zbornik 15. savjetovanje huo 2007

5/28/2018 Zbornik 15. Savjetovanje Huo 2007

1/94

ZBORNIK SA 15. SAVJETOVANJA

O OBRADI I LIKVIDACIJI MEUNARODNIH

AUTOMOBILSKIH TETA

Opatija, travanj 2007.


2/94

2 ZBORNIK HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE

Izdava:

Hrvatski ured za osiguranje

10000 Zagreb, Martieva 73

Za izdavaa:

Hrvoje Paukovi

Priprema:

Marija Matijevi

Naklada:

200 komada

Autori:mr. Jasna Breanski

mr. sc. Slaven Dobri

Mladenka Grgi

Draen Jakovina

Jean Louis Marsaud

Roger Snook

Ivana Stipi

Jens Peter Tranberg


3/94

ZBORNIK HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE 3

TEME 15. SAVJETOVANJA HRVATSKOG UREDA ZA OSIGURANJE

Obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti sudska praksa

(mr. Jasna Breanski, Vrhovni sud Republike Hrvatske)

5

Dospjelost obveze kod naknade tete ili isplate po ugovoru o osiguranju(mr. sc. Slaven Dobri, Allianz Zagreb d.d.)

21

Regresni zahtjevi njemakog socijalnog osiguranja

u tetama prouzroenim neosiguranim vozilom

(Ivana Stipi, Croatiaosiguranje d.d.)

29

Problem mjerodavnog prava s posebnim osvrtom na popravljanje vozila

(Mladenka Grgi, Euroherc osiguranje d.d.)

39Zastara trabine naknade neimovinske tete

dosadanja sudska praksa i novi Zakon o obveznim odnosima

(Draen Jakovina, upanijski sud u Zagrebu)

53

Uloga Ureda zelene karte u budunosti s gledi ta nordi jskih zemalja

(Jens Peter Tranberg, danski Ured

- Dansk Forening for International Motorkoretojsforsikring)

63

Vodi kroz Britansko otoje

(Roger Snook, Savjetnik za tete iz osiguranja od automobilske odgovornosti)

75

Aktualna kretanja i trendovi u osiguranju

motornih vozila na europskoj razini

(Jean Louis Marsaud, Europski Komitet osiguranja

Comit Europen des Assurances - CEA)

-


4/94



5/94


mr. Jasna Breanski

OBVEZNO OSIGURANJE OD AUTOMOBILSKE

ODGOVORNOSTI SUDSKA PRAKSA


6/94



7/94


mr. Jasna Breanski *

Obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti- sudska praksa

I.UVOD

U velikom broju parnica koje su se vodile ili se vode pred naim sudovima javljaju se i razliita

pitanja iz odnosa obveznog osiguranja vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti zatete nanesene treim osobama (u daljnjem tekstu, u skladu s terminologijom Zakona o

obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05) nazivamo ga obveznim

osiguranjem od automobilske odgovornosti (l. 2. st. 1. to. 2. navedenog Zakona).

Od mnoine tih pitanja, u okviru ovog lanka, s naglaskom na stajalita koja je zauzimala

sudska praksa, govorimo o sljedeim:

- nitetnost pojedinih odredaba uvjeta drutva za osiguranje

- neka pitanja prava na naknadu tete posredno oteenih u sluaju kad je vlasnik vozila ili

voza sam prouzroio tetni dogaaj.

II.NITETNOST POJEDINIH ODREDABA UVJETA DRUTVA ZA OSIGURANJE

II/1.UVODNE NAPOMENE

Uvjeti drutva za osiguranje smatraju se1

Obrazlae se to oskudnou odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj

35/05, dalje u tekstu: Zakon o obveznim odnosima ili ZOO uz pojedine lanke), koje izriito

ureuju osiguranje od odgovornosti (l. 964. i l. 965. ZOO), pa stoga ugovori o osiguranju od

odgovornosti, u pravilu, upuuju na uvjete osiguranja.

glavnim izvorom pravila koja ureuju odnose

subjekata u osiguranju od odgovornosti.

Sudska praksa nije se preesto bavila opim uvjetima ugovora, pa uvjetima drutva za

osiguranja, niti sa stajalita nitetnosti2

*Vrhovni sud Republike Hrvatske

njihovih pojedinih odredaba.

1

Hrvoje Paukovi: "Osiguranje od odgovornosti" referat u Zborniku, "Ugovor o osiguranju prema novom ZOO",Inenjerski biro d.d. Zagreb, 2005., str. 74 do 91.2 Zakon o obveznim odnosima koristi izraz nitetnost umjesto izraza nitavost koji je koristio raniji ZOO, pa ovisno otome na tekst kojeg se zakona pozivamo, koristimo odgovarajui izraz.


8/94


Kad je to inila pozivala se u pretenom broju sluajeva, na ope odredbe o n itavosti pojedinih

odredaba opih uvjeta ugovora (l. 143. ranijeg Zakona o obveznim odnosima - "Narodne

novine", broj 52/91,3

Upravo, stoga, povod ovom lanku je, s jedne strane, izmijenjeno ureenje opih uvjeta

ugovora i nitetnosti pojedinih odredaba tih uvjeta, donoenjem novog Zakona o obveznim

odnosima, prema onom kako je ureeno odredbama l. 142. do 144. ranijeg Zakona o

obveznim odnosima, a s druge strane, povod su stajalita koja je u novije vrijeme zauzimala

sudska praksa o tim pitanjima.

dalje u tekstu: raniji Zakon o obveznim odnosima ili raniji ZOO uz pojedine

lanke).

Zakon o obveznim odnosima sadri odredbe o opim uvjetima ugovora i nitetnosti pojedinih

odredaba tih uvjeta u izmijenjenom i dopunjenom obliku, u lancima 295. do 296.

Prema obrazloenju koje je zakonodavac dao prilikom donoenja novog Zakona o obveznim

odnosima4

Sukladno izloenom stajalitu, treba oekivati da e i na podruju osiguranja i nadalje, kao i do

sada, dolaziti do primjene spomenute ope odredbe koje se odnose na ope uvjete ugovora initetnost pojedinih odredaba tih uvjeta.

"izmjene su rezultat stava da je dosadanje ureenje opih uvjeta ugovora

nepotpuno i u neskladu s modernim trendovima, a sainjene su po uzoru na Smjernicu vijea

Europske zajednice 93/13EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepotenim odredbama upotroakim ugovorima i na njemaki Graanski zakonik (BGB). Budui da je obveza Republike

Hrvatske u pogledu implementacije Smjernice 93/13/EEZ ispunjena donoenjem Zakona o

zatiti potroaa, nije bilo potrebno tekst te Smjernice u potpunosti preuzeti u ZOO. Meutim,

promjene izvrene u lancima 295. do 296. ZOO temelje se na stavu da je zatitu koja se u

ugovaranju putem opih uvjeta ugovora prua potroaima potrebno pruiti i ostalim

sudionicima obveznopravnih odnosa (poglavito malim i srednjim poduzetnicima), pa je

ocijenjeno da se ureenje opih uvjeta ugovora treba uskladiti s onim predvienim Smjernicom

93/13/EEZ."

Stoga smatramo korisnim izloiti sadraj tih odredaba prema novom zakonskom ureenjukao i

razlike prema dosadanjem ureenju.

II/2.OPI UVJETI UGOVORA

Odredbama l. 295. ZOO koje se odnose na pojam i obvezatnost opih uvjeta ugovora,definiran je pojam opih uvjeta, ime je otklonjen nedostatak l. 142. ranijeg ZOO-a koji takve

odredbe nije sadravao.

Prema novom zakonskom ureenju l. 295. st. 1. ZOO "opi uvjeti ugovora su ugovorne

odredbe sastavljene za vei broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavlja) prije ili u

trenutku sklapanja ugovora predlae drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadrani u formularnom

(tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva".

Budui da se u l. 295. st. 1. ZOO koristi naziv "formularni tipski ugovor" suglasni smo s

miljenjem da se time podrazumijeva i adhezijski ugovori (ugovor po pristupu).

3 Vidjeti Silvija Petric: "Opi uvjeti ugovora prema novom ZOO-u", Pravo u gospodarstvu, Zagreb broj 4/2006, (udaljnjem tekstu: S.Petric, op. cit.), str. 200.4Vidjeti Obrazloenje uz Prijedlog ZOO, str. 8


9/94


Ovo naglaavamo, stoga, to se upravo adhezijski ugovori javljaju na podruju osiguranja.

Prelazilo bi okvire ovog lanka poblie razmatranje slinosti i razlika, u okviru formularnog

prava, tipskih (standardiziranih) ugovora i adhezijskih ugovora, kao i nekih drugih oblika tog

prava, pa stoga navodimo samo osnovne definicije.

Adhezijski ugovor5

U praksi sadraj adhezijskih ugovora najee ine upravo opi uvjeti.

, koji se, kako smo ve istakli, smatra karakteristinim za podrujeosiguranja, znai takav nain sklapanja ugovora u kojem jedna strana odreuje sadraj

ugovora ije sklapanje nudi, pri emu druga strana moe ili prihvaati ugovor u cijelosti ili odbiti

njegovo sklapanje, dakle, bez mogunosti individualnog pregovaranja.

Pod pojmom formularnog (tipskog) standardiziranog ugovora smatra se skup ugovornih

klauzula odreen unaprijed, kao model za sklapanje ugovora 6

Osim navedenih izmjena u l. 295. st. 1. ZOO. preostale odredbe, tj. odredbe st. 2. do 4. l.

295. uz odreene jezike izmjene sadrajno odgovaraju st. 2. do 4. l. 142. ranijeg ZOO.

, pri emu se ne iskljuuje

mogunost individualnog pregovaranja o pojedinim odredbama (prilikom sklapanja ugovora).

7

Tim su odredbama predviene pretpostavke za valjanu primjenu opih uvjeta ugovora, a to su:

- da su objavljeni na uobiajeni nain;

- da su sadrani u formalnom (tipskom) ugovoru ili da se ugovor na njih poziva;

- da su ugovornoj strani bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vrhovni sud RH ili VSRH uz

oznaku odluke) Rev 807/2006 od 29. kolovoza 2006. (objavljena u Izboru odluka 2/2006)

"oteeni koji nije ugovorna strana sklopljenog ugovora o osiguranju ne moe s osnovom

isticati prigovor da uvjeti osiguranja (od automobilske odgovornosti) nisu predani osiguraniku

kao ugovornoj strani tog ugovora".

U obrazloenju se, izmeu ostalog, navodi:

"Glede prigovora tuitelja da uvjeti tuenice za osiguranje od automobilske odgovornosti od 1.

prosinca 1992. godine koji se primjenjuju od 1. sijenja 1993. godine (list 87a) nisu dostavljeni

osiguraniku PLM . pri emu se poziva na odredbu l. 902. st. 3. Zakona o obveznim odnosima

(Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 dalje ZOO) treba rei da u

ovom sporu nije bilo neophodno posebno utvrivati da li je tuenica dostavila svom osiguraniku

navedene uvjete, jer osiguranik tuenice nije stranka u ovom postupku, a tuitelj nije bio

ugovorna stranka pri sklapanju ugovora o osiguranju za predmetno vozilo."

S obzirom na sve izloeno, svakako treba zakljuiti da nema zapreke za primjenu citiranihzakonskih odredaba o opim uvjetima ugovora i na uvjete drutva za osiguranje to je u skladu

s dosadanjom sudskom praksom, kako e se to nastavno izloiti.

