1

2

W. BRUCE CAMERON

SMISAO IVOTA

JEDNOGA PSA

Prevela s engleskoga

Mirta Jambrovi

3

Za Cathryn,

Za sve sto radi, za sve to jest

4

{ PRVO POGLAVLJE }

ednoga mi je dana sinulo da su topla, dreava, smrdljiva stvorenja koja se mekolje oko mene moja braa i sestre. Bio sam vrlo razoaran.

Iako sam progledao tek toliko da na svjetlu mogu razabrati pahuljaste

obrise, znao sam da je velika, prelijepa silueta s divnim, dugakim jezikom moja majka. Nauio sam da kada mi hladan zrak dodiruje kou, to znai da je nekamo otila, a da je kada se toplina vrati vrijeme za jelo. Pronalaenje mjesta za sisanje esto je znailo da moram odgurnuti ono za to sada znam da je njuka mojega brata ili sestre, koji su mi htjeli uskratiti moj dio. To me ba ivciralo. Nisam vidio nikakvu svrhu u postojanju moje brae i sestara. Kada me majka lizala po trbuhu kako bi potaknula istjecanje tekuina koje su mi izlazile ispod repa, trepui sam je promatrao, utke je preklinjui da mi uini uslugu i rijei se ostalih tenaca. elio sam je samo za sebe.

Postupno su mi se obrisi drugih pasa poeli izotravati i teka srca prihvatio sam njihovu prisutnost u leglu. Nos mi je uskoro rekao da imam jednu sestru i

dva brata. Sestra je bila neto malo manje zainteresirana za natezanje sa mnom nego moja braa. Jednoga od njih u sebi sam nazivao Brzi, zato to se nekako uvijek kretao bre od mene. Drugoga sam zvao Gladni, zato to je cvilio svaki put kada bi Majka otila i sisao je s neobinim oajem, kao da mu nikada nije dovoljno hrane. Gladni je spavao vie od nas, tako da smo moj drugi brat, sestra i ja esto skakali na njega i grizli ga za lice.

Na brlog bio je iskopan ispod crnoga korijenja stabla. Ondje nam je za dnevnih vruina bilo mrano i hladno. Prvi put kada sam isteturao na svjetlo, Sestra i Brzi krenuli su za mnom. Naravno, Brzi se uspio progurati naprijed.

Od nas etvero samo je Brzi na glavi imao bijelu mrlju u obliku zvijezde. Dok je ivahno skakutao, mrlja je sjala na sunevoj svjetlosti. Kao da je poruivala Ja sam poseban. Krzno na ostatku tijela bilo mu je jednako obino, smekasto kao i moje. Gladni je bio nekoliko nijansi svjetliji, a Sestra je imala majinu tupastu njuku i spljoteno elo, no svi smo izgledali uglavnom isto, unato epurenju Brzoga.

Nae stablo nalazilo se na obali potoka i bio sam oduevljen kada se Brzi sruio niz nasip i na glavu pao u njega. Dodue, kada smo se Sestra i ja pokuali spustiti istim putem, nismo to mnogo skladnije izveli. S klizava kamenja i od

slabanih mlazova irili su se prekrasni mirisi i mi smo slijedili mokri trag potoka sve do vlane, hladne spilje metalnim ploama obloenog kanala.

J

5

Instinktivno sam znao da se ovdje moemo sakriti od opasnosti, ali Majka nije bila zadivljena naim otkriem. Kada se pokazalo da nam noge nisu dovoljno snane da se uspnemo uz nasip, bezobzirno nas je odvukla natrag u Brlog.

Nauili smo lekciju: kada se spustimo niz nasip, ne moemo se vie sami vratiti u leglo pa smo, im je Majka opet izila, ponovo to uinili. Ovaj put pridruio nam se i Gladni. No im je uao u kanal, legao je u hladno blato i zaspao.

inilo se da je istraivanje prava stvar morali smo pronai jo jestivih stvari. Majka je postala nestrpljiva, ustajala je dok jo nismo bili gotovi s hranjenjem, a za to sam mogao kriviti samo druge pse u leglu. Da Gladni nije

bio toliko neumoran, da Brzi nije bio toliko sklon nametanju svoje volje, da se

Sestra nije toliko migoljila, znao sam da bi Majka bila mirna i pustila nas da

napunimo trbuhe. Nisam li je ja uvijek uspijevao navesti da legne, najee s uzdahom, kada bih posegnuo prema njoj dok je stajala iznad nas?

Majka bi esto dulje lizala Gladnoga, a ja sam kipio od bijesa gledajui tu nepravdu.

Dotad su i Brzi i Sestra ve narasli vie od mene. Tijelo nam je bilo iste veliine, no moje su noge bile krae i zdepastije. Gladni je bio najvei krljavac u leglu i smetalo mi je to su me Brzi i Sestra uvijek ostavljali i igrali se odvojeno, kao da Gladni i ja pripadamo zajedno prema nekom prirodnom redu

unutar opora.

Budui da su Brzi i Sestra pokazivali vie zanimanja jedno za drugo nego za ostatak obitelji, kanjavao sam ih tako to sam im uskraivao svoje drutvo i sam odlazio duboko u kanal. Tako sam jednoga dana njuio neto ukusno, mrtvo i trulo, kada je ispred mene visoko u zrak skoila nekakva ivotinjica aba!

Oduevljen, skoio sam i ja pokuavajui je udariti apama, no aba se ponovo odbacila u zrak. Bojala me se, iako sam se ja samo htio igrati i

vjerojatno je ne bih pojeo.

Brzi i Sestra osjetili su moje uzbuenje i dojurili u kanal, sruivi me u trku i proklizavi u muljevitu vodu. aba je skoila, a Brzi za njom. Moja glava posluila mu je kao odskona daska. Zareao sam na njega, ali pravio se da me ne uje.

