Pustinja

D. Berković

1

BIBLIJSKI MOTIVI PUSTINJE

Danijel Berković

1. PUSTINJA U SVETOM PISMU

Motiv pustinje u Svetom pismu zauzima osobito važno mjesto. To je mjesto i

okruženje, na kojem su se donosile najpresudnije životne i egzistencijalne odluke (Isus u

pustinji), to je mjesto bijega i napuštenosti (Hagara) i lutanja (Izrael), ali i mjesto

bogojavljanja (Mojsije, Izl 3:1), čak određeno i kao posebno mjesto bogoštovlja (Izrael,

Izl 7:16; 10:7,24). Pustinju je Jahve odabrao kao ‘zaobilazni put’, skoro pa kao

sklonište, od većih kušnji, strahova i izazova (Izl 13:17-18).

‘Pustinjski obrazac’ koji u tekstu i kontekstu Svetoga pisma zauzima tako

istaknuto mjesto treba sagledavati na razini koliko konkretnog doživljajaj u vremenu I

prostoru, svakako treba to promatrati i na razini metafore. U biblijskom jeziku, ova

korelacija između konkretnog iskustva i paradigmatske vrijednosti pustinje u

svetopisamskom tekstu neizbježno su povezani pa ih zato i tako treba tretirati. Ako

bismo iz teksta Svetoga pisma izuzeli sve reference koje, na ovaj ili onaj način,

spominju pustinju ili se dotiču toga motiva, izgrađuju određenu teološku strukturu,

debljina Biblije kao knjige u velikoj bi se mjeri stanjila.

Trebati ćemo zato postavljati neka pitanja; uz pomoć biblijskog teksta i konteksta

i nastojati iznaći neke odgovore. Neka od tih pitanja na mah mogu biti i retorička, sa

implicitno ponuđenim odgovorima, druga će zahtjevati nešto detaljniju analizu. Iako

valja ibjegavati jezik i analizu u kojoj će svaki spomen pustinje u biblijskom tekstu

imati kao analoški obrazac neko tipološko značenje, ipak postojano treba imati pred

očima gore spomenutu korelaciju između konkretnog i metaforičnog. U toj egezegetsko-

hermenutskoj vježbi ovu ravnotežu treba čuvati.

Evo nekoliko orjentacionih pitanja za otvaranje zadane nam teme. Kakvo je

mjesto pustinja u Svetom pismu ? Zašto i kako se to događa da se završi u pustinji ?

Tijekom boravka u pustinji kako se pojedinci ili narod u tom okruženju snalazi i kakve

su neposredne reakcije ? Ima li izlaska ili kako izići iz pustinje ? Koja je antiteza

biblijskoj pustinji ? Koje su osnovne paradigmatske vrijednosti pustinje u Svetom

Pustinja

D. Berković

2

pismu? Sva bi ova pitanja ponajprije treba pažljivo razmotriti i grupirati. I to na način

koji bi tvorio jednu smislenu egezegetkso-hermenutičku cjelinu.

Uzmimo stoga tri temeljna motiva kojima bismo artikulirali poziciju pustinje u

Svetopisamskom tekstu: ulazak, boravak i izalazak iz pustinje. Dakle, zapravo već i u

gornjim pitanjima spomenuto – razlozi ulaska u pustinju; pitanje reakcije na pustinju

tijekom boravka; put kroz pustinju i procvjetala pustinja, ili izlazak iz pustinje.

1.1. Kakvo je mjesto pustinja u Svetom pismu ?

Smrt, glad i glasovi. Mjesto suše i bezživotnosti. Riječima proroka Ezekiela, to je

“dolina kostiju”. Okolnosti u kojima život ne cvjeta. Teško je govoriti o tome čega

tamo ima, jer u pustinji nema ništa. Ili možda i nije uvijek tako ?? U pustinji nema hrane

pa stoga đavao samo čeka priliku da Isus iznemogne od izgladnjelosti pa da mu ponudi

opciju spasa - "reci ovom kamenju da postane kruh". Bez jela nema života i zdravlja, a

pustinja sasvim sigurno ne pruža privlačan jelovnik. I upravo je ovo bila prva Isusova

kušnja.

