava i on

mora uz sve ostale napore koje čini, uložiti i dodatni napor da savlada jezik s

kojim se govori. Drugim riječima, da ga nauči. Unutar Spiritualnih učenja to se

ne riješava na dovoljno dobar način, ali Spiritualnost je samo prelazni oblik za

one koji teže Ezoteričnom Radu. Stoga taj problem opstaje unutar Spiritualnosti.

Dodaju se nove riječi uz neka pojašnjenja o čemu se radi i vremenom imamo

gomilu koja koristi te riječi a da ne razumije što to znači.

Kada pređeš na Ezoterični Rad taj problem se mora riještiti.

Druga stavka riješavanja tog problema jeste da pitaš kad god ne razumiješ riječ

koju neko koristi ili jednostavno, ako si svjestan tog problema, da ga sprečiš. To

radiš na način da ti je uvijek na pameti da pitaš za značenje neke riječi čim

primjetiš da ti se može desiti nerazumijevanje. Znači dok pričamo i primjetiš da

bi ta neka riječ mogla biti uzrok našeg nerazumijevanja, prosto pitaš za njeno

značenje.

Treda stavka, koja je malo komplikovanija, jeste riječnik pojmova Ezoteričnog

Rada. Ali pošto nismo trenutno u situaciji da se nalazimo unutar tih specifičnih

grupa, mi nemamo riječnik. Onda nam prosto ostaju dva prva riješenja. Znanje

da ne razumijemo riječi te samim tim i svjesnost nerazumijevanja i situacije te

pojašnjenje pojmova u letu, dok razgovaramo.

Sve dok ne budeš znao precizno značenje svake riječi pitaj. Kada budeš naučio

riječi koje koristimo i znao što one označavaju primjetičeš da primaš mnoštvo

informacija koje prije nisi mogao da primiš. To de ti biti znak da učiš Precizan

Jezik.

Pitanje: Hvala. Potrudidu se da tako bude u našem razgovoru. (Mislim,

da se u tim momentima pojavljivalo moje shvatanje, više nesvjesno, da ispred

sebe imam čovjeka koji razumije što govori za razliku od svih tih godina prije i

mojih interesovanja za Spiritualnost. U meni se počeo razvijati neka vrsta stava,

nešto što sliči na Učenika.)

Odgovor: Dobro. Vratimo se sada na temu o kojoj smo počeli da

pričamo. A to je Majstor, Učenik, ideje koje su vezane za taj Odnos, ideje

Spiritualnosti i slično. Sada smo riješili dio mogudeg nesporazuma, a ostale demo

riješavati također usput kako se budu pojavljivali.

Znači prva stvar što smo vezali za Majstora jeste da je on Probuđen ili

Prosvjetljen. I svi se razbacujemo sa tim terminom a da ni ne znamo što to znači.

Simpatično je posmatrati svu tu zbrku oko tog pojma a znati pravi uzrok

nesporazuma i pitati se kako to nikom ne padne na pamet, ili kako niko nije

povukao pitanje o nekim riječima koje se ponavljaju nekoliko hiljada godina, a

tako se obimno koriste. Kao što sam ti rekao, kasnije du ti pojasniti što to znači

biti Probuđen ili Prosvjetljen kako to neki drugi ljudi imenuju. Sada probajmo

vidjeti što to neko takav, u liku Majstora, mora imati kako bi zaslužio to ime

"Majstor".

Tragaoc ne može da razumije Majstora. To je prva stavka koja nam mora biti

jasna.

Pitanje: Zašto ne može da ga razumije?

Odgovor: Zato što je velika razlika između njih dvojice. Iako tu razliku

Majstor nikada nede potencirati, mi kao Učenici to moramo razumjeti.

Pitanje: U čemu je razlika?

Odgovor: Prvenstveno u razumjevanju, a onda u svemu ostalom.

Pitanje: Možeš malo pojasniti?

Odgovor: Naravno. Što znači razumjeti nešto? Jesi li se ikada zapitao

takvo što?

Pitanje: I da i ne. Pitao se jesam ali nikada nisam našao pravi odgovor za

tu riječ.

Odgovor: A što ona znači za tebe?

Pitanje: Hm.. da shvatam što neko priča, da mi je jasno što želi redi i

slično.

Odgovor: I možeš li mi redi koliko razumiješ bilo šta od ideja

Spiritualnosti koje si prihvatio i koje prihvadaš?

Pitanje: Iskreno, jako malo. Jasno mi je što pričaju, ali ne mogu da vidim

krajnji cilj koji bi formulisao izvan riječi "probuđen". A shvatam da ne razumijem

ni što to znači u krajnjem slučaju. Jasne su mi riječ i značenja koja se koriste i

pojašnjavaju unutar Spiritualnih Učenja, ali počeo sam da primjedujem da tu

nešto nije u redu. Ne znaš šta, ali imam takav osjedaj. Sada, da li je to

razumijevanje koje ti pominješ, ne znam.

Odgovor: Ne. To nije to. Ali možeš donekle da shvatiš o čemu je riječ i to

je ved dobar početak. Problem sa tzv. razumijevanjem i tom riječju koju koristite

jeste što ne razumijete Razumijevanje. Svaki čas čuješ riječ "razumijevanje" gdje

god da se okreneš, čak i u ovom trenutku. (Oko nas je nekoliko ljudi za susjednim

stolovima ponovilo riječ "razumijevanje" u kontekstu njihove priče koju su vodili. I

to je bio prvi put da sam primjetio tzv. "Eho" koji se dešava unutar Ezoteričnog

Rada, ali i svakodnevnom života i koji niko ne primječuje.) Ali niko ne razumije tu

riječ "razumjevanje". Ti si mi pojasnio svoje razumijevanje ili bolje redi shvatanje

te riječi i manje više svi shvataju to na taj način. Vaše shvatanje riječi

"razumijevanje" jeste poznavanje informacija o kojima je trenutno riječ,

upoznatost sa značenjem onog o čemu se priča, tzv. poznavanje tematike i ideje

o kojoj je riječ, i naravno klimanje glavom "poznavaoca tematike" kao popratni

gest tzv. razumijevanja. U biti, vi se ne razumijete.

Pitanje: Zašto? (Znam, glupo pitanje, čovjek mi je ved dao odgovor...)

Odgovor: Jedan razlog sam ti pojasnio, a tiče se Preciznog Jezika. Ostali

razlozi su mnogo dublji i mnogo vedi kada je u pitanju Razumijevanje. Shvati,

postoji razumijevanje i Razumijevanje. Prvo je odlika onog što smo rekli da je

svakodnevno i takozvano razumijevanje, tj. shvatanje. Drugo je odlika mnogo

dubljih činioca i činjenica o čovjeku. Razumijevanje je visok stadij Učeništva.

Pitanje: U smislu?

Odgovor: U smislu da ti sebe moraš poznavati mnogo bolje nego što se

sada poznaješ.

Pitanje: Šta to znači?

Odgovor: To znači da moraš postati Učenikom.

Pitanje: Zar to nisam?

Odgovor: Zar jesi?

Pitanje: Mislim da jesam.

Odgovor: Misliš ili znaš?

Pitanje: (Zastao sam. Ovo je pitanje pokrenulo bujicu u meni.) Kako da

znam da li sam učenik?

Odgovor: (smijeh) Onda nisi Učenik. Molim te nemoj se uvrijediti, nije mi

cilj da te vrijeđam. Zanimljiv si mi za razliku od mnogih koje sam sreo. Imaš taj

potencijal.

Pitanje: Koji?

Odgovor: Da sve dovedeš u pitanje. Da, bez obzira na unutrašnju

reakciju, postaviš pitanje koje može razotkriti stvari. I to ti je prvi uslov da

postaneš Učenik. Učenikom ne može biti neko ko sljepo prihvata bilo šta, ko

vjeruje u ono što mu je ponuđeno, ko prepisuje tuđe riječi i misli da su njegove

bez razumijevanja tog što prepisuje.

Prvi korak je da shvatiš da nešto nije u redu sa svim onim što ti je predstavljeno

kao Znanje, Mod, Probuđenje ili šta ved. Kad posumljaš u sve to, a naročito u

samog sebe u svemu tome, jer primjetiš da u tome tebe nema, tada si krenuo ka

jednom cilju. A to je postati Učenik. Osnovna greška koju smo svi činili i koju

ostali i dalje čine jeste mišljenje da čim si zakoračio na neki oblik Staze da to

znači da si Učenik.

Ne. To samo znači da ti je nešto postalo interesanstno i da imaš odgovore na

pitanja koja si sebi postavio. Ali ne znači da si Učenik. Možeš biti bilo šta, ali ne i

Učenik. To što imaš Gurua, ili Učitelja i što imaš Spiritualno ime ne znači da si

Učenik. To samo znači da si počeo da sljediš neke ideje, vjeruješ u neke ideje,

zapisuješ te ideje.

Pitanje: Shvatam.

Odgovor: Sama riječ Učenik govori ti što to znači. Učenik je čovjek koji je

počeo da uči.

Pitanje: Pa ja učim!!!

Odgovor: Ne, ti bivaš podučavan, u tebe se ubacuju ideje. Imitiraš,

prepisuješ i vjeruješ. To je tvoje stanje. Ovaj naš razgovor je tek početak

Učeništva, ali ti niko ne garantuje da deš postati Učenik. Ko zna. Možda hodeš, a

možda i nedeš.

Pitanje: Zar me Učitelj ne čini Učenikom?

Odgovor: U jednoj dimenziji da, a u stvarnosti ne. Stvar je u tome da ti

nekog možeš prihvatiti Učiteljom iz bilo kojeg razloga, bilo koje pobude. Možda

taj neko samo ima neke odgovore koje ti nemaš, a možda čak ni on nema te

odgovore ved ponavlja odgovore koji su njemu dati kada je imitirao Učenika ili

bio Učenik.

Pitanje: O čemu treba da Učim, ako sam Učenik?

Odgovor: O Sebi i sebi.

Pitanje: Što to znači? Rekao si dva puta istu riječ.

Odgovor: Ali sa različitim naglaskom. Sebi kao Bidu i svojoj Istinskoj

Prirodi. I sebi koji ti misliš da jesi.

Pitanje:(više sam za sebe) Uh.. čini mi se da ja puno toga ne razumijem

o tome o čemu pričaš.

Odgovor: Recimo da je tako. Reci mi što si ti podrazumijevao pod

terminom Učenik?

Pitanje: Manje više ono što si sam rekao. Mislio sam da je Učenik onaj

koji sljedi određeni niz pravila koji imaju za cilj da me dovedu to Probuđenja, koji

me trebaju učiniti Spiritualnijim. Tražiti višu stvarnost, težiti ka Božanskim

Vrlinama, vjerovati u postojanje Više Inteligencije i slično. Pod Učenikom sam

smatrao da je to čovjek koji je došao da uči o duhovnosti i višoj svrsi života.

Odgovor: Vidiš, neke stvari si rekao koje jesu takve, a neke si rekao sa

potpuno drugačijim značenjem od onoga koje one imaju.

Pitanje: Koje?

Odgovor: Rekao si nekoliko riječi: "sljeđenje pravila", "cilj",

"probuđenje", "učiniti spiritualnijim", "viša stvarnost", "božanske vrline", "viša

inteligencija".. Sve te riječi si podrazumijevao da znaš i razumiješ. Kasnije, ako

nastavimo da pričamo, vidjedeš da te riječi imaju sasvim drugo značenje od

onoga koje se govore na nivou Spiritualnosti i pod kojim ih ostali Tragaoci

podrazumijevaju.

Prvo, Učenik nije idiot.

Drugo, Učenik je čovjek koji je shvatio da ne razumije, i koji je u potrazi za

razumijevanjem.

Trede, Učenik je onaj koji Živi to što je shvatio ili Živi na način da provjeri sve što

mu je rečeno.

Četvrto, Učenik je stepen Svijesti do kojeg je došao razumjevanjem svog stanja u

kojem se nalazio ili nalazi.

To su neke njegove krakteristike. I to čini Učenika Učenikom. Odgovor je sa

druge strane onaj koji mu u tome pomaže, tj. on na neki način čini učenika

Učenikom, ali to nije od presudne važnosti. Važno je da ti učiš. To je najbitnija

činjenica koju svi zaboravljaju. To što ponavljaš riječi onih koji ponavljaju riječi

koje se ponavljaju, što se klanjaš ispod stopala likova u narandžastom, što si

naoružan specifičnim riječima i ponavljaš ih kao papagaj ne znači da si Učenik.

Prije znači da si idiot koji nije došao da uči, ved da se skriva iza suknje svog

Učitelja, koji je došao da se sakrije iza zida pravila i ideja i da sada kao "znalac"

posmatra i sudi o svijetu oko sebe, a sebe vidi kao "spiritualno bide sa iskustvom

čovjeka".

Nekada ne znam da li bi se smijao ili plakao na ono što vidim oko sebe.

Pitanje: (opet sam za sebe) Imam osjedaj da sam protračio sve svoje

godine u nečemu što nisam ni razumio ni dovoljno dobro intelektualno shvatio.

Odgovor: Hm. Ne bi bio tako oštar sudac.

Pitanje: Pojasni.

Odgovor: Nisi ništa protračio, dapače. Odradio si kako si trebao. I sada si

došao do nečega sasvim drugog što ima sasvim drugačije osnove od onoga što si

do sada radio.

Pitanje: A to je?

Odgovor: Mogudnost da se upoznaš.

Pitanje: (pomalo bijesno) Pa šta sam, koji klinac, do sada radio?????

Odgovor: Ono što je bilo potrebno kako bi stigao pred vrata Misterije

koja se otvara samo onda kada napustimo sve što znamo i sebe sagledamo

prosto, jednostavno, direktno i bez laži o samom sebi, bez ideja kojima smo se

kitili i kojima se kitimo, bez pokušaja da se zaštitimo svim tim idejama i

ideologijama i narandžastim suknjama. Najveda odlika Učenika, koju niko ne

primjeduje jeste biti čovjek.

Pitanje: Pojasni mi.

Odgovor: Biti čovjek, ne bog. Ne spiritualno bide. Ne ovo ili ono. Ved

prosto biti to što jesi.

Pitanje: Pa svi govore o tome da treba da budemo to što jesmo!?

Odgovor: (hahahahah).. Zanimljivo, jel tako?

Pitanje: Prokleto zanimljivo.

Odgovor: Znaš li što jesi? Pazi, budi svjestan pitanja koje sam ti postavio.

Moraš da ga razumiješ.

Pitanje: Imam samo ideje o tome što jesam i te ideje imam od Učitelja

koje sam sljedio i učenja koje oni davaju.

Odgovor: A te ideje govore o tome da si bog koji se zaboravio, da si

"spiritualno bide sa iskustvom čovjeka", da imaš volju, mod, znanje kojeg se ne

sjedaš i slično, zar ne?

Pitanje: Da.

Odgovor: Ali ti sam ne znaš ništa od toga. Što ti sam o sebi znaš? Možeš

li mi riječi i jednu stvar koji ti o sebi znaš?

Pitanje: Ne znam ništa.

Odgovor: Dobro, da ne pretjerujemo. Ipak znaš nešto. Probaj da se

odvojiš od rekacije koju osjedaš i bijesa koji te prožima.

Pitanje: Dobro. Znam da sebe ne poznajem. Da sam u Spiritualnosti

tražio zaštitu sa svim tim idejama i ideologijama. Znam da imam mnoštvo

negativnih energija, da mrzim sebe, da ne želim biti ovakav kakav sam, znam da

se bojim..

Odgovor: Za početak, sasvim dovoljno znaš.

Pitanje: Ali kakva korist je od svega toga što si rekao da znam?