5Vidjeti V.Gorenc, op. cit. str. 423Vidjeti I.Crni, op. cit. str. 13Vidjeti S.Petri, op. cit. str. 204

6Vidjeti V.Gorenc, op. cit. str. 423.7l. 295. ZOO u cijelosti glasi:"(1) Opi uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za vei broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavlja)prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlae drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadrani u formularnom (tipskom)ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.(2) Opi uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrene meu ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu

obvezuju kao i ove.(3) U sluaju neslaganja opih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.(4) Opi uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobiajeni nain.(5) Opi uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora."


10/94


II/3.NITETNOST POJEDINIH ODREDABA OPIH UVJETA

U novom zakonskom ureenju opih uvjeta ugovora, znaajnije su izmjene izvrene, kako to

naglaava i zakonodavac, u sustavu kontrole opih uvjeta ugovora, koji je predvien

odredbama l. 296. ZOO.

Odredbama l. 296. ZOO ureuju se sljedea pitanja:

a) pretpostavke nitetnosti opih uvjeta ugovora,

b) kriteriji za ocjenu nitetnosti,

c) sluajevi u kojima se ne primjenjuju odredbe o nitetnosti iz st. 1. l. 296.

ad.a) Pretpostavke nitetnos ti

Prema dosadanjim odredbama l. 143. st. 1. i 2. ranijeg ZOO8

- nitavost pojedinih odredaba;

bile su predviena dvije pravne

posljedice nepotenih odredaba opih uvjeta ugovora:

- mogunost suda da odbije primjenu takvih pojedinih odredaba opih uvjeta.

Miljenja nisu suglasna o tome da li se u takvom sluaju radi o nitetnosti ili pobojnosti tih

odredaba ili o neemu treem9

U svezi s time istie se

.

10

Odredbama l. 296. ZOO

, da su odredbe l. 143. ranijeg ZOO (a upravo se na te odredbe

najveim dijelom poziva sudska praksa glede nitetnosti pojedinih odredaba opih uvjeta), bile

suprotne Smjernici 93/13/EEZ i rjeenjima u stranim pravnim predmetima.

11

Prema l. 296. st. 1. ZOO "nitetne su odredbe opih uvjeta ugovora koje, suprotno naelu

savjesnosti i potenja, prouzroe oiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na

tetu suugovaratelja sastavljaa ili ugroavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, ak i ako

su opiuvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog tijela.

predviena je nitetnost kao jedina posljedica nepotenosti takve

odredbe opih uvjeta ugovora.

Zakonodavac je ovom odredbom u odreenom smislu konkretizirao razloge nitetnosti,

naglaavajui one koji su vezani uz specifinost opih uvjeta ugovora, za koje se s pravom

istie12

8l. 143. ranijeg ZOO u cijelosti glasi:

da se u mnogoemu i pribliavaju opim propisima koji vrijede za sve. Budui da opi

uvjeti ugovora vrijede za velik broj ugovora koje sklapa jedna ugovorna strana, koja sama i

"(1) Nitave su odredbe opih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim obiajima,ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog organa. (2) Sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi opih uvjeta koje liavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onihna temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njoj."9Vidjeti Obrazloenje Prijedloga ZOO, str. 910Vidjeti Obrazloenje uz Prijedlog ZOO, str. 911l. 296. ZOO u cijelosti glasi:"(1) Nitetne su odredbe opih uvjeta ugovora koje, suprotno naelu savjesnosti i potenja, prouzroe oiglednuneravnopravnost u pravima i obvezama strana na tetu suugovaratelja sastavljaa ili ugroavaju postizanje svrhesklopljenog ugovora, ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog tijela.(2) Prilikom ocjene nitetnosti odreene odredbe opih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijemesklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt inidbe, ostale odredbe ugovora kao iodredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba opih uvjeta ugovora povezana.

(3) Odredba stavka 1. ovoga lanka ne primjenjuje se na one odredbe opih uvjeta ugovora iji je sadraj preuzet izvaeih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinano pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecatina njihov sadraj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uoljive."12Vidjeti V.Gorenc, op. cit. str. 427


11/94


donosi ope uvjete ugovora, nesumnjivo je postojanje opeg interesa za osiguranje kontrole

opih uvjeta, ugovora to je cilj i svrha i navedenih zakonskih odredaba.

Prema citiranim odredbama l. 296. st. 1. ZOO nitetne su, dakle, odredbe opih uvjeta:

1. ako su suprotne naelu savjesnosti i potenja,

2. ako prouzroe oiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na tetu

suugovaratelja sastavljaa,

3. ili ugroavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora,

4. ak i ako su opi uvjeti koji ih sadre odobreni od nadlenog tijela.

Predviene pretpostavke nitetnosti moraju biti kumulativno ispunjene, osim naravno onih koje

su alternativno predviene.

Kako se ipak radi o, relativno, openitim i irokim kriterijima13

Sudovi su na taj nain postupali i u primjeni dosadanjih odredaba l. 143. ranijeg ZOO -a topokazuju i primjeni iz sudske prakse koje nastavno navodim.

sudovi e, u svakom konkretnom

sluaju, morati odluiti o (ne)postojanju i razini zatite interesa druge strane.

Napominjemo da je koritena i sudska praksa koja nije bila iskljuivo vezana uz obvezno

osiguranje od automobilske odgovornosti, i to u onim sluajevima u kojima su zauzeta stajalita

mogla posluiti i u odnosima iz navedenog obveznog osiguranja.

Prema odluci VSRH Rev 819/1996 od 9. prosinca 2000. (objavljena u Izboru odluka 2/2000,

sent. 49) "sud nee primijeniti odredbe Opih uvjeta prema kojima propust osiguranika da

prijavi nesretni sluaj osiguratelju ima za posljedicu gubitak prava na kamate".

U obrazloenju se, izmeu ostalog, navodi:

"Sporno je u ovome postupku da li tuitelj ima pravo i na kamate, a obzirom na l. 12. st. 5.Opih uvjetaza osiguranje osoba od posljedica nesretnog sluaja (dalje Opih uvjeta) tuenice.

Naime, tom je odredbom propisano da ako ugovaratelj, osiguranik ili korisnik ne prijavi nesretni

sluaj uz odgovarajuu dokumentaciju prema odredbama ovih Opih uvjeta, ve odmah

pokrene sudski spor protiv osiguratelja, da takva tuba nema znaaj prijave i smatra se da je

preuranjena. Dalje je propisano da svi trokovi ovakvog sudskog postupka bez obzira na ishod

sudskog spora padaju na teret tuitelja, a da tuitelj u ovakvim sporovima nema pravo na

naknadu kamata na presueni iznos.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud smatraju da je takva odredba Opih uvjeta tuenice

nitavna i u protivnosti sa svrhom zakljuenog ugovora o kolektivnom osiguranju, pa otklanjaju

njezinu primjenu osnovom odredbe iz l. 143. Zakona o obveznim odnosima ("Narodnenovine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 dalje ZOO). Tako nalaze osnovanim zahtjev tuitelja za

isplatu kamate po l. 277. ZOO u svezi s l. 186. ZOO sa tijekom od 7. prosinca 1993.g.,

smatrajui da je tuenica pala u zakanjenje danom nastanka tete, tj. tetnog dogaaja.

Drugostupanjski sud ne nalazi odlunom injenicu to se tuitelj nije obratio tuenici sa

zahtjevom za izvansudsko obeteenje, kada je prijava o nesretnom sluaju sainjena i to jo u

prosincu 1993.g.

Valja rei da su niestupanjski sudovi valjano postupili u konkretnom sluaju kada su otklonili

primijeniti odredbu iz l. 12. st. 5. Opih uvjeta tuenice, jer je takva mogunost propisana l.

143. st. 2. ZOO prema kojoj sud moe odbiti primjenu pojedinih odredbi Opih uvjeta koje

13Vidjeti S.Petri, op. cit. str. 231.


12/94


liavaju drugu stranu prava da stavi prigovore ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz

ugovora ili gubi rokove, ili koje su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njoj.

Tuenica je osiguratelj tuitelja po polici o kolektivnom osiguranju od posljedica nesretnog

sluaja, to i nije sporno. Osigurani je sluaj nastupio, to isto tako nije sporno. Slijedom toga

tuitelj ima pravo na obeteenje. Uostalom proizlazilo bi da je tuenica glavnicu ve i platila.

Bilo bi nepravino i pretjerano strogo tuitelja liiti prava na kamatu za sluaj da je bilo

proputeno, na nain predvien Opim uvjetima tuenice, obavijestiti tuenicu kao osiguratelja

o nastupu tetnog dogaaja i njegovim posljedica. Utoliko u konkretnom sluaju ima mjesta

primjeni odredbe iz l. 143. ZOO.

Zato tuitelj ima pravo na kamatu po l. 277. ZOO, a za njega je ovo pravo pridrano i

odredbom iz l. 14. st. 1. Opih uvjeta tuenice."

Prema odluci upanijskog suda u Bjelovaru G 1158/2004 od 29. rujna 2004. (objavljena u

Izboru odluka 2/2004, sent. 36) "na vlasnika vozila, koji je u zakljuanom vozilu u jakni ostavio

knjiicu vozila i prometnu dozvolu, a koje vozilo je ukradeno, nee se primijeniti odredbe to. 6.

st. 1. l. 21. Pravilnika o kasko osiguranju motornih vozila prema kojima osiguranik gubi pravoiz osiguranja, ako nakon prijavljivanja krae vozila nije u mogunosti predoiti osiguratelju

originalne kljueve, vlasniki list i prometnu dozvolu, jer su nepravine i pretjerano stroge u

ovom sluaju."

U obrazloenju se navodi:

"Tuitelj je automobil zakljuao, a u automobilu mu je ostala kona jakna u kojoj je imao knjiicu

vozila i prometnu dozvolu za taj automobil, te je taj automobil otuen po nepoznatom poinitelju

i nikada nije pronaen, a nestanak automobila tuitelj je prijavio policiji. Dakle, s obzirom na

utvrene injenice i okolnosti pod kojima se dogodio osigurani sluaj, sud prvog stupnja je

cijenio odredbe l. 21. st. 1. to. 6. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila ije su se

odredbe primjenjivale u vrijeme tetnog dogaaja, a u kojim odredbama je propisano da

osiguranik gubi prava iz osiguranja ako nakon prijavljene krae vozila nije u mogunosti

predoiti osiguratelju originalne kljueve, vlasniki list i prometnu dozvolu predmetnog vozila.

Na temelju provedenih dokaza, a to nije sporno niti izmeu stranaka, tuitelj nije tueniku

mogao predoiti knjiicu vozila i prometnu dozvolu za otueni automobil, dok je predoio

kljueve predmetnog vozila pa je sud, cijenei odredbe l. 897. i 920. Zakona o obveznim

odnosima, pravilno zakljuio da je tuenik duan naknaditi tetu tuitelju, jer tuitelj nije izazvao

osigurani sluaj namjerom ili prijevarom, niti grubom nemarnou od strane tuitelja, jer je

ostavljanjem isprava u vozilu u jakni, a zakljuavi automobil, postupao s panjom prosjenog

vozaa, a injenica da su u automobilu u jakni bili dokumenti o vozilu, nije od utjecaja na

nastanak tete, jer isprave kradljivcu nisu bile uoljive i nisu predstavljale dodatni motiv zakrau, a s druge strane iz tijeka postupka je vidljivo da po otuenju vozila nije vren daljnji

promet koritenjem isprava o vozilu. Isto tako odredbom l. 143. Zakona o obveznim odnosima

koji regulira u okviru opih uvjeta ugovora, nitavost nekih odredaba opih uvjeta, su nitave

odredba opih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim

obiajima, ak i ako su opi uvjeti koji sadre odobreni od nadlenog organa, te sud moe

odbiti primjenu pojedinih odredbi opih uvjeta koje liavaju drugu stranu prava da stavi

prigovore ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inae

nepravine ili pretjerano stroge prema njoj. Uzimajui u obzir utvrene injenice i okolnosti

nastanka tetnog dogaaja, striktna primjena odredbe l. 21. st. 1. to. 6. Pravila za kasko

osiguranje zbog kojih ona gubi prava iz ugovora o osiguranju bi za osiguranu li osobu bile u

svakom sluaju nepravilno i pretjerano stroge prema njoj."