Nevolja, trpljenje, kušnja - sve je to bjelodano prisutno kroz cijelo Sv. pismo. a

jedna od tipičnih biblijskih paradigmi za kušnju i muku jest upravo pustinja. U njoj su

Izraelci lutali; u pustinji je sam Isus bio izričito teško kušan; to je mjesto kamo su

izbjegli svi oni koji su bili umorni od svega ili ljuti na Boga (Iija,Jona).

Jahve je vodio svoj narod, u skladu s njegovim obećanjima prema zemlji u kojoj

teče med i mlijeko. Ali do meda i mlijeka dolazilo se preko pijeska! Bilo je tamo na

pustinjskom jelovniku i prepelica, a ponešto i mane...Ali pustinja je zastrašujuće

iskustvo. Do te mjere da je bolje robovati u izobilju (u Egiptu smo imali i zelja) nego se

jednolično hraniti u okolnostima pustinjske kušnje i nevolje. Tendencije instant

civilizacije nisu zaobišle ni kršćanski nauk. Trpljenje, bolest i patnja još su za Isusova

života u njegovih sjedbenika i tadašnjeg vjerskog i društvenog sustava gledale na

nevolju i trpljenje kao kaznu Božju (za što istina umnogome i ima osnove).

Navještaj nevolje i trpljenja. Jasno je naznačena budućnost nevolje i trpljenja.

Neizbježnost i prisutnost boli i patnje.

Pustinja

D. Berković

3

Priprava i kontemplacija.

Vrlo brzo nakon širenja Kršćanstva i rađanja prve kršćanske crkve svoj put k

pobožnosti i Bogu našli su ‘pustinjaci’. Pustinja je bilo mjesto kontemplacije i priprave.

Povlačenja od vreve i buke civilizacijskog života. Mjesto i vrijeme duhovne priprave.

Za Isusa se veli da se iz pustinje vratio “sa silom Duha u Galileju” (Lk 4:14).

Mjesto navještaja

Dakle, to je i lokacija razglašivanja onoga glasa koji “viče u pustinji” (Iz 40; Mat

3). Ne bi li bilo smislenije vikati i naviještati tamo gdje ima nekoga da sluša; tamo gdje

se odvija život, gdje ljudi žive, gdje je živahni promet; a ne u pustinji ?? No, pustinja je

također i uvijek bila i mjesto pokore kamo su odlazili ‘pustinjaci’.

2. PUSTINJSKI OBRAZAC

Iskustva pustinje u Svetom pismu dohvatit će mnoge; od nepravedno potjerane

Hagare, preko patnika Joba, bundžije Jone, sve do Spasitelja Isusa.

Pustinjski obrazac. Ostaje nam da u svim tim iskustvima razmotrimo jedinstveni

obrazac događanja i ponašanja onih koji su se zatekli u pustinji. Biblijski tekst zahvalan

je materijal u tim događanjima i pitanjima obzirom da nas na relativno jednostavan i

ujednačeni način provodi kroz sva ta pustinjska iskustva.

‘Pustinjski tekstovi’ Svetoga pisma na elegantan način nas provode kroz

sveukupnu dramu pustinje. I to serijom jednostavnih pitanja, nerijetko su to retorička

pitanja, koja nas već svojom sugestivnošću vode prema implicitnim ili eksplicitnim

odgovorima.

Tri su temeljna pitanja. Slijedeći opciju i obrazac temeljen na tri temeljna pitanja,

sažetak pustinjskog tekstualnog biblijskog obrasca možemo, sažeti u tri temeljna

pitanja: (1) kako se netko u pustinji našao ili se tamo tek zatekao (ulaz) (2) kada se već

našao u ‘pustinji’, kako se tamo snašao i ponašao (boravak). To je onda pitanje reakcije

u datim okolnostima, i konačno (3) kako je iz pustinje i izašao (izlazak).

