0

ŚŚrrīī ŚŚrrīīmmaadd

AA..CC.. BBhhaakkttiivveeddaannttaa SSwwaammii PPrraabbhhuuppāāddaa Osnivač – Ācārya Međunarodnog društva za svjesnost Kṛṣṇe

ŽŽIIVVOOTT NNAASSTTAAJJEE IIZZ ŽŽIIVVOOTTAA

1

Predgovor

Ova će knjiga otvoriti oči ljudima koji svaku izjavu suvremenih znanstvenika prihvaćaju kao

provjerenu, dokazanu istinu. U njoj se jedan od najvećih filozofa i učenjaka ovog stoljeća, Njegova

Božanska Milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, na improvizirani, ali briljantan način,

kritički osvrće na neke od vladajućih teorija i pretpostavki suvremene znanosti i znanstvenika. Śrīla

Prabhupādine živopisne analize razotkrivaju skrivene, neosnovane pretpostavke na kojima počivaju

današnja učenja o porijeklu i svrsi života.

Ova knjiga se temelji na magnetofonskim snimcima razgovora koje je Śrīla Prabhupāda vodio

sa svojim učenicima prilikom jutarnjih šetnji u Los Angelesu 1973. godine. Kada bi govorio o

znanosti Śrīla Prabhupāda je obično razgovarao sa svojim učenikom prof.dr. Thoudamom D.

Singhom. Dr. Singh, organski kemičar, danas rukovodi Bhaktivedanta institutom, međunarodnim

centrom za znanstveno, filozofsko i teološko istraživanje.

Svakog dana, gdje god se u svijetu nalazio, Śrīla Prabhupāda bi u prohladnoj tišini ranog jutra

otišao u podužu šetnju, ogrnut toplim ogrtačem, i dijelio intimne trenutke s malom grupom učenika

i gostiju. Ponekad bi utonuo u misli ili bi tiho uživao u okolini i ne bi puno govorio. Ponekad bi

govorio opširno, često i s priličnom žestinom, o raznim temama. Tijekom tih nadahnutih razgovora

je pokazao da filozofska analiza ne mora biti dosadno, teško razumljivo izlaganje, već dinamična

oštrica koja zadire u svaku sferu života. Ništa nije moglo izbjeći njegovom britkom intelektu,

dubokom duhovnom uvidu i neobičnoj duhovitosti. Odbacujući površna dogmatska shvaćanja,

poučavao je, izazivao, očaravao i prosvijetljivao svoje učenike, pažljivo ih vodeći ka dubljem uvidu

i razumijevanju.

Śrīla Prabhupāda (1896-1977) je međunarodno priznat pisac, učenjak i duhovni učitelj,

cijenjen kao najveći ambasador indijske kulture u svijetu. U knjizi „Život nastaje iz života“, Śrīla

Prabhupāda prihvaća ulogu filozofa – kritičara društva. Filozofskim opaskama, dubokim razborom i

razoružavajućom iskrenošću, on raskrinkava ne samo metodološke nedostatke i predrasude

suvremene znanosti, već i neprovjerene (i neprovjerive) spekulacije koje znanstvenici predstavljaju

prostodušnoj javnosti kao utvrđenu istinu. Śrīla Prabhupāda tako raspršuje opsjenu materijalističkih

i nihilističkih mitova koji su, prerušeni u znanost, opčinili suvremenu civilizaciju.

Izdavač

Uvod

Znanost: Istina i uobrazilja

„Kako znate da neprekidni napredak znanosti neće primorati znanstvenike... da zaključe da život, a

ne materija postoji oduvijek? ... Kako znate da za 10 000 godina nećemo smatrati da je materija

nastala iz života?"

Louis Pasteur

Nekad davno (kao u bajci), većina nas je vjerovala da je hrana koju jedemo zdrava i hranjiva i

da u njoj nema opasnih kemikalija, da su reklame istinite i da je na omotima proizvoda vjerno

opisan kvalitet i sadržaj onoga čime hranimo sebe i svoje obitelji. Nekad davno, većina slanovništva

2

je vjerovala u besprijekorni karakter naših predsjednika, visokih političkih predstavnika i lokalnih

vođa. Nekad davno smo mislili da naša djeca dobivaju solidno obrazovanje u društvenim školama.

Nekad davno su mnogi od nas vjerovali da se atomska energija koristi u „mirnodopske svrhe", na

savršeno siguran način, potpuno prikladan za sretno i zdravo društvo.

Ali u novije vrijeme naše iluzije su uzdrmane. Stalni izvještaji o masovnom varanju

potrošača, velikim političkim zavjerama i korupciji su uništili našu prijašnju naivnost. Sada znamo

da se putem masovnog marketinga i sredstava javnog informiranja može tako vješto stvoriti veo

fantazije i prijevare da može postati nemoguće uočiti razliku između istine i prijevare, realnosti i

iluzije.

Danas mnogi znanstvenici propagiraju učenje da život nastaje iz materije. Međutim, ne mogu

pružiti ni eksperimentalni ni teoretski dokaz. U stvari, svoj stav uglavnom zasnivaju na vjeri, unatoč

raznim znanstvenim primjedbama. Śrīla Prabhupāda ukazuje da je ova neosnovana dogma nanijela

veliku štetu moralnim i duhovnim standardima ljudskog društva u čitavom svijetu, te tako

uzrokovala neprocijenjivu patnju.

Suvremeni znanstvenici, premda i sami opterećeni unutrašnjim sumnjama i nesuglasicama,

uspjeli su da zajedno istupe pred neznanstvenom javnošću. Njihovo ponašanje podsjeća na najgore

političke i financijske prijevare. Na primjer, usprkos bučnim protestima javnosti zbog prikrivanja

problema oko održavanja sigurnosnih standarda u nuklearnim elektranama, znanstvenici i vlade i

dalje podržavaju nuklearnu energiju i javno prikazuju nevažnom činjenicu da nema sigurnog načina

za odstranjivanje radioaktivnog otpada.