13/94


Prema odluci upanijskog suda u Varadinu G 156/2006 od 13. veljae 2006. "nitava je

odredba Pravila za kasko osiguranje, koja pravila su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju

motornih vozila, a koja predvia gubitak prava na naknadu tete osiguranika po polici za kasko

osiguranje motornih vozila, ako osiguranik voza teretnog automobila nakon nastupanja

osiguranog sluaja nije sam osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti."

U obrazloenju se navodi:

"Tono je da su prava i obveze ugovaratelja osiguranja na temelju kaskoosiguranja motornih

vozila ugovorena ugovorom o osiguranju, odnosno da ona proizlaze iz Pravila za kasko

osiguranje motornih vozila. lankom 6. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila, koja su

sastavni dio police kasko osiguranja motornih vozila, proizlaze obveze osiguranika da u sluaju

kada se ostvari osigurani sluaj na temelju kojeg se trai naknada iz osiguranja. Meutim, iz

odredbe l. 6. st. 4. Pravila jasno proizlazi da osiguranik, koji bez valjane "isprinice" ne izvri

preuzete obveze iz l. 6. st. 2. Pravila, ima obvezu osiguratelju naknaditi tetu koja je na taj

nain prouzroena. Pogreno je i neutemeljeno pozivanje tuenika u albi na odredbu l. 20. st.

1. to. 19. Pravila za kasko osiguranje motornih vozila, koja odredba iskljuuje obvezu naknadetete u sluajevima navedenim u toj odredbi, jer se prometna nesrea, do koje je dolo na

gospodarskom dvoritu tuitelja, ne moe podvesti ni na rizik krae, razbojstva, provalne krae,

razbojnike krae, protupravnog oduzimanja vozila, poara ieksplozije, u kojim sluajevima je

osiguranik duan prijaviti policiji ostvarenje tih rizika, a policija o tome sastaviti slubenu

biljeku. Eventualna injenica da tuitelj nakon prometne nesree nije osigurao kontrolu

alkoholiziranosti vozaa teretnog vozila, ne moe imati za posljedicu gubitak prava iz

osiguranja, jer je pravilno prvostupanjski sud zakljuio da je odredba ugovora o kasko

osiguranju motornih vozila, iji su sastavni dio Pravila za kasko osiguranje motornih vozila, koja

predvia gubitak prava na naknadu ili svotu osiguranja iz razloga jer osiguranik voza

teretnog automobila nakon nastupanja osiguranog sluaja nije sam osigurao kontrolu svoje

alkoholiziranosti, u smislu odredbe l. 918. ZOO-a, nitava."

U odluci VSRH Gzz 19/2004 u primjeni l. 143. st. 2. ranijeg ZOO-a ocijenjeno je da nije ni

nepravina ni pretjerano stroga odredba Pravila (ugovornog) osiguranja prema kojoj se ne

pokriva teta onim osobama koje imaju pravo na naknadu tete koje je pokriveno po osnovnom

osiguranju.

Miljenje autora ovog lanka je suprotno, a potvrdu za to moemo nai u odlukama Vrhovnog

suda RH Rev 55/1992 od 11. oujka 1992. i Rev 295/1993 od 9. veljae 1994. u kojima je

zauzeto sljedee stajalite:

"Odredbe o proirenom dobrovoljnom osiguranju prema kojima pravo na naknadu tete ima i

ovlateni voza treba tumaiti tako da ovlateni voza ima pravo na naknadu od osiguravateljaneovisno o tome postoji li njegova krivnja za nastanak tetnog dogaaja."

U razlozima odluke Rev 295/1993, izmeu ostalog, se navodi:

"U ovoj pravnoj stvari tuitelj svoj tubeni zahtjev zasniva na polici osiguranja automobilske

odgovornosti iji dio su i pravila za osiguranje automobilske odgovornosti koja je donijela

tuena organizacija za osiguranje. Sudovi nieg stupnja prihvaaju tubeni zahtjev pozivom na

odredbu l. 17. st. 3. to. 3. Pravila za osiguranje automobilske odgovornosti tuenice koji glasi:

"Osiguratelj je u obvezi nadoknaditi tete do iznosa ugovorene svote osiguranja (st. 5. ovoga

lanka) iz police za temeljno osiguranje, koje su iz osnove odgovornosti imatelja vozila i

ovlatenog vozaa (u daljnjem tekstu: odgovorna osoba) pretrpjele slijedee osobe:


14/94


1. brani drug, djeca, usvojitelji i roditelji osigurane osobe,

2. braa, sestre i drugi srodnici osigurane osobe,

3. imatelj motornog vozila i ovlateni voza, bez obzira na njihovu krivnju odnosno

odgovornost."

Nii sudovi su otklonili prigovor tuenice (osiguratelja) da tuitelj nema pravo na naknadu tete

pozivom na ugovor o osiguranju iji su sastavni dio i Pravila za osiguranje automobilske

odgovornosti. Prema pravnom stavu tuenice po Pravilima osiguranja - proireno osiguranje je

dobrovoljno osiguranje koje je dodatno ugovoreno s ciljem da se zatite i steknu pravo na

naknadu tete one osobe koje se u smislu zakona ne smatraju treim osobama, odnosno i sam

voza koji je skrivio nezgodu. Kako u konkretnom sluaju tuitelj nije skrivio nezgodu u kojoj je

teko stradao, ve je za nju odgovoran voza vozila registracije DO 159-832 I. I., to tuitelj ima

pravo traiti naknadu tete samo od krivca tj. od organizacije za osiguranje kod koje je bio

osiguran imalac tog motornog vozila jer ta osoba odgovara za tete nastale treima, u ovom

sluaju tuitelju. Tuenica naime smatra da tuitelj nikako nema pravo zahtijevati tu naknadu

pozivom na l. 17. Pravila za osiguranje automobilske odgovornosti.Takvo stajalite tuenice sudovi nieg stupnja s pravom su otklonili. I prema stajalitu ovog

revizijskog suda navedena odredba Pravila osiguranja ima se tumaiti tako da ovlateni voza

motornog vozila ima pravo na naknadu tete od osiguratelja bez obzira na to postoji li ili ne

postoji njegova krivnja za prometnu nesreu. Organizacija za osiguranje pak svoje interese u

odnosu na osobu odgovornu za tetu moe tititi u okviru odredbe l. 932. Zakona o obveznim

odnosima."

ad.b) Kriteriji za ocjenu nitetnost i

Odredbama l. 296. st. 2. odreeni su kriteriji za ocjenu da li je pojedina odredba opih uvjetanitetna.

Prema tim odredbama prilikom ocjene nitetnosti odreene odredbe opih uvjeta ugovora

uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora,

vrsta robe ili usluge koja je objekt inidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog

ugovora s kojim je ta odredba opih uvjeta ugovora povezana.

Ti su kriteriji sukladni ve ranije spomenutim uzorima (Smjernice 93/13/EEZ i BGB) prilikom

novog izmijenjenog ureenja glede opih uvjeta ugovora.

Okolnosti koje treba uzeti u obzir pri ocjeni nitetnosti pojedine odredbe opih uvjeta, primjerice

su navedene to znai da se mogu uzeti u obzir i druge okolnosti a posebno i sve okolnosti usmislu l. 322. ZOO koji sadri ope odredbe o nitetnosti.

U primjeni l. 143. ranijeg ZOO-a sudska je praksa u svezi s time zauzela sljedee stajalite:

"Kad sud ispituje je li odreena odredba opih uvjeta pretjerano stroga prema drugoj strani

treba objektivno utvrditi da li ona odraava ono to se u odreenoj grani smatra uobiajenim,

odnosno procijeniti zajednike interese cijelog kruga korisnika u odnosu na interese sastavljaa

uvjeta, kako bi mogao ocijeniti u kojoj mjeri odreena odredba opih uvjeta teti konkretnoj

stranci u sporu." (upanijski sud u Zagrebu G 3662/2002 od 23. studenog 2004.)

U razlozima te odluke izmeu ostalog je navedeno:

"Meutim, sudska kontrola opih uvjeta u smislu odredbe l. 143. ZOO propisana je zato tosastavlja uvjeta ima mogunost unijeti u ope uvjete odredbe koje su povoljne za njega, a


15/94


tete interesima druge ugovorne strane. Stoga se prilikom ocjene neke odredbe opih uvjeta u

smislu navedene zakonske odredbe treba objektivno utvrditi da li opi uvjeti odraavaju ono to

se u odreenoj grani smatra kao uobiajeno, to znai da se ne polazi od konkretnog prema

opem, ve obrnuto, dakle, sud treba procijeniti zajednike interese cijelog kruga korisnika i te

interese cijeniti u odnosu na interese sastavljaa uvjeta, kako bi nakon tog utvrenja mogao

ocijeniti u kojoj mjeri odreena odredba opih uvjeta teti konkretnoj stranci u sporu."

ad.c) Kad se ne primjenjuju odredbe o nitetnost i

Odredbama l. 296. st. 3. ZOO predvieni su sluajevi u kojima ne dolazi do primjene

odredaba o nitetnosti iz l. 296. st. 1. ZOO.

To je doputeno u sljedeim situacijama:

a) kad se radi o odredbama opih uvjeta iji je

aa/ sadraj preuzet iz vaeih propisa ili se

ab/ prije sklapanja ugovora o njima pojedinano pregovaralo,

ac/ druga je strana pri tome mogla utjecati na njihov sadraj.

b) kad se radi o odredbama o predmetu i cijeni ugovora, ako su jasne, razumljive i lako uoljive.

Zakljuno bi, u svezi s materijom nitetnosti pojedinih odredaba opih uvjeta ugovora trebao

podsjetiti, da e, s obzirom na prijelazne odredbe Zakona o obveznim odnosima (l. 1163.)14

to se tie novog izmijenjenog zakonskog ureenja glede nitetnosti pojedinih odredaba opih

uvjeta primjena u praksi pokazat e da li e i u kojoj mjeri utjecati na sadraj i uinke uvjeta koje

donose drutva za osiguranje.

, u

primjeni i nadalje biti odredbe ranijeg Zakona o obveznim odnosima (l. 142. do 144. tog

Zakona) i odredbe l. 295. i 296. ZOO, ovisno o tome kada je nastao konkretni obvezni odnos.

III.NEKA PITANJA PRAVA NA NAKNADU TETE POSREDNO OTEENIH OSOBA USLUAJUKAD JE VLASNIK VOZILA ILI VOZA SAM PROUZROIO TETNI DOGAAJ

Da bi pokazali o kojem pitanju namjeravamo govoriti citiramo stajalite koje je zauzeo Vrhovni

sud RH u presudi Rev 201/2005 od 6. listopada 2005. (objavljena u Izboru odluka 1/2006, sent.

23), a prema kojem "vlasnik vozila ili voza koji je sam prouzroio tetni dogaaj (majinu smrt)

ne moe od osiguratelja temeljem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti

zahtijevati naknadu tete koja se njemu dogodila (smrt bliskog srodnika)."

14lanak 1163. Zakona o obveznim odnosima u cijelosti glasi:

"(1) Odredbe ovoga Zakona nee se primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovogaZakona.(2) Odredbe ovoga Zakona o odgovornosti za neispravan proizvod nee se primjenjivati na proizvode stavljene upromet prije stupanja na snagu ovoga Zakona."