Svako od ova tri pitanja-i-odgovora nalazimo u svakom od biblijskih pustinjskih

iskustava. Dakle, svaka od biblijski opisanih pustinjskih ne-prilika sadrži ova tri pitanja,

ali i nudi neke odgovore.

Pustinja

D. Berković

4

Što ćeš ti ovdje ?

Odakle ti ovdje (?) često je pitanje čuđenja i iznenađenja kada se susretne nekoga

koga niste očekivali na tome mjestu !!

Sasvim je logično i za očekivati da će se prvo tražiti odgovor na pitanje kako se

netko našao u pustinji ? Koji su to sve razlozi, izvanjski ili unutarnji, koji su nekoga

nagnali, potjerali ili ponukali da se uputi u pustinjski kraj.

Hagara i Jišmael

Među prvim biblijskim ‘pustinjskim’ iskustvima jest pripovijest o Hagari.

Iskustvo pustinje mnogo će se puta kasnije opetovati kod mnogih biblijskih pojedinaca,

Ilija i Jona u SZ, pa do Ivana Krstitelja i Gospodina Krista Isusa u NZ , i sve do cijelog

Božjeg naroda.

Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - pa je

zapita: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš? "Bježim, evo, od svoje

gospodarice Saraje", odgovori ona. (Post 16:6f)

Ivan Krstitelj

Već u novozavjetno vrijeme pustinja u Svetom pismu nije bilo samo mjesto

kušnje i nevolje. Bila je to lokacija gdje se treba “Pripraviti put Gospodnji” i

“poravnati staze” (Mk 1:3). Ivan Krstitelj pojavivši se izašao je u pustinju

‘propovjedajući u pustinji judejskoj’ (Mat 3:1). Živio je pustinjački ekscentrično.

“Bijaše obučen u odijelo od devine dlake, o bokovima imaše kožni pas. Hranio se

skakavcima i divljim medom” (Mk 1:6).

Ilija

Drugo je pitanje kakva reakcija slijedi na zatečenost u pustinji. Važno je također

znati i što ili koga (Iz 34:11-15; Mt 4:3) će se zateči u tom negostoljubivom i surovom

okruženju.

U 1Kr 18 kako opisuje tekst, Ilija je bio sasvim drugi čovjek od onog Ilije kojeg

nalazimo u 1Kr 19. Izrazito odvažno i neustrašivo, suočava se s kraljem Ahabom

(18:16-19). Potom Ilija velikom odlučnošću i vjerom pobjedonosno staje nasuprot 450

Balovih proroka (18:20-40). Unatoč iskušenjima velike suše i elementarne nepogode,

Ilija se nadnaravnom vjerujom pouzdaje da će Jahve poslati kišu. Jedva da je mali

Pustinja

D. Berković

5

oblačak vidljiv na nebu on već šalje poruku kralju Ahabu – „Idi, kaži Ahabu: Upregni i

silazi da te kiša ne uhvati“ (18:41-44).

Ali potom, kao iz vedra neba, u slijedećem poglavlju (1Kr 19) slijedi radikalni

preokret i antiklimaks svih Ilijinih herojskih poduhvata. Dovoljna je prijetnja Izabele,

žene kralja Ahaba, da Iliji utjera strah u kosti,

On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život...ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod

smreku, zaželje umrijeti i reče: 'Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju“ (19:3,4).

Ilija je čak bio i upozoren da će ovo pustinjsko iskustvo potrajati: „pred tobom je

dalek put“ (19:7), on je nastavio pustinjom: „četrdeset dana i četrdeset noći“ (19:8), a

da bi onda došao glas s neba: „Što ćeš ti ovdje Ilija?“ (19:9)

Jona

Za razliku od Ilije koji je u rezignaciji i depresivnom stanju napustio bojno polje,

Jona u svom pustinjskom iskustvu reagira drugačije. Ljutnjom.