Odgovor: Ogromna. Sve to govori da imaš početnu tačku ulaska u

Ezoterični Rad.

Pitanje: Spominješ neki Ezoterični Rad. Možeš pojasniti što pod tim

misliš?

Odgovor: (hahahah) Upoznati sebe, svoje potencijale, vidjeti svoje

mjesto u ovom svijetu, vidjeti mjesto svijeta u Univerzumu, razumijeti sebe i

svijet oko sebe, dobiti alate s kojima možeš da se upoznaš i promjeniš ono što ti

se ne sviđa, osloboditi se uslovljenosti, pogrešnih ideja, osloboditi se tiranije Ega

nad sobom, iako je riječ Ego pomalo pogrešno shvadena ali pričam jezikom koji

ti možeš razumijeti. To je početak Ezoteričnog Rada. U stvari, mogao bih redi da

je to početak građevinskih Radova na samom sebi, kopanje temelja. Ezoterični

Rad nudi način, ali tek kada prestaneš da bježiš od sebe i suočiš se sa samim

sobom. Ne možeš odmah postati Odgovor zidar. Prvo moraš biti šegrt. Jesi li

spreman da uprljaš ruke sa smedem koje imaš?

Pitanje: (tiho) Da.

Odgovor: Zašto?

Pitanje: Ne preostaje mi ništa drugo.

Odgovor: Šta želiš od ovoga svega što sam ti iznio, upoznati istinu ili

pobjedi od laži?

Pitanje: (Čutao sam nekoliko trenutaka. Sjetio sam se što mi je rekao da

pažljivo slušam pitanja koja postavlja. Nešto se krije u ovom što je pitao. Ne

mogu ne redi da me je uhvatila panika.) Ne znam. Ne mogu ništa redi. Jer ako

kažem bilo šta mogu sebi zatvoriti vrata, zar ne?

Odgovor: Između ostalog da. Ali je bitno da odgovoriš na pitanje koje

sam ti postavio. Ispravno si shvatio da ne smiješ da se zalječeš. Ali naš razgovor

se prekida ili nastavlja u zavisnosti od tvog odgovora na to pitanje. Razmisli jako

dobro. Osjeti i pitanje i odgovor koji deš dati. I dopusti sebi, bez obzira na bol i

strah i sve ostalo da odgovoriš Iskreno koliko je to mogude za tebe u ovom

trenutku.

Pitanje: Bojim se odgovora koji mogu da dam, jer se bojim da ne izgubim

šansu da nešto saznam. Ali shvatam da si ovo pitao kao neku vrstu testa i

shvatam da moj odgovor može odlučiti što de biti dalje. Najbolje je redi: Ne

znam. Jer stvarno ne znam, ali svjestan sam da ga nedeš prihvatiti, jer znaš i da

kroz njega bježim od Odgovornosti prema samom sebi.

Odgovor: Odlično. Sada još odgovori na pitanje. Što želiš Bhaerava,

upoznati Istinu ili pobježi od Laži?

Pitanje: (tiho poslje duge stanke, sebi u bradu) Pobjedi od Laži.

Odgovor: Odlično rečeno. Kada su mene to pitala, ja sam mudrovao više

nego ti.

Pitanje: Šta bi bilo da sam rekao da želim Istinu?

Odgovor: (hahahaha) Ja bih pobjegao od tebe.. Imitator mi ne treba,

imam ih na svakom koraku. Popili bi kafu, ispričali se. Da bih ti još neki odgovor

na pitanje koja bi pitao i otišao o svom trošku. Shvataš?

Pitanje: Donekle ali ne potpuno.

Odgovor: Ne možeš želiti nešto što ne poznješ. Istinu ne poznaješ. Laž

poznaješ. Da si rekao da želiš Istinu u stvari bi mi rekao da želiš novu laž. Niko ne

želi Istinu. Ona previše boli. A s druge strane ni ne možeš je želiti jer je ne

poznaeš. No, možeš želiti riješenje svoje laži, bola, straha i slično. Vjeruj mi, na

to pitanje koje sam tebi postavio kada je meni bilo postavljeno mudrovao sam

cijeli dan. I danas se pitam kako me nisu tresnuli nogom u dupe i izbacili na vrata

hrama gdje sam bio. Ja ne bi imao toliko strpljenja. Onaj koji mi dođe a nema

jasnodu zašto je došao samo tradi moje vrijeme. A vrijeme je novac, ne zaboravi.

Pitanje: "Vrijeme je novac"????

Odgovor: (hahahaha) Da. Samo nije novac ono što pod njim danas

podrazumijevamo. Novac je Energija. I svi to ponavljaju da ne znaju što to znači.

Moje vrijeme je Energija. Stoga, vašim riječima moje vrijeme košta.

Pitanje: Naplačuješ svoje podučavanje?

Odgovor: Da i ne. U zavisnosti što pod tim podrazumijevaš.

Pitanje: Mislim na novac.

Odgovor: Nekad da, nekad ne. Zavisi. Ali uvijek se napladuje na neki

način.

Pitanje: Koji?

Odgovor: Vremenom, Energijom, Naporom... a nekada i bukvalno

novcem.

Pitanje: Nikad nisam čuo da neko napladuje vremenom, enrgijom i

naporom.

Odgovor: Novac je najgluplja stvar naplate, ali je i on potreban u svijetu

u kojem se nalazimo. No, ako ja u tebe ulažem vrijeme, energiju i napor a ti mi

na to ne odgovaraš onda je sve to uzaludno. Energija, to je najveda cijena koja se

može platiti za podučavanje. Napor je način raspodjele Energije. A Vrijeme je

činjenica koja mi govori da li ga gubim ili od njega imam koristi.

Pitanje: Čudno mi je to kada kažeš "korist".

Odgovor: Mnogo štošta de ti biti čudno u vremenu koji dolazi. I zato

moramo korak po korak. Sve što ti je "čudno", ne razumiješ, ili na bilo koji način

je shvataš, pitaj.

Put, Putnik i Putovanje

(Svi su ušli u neku od Tradicija sa nekim od gorudih pitanja koja muče čovjeka.

Neki u našli neke odgovore, neki misle da su našli, neki više ni ne traže ved žive

ideje, uslovno govoredi žive, koje neka Tradicija ili Učenje prenosi. Oni koji nisu

bili zadovoljni sa Učenjima, tj. uvidjeli su da im nešto tu ne odgovara nastavili su

potragu. I oni su istinsko blago ovog svijeta. Jer su oni nosioci viših Ideja i Znanja.

To što ih tjera u potragu a ne prihvatanje mrtvih riječi i njihovo ponavljanje jeste

sam Život koji oni Jesu. Cilj Puta je sam Putnik. Tj. Cilj Putovanja jeste dovesti

čovjeka njemu samom. Što znači da čovjek na kraju mora pronadi samog sebe.

Ako to Učenje ne daje onda to nije Istinsko Učenje.)

Pitanje: Po onom što sam zaključio, iz našeg razgovora od prije neki dan,

čovjek kroz razne sisteme koji mu se nude i kojima on prilazi očekuje orgovore na

pitanja koja se tiču njega samog i njegove svrhe. U biti čovjek traži odgovore na

pitanje o samom sebi i onom ko on jeste, što je to bog, što je svrha života i slično.

I to je osnova njegove potrage..

Odgovor: .. hm.. da te prirekinem, na trenutak. Rekao si nekoliko stvari,

ali mislim da je bitno da razumijemo što ti to rekao. Rekao si da je čovjek u

potrazi za sobom i da je to jedan od razloga zbog kojih odlazi u neka od

Spiritualnih ili Religioznih učenja u potrazi za odgovorima. Također si nabrojao

neka pitanja koja muče čovjeka od njegovog početka, iako mi ne znamo ništa o

njegovom početku, ali negdje u svemu tome on je postao, uslovno govoredi,

svjestan tih pitanje i stalno je u potrazi za njihovim odgovorima. Sada, što misliš,

da li ti sistemi koje možemo ubrojati u Religiju i Spiritualnost stvarno imaju

odgovor na ta pitanje?

Pitanje: Pretpostavljam da imaju. Jer što bi inače bila njihova svrha!?

Odgovor: Dobro pitanje. Recimo da imaju. Uzmimo to sada kao

postavku i istinu. Reci mi onda kako to da nema nikog, ili skoro nikog, ko je

spoznao svrhu i spoznao odgovore na ta pitanja kroz neki od tih poznatih ili

manje poznatih sistema?

Pitanje: Kad bi znao odgovor, onda ne bi bio ovdje.

Odgovor: Nema veze, udovolji mi.

Pitanje: Ne znam da li postoji neko ko je Spoznao što on jeste i došao do

Probuđenja. Mislim da možda oni i postoje, ali mi tu nešto pomalo ne štima.

Nisam jasan što je to što ne štima, ali osjedam to tako. Možda griješim, možda je

sve u redu. Možda ja tu ne pripadam. Možda je to odgovor. Zanimljivo je ono što

sam primjetio, da svi Odgovori za koje sam čuo i koji su stvarno znali ono što

govore, barem sam tako osjedao da znaju, nisu pripadali niti su se predstavljali

kao članovi, u nedostatku bolje rijedi, tih sistema. I to mi je bilo zanimljivo. Oni

možda jesu bili dio nekog sistema. Ali ili ti sistemi nisu poznat, niti oni nisu

govorili kome su pripadali, ili nisu pripadali bilo kojem sistemu. Što god sam od

njih pročitao oni su uvijek negirali bilo koji sistem. Iako su govorili da i sistemi

imaju svoju svrhu.

Odgovor: Naravno da imaju. Inače ne bi postojali. Sada, ono što je bitno

jeste nadi svrhu tih sistema.

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Zato što ta svrha nije odvojena od nas samih. Ne zaboravi.

Nikakav bog nije kreirao sisteme, čak ni vrhunski Majstori nisu kreirali sisteme.

Njih su kreirali učenici, tragaoci i tzv. učitelji.

Pitanje: Dok te slušam imam nedvojben osjedaj da mi mnogo toga ne

govoriš.

Odgovor: Između ostalog. Ali ne da ne želim, nego ne znam kako bih ti

to prenio. Između nas je trenutno ponor koji moramo premostiti ako želimo da

imamo koristi od našeg druženja. I prvo moramo sagraditi most. Zato imaš taj

osjedaj. U momentu kada me budeš mogao Razumjeti, svaka riječ de imati svoje

značenje koje de se tebi razotkrivati, jer svaka riječ postaje nosioc Svijesti i

Energije koja te može voditi i dati ti dovoljno informacija. Tada deš primati i

Tišinom ali i Glasom. A do tada, korak po korak.

Pitanje: Shvatam. Onda, koja je svrha sistema oko nas?

Odgovor: (hahahaha) Korak po korak, sjedaš se. Prvo da shvatimo od

kuda potreba za Sistemom!?

Sistem je produkt ljudi koji taj Sistem čine. Ljudi koji su pokušali da kroz

određene zakone, pravila, ideje i ideologije prenesu Znanje ili znanje koje su

stekli hodanjem Stazom ili svojom Spoznajom. Sa iskrenom željom da ljudima

prenesu Znanje i Spoznaje koje su stekli. Ali..

Pitanje: Ali.. ???

Odgovor: Sistem čine ljudi koji ne poznaju Sebe i koji ne znaju ni šta to

znači, niti kako se Sebe upoznaje, niti poznaju alate koji se koriste u tu svrhu.

Pitanje: Dobro. Zar ti koji su osnovali Sistem nisu znali kako se koriste

alati, što to znači poznavati Sebe i slično?

Odgovor: O da. Znali su.

Pitanje: Pa šta je onda dovelo do ovoga što sada imamo slučaj?

Odgovor: Oni su umrli, nestali, otišli.. kako želiš. Ostali su Učenici na

kojima su ostale ideje i načini koje su im Odgovori prenjeli. Ti Učenici su postali

ujedno i Učitelji i prenosili ideje i načine dalje na druge ljude. Vremenom su neki

drugi ljudi postajali Učitelji i prenosili ideje dalje i dalje.. i tako sve do naših dana.

Problem koji se pojavio jeste što nije bilo Živog Čovjeka koji bi Ispravno

protumačio te ideje. To je sistem Linijskog Učenja, ili Tradicije koja je tebi

poznata. U isto vrijeme, možda čak i na istim mjestima postojala je Tradicija koju

tek sada upoznaješ. A to je Tradicija, uslovno rečeno "tradicija", Živog Čovjeka.

Pitanje: Što to znači?

Odgovor: To znači da samo Živ Čovjek zna o čemu se radi. Ostali

pretpostavljaju. I to je generalna razlika između Tradicije koju Ja predstavljam i

Tradicije koja je tebi prezentovana kroz Sisteme koje si upoznao.

Pitanje: Interesuje me ta riječ "Živ Čovjek", ali se bojim da demo se

udaljiti od teme.

Odgovor: (namignuo je) Nema veze. Ovo je Živ Razgovor. Živ Čovjek je

Čovjek koji poznaje Sebe, koji je Budan, koji nije Identifikovan sa procesima koji

mu se zbivaju. Čovjek koji Živi Život, a ne kojeg Život živi.

Pitanje: (Ostadoh zbunjen.) "Koji Živi Život, a ne kojeg Život živi." Šta se

krije u ovom rečenici?

Odgovor: Odgovor.

Pitanje: Koji glasi?

Odgovor: Ne glasi, jer nije izrečen. To je onaj odgovor koji čini suštinsku

razliku između mene i tebe. Tebe Život živi, a Ja Živim Život.

Pitanje: Dobro shvatam što si rekao, ali što to znači?

Odgovor: Ti si produkt ispoljenja Života. Ja sam sam Život.

Pitanje: Zar mi nismo isti? U jednom razgoru si rekao da između nas

nema razlike, a sada je potenciraš?

Odgovor: Tada između nas nije bilo razlike. Sada ona postoji.

Pitanje: Ne razumijem!!!

Odgovor: Tada si bio sagovornik i ja sam s tobom pričao sasvim

ravnopravno. Sada si Učenik a ja Majstor. Sada više između nas nema

ravnopravnosti.

Pitanje: Pa šta onda postoji? Ovo mi nikako nije jasno. Zbunjen sam.

Odgovor: Postoji Odnos. Ja učim tebe, iako bi preciznije bilo rečeno, Ja

još uvijek tebe podučavam s tim da tebe nema, ali postoji Mogudnost da se

pojaviš. I ja ulažem Napor da stvorim početnu tačku u kojoj deš TI biti

Kristalizovan. Tada demo ved modi pričati o nekoj ravnopravnosti. Sada ne.

Pitanje: Dobro, ali i ja sam čovjek kao i ti. I samim tim između nas treba biti

ravnopravnost.

Odgovor: S te strane ona postoji, ako uzmemo da si ti čovjek. I uzedemo

to kao polaznu tačku našeg kretanja. No, idemo korak po korak. Što to znači

čovjek, za tebe?

Pitanje: Ljudsko bide, inteligencija, mogudnost razumijevanja, sjedanje,

bide koje je svjesno samog sebe i okoline i koje može, pomodu Uma i Inteligencije

da upravlja životom. To bi bilo ukratko.

Odgovor: Dobro. Može li to bide stvarno da upravlja svojim životom ili je

to samo njegova umišljenost, njegova slika koju on sam ima? Može li taj čovjek

da razumije nešto više od stepena razvoja na kojem se nalazi?

Pitanje: Vjerujem da može.

Odgovor: Nemoj da vjeruješ, ved mi reci. Može ili ne može?

Pitanje: Pa.. Mislim da može.

Odgovor: Opet misliš, vjeruješ, nadaš se.. Znaš li išta od toga?