16/94


Dakle, radi se o odtetnom zahtjevu s kojim se, kao tuitelj, javlja v l a s n i k v o z i l a i l i

v o z a koji je skrivio tetni dogaaj, a zahtijeva naknadu neimovinske tete u smislu l. 201.

ranije vaeeg ZOO (sada l. 1101. ZOO), ili imovinsku tetu (primjerice po l. 193., sada l.

1193. ZOO) to znai tetu koja se njemu dogodila.

U obrazloenju citirane presude VSRH Rev 201/2005 izmeu ostalog je navedeno:

"Meu strankama nije sporno da je majka tuitelja bila suputnik u vozilu kojim je upravljao

tuitelj, te da je stradala u prometnoj nesrei za koju je odgovoran tuitelj kao voza. Prometna

nesrea dogodila se 1. rujna 1995., amajka tuitelja je od ozljeda koje je zadobila preminula.

Prema l. 16. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i

112/99 dalje: ZOO) svatko je duan suzdrati se od postupka kojima se moe drugom

prouzroiti teta. Iz tog naela obveznog prava proizlazi da onaj koji unato toj zabrani

prouzrokovanja tete nanese tetu, ne smije iz svojeg zabranjenog ponaanja crpiti koristi. Zato

ni tuitelj ne moe zahtijevati da mu se naknadi teta koju je on sam prouzroio.

Tuitelj svoj zahtjev za naknadu nematerijalne tete zasniva na l. 201. st. 1. ZOO koji

propisuju da u sluaju smrti neke osobe sud moe dosuditi lanovima njezine ue obitelji(brani drug, djeca i roditelji) pravinu novanu naknadu za njihove duevne bolove. T a

odredba ima na umu situaciju u kojoj je trea osoba prouzroila smrt ili naroito teki invaliditet

bliskog srodnika osobe kojoj pripada pravo prema l. 201. st. 1. ZOO na naknadu tete zbog

pretrpljenih duevnih bolova, ali ne i za sluaj kad je smrt prouzroila upravo ona osoba koja se

kao oteenik pojavljuje s odtetnim zahtjevom.

Isto naelo vrijedi i za zahtjev za naknadu materijalne tete, za naknadu trokova pogreba.

Naime, tko uzrokuje neiju smrt duan je naknaditi uobiajene trokove njegova pogreba (l.

193. st. 1. ZOO). Dakle, u ovoj situaciji se tuitelj, za kojeg je nesporno da je prouzroio

majinu smrt, pojavljuje s odtetnim zahtjevom.

Osoba koja je prouzroila tetu mora sama snositi posljedice vlastitih postupaka. Rije je o

sluaju ije posljedice mora trpjeti sam oteenik.

S pravom sudovi nieg stupnja zakljuuju, da je odgovornost osiguratelja na temelju obveznog

osiguranja, odgovornost za drugog, tj. akcesorne je prirode i postoji pod pretpostavkom da

postoji odgovornost za tetu te druge osobe, dakle, ugovaratelja osiguranja u ovom sluaju

vlasnika odnosno vozaa koji nije istovjetan s osobom tuitelja. U situaciji kada ne postoji takva

druga osoba koja nije istovjetna s tuiteljem, ve je rije o sluaju koji se dogodio tuitelju i za

kojeg on mora snositi posljedice, to se naknada tete ne moe osnovano zahtijevati od

tuenika kao osiguratelja temeljem l. 79. st. 1. i 2. i l. 84. Zakona o osiguranju ("Narodne

novine", broj 46/97 proieni tekst)."

Prema odluci VSRH Rev 2106/1999 od 26. oujka 2003. (objavljena u Izboru odluka 1/2003,

sent. 89) "Vozau vozila kojim je uzrokovana smrt njegova oca, ne pripada pravo na naknadu

tete zbog smrti oca."

U razlozima se izmeu ostalog navodi:

"Predmet spora je naknada tete zbog smrti F.M., oca tuitelja, koji je smrtno stradao u

prometnoj nezgodi 6. rujna 1994. u vozilu tuitelja, kojim je upravljao tuitelj. Kad je odredbom

lanka 77. st. 1. Zakona o osiguranju (Narodne novine br. 9/94), propisano da je vlasnik

odnosno korisnik motornog vozila duan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za tetu

koju uporabom motornog vozila nanese treim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede,

naruavanja zdravlja, unitenja ili oteenja stvari, a lankom 79. istog Zakona, propisano da jevoza vozila kojim je teta poinjena iskljuen iz osigurateljnog pokria, onda primjenom


17/94


navedenih propisa niestupanjski sudovi nisu pogreno primijenili materijalno pravo odbijanjem

tubenog zahtjeva tuitelja, koji je kritine zgode upravljao svojim vozilom, prouzroivi

prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao njegov otac. Ovakvo pravno stajalite

niestupanjskih sudova prihvaa i ovaj revizijski sud, jer tuiteljevo pravo na naknadu tete

proistjee iz osiguranja od automobilske odgovornosti, pa kad je Zakonom o osiguranju tuitelj

kao voza iskljuen iz osigurateljnog pokria, ne moe svoja prava crpiti iz injenice osiguranjavozila, neovisno o tome je li kriv ili ne za prometnu nezgodu."

Iako razlozi naprijed navedenih odluka nisu u cijelosti ujednaeni, suglasnost nedvojbeno

postoji glede neosnovanosti istaknutih tubenih zahtjeva.

ini nam se da su razlozi za takva stajalita izraeni i u odluci VSRH Rev 1047/2006 od 7.

studenog 2006. prema kojoj "osoba koja je prouzroila tetu mora sama snositi posljedice

vlastitih postupaka. Rije je o sluaju ije posljedice mora trpjeti sam oteenik, jer on spada u

krug svih drugih korisnika vozila koji je prouzroio tetu na svom osobnom automobilu u smislu

l. 84. st. 1. to. 2. OZ-a, pa tuitelj ne moe osnovano zahtijevati nadoknadu tete od tuenika

kao osiguratelja."

U razlozima te odluke se, izmeu ostalog, navodi:

"U postupku je utvreno:

- da je tuitelj dana 4. listopada 2003. godine, upravljao slubenim vozilom,

- da je tuitelj prilikom okretanja na parkiralitu tog vozila udario u svoje osobno vozilo.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tubeni

zahtjev tuitelja, jer se i po nalaenju ovog revizijskog suda u ovom sluaju radi o samo

oteenju.

Prema, odredbi l. 2. st. 1. to. 2. Uvjeta za obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti

(koji se primjenjuju na osiguranje spomenutog slubenog vozila) iz osigurateljskog pokria

iskljueni su odtetni zahtjevi osoba koje ne ulaze u krug treih osoba prema odredbi l. 84.

Zakona o osiguranju (Narodne novine, broj 46/97 i 116/99 dalje ZO).

Prema odredbi l. 84. ZO nema pravo na nadoknadu tete po osnovi osiguranja od

automobilske odgovornosti za tete treim osobama:

1. Voza vozila te njegovi pravni slijednici glede tete zbog smrti ili tjelesne ozljede

vozaa.

2. Vlasnik suvlasnik i svaki drugi korisnik vozila u sluaju tete na stvarima.

Iz tih odredbi proizlazi da osoba koja je prouzroila tetu mora sama snositi posljedice vlastitih

postupaka. Rije je o sluaju ije posljedice mora trpjeti sam oteenik, jer on spada u krug svih

drugih korisnika vozila koji je prouzroio tetu na svom osobnom automobilu u smislu l. 84. st.

1. to. 2. OZ-a, pa tuitelj ne moe osnovano zahtijevati nadoknadu tete od tuenika kao

osiguratelja.

Kod toga nije od odlunog znaenja to je tuitelj upravljao slubenim vozilom.

U ostalom i prema odredbi l. 16. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91,

73/94, 7/96, 112/99 i 88/01 dalje ZOO) svako je duan suzdrati se od postupka kojim se

moe drugom uzrokovati teta. I iz tog naela obveznog prava proizlazi da onaj koji unato toj

zabrani prouzrokovanja tete nanese tetu ne smije iz svojeg zabranjenog ponaanja crpsti

korist. Zato i prema toj odredbi tuitelj ne moe zahtijevati da mu se nadoknadi teta koju je onsam prouzroio."


18/94


Kao posredno oteeni sa zahtjevima za naknadu tete javljaju se i t r e e o s o b e , bliski

srodnici stradalog vlasnika vozila ili vozaa koji je sam skrivio tetni dogaaj.

Prema odluci VSRH Rev 1845/1997 od 11. prosinca 2002. (objavljena u Izboru odluka 1/2003

sent. 77) "Na temelju proirenog osiguranja pravo na naknadu tete zbog naroito tekog

invaliditeta bliskog srodnika ne mogu ostvarivati roditelji osiguranika."

Razlozi obrazloenja citirane presude imaju ire znaenje od navedenog i objavljenog stajalita

glede proirenog osiguranja, i odnose se i na nepostojanje prava posredno oteenih temeljem

automobilske odgovornosti.

Navodimo i te razloge:

"Iz utvrenja niestupanjskih sudova proizlazi da je sin tuitelja, kao voza osobnog vozila

skrivio prometnu nesreu dana 8. travnja 1994. godine, te je i u kaznenom postupku proglaen

krivim za tu nesreu. Utvreno je takoer da je sin tuitelja u toj prometnoj nesrei zadobio

teke tjelesne povrede, potpuno je ovisan o pomoi drugih, a utvren mu je i 100% invaliditet i

potpuni gubitak ope radne i ivotne sposobnosti. Niestupanjski su sudovi utvrdili da je u

trenutku nesree vozilo osiguranika tuenika S.B., sina tuitelja, bilo osigurano policomproirenog "B" pokria, te da je sinu tuitelja u postupku koji je voen kod Opinskog suda B.,

na temelju police proirenog "B" pokria, pravomono dosuena i isplaena naknada tete

zbog povreda zadobivenih u toj nesrei. Na temelju ovako utvrenog injeninog stanja,

pogreno su niestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz l. 201. st. 3. Zakona o

obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91 i dr. - dalje :ZOO), kada su svakome od

tuitelja, kao roditeljima, na ime duevnih bolova koje trpe zbog naroito tekog invaliditeta sina

dosudili iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa kamatama i trokovima postupka. Osnovani su

revizijski prigovori tuenika da bi u konkretnom sluaju pravo na naknadu tete po osnovi

proirenog "B" pokria pripadalo samo sinu tuitelja, a ne i tuiteljima kao roditeljima, jer oni

kao roditelji nisu obuhvaeni policom proirenog "B" pokria, koju je sa tuenikom sklopionjihov sin S.B. I po ocjeni ovoga suda tuitelji, kao roditelji osiguranika tuenika, nisu osobe

koje bi na temelju odredbe l. 92. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba

("Narodne novine" br. 53/91 dalje: ZOSOIO) ulazile u krug osoba koje su iskljuene iz prava

na naknadu tete po osnovi osiguranja automobilske odgovornosti i koje se ne smatraju treim

osobama, pa time, u smislu odredbe l. 14. vaeih Uvjeta za osiguranje od automobilske

odgovornosti (dalje: Uvjeti) ne mogu niti postavljati zahtjev za naknadu tete po osnovi police

proirenog "B" pokria.

Naime, oni bi svoje pravo na naknadu tete zbog duevnih bolova koje trpe zbog naroito

tekog invaliditeta sina, mogli eventualno crpiti jedino iz njegove police obveznog osiguranja

kao tree osobe kojima je iz tetnog dogaaja nastala teta po osnovi l. 201. st. 3. ZOO, pa je

stoga za tuitelje potpuno pravno irelevantno da li je u trenutku nesree njihov sin bio osiguran

policom proirenog "B" pokria.

