zbornik radova book of proceedings · 2020. 2. 12. · zbornik radova/book of proceedings...

Međunarodni znanstveno-stručni simpozij Cjeloživotnim obrazovanjem do profesionalnog identiteta/

The International Scientific and Professional Conference Lifelong Education to Professional Identity

ZBORNIK RADOVA

BOOK OF PROCEEDINGS

Međunarodni znanstveno- stručni simpozij Cjeloživotnim obrazovanjem do profesionalnog identiteta


9. – 10. svibanj 2019. Sisak, Hrvatska



Nakladnik: Dječji vrtid Sisak Stari

Za nakladnika: Tihana Kokanovid Urednici: Tihana Kokanovid Siniša Opid

Recenzenti:

prof.dr.sc. Siniša Opid prof.dr.sc. Snežana Ratkovid prof.dr.sc. Danimir Mandid prof.dr.sc. Hazim Selimovid prof.dr.sc. Josip Ivanovid izv.prof.dr.sc. Daria Tot izv. prof.dr.sc. Mirjana Šagud izv.prof.dr.sc. Zdenko Braičid izv.prof..dr.sc. Marina Đuranovid doc.dr.sc. Irena Klasnid doc.dr.sc. Nataša Cvijanovid doc.dr.sc. Blaženka Bačlija Sušid doc.dr.sc. Adrijana Višnjid-Jevtid dr.sc. Svetlana Novakovid dr.sc. Edita Rogulj Božica Vuid, prof. Mr. Sanja Basta Tihana Kokanovid,mag.praesc.educ.

Tisak:

Karika Sisak

Naklada:

50

ISBN:

978-953-57449-5-5

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u

Zagrebu pod brojem 001048397



ZBORNIK RADOVA/BOOK OF PROCEEDINGS

Međunarodni znanstveno-stručni simpozij Cjeloživotnim obrazovanjem do profesionalnog identiteta


9. – 10. svibanj 2019. Sisak, Hrvatska

Uredili/Edited by

Tihana Kokanovid Siniša Opid



SADRŽAJ Andrea Hranilovid …………………………………………………………………………………………………………………………….. PEDAGOŠKA KONCEPCIJA MARIJE MONTESSORI U SUVREMENOM METODIČKOM KONTEKSTU/ THE PEDAGOGICAL CONCEPT OF MONTESSORI IN A MODERN METHODICAL CONTEXT Jasmina Pešut Silid ……………………………………………………………………………………………………………………………… MEDIJSKA PISMENOST U ODGOJNO OBRAZOVNOM PROCESU/ MEDIA LITERACY IN THE EDUCATIONAL

PROCESS

Andriana Lončar, Marijana Liovid, Dijana Kadliček ..………………………………………………………………………… KOMUNICIRANJE U TIMU / COMMUNICATION IN THE TEAM Diana Nenadid-Bilan, Marijana Miočid……………………………………………………………………………………………… CJELOŽIVOTNO PROFESIONALNO OBRAZOVANJE KAO NASTAVNI PREDMET NA STUDIJU RANI I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA U FUNKCIJI DALJNJEG RAZVOJA PROFESIONALNOG IDENTITETA ODGAJATELJA/ LIFELONG PROFESSIONAL EDUCATION AS A SUBJECT OF EARLY AND PRE-SCHOOL EDUCATION STUDY PROGRAM IN THE FUNCTION OF FURTHER DEVELOPMENT OF PROFESSIONAL IDENTITY OF PRE-SCHOOL TEACHERS Višnja Rom ……………………………………………………………………………………………………………………………………….. ISTRAŽIVANJE KOMPETENCIJA ODGOJITELJA U RAZLIČITIM METODAMA POTICANJA PREDČITAČKIH I PREDPISAČKIH VJEŠTINA/ THE RESEARCH OF THE EDUCATORS COMPETENCES IN DIFFERENT METHODS OF PROMOTING PRECEPTIVE SKILLS Ines Vrsalovid Nardelli, Vanja Šuško …………………………………………………………………………………………………… ISTRAŽIVANJE ODGOJNE PRAKSE I SUKONSTRUIRANJE KURIKULUMA / RESEARCH ON EDUCATIONAL PRACTICES AND CO-CONSTRUCTION OF A CURRICULUM Daria Antonovid…………………………………………………………………………………………………………………………………… OSNAŽIVANJEM KOMPETENCIJA ODGAJATELJA DO OSNAŽIVANJA KOMPETENCIJA RODITELJA U PODRUČJU ODRŽIVOG RAZVOJA/ FROM STRENGTHENING EDUCATORS’ TO STRENGTHENING PARENTS’ COMPETENCES IN THE FIELD OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT Marijana Cmrečnjak Majstorid …………………………………………………………………………………………………………… LJUDSKI POTENCIJAL U RANOM I PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU/ HUMAN POTENTIAL IN EARLY AND PRESCHOOL UPBRINGING AND EDUCATION

Elma Polanec, Sanja Tatalovid Vorkapid, Ivana Pauletid, ……………………………………………………………………… ODRAZ SOCIO-EMOCIONALNA DOBROBITI DJECE U RAZLIČITIM IGRAMA: PRILOG ZA UNAPREĐENJE KOMPETENCIJA SUVREMENOG ODGAJATELJA/ REFLECTION OF SOCIO-EMOTIONAL WELLBEING OF CHILDREN IN DIFFERENT PLAY: A CONTRIBUTION TO UPGRADING COMPETENCES OF CONTEMPORARY EARLY CHILDHOOD EDUCATORS Ivona Pavlid, Božica Vuid ………………………………………………………………………………………………………………… RITAM I PJESNIČKA SLIKA KAO POTICAJ GOVORNOM RAZVOJU DJETETA PREDŠKOLSKE DOBI/ RHYTHM AND POETIC IMAGERY AS A STIMULUS FOR PRESCHOOL CHILDREN’S SPEECH DEVELOPMENT Renata Karaman, Maja Fatovid ……………………………………………………………………………………………………… NEFORMALNI I INFORMALNI OBLICI UČENJA – IZAZOV CJELOŽIVOTNOG OBRAZOVANJA/ NONFORMAL AND INFORMAL FORMS OF LEARNING – CHALLENGE OF LIFELONG EDUCATION Endica Radid Hozo ……………………………………………………………………………………………………....................



SPECIFIČNOSTI ODNOSA S JAVNOŠDU U OBRAZOVNIM INSTITUCIJAMA/ THE SPECIFICS OF PUBLIC RELATIONS IN EDUCATIONAL INSTITUTIONS Željka Pintar ……………………………………………………………………………………………………………………………………… DRUŠTVENE TRANSFORMACIJE I PEDAGOŠKE INTERPRETACIJE POŽELJNOG ODGOJA TRADICIONALNOG I SUVREMENOG DJETETA/ SOCIAL TRANSFORMATIONS AND PEDAGOGIC INTERPRETATIONS OF PREFERRED EDUCATION OF TRADITIONAL AND CONTEMPORARY CHILDREN Antonia Habijan, Vinka Vorkapid .............................................................................................. ULOGA POTICAJNOG OKRUŽENJA ZA RAZVOJ DJECE/ THE ROLE OF THE STIMULATING ENVIRONMENT FOR CHILDREN’S DEVELOPMENT Vesna Glavovid, Antonija Šajfar…………………………………………………………………………………………… PEDAGOŠKE KOMPETENCIJE RODITELJA U RANOM USVAJANJU DEMOKRACIJE KOD DJECE JASLIČKE DOBI / PEDAGOGIC COMPETENCES OF PARENTS IN TODDLER´S EARLY ACQUISITION OF DEMOCRACY

Maja Kovačid, Ivica Kovačid …………………………………………………………………………………………………………………

GLAZBA ZA ŽIVOT/ MUSIC FOR LIFE

Sonja Pojer-Mihaljevid, Ivana Tepeš……………………………………………………………………………………………………..

INKLUZIVNI PRISTUP U DJEČJEM VRTIDU SOPOT/ INCLUSIVE APPROACH IN SOPOT KINDERGARTEN

Daša Poredoš Lavor, Snježana Zuber ……………………………………………………………………………………………………

ZAPOSLENOST I CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE DONOSI VIŠESTRUKE DOBITI ZA POJEDINCA, OBITELJ I

ZAJEDNICU/ EMPLOYMENT AND LIFELONG EDUCATION BRINGS MULTIPLE BENEFITS FOR THE

INDIVIDUAL, FAMILY AND COMMUNITY

Mateja Prevodnik Mayland …………………………………………………………………………………………………………………. RAZVOJNO VREDNOVANJE KAO MOST IZMEĐU CILJEVA I OSTVARENJA /FORMATIVE ASSESSMENT AS A

BRIDGE BETWEEN GOALS AND ACCOMPLISHMENT

Jasmina Rašo ………………………………………………………………………………………………………………………………………

PRAVILNOM PREHRANOM DO ZDRAVLJA/ GOOD HEALTH THROUGH PROPER NUTRITION

Sanja Basta …………………………………………………………………………………………………………………………………………

OSTVARIVANJE RAZVOJNIH PRAVA DJETETA KROZ SURADNJU ŠKOLE I LOKALNE ZAJEDNICE/ EXERCISING

THE DEVELOPMENT RIGHTS OF THE CHILD THROUGH THE COOPERATION OF SCHOOLS AND LOCAL

COMMUNITIY

Renata Milnovid ..................................................................................................................................... TJELESNE AKTIVNOSTI U SLUŽBI IDENTITETA I OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE/PHYSICAL EDUCATION ACTIVITIES IN THE SERVICE OF IDENTITY AND PRESERVATION OF CULTURAL HERITAGE Simona Špolad .................................................................................................................. IMPROVIZACIJSKE TEHNIKE I UMJETNOST PODUČAVANJA/ IMPROVISATIONAL TECHNIQUES AND THE ART OF TEACHING Tatjana Žagar ……………………………………………………………………………………………………………………………………..

KREATIVNI PRISTUPI U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI UZ POMOD TEHNIKA I METODA GEŠTALT PEDAGOGIJE

/CREATIVE APPROACHES TO TEACHING LITERATURE WITH THE HELP OF TECHNIQUES AND METHODS

OF GESTALT THERAPY



Tereza Berakovid, Slavica Hudak............................................................................................................