Pitanje: (čutanje)

Odgovor: Naravno. Nisi siguran. Misliš, pretpostavljaš, vjeruješ, nadaš

se, imaš stavove, ali ti nešto u pozadini govori da možda nisi u pravu. Između

ostalog i jesi u pravu i nisi.

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Zato što to bide koje zovemo čovjek ima mogudnost, ali on

trenutno nije sposoban za bilo šta od toga. No, i tu demo temu kasnije dotadi.

Tada deš znati u čemu je razlika izmđu mene i tebe i razumjedeš tu razliku.

Vatimo se na sisteme.

Pitanje: Rekao si da postoje dvije Tradicije. U čemu je temeljna razlika

između njih?

Odgovor: Postoji mnogo više Tradicija, ali možemo ih svrstati u dve

osnovne. Tradicija koja se znasniva na prenosu učenja s ciljem da se to

određeno učenje ne prekida. A naglasak je na Učenju, ne na čovjeku. I tradicija

koja stvara Žive ljude, ona nema neko osnovno Učenje, ili barem se to tako ne

može nazvati. Ima Ideje, ima načine, ima prenos Učenja, ali nema nikakav cilj

koji nije odvojen od samog Čovjeka i njegovog Istinskog stanja. Tj. naglasak ove

Tradicije je ne Čovjeku. Stvaranju Čovjeka i svih njegovih potencijala.

Pitanje: Meni to pomalo izgleda isto.

Odgovor: Samo izgleda, ali je različito. Koliko znaš ljudi koji se bave

jogom i tantrom?

Pitanje: Uh.. podosta.

Odgovor: Da li oni postoje kao svjesna bida u pozadini tih sistema koje

rade?

Pitanje: Pojasni mi, nije mi do kraja jasno pitanje.

Odgovor: Da li oni rade tantru i jogu ili su u potpunosti imitacija tantre i

joge?

Pitanje: Hm.. ako shvatam što pitaš, mogao bih redi da su oni tantra i

joga. Oni nemaju svoje mišljenje, nemaju svoje razumijevanje.. stav..

Odgovor: Baš tako. To je prva Tradicija. Njoj je Cilj prenos Učenja i

njegovo očuvanje. A takvih Tradicija ima na svakom koraku. A sada mi reci, da li

si upoznao nekog ko sve to radi, mislim na tantra i jogu ili tome slično, a da si

vidio da on to radi, ne da to radi njega?

Pitanje: Mislim da sam sretao nekoliko takvih ljudi. Ne puno, možda par.

Odgovor: I što si primjetio?

Pitanje: Autentičnost, običnost, jednostavnost, inteligenciju, sposobnost

kretanja između raznih učenja sa nekom lakodom..

Odgovor: Da. Igra sa svim tim učenjima, ali s jednom razlikom. Oni su

Živi. Oni stoje iza svake riječi. I to je temeljna razlika. Oni ne žive neko mrtvo

učenje, oni su samo učenje. I to je razlika između te dvije Tradicije. No, čist da

napomenem, svaka ima svoju vrijednost i svaka se sa svakom ispreplede. Iako su

različite imaju dosta dodirnih tačaka.

Pitanje: U čemu je onda razlika?

Odgovor: Sad si sam to rekao, ali se ne čuješ. Razlika je u Čovjeku koji

stoji iza Tradicije. Da li je Živ ili je mrtav. To je razlika.

Pitanje: Rekao si da svrha nije odvojena od nas. Pod tim misliš na?

Odgovor: Svi su ušli u neku od Tradicija sa nekim od gorudih pitanja koja

muče čovjeka. Neki u našli neke odgovore, neki misle da su našli, neki više ni ne

traže ved žive ideje, uslovno govoredi žive, koje neka Tradicija ili Učenje prenosi.

Oni koji nisu bili zadovoljni sa Učenjima, tj. uvidjeli su da im nešto tu ne

odgovara nastavili su potragu. I oni su istinsko blago ovog svijeta. Jer su oni

nosioci viših Ideja i Znanja. To što ih tjera u potragu a ne prihvatanje mrtvih riječi

i njihovo ponavljanje jeste sam Život koji oni Jesu. Cilj Puta je sam Putnik. Tj. Cilj

Putovanja jeste dovesti čovjeka njemu samom. Što znači da čovjek na kraju

mora pronadi samog sebe. Ako to Učenje ne daje onda to nije Istinsko Učenje.

Pitanje: Onda se bojim da i nema Istinskog Učenja.

Odgovor: Ima, ali su skrivena.

Pitanje: Hm.. čuo sam to puno puta. Ali zašto, što to znači da su

skrivena? Zašto bi bila skrivena? Zar nije cilj da ljudi spoznaju sami sebe, da

razviju svoje potencijale?Zar takva Učenja ne bi trebala da zazimaju prvo mjesto

iznad svih Učenja?

Odgovor: Trebala bi, ali ne postoji situacije za takvo što. To što si rekao

da ljudi žele da spoznaju sami sebe, je samo tvoja predstava. Niko ne želi spoznti

samog sebe, niti iko želi razviti svoje potencijale. Stoga, takva Učenja ne mogu

biti na prvom mjestu, tj. ne mogu biti poznata.

Pitanje: Ne razumijem. Kako misliš da niko ne želi sebe da upozna, da

niko ne želi razviti potencijale koje ima?

Odgovor: (smijeh) Bhaerava, reci mi svoj cilj kada si krenuo na Stazu? Al

probaj biti iskren.

Pitanje: Cilj mi je bio Probuđenje, Samospoznaja, postati savršeno bide,

razviti neke modi..

Odgovor: Dobro, a sada mi reci što to znači? Pojasni mi sve to što si

rekao, ali precizno.

Pitanje: (čutanje) Ja imam predstave o tom značenju, i sada znam da

sam samo zamišljao da želim to što su ta Učenja "davala", ali kasnije sam

razumio da je ne znam što to znači "biti probuđen". Mogao sam pretpostaviti što

znači "Samospoznaja" ali i to je bilo opteredeno mojim mišljenjem a ne i stvarnim

poznavanjem tog stanja.

Odgovor: Dobro. A zašto si htio razviti modi?

Pitanje: (tiho) Je sam bio nemodan. Bio sam plašljiv, želio sam da budem

neko i nešto, da me se ljudi boje, jer sam se ja uvijek njih bojao. Modi bi mi dale

osjedaj samopouzdanja..

Odgovor: ... i osjedaj superiornosti nad drugima, unutrašnji značaj,

psihološku sigurnost, nadmod i dominaciju, mogudnost manipulacije, sigurnost u

nastupima.. itd..

Pitanje: Da.

Odgovor: Sada mi odgovori na pitanje koje si postavio meni. Kako to da

niko ne želi da se upozna i razvije svoje potencijale?

Pitanje: Jer svi žele sliku koju imaju o Samospoznaji, jer žele bjegstvo a

ne Učenje, jer se boje samog sebe, ne znaju svoje potencijale..

Odgovor: A ti?

Pitanje: (tiho) I ja.

Odgovor: Odlično. Došli smo do srži. A ona kaže, niko ni ne traži Sebe,

ved traže ideju o sebi koja im se sviđa i koju projektuju na razna Učenja i

Učitelje. Svi žele sigurnost, zadovoljstvo i mod. Niko ne želi stvarno stanje koje

mogu da postignu. A šta misliš zašto?

Pitanje: Zato što ga ni neznaju. Nemaju nikakvu predstavu o tome.

Odgovor: Ili rečeno u prvim licu jednine?

Pitanje: Zato što ne znam, imam predstavu, što se bojim..

Odgovor: Bravo. To je tvoje stanje. Ali ne samo tvoje ved stanje

devedeset i devet posto Tragaoca. Onaj jedan posto ima mogudnost i nalazi Put.

Ostali samo imitiraju Put.

Pitanje: Zašto je to tako okrutno?

Odgovor: Nije okrutno. To je činjenično stanje. Okrutno bi bilo da su svi

Iskreni u svojim težnjama a da nikada ne dobiju priliku da nađu Istinski Put ka

samom Sebi. Ali kada bi to i bili Put bi im se sam razotkrio u samoj njihovoj

težnji.

Pitanje: Pojasni mi.

Odgovor: Ako stvarno želiš da upoznaš samog sebe i Istinski težiš ka

tome, bez trunke laži, momentalno bi ti bilo jasno da si sam sebi najbliži, da

nikada nisi bez sebe. I samim tim shvatanjem počeo bi tvoj Put. Čovjek koji želi

da upozna samog sebe, ne može da se promaši. To je apsurd, Bhaerava. Svi

govore da žele sebe upoznati, onda jurcaju po dolinama i gorama Indije ili sličnih

zemalja u potrazi sa sobom. Zar to nije smiješno?

Pitanje: Pa i nije.

Odgovor: Stvarno. Zašto?

Pitanje: I sebe tu vidim, i nimalo mi nije smiješno moje stanje.

Odgovor: (hahahaha) Bide. O vjeruj mi. Smijadeš se samom sebi više

nego što si se ikada smijao bilo kome drugom. Dodi de vrijeme kada deš sebe

vidjeti na veoma duhovit način, ne duhovan, ved duhovit. I bideš kao ona tri

nasmijana Mudraca iz Kine.

Pitanje: (U tom momentu, naravno, nisam razumio što govori. Kasnije

kada sam se sjedao naših razgovora nisam mogao da se ne smijem samom sebi.

Danas, danas ne prestajem da se smijem samom sebi jer danas shvatam da je

"guska oduvijek bila vani".) Kako si ti krenuo na Put?

Odgovor: Slično kao i ti, kao i svi. U potrazi sa sigurnošdu, radošdu i

modi. Ali to je sada nebitno. No, imao sam tu sredu da sam se veoma brzo

razočarao u sve ponuđeno i naišao na Tradiciju čiji sam sada predstavnik.

Pitanje: Koja je to Tradicija?

Odgovor: Tradicija Života. Življenja. Ali ponekad se predstavlja kao

Tantrička Tradicija.

Pitanje: Pa u čemu je onda razlika između klasične Tantričke Tradicije i

tvoje Tradicije?

Odgovor: U onim koji Živi. On čini razliku, a to smo ved rekli. Ovdje je

naglasak na tebi, ne na mantrama, jantrama, vizalizacijama, ritualima,

tehnikama, idejama.. ved na tebi kao Živom Bidu koje mora da se Spozna.

Pitanje: Mnogi se sa tobom ne bi složili..

Odgovor: Ni ne moraju. Zato su tamo gdje su, a ja sam ovdje gdje sam.

Meni ne treba potvrda i ne pokušavam raspravama i tvrdnjama da samom sebi

dokažem da sam u pravu. Ja to Znam. Ne mislim, ved Znam. A to je ogromna

razlika.

Pitanje: Gdje počinje Put ka samom Sebi?

Odgovor: Tamo gdje se put bježanja od samog Sebe završava.

Pitanje: Zenovski.

Odgovor: Baš tako. Filozofsko pitanje filozofski odgovor. Ako želiš

odgovor nauči da pitaš.

Pitanje: Rekao si da je presudno da se čovjek razočara u sve ponuđene

sisteme i odgovore i da krene ka samom sebi. Zanima me što to znači "krenuti ka

samom sebi"? Što čovjek koji je odlučio i koji je krenuo tim putem prvo treba da

uradi?

Odgovor: Razočarenje može biti način, ali to nije jedini način. To je kod

onih koji su prvo zaglavili na nekom od Spiritualnih Puteva i shvatili da odgovori

koji su im ponuđeni nemaju nikakve veze sa njima samima. Tj. oni i dalje

osjedaju nezadovoljstvo iako su im dati neki odgovori. Tada krede ponovna

potraga koja je mnogo mučnija od prve. "Krenuti ka samom sebi" znači prestati

izbjegavati samog sebe. A to znači da se suočiš sa onim što jesi, što imaš ispod

kože koja te prekriva. Tu prestaje zloupotreba vremena koja je očigledna na

mnogim Spiritualnim Putevima, jer se shvata da se nema vremena na

razbacivanje. Da je svaki momenat bitan. Evo ti moj primjer. Godinama sam bio

u nekim Tantričkim Učenjima, radio tehnike, neke ritualne, meditirao na Shivu,

koristio mantru On namah Shivaya i to je u jednom trenutku kulminiralo u

ogromno nezadovoljstvo. Sve što sam radio bilo je u redu, ali sam shvatio da

nisam bliži sebi ni za milimetar kao ni prvog dana kada sam krenuo na Stazu.

Usljedilo je razočarenje. Zapitao sam se da li je Shiva meditirao na Om namah

Shivaya i zamišljao ko zna kojeg Shivu? Naravno da nije. Ali što je on radio?

Odogovor je bio jasan. Išao je ka samom sebi, jer nikom drugom nije ni mogao

da ide. Shvatio sam da se odgovor krije u dubinama mene, a da bi došao do tih

dubina moram početi da kopam po smedu koje sam imao na površini. I tada je

krenulo. Nisam napuštao tu Tradicjiu u kojoj sam bio, ali se desio prekret u

samom tom Učenju. Odjednom mi se razotkrilo da to Učenje ima dubine koje

nisam ni naslučivao. Majstori koji nikad i nisu nešto obračali pažnju na mene

odjednom su postali zainteresovani. Primjetio sam da me iz prikrajka

posmatraju ali nisam znao zašto. Sve dok jednog dana jedan od njih nije došao

do mene i rekao mi da sam napokon shvatio gdje se nalaze odgovori koje tražim.

I rekao mi da se pojavim poslje ponodi u dvorištu Hrama. Kada sam se te nodi

pojavio na dogovorenom mjestu, nije nikog bilo. Sjeo sam i čekao. Nakon

nekoliko sati ostalo mi je samo da ostanem tu i da meditiram na sebe. Nisam bio

razočaran, niti sam bio ljut. Znao sam da uvijek postoji razlog zbog kojeg se

učenik ostavlja sa samim sobom. Sjeo sam u pozu za meditaciju i okrenuo se u

sebe. Za divno čudno, po prvi put u životu, meditirao sam. Osjedao sam Sebe,

osjadao sam Ja Svijest koja Ja Jesam, i to je bilo tako prirodno, bez misli, bez

ometanja, Spontano i nenaporno. Ne sjedam se koliko sam dugo bio fokusiran

na samog Sebe, ali sam završio u ranu zoru. Sunce se pojavljivalo iza zidina

Hrama i ja sam ga gledao. I nisam imao osjedaj da je to izvan mene, ved duboko

u meni. Tada sam primjetio trojicu Majstora kako su također sjedili u dvorištu

Hrama i posmatrali me. Nisam ih vidio jer su bili zaklonjeni sjenama a nisam ni

osjetio da su ti. Tada su me uveli u jedan dio Hrama gdje su mogli da uđu samo

određeni Učenici. I moja obuka je počela.

Pitanje: Koliko je obuka trajala?

Odgovor: Još nije ni počela a njega interesuje koliko je trajala.. Dovoljno

dugo, baš onoliko koliko je i trebala da traje.

Pitanje: Od čega se sastojala?

Odgovor: Tri stepena. Susret sa Tamom. Susret sa Svjetlom. I susret sa

Transcedencijom.

Pitanje: To nisam nikada čuo.

Odgovor: Zato što niko ni ne priča o tome.

Pitanje: Što znače svaki od ta tri stepena?

Odgovor: Susret sa Tamom predstavlja susret sa svim smedem unutar

tebe, suočavanjem sa Ličnošdu, predstavama, mrtvilom u sebi, razumijevanje

što to znači i kako sve to djeluje, što pokrede to mrtvilo ili tamu u nama, kako se

ona krede, upoznavanje sa njom i ovladavanje sa njom.

Pitanje: A susret sa Svjetlošdu?