Meutim, tuiteljima ne pripada pravo zahtijevati utuenu naknadu tete niti po osnovu ugovora

o obveznom osiguranju iz automobilske odgovornosti to je zakljuen izmeu njihova sina kao

ugovaratelja osiguranja i ujedno vlasnika vozila te vozaa, i tuenika kao osiguratelja, i to bez

obzira to su tuitelji prema odredbama tada vaeeg propisa (l. 92. ZOSOIO) tree osobe.

Naime, prema odredbi l. 201. ZOO lanovima ue obitelji pripada pravo na pravinu naknadu

za duevnebolove zbog smrti odnosno naroito tekog invaliditeta njihovog, u smislu navedene

zakonske odredbe, bliskog srodnika. Meutim, ta odredba, prema shvaanju ovog Vrhovnog

suda, ima u vidu situaciju u kojoj je trea osoba prouzroila smrt ili naroito teki invaliditetbliskog srodnika osobe kojoj pripada pravo prema l. 201. ZOO na naknadu tete zbog


19/94


duevnih bolova, ali ne i sluaj kada je smrt ili naroito teki invaliditet prouzroio sam bliski

srodnik posrednih oteenika iz l. 201. ZOO.

Kako je odgovornost osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja odgovornost za drugoga, ta

odgovornost je akcesorne prirode i postoji pod pretpostavkom postojanja odgovornosti za tetu

te druge osobe ugovaratelja osiguranja, u ovom sluaju vlasnika odnosno vozaa motornog

vozila.

Kako u konkretnom sluaju tuitelji ne mogu tubom ostvariti svoje pravo na naknadu tete

prema bliskom srodniku koji je u ovom sluaju i iskljuivi tetnik, a odgovornost osiguratelja iz

obveznog osiguranja prema treim osobama postoji pod pretpostavkom odgovornosti za tetu

ugovaratelja osiguranja prema treima, koja u ovom sluaju iz gore navedenih razloga ne

postoji, to ne postoji niti odgovornost tuenika kao osiguratelja za tetu po osnovu obveznog

osiguranja prema treima, odnosno u ovom konkretnom sluaju prema tuiteljima."

Razmatrano pitanje prava na naknadu tete posredno oteenih sigurno je jedno od onih koje

se u praksi pokazalo spornim, to dokazuje i niz stajalita koja su u svojim odlukama zauzimali

sudovi i kojima je potvrena pravilnost stajalita osiguratelja prilikom odbijanja takvih zahtjeva,to je nesumnjivo prethodilo pokretanju sudskog postupka.


20/94



21/94


mr. sc. Slaven Dobri

DOSPJELOST OBVEZE KOD NAKNADE TETE

ILI ISPLATE PO UGOVORU O OSIGURANJU


22/94



23/94


mr. sc.Slaven Dobri*

Dospjelost obveze kod naknade teteili isplate po ugovoru o osiguranju

Komentar dosadanje sudske prakse u svjetlu odredbi novog Zakona o obveznim

odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu

Gotovo 30 godina dominantan stav u hrvatskoj pravnoj praksi bio je da naknada neimovinske

tete dospijeva asom donoenja prvostupanjske presude ime je bila naputena praksa koja

je postojala do stupanja na snagu starog Zakona o obveznim odnosima. Ovaj stav i praksu

osnailo je i Savjetovanje graanskih i graansko-privrednih odjela Saveznog suda, Vrhovnih

sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda odrano pred 20 godina u

Bugojnu.

U trenutku kada samo drutva za osiguranje imaju nerijeenih 37.605 sudskih sporova s

naslova obveznih osiguranja u prometu, stupili su na snagu novi Zakon o obveznim odnosima i

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji dospijee naknade tete ureuju na bitno

drugaiji nain.

Autor u tekstu daje prikaz odredbi dosadanje prakse i novih zakona i ukazuje na mogue

praktine probleme.

1. Uvod: Bugo jansko Savjetovanje

to je do 1991. godine bilo Jajce za graane bive Jugoslavije to je za pravnu praksu svakakobilo Bugojno. Pred gotovo 20 godina (27. i 28. 5. 1987. godine) u Bugojnu je odrano

Savjetovanje graanskih i graansko-privrednih odjela Saveznog suda, Vrhovnih sudova

republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda na kojem je usvojen niz dalekosenih

zakljuaka koji se jo i danas primjenjuju u pravnoj praksi Republike Hrvatske.

Izmeu ostalog usvojeno je i naelno stajalite obrazloeno pravnim tumaenjem da obveza na

isplatu naknade neimovinske tete dospijeva donoenjem prvostupanjske presude, jer da tek

tada ta naknada dobiva svoj novani oblik, odnosno opseg te naknade kao novane obveze

moe biti poznat tek kad se izrazi u novcu, a to znai donoenjem prvostupanjske presude.

*Allianz Zagreb d.d.


24/94


Sudionici Savjetovanja smatrali su da je ovo rjeenje u skladu s odredbom starog Zakona o

obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) koji u odredbi lanka 186.

kae da se obveza naknade tete smatra dospjelom od trenutka nastanka tete. Naime, tek je

trenutkom donoenja prvostupanjske presude utvrena visina naknade neimovinske tete, pa

ranije nije niti moglo doi do zakanjenja dunika tetnika ili njegovog osiguravatelja.

Od donoenja ovog stajalita sve razine sudova Republike Hrvatske potvrivali su ispravnost

takve prakse u svojim odlukama.

Tako, VSRH1

Suprotno revizijskom navodima materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada su na dosueni

iznos naknade nematerijalne tete tuiteljici dosuene kamate od dana donoenja

prvostupanjske presude, a ne od dana tube, jer visinu pravine novane naknade odreuje

sud, te je visina naknade poznata tek kada je utvrena presudom, pa tek tada tuenik dolazi u

zakanjenje s njezinim ispunjenjem.

u odluci broj: Rev 284/04-2 kae: ...tuiteljica neosnovano pobija i dio presude

kojim je odbijen zahtjev za plaanja zateznih kamata na dosueni iznos naknade tete od dana

podnoenja predmetne tube do zakljuenja glavne rasprave.

Istu praksu slijedili su i nii sudovi pa radi primjera navodimo neke odluke:

upanijski sud u Varadinu, odluka broj: G 1702/05-2 od 17.10.2005.: Djelomino je, zbog

pogrene primjene materijalnog prava, preinaena i odluka o kamati na dosuene iznose

naknade tete, jer je prvostupanjski sud pogreno obvezao tuenika da je duan na dosuene

iznose naknade tete platiti zakonsku zateznu kamatu od zakljuenja glavne rasprave pa do

isplate, obzirom da tuitelju, na dosuene iznose naknade tete, pripada zakonska zatezna

kamata od presuenja pa do isplate, dakle, od dana objave pobijane presude 18. srpnja 2005.g., pa do isplate. ili Okruni sud u Osijeku, u odluci broj: G-4064/87-2 od 07.01.1988.:

Zatezne kamate na naknadu nematerijalne tete treba dosuditi od dana donoenja pobijane

presude do isplate naknade, a ne od dana donoenja ranije presude koja je ukinuta u

albenom postupku. Ukinuta prvostepena presuda pravno ne postoji pa se ne mogu dosuditi

zatezne kamate na naknadu nematerijalne tete od dana njezina donoenja.

Ovakvo stajalite bilo je dominantno u pravnoj praksi Republike Hrvatske, iako je postojalo

teorijskih razmatranja koja su upuivala na nepravilnost ove prakse2

.

2. Novi Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznim osigu ranjima u prometu

Stupanjem na snagu novog Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, stupio na snagu

1.1.2006. godine, dalje: ZOO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, stupio

na snagu 1.1.2006. godine, dalje: ZOOP) dolo je do kopernikanskog obrata u dospijeu

naknade neimovinske tete.

1Vrhovni sud Republike Hrvatske2Bareti M., "Poetak tijeka zatezne kamate na naknadu nematerijalne tete", Hrvatska pravna revija, br. 6 (2002),str.137-142


25/94


Iako je odredba lanka 186. starog ZOO identina odredbi lanka 1086.novog ZOO, odredbom

lanka 1103. novog ZOO odreeno je da obveza pravine novane naknade dospijeva danom

podnoenja pisanog zahtjeva ili tube, osim ako je teta nastala nakon toga, time da se ova

odredba, naravno, odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku tetu.

Ovo znai povratak na pravnu praksu kakva je bila do 1978. godine, do kada je, na temelju

pravnih pravila bivih zakona, praksa zauzimala stav da zatezne kamate na naknadu

neimovinske tete teku od dana od kojeg je oteenik pozvao tetnika da nadoknadi tetu,

odnosno od dana podizanja tube3

.

Nadalje, kod naknade neimovinske tete osnova kojih su obvezna osiguranja u prometu4

ZOOP je uveo odredbom lanka 12. obvezu osiguratelja da najkasnije u roku od 30 dana

oteenoj osobi koja je pretrpjelaneimovinsku tetu dostavi obrazloenu ponudu za naknadu

tete, ako su odgovornost za naknadu tete te visina tete nesporni, odnosno utemeljeni

odgovor, ako su odgovornost za naknadu tete ili visina tete sporni. Za imovinsku tetu ZOOP

je uveo ak i krau obvezu osiguratelja od 14 dana.

U sluaju neizvrenja obveze isplate naknade tete u tom roku oteenik uz duni iznos

naknade tete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnoenja odtetnog

zahtjeva.

Dakle, ve samo uvoenje ova dvije odredbe izaziva pomutnju, jer na razliit nain ureuje

dospijee kamata na neimovinsku tetu obzirom ZOO trai, a ZOOP ne trai da je teta i

nastala, jer ZOOP iskljuivo vee tijek kamata u odnosu na dan podnoenja odtetnog

zahtjeva. Nadalje, odredba ZOOP upuuje na to da je trenutak dospijea tek pad osiguratelja u

zakanjenje, odnosno 30-ti dan od predaje zahtjeva, a ne predaja zahtjeva ili tube kakostipulira ZOO.

ZOOP na drugaiji nain regulira i naknadu imovinske tete obzirom da daje pravo oteeniku

na kamate od dana podnoenja zahtjeva, a ne od dana nastanaka tete. Njime se mijenja i

dosadanja sudska praksa (koji nije zakonski promijenio niti novi ZOO), a koja je primjerice

izraena u odluci Okrunog suda u Slavonskoj Poegi, G-1296/86-2 od 20.11.1988.:

Odtetni zahtjev tuitelja od asa kad je dao popraviti svoju stvar i time uspostavio prijanje

stanje, pretvorio se u novano potraivanje ija se visina ne odreuje prema cijenama u vrijeme

donoenja sudske odluke ve prema visini uinjenih stvarnih izdataka za popravak stvari.

injenica da je od vremena nastanka tetnog dogadaja odnosno uinjenih izdataka dolo do

smanjenja vrijednosti novca ne utjee na drugaije presaenje spora u odnosu na pobijanupresudu jer bi se to protivilo naelu monetarnog nominalizma u odnosu na opseg i visinu

obveze koja ima za predmet svotu novca.

Ovo nas dovodi do pravne situacije u kojoj je mogue da je jedna teta koju obrauje

dosadanja sudska praksa, odnosno ZOO ili ZOOP imaju posve drugaiji trenutak dospijea

obveze naknade tete, a time i tijek zateznih kamata koje pripadaju oteeniku.