ZNANSTVENI SADRŽAJI I PREDŠKOLSKO DIJETE/ SCIENTIFIC CONTENTS AND PRE-SCHOOL CHILD



PREDGOVOR

Intenzivne promjene u društvu i znanosti ukazuju na činjenicu da učešde u odgojno-

obrazovnom sustavu nikako ne smije ostati na pasivnoj razini ved je zadada i dužnost

svakog pojedinca aktivno promišljanje i djelovanje u smjeru pozitivnog rasta i razvoja

svih sudionika, a potom i samih odgojno-obrazovnih ustanova. Cjeloživotno

obrazovanje je značajna komponenta sustava cjeloživotnog učenja. Sam koncept

cjeloživotnog obrazovanja podrazumijeva organiziran obrazovni proces, metode, razine

i sadržaj, neovisno o tome nastavlja li pojedinac svoje školovanje, razvija li

kompetencije, znanja i sposobnosti ili ih samo, kroz različite oblike cjeloživotnog

učenja, osnažuje. Odvija se kroz formalne, neformalne i informalne oblike učenja te je

ključno osigurati uvjete kako bi svi sudionici imali mogudnost kontinuirano

profesionalno se razvijati. Na taj način zajednički se izgrađuje učeda zajednica u kojoj

de od rane i predškolske dobi i najmlađi članovi društva razvijati navike, interese i

motivaciju za stjecanjem znanja. Tema simpozija je nastala s ciljem podizanja i

osnaživanja svijesti o značaju cjeloživotnog obrazovanja odgojno-obrazovnih djelatnika

na svim razinama, a pri tom je želja bila aktivno uključiti sudionike od ranog i

predškolskog do visokoškolskog odgojno-obrazovnog sustava. Sudedi po prijavljenim

temama može se zaključiti da je tradicionalno poimanje obrazovanja namijenjenog

isključivo mlađoj populaciji nestalo. Kroz teme o nastavku školovanja odgojitelja u

kasnijoj životnoj dobi, razvoju kompetencija, vještina i znanja uključivanjem u razne

oblike stručnih usavršavanja, primjeni različitih metoda rada s djecom rane i

predškolske te školske dobi uvelike se zrcali osviještenost i želja odgojno-obrazovnih

djelatnika da vlastitim aktivnostima doprinesu razvoju prijeko potrebnog društva

znanja.

„…znanost pokazuje da su činjenice nesigurne, vrijednosti sporne, ulozi visoki, a odluke hitne.“

(Simonid, 1999; prema Opid, 2016, 366).

Urednici



PREFACE

Intensive changes in society and science point to the fact that participation in educational

system must not remain on a passive level, but it is the task and duty of each individual to

actively reflect on and act in the direction of growth and development of all participants, and

finally to the institution itself. Lifelong learning is a significant component of the lifelong

learning system. The concept of lifelong learning itself implies an organized educational

process, methods, levels and content, regardless of whether an individual continues education,

develops his or her competences, knowledge and abilities or just empowers them through

various forms of lifelong learning. It takes place through formal, non-formal and informal

forms of learning and it is of a crucial role to provide the circumstances for all participants to

be able to develop professionally through a continuous process. In this way, we build a

learning community where the youngest members develop habits, interests and motivation for

acquiring knowledge from an early age. The topic of the symposium is to raise and strengthen

the awareness of importance of lifelong learning of educational staff at all levels, with the aim

of actively involving participants from early and preschool to higher education areas.

Considering the range of applied topics, it can be concluded that traditional concept of

education, intended exclusively for younger population, has disappeared. Topics of continuing

education of pre-school educators at a later age, developing competences, skills and

knowledge, participating in various forms of professional development and applying different

methods of working with early and pre-school children reflects the awareness and desire of

educators to contribute with their own activities to develop an indispensable society of

knowledge.

"... science shows that facts are uncertain, values are controverse, roles are high, and decisions are urgent."

(Simonid, 1999; prema Opid, 2016, 366).

Editors



Pedagoška koncepcija Marije Montessori u suvremenom metodičkom kontekstu

Andrea Hranilovid

Dječji vrtid Ciciban, Velika Gorica, Hrvatska [email protected]

Sažetak Montessori sustav obrazovanja jest svjetski priznata pedagoška koncepcija duge tradicije.

Mnogo godina se smatrala pedagogijom isključivo za djecu s posebnim potrebama. Danas se

mišljenje promijenilo, pokazuje se velik interes za nju i predmet je brojnih istraživanja.

Naglašavanjem djeteta kao aktivnog i slobodnog bida, za razliku od ostalih pedagogija,

Montessori ispunjava stvarne, trenutačne potrebe djece te dopušta rast njihove osobnosti.

Pokušamo li analizirati temeljne pedagoške i didaktičke odrednice pedagogije, uvidjet demo

prije svega slobodu izbora, individualizaciju i aktualan razvojni stupanj. Uključujudi empirijske,

racionalne i duhovne aspekte, dijete je subjekt (akter) vlastitoga razvoja i na tom stavu počiva

suvremena slika djeteta. Uviđanjem kontinuiranog rasta i razvoja djetinjstva, područje ranoga

i predškolskog odgoja i obrazovanja je pogodno tlo za rađanje novih ideja. Samim time se

odbacuju kontroverze suvremenosti pedagoške koncepcije u 19. st. i sada. Pedagoški koncepti

sastavnica su odgojno-obrazovnih znanosti koje uz matičnu znanost u metodičkom kontekstu

omoguduju izbor najpovoljnijih postupaka za koncipiranje i praktično izvođenje nastavnoga

procesa. Temeljem provedenog istraživanja na uzorku odgojitelja (N=147) čiji je cilj bio

ispitati zastupljenost Montessori pedagogije u redovnim programima predškolskih ustanova

dobili smo uvid kako je potrebno odgojiteljima omoguditi edukacije i radionice koje de im

povedati razinu njihova znanja o Montessori metodi. Upitnik je konstruiran putem online

obrasca koji se sastojao od 6 pitanja otvorenog tipa i demografskih obilježja. Rezultati

pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika u mišljenju o alternativnim pedagogijama

kao suvremenom načinu rada s obzirom na radno iskustvo u predškolskim ustanovama. Dok 50

% ispitanika smatra da je korisno pojedine elemente Montessori pedagogije uključiti u redovni

program. Neovisno o rezultatima sve je vedi broj odgojitelja koji pokazuju zanimanje za

pedagošku koncepciju u metodičkom kontekstu

Ključne riječi: aktivno dijete; individualizacija; Montessori peadgogija; suvremenost

Uvod Montessori pedagoška koncepcija razlikuje se od tradicionalnog odgojno-obrazovnog sustava. Iako je cijenjena i prihvadena u cijelome svijetu, uvijek se dovodi u pitanje njezina metoda u suvremenom metodičkom kontekstu. Stoga demo objasniti utjecaje Montessori pedagogije koja se zasniva na znanstvenim postavkama dajudi širu dimenziju u pristupu dječje snage i sposobnosti. Temeljena je na znanstvenim istraživanjima i promatranju djece. U radu demo obraditi teorijska polazišta,



jedinstveni pristup sa specifičnim didaktičkim priborom. U metodičkome kontekstu to znači da metodika utvrđuje strategije, metode, modele i postupke za koncipirano i praktično izvođenje nastavnoga procesa, pa stoga pripada u prakseologijske discipline koje istražuju najbolje putove organizacije i izvođenja praktičnoga rada“ (Bežen, Budinski i Kolar Billege, 2012, str.7). Isti autori navode povezivanje znanstvenih spoznaje o sadržajima s temeljnim odgojno-obrazovnim znanostima kao temeljni uvjet za poznavanje suvremenih metodičkih koncepcija. Stoga, pedagoška koncepcija Marije Montessori nalazi prostor u suvremenim dostignudima iskustava metodičke prakse. Pedagoška koncepcija Marije Montessori

Pedagogija Marije Montessori temelji se na znanstvenom promatranju spontanog učenja djece, na poticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti i na poštovanju djetetove osobnosti''(Philipps, 1999, str.11). Uočila je kako sustav obrazovanja nikako ne odgovara razvojnim potrebama djece te je načinila radikalan zaokret (Matijevid, 2001). Tijekom studija i antropoloških istraživanja uočila je univerzalne karakteristike djece neovisno o tome gdje su djeca rođena ili gdje su odgajana. Prema Brittonu, te karakteristike su upijajudi um, razdoblja posebne osjetljivosti, želja za učenjem kroz igru i rad, neovisnost i individualnost. Montessori metoda polazi od djeteta i njegovih potreba, naglasak nije u poučavanju, nego u osiguravanju brižljivo pripremljene poticajne okoline (Philipps, 1999). Upravo zbog toga se moramo zapitati zašto se isključuje kao alternativna pedagogija, a bazira se na potrebama djeteta koje se moraju osluškivati i na njima primjeren način odgovarati. Identičan pristup djetetu kao središtu odgoja sa svim njegovim posebnostima bi trebali imati ljudi koji su u neposrednom doticaju s djecom, neovisno o pedagoškoj koncepciji ili uvjerenju. Osnovna je postavka Montessori pedagogije da u svakom ljudskom bidu postoje unutarnje snage koje potiču na samoaktivnost, u literaturi se naziva i poznat je kao Montessori fenomen (Philipps, 1999). Prema istom autoru (1999) navodi se da je ključ cjelokupne pedagogije poznat i kao polarizacija pozornosti. Najlakše bi se objasnio činjenicom snažnog usmjeravanja pozornosti na aktivnost koju dijete radi (Philipps, 1999). U tom trenu dijete se samo svojom koncentracijom dovodi do normaliziranja ponašanja u kojem je oslobođeno svih vanjskih faktora koji bi ga mogli ometati. Pozornost pomaže djetetu da savlada i ostale vještine i znanja. Dijete se samostalno izgrađuje, iako toga nije svjesno te postaje kreativno. Dr. Montessori je taj fenomen nazivala i „djelatna meditacija“. I od tog naziva dolazi i samo meditirajude i smirujude stanje zaokupljenosti određenim predmetom. (Ivon i sur., 2011). Montessori pribor i područja odgojno-obrazovnog rada