Odgovor: To je ved suprotnost Tami. To je upoznavanje vrlina, kvaliteta,

hodanje sa povišenom sviješdu, upoznavanje djelovanja Svijesti, sjedinjenje

Posmatrača i Posmatranog, razumijevanje Posmatranja i Svjesnosti koja nije

vezana sa Tamom, osjedanje savršenstva u svijetu i Univerzumu, povezivanje sa

tim i slično.

Pitanje: A što je sa Transcedencijom? Što to znači.

Odgovor: Prevazilaženje Svijetla i Tame ukratko rečeno. No, taj dio Puta

je teško objašnjiv. On sadrži oba ova, ali i prevazilazi ih. To je kao da si došao na

Stazu trenutak prije nego što je Bog stvorio Univerzum. To je trenutak Namjere

u kojem razumiješ što je to On i što si to Ti. I Ti si On i On je Ti. I da nema Tebe

ne bi ni Njega bilo i da nema Njega ne bi ni Tebe bilo. Tada se dešava nešto što

bih nazvao i čudom i milošdu. Upoznaješ se sa nečim što prevazilazi bilo koju

ideju o Bogu i Univerzumu. Shvataš da je Bog samo ideja nečeg što je mnogo

vede od bilo kojeg Boga. To smo nazvali Apsolut. Shvataš što je to i Znaš što je to

i Ti si To. I tada počinje da te vodi sama Sila koja je kreirala sve, ali to je uslovno

rečeno. Ne vodi te ona, ved ti sam sebe vodiš. U Svjetlu nemaš potrebu da bilo

šta diraš. Sve shvataš kao izraz savršenstva i prepuštaš se tome. Ovdje, na ovom

stepenu, počinješ da se igraš i Stvaraš i Razaraš, ali i nisi ni u jednom trenutku

dodirnut tim jer shvataš da je to samo igra sna. No, bilo šta redi o tome jeste

korištenje ova dva dijela Puta prije. Jer ništa se ne može redi o tome a da bude

baš to. U tom trenutku i Jesi i Nisi i nemaš veze sa nijednim tim.

Pitanje: Pobogu kako izgledaju ljudi koji su ovladali svakim od tih

dijelova Puta?

Odgovor: Na dijelu Tame susret sa Majstorom je kao susret sa najvedom

nodnom morom. On je strah, on je bol, on je gospodar Tame. Ujedno je i prolaz,

ali da bi ga prošao moraš se suočiti sa Tamom koja je u tebi. Ujedno niko ti ne

garantuje da deš uspjeti. Ali on ti je nešto kao garant da je mogude. Pogled u te

oči te skameni i sve što cijelo vrijeme činiš jeste da se sakriješ od tog pogleda.

On nije milostv, nije ni ljubavan.. sve što on jeste je nepregledna Tama koja je

Svjesna same Sebe. Kada se dovoljno ohrabriš ili kada ti bude pun klinac

bježanja od njega i sebe, tada se suočiš sa tim Čovjekom i njegovim očima. Tada

se dešava ono čudo. U njemu vidiš naznaku Svijetla. Susret sa Majstorom koji

predstavlja Svijetlo je ispunjen radošdu, razumijevanjem, ljubavlju, jednošdu,

predanošdu, dubokim osjedajem svog vlastitog Bida, kao i Bida Univerzuma, sve

ti se razotkriva kroz igru, prosto, direktno, nenaporno, jednostavno, obično.

Uživaš u svemu, u svemu vidiš i samog sebe i sam proces povezivanja. Shvataš

da je sve tu jer ti si tu. Shvataš da je Život ispoljenje koje ti Jesi i uživaš u njemu.

No, mnogi zaglave na tom nivou i to je njihov kraj. Kao i oni koji su zaglavili na

nivou Tame. Nema dalje.

Pitanje: Pa kako ga prelaziš?

Odgovor: Prosto. Sve je uvijek užasno prosto. Iako je sve savršeno takvo

kakvo Jeste, shvataš da postoji još nešto i kredeš da ispituješ u tom pravcu. I

onda probaš da skočiš u Nepoznato. Iako ti nije jasno ni gdje ni kud, jer ne vidiš

da ima više od toga. Sve što znaš o višoj dimenziji jeste osjedaj. I kada skočiš, a

to znači kada svhatiš da je i Tama i Svijetlo dio procesa koji ti Jesi, dešava se

trenutak kada se pomalja tvoja Volja, tj. Namjera da djeluješ u tome. Iako ne

znaš ni kako ni zašto. Onda u Majstorovim očima vidiš da postoji nešto što je

iznad Svijetla. Tada krede učenje Transcedencije. Sve što o njemu mogu redi

jeste da kredeš da Djeluješ u skladu sa Prirodom samog Sebe i više nema

prepreke između tebe i bilo čega drugog. Ujedno Jesi, ujedno Nisi, a iznad oba

si. Niti tražiš Dvojstvo, niti Ne-dvojstvo ved shvataš da si iznad oboga i da možeš

da Djeluješ u skladu sa tim.

Pitanje: Kakav je Majstorom na tom nivou?

Odgovor: (hahhahaha) Nedeš vjerovati. Običniji nego što možeš

zamisliti, a opet kada krene da se ispoljava ne možeš se načuditi njegovom

umjedu. Ujedno je jednostavan i komplikovan, a opet ni jedno od toga dvoga. U

njegovim očima vidiš sve što postoji kao cijeli Univerzum, znani i neznani, a

ujedno vidiš da nema ničega, ved da nešto postoji koje bi nazvao Prazninom u

kojoj vlada bezvremena Tišina. A s druge strane može biti sve što želi. Vjeruj mi,

takvog ne možeš ni na koji način prepoznti. Jedino što ti ostaje jeste da se on

sam tebi razotkrije, ali je pitanje možeš li ti biti dovoljno otvoren da bi se on tebi

razotkrio.

Pitanje: I to je sve bilo u tvom Majstoru?

Odgovor: Ne. Imao sam tri. Svaki za određeni dio Puta. Stvar je u tome

da su sva tri to što sam opisao u ovom zadnjem, ali svaki od njih vlada još

jednom etapom od tih tri načina ispoljenja Puta. Prvi Majstor je bio muškarac,

drugi je bila žena i tredi je bila žena, ali nikad je nisam osjetio kao ženu. Ona je

imala samo tijelo žene i ništa više. Ništa žensko u njoj nije bilo, ved je To bilo

nešto izvan prostora i vremena, izvan poimanja dvojnosti i polarnosti.

Pitanje: A koji ti dio Puta predstavljaš?

Odgovor: Sva tri, iako sam predstavnik tredeg dijela Puta. No, to se

ponekad dešava. Učen sam za tredi, ali sam u procesu učenja ovladao sa sva tri.

Nije čest slučaj, ali se ponekad dešava. Kada bi imao još dvoje ljudi samnom iz te

Tradicije koju predstavljam onda bi ja predstavljao Transcedenciju. Ali svaki od

nas je obučen da predstavlja sva tri zajedno. To je bila naša obuka.

No, ovo sve shvati samo kao informacije i ništa više. Jer od ove teme trenutno

nemamo nikakve koristi. Ono što je bitno jeste da shvatiš da postoji tri načina

ispoljanja Puta, a samim tim i Punika. Cilj si uvijek ti sam Sebi, tvoja Istinska

Priroda. I moraš sebe da upoznaš na svim nivoima koje imaš i koji se kroz tebe

ispoljavaju. Sada su sva ta tri nivoa izmešana do nepreponatljivosti i moraš da

svakom priđeš izuzetno ozbiljno i pažljivo. U sebi imaš i, prosto rečeno, svetca i

grešnika, a opet nisi ni jedan od njih dvojice. Svakog moraš upoznati do krajnosti

koje ih čine. A nijednim ne smiješ biti. Jer nijedan od njih nisi ti.

Duša, Bide, Smisao i Besmisao

(Sa stanovišta Tradicije, postoji Reinkarnacija. Postoji i viši oblik Reinkarnacije

koji ne ovisi o vremenu i prostori, postoji i ideja Vječnog Vradanja. Ali za mene,

sve su to samo ideje od kojih i nemamo neke stvarne koristi. Ja se sjedam svojih

prošlih života, barem imam sjedanje koje mi govori da postoji mogudnost. Ali isto

tako imam i saznanje da to sjedanje može biti bilo šta. Film, čitanje kolektivnog

polja svijesti, memorija kolektiva i ko zna što sve ne. Mene ne zanima da li du se

vratiti u Fizičko tijelo ili neko više, niti me zanima da li du uopšte živjeti na neki

nama poznat ili nepoznat način. Ja znam Ko Sam i Što je to što Jesam. I to ne

mogu izgubiti. Ostalo nije moja briga, niti me interesuje na bilo koji način.)

Pitanje: Zašto ljudi izabiru jedan određeni Put, a ne neki drugi?

Odgovor: Oni ne izabiraju. To im se dešava.

Pitanje: Ne razumijem.

Odgovor: Niko ništa ne izabira, Bhaerava. Jesi li ti izabrao ovaj naš

razgovor ili ti se on desio?

Pitanje: Pa desio se, zato što sam imao interesovanja koja su me polako

vodila ka ovom razgovoru..

Odgovor: .. i davaju ti dojam da si ti imao mogučnost da nešto izabreš u

odnosu na nešto drugo, jel tako?

Pitanje: Zar nije tako?

Odgovor: Zašto si ti takav kakav si, sa Ličnošdu koju imaš, sa svim njenim

djelovima, sa emocijama koje imaš i njihovim kretanjima, sa tijelom koji imaš?

Pitanje: Razumijem. Sve se to "desilo" neko ili nešto je tako odlučilo. Ja

ne znam ništa drugo od toga i ne mogu biti ništa drugo do to.

Odgovor: To je jedan dio odgovora. I on je prosto takav. Takav si kakav si

i ništa nemaš sa tim, iako s druge strane ti si odgovoran za stanje koje imaš.

Najlakše bi bilo redi "to je neko odbrao" i pomiriti se sa tim i ostati glup do kraja

života.

Pitanje: Zašto ja onda imam osjedaj da mogu da biram, da mogu da

odlučujem?

Odgovor: Upravo je to pitanje ključ odgovora. Zašto ti, ili neko drugi,

imaš osjedaj da odlučuješ, da biraš, da imaš Slobodnu Volju i slično. Naglasak je

na tom "ja". Što misliš da je tvoje "ja"?

Pitanje: Pa to sam prosto ja.

Odgovor: I prosto si takav kakav si, ali što je to "ja" koje osjedaš u sebi?

Pitanje: Moje bide..

Odgovor: ... i tvoja propast. Ti imaš samo ideju Bida, ali ništa o tom Bidu

ne znaš.

Pitanje: Ja ne znam što je to "ja", niti kako je ono nastalo. Ono je tu u

svakom momentu...

Odgovor: ... sem kada nije, zar ne?

Pitanje: Da.

Odgovor: A to "ja" ima neku čudnu naviku da nekad bude tu, a nekad

ne. Iako to "nekad ne" je malo češde. Uvijek mi je bila zanimljiva jedna situacija

koju često puta vidimo u nekim filmovima ili čujemo da se nekom zbila. Čovjek

prodaje "dušu" đavolu i kada dođe vrijeme za naplatu od se buni i ne daje svoju

dušu. Barem je tako u filmovima. Prvo, nikada nije ni osjetio takvo što kao

"dušu". Drugo, nema ni ideju što to znači. Trede, odjednom mu je stalo do

njegove "duše" i slično. Jesi li se ikada zapitao o čemu se tu radi?

Pitanje: (hahahaha) Jesam. Uvijek mi je to bilo interesantno.

Odgovor: I što si se zapitao?

Pitanje: Pitao sam se o čemu se tu radi? Imamo li mi dušu ili nemamo?

Što je to ona? I druga slična pitanja. Ali nisam našao odgovor koji bi me

zadovoljio. Čuo sam ih mnoštvo, ali nijedan ne smatram istinitim. Nešto tu nije u

redu.

Odgovor: Definitivno nešto nije u redu, ali šta? To je pitanje koje

pokrede, daje motivaciju.

Pitanje: Postoji li duša?

Odgovor: Da i ne.

Pitanje: Zašto je uvijek "da i ne", a ne samo "da" ili samo "ne"?

Odgovor: Zato što Univerzum nije crno bijel, kako bi ti volio. I ništa nije

definisano definicijama koje se nama sviđaju. Mi bi volili da nam neko kaže ovo

ili ono i da se onda u skladu sa tim ponašamo, živimo i slično. Bojimo se biti

robotima, a upravo sa tim težimo ka tome. Zanimljivo.

Imamo nešto što bi mogli nazvati "dušom", ali i nemamo. To je pravi odgovor na

pitanje koje si postavio. Ako želiš bolji odgovor, bolje postavi pitanje.

Pitanje: Što je to što smo mi nazvali dušom?

Odgovor: Ideja koju imamo a koja se bazira na strahu od nestajanja,

potpunog išdezavanja. I sviđa nam se ideja da nešto od nas ostaje. To što smo

odlučili da ostaje nazvali smo "dušom". Kao nečim što je bit nas samih. Svemu

tome pridonjele su Religije i Spiritualnosti oko nas. Dok u biti niko od njih

nemam blage veze što govori, niti što to znači. Zato nisi ni mogao nači ništa

konkretnije o "duši" u bilo kojem učenju. S druge strane neka učenja govore da

mi nemamo "dušu". I ona govore o svojim projekcijama. Jer ako imaju "dušu" to

znači da je ona kriva za sve patnje koje proživljavamo. Jer pomodu nje idemo iz

života u život, ona je odgovorna za sve što nam se zbiva. Opet neki tredi kažu da

nemamo "dušu" jer kada uđemo u potragu za njom ne možemo je nadi i ulazimo

u stanje Praznine. Kao i ostali i oni greše.

Pitanje: Hodeš redi da je sve samo naša projekcija? Da sve to se gradi na

našem zamišljanju, idejama koje imamo, strahu i slično?

Odgovor: Da. Niko ništa ne zna, i to je očito. S druge strane to neznanje

nas baca dublje u projekcije i strahove te izmišljamo "duše" kako nam se ode ili

nede. Niko ne shvata da postoji nešto kao "duša" ali ne sa idejama koje mi

imamo o njoj, niti je ona strogo definisana. S druge strane ne postoji "duša" ved

nešto mnogo vede i mnogo dublje od onoga što bi mi mogli i zamisliti, i to se

uopšte ne zove tim imenom. "Duša" tebe kao čovjeka ima određena obilježja, ali

što smatraš pod pojmom "čovjek"?

Pitanje: Tijelo i Um koje imam.

Odgovor: Što bi onda bila "duša" u tom svemu?

Pitanje: Pa ono što bi bilo živo i kada tijelo umre.

Odgovor: A šta je sa Umom? Umire li on?

Pitanje: (čutanje) Ne znam. Mislim da ne.

Odgovor: Ne znaš i misliš da ne. I upravo je to uzrok ideja koje imaš a

koje se temelje na pogrešnom znanju o samom sebi. No, idemo malo u drugim

pravcu kako bi mogli nadi neki odgovor koji je poprilično istinit.

Pitanje: Čekaj. Kažeš "poprilično istinit"! Kako misliš "poprilično istinit"?

Odgovor: Zato što Istina na jednom nivou nije Istina za sljededi nivo. Sve

je Relativno, tako je i znanje Relativno. Ne postoji Apsolutna Isina na nivou na

kojem jesi, ili na kojem čovjek jeste, ili čak na kojem Univerzum jeste. Ved je

Istina realtivna i važi samo za nivo na kojem se trenutno nalaziš.

Pitanje: U kom smislu?