“Joni bi veoma krivo, rasrdi se..Sada Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego

živjeti. Jahve odgovori: ‘Srdiš li se ti s pravom?” (Jona 4:1-4),

Na pitanje ima li opravdanja njegovoj ljutnji on rezolutno odgovara, “Da, s

pravom sam ljut na smrt” (4:9).

Isus u pustinji

Iznimno je važno spoznati u kakvom stanju ‘pustinjak’ izlazi iz pustinjskog stanja.

Postavlja se i pitanje, hoće li uopće svi izići iz pustinje (1Kor 10:5) ?

Evidentno je da je Isus pošao u pustinju potražiti Ivana i zatražiti krštenje (Mt

3:13; Mk 1:9). Na što ga je ovaj odgovarao “Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k

meni” (3:14). Pustinja izgleda tada kao idealno mjesto duhovne priprave. Evanđelista

Marko veli,

“Odmah poslije toga Duh ga natjera da ide u pustinju. I ostade u pustinji četrdeset dana, i

sotona ga kušaše” (Mk 1:12).

Pustinja

D. Berković

6

2.1. ULAZAK

Ostat će nam važna pitanja - ulaska i izlaska iz pustinje; ali isto tako važno pitanje

kako se ponijeti ili što sve možemo očekivati u pustinji? Kakve će rezultate, posljedice,

traume i tragove boravak u pustinji ostaviti? Koji su to putovi koji vode u pustinju?

"Ako je Jahve s nama zašto nas sve ovo snađe" (Su 6:12-16)

Ps 81:12.13 "Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu"

Pnz 5:32 “Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio!Ne

skrećite ni desno ni lijevo”

Post 15:13 "Dobro znaj da će tvoji potomci biti tlačeni...

Gideon. Tekst započinje anđeoskim pozdravom Gideonu:"Jahve s tobom, hrabri

junače" (6:12). Gideon kao i mnogi u nevoljnoj situaciji ne razumiju ovaj govor,

pogotovo ne ili barem ne dok se nalaze u datoj situaciji. Kad sunce sja, onda bi

volontirali za junake. "Ako je Jahve s nama", zašto nam ne ide sve na dobro. I zašto je

tako kako jest. Hitri u našem 'znanju' odgovor je jasan - zbog njihovih (naših grijeha),

jedino još nam ostaje razriješiti 'tko je sagriješio'.

2.2. BORAVAK

Je li Bog okrenuo leđa ?

Da li je pustinja mjesto bez Boga ?? Usp: "Mirno ću gledati s mjesta svojega" (Iz

18:4)

* nije toliko represivni Jahve i odmazda. Nije to božanska kaznena ekspedicija.

Više možemo govoriti o Jahvinoj rezignaciji; a nakon mnogih pokušaja (pustih ga!).

* pak; pretvara se sve to u kaznu; jer biti napušten ostavljen od Jahve. "Svi će biti

ostavljeni" (Iz 18:6). Što je nego gorka kazna kada Svevišnji okrene lice svoje ("Ne

odbaci me od lica svojega", Ps 51:13)

I što je za čovjeka rezultat takve napuštenosti ? Pustinja i iskustvo pustinje.

Mjesto kušnje i napastovanja (Isus). Pustinja je mjesto osamljenosti i bijega

(Mojsije,Ilija). Svi bibijski velikani prošli su pustinjsko iskustvo. Neki su se povukli u

rezignaciji, strahu i zamoru materijala (Ilija). Drugi su u pustinji našli skrovište u bijegu

i ljutnji (Jona). Svi su oni prošli kroz osamljenost pustinje; napušteni, prestrašeni i

rezignirani.

Pustinja

D. Berković

7

U večini slučajeva pustinja je mjesto - bijega, od ljudi i Boga. Napuštenost i

jalovost pustinje znak je kazne i napuštenosti od Boga. Ali u njoj se može zateči i 'igrom

slučaja'. Štoviše, čak i voljom Božjom !? Isusa "Duh odvede u pustinju" (Lk 4:1)

No, u takvoj pustoši prebivaju i vladaju - 'divlje mačke' i 'jarci', 'hijene' i 'guje' (Iz

34:11-15). Drugim riječima, zlodusi caruju.