U procesu učenja veliki značaj pridaje se korištenju ciljanih, strukturiranih didaktičkih sredstava, odnosno pribor u pripremljenoj okolini (Montessori, 2003). ''U odgojno – obrazovnom procesu ne uči se izvorno, nego odabrano, obrađeno i prilagođeno znanstveno znanje oblikovano u programe nastavnih predmeta'' (Bežen, Budinski, Kolar Billege, 2012, str. 9). Sukladno tome objasniti demo značaj i upotrebu Montessori



pribora u suvremenom metodičkom kontekstu te njegov doprinos razvoju djeteta. Kako bi bio u suglasju s djetetom, pribor mora zadovoljavati ove kriterije: provjera ispravnosti, mora veličinom i težinom odgovarati djetetu, mogudnost izdvajanja karakteristika i svojstava predmeta (grupa autora edukacijskog Montessori stručnog centra, 2005). Pomodu provjere ispravnosti dijete uočava svoje pogrješke te može biti samostalno u ispravljanju svojeg rada. Pribor nužno mora biti prilagođen djetetu i njegovom aktualnom razvoju. Samim time što je Maria Montessori bila liječnica olakšana joj je bila predodžba kako bi pribor trebao izgledati, a da dijete izoštrava svoja osjetila. Kao što u prirodi svaki predmet i pojava imaju svoje temeljno svojstvo, tako je koncipiran i Montessori pribor koji u sebi sadrži jedno karakteristično svojstvo što je nazvala izolacija osjetila. Rado ga nazivamo „ključem svijeta“, koji otvara vrata u svijet, sredstvo, alat pomodu kojeg djeca otkrivaju, zapažaju, zaključuju te dolaze do novih spoznaja. Vlastitim uvidom u metodički kontekst rada u vrtidu odgojitelj koji prati djetetov razvoj i koji zna na kojem je dijete stupnju razvoja točno zna koji de pribor djetetu ponuditi, a da se ne naruši njegovo samopouzdanje. Maria Montessori je razradila vježbe vodedi računa o temeljnim pedagoškim principima, a to su: od lakšeg k težem, od jednostavnog k složenom, od konkretnog k apstraktnom i od cjelovitog k pojedinačnom (Philipps, 1999, str. 82). Didaktički pribor konstruiran je u pet skupina prema područjima odgojno-obrazovnog rada: područje za poticanje samostalnosti, područje za poticanje osjetilnosti, područje za razvoj govora i jezika, područje matematike i područje kozmičkog odgoja. U skladu sa suvremenim konceptom metodike odgojitelji uvažavaju „ početno stanje (ulazne karakteristike polaznika koji uči) kognitivne i afektivne vještine, intelektualne i psihomotorne sposobnosti te motivaciju za spoznavanje'' (Bežen, 2008, str. 210). Temeljem prikazanih aktivnosti može se ustvrditi da je dijete izloženo i aktivno. Prepoznaje se oslanjanje na istraživački potencijal djece u socioemocionalnom i fizičkom okruženju u interakciji sa materijalom što se i naglašava u Nacionalnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje, ( MZOŠ, 2014). ''Kada reflektiramo centralna pedagoška pitanja prvo se pojavljuje učenje o odnosima, koje se može različito dograđivati. Pri tom je odlučujude da se koncentriramo na odnose među ljudima, prema predmetima i sadržajima'' (Ivon i sur., str. 41).

Suvremeni metodički kontekst pokazuje dobro poznavanje odgojitelja Nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje (MZOŠ, 2014), temeljem kojega je suvremeni koncepiran programu predškolskim ustanovama usklađen sa razvojnim zadadama i poticajima za djetetov razvoj.

Cilj, problemi i pripadajude hipoteze istraživanja Cilj istraživanja je bio ispitati zastupljenost Montessori pedagogije u redovnim programima predškolskih ustanova. 1. problem Ispitati u kojoj su mjeri odgojitelji upoznati s pedagogijom Marije Montessori. Hipoteza



Vedina odgojitelja je upoznata s pedagogijom Marije Montessori. 2. problem Ispitati mišljenje odgojitelja o utjecaju saznanja pedagogije Marije Montessori na njihov odgojno-obrazovni rad. Hipoteza Odgojitelji se uglavnom slažu da bi im saznanja o pedagoškoj koncepciji Marije Montessori olakšala odgojno-obrazovni rad. 3. problem Ispitati mišljenja odgojitelja o uvođenju elemenata pedagogije Marije Montessori u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu. Hipoteza Odgojitelji uglavnom izražavaju pozitivna mišljenja o uvođenju elemenata pedagogije Marije Montessori u svakodnevni odgojno-obrazovni rad. 4. problem Ispitati postoji li razlika u mišljenju o alternativnim pedagogijama kao suvremenom načinu rada s obzirom na staž. Hipoteza Ispitanici s manjim stažem u radu više se slažu s tim da su alternativne pedagogije suvremeni način rada u odnosu na ispitanike s više staža. Metodologija istraživanja Ispitanici U istraživanju su sudjelovali odgojitelji koji rade u predškolskim ustanovama. Uzorak istraživanja se sastojao od 147 ispitanika, vedi dio su činile ženske odgojiteljice, mlađe dobne skupine do 10 g. staža u predškolskim ustanovama (50 %). Svi su ispitanici bili upudeni u svrhu istraživanja te im je bila zajamčena anonimnost. Varijable Zavisne varijable: upoznatost s alternativnom pedagoškom koncepcijom Marije Montessori, mišljenje o svrhovitosti uvođenja elementa Montessori pedagogije u redovni program. Nezavisne varijable: spol, dob, obrazovanje, radno iskustvo i završena edukacija. Instrument i postupak istraživanja U svrhu istraživanja diplomskog rada konstruiran je upitnik putem online obrasca koji se sastojao od 6 pitanja otvorenog tipa i demografskih obilježja. Za svaku od tvrdnji ispitanici su izražavali stupanj slaganja na skali Likertovog tipa.



Tablica 1. Rezultati demografskih obilježja ispitanika

Spol ispitanika

Muški 2,1 %

Ženski 97,9 %

Završena edukacija iz Montessori

pedagogije

Da 11,6 %

Ne 88,4 %

Obrazovanje

SSS 7,7 %

viša škola ili preddiplomski studij 69,2 %

fakultet ili diplomski studij 20,3 %

Magisterij 3,5 %

Radno iskustvo u predškolsko

ustanovi

1 – 10 godina 50 %

11 – 20 godina 22,6 %

21 – 30 godina 13,7 %

više od 30 godina 13,7 %

Mjesto rada

Zagreb 34,2%

Velika Gorica 54,1%

Rezultati istraživanja Prije same obrade podataka, proveden je Kolmogorov-Smirnov test značajnosti odstupanja podataka od normalne Gaussove raspodjele, a rezultati testa prikazani su u Tablici 2. Rezultat testa pokazao je da raspodjela podataka za sve tvrdnje statistički značajno odstupa od normalne Gaussove raspodjele (p < 0,05). Tablica 2. Normaliteti distribucije mjerenih zavisnih varijabli

T1 T2 T3 T4 T5 T6

K-S 0,264 0,261 0,219 0,304 0,260 0,244

Df 140 140 140 140 140 140

P 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

Legenda: K-S – rezultat Kolmogorov-Smirnov testa df – stupnjevi slobode



p – vjerojatnost pojave pogreške pri testiranju

Zbog sažetosti prikaza tvrdnje su kodirane T1 – T6, a broj tvrdnje odgovara rednom broju tvrdnje u upitniku. S obzirom na dobivene rezultate, u daljnjoj obradi podataka, odnosno utvrđivanju razlika s obzirom na nezavisne varijable, upotrijebljeni su neparametrijski statistički testovi i neparametrijski statistički pokazatelji. Kako bi se utvrdilo postoji li razlika u mišljenju o alternativnim pedagogijama kao suvremenom načinu rada s obzirom na radno iskustvo u predškolskoj ustanovi, proveden je Kruskal Wallis test, čiji su rezultati prikazani u Tablici 3. Tablica 3. Rezultati Kruskal Wallis testa značajnosti razlike u mišljenju o alternativnim pedagogijama kao suvremenom načinu rada s obzirom na radno iskustvo

H df p

Alternativne pedagogije smatram suvremenim

načinom rada. 1,692 3 0,639

Legenda: H – rezultat Kruskal Wallis testa df – stupnjevi slobode p – vjerojatnost pojave pogreške pri testiranju

Dobiveni rezultat pokazao je da ne postoji statistički značajna razlika u mišljenju o alternativnim pedagogijama kao suvremenom načinu rada s obzirom na radno iskustvo u predškolskoj ustanovi (p > 0,05). Kako bi se utvrdilo postoji li razlika u mišljenju o alternativnim pedagogijama kao suvremenom načinu rada s obzirom na mjesto rada proveden je Kruskal Wallis test, čiji su rezultati prikazani u Tablici 4. Tablica 4. Rezultati Kruskal Wallis testa značajnosti razlike u mišljenju o alternativnim pedagogijama kao suvremenom načinu rada s obzirom na mjesto rada

H df p

Alternativne pedagogije smatram suvremenim načinom rada

1,41 2 0,50

Legenda: H – rezultat Kruskal Wallis testa df – stupnjevi slobode p – vjerojatnost pojave pogreške pri testiranju

Dobiveni rezultat pokazao je da ne postoji statistički značajna razlika u mišljenju o alternativnim pedagogijama kao suvremenom načinu rada s obzirom na mjesto rada (p > 0,05). Zaključak



Glavni rezultati istraživanja su pokazali da je 11,6% odgojitelja završilo edukaciju iz područja Montessori pedagogije, dok njih 88,4% nije završilo edukaciju. Neovisno o rezultatima sve je vedi broj odgojitelja koji pokazuju zanimanje za pedagošku koncepciju u metodičkom kontekstu. Na temelju provedenog istraživanja dobili smo uvid kako je potrebno odgojiteljima omoguditi edukacije i radionice koje de im povedati razinu njihova znanja o Montessori metodi. Takvim pristupom de biti sigurniji i kompetentniji u radu, gdje de modi uvidjeti svrhu uvođenja elemenata pedagogije u odgojno-obrazovni rad. Uzimajudi u obzir specifičnost istraživane problematike, možemo zaključiti da još uvijek postoji veliki jaz u mišljenjima, iako se znanje proširilo vezano za poznavanje Montessori pedagogije. No, možemo ga doživljavati i kao površno, činjenično znanje koje je daleko od onog strukturalnog i složenijeg. Možemo postaviti pitanje o pedagoškoj didaktici i metodološkim rješenjima u alternativnoj pedagogiji nasuprot redovnim programima. Kako to da uvijek bježimo ili nas je strah prigrliti nešto što je drugačije? Ved unaprijed zacrtani okviri i predrasude nas sprječavaju u stjecanju novih znanja koja bi nam itekako olakšala svakodnevni rad. Paradoksalna je činjenica gdje praksa svjedoči koliko zapravo Montessori pedagogija zagovara sve razvojne potrebe djece, kao i njihov interes i ništa drugačije od ostalih pedagoga. Odgovor na suvremene izazove i govori u prilog Montessori pedagogije koja je gledana kao shematska pedagogija bez kreativnosti. To ne znači da ona gubi svoju autentičnost, dapače svojom uključenošdu ravnopravno sudjeluje sa svim dobrobitima za dijete te zauzima poziciju u suvremenom metodičkom kontekstu.