Odgovor: Neko Astralno Bide koje je iznad nas, ne smatra istinom ono

što mi smatramo. Recimo, na njega gravitacija ne djeluje i samim tim tvrdnja i

definicije o gravitaciji za njega nemaju nikakvu osnovu i samim tim nije ni

istinita. Ili recimo zakon materijalnosti za Astralna Bida nije istinit, jer oni mogu

da prolaze kroz zidove, nemaju gravitaciju, imaju manju gustodu od nas i slično.

Znači ono što je za nas Istinito, za njih nije. Kao i obrnuto. S te strane Istina nije

Apsolutna. Apsolutna Istina je samo za Apsolut i ima značenja koja mi ne može

ni pretpostaviti. S te strane ono što je Istina za tebe, ne mora biti Istina za mene.

Recimo, za tebe je istina da ne možeš prekinuti sa mišljenjem neki određeni

period. Za mene je istina da nisam ograničen svojim mišljenjem i da mogu da ga

kontrolišem. Za tebe je Istina da si definisan sa Umom i Tijelom, ali to za mene

nije Istina, jer Ja nisam ni Tijelo, ni Um, ni misli, ni emocije, ni pokreti.. itd. Stoga,

ono što je za tebe Istina to je samo za tebe. Ne mora biti Istina i drugima. Iako

manje više svi smo slični. Zato sam i rekao da između mene i tebe postoji ambis

razlike. Nema razlike a ipak je ima. Obojica imamo tijelo i potrebe tijela, imamo

misli i emocije i slično i to nas čini istinama. A opet ti to ne možeš da kontrolišeš,

Ja mogu. Sada da li smo isti? Sumnjam. No, Ja imam ono što ti možeš da imaš jer

imaš isti potencijal koji sam i ja sam imao. To nas čini sličnima ili istina, ali sa

druge strane Ja sam sa tim ovladao i to Jesam, a ti o tome nemaš blagog pojma.

Razumiješ sada našu razliku i različitost Istine?

Pitanje: Da, u nekoj mjeri.

Odgovor: Dobro, idemo dalje. Ono što Ja doživljavam kao svoju

Stvarnost koja Ja Jesam, ti doživljavaš kao mogudnost kojoj težiš. I upravo to nas

čini različitim i čini da igramo uloge Majstora i Učenika. Ti težiš Kristalizaciji Sebe,

Ja je imam. Ti ne znaš kako da to stekneš, Ja znam. I upravo zbog toga sjedimo,

pijemo kafu i pričamo. Da toga nema, ne bi imali ništa zajedničko i nikako ne bi

mogli da budemo isti. Potreba za jednakošdu potiče iz nejednakosti. Želiš da

budemo isti i jednaki jer uviđaš da to nismo, ali ti tvoj Ego ne dopušta da neko

bude drugačiji od tebe, bolji, spretniji, vještiji, svjesniji ili šta ved i imaš potrebu

da mene natjeraš da ti priznamda nma razlike između nas. Kada bih ti to priznao

negirao bi sve što Jesam. A opet Ja imam Tijelo i Um kao i ti sam s tom razlikom

da sam Ja gospodar svog Tijala i Uma, a tebi je gospodar tvoje Tijelo i Um. Otud

ljudsko licemjerje. Ne bi da se potrudite ni milimetar, a želite biti istima ili

jednakima s onima koji su učinili nadljudske napore u pronalaženju onog za čim

su težili. Mi jesmo jednaki i isti, Pitanje, ali baš to čini ambis između nas. Ja sam

toliko isti kao ti i jednak tebi da od količine i snage toga sam udaljen od tebe

milionima svjetlosnih godina. Zato, sve te priče o jednakosti zabij mačku pod

rep. Je se ne osjedam nadmodnim, ali to ne znači da nisam nadmočan nad

tobom. Probaj to razumjeti, ne razmišljati o tome i stvarati teorije. E sada, ideja

"duše" je došla od onih koji su je stvarno i imali, ali to ne znači da je svi imaju. Ali

svi imaju, u vedoj ili manjoj mjeri, mogudnost da je steknu. To je potencijal, ne i

stvarnost. "Duša" za tijelo bi bilo ono što može preživjeti smrt tijela, a to što

može preživjeti smrt tijela jeste Astralno tijelo, stoga "duša" fizičkog tijela jeste

Astralno tijelo. "Duša" Astralnog je Mentalno tijelo. "Duša" Mentalnog je

Kauzalno tijelo. Kako stvari stoje sa vedinom, mnogi nemaju "dušu" i to je

odgovor na pitanje da li imamo "dušu" i ko je ima. S druge strane da bi je imao,

moraš da radiš na njenom stjecanju. Obično življanje, hranjenje, seks, potrebe i

slično ne stvaraju "dušu". Čovjek koji nema razvijene neke osnovne Kvalitete ne

može imati "dušu". Sada se okreni oko sebe, i reci mi ko od njih ima "dušu"?

Pitanje: (okrenuo sam se oko sebe i vidio mnoštvo ljudi.) Mogu svi da je

imaju, a ne mora niko. Ja ne znam kako bi mogao procjeniti da li neko ima dušu

ili ne.

Odgovor: Baš tako. Recimo, vidiš onog pijanca tamo? Možda on ima

"dušu" a onaj tamo okružen masom ljudi koji ga slušaju, možda nema. Ono što

vidiš spolja ne garantuje ništa iznutra.

Pitanje: Kako da znam ko ima dušu?

Odgovor: Imaš li je ti?

Pitanje: Ne znam.

Odgovor: Onda ne možeš ni znati ko je ima, a ko ne. Da bi bilo šta znao

moraš ti to imati, inače možeš samo nagađati, kao što je slučaj sa svim.

Pitanje: Što znači imati dušu?

Odgovor: Znači imati određenu vrstu Slobode, mogudnost Izbora.

Pitanje: U smislu?

Odgovor: U smislu da TI kao ta "duša" možeš da donosiš odluke koje de

Tijelo i Um da poštuju i žive. Znači da imaš mogudnost da odrediš što želiš i na

tome istraješ uprkos tome što Tijelo ili Um govore suprotno. To bi bio, za sada,

Istinskiji odgovor na tvoje pitanje. Znači, kada budeš imao jednu unutrašnju

nezavisnost od Uma i Tijela, tada demo za tebe redi da imaš nešto takvo kao

"dušu". Do tada nemaš. Sve dok te kontrolišu spoljašnji impulsi i unutrašnja

reakcija nemaš "dušu". Sada možeš da vidiš koliko je teško imati "dušu". "Duša"

je nagrada, mogudnost, ne i stvarnost čovjeka.

Pitanje: (Slušao sam ga zapanjen.) Hodeš redi..

Odgovor: .. da hodu redi da je situacija čovjeka mnogo gora nego što

možeš i zamisliti. Čovjek je igra Sila Univerzuma koji je karika u Životu cijelog

Univerzuma. Ali ima mogudnost da se izvuče. Da li de uspjeti ili ne, svejedno..

Pitanje: .. kako može biti svejedno, pobogu...

Odgovor: .. za Univerzum nema razlike. On je uvijek na dobitku. Ne

shvataš ovaj princip. Ona je komplikovan ali i bolno jednostavan. Osmotri svoje

Tijelo. Ono ima kožu, organe, krv, tekudine koje ga ispunjavaju, ima svoju svrhu.

I sada zamisli da je to Univerzum. Čovječanstvo je recimo bubreg i ono je dio

Univerzuma. Ujedno njegova svrha je da bude bubreg sa svim zadadama koje

bubreg ima. Čovjek je jedna stanica bubrega. Ujedno on je dio cjeline bubrega, a

zajedno su dio cjeline Tijela. To je situacija čovječanstva i čovjeka. Dio, karika u

Univerzumu. Ako dio ili karika radi ono što se od nje zahtjeva, sve je u redu. Ako

ne radi, onda mora da se popravi. Evolutivne Sile Univerzuma, tj. sada tvog Tijela

se trude da sve bude kako jeste i da svaki dio tvog Tijala radi svoj posao. Ako ne

radi dolazi do uzbune i sve Evolutivne Sile se usmjeravaju na taj dio kako bi ga

vratile na početnu stazu, tj. vratile ga da radi kako treba. Sile djeluju na cijeli

bubreg, dok svijest tog bubrega djeluje na svaku stanicu od koje se sastoji. To bi

bio prikaz i čovjeka i čovječanstva. Sada, ima li čovjek Slobodnu Volju i Slobodu

izbora?

Pitanje: Nema.

Odgovor: Ali može da ima. Sve dok ovisi od tih Evolutivnih Sila on ne

može da ima Slobodu Izbora ni Slobodnu Volju. Ali, može imati vedu Slobodu

Izbora i vedu Volju, ali za to se treba izboriti. Pobuna ne pomaže, ideje ne

pomažu, ubjeđivanje ne pomaže..

Pitanje: ... beznadežno..

Odgovor: Da i ne. Beznadežno ako se prepustiš tzv. "sudbini". A ako je

iskoristiš onda nije beznadežno, ali zahtjeva napor, borbu za Sebe, izvlačenju iz

situacije u kojoj se nalaziš i slično. A to nam se ne sviđa. Zato postoje sve te

sinagoge, hramovi i crkve kako bi izmolili nekog boga da nas izvuče iz

kanalizacije a da mi ne mrdnemo ni prstom.

Pitanje: Pa dobro to traži vjeru. Vjeru u Boga i smisao Univerzuma.

Odgovor: "Vjeru u Boga i smisao Uvenirzuma"!!!! Zanimljivo. Kad si

gladan ne vjeruješ u boga ni smisao univerzuma, ved jedeš. Kad si žedan ne

vjeruješ niti se moliš da neko ili nešto utali tvoju žeđ, ved piješ. Ali kada je

pitanje "duše" ili Bida onda se oslanjaš na svoju vjeru da de neko nešto učiniti. To

je bolest i znak idiota. Ne mudrost.

Pitanje: Pa dobro.. Koji je onda smisao vjerovanja, molitve.. ?

Odgovor: (hahahaha) Gubljenje vremena.

Pitanje: Samo to??

Odgovor: O ne. Ne samo to, ved mnogo štošta, ali je između ostalog i to.

Evo recimo pogledaj to ovako. Ti ne znaš da li imaš "dušu" ili Bide, ali se nadaš da

ga imaš. Nadaš se jer se bojiš. Bojiš se jer ne možeš prihvatiti da si samo karika u

nizu i htio bi da imaš vedu ulogu od one koju imaš. Strah izaziva stvaranje višeg

plana, bogove, demone, svetce, anđele, đavole. Sve to stvaraš jer nisi sposoban

da prihvatiš da si ti uzrok i da si ti odgovoran. Pošto niko oko tebe nije

odgovoran i niko ne zna što bi učinio jer niko ne vidi činjenično stanje vi stvarate

teorije, filozofije, ideje i ideologije koje bi trebale, ne da budu takve kakve jesu,

ved da umanje strah u vama, da vam daju nadanje u bolje sutra. Danas živite kao

ludaci, u kanalizaciji, puni vlastitog smrada. Ali pošto niste sposobni učniti ama

baš ništa, sposobni ste kombinovati ideje i ideologije u vlasititoj glavi i smišljati

nove ideje i ideologije sve u svrhu "boljeg sutra", "života poslje života", "raja".

Ako neko to ne sljedi i pokaže vedu sposobnost kritičkog razmišljanja plašite ga

"paklom", "ljutitim bogom", "demonima". Optužujete ga da služi "đavolu" i "zlu".

U stvari ne plašite vi njega ved pokušavate dati smisao sami sebi, vlastitim

projekcijama. Vi se ne trudite druge ubjediti u vlastitu istinu koliko se trudite

ostati ubjeđeni u vlastite istine. Ne bojite se vi drugih i njihove različitosti, ved se

bojite da i vi ne budete takvi, jer vas to privlači. Ubjeđivanjem njega u vlastite

istine vi pokušavate ostati i vjerovati u te gluposti koje ste stvorili. Sve metode

plašenja i ucjenjivanja ne služe da druge uplašite i ucjenite, ved služe vašoj

vlastitoj sigurnosti i uvjerenju da ste vi na ispravnom putu. Eto koliko je čovjek

jadan i bjedan.

Pitanje: (Čutao sam i slušao ga.) Ima li izlaza?

Odgovor: Zavisi.

Pitanje: Od čega?

Odgovor: Od onoga koji pita!

Pitanje: Ne razumijem.

Odgovor: Ako pita strah, nadanje, ideje i ideologije, onda nema izlaza.

Ako pita čovjek, Živo Bide, onda ima izlaza.

Pitanje: Pita moj strah i nadanje.

Odgovor: Za njih nema izlaza. Ali činjenica da ti sjediš ovdje ne onaj

pijanac ili onaj intelektualac ved govori o tome da unutar tebe postoji iskra

Života koja još nije umrla i ima mogudnost da oživi do kraja ili da oživi sve svoje

mogudnosti.

Pitanje: Kaže se da je čovjek stvoren na sliku i priliku boga, što to znači?

Odgovor: To znači da se bog silno zajebava sa vama. A može i značiti da

vi nemate pojma što je to bog, niti što je to što ste nazvali bogom. Mogude je

oboje.

Nije stvaru tome, Pitanje, da li je čovjek stvoren na sliku i priliku boga ili ko zna

koga, ved što to znači? Što se podrazumijeva pod bogom? Što je to bog? Što je

to čovjek? Tijelo, Um, kombinacija tog dvoga, ideje, ideologije.. što je to čovjek?

Čovjek jeste slika i prilika Boga, ali što se pod tim podrazumijeva?

Do prije nekoliko stotina godina mislili ste da je bog čikica koji sjedi i voajeriše po

cijele uboge dane, da prati što radite, kako to radite, da vam sudi, da vas

nagrađuje.. sve su to samo ideje koje su postojala u zavinosti od umnog razvoja

čovjeka. Sada kako se vaš Um razvio u nekoj mjeri, ako Ja to ne bi nazvao

razvojom, vi ste stvorili malo savršeniju sliku toga. I kažete, bog je "duša" cijelog

Univerzuma i samim tim ja imam "dušu" jer sam stvoren na sliku i priliku boga.

U biti, za čovjeka može biti bog sve što ga prevazilazi, otuda različite teorije o

bogovima. Onda ste smislili kako ne može biti više bogova ved samo jedan, jer

pobogu kako da zadovoljite više bogova? I onda ste mu dali obilježja, a one sitne

i male bogide, stavili ste kao raznorazne svetce, ili stvorili neke hijararhije ili ste

prosto rekli "nema boga, sve je praznina". Ljepota Uma je upravo u tome što

može da stvori razori sve što mu se sviđa ili ne sviđa. Ali u isto vrijeme to je i

"pakao" Uma. Um je ujedno i raj i pakao u zavsonsti od toga s kojom svrhom

nešto radi i da li stvara ili razara. A vi, vi pladate cijenu ludog Uma.

Pitanje: Što bi to onda bio bog za nas?

Odgovor: Rekao sam. Sve što vas prevazilazi, sve što je iznad vas, sve što

može da kreira ovaj nivo na kojem se mi nalazimo.

Pitanje: A to znači?

Odgovor: Ako ne personalizujemo, onda su to Evolutivne Sile, oni mali

sitni bogidi. (hahahahaha) Ako pitamo ko je njihov bog, onda dolazimo do

pitanja: "Na kojem nivou su Sile koje stvaraju?" I tako možemo sve do samog

Apsoluta i možemo zaključiti: "Aha, bog je Apsolut".

Nismo se pomjerili ni za milimetar, ali sada imamo iluziju da znamo što je to bog.

Smiješno. Ne znam da li bi plakao ili se smijao.

To je isti slučaj kao i sa "dušom". Sve zavisi od toga ko to želi, misli ili sa kog

nivoa pita za "dušu".