Da dozna što ti je u srcu !

Ali u pustinji nije sve tako crno, iako je to mjesto nevolje i kušnje (?)

Srce čovječje kakvo već jest, po nekim biblijskim opisima, podmuklo, kao da

pokatkad traži bolnu pustinjsku terapiju kušnje da bi se najsigurnije saznalo što u njem

ima (Pnz 8:2b).

Koje su pustinjske opcije ?

Ako se već nađeš u pustinjskom okruženju. Izbjegao, osamljen, u prijetečim

okolnostima koje te mogu koštati i života..Što se tada može činiti. Mnogi od gore

spomenutih pokazuju sto se sve može zbivati.

Plakati nad sobom i stanjem. Jedan od iskustava jest samosažaljenje i odustajanje

(Ilija).

Ostanak u pustinji. Neki su spletom okolnosti ostali lutati pustinjom dugo vremena

(Izrael).

Drugi su demonstrativno, gnjevni na društvo i zbivanja, ljutito izišli iz društvenog

okruženja u pustinju. Ovi i tada u uvjetima nevolje koje sa sobom nosi pustinja i

tamo ostaju ljuti (Jona). Nevolja rađa prokušanost. Nasuprot tome kada dohvati

nevolja postoji sklonost i proklinjanju ("A ljudi su psovali Boga zbog zla.." Otkr

16:10,21)

I konačno u pustinji se može oduprijeti svim ovim elementima i kušnju u pustinji

izvesti na učvršćenje vjere. Postojanost i strpljenje donosi nadu, a nada spasenje

(Rim 5:3-5).

Pustinja

D. Berković

8

2.3. IZLAZAK

Nek se uzraduje pustinja (Iz 35)

Istina po povratku 'Boga vašega' (Iz 35:4) ova će pustinja procvjetati ("Nek se

uzraduje pustinja zemlja sasušena"). "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega".

Pustinja

D. Berković

9

3. UMJESTO ZAKLJUČKA

Suvremena pustinja.

U suvremenoj pustinji globalnog sela današnjice uvjeti su po mnogočemu slični.

Čuju se razni glasovi, pričinjaju nam se mnoge izrazito privlačne ‘oaze’. U suvremenoj

se pustinji nude opcije atraktivnog izgleda, instant i brza rješenja (za glad) -

multivitamini u tabletama, brza hrana privlačnoga izgleda. (Na pogled ljepše izgleda

McDonalds nego nekakvo bezlično varivo ili komad janječeg buta). No, u pustinji treba

jesti za preživjeti. A za pravu, čvrstu hranu ne postoji prečac. Možda grah sa zeljem u

šumecim tabletama topivim u vodi ?

U pustinji duha bez pravilne prehrane, pustinja će vrlo lako postati duhovni grob.

Tamo se ipak ne bi moglo preživjeti od šumećih tableta. Ali što činiti tamo gdje nema

izobilja hrane.

Glasovi i fatamorgane.

U samoći pustinje čuju se i razni glasovi, iznutra. U pustinjskom iskustvu

Gospodinovom, prilazi mu sotona i govori…Nakon iscrpljenosti pričinjaju se i ‘oaze’.

Obilazak?

Za razliku od prometnih radova na cestama kada se zbog radova i neprohodnosti

pružaju alternativni pravci i obilazak. Mnogi bismo željeli zaobići pustinju i zauzeti

prečac-pravac Eden. Platiti duhovnu cestarinu i vozi !! Teško da je to realno, a biblijski

sasvim sigurno i neispravno očekivanje. 1 Drugi pak, opravdano, žele iznaći uzroke i

razloge patnji, nevolji i bolesti. 2 Pustinja kao mjesto kušnje, trpljenja, izazova, sumnji

ili priprave, u Svetom pismu zauzima izrazito važno mjesto. Potpuno je nemudro, pa

čak i duhovno neodgovorno nastojati zauzeti stav ‘zaobilaznice’ po tom pitanju.