3Vedri M.-Klari P.: Graansko pravo, Narodne novine, 2001., str. 587.4 Prema ZOOP obvezna osiguranja u prometu su: osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog

sluaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za tete nanesene treim osobama, osiguranjezranog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za tete nanesene treim osobama i putnicima iosiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za tete nanesenetreim osobama.


26/94


Ali, prije nego to krenemo u analizu primjera potrebno je kratko osvrnuti se to ova promjena

dospijea naknade neimovinske tete moe znaiti za osiguratelje. Na dan 31.12.2005. u

Republici Hrvatskoj su svi hrvatski osiguratelji, koji su se bavili obveznim osiguranjima u

prometu, vodili ukupno 37.605 sporova ukupnog za to rezerviranog iznosa od 1.563.864.578

Kn (odnosno oko 210 milijuna EUR)5

. Naravno, najvei broj nerijeenih predmeta (od 14

drutava koliko se je na kraju 2005 bavilo ovim osiguranjem) imao je najvei hrvatski osiguratelj

Croatia osiguranje d.d. (14.662), a slijede ga Euroherc osiguranje d.d. (7.746 sudskih

predmeta) i Jadransko osiguranje d.d. (6.568).

Ukoliko samo pretpostavimo da su ove tete na 1.1.2006. bile stare samo jednu godinu i uz

pretpostavku da su sve ove tete neimovinske tete te da su obraunate prema Bugojanskom

naelu, odnosno bez voenja kamata (jer kamata tee tek od donoenja prvos tupanjske

presude), tada na ovaj dan osiguravateljima na ime kamate nedostaje 235 milijuna kuna

rezervi. Ako su stare dvije godine tada nam nedostaje 470 milijuna kuna, tri godine 705 milijuna

kuna itd.

Naravno, ovo su samo informativni izrauni dok bi prave izraune mogli napraviti aktuari vodei

se pri tome suvremenim aktuarskim metodama i (za autora nedostupnim) podacima o

starostima potraivanja, udjelu prvostupanjskih odluka koje ve sadre kamate itd.

Bez obzira na to, autor skree pozornost na postojanje opasnosti koju u sebi nosi moebitna

promjena sudske prakse, a koja i nije prevelika fikcija vodei se naelima koje je uveo novi

ZOO i danas dominantom drutvenom stavu prema ovom problemu.

3. Praktina primjena postojeeg pravnog okruenja

Vratimo se na gore najavljeni primjer:

Osoba A oteena je u tetnom dogaaju 21.10.2006. godine pri emu je zadobila ozljede koje

su zahtijevale bolniko lijeenje. U dogaaju je oteen njezin automobil koji je sama popravila

(limar je po struci to je sudski vjetak procijenio na 5.000 Kn raune popravka ne posjeduje).Njezino stanje se je stabiliziralo 31.12.2006. godine. Zahtjev osiguratelju podnesen 1.11.2006.

godine, a tuba 2.12.2006. godine.

Mogui naini naknade tete od osiguravajueg drutva YZ po polici osiguranja od obvezne

automobilske odgovornosti njezinog osiguranika:

1. Primjenom dosadanje sudske prakse naknada neimovinske tete dospijeva

donoenjem prvostupanjske odluke, kao i naknada nenovane imovinske tete. U

sluaju da je osoba A doprinjela raun popravka od 25.10.2006. godine, , nenovana

5Podaci prema Izvjee o poslovanju drutva za osiguranje u obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti iostalim obveznim osiguranjima, Hrvatski ured za osiguranje, lipanj 2006,www.huo.hr
http://www.huo.hr/http://www.huo.hr/http://www.huo.hr/http://www.huo.hr/


27/94


imovinska teta bi se pretvorila u novanu imovinsku tetu i dospjela bi drugi dan po

plaanju rauna od strane osobe A, neovisno kada je osoba A pozvala osiguravatelja

da mu tetu nadoknadi. No, kako je tetni dogaaj nastao poslije 1.1.2006. godine na

njega se imaju primijeniti odredbe novog ZOO, a ne dosadanja sudska praksa,

2. Primjenom odredbi novog ZOO bez obzira to je zahtjev podnesen 1.11.2006.godine, a tuba 2.12.2006. godine, kako je neimovinska teta nastala 31.12.2006., to

kamate mogu poeti tei od 1.1.2007. godine. Ovo rjeenje je u skladu s odredbom

lanka 1103. novog ZOO, a suprotno dosadanjoj sudskoj praksi. Dospijee imovinske

tete (bilo novane, bilo nenovane) trebao bi bitiidentino tretirano kao i do stupanja

na snagu novog ZOO ,

3. Primjenom odredbi ZOOP bez obzira to je stanje oteenika stabiliziralo tek

31.12.2006. godine, osiguratelj je pao u zakanjenje ve 30-ti dan po podnoenju

zahtjeva, odnosno ve 1.12.2006., pa od toga dana teku kamate na naknadu

neimovinske tete. Bez obzira to je oteenik eventualno doprinio raun popravka od

25.10.2006. godine, osiguratelj je pao u zakanjenje tek 14-ti dan od podnoenja

zahtjeva, odnosno od 15.11.2006. Ovo rjeenje je u skladu s odredbom ZOOP, a u

potpunoj suprotnosti s dosadanjom sudskom praksom i pravilima koje je uveo novi

ZOO.

Ako pretpostavimo da je do nastupa tetnog dogaaja dolo krivnjom radnog stroja koji ima

ugovoreno osiguranje od ope odgovornosti (kada radi kao radni stroj) i automobilske

odgovornosti kada se kree javnom prometnicom, tada radnja koju taj stroj radi: utovar ili

kretanje po javnoj prometnici uzrokuje aktiviranje odreene police osiguranja, a time i primjenu

odreenog zakona u odnosu na trenutak dospijea naknade neimovinske tete.

Ovo su sve okolnosti o kojima e morati voditi rauna osiguratelji kod donoenja pravilnih

odluka, ali i sudovi koji e primjenjivati ove materijalnopravne odredbe.

Predmet postoje jo sloeniji ako je oteenik A Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

(dalje: HZZO) na koga se u odnosu na naknadu tete primjenjuju odredbe Zakona o

zdravstvenom osiguranju (NN 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04, 177/04, 90/05). Odredbom

lanka 120. tog Zakona utvreno je da se pri utvrivanju prava na naknadu tete prouzroene

HZZO primjenjuju odgovarajue odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o

naknadi tete. Nadalje, odredbom lanka 122. stavak 3. tog Zakona odreeno je da HZZO imapravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama, od dana nastale

tete.

Kakav je odnos tog Zakona i ZOOP koji je donesen pet godina kasnije? Koje se odredbe imaju

primijeniti kod donoenja odluka po zahtjevima HZZO u kojima od drutva osiguranja trae

povrat isplaenih trokova lijeenja zajedno s zakonskim zateznim kamatama? U praksi,

poznato je da HZZO postavlja zahtjeve s kanjenjem od nekoliko godina i da pri tome insistira

na dunim zakonskim zateznim kamatama, koje mu je dosadanja praksa priznavala. Autor

smatra da se HZZO ne bi trebalo priznavati kamate na naknadu tete, ako je tete rijeena i

isplaena u roku od 14 dana od dana podnoenja zahtjeva odgovornom osiguratelju.


28/94


4. Zakljuak

Novi ZOO i ZOOP otri su prekid s hrvatskom pravnom tradicijom zadnjih 30-tak godina u kojoj

je dominantno pravno stajalite izraeno kroz Savjetovanje u Bugojnu 1987. godine. U bitnom,na temelju smatralo se je da neimovinska tete dospijeva trenutkom donoenja prvostupanjske

presude, od kojeg trenutka je tetnik padao u zakanjenje u sluaju da nije izvrio svoju

obvezu. Novo dominatno stajalite da neimovinska teta dospijeva danom podnoenja pisanog

zahtjeva ili tube, osim ako je teta nastala nakon toga, otvara mogunost da se ovakva praksa

primijeni i na odnose koji su nastali do stupanja na snagu novog ZOO. U sluaju primijene

ovakve sudske prakse zasigurno bi dolo do potekoa u poslovanju ili ak i steaja 14

drutava koje se bave obveznim osiguranjima u prometu. Autor smatra da ove sporove, bez

obzira na dananje odreenje hrvatskog pravnog poretka koje se isitava iz odredbi ZOO i

ZOOP, treba zavriti sukladno praksi koja je postojala u vrijeme nastajanja tih odnosa 6

.

Nadalje, autor upire na neloginosti u odredbi lanka 12. ZOOP, ali smatra da se ona, dok je na

snazi, treba praktino primjenjivati u odnosu na neimovinske, ali i imovinske zahtjeve, pa tako i

zahtjeve HZZO.

SAETAK

Vrhovni sud RH te nii sudovi godinama su slijedili praksu dospijea naknade neimovinske

tete usvojenu na Savjetovanju u Bugojnu 1987. Stupanjem na snagu novog Zakona o

obveznim odnosima i Zakona o obveznim osiguranja u prometu, trenutak dospijea naknadeodreen je na bitno drugaiji nain. Analizom trenutnog stanja autor dolazi do zakljuka da se

odredbe ovih Zakona (posebno lanka 12. Zakona o obveznim osiguranja u prometu) trebaju u

cijelosti primijeniti, iako to znai i naputanje dosadanjeg dospijea naknade za novanu

imovinsku tetu, dok se odnosi na koji se primjenjuje stari Zakon o obveznim odnosima moraju

dovriti primjenom Bugojanskog principa.

6 Iako je na posve drugaiji nain sudska praksa postupila poslije donoenja Orijentacijskih kriterija VSRH od29.11.2002. godine


29/94


Ivana Stipi

REGRESNI ZAHTJEVI NJEMAKOG

SOCIJALNOG OSIGURANJA U TETAMA

PROUZROENIMNEOSIGURANIM VOZILOM


30/94



31/94


Ivana Stipi*

Regresni zahtjevi njemakog socijalnog osiguranjau tetama prouzroenim neosiguranim vozilom

UVOD

Regresni zahtjevi njemakih socijalnih osiguranja tijekom godina umjesto u mirnom postupku

sve vie se rjeavaju u dugotrajnim sudskim postupcima. Njihov broj tijekom godina se ne

smanjuje tako da i danas u prvostupanjskim postupcima imamo zahtjeve vezane za nezgode iz

1968. godine, dakle godine kad je prvi sporazum o socijalnom osiguranju izmeu tadanje

SFRJ i SR Njemake potpisan. Razlog tome je nesnalaenje u propisima i nerazumijevanje

mjerodavnog prava na koje sporazum upuuje. Kao najvei problem pojavilo se pitanje da li

njemaki nositelji socijalnog osiguranja imaju pravo regresa isplaenih davanja u sluaju kada

je tetu u RH poinilo neosigurano vozilo i koje je pravo mjerodavno u tom sluaju.

PRAVNI OSNOV

Pravni osnov po kojem njemaki nositelji socijalnih osiguranja zahtijevaju regres isplaenih

davanja za tete poinjene na teritoriju RH je Ugovor o socijalnom osiguranju izmeu RH i R

Njemake iz 1998. godine (NN 7/98).

U elji da reguliraju odnose izmeu dviju drava na polju socijalnog osiguranja prvi sporazum

sklopljen je jo 1968. godine izmeu tadanje SFRJ i SR Njemake (Slubeni list 9/69).

Temeljem navedenog sporazuma i to l. 35. proizlazi:

1. Ako osoba koja prema pravnim propisima jedne drave ugovornice treba da dobije

naknadu tete nastale na podruju druge drave ugovornice, a prema njenim propisima

ima pravo na naknadu tete od tree osobe, ovo pravo na naknadu prelazi na nosioca

prve drave ugovornice prema pravnim propisima koji vae za njega.