Pitanje: Uh.. ovo je bomba za um.

Odgovor: Budi spreman da se tvoj Um rasprsne, samo tako možeš imati

odgovore koji i nede biti odgovori koje si očekivao.

Pitanje: Kako misliš "nede biti odgovori koje si očekivao"?

Odgovor: Zato što de odgovori koje deš dobiti razbiti tvoj Um u sitne

komadide i onda svaki taj komadid ponovo razbiti u još sitnije, sve dok ima i

traga tom Umu. Sjeti se, odgovori se daju nivou sa kojeg je pitano. Kako tvoja

pitanja postaju sve direktnija i suptilnija tako se mjenjaju i odgovori. U jednom

momentu, nema pitanja i nema odgovora. Dešava se razumijevanje situacije,

jasno sagledavanje, viđenje neopteredeno Umnim mehanizmima i ti vidiš

Stvarnost.

Pitanje: Što znači vidjeti Stvarnost?

Odgovor: To znači vidjeti misao kao misao, pitanje kao pitanje, odgovor

kao odgovor i nepreidavanje nečeg višeg ili nižeg bilo čemu oko tebe i unutar

sebe. To znači vidjeti čašu ispred tebe prosto kao čašu kojoj si ti dao ime i

značenje. Kada je oslobođena tog imena i značenja, što ona jeste?

Pitanje: hm..

Odgovor: .. baš tako. "Hm". Ništa a i sve u isto vrijeme. I čaša i nešto

izvan nje. Ali nema nikog ko bi tražio njen smisao, ko bi joj nametao smisao.

Prosto je to neki oblik koji se sastoji od različitih elemenata ili onog što čini

staklo. Ako je puna onda je puna, ako nije onda je prazna. Prosto zovneš

konobara da je napuni. I to je to. Ne praviš neku paradu ideja i ideologija oko

toga.

Pitanje: Kako bi onda vidjeli čovjeka ako ga posmatramo iz te

Stvarnosti?

Odgovor: (hahahaha) Mudro, nema šta. Tvoj Um pokazuje zavidnu

mudrost i lukavost kako bi dobio odgovore na svoja pitanja, zaštitio svoje

strahove i samog sebe. Dadu ti odgovor.

Vidio bi čovjeka prosto kao kariku u mnogo vedoj igri nego što on to može

zamisliti. Vidio bi ga kao djelo Univerzma koji mora ispuniti smisao Kreiranja kao

dio te Kreacije u igri koja prevazilzi naše poimanje. Vidio bi ga kao dio uloge te

igre. Ne bi mu dao neposojedi značaj, niti neku bitnost u Univerzumu vedu od

one koju on ima. A opet shvatao bi da postoji mogudnost da ono što je unutar

tog čovjeka bude Živo i da se razvije.

Probaj na trenutak da zamisliš kako bi bilo da sve što si mislio u vezi sebe nije

istinito, da nemaš neku svrhu, da nemaš nekakav cilj, da nemaš kud da ideš, da

su prosto tu kakav jesi i zato što jesi. Probaj vidjeti sebe prosto kao Življenje bez

ikakvih ideja koje ti se inače motaju po glavi.

Pitanje: (nakon par minuta) Oslobađajude. Izaziva smijeh.

Odgovor: Baš tako. Nema nikog, ni ničeg. Samo to što jeste, a to što

jeste je osjedaj dubokog Življenja bez obaveze, bez ideja i ideologija, nema

pitanja o svrsi i bogu. Taj trenutak i to što Jesi. To je sve što Jeste.

Oslobođenost ili Probuđenje jeste desetinama puta jači taj osjedaj koji sada

imaš. Živ si i to je sve što treba da bude i što Jeste. Nisi ni Tijelo, ni Um, ni misao,

ni emocija.. ved nešto što prožima sve to. A ni to u krajnjoj liniji nisi, ved si to što

percepira sve to a ta percepcija ili taj osjedaj je dio tog što percepira. Može

samo redi da Jesi, iako je to pomalo pogrešno. Ispravnije bi bilo nešto Jeste, jer

može da BUDE, i samo to Bivanje je najdublji smisao. Nema boga, nema čovjeka,

nema svrhe, nema ničega što inače Um zamišlja. Samo TO. I ti jesi dio toga, ali

To nema veze sa tobom jer nema nikakvog entiteta ili "duše" koja bi imala

osjedaj Individualnosti. I tek to jeste prava Individualizacija. To je nešto što

možemo nazvati Bidem kako bi ga definisali, ali daleko prevazilazi bilo kakvu

ideju Bida koju imamo. Ali ako smo precizni pitali bi "zašto to zovemo Bidem"? A

odgovor bi bio: Zato što je to najprecizniji izraz Bitisanja, Postojanja, ili prosto jer

to znači BITI. Bide - Bitisanje - Biti.

Pitanje: Tako jednostavno?

Odgovor: Još jednostavnije. Ovo je ved komplikovano.

Pitanje: Ali Univerzum, smisao, Evolutivne Sile..

Odgovor: .. su samo to što jesu. Izraz Bida koje postoje kada se to Bide

ispolji kao izraz njegovog ispoljenja, i ništa više. Sjedaš se. Istina je ovisna o nivou

s kojeg se pita. Ako pitaš iz Bida, recimo da je mogude, onda nema nikakvih Sila,

nikakve Svrhe.. Ako pitaš kao izraz tih Sila i svrhe onda sve to postoji.

Razumiješ?

Pitanje: U nekoj mjeri, da.

Odgovor: Sada, ono što je za nas bitno, jeste koliko možeš biti u tom

Stanju? To određuje tvoj stepen ispoljavanja. Ako si svjestan tog Stanja cijelo

vrijeme, sa tvojim razvojem je završeno. Ali ako imaš to Stanje samo nekoliko

sekundi ili minuta u toku dana ili godina, onda možemo pričati o načinu kako biti

u tom stanju ili kako ostati u njemu. Upravo to je Rad na Sebi.

Sada, postoji niz zamki tog Stanja kada se ono osjeti a nisi sposoban da ostaneš

u njemu.

Pitanje: A one su?

Odgovor: Prva i najosnovnija, možeš postati umišljen da si ti sada to

Stanje, bog, Postojanje.. ili kako ved. Nazovi kako želiš. Osjedaš to stanje svakih

nekoliko godina možda par minuta i sada umišljaš kako si ti to Stanje bez obzira

što idiot živi ostalo vrijeme. To je stanje svijeta u kojem živimo. Vjerujem da si

sreo masu ljudi koji slično govore i misle.

Jedna minuta to Stanje, a dvadeset i tri sata i pedeset i devet minuta idiot.

To Stanje, koje si sada osjetio, ti samo govori da imaš mogudnost i da postoji

nešto izvan i iznad tebe, sada to ostvari. Sva svrha toga što si osjetio jeste da ti

se pomogne i shvati je samo kao Milost Univerzuma i ništa više. Na tebi je sada

šta deš sa tim da učiniš. To Stanje prevazilazi bilo kakvu "dušu". Iz nje izviru sve

"duše" na svim nivoima. One inteligentnije "duše" razumiju da moraju da Rade

na Sebi kako bi postigli to Stanje i čine sve što mogu da dođu do njega i one se

vradaju Izvoru ili ti Involuiraju. Evolucija je kretanje u smijeru ispoljavanje

Evolutnivnih Sila a Involucija označava povratak Izvoru.

Pitanje: Čak i to smo nazvali pogrešnim imenom.

Odgovor: Da. Čak i to.

Pitanje: Jasno mi je donekle. Ali što sada znači ono što si rekao o duši?

Tj. da je za Fizičko tijelo Astralno tijelo duša, itd.?

Odgovor: Suptilniji osjedaj Bivanja. Ili mogao bih redi suptilnija

Identifikacija, na jednoj razini. Na drugoj svako tijelo je pod određenim

zakonima Univerzuma. Tako Astralno tijelo je zbir uticaja Planeta. Mentalno

tijelo je ved nešto mnogo više i dublje, Kauzalno još više, itd.

Pitanje: Možeš pojasniti?

Odgovor: Ne. Jer nemaš nikakve koristi od toga da znaš šta kontroliše

određena tijela. Sve dok ona nisu pod tvojom kontrolom, te informacije ti nisu

potrebne.

Pitanje: Šta znači imati tijelo pod kontrolom? Mislim na ta viša tijela.

Odgovor: To znači kontrolisati ih kao što možeš da kontrolišeš fizičko

tijelo. Astralno tijelo znači kontrola Emocije. Mentalno tijelo, kontrola misli.

Kauzalno kontrola Uzročnog nivoa. Kada budeš mogao kontrolisati Emocije,

njihovo ispoljavanje, osloboditi se određenih emocija tj. negativnih emocija i

njihovog djelovanja na tebe, transformisati emocije, usmjeravati ih i slično, tada

kažemo da imaš pod kontrolom Astralno tijelo. Pazi, nemoj brkati izlazak iz tijela

u vidu astralnog izlaska sa ovim što pričam. To su dvije različite stvari. S druge

strane Radom se izgrađuju ta tijela što u jednom vidu označava mogudnost

življenja poslje smrti Fizičkog tijela i nastavak rada ili nova inkarnacija.

Pitanje: Da, kad smo ved kod inkarnacije. Postoji li inkarnacija ili je to

samo jedna šarena laža? Što se dešava poslje smrti?

Odgovor: Ne znam što se dešava poslje smrti.

Pitanje: Kako ne znaš? Pa ti si Odgovor?

Odgovor: Da, ali Živi Odgovor. Ne mrtvi Odgovor. A tu je velika razlika.

Pitanje: Ako znaš Sebe, ako si Probuđen, kako ne znaš što se zbiva poslje

smrti?

Odgovor: Rekao sam ti. Nisam mrtav, tako da ne znam što se zbiva

poslje smrti. Znam što Jesam. A to ne umire niti se rađa. Poslje smrti Fizičkog

tijela ne znam što de biti. No, ako si bio u snu vjerovatno deš i dalje da sanjaš,

ako bude neko ko de preživiti šok koji izaziva smrt.

Pitanje: Nimalo obečavajude...

Odgovor: ... nimalo.

Pitanje: A rekinkarnacija? Rekao si da ako imam više tijela imam

mogudnost reinkarnacije.

Odgovor: Da, rekao sam. No, sve su to samo koncepti. NIKO ne zna za

sigurno ništa. Stoga su koncepti. Ja znam da sam Živ stoga znam da du biti Živ i

kada ovo tijelo umre. Ali što nakon toga, ne znam. Tradicija kaže da ima seljenje

bida, da ima reinkarnacija i da je ona moguda. Takođe kaže koji su uslovi za to,

objašnjava reinkarnaciju koja je tebi poznata, pojašnjava dublje nivoe

reinkarnacije, pojašnjava ideju Vječnog Vradanja. Ali sve su to samo koncepti. Jer

ne postoji niko ko se vratio da bi nam rekao. A i oni koje smatramo da su se

vratili nisi ni umrli za stvarno. To što medicina kaže da su bili mrtvi ne znači

ništa. Prestanak rada srca ili mozga na nekoliko minuta ne znači da je neko

umro. Sve dok je Životna Sila u tijelu, može danima da ti stoji srce i da mozak ne

radi i da se vratiš u tijelo i nastaviš živjeti kao da se ništa nije desilo.

Sa stanovišta Tradicije, postoji Reinkarnacija. Postoji i viši oblik Reinkarnacije koji

ne ovisi o vremenu i prostori, postoji i ideja Vječnog Vradanja. Ali za mene, sve

su to samo ideje od kojih i nemamo neke stvarne koristi. Ja se sjedam svojih

prošlih života, barem imam sjedanje koje mi govori da postoji mogudnost. Ali

isto tako imam i saznanje da to sjedanje može biti bilo šta. Film, čitanje

kolektivnog polja svijesti, memorija kolektiva i ko zna što sve ne. Mene ne

zanima da li du se vratiti u Fizičko tijelo ili neko više, niti me zanima da li du

uopšte živjeti na neki nama poznat ili nepoznat način. Ja znam Ko Sam i Što je to

što Jesam. I to ne mogu izgubiti. Ostalo nije moja briga, niti me interesuje na

bilo koji način.

Pitanje: Kažeš da Učenje ima odgovore, ali ne vjeruješ u njih.

Odgovor: Nije stvar vjerovanja ili ne vjerovanja. Postoji Učenje o tome,

to je tačno. Ali sam više ubjeđen da je to Učenje još uvijek samo da se nečiji Um

umiri. Učenje kaže da ako imaš Astralno tijelo za tebe postoji Reinkarnacija i

vradaš se sve dok ga imaš ili dok ne pređeš na više oblike življenja. Tj. viša tijela.

Za onog koji živi na Astralnom nivou je isto kao i za tebe koji živi na Fizičkom.

Ima svoje Zakone, Sile koje djeluju, nalazi se u "zatvoru", nema slobodnu volju

kao ni ti što je nemaš i slično. I on mora da se oslobodi kao što to moraš i ti. I on

može da potpuno nestane kao što možeš i ti. Sve dok čovjek ne razvije Kauzalno

tijelo, tj. Božansko Tijelo, kako to naziva Tradicija i Učenje, on nije besmrtan.

Kada razvije Kauzalno tijelo on de živjeti sve dok živi Univerzum. I to je

tumačenje Tradicije. Ona još govori da Bide koje je razvijeno, može da živi na

više razina, tj. više vremenskih i prostornih razina jer ono nije ograničeno ni

vremenom ni prostorom. Takođe kaže da je mogude i Vječno Vradanje, tj.

vradanje u isti život više puta sve dok se ne pokupi i razvije, tj. nauči sve što je

trebalo da se nauči. Ponavljam, to su informacije od kojih nemamo nikakve

koristi, niti možemo da ih provjetimo sada dok smo u ovom tijelu.

Pitanje: Znači Radom izgrađujem Astralno tijelo, pa onda Mentalno..

Odgovor: .. ne. Ne postoji linearnost. Kada razmišljaš o ovome, a još

nemaš svoje isksutvo, onda probaj da znaš da linearnost vremena nije isti na

svim razinama, ved je sve relativno. Za Bide ne postoji nikakva linearnost ni

vremena, a kamoli prostora. Ti u isto vrijeme izgrađuješ sva tijela. Naravno, za

izgradnju Astralnog potrebnija je mnogo grublja energija nego za Mentalno ili

Kauzalno. Kako se odvija tvoj Rad, tako se odvijaju složene funkcije izgradnji

tijela. Što si svjesniji, što si suptilniji, iskreniji, itd. tako je i izgradnja tijela brža i

jača. Tijela su nosioci Svijesti, ali pod ovim mislim na Bide ili Svijest.

Pitanje: Znači, po ovom, ja ipak postojim..

Odgovor: .. ne, ne postojiš. Sve dok ne poznaješ Sebe ne možemo redi

da si ti Svijest ili Bide. Svako tijelo ima neku vrstu svoje samosvijesti koja nastaje

pod uticajima i Zakonima koji vladaju tim tijelima. Sve dok ne poznaješ Sebe, ali

Istinsko Sebe, ne možemo redi da si do kraja Kristalizovano Bide. Kada imaš

određenu Kristalizaciju Svijesti ti imaš i određenu kontrolu nad tijelima. Što je

dublja Kristalizacija, ili da kažem veda, tvoja kontrola tijela je veda, tj. tijela su

izgrađenija.

Pitanje: Ovo je sve komplikovano...