Literatura Bašid, S. (2011). Modernost pedagoške koncepcije Marije Montessori. Pedagogijska istraživanja, 8(No. 2). Bežen, A. (2011). Redefiniranje tradicije: dječja književnost. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu. Bežen, A., Budinski, V., Kolar Billege, M. (2012). ŠTO, ZAŠTO, KAKO u poučavanju hrvatskoga jezika – Metodički praktikum nastave hrvatskoga jezika u nižim razredima osnovne škole. Zagreb: Profil International. Brajša-Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj – Emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko : Naklada Slap. Britton, L. (2000). Montessori učenje kroz igru za djecu od 2 do 6 godina: Zagreb: Hena com. Buggle, F. (2002). Razvojna psihologija Jeana Piageta. Jastrebarsko: Naklada Slap. Hicela, I., Krolo, L., Mendeš, B.(2011). Pedagogija Marije Montessori – poticaj za razvoj pedagoškog pluralizma: Znanstvena monografija, Dječji vrtid Montessori dječja kuda. Split: Udruga Montessori pedagogije. Lawrence, L. (2003). Montessori čitanje i pisanje – Kako pomodi djetetu naučiti čitati i pisati. Zagreb:Hena com.h Lilard, P. P. (1972). Montessori, A Modern Approach, New York: Schockten Books Inc. Philipps, S. (1999). Montessori priprema za život – odgoj neovisnosti i odgovornosti. Jastrebarsko : Naklada Slap. Matijevid, M. (2001). Alternativne škole. Zagreb:Tipex.



Montessori, M. (1966). Dijete tajna djetinjstva. Jastrebarsko: Naklada Slap. Montessori, M. (2003). Upijajudi um. Beograd: DN Centar. Starc, B.,Čudina Obradovid, M.,Pleša, A.,Profaca,B.,Letica,M. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: GOLDEN –MARKETING- TEHNIČKA KNJIGA. Vujičid, L. (2011). Kultura vrtida – sustav koji se kontinuirano mijenja i uči, Pedagogijska istraživanja, 8 (No.2.). Ostali izvori

Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (MZOŠ, 2014). Čorak, D., Sočo, M., Lackovid, M. (2012). Alternativni odgojno-obrazovni program prema sustavu Marije Montessori, Velika Gorica. Grupa autora edukacijskog Montessori stručnog centra. Zagreb, (2005). Zrno. (2016). Časopis za obitelj, vrtid i školu. Zrno Print, Zagreb. Summary Montessori educational system is a globally recognised pedagogical concept with long

tradition. For many years it used to be considered a pedagogical approach exclusively intended

for children with special needs. This stance has changed, as the method arouses huge interest

and it is the subject of a large number of research studies. Through emphasising the fact that

children are active and free human beings, which is not the case in other pedagogical

approaches, Montessori meets both the real and current requirements of children, whilst

enabling the development of their personality. If fundamental pedagogical and didactic

determinants of pedagogy are analysed, freedom of choice, individualisation and the actual

development level will become particularly evident. When empirical, rational and spiritual

aspects are included, the child becomes the subject (actor) of their own development and the

contemporary notion of a child is formed from this standpoint. Through consideration of

continuous growth and development during childhood, the areas both of early and pre-school

education are propitious for new ideas. Consequently, the controversies of contemporaneity of

the pedagogical concept adopted both currently and in the 19th century are being abandoned.

Pedagogical concepts are a component of educational sciences which,with the basic science in

the methodical context,enable the selection od the best procedures for the conceptulization

and practical performance of the teaching process. Based on the research conducted on a

sample of nurses (N = 147) whose aim was to examine the representation of Montessori

pedagogy in regular programs of preschool institutions, we gained insight into the need for

educators to provide education and workshops that would increase their level of knowledge

about the Montessori method. . The questionnaire was constructed using an online form

consisting of 6 questions of open type and demographic characteristics. The results show that

there is no statistically significant difference in opinion on alternative pedagogies as a modern

way of working with work experience in pre-school institutions. While 50% of respondents

consider it useful to include certain elements of Montessori Pedagogy in the regular program.



Regardless of the results, there is an increasing number of educators who show interest in the

pedagogical concept in the methodical context.

Key words: active child; contemporaneity; individualization; Montessori pedagogy

Medijska pismenost u odgojno-obrazovnom procesu

Jasmina Pešut Silid Dječji vrtid Sisak Novi, Sisak, Hrvatska

[email protected]

Sažetak

U 21. stoljedu mediji su sastavni dio života svake obitelji te je susret djece s medijskim

sadržajima neizbježan. Rezultat ubrzanog napretka je doba suvremenih digitalnih medija, koji

su skoro u potpunosti zamijenili tradicionalne medije, ali i novih spoznaja u znanosti o razvoju

ljudskog mozga. Istraživanja su dokazala da je iskustvo u ranoj dobi od presudne važnosti za

razvoj neuronske mreže kod djece. Ljudski mozak se sastoji od neurona koje međusobno

povezuju sinapse te što je vise aktivnosti i iskustva u najranijoj dobi to se broj sinapsi povedava.

Mozak djeteta u dobi od dvije godine jednako je aktivan kao mozak odraslog čovjeka dok je

aktivnost mozga djeteta u tredoj godini starosti dva puta veda od aktivnosti mozga odraslog

čovjeka. Ubrzana aktivnost mozga se održava kratki niz godina, najkasnije do desete godine

starosti djeteta. Zbog ubrzane aktivnosti, mozak djeteta je povezaniji i fleksibilniji nego mozak

odrasle osobe, rezultat toga je veliki utjecaj socijalne okoline i spoznajnog učenja na razvoj

djeteta u ranoj dobi. Stoga je najvažnije u ranoj dobi osigurati poticajnu okolinu i omoguditi

kvalitetno iskustveno učenje. Mediji zbog svoje sveprisutnosti postaju velik dio iskustvenog

učenja djeteta, ali ujedno i stvaraju prostor cjeloživotnom učenju i profesionalnom razvoju

odgojitelja predškolske djece. U suvremenoj literaturi se najčešde navode negativni utjecaji

medija na razvoj djeteta, a manje pozitivni utjecaji medija na razvoj djeteta. Pozitivni utjecaji

medija na dijete ovise o dobi djeteta i o uključenosti odrasle osobe u odabiru kvalitetnih

medijskih sadržaja. U svom svakodnevnom radu odgojitelji predškolske djece koriste se

medijskim sadržajima da bi djeci obogatili iskustvo učenja te da bi dokumentirali provedene

aktivnosti i pratili cjelokupni razvoj djeteta. Cilj ovog rada je prikazati da li je medijska

pismenost važna komponenta u odgojno obrazovnom radu odgojitelja u odnosu na dob i

obrazovanje odgojitelja. U radu su prikazani rezultati online-ankete provedene na

reprezentativnom uzorku od 107 odgojitelja predškolske djece, na području Sisačko-moslavačke

županije i Grada Zagreba. Rezultati istraživanja prikazali su stav odgojitelja da je medijska

pismenost važan dio odgojno-obrazovnog procesa, ali i potrebu za daljnjom edukacijom te

potrebu za provođenjem medijskog opismenjavanja djece predškolske dobi.

Ključne riječi: mediji; medijska pismenost; odgojno obrazovni proces



Uvod

U ne davnoj prošlosti pristup medijima vedinom je bio omoguden samo odraslim

osobama. Ubrzanim razvojem tehnologije ustupilo je doba digitalnih medija koje je

donijelo velike promjene u stilu života. Vedina suvremenih obitelji posjeduje i

svakodnevno se koristi sa nekom vrstom medija, od čega su to najčešde televizija i

internet. Djeci je omoguden pristup medijima u samo jednoj sekundi, odnosno jednim

klikom ili pritiskom gumba. Mediji su svojom sveprisutnošdu postali sastavni dio

svakodnevnog života obitelji a samim time i života djeteta. Razvoj tehnologije u 21.

stoljedu ne samo da je u potpunosti izmijenio životni stil nego je u skoro identičnom

razmjeru doveo do novih spoznaja o razvoju čovjekovog mozga.

Neuroznanost

Revolucija istraživanja mozga kretala se od istraživanja mozga umrle osobe pa sve do

istraživanja reakcija mozga na podražaje u živih osoba. Novija istraživanja dovela su do

spoznaje da mozak djeteta u najranijoj fazi života sadrži vedinu neurona koje de imati

mozak u odrasloj dobi. Broj sinapsi, koje spajaju neurone i tako zajedno čine neuronsku

mrežu, povedava se sukladno sa brojem podražaja iz okoline (Gopnik, Meltzoff, Kuhl,

2003)

Medijska pismenost

Prema Livingston (2004) definicija medijske pismenosti sastoji se od tri dimenzije. Prva

dimenzija odnosi se na posjedovanje tehničkih kompetencija u pristupu i korištenju

različitih vrsta medija. Da bi se mogle ostvariti druge dvije dimenzije, savladavanje prve

dimenzije medijske pismenosti je najvažniji segment. Druga dimenzija medijske

pismenosti odnosi se na kritičko promišljanje u korištenju medija. Druga dimenzija služi

da bi se razumjeli medijski sadržaji onakvim kakvi oni uistinu jesu, ne prihvadajudi

njihovu konstrukciju stvarnosti da bi se putem njih izrazile ideje, misli i stavovi.

Stvaranje medijskih sadržaja i njihovo širenje predstavlja tredu dimenziju medijske

pismenosti. U istraživanju koje je provedeno od strane IPSOS PULS i Društva za

komunikacijsku i medijsku kulturu 2013. godine, na uzorku od 1080 ispitanika, samo

15,1% ispitanika smatra da se s medijskim odgojem treba započeti u predškolskim

ustanovama, dok vedina smatra da se treba započeti u nižim (22,6%) ili višim razredima

osnovne škole (42,7%). %). Istraživanje ISOS PULS I Društva za komunikacijsku i

medijsku kulturu nije provedeno na uzorku koji su sačinjavali odgojitelji.

Pozitivni i negativni utjecaji medija na dijete

Utjecaj medija na djetetov razvoj gotovo je nemogude izbjedi. Iz tog razloga

odgovornost odrasle osobe je omoguditi djetetu pristup medijskim sadržajima koji



imaju pozitivni utjecaj na razvoj djeteta. Prema Ciboci korištenje medijski sadržaja

treba biti usmjereno na obrazovanje, informiranje i opuštanje. Mnoštvo edukativnih

igrica i sadržaja koji su prilagođeni dobi kod djece predškolske dobi potiču interes za

učenjem. Djeca mogu pristupiti medijima u situacijama kad ih zanima neka informacija

koju jako brzo mogu dobiti putem internetskih sadržaja. U slobodno vrijeme dijete

pristupa animiranim sadržajima ali i glazbi koja je prilagođena dobi djeteta. Takva

aktivnost pruža djetetu mogudnost opuštanja nakon svakodnevnih aktivnosti. Manjak

kontrole odrasle osobe nad odabirom medijskih sadržaja kojima djeca imaju pristup

može dovesti do negativnih utjecaja kao što je izloženost djeteta nasilnim sadržajima,

prenošenju dvosmislenih informacija koje dijete ne razumije (Ciboci, 2015).

Metode

Cilj ovog istraživanja je ispitati da li je medijska pismenost važna komponenta u

odgojno obrazovnom radu odgojitelja s obzirom na dob i obrazovanje odgojitelja.

Hipoteze

Medijska pismenost odgojitelja važna je komponenta u odgojno obrazovnom radu s obzirom na dob odgojitelja. Medijska pismenost odgojitelja važna je komponenta u odgojno obrazovnom radu s obzirom na obrazovanje odgojitelja. Uzorak ispitanika

Prigodan uzorak čini 107 odgojitelja predškolske djece. U ispitivanju je sudjelovalo

100% ispitanica, 0% ispitanika (Tablica 1.).

Tablica 1. Spol ispitanika

SPOL F %

Ž 107 100

Najviše ispitanika je u dobi od 36 do 45 godina života (51.3%), a najmanje u dobi od 56

do 65 godina života (4.7%) (Tablica 2.).

Tablica 2 . Dob ispitanika

DOB F %

18-25 0 0

26-35 31 31,03

36-45 55 54,89

46-55 16 16,05

56-65 5 5,02



Prema godinama radnog staža najviše je ispitanika sa 11–20 godina radnog staža, a

najmanje je ispitanika sa 31-40 godina radnog staža (Tablica 3.).

Tablica 3. Radni staž

RADNI STAŽ F %

1-10 35 32,7

11-20 49 45,8

21-30 16 15

31-40 7 6,5

Prema stupnju obrazovanja najviše ispitanika je završilo preddiplomski studij (71%), a

najmanje je ispitanika sa završenom srednjom stručnom spremom (0,9%) zaposlenih

na radnom mjestu odgojitelje predškolske djece (Tablica 4.).

Tablica 4. Stupanj obrazovanja

STUPANJ OBRAZOVANJA F %

SSS 1 0,9

Viša/Preddiplomski 23 28,1

Diplomski 76 71

Uzorak čestica

Instrument se sastoji od 10 čestica koje su procjenjivane skalom Likertovog tipa od pet

stupnjeva (1= uopde se ne slažem, 2= ne slažem se, 3= niti se slažem niti se ne slažem,

4= slažem se, 5= u potpunosti se slažem).

Metode obrade podataka

Način prikupljanja podataka

Istraživanje je provedeno 2019. godine među odgojiteljima predškolske djece na

području Sisačko-moslavačke županije i grada Zagreba, putem online upitnika.

Ispitanici su upoznati s ciljem i svrhom provođenja istraživanja. Ispitanicima su date

upute o načinu popunjavanja online upitnika. Ispitanicima je zajamčena anonimnost te

objašnjeno da de se informacije koristiti u znanstvene svrhe. Ispunjavanje online

upitnika je dobrovoljno i moglo se odustati od ispunjavanja u bilo kojem trenutku.

Rasprava i rezultati

Prije same obrade podataka, proveden je Kolmogorov-Smirnov test značajnosti odstupanja podataka od normalne Gaussove raspodjele, a rezultati testa prikazani su u



Tablici 2. Rezultat testa pokazao je da raspodjela podataka za sve tvrdnje statistički značajno odstupa od normalne Gaussove raspodjele (p < 0,05).

Tablica 5. Normaliteti distribucije mjerenih zavisnih varijabli

P1 P2 P3 P4 P5 P6 P7 P8 P9 P10

K-S 0,263 0,259 0,217 0,205 0,310 0,303 0,274 0,261 0,245 0,262

df 130 130 130 130 130 130 130 130 130 130

p 0,01 0,01 0,01 0,01 0,01 0,01 0,01 0,01 0,01 0,01 Legenda: K-S rezultat Kolmogorov-Smirnov testa df stupnjevi slobode p vjerojatnost pogreške pri testiranju Zbog sažetosti prikaza tvrdnje su kodirane P1-P10, broj tvrdnje odgovara rednom broju tvrdnje iz anketnog upitnika.

S obzirom na dobivene rezultate, u daljnjoj obradi podataka, odnosno utvrđivanju razlika s obzirom na nezavisne varijable, upotrijebljeni su ne parametrijski statistički testovi i ne parametrijski statistički pokazatelji. Kako bi se utvrdilo da li je medijska pismenost odgojitelja važna komponenta u odgojno obrazovnom radu s obzirom na dob odgojitelja proveden je Kruskall Wallis test čiji se rezultati nalaze u Tablici 6.

Tablica 6. Rezultati Kruskal Wallis H testa s obzirom na dob H Df p

Medijska pismenost odgojitelja važna je komponenta u odgojno

obrazovnom radu

1,923

4

0,043

Legenda : H – rezultat Kruskal Wallis testa df – stupnjevi slobode p – vjerojatnost pojave pogreške pri testiranju

Dobiveni rezultat pokazao je da je medijska pismenost odgojitelja važna komponenta u odgojno obrazovnom radu s obzirom na dob odgojitelja (p



Prema rezultatima dobivenim iz online ankete medijsko opismenjavanje djece u predškolskoj dobi vedina odgojitelja predškolske djece smatra važnim dijelom odgojno obrazovnog procesa (slaže se 40,2%) (u potpunosti se slaže 16,8%). Manje od pola ispitanika smatra da posjeduje odgovarajude kompetencije za provođenje medijskog opismenjavanja djece predškolske dobi (slaže se 38,3%) (u potpunosti se slaže 9,3%).

Zaključak

Mediji kod djece bude veliki interes jer brzo mogu pristupiti sadržajima za koje imaju interes. Znajudi da je iskustvo od presudne važnosti za razvoj neuronske mreže, da je potreba za boravkom djece u institucijama sve veda i da su mediji svakodnevnica vedine djece, može se tvrditi da postoji potreba za provedbu medijskog opismenjavanja djece u predškolskim ustanovama. S obzirom da su potvrđene hipoteze da je medijska pismenost odgojitelja važna komponenta u odgojno obrazovnom radu s obzirom na dob i obrazovanje odgojitelja može se zaključiti da postoji veliki prostor za stručno usavršavanje odgojitelja osobito odgojitelja starije dobne skupine i nižeg stupnja obrazovanja. Također, uzevši u obzir da se svijet digitalnih medija mijenja velikom brzinom postoji i prostor za stručna usavršavanja i odgojitelja mlađih dobnih skupina i odgojitelja sa višim stupnjem obrazovanja. Literatura

Ciboci, L. (2015). Od medijskog opismenjavanja do odgovornog roditeljstva, 46 – 55. U:

Markovid Nedjeljko (Ur.), Komunikacija odgaja-odgoj komunicira. Emocionalna i

medijska pismenost. Zagreb:Pragma.

Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (2014). Media Education From the Perspective of

Parents of Preschool Children: Challenges and Trend since Free Time Media Use.

Medijska istraživanja, 20(4), 53-67.

Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D., Osamndevid, l. (2018). Obitelj i izazovi novih medija.

Priručnik sa radnim listidima za roditelje, nastavnike i stručne suradnike (trede

dopunjeno izdanje) Zagreb: Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu.

Gopnik, A., Meltzoff, A.N., Kuhl, P.K. (2003). Znanstvenik u kolijevci. Zagreb: Educa.

Ilišin, V. Marinovid Bobinac, A., Radin, F. (2001). Djeca i mediji: uloga medija u

svakodnevnom životu djece. Zagreb: IDIZ.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2014). Nacionalni kurikulum za rani i

predškolski odgoj i obrazovanje. Zagreb.

Labaš, D. (2015). Komunikacija odgaja – odgoj komunicira. Prijedlozi i smjernice za

medijski odgoj. U: R. Brusid i sur. (Ur.), Komunikacija odgaja-odgoj komunicira.

Emocionalna i medijska pismenost. Zagreb: Pragma.

Livingstone, S. (2004). What is media literacy? Intermedia, 32(3), 18-20 str.



Plahutar, A. (2017). Što veseli malog tigra!? Zagreb: Hrvatska Mensa.

Siegel, D.J., Bryson, T.P. (2015). Razvoj dječjeg mozga. Harfa: Split.

Tomljenovid, R. (2018). Regulatory authorities for electronic media and media literacy.

Dosije studio: Belgrade.