Novi sporazum regulira ovu materiju u l. 30. st. 1. i to na nain da u sluaju ako osiguranik

jedne drave ima pravo na naknadu tete prema propisima druge drave u kojoj se teta

desila, to pravo prelazi na nositelja socijalnog osiguranja po propisima koji vrijede za njega i

drava u kojoj se nezgoda desila taj prijelaz priznaje. Stav 2. - ukoliko nositelj socijalnog

*Croatia osiguranje d.d.


32/94


osiguranja to pravo po propisima svoje drave ima izvorno pravo na naknadu to drava u kojoj

se nezgoda desila priznaje.

Dakle, navedeni sporazum upuuje da se prilikom utvrivanja postojanja prava na regres

njemakog nositelja socijalnog osiguranja prvenstveno utvruje da li direktno oteeni ima

pravo traiti naknadu tete po pravu drave u kojoj se nezgoda dogodila.Nakon toga seutvruje dali prema njemakom pravu dolazi do zakonske subrogacije.

REGRES U SLUAJEVIMA KADA JE OSIGURANIK NOSITELJA SOCIJALNOGOSIGURANJA STRANI DRAVLJANIN

Zamislimo situaciju kada je teta u RH uzrokovana uporabom neosiguranog vozila, a direktni

oteeni je dravljanin SR Njemake, tj. strani dravljanin. Prvo valja utvrditi da li direktno

oteeni ima pravo traiti naknadu pretrpjele tete.

PRAVO OTEENOG STRANOG DRAVLJANINA NA NAKNADU KOD TETAUZROKOVANIH

NEOSIGURANIM VOZILOM

Dakle, u ovom referatu bavimo se specifinim sluajem kada je teta uzrokovana u RH

neosiguranim vozilom, a oteeni je osiguranik njemakog nositelja socijalnog osiguranja. Da li

sam oteeni ima pravo na naknadu tete po naem pravu ?

Od dana sklapanja prvog sporazuma mijenjala se zakonska regulativa u RH. Prvi zakon koji je

regulirao ovu materiju bio je Zakon o obaveznom osiguranju u saobraaju iz 1968.godine.

Zakon o obaveznom osiguranju u saobraaju (Sl. list 11/68) regulira u l. 21. da e tetu

prouzrokovanu od strane vozila iji se korisnik, odnosno vlasnik nije osigurao od odgovornosti

nadoknaditi osiguravajui zavod ije je sjedite najblie mjestu nastanka tete.

Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. list 24/76) i to l. 56. propisivao je

da strana osoba kojoj je poinjena teta neosiguranim vozilom ima pravo na naknadu tete ako

prema zakonu drave dravljanin koje je ta osoba i graani SFRJ imaju pravo na naknadu

tete, ali samo do visine odreene temeljem l. 55. ovog zakona.

Dakle, temeljem ovog zakona, ukoliko nai dravljani imaju pravo na naknadu tete u

Njemakoj onda i njemaki dravljani imaju prvo na naknadu tete u SFRJ.

Zakon o osnovama osiguranja imovine i osoba (Sl. list 17/90) predviao je potrebu postojanja

reciprociteta samo za tete prouzroene nepoznatim vozilom i to u l. 101. dok za tete

prouzroene neosiguranim vozilom nije traio postojanje reciprociteta. U l. 99. oteena osoba

kojoj je prouzroena teta upotrebom vozila koje nije osigurano od autoodgovornosti ima pravo

zahtijevati naknadu tete od organizacije za osiguranje koja obavlja obvezno osiguranje od

autoodgovornosti sa sjeditem na teritoriju republike, odnosno autonomne pokrajine na kojoj jeteta nastala.


33/94


Zakon o osiguranju (NN 9/94) u l. 86. opet uvodi reciprocitet. Temeljem navedenog lanka

osoba koja nije dravljanin Republike Hrvatske, a kojoj je na teritoriju RH nanesena teta

uporabom vozila iji vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao vozilo od automobilske

odgovornosti, ima pravo na naknadu tete po osnovi stavka 1. ovog lanka samo ako po

zakonu drave iji je dravljanin, hrvatski dravljani imaju pravo na naknadu tete naneseneuporabom neosiguranog vozila. Pasivno legitimirano je jedno od drutava za osiguranje.

Izmjenama iz 1997. godine u l. 91.pasivno je legitimiran Hrvatski ured za osiguranje, ali vie

se ne radi razlika izmeu domaih i stranih dravljana-dakle nije potreban reciprocitet.

U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) l. 29. propisuje da oteena osoba

kojoj je teta nanesena uporabom neosiguranog vozila ima pravo na naknadu tete od

Garancijskog fonda pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Novina je u stavu 2., da kod teta

nanesenih uporabom neregistriranog vozila preuzetog u drugoj dravi lanici kojem je odredite

RH u roku najvie 30 dana nakon isporuke vozila, oteeni moe podnijeti zahtjev Hrvatskom

uredu za osiguranje.

Dakle, nije sporno da je za pravo na naknadu tete kod nezgode izazvane neosiguranim

vozilom mjerodavno pravo drave u kojoj se dogodila nezgode, dakle RH, dok je za odnos

oteenog i njemakog nositelja socijalnog osiguranja mjerodavno pravo SR Njemake.

REGRES U SLUAJEVIMA KADA JE OSIGURANIK NOSITELJA SOCIJALNOG

OSIGURANJA HRVATSKI DRAVLJANIN

Sudska praksa prepoznala je jo jedan sluaj kao specifinost ove problematike. Naime, kako

se utvruje pravo regresa nositelja socijalnog osiguranja SR Njemake u sluajevima kada je

direktno oteeni tj. osiguranik nositelja socijalnog osiguranja dravljanin RH.

Opet se prosuuje po domaem pravu da li na dravljanin ima pravo na naknadu tete od

neosiguranog vozila.

Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. list. 24/76) u l. 55. propisuje da

tetu uzrokovanu vozilom korisnik, odnosno vlasnik kojeg nije sklopio ugovor o osiguranju ododgovornosti naknauje i isplauje zajednica osiguranja sjedite koje je na teritoriju republike,

odnosno autonomne pokrajine na kojem je teta nastala.

Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Sl. l ist 17/90) u l. 99. propisuje kako

oteena osoba kojoj je teta prouzroena uporabom vozila iji vlasnik, odnosno korisnik nije

osigurao autoodgovornost imaju pravo zahtijevati naknadu tete od organizacije za osiguranja

koja obavlja poslove obveznog osiguranja od autoodgovornosti sa sjeditem na teritoriju

republike, odnosno autonomne pokrajine na kojoj je teta nastala.

Zakon o osiguranju (NN 9/94) u l. 86. propisuje da oteena osoba u predmetnom sluaju imapravo podnijeti zahtjev za naknadu tete jednom od drutava za osiguranje koje se bavi


34/94


osiguranjem od automobilske odgovornosti. Navedeno drutvo za isplaeni iznos tete i troak

obrade tereti fond za naknadu tete pri Hrvatskom uredu za osiguranje.

Izmjenama istog zakona (NN 20/97) u l. 91. propisano je da je pasivno legitimiran Hrva tski

ured za osiguranje.

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o osiguranju (NN 116/99) nije izmijenio ovu regulaciju.

Novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) u l. 29. regulira na isti nain ovu

materiju.

Dakle, temeljem hrvatskog prava na dravljanin ima pravo na naknadu tete nastale

uporabom neosiguranog vozila.

Za prijelaz tog prava na nositelja socijalnog osiguranja primjenjuje se njemako pravo na isti

nain kao i kod stranog, odnosno njemakog dravljanina.

ZAKONSKA SUBROGACIJA NA NOSITELJA SOCIJALNOG OSIGURANJA

DVA SUDSKA RJEENJA

Jedan dio sudske prakse tvrdi kako je do zakonske subrogacije dolo i to temeljem l. 1542.

Zakona o socijalnom osiguranju SR Njemake. Postoji i sudska praksa koja tvrdi da se u ovom

sluaju primjenjuje Njemaki zakon o osiguranju i to l. 12. te da do subrogacije ne dolazi.

1. UREDBA O SOCIJALNOM OSIGURANJU SR NJEMAKE

Odredba paragrafa 1542. Zakona o socijalnom osiguranju Reichsversicherungsordnung -

RVO glasi:

Ukoliko osiguranici ili u sluaju njihove smrti oni na koje to pravo po zakonu prelazi mogu

ostvariti naknadu tete po drugim zakonskim propisima, i to tete koja je nastala boleu,

nezgodom, nesposobnou obavljanja odreenog zanimanja ili zbog nesposobnostiprivreivanja, odnosno smru roditelja, prelazi taj zahtjev na nosioce osiguranja ako su nosioci

osiguranja korisnicima naknade tete duni po ovom zakonu pruiti davanja. Ovo se ne odnosi

na zahtjeve proizile iz trudnoe ili poroda. Jednako se tako ovaj zahtjev ne moe isticat i protiv

poduzetnika ili njemu izjednaenih u smislu paragrafa 899. RVO, u sluajevima osoba

osiguranih protiv nezgoda ili onog na koje to pravo prelazi.

Nositelj socijalnog osiguranju u SR Njemakoj i to temeljem paragrafa 1542. isplatio je naknadu

oteenom u vidu socijalnih davanja. Temeljem istog lanka davanjem je na tog nositelja prelo

pravo postavljanja regresnog zahtjeva prema odgovornoj osobi-zakonska supstitucija. Tuitelj

to pravo ima prema njemakim propisima prema odgovornoj osobi, a i premapropisima u RH.


35/94


Sukladno navedenoj odredbi paragrafa 1542. Zakona o socijalnom osiguranju SR Njemake

pravo da potrauje naknadu tete prelo je od neposredno oteenih na tuitelja. Dakle, tuitelj

nije neposredno oteeni ve pravo na naknadu tete izvodi iz prava svojih osiguranika.

2. ZAKON O OBVEZNOM OSIGURANJU DRAOCA MOTORNOG VOZILA

Kao to smo ve naveli dio sudske prakse dri da se u sluajevima kada je tetu prouzroilo

neosigurano vozilo kao lex specialis primjenjuje Zakon o osiguranju draoca motornih vozila iz

1965. godine.

l. 12. navedenog zakona u st. 1. propisuje da ako se koritenjem vozila ili prikolice na

podruju valjanosti ovog zakona prouzroi tjelesna ozljeda ili materijalna teta, osoba koja zbog

tih teta ima pravo na zahtjeve za naknadu tete prema vlasniku ili vozau vozila moe

zahtjeve za naknadu tete podnijeti i prema Odtetnom fondu za tete uslijed automobilskih

nezgoda (u daljnjem tekstu Odtetni fond) meu ostalim i u situaciji ako ne postoji temeljem

zakona potrebno osiguranje od odgovornosti u korist vlasnika i vozaa vozila.

Navedenim zakonom odreeno je da pravne osobe nemaju pravo na naknadu tete poovom zakonu jer je intencija zakona zatiti najugroenijea to su teke ozljede i smrt

oteenih.

Nositelji socijalnog osiguranja. Ukoliko je teta osobe s pravom na naknadu podmirena

putem isplata nositelja socijalnog osiguranja, ne postoji pravo na zahtjev prema

Odtetnom fondu. Doslovan tekst jasno govori da nositelji socijalnog osiguranja od Odtetnog

fonda ne mogu regresirati zahtjeve koji su preli na njih. Oni imaju prvenstvenu obvezuangamana. To je Vrhovni sud Njemake potvrdio svojom odlukom od 25.1.2000.g.

Njemaka udruga za zatitu rtava u prometu (VOH) nadlena je u ovim sluajevima. Svrha

VOH-a je da u klasine tri grupe sluajeva (nepoznato vozilo, neosigurano vozilo ili teta

poinjena kaznenim djelom uporabom vozila kao i sluaju insolventnosti) nadoknadi tetu kao

da je tetnik osiguran zakonski propisanim minimalnim svotama pokria.

To vrijedi samo ako osoba koja ima pravo na naknadu (osim insolventnosti) ako od tree osobe

ne moe dobiti naknadu tete (vlasnik, voza vozila, ali i osiguratelji automobilskog kaska,

Njemaki ured zelene karte, poslodavci ili nositelji socijalnog osiguranja koji su prvenstveno u

obvezi).

Obveza odtetnog fonda dakle otpada ako osoba s pravom na naknadu moe istu dobiti

od socijalnog osiguranja i sl.

Dakle VOH je nadlean za naknadu tete na teret Odtetnog fonda u sluajevimanavedenim taksativno u zakonu, ali samo ako oteena osoba svoj zahtjev ne moeostvariti od tree osobe.

Potrebno je napomenuti da svatko ima pravo zatraiti naknadu tete to znai i strani

dravljani. Dodue uz preduvjet da imaju stalno prebivalite u Njemakoj ili da njihova zemljaima zajameni reciprocitet sNjemakom.


36/94


Navedeno je regulirano u l. 14. istog zakona:

Savezno ministarstvo pravosua ovlateno je, u dogovoru sa Saveznim ministarstvom za

promet, graevinarstvo i razvoj grada, Saveznim ministarstvom za gospodarstvo i tehnologiju i

Saveznim ministarstvom za financije temeljem pravnih propisa bez suglasnosti Saveznog

vijea

2. odrediti da Odtetni fond izvri isplate stranim dravljanima bez stalnog boravita u

tuzemstvu samo uz postojanje uzajamnosti, ukoliko meunarodnopravni ugovori Savezne

Republike Njemake nisu u suprotnosti s tim

Treba uvaiti,da prema tome i strance iz treih drava, koji u nekoj drugoj zemlji Europskoggospodarskog prostora imaju stalno boravite, treba tretirati kao strance bez stalnog boravita

u tuzemstvu. Pod stalnim boravitem podrazumijeva se boravite u kojem je osoba stalno

naseljena i u kojem se nalazi prostorno teite sveukupnih ivotnih odnosa.

Stranidravljanisu sve osobe koje nisu Nijemci u smislu l. 116. Ustava.

Ustav SRNJ

XI Prijelazne i zakljune odredbe

lanak 116.

(1) U smislu ovog Ustava uz pretpostavku drugaijeg zakonskog ureenja Nijemac je osoba

koja posjeduje njemako dravljanstvo ili je kao izbjeglica ili prognanik njemake narodnosti

ili kao brani drug ili potomak te osobe bio primljen na podruju Njemake drave prema

stanju od 31. prosinca 1937.

(2) Prijanji njemaki dravljani kojima je izmeu 30. sijenja 1933. i 8. svibnja 1945.

uskraeno dravljanstvo iz politikih, rasnih ili vjerskih razloga i njihovi potomci trebaju na

zahtjev opet dobiti dravljanstvo. Smatra se da im dravljanstvo nije bilo uskraeno ukoliko

su nakon 8. svibnja 1945. imali boravite u Njemakoj te nisu izrazili suprotnu volju.

ZAKLJUAK

Kod regresnih zahtjeva njemakih nositelja socijalnog osiguranja prvo valja primijeniti l. 30.

st.1. Sporazuma o socijalnom osiguranju jer nije sporno da podnositelj zahtjeva nema

originalno pravo ve derivativno pravo na naknadu tete. Radi navedenog potrebno je utvrditi

da li direktno oteeni ima pravo na naknadu tete. I hrvatski dravljani i strani dravljani imaju

pravo na naknadu tete. Jedina je razlika to je za strane dravljane u nekim razdobljima bio

propisan i reciprocitet.

Kada dakle utvrdimo da direktno oteeni ima pravo temeljem hrvatskih propisa na naknadu

tete potrebno je temeljem njemakog prava utvrditi da li dolazi do zakonske subrogacije i to natemelju kojeg zakona. Kako smo podrobno izloili do te subrogacije u pravilu dolazi temeljem l.


37/94


1542. Zakona o socijalnom osiguranju, ali postoje iznimke. Za tete nastale uporabom

neosiguranog vozila isplatom naknade pravo na naknadu tete od odgovorne osobe ne prelazi

na nositelja socijalnog osiguranja i to upravo prema njemakim propisima.

Temeljem Sporazuma o socijalnom osiguranju i to l. 30. st. 1. temeljem njemakih zakonskih

propisa u ovom sluaju Zakon o socijalnom osiguranju l. 1542. i Zakona o osiguranjudraoca motornih vozila l. 12 ne dolazi do zakonske subrogacije i nositelj socijalnog

osiguranja nema pravo regresa isplaenih davanja.


38/94



39/94


Mladenka Grgi

PROBLEM MJERODAVNOG PRAVA

S POSEBNIM OSVRTOM NA POPRAVLJANJE VOZILA


40/94



41/94


Mladenka Grgi*

Problem mjerodavnog pravas posebnim osvr tom na popravljanje vozila

1. Uvodna razmatranja

U posljednjim desetljeima sve su uestalije situacije s meunarodnim elementom, a razlozi

takvog stanja su sve vea meunarodna pokretljivost osoba, najee i vozila, te sve ivljameunarodna suradnja i komunikacija.

Republika Hrvatska, kao dio globalnog meunarodnog poretka, izgrauje svoj pravni sustav i

ureuje privatnopravne situacije s meunarodnim obiljejem i na taj nain poklanja izuzetnu

panju procesu prilagodbe hrvatskog prava europskim pravnim rjeenjima i standardima.

Kad privatnopravne situacije imaju iskljuivo tuzemno obiljeje, na njih domaa nadlena tijela

(sudovi ili upravna tijela) uvijek primjenjuju domae pravo.

Primjeri:

zakljuenje braka izmeu dravljana Republike Hrvatske na podruju RH; dolazi do

primjene hrvatskog prava

na ugovor o prodaji izmeu dva hrvatska trgovaka drutva, koji je zakljuen i treba se

izvriti u RH; primjenjuje se hrvatsko pravo

naknada tete u sudaru motornih vozila hrvatske registracijske oznake koji se dogodio u

RH, a da su pri tome i ostali sudionici (suputnici ili osobe izvan vozila) hrvatski dravljani,

ocjenjuje se po hrvatskom pravu

Meutim postoje situacije koje imaju meunarodno obiljeje, pa se postavlja pitanje treba li na

njih primijeniti domae ili strano pravo.

Primjeri:

dvoje stranaca eli meusobno zakljuiti brak u RH

ugovor o prodaji zakljuen u Austriji izmeu hrvatskog i talijanskog trgovakog drutva

naknada tete nastale u sudaru motornih vozila njemake i hrvatske registracijske oznake

koji se dogodio u Hrvatskoj, a da su se u vozilima nalazile osobe s razliitim prebivalitima.

*Euroherc osiguranje d.d.


42/94


Navedene i sline situacije ureuju se pravilima meunarodnog privatnog prava, a pod

odreenim pretpostavkama dolazi i do primjene stranog prava to se propisuje pravilima o

odreivanju mjerodavnog prava, tj. kolizijskim pravilima.

2. Kolizijska pravila

Kolizijska pravila dio su unutarnjeg prava svake drave, a utvruju ih uglavnom propisi i

meunarodni ugovori. Da bi se na osnovi kolizijskih pravila primijenilo strano pravo, pored

navedenog stranog obiljeja treba se raditi i o situacijama koje ureuju pravo to se moe

primjenjivati eksteritorijalno; to je uglavnom graansko, trgovako, obiteljsko, dio pomorskog i

radnog prava dakle grane prava koje su po rimskopravnoj podjeli ulazile u privatno pravo.

Koje e se od vie razliitih materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s

pravima vie drava odreuje se kolizijskim pravilima. Dakle, ovim pravilima ne rjeava se

pravna situacija nego se upuuje na mjerodavno materijalno pravo koje treba primijeniti.

2.1 Poveznice i mjerodavno pravo

Samostalno kolizijsko pravilo sastoji se od kategorije vezivanja i poveznice; kategorija

vezivanja7 (Anknuepfungsgrund) predstavlja okvirni ili skupni pojam apstraktnih ivotnih

odnosa, pravnih injenica, pravnih situacija ili pak odnosa koji se podvrgavaju pod odreeno

mjerodavno pravo (npr. poslovna sposobnost, oblik zakljuenja braka, ugovorni odnosi itd.),dok poveznica8

(Anknuepfungspunkt) predstavlja pravnu injenicu, npr. mjesto poinjenja

protupravnog ina, mjesto gdje stvar lei, ugovorna odredba (kada stranke mogu sporazumom

odrediti i mjerodavno pravo za ureivanje njihovih meusobnih ugovornih odnosa), ili pravni

pojam - npr. dravljanstvo, prebivalite - to upuuje na mjerodavno pravo za kategoriju

vezivanja.

U nastavku se daje pregled nekoliko vanijih primjera u kojima se isticanjem poveznice

odreuje i mjerodavno pravo odreene drave:

- Lex patriae : pravo dravljanstva osobe- Lex domicilli: pravo mjesta u kojem osoba prebiva

- Lex loci actus: pravo zakljuenja pravnog posla

- Lex autonomiae: pravo koje su stranke izabrale

- Lex loci delicti commissi: pravo mjesta poinjenja protupravnog ina

- Lex loci damni: pravo mjesta nastanka tete

- Lex rei siteae: pravo mjesta gdje stvar lei

- Lex fori: pravo tijela koje rjeava predmet

7SAJKO, Kreimir, Meunarodno privatno pravo, 4. izmijenjeno i dopunjeno izd, Narodne novine, 2005. str. 93.8SAJKO, Kreimir, Meunarodno privatno pravo, 4. izmijenjeno i dopunjeno izd, Narodne novine, 2005. str. 94.


43/94


2.2 Mjesto tetne radnje i mjesto nastanka tete

Izvanugovorna odgovornost za naknadu tete utvruje se unutarnjim meunarodnim privatnim

pravom i odreenim meunarodnim ugovorima, a u nekim pravnim porecima kao npr. u Velikoj

Britaniji, SAD-u ili Francuskoj i sudskom praksom.

Najee poveznice koje upuuju na mjerodavno pravo su mjesto tetne radnje(locus delicti

commissi) i mjesto nastanka tete(locus damni). Tako odreeno mjerodavno pravo, zavisno

je od primjene jedne od navedenih poveznica; ako je poveznica mjesto tetne radnje lex loci

delicti commissi, a ako je mjesto nastanka tete lex loci damni. Meutim, ovdje dolazimo do

problema materijalnopravne prirode jer tetna radnja i tetna posljedica su sastavnice

graanskog delikta, a nema delikta bez radnje i nema delikta bez nastanka tete.

U hrvatskom i poredbenom pravu postoje razliite varijante primjene navedenih poveznica.

Nekoliko primjera:

l. 28. st. 1. ZRS

za izvanugovornu odgovornost za tetu, ako za pojedine sluajeve nije drugaije odreeno,

mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvrena ili pravo mjesta gdje je posljedica

nastupila, ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oteenika.

l.32. st. 1. i 2. maarskog zakona

ako ovaj zakon drukije ne odreuje, za odgovornost za izvanugovorno prouzrokovanu

tetu primjenjuje se pravo mjesta u vrijeme tetne radnje ili propusta. Ako je povoljnije za

oteenika, mjerodavno je pravo drave na ijem

zbornik 15. savjetovanje huo 2007

Documents