Odgovor: Jeste, jer razmišljaš sa ograničenjem. Sva tijela znače

određenu identifikaciju. To sam ti ved rekao. Kako se razbija tvoja Identifikacija

sa mislima, sa emocijama, sa fizičkim tijelom tako se ti oslobađaš uticaja tih

tijela. Koliko si Kristalizovan, a to ujedno znači i koliko je Identifikacija prekinuta,

ti si Slobodniji, imaš vedu Volju, vedu Svijest i slično. Kada se Probudiš, kada

spoznaš svoju Istinsku Prirodu, to je finalno Oslobođenje. Nema tu više nikakvih

tijela. Tvoja Priroda ili Istinska Priroda, nije ni u vremenu ni u prostoru. Niti je

vezana za bilo koje tijelo ili Um. To shvati kada istražuješ ovo polje. Probuđen

čovjek je Budan i na Astralu i na Mentalu i Kauzalu u isto vrijeme jer stanje

Budnosti prevazilazi sva ta tijela i razine. Ovdje pod Budnošdu podrazumijevam

stanje Probuđenje, ili znanje o Istinskoj Prirodi.

Ako si Identifikovan sa bilo čim, to znači da ne poznaješ Sebe i da još uvijek

Zakoni koji vladaju tim razinama vladaju tobom. Deidentifikacija znači

Oslobađanje od tih razina. No, znanje o Višim tijelima i ono što se dešava na tim

razinama je mnogo vede i šire od ovog koje mi sada imamo. Čovjek može znati

svoju Prirodu, znati Sebe i biti Probuđen, ali da li de se inkarnirati na Mentalnoj

razini ili Kauzalnoj ili ko zna kojoj, to ne možemo znati. Za nas je bitno da se

oslobodimo robstva na ovoj razini i idemo dalje u svom Evolutivnom Razvoju.

Postoje svijetovi koje mi ni ne možemo percepirati. To što se neki svijetovi zovu

Mentalnim Svijetovima, tebi ne znači ništa jer Mental poistovjeduješ sa

mišljenjem. A to nema veze sa mišlju.

Pitanje: Dobro na što bi ja, u ovom slučaju, trebao da obratim pažnju?

Na tijela ili?

Odgovor: Na sebe. Prosto i prošireno.

Pitanje: U smislu?

Odgovor: Najobičnijem smislu koje je mogude dati. Sebe sama. Znati sve

o tijelima i njihovim funkcijama a nemati kontrolu ili biti Gospodar samog sebe

je Neznanje, Spavanje, Avidja. A ne, kako vole da ti savjetuju prevaranti u

narandžastom, znanje ili Vidja.

Elem, Vidja u biti znači Budnost. Čisto radi pojašnjenja. Jer Vidju nazivaju

Znanjem, što je pogrešno. Znanje je posljedica Budnosti, a ne obrnuto kako vas

ubjeđuju.

Bitno je Razumjeti, Pitanje, ne misli da razumiješ.

Koncepti, Ideje, Ideologije

Pitanje: Ako je tako kao što kažeš, onda od kakve mi je koristi

proučavanje svih ovih Ideja, Ideologija i Koncepata kada to nikakve veze nema

samnom?

Odgovor: Nema samnom, ne sa tobom. Sve dok ne znaš Sebe, sve ovo je

pomod koja je dobra da Um utihne na neko vrijeme, da dobije objašnjenja koja

de ga zadovoljiti, da mu je jasnija njegova funkcija, da može da ono što je Uvidio

spusti u ovu realnost i upotrebi, jer ako to ne može da upotrijebi što de mu odna

bilo koja Ideja i Koncept?

Koncepti su dobri samo u mjeri u kojoj znaš da su oni Koncepti i ništa više. Kada

povjeruješ u Koncepte bojim se da si na krivom putu, jer de te odvesti daleko od

tebe. Što imaš prilike vidjeti među mnogim ljudima koji su unutar Spiritualnosti i

Rada.

Pitanje: Kojeg Koncepta se drži Rad i zašto?

Odgovor: Sve ovo što pričamo jeste Rad. Jer te upoznaje sa osnovama i

daje ti mogudnost boljeg razmijevanja tvog Uma i funkcionisanja. Ali uvijek, baš

uvijek, znaj da je to samo Konecet. I najbolji Koncept je samo Koncept i ništa

više. Rekao sam ti ukratko što je cilj Koncepta a samim tim i Ideje i Ideologije, ali

problem leži u ljudima, ne u samim Konceptima, Idejama i Ideologija. Što imaš i

sam prilike vidjeti.

Pitanje: Jasno mi je da nešto nije u redu sa tim što sam čuo...

Odgovor: ... sve je u redu sa tim što si čuo. Ti nisi u redu.

Pitanje: Ne razumijem.

Odgovor: Ti si razočaran onim što su prije nekoliko godina halapljivo

gutao, jeli tako? Ti si u sukobu sa tim, jer vidiš da nešto nije u redu, da nešto ne

štima.

Pitanje: Da.

Odgovor: To neštimanje nije problem Koncepta. Milioni ljudi vjeruju da

je djevica rodila Isusa, a niko ne razumije na što se misli pod tim. Milioni vjeruju

da je on bio putujudi cirkus čuda, ali NIKO ne zna da li je to istina. U stvari, mnogi

koji vjeruju u to se ni ne pitaju da li je to istina. Znači opet dolazimo do čovjeka

kao onove svih Koncepata i Ideja.

Druga stvar, sve to je smislio čovjek. Svemu tome je čovjek dao smisao i onda u

to povjerovao.

Nije medvjed pisao Bibliju, Kuran, Bhagavad Gitu, ved čovjek. Dobro, da se

odmah ispravim, možda je bila kokoš u pitanju iako bi prije rekao da kokoši

vjeruju u to što je neko napisao, jer samo kokoš može da kokodače bez

razumijevanja, i da cijeli kokošinjac uzbuni kada snese jaje koje je na nešto

podsjeda, ali nema pojma na šta.

Pitanje: Imam osjedaj da ti često puta ljude nazivaš nekim od životinjskih

imena. Zašto?

Odgovor: O ne. Ja samo imenujem ono što oni jesu. Ja ih nisam stvorio

kokoškama, možda njihov bog jeste, ali ne ja, ne moj "bog".

Pitanje: Tvoj bog, njihov bog.. ne razumijem!

Odgovor: Hahahaha.. naravno da ne razumiješ. Samo se igram sa

njihovim konceptima. I u tom značenju sam to rekao.

Pitanje: No, još mi nisi odgovorio na pitanje.

Odgovor: Kokoši, ovce, janjad i sve domade i divlje životinje su samo

imenovanje osobina koje ti ljudi imaju. U stvari, kada bih ih nazvao ljudima

vređao bih one koji su svoj životni vijek "žrtvovali" da bi to i postali. Ljudi.

Sramota je tzv. ljudski rod nazvati čovječanstvom, kada znaš da je čovječanstvo

obilježje Budnog Čovjeka, ne kokoške. Ali.. Jasno mi je što želiš redi. Koristim te

izraze, s tom razlikom da JA njih koristim, ne oni mene. Kada imenujem nekog sa

imenom "kokoš" znaj da je riječ o čovjeku koji samo kokodače, pretežno

intelektualnom tipu, zapadnom filozofu i slično. Kada kažem "ovca" govorim o

čovjeku koji ne može da mekede izvan stada u kojem se nalazi jer jedino u njemu

nalazi sigurnost i emotivnu podršku. Iako, nemoj se previše držati toga kako ih

imenujem, jer često mjenjam imena.

Pitanje: Da, ali još uvijek mi to ne zvuči pozitivno, ljudski..

Odgovor: .. niti de zvučati sve dok se nalaziš unutar tih obilježja. Stvar je

u tome da iako to kažem, to ne znači da podcjenjujem, da nisam tolerantan. To

je za mene samo riječ koja definiše neke osobine ali ne i sud o čovjeku.

Pitanje: Ok. Jasno. Vratimo se našoj temi. Rekao si da je i Rad samo

koncept, možeš li to malo pojasniti?

Odgovor: Kao i sve što je tumačeno Umom, tako je i Rad samo jedan

koncept koji ima za svrhu bolje snalaženje, jasnije sagledavanje, određene

ciljeve i slično. Rad nije bogom dana stvar koja je najbolja, najsavršenija ili šta

sve ne. To je također Put koji ima neke karakteristike koji ostali Putevi nemaju,

ali i ima mane kao i svaki od njih. Zapamti, Rad čine ljudi. Čim su ljudi u igri to

može biti bilo šta. Bilo kakva Spiritualna Učenja mogu postati zamka za budale,

jer nije stvar samo u učenju ved i njegovom tumačenju. Živ Čovjek ne može da

pogrešno tumači Učenje...

Pitanje: Kako?

Odgovor: Prosto, jer ono što on jeste samo je Učenje. Njegova Životnost

je ono što sačinjava Učenje. On Zna samim Sobom što To što Učenje predstavlja

znači. I to je njegova Stvarnost. Jer sama srž Toga jeste srž Istinskog Jastva, stoga

ne može biti greške.

Pitanje: A šta ako ipak dođe do greške? Kako to da su neki Odgovori

negirali neka Učenja, negirali neka znanja?

Odgovor: Oni nisu negirali Učenja i Znanja, negirali su tumačenje tih

Učenja i Znanja. Negirali si pogrešnu upotrebu.

Pitanje: Pojasni mi.

Odgovor: Recimo, svaki ljek, koji pomaže, ima duplu namjenu. Može da

te izlječi, a može da te ubije. Da li to ljek čini lošim ili dobrim?

Pitanje: Ni jedno ni drugo.

Odgovor: Baš tako. Ni jedno ni drugo. Ljek je ljek, ali upitreba ljeka je

sasvim treda stvar. Ako si zlonamjeran možeš nekog da ubiješ, a ako si

dobronamjeran možeš nekog izlječiti, spasiti mu život. Ali ako si neznalica i ne

poznaješ niti ljek niti si lječnik iz dobronamjernosti možeš pogrešno dati ljek. Ista

stvar je i sa tzv. učenjima. Dok je Majstor ili Živi Čovjek bio živ, prisutan takva

greška se nije mogla desiti. Ali kada on napusti tijelo, umre, tada učenje ostaje

na milost i nemilost Učenicima. Iz dobre namjere oni kredu da tumače Učenje ali

oni ga suštinski ne razumiju. Vremenom učenje postaje sve, samo ne Učenje.

Ono postaje zatvor.

Pitanje: Jednom si rekao da je Spiritualnost, pa čak i Rad, postala zatvor

za ljude. I to mnogo opasniji zatvor nego zatvor u kojem se svakodnevni ljudi

nalaze. Na što si tačno mislio? Jer mi ovo što sada govoriš liči na to.

Odgovor: Dobro si ovo rekao. "Svakodnevni ljudi". Napravio si jedan

mudar potez. Prosto si iskazao određeno poštovanje prema onima koji nisu na

Stazi, a opet si jasno razlučio ljude na Stazi i ljude izvan Staze. Predivno.

Zatvor svakodnevnog čovjeka jeste zatvor njegovog Uma, čula, tijela, misli,

emocija.. itd. On je zatvoren sam u sebi. Niko ga ne čuva, jer nema potrebe za

tim. On sam sebi je sudac, porota, čuvar i dželat. Društvo je prosto ogledalo

čovjeka samog po sebi. Ili drugim riječima, društvo ogleda čovječanstvo a

čovječanstvo ogleda društvo. Kao i drvo šumu i šuma drvo. Ne može biti razlike.

To je vječni zatvor koji se vrti u krug. I svi smo njegovi zarobljenici. A opet, taj

zatvor je mnogo širi i dublji nego što mi možemo pretpostaviti jer ne uključuje

samo nas, ved i mjesto na kojem se planet na kojem živimo nalazi, mjesto

sunčevog sistema, mjesto u Evolutivnom poretku i slično. Tako da je sve to

ogledalo nas samih i mi smo ogledalo tog sistema. No, zbog sljepoče mi ne

vidimo ništa dalje od vlastitog nosa. Stoga vedina i ne zna ništa više od onoga što

se tiče njigove egzistencije.

S druge strane imamo tzv. Spiritualnost koja nam pruža neke odgovore na

pitanja koja imamo, tipa koji je smisao svega ovog, ko sam ja, koja je moja svrha

i slično. Ti odgovori nam pružaju neke osnove razumijevanja nešeg položaja, ali

su također ispunjeni notornim glupostima. To mi liči na onu priču o Hipnotizeru i

Ovcama. Znaš tu priču?

Pitanje: Naravno.

Odgovor: Spiritualni koncepti nam služe da bolje spavamo. Kada se to

spoji sa našom prirodnom osobinom da puno ne zapitkujemo, da nismo kritični,

da nemamo kritičku svijest, da sve prihvatamo "zdravo za gotovo" to postaje

poražavajude. Davanje obilježja čovjeku koje on trenutno nema, samo produžuje

i učvršduje san u kojem se nalazimo, otud opasnost Spiritualnih koncepata. Ako

te neko ubjedi kako si ti visoko spiritualno bide koje je ovdje došlo radi nekih

iskustava, ili radi ko zna čega, i ti u svom snu prihvatiš tu igricu, deside se tvoja

stagnacija, degradacija, ne i tvoj razvoj.

Pitanje: Zašto?

Odgovor: Zato što ništa nedeš poduzeti povodom svog života.

Prihvatideš to kao tzv. "činjenicu" i dalje deš da spavaš. Naravno, mnogo boljim

snom.

Ti mi liči na Bernera i ekipu koja je radila tzv. "inteziv prosvjetljenja" ili nekog

sličnog naziva. Ljudi su na tim intezivima doživljavali neka povišenija stanja

Svijesti, zbog pritiska u kojem se nalaze tokom inteziva. Ulazedi u jedan aspekt

Svijesti koji se temelji na osnovnom osjedanju "ja" koji je u pozadini misaono-

emotivno-tjelesnog sistema postali su ubjeđeni da su doživjeli tzv.

prosvjetljenje. No, to je daleko od Prosvjetljenja kao što je Centralno Sunce

daleko od našeg Sunca. Poslje tih inteziva imali smo mnoštvo idiota koji su

govorili da su se prosvjetlili. Čak su se i takmičili ko je koliko prosvjetljenja imao.

Idiotluk. Ništa više. Ništa bolji koncepti nisu ni u ostalim oblicima Spiritualnih

Učenja. Ljudi ih prihvate, počnu da vjeruju u njih jer odgovara njihovom snu i

ostali i dalje ovce kakve su i bile. Nikakve promjene.

Sličan slučaj je trenutno i sa Advaita Učenjima. Ta učenja imaju strahovitu

osnovu i pojašnjavaju neke temeljne zakone i Znana koja čovjek može da

zadobije. No, problem nastaje kada ta Učenja ubaciš među somnabuliste.

Somnabulista je mjesečar. Može da se krede, da čini složenije pokrete, ali i dalje

spava. Kada Somnabulista čuje ideje Advaita Učenja, on sam sebe u njih ubjedi i

time uđe u mnogo dublje stadije sna iz kojeg skoro pa nema izlaska.

Pitanje: Kažeš "skoro". Na što misliš? Postoji izlaz?

Odgovor: Da, ali iziskuje strahovitu Patnju. Prvo ga trebaš vratiti u san

koji je imao prije tih ideja. Tada moraš da mu pokažeš da sanja. Tek poslje toga

možda se nešto može učiniti. Možda postane pripravnik učeništva. Ali to je

rijetko kao što je rijetko da deš vidjeti indigo kravu.

Izaz uvijek postoji, ali nisu svi voljni da ga potraže.

Pitanje: No, vratimo se na naš razgovor. Koliko mi može koncept pomodi

u mom spiritualnom napretku, i što u stvari znači ta riječ "spiritualni napredak"?

Nekako mi je sve teže koristiti tu riječ.

Odgovor: Zato što polako shvadaš da je to samo riječ koja nema nikakvo

značenje.

Pitanje: Kako?