U popularnim djelima i udžbenicima znanstvenici iznose svoj prikaz materijalnog porijekla

života kao jedini mogući znanstveni zaključak, tvrdeći da ni jedna druga teorija ne može biti

znanstveno prihvatljiva. Tako svatko uči da je život postepeno nastao iz kemikalija, iz „praiskonske

juhe“ koja je sadržavala amino-kiseline, bjelančevine i druge neophodne sastojke. Ali u njihovim

časopisima i privatnim razgovorima, ti isti znanstvenici priznaju da njihova teorija sadrži ozbiljne,

ponekad neotklonjive nedostatke. Na primjer, određena svojstva kod¬nog mehanizma DNK bacaju

ozbiljnu sumnju na suštinu evolucijske misli. Poznati biolog, W.H. Thorpe, piše: „Tako se možemo

suočiti s mogućnošću da porijeklo života, poput porijekla svemira, postane za znanost nepremostiva

prepreka koja odolijeva svim pokušajima da se biologija svede na kemiju i fiziku.“ Krajnje odani

evolucionist Jacques Monod ukazuje na iste poteškoće. Theodisius Dobzhansky, još jedan istaknuti

zagovornik evolucije, može se samo složiti: „Naravno, naše znanstveno znanje ne može pružiti

zadovoljavajuće objašnjenje ovih prijelaza (od neživog ka živom, od nerazumnog ka razumnom).

Biolozi tako temeljno različiti u svojim pogledima... kao W.H. Thorpe i Jacques Monod slažu se da

je porijeklo života težak i do sada nepre¬mostiv, nerješiv problem. To je i moje mišljenje.“

Dobzhansky ide dalje i porijeklo života naziva „čudesnim“. Ova priznanja Dobzhanskog, Monoda i

Thorpea nisu jedinstvena. Ipak, u popularnim djelima i udžbenicima ne nalazimo nagovještaje takve

širom rasprostranjene sumnje.

Fizičar Eugene Wigner, dobitnik Nobelove nagrade, pokazao je da je mogućnost postojanja

jedinke koja se sama udvaja jednaka nuli. Budući da je sposobnost razmnožavanja jedna od

osnovnih osobina svih živih organizama, Wigner zaključuje da nam današnje razumijevanje fizike i

kemije ne omogućuje da objasnimo fenomen života. Herbert Yockey je kroz teoriju informacije

pokazao da u procjenjenom životnom vijeku Zemlje ni jedna jedina informaciona molekula, poput

cytochroma c (a da ne govorimo o složenim organizmima), nije mogla nastati slučajno: „Nasuprot

suvremenom, uvriježenom razumijevanju, moramo zaključiti da scenario koji nastanak života

opisuje kao posljedicu slučaja i prirodnih uzroka prihvatljivih na temelju činjenica, a ne vjere, još

nije napisan."

3

Kao što možemo vidjeti, s jedne strane mnogi znanstvenici su duboko odani shvaćanju da

život nastaje iz materije. S druge strane, pri¬znaju da nemaju svjedočanstva koja potkrijepljuju

njihova vjerovanja i da je njihova teorija opterećena nerješivim problemima. Uvjereni su da je život

nastao iz materije i da se može svesti na materiju, ali u isto vrijeme moraju priznati da nemaju

dovoljno znanstvenih osnova za svoje uvjerenje. Tako je njihova teorija apriorna i kao takva

obezvrijeđuje znanstvenu metodu i samu znanost. Sa gorljivom, gotovo mesijanskom željom,

nadaju se da će je jednog dana, netko, na neki način potkrijepiti; u međuvremenu, njihova vjera je

nepokolebljiva.

Blistava tehnološka dostignuća su znanstvenike obavila velom nepogrešivosti. Stoga, kada

iznose nedokazane ili nedokazive teorije o porijeklu života, ljudi su skloni da ih sa slijepom vjerom

prihvate. U "Passages About Earth," William Irwin Thompson je napisao: „Kao što se nekada

čovjek nije mogao suprotstaviti moći crkve bez opasnoti da bude proklet, danas se ne može

suprotstaviti moći znanosti bez opasnosti da bude optužen za nerazumnost ili ludost.“ Kao što

botaničar Garrett Hardin primjećuje: „Svatko tko dovodi u pitanje položaj Darwina neminovno

skreće pažnju spekulativnog psihijatrijskog oka na sebe.“

Razgovori u knjizi „Život nastaje iz života“ mogu izgledati revolucionarni, ali zar Newton,

Pasteur i Einstein nisu bili znanstveni revolucionari? „Život nastaje iz života" ne predstavlja samo

kritiku pobornika teorije da je materija izvor života, već i poticaj znanstvenicima da se posvete

iskrenijoj i intenzivnijoj potrazi za istinom i znanjem, te tako ponovo usmjere svoju dragocijenu

inteligenciju, sredstva i energiju k istinskoj dobrobiti svijeta.

4

„Sunday love Feast“ nedjeljom u 17h

Predavanje iz Bhagavad - gite Bhajani , meditativna glazba Gaura Arati , ples zadovoljstva Prasadam , vgetarijanska gozba . . .

„Athātho brahma jijňāsā“

Sada je vrijeme za raspitivanje o

Apsolutnoj Istini!

Pjevaj

Hare Krišna Hare Krišna

Krišna Krišna Hare Hare

§ Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare

i budi sretan!

Centar za vedske studije cvs.osijek@gmail.hr 091 / 959 – 89 – 99

Daruvarska 82, JUG I