Summary

In the 21st century, media are an integral part of every family's life and the meeting of children

with media content is inevitable. The result of accelerated progress is the era of contemporary

digital media, who have almost completely replaced the traditional media but also new

discoveries in the development of the human brain. Researches have shown that experience at

an early age is of crucial importance for the development of neural networks in children. The

human brain is consistent of neurons that link the synapses and the more activities and

experiences in the earliest age, the number of synapses increases. The brain of a child of two

years is as active as the brain of an adult human while the activity of the child's brain in the

third year of life is twice as large as the adult brain's brain activity. Accelerated brain activity is

maintained for a short period of years, at the latest up to the age of 10 years. Because of the

accelerated activity, the child's brain is more connected and more flexible than the brain of an

adult, resulting in a great influence of the environment and cognitive learning on child

development at an early age. Therefore it is most important at an early age to provide a

stimulating environment and to provide a good experiential learning experience. The media

because of their omnipresence become a major part of the child's experiential learning but at

the same time create the space for lifelong learning and the professional development of

preschool children. In contemporary literature the most commonly mentioned are the negative

influences of the media on the child development, and the less positive influences of the media

on the child development. The positive influences of the media on the child depend on the age

of the child and on the involvement of an adult in the selection of high quality media content. In

their day-to-day work, preschool theachers use media content to enrich children's learning

experience and to document the activities carried out and monitor the overall development of

the child. The aim of this paper is to show the positive influence of media on child development

and the importance of media literacy in educational process. The results of the online survey

conducted on a representative sample of 107 pre-school children, in the City of Zagreb and

Sisak-Moslavina County are presented in this paper. The research results showed the attitude

of preschool theachers that media literacy is an important part of the educational process, but

also the need for further education and the need for media literacy for children in preschool

institutions.

Keywords: media literacy; media; educational process



Komuniciranje u timu

Andriana Lončar1 Marijana Liovid2

Dijana Kadliček3 1 DV Medveščak, Zagreb, Hrvatska

2DV Malešnica, Zagreb, Hrvatska 3DV Radost, Novska, Hrvatska

Sažetak

U radu de biti prikazani rezultati istraživanja kojima se želio dobiti uvid u stavove odgojno-

obrazovnih djelatnika o komunikaciji i timskom radu u predškolskim ustanovama. Istraživanje

je provedeno u dva dječja vrtida u Zagrebu i jednom dječjem vrtidu u Novskoj. Ispitanici su bili

odgojitelji (N=55) i stručni suradnici (N=5). Za ispitivanje stavova primijenjen je Upitnik koji su

autorice same konstruirale. Upitnik se sastojao od tri subskale koje mjere spoznaje i stavove

ispitanika o otvorenoj komunikaciji te primjenu otvorenog načina komuniciranja u dječjim

vrtidima. Ispitanici su na Likertovoj ljestvici od pet stupnjeva izražavali svoj stupanj slaganja s

pojedinim tvrdnjama, od 1 - uopde se ne slažem do 5 - u potpunosti se slažem. Analizom

frekvencije dobivenih podataka iz prve cjeline tvrdnji koje se odnose na spoznaju ispitanika o

otvorenoj komunikaciji, postotak ukazuje da je slušanje govornika važno koliko i samo

govorenje. Vedina ispitanika smatra da su u timu svi članovi slobodni iznositi svoje mišljenje te

da je za uspješno otvoreno komuniciranje važno ovladati komunikacijskim vještinama. Analiza

frekvencije druge cjeline tvrdnji upuduje da je stav ispitanika o otvorenoj komunikaciji odraz

kulture pojedinog dječjeg vrtida, dok analiza trede cjeline tvrdnji o primjeni otvorenog načina

komuniciranja pokazuje da najvedi broj ispitanika smatra da ne treba skrivati pogreške. S druge

strane, postotak ukazuje da vedina ispitanika ne govori kolegama o pogreškama zbog straha

od zahlađenja odnosa. Ovaj rad upuduje na važnost primjene otvorenog načina komuniciranja

u predškolskim ustanovama te naglašava važnost podizanja svijesti o međusobnoj verbalnoj i

neverbalnoj komunikaciji i poučavanju odgojno-obrazovnih djelatnika komunikacijskim

vještinama dajudi im alate za primjenu u njihovom stručnom pedagoškom djelovanju.

Rezultati dobiveni ovim analizama mogu biti poticaj za osnaživanje komunikacijskih vještina i

primjenu otvorene komunikacije unutar odgojno-obrazovnih ustanova.

Ključne riječi: komunikacija u timu; komunikacijske vještine; otvorena komunikacija; timski rad

Uvod

Čovjek je društveno predisponirano bide, njegov razvoj i opstanak uvjetovan je životom

u zajednici. Djelovanjem u zajednici praljudi su bolje lovili, branili se od prirodnih

neprijatelja, preživljavali i brinuli o potomstvu. Udruživanje ljudi u različite vrste

zajednica događalo se tijekom razvoja čovječanstva. Ljudi su bili vođeni zajedničkom

idejom i radom kako bi istu ostvarili. Suradnja i zajedništvo ključni su za evolucijski



uspjeh ljudske vrste. Prema tome timovi su prirodna zajednica ljudske opstojnosti.

Timski rad je rad s drugima i za druge. U novije vrijeme razvoja suvremenoga

profesionalizma prepoznata je važnost timskoga rada kao važne karike uspjeha

organizacije. Osnovna funkcija timskog rada je ostvarivanje ciljeva organizacije. Da bi

se ciljevi ostvarili potrebno je razviti uspješnu komunikaciju među članovima tima.

Uspješna suradnja moguda je usvajanjem osnovnih vještina komuniciranja. Otvorena

komunikacija otvara put ka uspješnom rješenju problema, stvara atmosferu povjerenja

i podržavanja te jača timski duh. Uspješnost svakoga tima ovisi o zajednički

postavljenim ciljevima i zadatcima, određenim ulogama, kvalitetnoj komunikaciji te

cjeloživotnim učenjem i usavršavanjem. Tim podrazumijeva malu skupinu ljudi

komplementarnih znanja i vještina koji teže zajedničkim ciljevima organizacije te

zajedničkom pristupu problemima. Rad u timovima nije važan samo za poslovni uspjeh

suvremene organizacije, nego i za ljudsko zdravlje. Timski rad zbližava zaposlenike i

stvara pozitivnu i ohrabrujudu atmosferu. Kvaliteta timskoga rada ne ovisi o razvoju

privatnih prijateljstva među zaposlenicima, nego o otvorenoj komunikaciji te

korektnome i profesionalnome ponašanju. U timu se razvijaju posebni odnosi i osjedaji:

pripadnosti, zajedništva, prihvadanja, uvažavanja, sigurnosti te empatije kao važnog

čimbenika predviđanja i razumijevanja emocija svojih bliskih suradnika. Empatiji

prethodi prepoznavanje i razumijevanje vlastitih osjedaja kako bi razumjeli druge. Kada

ljudi nauče verbalno i neverbalno izražavati svoje emocije, stavove i uvjerenja, stvara

se pozitivno ozračje i put za otvorenu komunikaciju.

Komunikacija u timu Komunicirajudi s drugima čovjek prenosi svoja znanja, vještine i iskustva te usvaja nove

informacije od sugovornika. Da bismo svoju svakodnevnu komunikaciju učinili

razumljivom i uspješnom moramo konkretizirati, izostavljeno dopuniti, a subjektivne

predrasude provjeravati (Brajša, 1994: 30). Kao proces sporazumijevanja komunikacija

uključuje: kognitivne vještine (sposobnost percepcije poruke, iskazivanje emocija,

reakcije), semantičke (govorni i pisani jezik) te simboličke (geste, mimike, stil

odijevanja). Uspjeh tima ovisi o dobroj komunikaciji te o vođi tima. „Timovi su uvijek

odraz svojih vođa“ (Maxwell, 2003, str.201). Vođe su ti koji utječu na relacije odnosa

među suradnicima te iniciraju i podižu raspoloženje u timovima. Za kvalitetu

komunikacije važno je da bude obostrana. Vođe koji slušaju, pozivaju te motiviraju na

sudjelovanje okarakterizirani su kao najbolji vođe (Maxwell, 2003). Ljudi koji rade u

pozitivnom okruženju temeljenom na međusobnoj podršci, ostvaruju suradničke

odnose, nesebični su, kreativnije razmišljaju i rješavaju probleme. Suradnja i podrška

su presudne za efektivnost i efikasnost timova. Postoje četiri vrste podrške:

emocionalna koja ukazuje na slušanje, empatiju i razumijevanje; instrumentalna

podrška ukazuje na praktičnu dobrobit za druge (npr. preuzimanje dijela posla od

preopteredenog kolege); informacijska podrška znači pronalaženje informacija koje de



pomodi kolegi u obavljanju posla; evaluacijska vrsta podrške se odražava u povratnim

informacijama ili davanju savjeta svojim suradnicima. Vođe ili menadžeri bi trebali

kontinuirano nasamo razgovarati sa svojim članovima tima kako bi bili upoznati s

njihovim potrebama i pružili im podršku kada je to potrebno. Vođe bi trebali biti

dostupni i uključeni uz primjenu politike otvorenih vrata za razgovore sa svojim

članovima. Način ophođenja vođe s članova tima u duhu srdačnosti i podrške, formira

pozitivno i produktivno radno ozračje (West, 2005). Učinkovita komunikacija osigurava

pravovremenu informiranost članova tima za obavljanje uloge i usklađivanje svojih

aktivnosti s drugima. Informacije moraju odgovarati potrebama članova tima. „Stoga je

najvedi komunikacijski izazov unutar tima procjeniti kome su potrebne koje

informacije, kada i u kojem obliku“ (West, 2005, str.80). Vrijedne informacije su one

koje potvrđuju shvadanje tima kao cjeline ili mijenjaju shvadanje pojedinih članova.

Isprazne informacije su nebitne, velika su smetnja koja pogoduje gubitku vremena.

Najefikasniji timovi prenose informacije u pravo vrijeme u najprikladnijoj formi. Na

sastancima tima trebalo bi propitati svoju internu javnost o načinu na koji žele dobivati

poruke, pisano (elektronska pošta ili na papiru) ili usmeno (telefon, videokonferencije,

osobno). Komunikacija licem u lice je najbolji način prenošenja poruke zbog svojih

višestrukih komunikacijskih kanala (boja glasa, izraz lica, govor tijela). Za postavljanje

pitanja, dubinsku analizu problema te rješavanje nesporazuma najpogodniji je

neposredan razgovor što navodi na nužnost sastajanja tima jednom u mjesec dana. Pri

realizaciji timskih sastanaka nužan je otvoreni tok komunikacije kako bi izbjegli nevažne

informacije, glasine i razgovore prema osobnim naklonostima i simpatiji. Vođe bi

trebali svojim primjerom potaknuti svoje članove da razvijaju ključne komunikacijske

vještine: aktivno slušanje, govorenje i primjenu neverbalne komunikacije (West, 2005).

Komunikacija u timu razvija se u nekoliko smjerova: 1) Od vođe do kolege u timu što

uključuje dosljednost, jasnodu, uljudnost; 2) Između kolega i vođe odnosi se na

otvorenost i direktnost, te poštovanje vođe (Maxwell, 2003, str 3) Između kolega u

timu odnosi se na snažno zajedničko djelovanje, što znači da interakcija inicira akciju;

4) između tima i javnosti odnosi se na suradnju s ostalim internim odjelima i vanjskim

javnostima, obuhvada otvorenost, spremno reagiranje i realističnost. Snaga i mod je u

zajedništvu. Poput priče o zarobljenicima za vrijeme rata u Vijetnamu koji su u zatvoru

razvili sustav sporazumijevanja kuckanjem po zidu. Ovaj sustav komunikacije i

povezanosti s drugim zatvorenicima postao je neophodan za preživljavanje i

egzistenciju (Maxwell, 2003). Prestanak komunikacije među ljudima komunikolozi

izjednačavaju sa smrdu. „U kulturama koje slave i uzdižu pojedinačne uspjehe i odličja i

gdje se pojedinac uvijek bori za svoja prava umjesto da preuzme odgovornost za svoja

djela, ljudi obično gube iz vida tu važnu širu sliku. U stvari, neki ljudi izgleda vjeruju da

su oni sami ta šira slika: sve se vrti oko njihovih potreba, ciljeva i njihovih želja.“

(Maxwell, 2003, str. 30). Da bi tim postigao svoj cilj potrebno je razmišljati i sagledavati



širu sliku, što znači da svoje osobne ciljeve treba podrediti višim ciljevima tima, „svaki

pojedinac u timu igra svoju ulogu, a svaka od tih uloga doprinosi zajedničkom cilju“

(Maxwell, 2003, str. 32). Pravilo šire slike najbolje razumiju veliki vođe, te uvijek

projiciraju pravilo šire slike sebi i svojim ljudima. Psihologinja Majda Rijavec analizirala

je istraživanje matematičara i psihologa Marcial Losada i psihologinje Emily Heaphy.

Istraživanje su proveli snimajudi sastanke 60 poslovnih timova čija je tema bila godišnje

planiranje. Timove su kategorizirali na uspješne, prosječne i neuspješne. Utvrđeno je

da su članovi uspješnijih timova nastojali razumjeti stajališta drugih, ali branedi i

objašnjavajudi vlastite stavove. Imali su više pozitivnih nego negativnih izjava

usmjerenih na klijente, poslovne partnere i dioničare. Ispred njihovih osobnih potreba

stavili su potrebe svojih korisnika usluga. Atmosfera na njihovim sastancima bila je

živopisna i puna energije. Mogudnosti za kreativnost i akciju razvijali su otvorenošdu i

poštivanjem tuđih mišljenja, što je bilo u skladu s njihovom misijom. Neuspješni timovi

imali su više negativnih izjava, rigidno su branili svoje osobne stavove, nisu se trudili

razumjeti tuđe stavove i istražiti problem, nisu imali fleksibilnosti u ponašanju i bavili

su se sami sobom umjesto da se bave klijentima. U timu nije bila prisutna međusobna

podrška i entuzijazam, ved cinizam i nepovjerenje (Rijavec, 2008). Ovo istraživanje

ukazuje na nužnost otvorene komunikacije za ostvarenje ciljeva timova.

Metode rada

Cilj istraživanja Cilj istraživanja je bio istražiti komunikacijske vještine odgojno obrazovnih djelatnika u tri predškolske ustanove te primjenu otvorene komunikacije u timskom radu.

Hipoteza H1 - Otvorena komunikacija u timu važna je za učinkovitost tima. Istraživački instrument i uzorak Za ispitivanje stavova primijenjen je Upitnik koji su autorice same konstruirale. Upitnik se sastojao od tri subskale koje mjere spoznaje i stavove ispitanika o otvorenoj komunikaciji te primjenu otvorenog načina komuniciranja u dječjim vrtidima. Ispitanici su na Likertovoj ljestvici od pet stupnjeva izražavali svoj stupanj slaganja s pojedinim tvrdnjama, od 1 - uopde se ne slažem do 5 - u potpunosti se slažem. U istraživanje je bilo uključeno šezdeset ispitanika (N=60) iz tri dječja vrtida. Ispitanici su bili odgojitelji (N=55) i stručni suradnici (N=5). Demografska obilježja ukazuju da je 58 ispitanika ženskoga spola ili 96,66%, te 2 ispitanika muškoga spola ili 3,33%. Ispitanici su više stručne spreme, zatim srednje, te visoke stručne spreme. Istraživanje je realizirano u periodu od 27. travnja do 23. svibnja 2015. godine u tri dječja vrtida. Od toga su dva sa



područja Grada Zagreba – DV Malešnica i DV Poletarac, a jedan je iz Sisačko-moslavačke županije, grad Novska – DV Radost. Analiza i diskusija rezultata istraživanja Prvom subskalom koja mjeri spoznaju ispitanika o otvorenoj komunikaciji, dobili smo

slijedede rezultate prikazane u postotcima:

Grafikon 1.

S prvom tvrdnjom da otvorena komunikacija stvara atmosferu povjerenja i poštivanja u

potpunosti slaže 65% ispitanika, dok se 26,66% djelomično slaže. Važno je istaknuti

kako se 3,33% ispitanika u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom. Rezultati su prikazani u

Grafikonu 1.

Grafikon 2.

Grafikon 2. prikazuje da se 61,66% ispitanika u potpunosti se slaže da otvorena

komunikacija jača motivaciju i timski duh, dok je 23,33% iskazalo djelomično slaganje,

10,00% ispitanika nije sigurno u navedenu tvrdnju.

3,33% 0,00% 5,00%

26,66%

65,00%

u potpunosti sene slažem

djelomično se neslažem

nisamsigurna(an)

djelomično seslažem

u potpunosti seslažem

Otvorena komunikacija stvara atmosferu povjerenja i poštivanja

3,33% 1,66% 10,00%

23,33%

61,66%

u potpunostise ne slažem

djelomično sene slažem

nisamsigurna(an)


u potpunostise slažem

Otvorena komunikacija jača motivaciju i timski duh



1,66% 0% 6,66%

10%

81,66%


djelomičnose ne slažem

nisamsigurna(an)

djelomičnose slažem


Slušanje je jednako važno kao i govorenje

Grafikon 3.

S tvrdnjom da se međuljudski odnosi grade se dobrom i otvorenom komunikacijom

najvedi broj ispitanika 73,33% u potpunosti se slaže i prikazano je u Grafikon 3.

Grafikon 4.

Grafikon 4. prikazuje dobiveni postotak o tvrdnji da je slušanje jednako važno koliko i

govorenje, 81,66% ispitanika se u potpunosti slaže s tvrdnjom dok se 1,66 % se u

potpunosti ne slaže.

Grafikon 5.

1,66% 0,00% 6,66%

18,33%

73,33%



nisamsigurna(an)



Međuljudski odnosi grade se dobrom i otvorenom komunikacijom

1,66% 0,00% 6,66%

10,00%

81,66%



nisamsigurna(an)



Slušanje je jednako važno kao i govorenje

5,00% 5,00% 6,66%

8,33%

75,00%

upotpunosti

se neslažem

djelomičnose neslažem

nisamsigurna(an)


upotpunostise slažem

Smatram da su u timu svi članovi slobodni iznositi svoje mišljenje



Grafikon 5. prikazuje postotak kojim ispitanici iskazuju da li smatraju da su u timu svi

članovi slobodni iznositi svoje mišljenje, 5,00% ispitanika se u potpunosti ne slaže, isti

taj broji ispitanika djelomično se ne slaže, dok se 75,00% ispitanika u potpunosti slaže

sa navedenom tvrdnjom. Prikazani rezultati mjerenja prve subskale istraživanja

spoznaje ispitanika o otvorenoj komunikaciji pokazuju kako je jednako važno slušanje

govornika koliko i samo govorenje. Vedina ispitanika smatra da bi svi članovi tima

trebali slobodno iznositi svoje mišljenje.

Drugom subskalom istražili smo stavove ispitanika o otvorenoj komunikaciji, dobiveni

rezultati izraženi su postotcima kroz grafički i deskriptivni prikaz:

Grafikon 6.

Više od pola ispitanika 51,66% djelomično sa lakodom i ugodom iznosi svoje stavove

poznatim i nepoznatim osobama, dok ih 23,33% nije sigurno u ovu tvrdnju, a grafički je

prikazano u Grafikonu 6.

Grafikon 7.

10,00% 10,00%

23,33%

51,66%

5,00%



nisamsigurna(an)



S lakodom i ugodom iznosim svoje stavove poznatim i nepoznatim osobama

48,33%

16,66% 15,00% 16,66%

3,33%



nisamsigurna(an)



Otvorena komunikacija za mene znači komunicirati s ciljem da bi se drugima svidio



Grafikon 7. prikazuje da vedina ispitanika 48,33% se ne slaže da otvoreno komuniciranje znači komunicirati da bi se drugima svidjeli, 15,00% nije sigurno, dok ih 3,33% smatra da je to u potpunosti točno.

Grafikon 8.

Najvedi broj ispitanika 45,00% se djelomično slaže sa tvrdnjom da se mogu uvjerljivo i prijateljski odnositi prema osobi s kojom ne dijele stavove, a 18,33% se u potpunosti slaže, što prikazuje Grafikon 8.

Grafikon 9.

Grafikon 9. prikazuje da de veliki broj ispitanika 73,33 % rado poslušati tuđe mišljenje

koje nije istovjetno s njihovim, i nema nesigurnih ispitanika (0,00%) u vezi ove tvrdnje.

3,33% 8,33%

25,00%

45,00%

18,33%

upotpunosti

se neslažem

djelomičnose neslažem

nisamsigurna(an)


upotpunostise slažem

Mogu se uvjerljivo i prijateljski odnositi prema osobi s kojom ne dijelim stavove

1,66% 3,33% 0,00%

21,66%

73,33%



nisamsigurna(an)



Rado du poslušati tuđe mišljenje koje nije podudarno (istovjetno) s mojim



Grafikon 10.

S tvrdnjom da otvorena komunikacija omoguduje pristup problemima različite težine i

kompleksnosti u potpunosti se slaže više od polovice ispitanika, njih 66,66% te nema

nesigurnih (0,00%) ispitanika u vezi iste tvrdnje, a prikazano je u Grafikon 10. Rezultati

mjerenja druge subskale ukazuju da su stavovi ispitanika o otvorenoj komunikaciji

odraz kulture pojedinog dječjeg vrtida, na što nas upuduju veda ili manja odstupanja u

detaljnijoj analizi svakoga vrtida zasebno.

Treda subskala mjeri primjenu otvorenog načina komuniciranja u dječjim vrtidima, dobiveni rezultati prikazani su u postotcima:

Grafikon 11.

Više od polovine ispitanika 68,33% u potpunosti se ne slaže da kritizira i neprijateljski

se odnosi prema osobi koja pogriješi, 20,00% se djelomično ne slaže, dok se 1,66% u

potpunosti slaže s navedenom tvrdnjom, a prikazano je u Grafikon 11.

5,00% 1,66% 0,00%

26,66%

66,66%



nisamsigurna(an)



Prema mojem mišljenju otvorena komunikacija omoguduje pristup problemima različite težine i

kompleksnosti

68,33%

20,00%

3,33% 6,66% 1,66%

1- upotpunostise ne slažem

2-djelomičnose ne slažem

3-nisamsigurna

4-djelomičnose slažem

5-upotpunostise slažem

Kritiziram i neprijateljski se ponašam prema osobi koja pogriješi



Grafikon 12.

Grafikon 12. prikazuje da 46,66% ispitanika smatra ako pogriješi da ne skriva svoje

pogreške. Svoju nesigurnost sa navedenom tvrdnjom je izrazilo 15,00% ispitanika, dok

se njih 20,00% djelomično slaže te 3,33% tvrdi da se trudi sakriti svoje pogreške.

Grafikon 13.

Grafikon 13. upuduje nas da 15,00% ispitanika ukazuje kolegama na njihove pogreške dok je 18,33% ispitanika je nesigurno u vezi ove tvrdnje, 30,00% ispitanika se djelomično slaže, a 8,33% ispitanika u potpunosti slaže da ne govori kolegama o njihovim pogreškama zbog straha od zahlađenja odnosa.

46,66%

15,00% 15,00% 20,00%

3,33%

1 - upotpunosti

se neslažem

2 -djelomično

se neslažem

3- nisamsigurna


5- upotpunostise slažem

Ako pogriješim, trudim se sakriti pogreške

15,00%

28,33%

18,33%

30,00%

8,33%

1- upotpunosti sene slažem


3-nisamsigurna


5-upotpunosti se

slažem

Kolegama ne govorim o njihovim pogreškama jer se bojim zahlađenja odnosa



Grafikon 14.

Vedina ispitanika 40,00% djelomično se slaže da teško mijenja svoje stavove i mišljenja, 15,00% se u potpunosti ne slaže oko navedene tvrdnje, dok 5,00% smatra da teško mijenja svoje stavove i mišljenja što je prikazano u Grafikon 14.

Grafikon 15.

S tvrdnjom koja ukazuje na otvoreno izražavanje osobnih potreba prikazano na Grafikonu 15., 5,00% ispitanika se u potpunosti ne slaže, dok ih 30,00% izjavljuje da otvoreno izražavaju svoje potrebe. Tredom subskalom istražili smo primjenu otvorenog načina komuniciranja u dječjim vrtidima. Dobiveni postotci ukazuju da najvedi broj ispitanika smatra da ne treba sakriti eventualne pogreške. S druge strane prisutan je strah od zahlađenja odnosa kod nekolicine ispitanika te se djelomično slažu da ne govore kolegama o njihovim pogreškama.

Zaključak

Istraživanje je pokazalo da vedina ispitanika ima jasne spoznaje, pozitivne stavove i u

velikoj mjeri je spremna za otvorenu komunikaciju, ali zbog prisnih odnosa ne ukazuje

kolegama na pogreške. Analiza frekvencije dobivenih podataka izraženih u postotcima

15,00%

21,66% 18,33%

40,00%

5%

1- upotpunostise ne slažem


3-nisamsigurna


5-upotpunostise slažem

Teško mijenjam svoje stavove i mišljenja

5,00%

38,33%

16,66%

10,00%

30,00%



nisamsigurna(an)



Otvoreno izražavam svoje potrebe



upuduje da je otvorena komunikacija najznačajnija za sve elemente dobrog i

kvalitetnog rada odgojno-obrazovnih ustanova čime je potvrđena hipoteza (H1).

Zaključujemo da treba poticati, razvijati i primjenjivati otvorene načine komuniciranja

koji su preduvjet kvalitete i učinkovitosti timskoga rada. Svi članovi tima otvorenom

komunikacijom doprinose ostvarivanju zajedničkog cilja koji mora biti jasan. Otvorena

komunikacija znači iznalaženje načina rješavanja mogudih konflikata na prihvatljiv i

konstruktivan način bez povrede prava drugih. Rezultati dobiveni ovim analizama

mogu biti poticaj za osnaživanje komunikacijskih vještina i primjenu otvorene

komunikacije unutar odgojno-obrazovnih ustanova.

Literatura

Ajdukovid, M. (1997). Grupni pristup u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihosocijalnu pomod. Brajša, P. (1994). Pedagoška komunikologija. Zagreb: Školske novine. Brajša, P. (1996). Umijede razgovora. Pula: C.A.S.H. Denny, R. (2000). Motivirani za uspjeh. Zagreb: M.E.P. Consult. Maxwell, C. J. (2003). 17 neosporivih pravila za uspješan timski rad. Varaždin: Katarina Zrinski d.o.o. Neill, S. (1994). Neverbalna komunikacija u razredu. Zagreb: Educa. Rijavec, M. (2008). Timu trebaju kritike i pohvale. http://www.poslovni.hr/after5/timu-trebaju-i-kritike-i-pohvale (10.9.2008) Vodopija, Š. (2006). Savjetnik za Uspješno organiziranje i vođenje. Rijeka: Naklada Žagar d.o.o. West, M. (2005). Tajne uspješnog upravljanja timom. Zagreb: Školska knjiga d.d.

Summary

This paper will present the results of the research to gain insights on the attitudes of the

educational staff on communication and team work in preschool institutions. The research was

conducted in two kindergartens in Zagreb and one kindergarten in Novska. The respondents’

were educators (N = 55) and professional associates (N = 5). The questionnaire used for this

study was designed by the authors themselves. The questionnaire consisted of three sub-scales

that measure cognition and attitudes of respondent’s about open communication and the use

of open communication in the kindergartens. Respondents’ on the Likert scale of five point

scale expressed how much they agree or disagree with a particular statement, 1 = strongly

disagree to 5 = strongly agree. Analyzing the frequency of data obtained from the first set of

statements, related to the respondents’ knowledge about open communication, the percentage

suggests that listening to the speaker is as important as speaking. Most of the respondents

consider that in the team, all members are free to express their opinion and that

communication skills are important for successful open communication. Frequency analysis of

the second set of statements suggests that the respondents’ attitude about the open

http://www.poslovni.hr/after5/timu-trebaju-i-kritike-i-pohvale



communication reflects on the culture of a particular kindergarten, while the analysis of the

third set of statements about the use of open communication means that, most respondents

believe that mistakes should not be concealed. On the other hand, the percentage suggests

that most respondents’ do not tell their colleagues about making mistakes in fear of creating

negative workplace relationships. This paper points out the importance of the use of open

communication in preschool institutions, stressing the importance of raising awareness of

mutual verbal and non-verbal communication also teaching the educational staff

communication skills while providing them with tools for their application in their pedagogical

work. The results obtained by this analysis should be an incentive for empowering

communication skills and the application of open communication within educational

institutions.

Key words: team communication; communication skills; open communication; team work

Cjeloživotno profesionalno obrazovanje kao nastavni predmet na studiju

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje u funkciji daljnjeg razvoja

profesionalnog identiteta odgajatelja

Diana Nenadid-Bilan1

Marijana Miočid2 1Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Sveučilište u Zadru, Hrvatska

2Dječji vrtid Radost, Zadar, Hrvatska

Sažetak

Različite reforme u odgoju i obrazovanju djece rane i predškolske dobi uvjetovale su promjenu stavova i mišljenja odgojitelja, promjenu njihove implicitne pedagogije. Suvremeni odgojno-obrazovni proces traži razvijanje različitih kompetencija odgojitelja s posebnim naglaskom na samorefleksiju i refleksiju koje čine temelj razvoja ostalih kompetencija neophodnih za razvoj kvalitete suvremene pedagoške prakse. Postavlja se pitanje: Kako i koliko odgojitelji, a posebno odgojitelji na početku svoje profesionalne karijere mogu pridonijeti razvoju postojede pedagoške prakse? Kompetencije odgojitelja obuhvadaju širok spektar znanja, vještina i sposobnosti neophodnih za njihov svakodnevni rad. Upravo to je razlog holističkom pristupu njihovog usavršavanja i profesionalnog razvoja. Da bi se odgojitelj kvalitetno razvijao potrebna je nadogradnja/povezanost njegova inicijalnog obrazovanja i kasnijeg cjeloživotnog usavršavanja. Naime, potrebno je istaknuti odgojiteljevu svjesnost potrebe cjeloživotnog učenja i nadogradnje stečenih teorijskih znanja kako bi se unijele promjene u odgojno-obrazovni proces. Onemogudavanjem kontinuiranog profesionalnog razvoj odgojitelja umanjujemo i njegovu profesionalnu odgovornost prema odgojno-obrazovnom radu. U radu se analiziraju ciljevi nastavnog predmeta Cjeloživotno profesionalno obrazovanje, ulazne i izlazne kompetencije izvanrednih studenata na sveučilišnom diplomskom studiju Rani i predškolski odgoj na Sveučilištu u Zadru. Cilj kolegija Cjeloživotno profesionalno obrazovanje jest osvijestiti važnost kontinuiranog profesionalnog obrazovanja, usvajanja stra

zbornik radova book of proceedings · 2020. 2. 12. · zbornik radova/book of proceedings...

Documents