Odgovor: Prosto. Ko gdje napreduje?

Pitanje: (čutao sam).

Odgovor: Baš tako. Ko to u neče što zoveš sobom napreduje i gdje to

napreduje?

Pitanje: Ne znam. Zbunjen sam svim tim.

Odgovor: I ne bio. Kada kreneš da koristiš Um, kada prekineš začarani

krug u kojem Um koristi tebe, tada postaješ zbunjen. Zbunjen jer napokon

shvataš da su sve te riječi samo buka u vazduhu i ništa više. Najglasniji

zagovorenici Spiritualnog napretka su oni koji čuče na zemlji, koji ništa nisu

doživjeli, ništa shvatili i slično. Oni koje bi mogi svrstati u tu riječ "spiritualni

napredak" skoro su pa nevidljivi. Jer jasno znaju što to znači. Um koji se tripa tzv.

"spiritualnog napretka" je upravo Um koji na kraju umire. On, najglasniji

predstavnik tog napretka, ne preživljava stvarni napredak, stvarnu spoznaju.

Kada sam došao da Učim, kada su me primili za pripravnika, šegrta,

suočen sam bio sa činjenicom da sam totalni idiot, da ništa ne razumijem, da

nemam nikakvog znanja i slično. Morao sam četrdeset dana da radim jednu

tehniku samoosvešdivanja u kojoj, ako se ispravno odradi, ne ostaje nikakva

trajna osobina ličnosti koju sam imao kada sam se pojavio na vratima Hrama.

Nakon isteka tih četrdeset dana, počeo sam učiti Jezik. Dali su mi neke tekstove

koji pojašnjavaju čovjekov položaj u Univerzumu i riječnike u kojima je

pojašnjena, maltene, svaka riječ koju sam pročitao. Dobio sam, ne tako debela,

dva svitka i moje proučavanje trajalo je oko tri mjeseca. Sve što sam pročitao i

intelektualno shvatio morao sam kroz primjer da objasnim Majstoru, a ako

nisam imao primjer, pred mene je stavljana situacija u kojoj sam direktno

doživljavao to što se u tim svitcima govorilo. Moje šegrtovanje trajalo je godinu

dana. Kada sam naučio Jezik, kada sam shvatio položaj čvovjeka, kada sam

osvjestio svoje filmove, svoje misli i emocije, svoje tijelo u nekoj mjeri, htio sam

da pobjegnem "glavom bez obzira", ali me je nešto zadržalo. Tada sam iniciran u

Učenika.

Pitanje: Šta je to "nešto" što te je zadržalo?

Odgovor: Čekao sam to pitanje. Istina je gorka, ali njena gorčina

oslobađa. Kada sam shvatio istinu o sebi i čovjeku u globalu, nisam mogao

pobjedi, iako je svaka čelija tijela htjela da ode odatle. No, ono što me

zadržavalo bila je jednostavnos, direktnost, istinitost onog što sam saznao. Više

nisam mogao nazad, bez obzira koliko to htio. Riječima laika, previše sam znao.

Ta Istina koju sam shvatio, jedna u nizu Istina, me je obuzela. Njena gorčina je

ušla u svaku poru u meni, i bez obzira koliko je u meni još bilo laži, ta laž,

umjesto da me odvuče kao sve ostale ljude, je odradila svoj posao.

Pitanje: U smislu?

Odgovor: U smislu da više nije bilo smisla lagati se dalje. Laž je još uvijek

bila jaka, ali njeno spoznavanje je bilo jače. Tako da mogu redi da, nije istina bila

ta koja me je zadržala, ved nepreglednost laži koju sam vidio. Nisamo mogao

nazad. Nisam mogao ponovo da zaspem i da vjerujem u laž.

Pitanje: A sada, interesuje me kakve su dodirne tačke između toga što si

mi ispričao i mog pitanja? Osjedam da ih ima, ali ih ne vidim.

Odgovor: Stvar koja mi je data je bila koncept kao i svaki drugi koncept,

s tom razlikom da taj koncept moraš da direktno vidiš, ne da vjeruješ u njega.

Sada, nakon niza godina od tog događaja, vidim da je i taj koncept bio laž. Ali

pošto mi, kao ljudska bida, ne možemo da vidimo Istinu, ona mora biti

upakovana u koncept. Pomodu tog koncepta razbijeni su drugi koncepti. Ako je

Učenje ispravno, i ako iza njega stoji Živi Odgovor, onda se on potrudi da i taj

koncept koji je služio za razbijanje ostalih koncepata, bude na kraju razbijen. Jer

i on je samo koncept.

U smislu "spiritualnog napretka" mogu ti redi da to nije bio nikakav napredak,

ved uništavanje bilo kakve ideje o napretku, naročito spiritualnom. Ne

napreduješ nigdje, ved se vradaš u svoje Prirodno Stanje koje nije napredak. Ali

ne mogu ga nazvati ni "nazadak" jer bi to u tebi probudilo niz asocijacija. A te

asocijacije, sve dok tvoj Um nije prihvatio ispravan poredak i razumijvanje, ne bi

bile korisne za tebe. Tek kada doživiš i vidiš to o čemu pričamo, tada možemo

redi što se tačno zbiva.

Pitanje: Možeš li mi barem sada naznačiti?

Odgovor: Odučavanje. Odučavaš se od svega onog što si učio i što su te

učili. Jer sve to je služilo da bolje spavaš.

Pitanje: Znači ne ostaje ništa o učenja koja su oko nas?

Odgovor: Ne. Ostaje sve od učenja oko nas, ali ne onako kako to sada

doživljavaš. Ostaje bit Učenja, ali ovaj put Živa Bit. Ne mrtvi spisi.

Pitanje: Kad smo ved kod Spisa. Koliko su oni istiniti?

Odgovor: Sada malo, ali u njima još uvijek postoji nit istine. Problem je u

tome što je ta istina skrivena u moru laži.

Pitanje: Kako?

Odgovor: Lako. Ako tebe nema, sve što pročitaš de biti tumačenje filtera

tvog Uma. Filteri Uma su izgrađeni u okolini koja je sama lažna. Tako da ni oni ne

mogu bit način pomodu kojeg deš shvatiti što tamo piše. Drugi problem je u

tome što niko te spise ne može čitati na jeziku na kojem su pisane, jer su ti jezici

izmrli. Pošto ih niko ne može poričitati u svom izvornom obliku, ono što

dobijamo prevođenjem jeste skrnavljenje tih Spisa. Jer vedina riječi koje

pojašnjavaju Stanja i govore o čovjekovom spiritualnom razvoju su krivo

prevedene. Ne zato što je neko namjerno krivo prevodio, iako je i toga bilo, ved

zato što te riječi u tim jezicima ne postoje. Treda stvar, Spise su prevodili ljudi

koji su bili Učenici, poslje smrti Majstora. Samim tim učenici koji su ih prevodili

nisu imali Ispravno Znanje, tj. nisu bili do kraja Kristalizovani niti su Znali Sebe.

Tako da su neke riječi predođene u sistemu filtera koji su oni imali. I otuda

pogrešno prevođenje.

Recimo, indijska riječ "Vidja i Avidja" u našem današnjem prevodu znače "znanje

i neznanje". Što je potpuno pogrešno prevođenje. Kada čovjek čuje riječ "znanje

ili neznanje" on shodno filterima koje ima shvata da je to nešto što se uči ili ne

uči. Da znanje označava intelektualno učenje, moralne principe i što sve ne.

Ispravno tumačenje tih riječi jeste "budnost i san". Čovjek koji je Budan ima

Znanje. To Znaje jeste Znanje o njemu Samom. Čovjek koji nije budan, nema

znanje o Sebi, ved je u Neznanju. Tako da dolazimo do toga da te dvije riječi

imaju totalno drugi značenje i samim tim ako ne znamo to značenje sve što

pročitamo dalje u tekstu de biti u kontekstu pogrešnog razumijevanja tih riječi.

Ali kada nam neko pojasni što znači "Vidja i Avidja" tada sve što pročitamo u

tekstovima koji spominju te dvije riječi i na njih se oslanjaju ima totalno

drugačije značenje. Razumiješ sada?

Pitanje: Da, sada mi je jasniji pojam Preciznog Jezika.

Odgovor: Baš zbog toga, čovjek koji se nađe u Ezoteričnom Radu mora

prvo da nauči Jezik. Jer bez toga nema ni približnog tumačenja Spisa na ispravan

način. I to je osnova.

Pitanje: Uvijek sam imao osjedaj da je Spiritualna Škola ili Ezoterično

Učenje nešto mistično, ispunjeno tajnim tehnikama, znanjima i slično..

Odgovor: .. svi smo imali. No, to nije tako. To je ponovno spoznavanje

temeljnih znanja koje smo izgubili socijalizacijom i tehnološkim napretkom.

Ponovno učenje svega što smo izgubili, svega čega smo se odrekli. To je jako

zanimljivo kada primjetiš.

Pitanje: Kako? Zar to nije degradacija?

Odgovor: (hahahahaha).. ne. To je Evolucija. Ako si se izgubio na putu

kroz neku veliku šumu, što činiš? Pokušavaš se vratiti nazad na put koji si

izgubio. Tek kada pronađeš put kroz tu šumu, možeš pronadi put za izlazak iz

nje. Ili neko tebe može pronadi. Pokazati ti put kroz šumu. U tom smislu, Majstor

je onaj koji pokazuje Put, ali ne putuje umjesto tebe. Kada je Majstor Živ, u svim

značenjima te riječi, onda Majstor može tumačiti neke Spiritualne Koncepte i

pomodu njih dovesti te do određenog razumijevanja koje je potrebno za

nastavak puta. Jer bez njih, tvoj Um bi se osjedao kao ogromna prazina iz koje je

sve iščupano, kao ljuštura. I upravo se u tome krije ideja Koncepata.

Pitanje: Možeš to još malo pojasniti? Rekao si da poslje smrti Majstora

najčešde nestaje i učenje, ako sam dobro shvatio? I da učenici, nesvjesno,

tumače učenje koje im je dato, ali zbog nerazumijevanja ono se krivo protumači.

Ako je to poznato, zašto ona nije ostavljen neki Spis koji bi čovjeku na vrijeme

prenio tu grešku i naučio ga tome što nazivaš Preciznim Jezikom?

Odgovor: Uvijek nešto nesvjesno, a? Stvar je prosta. Ne možeš da

napišeš neko upustvo jer bilo koji jezi, bez obzira koliko on bio savršen, kada se

napiše i spremi u spise, postaje mrtvi jezik. Precizan jezik može samo da postoji

kraj Život Čovjeka, ne na mrtvim stranicama spisa. U svim spisima, kada ih čitaš

na orginalnom jeziku na kojem su pisane, riječi su tačne i tačno prenose ono što

treba prenijeti, ali problem je u tome što ne postoji riječnik pojmova. A pitanje

je zašto?

Pitanje: Da, zanimljivo. Zašto ga nema?

Odgovor: Zato što svaka epoha ima svoj jezik i svoje razumijevanje

određenih riječi. Mi možemo da koristimo iste riječi kao prije 2000 godina, ali

one više nemaju to značenje. Možda više ni ne postoji to što one imenuju.

Možda pojašnjenje tada dano, ima drugačije značenje nego sada. Možda su se

ostale riječi izgubile.. Puno je "možda". Stoga, znajudi tu problematiku, zna se da

Preciznom Jeziku može samo da te nauči neka Škola, Majstor, ili drugi Učenici

koji znaju Precizan Jezik.

Pitanje: A šta ako nemam u blizini Majstora,

Školu ili Učenike koji znaju taj jezik? Da li je moj napredak unušten, tj. da li je

moja mogudnost napretka uništena ako nema tih ljudi?

Odgovor: I da i ne. Sve zavisi od tebe. Ako si ti Iskren prema sebi, onda

de se nadi način da naučiš Precizan Jezik. Ako nisi, onda ga nedeš nadi. Ako si

Iskren, možda de se Stvarnost iskreirati na taj način da te dovede do ljudi koji

znaju Precizan Jezik, možda deš nadi na neka tumačenje i dobiti ideju Preciznog

Jezika, možda deš naduti. Nebitno. Ono što je bitno jeste da de Znanje o

Preciznom Jeziku nači načina da dođe do tebe. Ali samo ako ti postojiš. Ako tebe

nema, kome da to Znanje dođe? Mrtvilu? Smrti? Ideji o sebi?

Pitanje: Jasno. Nego vratimo se Konceptima. Rekao si da su Koncepti

koristi u jednoj mjeri a ved u nekoj drugoj nisu korisni, o čemu se radi?

Odgovor: O životu koji živiš imaš samo Koncepte. Koncepti su ideje koje

smo prihvatili o tzv. Stvarnosti oko nas, Životu, a onda i postojanju Života,

Bogovima, Demonima ili čemu ved. Koncept ima za ideju pojašnjenje određenih

nepoznatih stavki u životu oko nas i unutar nas. Ako pažljivo posmatraš

uvidjedeš da se Koncept sastiji od Uvjerenja i Ubjeđenje.

Pitanje: Čekaj, zar to nije isto?

Odgovor: Ne, nije isto, ali smo u svom neznanju to izjednačili. Ali

vatidemo se na Ubjeđenja i Uvjerenja, jer za kasnije razumijevanje moramo

vidjeti koliko su ona stvarna, na što se odnose i slično. Za sada se držimo

Koncepta.

Ono čemu služi Koncept jeste da nepripremljen i nezreo Um ubjedi u

neke tzv. istine, tj. da ih organizuje u određene ladice koji bi imali zadatak da

nam olakšaju sam život i razumijevanje tzv. Istina. Stoga na ovom svijetu imaš

milijarde Koncepata, a samo nekolicinu koja je korisna za čovjeka. Između

ostalog, svi Koncepti koji na kraju ne daju dobre odgovore koje možeš da

provjeriš i dokažeš na nekom određenom dijelu svog Puta su pogrešni Koncepti.

A složideš se samnom da je takvih masa. Koncepti o Bogu ti nimalo ne

približavaju samog Boga, ali ti ga zato udaljavaju. Stoga, bilo koji Koncept o Bogu

je pogrešan Koncept.

Između ostalog, sam Koncept o Bogu kaže da Bog nije spoznatljiv nijednim

čulom koje imamo, bilo ono materijalno ili nematerijalno. A opet s druge strane

imaš masu religioznih ustanova koje zarađuju masu novca, koje imaju političku

vlast, koja manipulišu ljudima i to u svu pomod Koncepta o Bogu. Zar to nije

zanimljivo? A malo prije me pitaš što sam ljude nazvao Ovcama, Kokoškama ili

kako sve ne!

Pitanje: Da, jasno.

Odgovor: S druge strane imamo Koncepte koji su korisni na određenom

dijelu Putu, ali se kasnije oni moraju uništiti. I upravo tu je bio problem sa

Majstorima koji su prerano napustili tijela, a nisu uništili Koncepte kod svojih

učenika. U svom dubokom neznanju i nesvjesnosti ti Učenici su pomislili da su ti

Koncepti stvarni i tako su se oni proširili. I danas imamo masu Koncepta koji

imaju neke koristi, ali pošto nema Ključa za razumijevanje, nema vijeka trajanja

Koncepta, oni su više štetni nego korisni. Upravo na toj činjenici, Ezoterični Rad i

Učenja, koriste Koncepte, ali ti ne dozvoljavaju da budeš iskorišten od istih. Zbog

toga je od izuzetne važnosti da čovjek ima Živog Odgovora, jer sam ne može da

shvati pogubnost onog što mu se u njega ugrađuje dok je još na Stazi i što na

kraju mora biti uništeno kada se približi kraju ili cilju Staze.

Pitanje:

Odgovor: