širenje pustinja blečić, majstorović i šatara

9
Širenje Pustinja Opustinjavanje, u literaturi često dezertifikacija ili desertifikacija u značenju napredovanja, širenja pustinja, proces je pogoršanja kvaliteta tla u relativno sušnim područjima aridne i poluaridne klime . Ovo pogoršanja kvaliteta tla uzrokuje širenje odnosno nastajanje pustinja ili uveta sličnih pustinjskim. Pre napredovanja pustinje najčešće se u području uz pustinju odvog procesa širenja stepe . Ranija raznolikost biljnog pokrova se gubi, rastu još samo vrste trave s vrlo skromnim zahtevima.

Upload: dusanjerkovic

Post on 30-Jul-2015

744 views

Category:

Travel


2 download

TRANSCRIPT

Širenje Pustinja

Opustinjavanje, u literaturi često dezertifikacija ili desertifikacija u značenju napredovanja, širenja pustinja, proces je pogoršanja kvaliteta tla u relativno sušnim područjima aridne i 

poluaridne klime. Ovo pogoršanja kvaliteta tla uzrokuje širenje odnosno nastajanje pustinja ili uveta sličnih

pustinjskim. Pre napredovanja pustinje najčešće se u području uz pustinju odvog procesa širenja stepe.

Ranija raznolikost biljnog pokrova se gubi, rastu još samo vrste trave s vrlo skromnim zahtevima.

Pojam potiče od latinskog desertus facere, što bi prevedeno značilo "pustošiti", "opustošiti". Pri tome se pod dezertifikacijom najčešće misli na širenje pustinja izazvano antropogenim aktivnostima, za razliku od širenja pustinje koje je uzrokuju prirodni činitelji. Uslov za to je postizanje čoveka u konkretni ekosistem.

RazloziOpustinjavanje može poboljšiti vetar, ispiranje vodom i zasoljavanje. Većina uzroka dezertifikacije je antropogeno, zasniva se na ljudskom

delovanju. Pored toga, određenu ulogu imaju i prirodna kolebanja u količini padavina, tako da razdoblja suše mogu pokrenuti ili pojačati

ovaj proces.Najčešće posizanje ljudi u gospodarenje prirodom i njenim resursima u

sušnim područjima sastoji se u pretjeranoj ispaši, što znači da je količina stoke po jedinici površine u datim suvim klimatskim uslovima

prevelika. Ispaša oštećuje biljni pokrov brže nego što se on može obnoviti, a čupanje trave labavi čvrstoću tla. Posljedica je povećanje 

erozije, što dodatno oduzima biljnom pokrovu podlogu za rast.

Zatim, sledi neodgovarajuće korištenje poljoprivrednih površina. Skraćivanje vremena parloga, manjkave tehnike navodnjavanja, obrada tla na obroncima na neprikladan način koji pospešuje eroziju, i uzgoj neprikladnih vrsta biljaka najčešći su uzroci promena u tlu i lošijeg rasta biljaka što opet dovodi do povećane erozije. Hemijske stvari, kao što su gnojivo i pesticidi kao i težina mehanizacije za obradu tla izazvano povećava njegovu ugaženost i može dovesti do istrebljenja kišnih glista.Jednim od vrlo značajnih uzroka dezertifikacije može se smatrati krčenje šuma (deforestacija). Povećanje poljoprivrednih površina kao i potreba za ogrevnim i građevinskim drvom u mnogim delovima zemlje dramatično su smanjili šumske površine, naročito u gusto naseljenim delovima Afrike gde je drvo još uvek najvažniji izvor energije.

PosledicePrema procenama tela UNa, daleko više od jedne milijarde ljudi i

oko jedne trećine poljoprivrednih površina na Zemlji pogođeni su degradacijom tla, pa time i potencijalno izloženi dezertifikaciji. Ovo

se odnosi naročito na područje Sahela u Sjevernoj i delove Južne Afrike, kao i Središnju i Južnu Aziju, delove Sjeverne i 

Južne Amerike, i na neka područja Južne Europe.

Opustinjavanja imaju vrlo duboke ekološke i gospodarske posledice koje su gotovo bez iznimke negativne. Značajno opada produktivnost zemlje a naročito šumskog gospodarstva, broj vrsta i jedinki preostalih vrsta značajno opada što upravo u siromašnijim predjelima zbog njihove velike ovisnosti o prirodnim resursima i često malim rezervama i nepostojanja alternativa može imati vrlo teške posledice. Dezertifikacija smanjuje raspoloživost osnovnih usluga ekosustava i ugrožava sigurnost ljudi. Zbog toga je dezertifikacija važna prepreka u razvoju, pa su Ujedinjeni narodi  proglasili 2006. godinu međunarodnom godinom pustinja i dezertifikacije.

Mere zaštiteDelotvorna strategija za suzbijanje

opustinjavanja sastoji se u pravilu od paketa mera s područja šumarstva i poljoprivrede, ali

sadrži i političke i socijalne aspekte. Tako se može trajno uspeti s projektom pošumljavanja i

sadnjom zaštitnih pojaseva od stabala ako mesno stanovništvo s jedne strane postane svesno veličine problema, i ako se s druge

strane stanovništvu osigura zamjena za ogrevno drvo. Pri tome su odlučujuća i pitanja

prirasta stanovništva i njihov odlazak u gradove, jer to često može onemogućiti

alternativna rešenja.

Za uspešno dugoročno suzbijanje dezertifikacije neophodno je i rešavanje ekonomskih i političkih problema pogođenih zemalja. Smatra se, da je pošumljavanje obećavajuća mera. Pri tome se na njivama sadi drveće. To s jedne strane smanjuje erozijsko delovanje vetra, a s druge senkom smanjuje isparavanje vlage iz tla.Istovremeno se širom svijeta traga za mogućim metodama sprečavanja širenja pustinja. U različitim zemljama stupanj kao i načini ugroženosti su različiti, pa i metode i raspoložive mogućnosti sprečavanja dezertifikacije, njenog usporavanja ili vraćanja već dezertificiranog tla ponovo kulturi, međusobno se razlikuju.

Radile:Katarina BlečićAndrijana MajstorovićMaja Šatara