Već tradicionalni prečaci koji se nude u ovom izazovnom pitanju, poznati su nam

i prikrivene iza takvih pitanja kao što su: “Zašto to Bog dopušta?” ili pak “Tko je

sagriješio, da se slijep rodio?”. Malo ili rijetko je govora o tome što nas sve očekuje u

pustinji i kako se ponašati tamo ponijeti?

1 “kad budete neko kratko vrijeme trpjeli”, 1Pet 5 2 „tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji“ (Iv 9:1-3)

Pustinja

D. Berković

10

Bitka za dušu

No pustinja u biblijskoj literaturi nije tek metafora za patnju i kušnju, ili

povlačenje u samoću kao priprema za službu Bogu i ljudima. Tamo se ipak vodi borba

za preživljavanje - i to ne toliko tijela, nego duše. I za tijelo i za dušu brine se onaj koji

je započeo dobro djelo u vama (Fil 1.6).

Bitka za dušu vodi se od pustinjske Isusove kušnje do Ilijina iskušenja. Prorok u

svojoj kušnji veli “Jahve! Uzmi dušu moju” (yviêp.n: xq:å

‘hw"hy>) (19:4) i potom, “oni traže da i meni uzmu život” (“ meni rade o glavi”

Šar). (T'(x.q;l. yviÞp.n:-ta, Wvïq.b;y>w) (1Kr

19:4,10). U obje situacije u pitanju je duša (život).

Često žrtva i nije svjesna da se vreba upravo na ‘dušu’ – “i kao ptica što ulijeće u

zamku, i ne znajući da će ga (je) to života (duše) stajati” (Izr 7:23) (“i ne opazi da joj je

o životu” Šar) (aWh) Avïp.n:b.-yKi( [d:ªy"÷-

al{)w>)

Grabežljivac na ‘dušu’, nezasitan je ‘kao smrt’ (Hab 2:5) i vreba kao zvijer i čopor

pasa (Post 4:7; Ps 22:17).

Pustinja

D. Berković

11

DODACI

OKRUŽENJE

Iz 34:11-15 “Ondje će se nastaniti jarci..”

Ezek 37 “usred doline pune kostiju”

PRIPRAVA

Iz 40 “put kroz pustinju”

Mat 3:1-5 “U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovjedajući u pustinji”

Mk 1:1-13 “Odmah poslije toga Duh ga natjera da ide u pustinju”

ODLAZAK (ULAZAK)

Izl 5:1-3 “da odemo tri dana hoda u pustinju..”

Lk 4:1 “Isus pun Duha Svetoga, vrati se s Jordana, odvede ga Duh u pustinju”

Lk 8:29b “on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju“

Pnz 5:32 “Pazite dakle ..Ne skrećite ni desno ni lijevo”

Post 15:13 “Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji”

Su 6:12-16 “Jahve s tobom hrabri junače…Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama..”

1Kr 19:3,4 “On se uplaši i ode da bi spasio život..zaželje umrijeti” (??)

Hoš 2:16 “Stoga ću je,evo,primamiti, odvesti u pustinju i njenu progovoriti srcu”

BORAVAK

Iz 18:4-6 “Jer ovako mi govori Jahve: Mirno ću gledati s mjesta svojega”

Otkr 16:10,21 “Ljudi su od muke grizli jezike i psovali ime ‘nebeskoga Boga”

Pnz 8:2 “Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj vodio po pustinji”

Ps 51:13 “Ne odbaci me od lica svojega”

Ps 81:12.13 “Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoće”

1Kr 19:9f “Ondje je ušao u neku spilju..I gle, eto k njemu riječi Jahvine:’Što ćeš

Hoš 13:5 “Ja te ljubljah u pustinji u zemlji suhoj..”

Pustinja

D. Berković

12

IZLAZAK

Lk 4:14 “Tada se vrati sa silom Duha u Galileju”