Sestra i Brzi na sve su naine pokuavali doi do abe, koja je uspjela skoiti u bazeni i zaploviti vodom tihim, brzim pokretima. Sestra je stavila njuku u jezero pa udahnula, kihnuvi po obojici. Brzi joj je se popeo na lea, zaboravivi na abu moju abu!

Tuno sam se okrenuo. inilo se da ivim u obitelji glupana.

Tih sam dana esto razmiljao o toj abi, obino dok sam tonuo u san. Pitao sam se kakvoga bi okusa bila.

Sve ee, Majka bi tiho reala kada bismo joj se pribliili, a onoga dana kada je upozoravajue zakljocala zubima kada smo se pohlepno bacili na nju,

6

oajavao sam zbog toga to su moja braa i sestra sve unitili. Onda je Brzi otpuzao do nje, trbuhom sasvim uza zemlju, i ona je spustila njuku prema njemu. Polizao ju je po gubici, a ona ga je nagradila povraanjem hrane. Pojurili smo prema njima da se i mi najedemo. Brzi nas je odgurivao, no sada smo znali

to trebamo initi i kada bih ponjuio i polizao majinu njuku, dala bi mi hranu.

Dotad smo se ve svi dobro upoznali s koritom potoka i trali po njemu, dok cijelo to podruje nije bilo prepuno naih mirisa. Brzi i ja veinu smo vremena posveivali vrlo ozbiljnome igranju. Poinjao sam shvaati koliko je njemu bitno da igra zavri mojim bacanjem na lea dok me on grize za vrat i glavu. Sestra ga nikada nije izazivala, ali ja i dalje nisam bio siguran da mi se

svia ono to su svi smatrali prirodnim poretkom u naemu oporu. Naravno, Gladnoga nije bilo briga za njegov status pa sam ga kada sam bio frustriran

grizao za ui.

Jednoga poslijepodneva pospano sam promatrao kako Sestra i Brzi navlae nekakvu krpu koju su pronali i odjedanput sam naulio ui. Osjetio sam, naime, da nam se pribliava nekakva glasna i velika ivotinja. Skoio sam na noge, no prije nego to sam uspio potrati do korita i istraiti odakle dolazi buka, pojavila se Majka. Tijelo joj je bilo upozoravajue ukoeno. Iznenadio sam se kada sam vidio da u ustima nosi Gladnoga onako kako to ve tjednima ne ini. Odvela nas je u mrani kanal i legla, uiju priljubljenih uz glavu. Poruka je bila jasna i mi smo je se pridravali, u tiini se povlaei od otvora tunela.

Kada nam je stvor, gazei uz korito potoka, doao u vidokrug, osjetio sam kako se majci strah sputa niz lea. Stvor je bio velik, stajao je na dvije noge i dok je iao prema nama, iz njegovih usta irio se otar dim.

Potpuno oaran, pozorno sam ga promatrao. Iz nekih neobjanjivih razloga, to me stvorenje privlailo, ak sam se i napeo, spreman istrati i pozdraviti ga. Jedan majin pogled bio je dovoljan da se predomislim. Toga smo se stvorenja trebali bojati, izbjegavati ga pod svaku cijenu.

Bio je to, naravno, ovjek. Prvi kojega sam ikada vidio.

Mukarac nije ni pogledao u naem smjeru. Popeo se uz nasip i nestao. Nakon nekoliko trenutaka majka je izila na svjetlo dana, podignuvi glavu kako bi se uvjerila da je opasnost nestala. Tada se opustila i sve nas umirujue poljubila.

Istrao sam da i sam vidim to se dogaa i pokunjio se kada sam shvatio da je od ovjeka ostao samo miris dima u zraku.

Sljedeih nekoliko tjedana, Majka je svojim ponaanjem potkrepljivala ono to smo ve nauili: ljude treba izbjegavati po svaku cijenu. Bojati ih se.

Sljedei put kada je Majka ila u lov, dopustila nam je da joj se pridruimo. Kada se nala izvan sigurnosti brloga, postala je plaljiva i nervozna, a mi smo inili isto to i ona. Izbjegavali smo otvorene prostore i uljali se uz grmlje. Kada bismo vidjeli ovjeka, Majka bi se ukoila, napetih ramena, spremna

7

potrati. Tada nam se inilo da je bijela mrlja na glavi jednako napadna kao i lave, no nitko nas nije primjeivao. Majka nam je pokazala kako razderati plastine vreice iza kua, brzo razbacati nejestive papire i pronai komade mesa, korice kruha i komadie sira, koje smo vakali onoliko koliko smo mogli. Okusi su bili egzotini, mirisi prekrasni, no Majin nemir utjecao je na sve nas i jeli smo brzo, ne uivajui ni u emu. Gladni je gotovo odmah povratio ono to je pojeo. Meni je to bilo jako smijeno, sve dok i mene nisu uhvatili grevi u elucu.

inilo se da nam ide lake kada smo drugi put jeli.

Uvijek sam bio svjestan drugih pasa, iako sam osobno poznavao samo pse

iz svoje obitelji. Ti drugi psi katkad su lajali na nas dok smo bili u lovu. Oni su

bili iza ograda i vjerojatno ljubomorni to se mi slobodno kreemo, a oni su zarobljeni. Naravno, Majka nam nije doputala da se pribliavamo strancima, a Brzi bi se obino malo naroguio, nekako uvrijeen time to se itko usuuje pozivati nas na red dok on piki po njihovim stablima.

Katkad sam ak vidio psa u automobilu! Prvi put kada se to dogodilo, u udu sam se zagledao u njegovu glavu koja je, isplaena jezika, virila kroz prozor. Kada me ugledao vedro je zalajao, no ja sam bio previe zapanjen da bih ita uinio osim podignuo nos i u nevjerici ponjuio zrak.

Majka je izbjegavala i automobile i kamione, no meni nije bilo jasno kako

oni mogu biti opasni kada su povremeno u njima bili i psi. Redovito je dolazio

velik, glasan kamion i odnosio vree s hranom koje su nam ljudi ostavljali i onda sljedeih dan-dva ne bi bilo mnogo hrane. Nije mi se sviao taj kamion, kao ni pohlepni ljudi koji su skakali iz njega i uzimali svu hranu za sebe, unato tomu to su i oni i njihov kamion predivno mirisali.

Otkad smo poeli loviti imali smo manje vremena za igru. Majka je zareala kada joj je Gladni pokuao polizati usta nadajui se obroku, i svi smo shvatili poruku. esto smo izlazili, skriveni od pogleda, oajniki traei hranu. Osjeao sam se umorno i slabo i nisam se ni pokuavao suprotstaviti Brzome kada bi mi stavio glavu na lea i prsima se gurao na mene. Dobro, neka bude glavni. to se mene ticalo, moje kratke noge ionako su bile prikladnije za uljajui trk kojem nas je Majka nauila. Ako je Brzi mislio da neto dokazuje time to se koristi svojom visinom kako bi me sruio, zavaravao se. Majka je bila glavna.

Sada je ispod stabla bilo jedva dovoljno mjesta za sve nas, a Majke sve

dulje i dulje nije bilo. Neto mi je govorilo da se jednoga od ovih dana vie nee vratiti. Morat emo se sami brinuti za sebe, a Brzi e me stalno odgurivati i pokuavati uzeti moj dio. Nee biti Majke da pazi na mene.

Poeo sam razmiljati o tome kako bi bilo da odem iz Brloga.

Dan kada se sve promijenilo poeo je tako da je Gladni doteturao u kanal i legao, umjesto da ode u lov. Teko je disao, jezik mu je visio iz usta. Prije nego

8

to je otila, Majka ga je nekoliko puta gurnula njukom, a kada sam ga ja ponjuio, nije otvorio oi.

Preko puta kanala bila je cesta i jedanput smo pokraj nje pronali veliku, mrtvu pticu koju smo svi poeli trgati dok je Brzi nije uzeo i otrao s njom. Unato opasnosti da nas netko vidi, znali smo trati uz tu cestu i traiti jo mrtvih ptica. To smo radili i kada je Majka iznenada podignula glavu

predosjetivi opasnost. Istoga trenutka i mi smo uli zvuk pribliavanja motora.

No nije to bio bilo koji kamion. Upravo to vozilo proteklih je nekoliko

dana stalno prolazilo cestom, polagano, gotovo prijetei, kao da lovi ba nas.

Poli smo za Majkom u kanal, ali iz nekog razloga, koji nikada neu sasvim razumjeti, ja sam se zaustavio i jo jedanput pogledao udovini stroj, izgubivi nekoliko sekunda prije nego to sam krenuo za Majkom prema sigurnosti tunela.

Ispostavilo se da je tih nekoliko sekunda sve promijenilo primijetili su me. Uz tiho brujanje, kombi se zaustavio tono iznad nas. Motor je zabrundao i ugasio se, a onda smo zauli struganje izama po ljunku.

Majka je tiho zacviljela.

Kada su se s obiju strana propusta pojavila lica, Majka se priljubila uz do i

ukoila. Pokazali su nam zube, no nije mi se inilo da to ine prijetei. Lica su im bila smea, kosa i obrve crni, oi tamne.

Doi, mome, apnuo je jedan od njih. Nisam znao to to znai, no njegov zov inio mi se prirodnim poput uma vjetra, kao da cijeli ivot sluam ljude.

Oba mukarca imala su motke. Sada sam vidio da je na dnu tih motki bila oma od ueta. Izgledali su prijetei i osjetio sam da je Majku preplavila panika. Grebui apama, zaletjela se sputene glave, pokuavajui se provui kroz noge jednoga od mukaraca. Motka se spustila, zaulo se kratko kljocanje i nakon toga Majka se otimala i bacakala dok ju je mukarac izvlaio na svjetlo dana.

Sestra i ja skutrili smo se od straha, a Brzi je reao. Podignula mu se dlaka na vratu. Onda nam je svima sinulo da iako je stranji izlaz i dalje blokiran, ulaz u tunel koji se nalazio ispred nas sada je bio ist. Pojurili smo naprijed.

Evo ih!, viknuo je mukarac iza nas.

Kada smo se nali na koritu potoka, shvatili smo da ba i ne znamo to dalje. Sestra i ja stali smo iza Brzoga htio je biti glavni pa onda neka on rjeava ovo.

Od Majke nije bilo ni traga ni glasa. Dvojica mukaraca nalazila su se svaki na jednoj strani nasipa i svaki je mahao svojom motkom. Brzi je izbjegao

jednoga, ali drugi ga je uhvatio. Sestra je iskoristila guvu i pobjegla. Trala je brzo i prolazila kroz vodu koja je prskala na sve strane, no ja sam ostao stajati

kao ukopan, zagledan u cestu.

Iznad nas stajala je ena duge, bijele kose. Izgledala je ljubazno. Doi, psiu, u redu je. Nita ti se nee dogoditi. Doi, psiu, rekla je.

9

Nisam potrao, nisam se ni pomaknuo. Dopustio sam da mi prebace omu oko glave i stegnu je oko vrata. Motka me povlaila uz nasip, na vrhu kojega je stajao mukarac i uhvatio me za vrat.

On je u redu, u redu je ena je govorila umirujuim glasom. Pusti ga.

Pobjei e, upozorio ju je mukarac.

Pusti ga.

Pratio sam njihov razgovor bez razumijevanja. Jedino to sam shvaao bilo je da je ta ena glavna, iako je bila starija i manja od dvojice mukaraca. Mukarac koji me uhvatio, nevoljko mi je skinuo omu s vrata. ena je ispruila ruke prema meni. Imala je grube, nekako konate dlanove s kojih se irio cvjetni miris. Pomirisao sam joj ruke pa spustio glavu. Iz njezina tijela jasno se irio osjeaj brige i njenosti.

Kada mi je prstima prela po krznu, proli su me trnci. Sam od sebe, rep mi je poeo mahati, a kada me iznenadila podignuvi me u zrak, batrgao sam se kako bih je poljubio u lice, uivajui u njezinu smijehu.

Raspoloenje se pokvarilo kada nam se pribliio jedan od mukaraca nosei beivotno tijelo Gladnoga. Pokazao ga je eni koja je tuno coknula jezikom. Onda ga je odnio u kombi, do kaveza u kojima su bili Majka i Brzi pa

ga podignuo do njihovih nosova kako bi ga mogli ponjuiti. Suhi, pranjavi zrak nosio je vonj smrti, koji mi je bio prepoznatljiv poput sjeanja.

Svi smo oprezno ponjuili mojega mrtvog brata i ja sam shvatio da su mukarci eljeli da nam bude jasno to se dogodilo Gladnome.

Dok su utke stajali na cesti, iz njih se irila tuga. No oni nisu znali koliko je bolestan Gladni bio. Nisu znali da je bio bolestan od roenja i da ga nije ekao dug ivot.

Mene su stavili u kavez, a Majka je s neodobravanjem njuila enin miris koji mi se utisnuo u dlaku. Uz iznenadni trzaj, kombi se ponovo pokrenuo, a

mene su brzo omeli divni mirisi koji su se irili kavezom dok smo se vozili. Vozim se u kombiju! Oduevljeno sam zalajao, a Brzi i Majka iznenaeno su podignuli glave kada su me uli. Nisam si mogao pomoi, to je bila najuzbudljivija stvar koja mi se dogodila u ivotu, ukljuujui i ono kada sam umalo uhvatio abu.

Uinilo mi se da je Brzi tuan i trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim: nije bilo Sestre, njegove najdrae prijateljice. Bila je jednako izgubljena za nas kao i Gladni.

Svijet je, razmiljao sam, mnogo sloeniji nego to mi se inilo. Nije se sve svodilo na to da se Majka, moja braa i sestra skrivaju od ljudi, love i igraju u kanalu. Vei dogaaji mogli su promijeniti sve dogaaji koje su kontrolirali ljudi.

Pogrijeio sam u vezi s jednom stvari. Iako to tada nismo znali, ponovo emo se susresti sa Sestrom.

10

{ DRUGO POGLAVLJE }

amo god da smo krenuli, imao sam osjeaj da e ondje biti drugih pasa. Kavez u kojem su nas drali bio je prepun njihovih mirisa, njihove

mokrae i izmeta, pa ak i krvi pomijeane s dlakom i slinom. Dok je Majka uureno stajala rairenih apa kako ne bi proklizala po podu kombija, koji je podrhtavao i poskakivao, Brzi i ja hodali smo sputenih nosova, njuei mirise razliitih pasa. Brzi je stalno pokuavao obiljeiti kutove kaveza, ali kamion bi se svaki put trznuo, a on pao na pod. Jedanput je ak pao na Majku i zaradio brzi ugriz. Pogledao sam ga s gaenjem. Zar ne vidi da je nesretna?

Naposljetku, kada mi je dosadilo njuenje pasa koji i nisu bili ondje, pritisnuo sam njuku o iane reetke i duboko udahnuo vjetar. To me podsjetilo na prvi put kada sam uronio glavu u sone vree smea koje su nam bile glavni izvor hrane. I sada su mi nosnice zapuhnule tisue mirisa koje nisam mogao prepoznati. Tako su me snano zapuhnule da sam poeo kihati.

Brzi se smjestio na drugu stranu kaveza i legao. Nije mi se pridruio kod reetki jer je bio ljut to se on nije toga sjetio. Svaki put kada bih kihnuo, mrzovoljno bi me pogledao, kao da me eli upozoriti da bih sljedei put kada to uinim trebao zatraiti njegovo doputenje. Kad god bi me hladno pogledao, ja bih se zagledao u Majku koja je, to se mene ticalo, i dalje ovdje bila glavna iako je bilo jasno da ju je jako preplailo sve to se dogodilo.

Kada se kamion zaustavio, ena je izila i dola do nas, pa stavila ruke na kavez kako bismo joj mogli polizati dlanove. Majka se nije pomaknula, ali Brzi

je bio razdragan kao i ja pa je stao pokraj mene, maui repom.

Tako ste slatki. Jeste li gladni, duice? Jeste li gladni?

Kombi je bio parkiran ispred dugake, niske nastambe, a izmeu njegovih guma izvirivala je rijetka, pustinjska trava.

Hej, Bobby!, viknuo je jedan od mukaraca.

Reakcija na taj povik bila je nevjerojatna. Iz stranjeg dijela kue zauo se lave pasa. Bilo ih je toliko da im nisam mogao tono odrediti broj. Brzi se uspravio na stranje noge i stavio prednje ape na kavez, kao da e mu to pomoi da bolje vidi.

Pomutnja se nastavila kada je iz kue iziao neki mukarac. Bio je sme i star i malo je epao. Mukarci su mu se smijeili puni oekivanja. Kada nas je ugledao, ukopao se u mjestu i pognuo ramena.

K

11

O, ne, seora. Ne vie pasa. Imamo ih previe. Iz njega su se irili rezignacija i aljenje, no nisam osjetio ljutnju.

ena se okrenula i prila mu. Imamo dva tenca i njihovu majku. Imaju moda tri mjeseca. Jedno tene je pobjeglo, a jedno uginulo.

O, ne.

Majka je divlja, jadnica. Prestravljena je.

Znate to su vam proli put rekli. Imamo previe pasa i nee nam dati dozvolu.

Nije me briga.

Ali seora, nemamo mjesta.

E, sad, Bobby, zna da to nije istina. Uostalom, to moemo uiniti? Pustiti ih da ive kao divlje ivotinje? Oni su psi, Bobby, tenci, vidi? ena se okrenula prema kavezu, a ja sam poeo mahati repom kako bih joj pokazao da sam pozorno pratio to govore, iako nisam nita razumio.

Da, Bobby, to su za tebe jo tri psia?, upitao je jedan od nasmijeenih mukaraca.

Uskoro vie neu imati novca da vam plaam, sve e otii na pseu hranu, rekao je ovjek kojega su zvali Bobby. Mukarci su samo slegnuli ramenima, nasmijani od uha do uha.

Carlos, hou da uzme malo mesa i vrati se do onog potoka. Pokuaj pronai kujicu koja je pobjegla, rekla je ena.

Mukarac je kimnuo, smijui se Bobbyjevu izrazu lica. Shvatio sam da je ena glavna u toj ljudskoj obitelji i jo jedanput joj liznuo ruku kako bih joj se ja najvie svidio.

O, ti si dobar pas, dobar pas, rekla mi je. Poeo sam skakati i tako snano mahati repom da sam udario Brzoga u lice, a on je poeo razdraeno treptati.

Mukarac kojega su zvali Carlos mirisao je na pikantno meso i egzotina ulja koja nisam mogao identificirati. Posegnuo je motkom u kavez i zgrabio

Majku. Brzi i ja dobrovoljno smo krenuli za njima dok su je vodili iza kue do velike ograde. Ondje je lave bio zagluuju i osjetio sam mali ubod straha u to se tono uputamo?

Bobby je mirisao nekako citrusno, na narane, ali i na zemlju, kou i pse. Malo je otvorio vrata i svojim tijelom preprijeio ulaz. Maknite se! Da ste se odmah maknuli! Hajde!, tjerao ih je. Lave se malo smanjio, no kada je Bobby sasvim otvorio vrata, a Carlos bacio majku unutra, sasvim je prestao.

Toliko me zaprepastilo ono to sam vidio, da nisam ni osjetio nogu na leima kada me Bobby gurnuo u ograeni prostor.

Psi.

Posvuda su bili psi. Neki su bili veliki kao Majka, pa ak i vei, a neki su bili manji. No svi su se slobodno kretali u velikome oboru, golemu dvoritu

12

ograenome visokom drvenom ogradom. Potrao sam prema psima, ne mnogo starijima od mene, za koje mi se uinilo da se dre prijateljski. Zaustavio sam se kada sam im ve doao gotovo sasvim blizu i pretvarao da me strano zanima neto na tlu. Tri psa ispred mene imala su svijetlo krzno i sve su bile enke, tako da sam se zavodljivo pomokrio po hrpici zemlje pa otiao do njih pristojno im ponjuiti stranjice.

Bio sam tako sretan to su se stvari ovako razvile da sam poelio zalajati, ali Majci i Brzome nije bilo jednako lako. Zapravo, Majka je hodala uz ogradu,

nosa pritisnuta o tlo, pokuavajui pronai izlaz. Brzi se pribliio skupini mujaka i ukoeno je stajao, a rep mu je podrhtavao, dok su on i mujaci naizmjence obiljeavali stup.

Jedan od mujaka stao mu je na put, a drugi ga je doao agresivno ponjuiti odostraga. Tada se moj siroti brat preplaio. Stranjica mu se objesila, a kada se okrenuo prema mujaku iza sebe, spustio je rep izmeu nogu. Nisam bio ni najmanje iznenaen kada je nekoliko sekunda poslije leao na leima, izvijajui se nekako oajniki zaigrano. Zakljuio sam da vie nije glavni.

Dok se sve to dogaalo, jedan drugi mujak, zdepast i visok, sputenih uiju, stajao je potpuno mirno na sredini dvorita, promatrajui Majku kako oajniki tri ukrug. Neto mi je govorilo da se od svih pasa na dvoritu upravo toga trebam paziti. I, naravno, im je prestao ukoeno stajati i krenuo prema ogradi, psi koji su okruili Brzoga prestali su se zabavljati i pozorno su podignuli glave.

Desetak metara od ograde, osamljeni se mujak prijetei zatrao prema Mami koja se zaustavila i uurila. Mujak se postavio ispred nje i zatvorio joj put. Rep je drao uspravno poput strijele. Dopustila mu je da je ponjui po cijelome tijelu, i dalje skutrena uz ogradu.

Nagonski sam osjetio potrebu da joj otrim pomoi, a siguran sam da je isto osjetio i Brzi. No nekako sam znao da bi to bilo pogreno. To je bio Glavni Pas, taj mujak, krupan mastif smee glave i tamnih, vlanih oiju. Majino podreivanje jednostavno je bilo u skladu s prirodnim redom.

Nakon to ju je dobro prouio, Glavni Pas tedljivo se pomokrio o ogradu, a Majka je posluno ponjuila njegovu mokrau. Nakon toga je otiao i vie nije obraao pozornost na nju. Majka je izgledala kao da se ispuhala i neopazice se iskrala i sakrila iza gomile eljeznikih pragova.

U jednome trenutku, opor mujaka doao je i do mene, ali ja sam unuo to blie podu i, lizao ih po licu, kako bih im jasno dao do znanja da sa mnom nee imati nikakvih problema i da je moj brat taj koji je problematian, a ne ja.

Ja sam se samo htio igrati s one tri kujice i istraivati dvorite koje je bilo puno loptica, gumenih kostiju i raznih predivnih mirisa i zabavnih stvari. Bistra

voda stalno je curila u korito i pruala nam osvjeenje kada god smo ga poeljeli, a mukarac po imenu Carlos dolazio je u dvorite jedanput na dan i

13

istio na izmet. U pravilnim intervalima svi bismo poeli glasno lajati iz istoga uitka.

A hranjenje! Dva puta dnevno, Bobby, Carlos, Seora i onaj drugi ovjek doli bi u opor i razdijelili nas u skupine prema starosti. Istresli bi vree hrane u velike zdjele i mi bismo uronili glave u njih i jeli koliko god smo mogli! Bobby

je stajao pokraj nas i kada bi procijenio da neki od pasa nije dobio dovoljno

(obino su to bile najmanje kujice), podignuo bi ga i dao mu punu aku hrane, a nas ostale bi odgurivao.

Majka je jela s odraslim psima i katkad bih zauo reanje s njihove strane, ali kada bih pogledao prema njima, vidio sam samo mahanje repova. to god da bilo to to su oni jeli, divno je mirisalo, ali mukarci bi se umijeali i zaustavili nas kada bi netko od mladaca pokuao otii na onu stranu da vidi to se ondje dogaa.

ena, Seora, bi se sagnula i dopustila nam da je ljubimo po licu i dlanovima bi nam prolazila po krznu i smijala se i smijala. Rekla mi je da se

zovem Toby. Govorila mi je to svaki put kada bi me vidjela: Toby, Toby, Toby.

Bio sam siguran da sam joj ja daleko najdrai od svih pasa zar sam mogao ne biti? Najbolja prijateljica bila mi je ukastosmea kujica koja se zvala Coco i koja me pozdravila prvi dan. Noge su joj bile bijele, nos ruiast, dlaka gruba i otra. Bila je dovoljno mala da sam mogao drati korak s njom unato svojim kratkim nogama.

Coco i ja po cijele smo se dane hrvali. Obino bi nam se pridruile i druge kujice, a katkad i Brzi koji je uvijek elio igrati igru u kojoj bi on zavrio kao Glavni Pas. Meutim, svoju je grubu igru morao drati pod kontrolom jer bi, kada bi postao previe nasilan, do nas bio poslan jedan od mujaka kako bi ga nauio lekciju. Kada bi se to dogodilo, uvijek sam se pretvarao da Brzoga vidim prvi put u ivotu.

Volio sam svoj svijet, Dvorite. Volio sam trati kroz blato pokraj korita s vodom, apama razbacivati vlanu zemlju koja bi mi prljala krzno. Volio sam kada bismo svi poeli lajati, iako sam rijetko shvaao zato to inimo. Volio sam natjeravati Coco i spavati na gomili pasa i njuiti njihovu kakicu. esto bih padao s nogu od umora, iscrpljen od igre, delirino sretan.

I stariji psi su se igrali ak se i Glavnoga Psa moglo vidjeti kako tri dvoritem s rastrganom plahtom u ustima, dok ga drugi psi naganjaju pretvarajui se da ga ne mogu dostii. No Majka se nikada nije igrala. Iskopala si je rupu iza eljeznikih pragova i veinu vremena samo leala ondje. Kada bih otiao do nje da vidim kako je, zareala bi kao da ne zna tko sam.

Jedne veeri nakon obroka, kada su psi bili dremljivi i isprueni na Dvoritu, ugledao sam Majku kako se potajno izvlai iz svojega skrovita i ulja prema vratima. vakao sam gumenu kost, umirujui stalnu potrebu da neto vaem zbog bolova u ustima, ali prestao sam i znatieljno se zagledao u nju

14

dok je sjedila ispred vrata. Dolazi li netko? Nakrivio sam glavu, pomislivi kako bi psi dosad ve poeli lajati da nam je netko doao u posjet.

Mnogih veeri, Carlos, Bobby i drugi mukarci sjedili bi za malenim stolom i razgovarali. Otvorili bi bocu iz koje se irio otar kemijski miris pa je dodavali jedan drugome. No ne i ove noi psi su bili sami u Dvoritu.

Majka je ustala na stranje noge i prednjim apama pritisnula drvena vrata, a zubima uhvatila metalnu okruglu kvaku. Bio sam zbunjen. Zato bi, pitao sam se, vakala tu stvarcu kad su posvuda bile razbacane savreno dobre gumene kosti? Okretala je glavu ulijevo i udesno, jer oito nije uspijevala dobro zagristi. Pogledao sam Brzoga, ali on je vrsto spavao.

A onda se dogodilo neto zapanjujue vrata su se otvorila. Moja majka je otvorila vrata! Spustila se na sve etiri i tijelom odgurnula vrata, oprezno njuei zrak s druge strane ograde.

A onda se okrenula i pogledala me sjajnih oiju. U njima se jasno vidjelo to mi eli rei: ona odlazi. Ustao sam da joj se pridruim, a Coco, koja je leala u blizini, lijeno je podignula glavu pa kratko trepnula, a onda uzdahnula i

ponovo se rastegnula na pijesku.

Ako odem, vie nikada neu vidjeti Coco. Bio sam rastrgan izmeu odanosti Majci, koja me hranila i pouavala i brinula se za mene, i odanosti oporu, koji je ukljuivao i mojega bezvrijednoga brata, Brzoga.

Majka nije ekala da odluim. Neujno se iskrala u tminu nadolazee noi. Ako je elim dostii, morat u pouriti.

Jurnuo sam kroz otvorena vrata i poao za njom u nepredvidljivi svijet na drugoj stani ograde.

Brzi nije ni vidio da smo otili.

15

{ TREE POGLAVLJE }

isam daleko stigao. Nisam se mogao kretati onako brzo kao Majka, a osim

toga, ispred kue je bilo neko bunje koje sam imao potrebu obiljeiti. Nije me ekala, nije se ni osvrnula. Posljednji put kada sam vidio Majku, radila je ono to najbolje zna nestajala u sjeni, neprimijeena, neopaena.

Ne tako davno, sve to sam elio od ivota bilo je priljubiti se uz Majku, a njezin jezik i toplo tijelo znaili su mi vie nego bilo to drugo. No sada, dok sam je gledao kako nestaje, shvatio sam da time to me ostavlja jednostavno ini ono to naposljetku moraju uiniti sve psee majke. Potreba da je slijedim bila je posljednja refleksna radnja u odnosu koji se zauvijek promijenio onoga dana

kada je naa obitelj stigla u Dvorite.

Noga mi je jo bila u zraku kada je Seora izila na trijem, zaustavivi se kada me vidjela. Toby, pa kako si iziao?

Ako elim pobjei, moram odmah potrati. Naravno, nisam to uinio. Umjesto toga, mahnuo sam repom i skoio na Seorine noge, pokuavajui joj polizati lice. Njezin cvjetni miris bio je obogaen predivnim, masnim vonjem po piletini. Zagladila mi je ui, a ja sam poao za njom, ovisan o njezinu dodiru, dok je brzim koracima grabila prema jo uvijek otvorenim vratima, iza kojih je tromo snivao psei opor. Njeno me pogurnula pa ula za mnom.

Onoga trenutka kada su se vrata zatvorila, psi su bili na nogama i odmah

dotrali do nas. Seora ih je mazila i obraala im se umirujuim glasom, a ja sam malo bjesnio zbog toga to mi se vie ne posveuje puna pozornost.

To mi se inilo jako nepravednim: odrekao sam se Majke da budem sa Seorom, a ona se, evo, ponaala kao da nisam nita posebniji od svih ostalih!

Kada je Seora otila, vrata su se zatvorila uz vrst, metalan zvuk, ali nikada ih vie neu doivljavati kao nepremostivu prepreku.

Hrvao sam se s Coco kada se nekoliko dana poslije Majka vratila. Barem

sam mislio da mi je to majka bio sam ometen novim trikom u naoj vjenoj igri hrvanja naime, zaokruio bih iza Coco i popeo joj se na lea, prednjim apama drei je za tijelo. Ta mi je igra bila divna i nisam shvaao zato je Coco bila tako mrzovoljna, izvijala se i reala na mene. Osjeao sam da je to prava stvar. Kako je mogue da ona to ne vidi?

N

16

Kada je Bobby otvorio vrata, podignuo sam pogled i ugledao Majku kako

nesigurno stoji. Radosno sam potrao preko dvorita prema njoj i za sobom pokrenuo vojsku pasa, ali usporio sam kada sam se pribliio.

Ta kujica imala je iste oznake na krznu kao i Majka crnu mrlju preko jednoga oka, tupu njuku i kratku dlaku, ali nije bila Majka. Kada smo joj prili, skutrila se i ispustila tanak mlaz mokrae, pokazavi nam tako svoju podlonost. Kruio sam oko nje zajedno s ostalim psima, iako je Brzi odmah odmarirao do nje kako bi joj ponjuio stranjicu.

Bobbyju su ramena bila jednako onako pognuta kao kada nas je ono prvi

puta stavio u kombi, no stajao je blizu kujice, titei je svojim tijelom.

Bit e sve u redu, curo, rekao je.

Bila je to Sestra. Gotovo sam je zaboravio, a sada, dok sam je prouavao, shvatio sam koliko ivot mora biti drugaiji s druge strane ograde. Bila je mrava, rebra su joj se jasno vidjela, a niz bok joj se sputao bijeli, vlaan oiljak. Njuka joj je vonjala na pokvarenu hranu, a kada se skutrila, iz mjehura joj se irio odvratan miris.

Brzi je bio izvan sebe od sree, ali Sestra je bila previe preplaena zbog ostatka opora da bi prihvatila njegov poziv na igru. Ponizno je puzala pred Glavnim Psom i doputala da je svi psi njue ni ne pomaknuvi se kako bi moda ipak pokazala da postoje neke granice. Kada su se prezirno maknuli od nje, Sestra je kradomice prouila prazno korito u koje su nam stavljali hranu te popila malo vode kao da je krade.

Znai, to se dogodi psima koji pokuavaju ivjeti u svijetu bez ljudi budu zgaeni, poraeni, izgladnjeli. Sestra je pokazatelj onoga to bi nam se svima dogodilo da smo ostali u kanalu.

Brzi je stalno visio uz nju. Palo mi je na pamet da mu je Sestra oduvijek

bila najdraa, vanija ak i od Majke. Gledao sam kako je ljubi i pravi naklone pred njom, ne osjeajui ljubomoru ja sam imao Coco.

Ono to jest budilo moju ljubomoru bila je panja koju su Coco pruali neki drugi mujaci, koji su, izgleda, mislili da mogu doi do nje i igrati se s njom kao da ja nisam ondje, to, pretpostavljam, i jesu mogli. Znao sam svoje mjesto u oporu i bio sretan zbog osjeaja reda i sigurnosti koji sam time dobivao, ali elio sam Coco samo za sebe i nije mi se svialo kada bi me netko grubo izgurao.

inilo se da svi mujaci ele igrati igru koju sam ja izmislio kruiti oko Coco i pokuavati skoiti na nju, ali sa zadovoljstvom sam primijetio da se ona ne eli igrati ni s njima.

Jutro nakon to je stigla Sestra, Bobby je doao u dvorite i uzeo Brzoga, Sestru, Coco i jo jednoga mladoga mujaka ivahna, pjegava gonia kojega su mukarci zvali Paperje i zajedno sa mnom sve ih stavili u kavez u stranjemu dijelu kombija.

17

Kavez je bio prenatrpan i buan, ali volio sam snano strujanje zraka i izraz na licu Brzoga kada bih kihnuo na njega. Zapanjujue, jedna dugodlaka enka iz opora vozila se u kabini s Carlosom i Bobbyjem. Zato se ona moe voziti na prednjemu sjedalu, pitao sam se. I zato bi mi tijelom prostrujio drhtaj kada bi kroz otvorene prozore do mene dopro njezin miris? Zato bih se tada odjedanput osjetio divljim?

Parkirali smo pokraj staroga, kvrgava stabla koje je prualo jedinu vidljivu sjenu na vrelome parkiralitu. Bobby je uao u zgradu, sa sobom vodei enku koja se vozila u kabini, a Carlos je doao do vrata kaveza. Svi osim Sestre nagrnuli smo prema njemu.

Hajde, Coco. Coco, rekao je Carlos. Osjeao sam miris kikirikija i bobica na njegovim prstima, te jo neki slatkasti miris koji nisam znao prepoznati.

Svi smo ljubomorno lajali dok su Coco odvodili u zgradu, a onda smo lajali

zato to smo lajali. Velika, crna ptica sletjela je na stablo iznad nas i zagledala se u nas kao da smo idioti, pa smo neko vrijeme lajali i na nju.

Bobby se vratio do kamioneta. Toby, zovnuo me.

Ponosno sam zakoraio prema njemu, prihvativi konatu petlju oko vrata prije nego to sam skoio na beton koji je bio tako vru da su me boljeli jastuii na apama. Dok sam ulazio u zgradu, nisam se ni osvrnuo prema onim gubitnicima u kavezu. Zgrada je bila iznenaujue hladna i natopljena mirisima pasa i drugih ivotinja.

Bobby me odveo niz hodnik pa me podignuo i stavio na svjetlucavi stol.

Ula je neka ena, a ja sam mahnuo repom kada mi je stavila mekane, njene prste u ui i opipavala mi vanjsku stranu grla. Ruke su joj mirisale na snane kemikalije, ali joj je odjea mirisala na druge ivotinje, ukljuujui Coco.

Koji je ovo? upitala je.

Toby, rekao je Bobby. Kada sam uo da su izgovorili moje ime, snanije sam mahnuo repom.

to ste ono rekli, koliko ste ih danas doveli? Dok je razgovarala s Bobbyjem, malo mi je podignula laloke kako bi se mogla diviti mojim zubima.

Tri mujaka, tri enke.

Bobby, rekla je ena. Mahnuo sam repom jer sam prepoznao njegovo ime.

Znam, znam.

Upast ete u nevolju, rekla je ena. Opipavala me po cijelome tijelu i pitao sam se bi li bilo u redu da zastenjem od uitka.

Ondje nema susjeda koji bi se alili.

Ali postoje zakoni. Ne moe stalno uzimati nove pse. Ve ih je previe. To nije higijenski.

18

Ona kae da e inae psi uginuti. Nema dovoljno ljudi da ih uzmu.

To je protuzakonito.

Molim vas, nemojte rei, doktorice.

Bobby, stavljate me u neugodan poloaj. Moram se brinuti za njihovu dobrobit.

Dovodimo ih k vama ako su bolesni.

Netko e vas tuiti, Bobby.

Molim vas, nemojte.

O, ne ja. Ja neu nita rei a da najprije ne obavijestim vas, pruim vam priliku da pronaete rjeenje. U redu, Toby?

Liznuo sam je po ruci.

Dobar deko. Sad emo te odvesti na kirurgiju. Sredit emo te zaas.

Bobby se zasmijuljio.

Uskoro su me odveli u neku drugu prostoriju. Ondje je bilo izrazito

svijetlo, ali ugodno hladno. Soba je bila puna onoga snanoga mirisa kemikalija koji se irio i od ljubazne gospoe. Bobby me vrsto drao i ja sam mirno leao, nekako osjeajui da je to ono to eli od mene. Dobro sam se osjeao dok me tako drao pa sam lupnuo repom. Osjetio sam kratak, otar bol iza vrata, no nisam se alio nego sam snano mahao repom kako bih im pokazao da mi to ne smeta.

Sljedee ega se sjeam bilo je da sam ponovo u Dvoritu! Otvorio sam oi i pokuao ustati, ali nisam se uspijevao osoviti na noge. Bio sam edan, ali previe umoran da odem do vode. Spustio sam glavu i nastavio spavati.

Kada sam se probudio, odmah sam shvatio da imam neto oko vrata, nekakav bijeli unj koji je tako glupo izgledao da sam se bojao da bi me mogli izbaciti iz opora zbog njega. Osjeao sam kako me izmeu stranjih nogu neto svrbi i boli, ali nisam mogao zubima dohvatiti to mjesto zbog blesava ovratnika.

Oteturao sam do vode i malo popio. Osjeao sam muninu u elucu, a cijeli donji dio tijela me jako, jako bolio. Prema mirisima u dvoritu, procijenio sam da sam propustio veeru, ali u tom trenutku uope me nije bilo briga. Pronaao sam kutak Dvorita gdje je tlo bilo hladno i uz stenjanje se izvalio na pod. Brzi je leao ondje i pogledao prema meni. I on je nosio taj smijeni ovratnik.

to nam je to Bobby uinio?

Nigdje nije bilo onih triju enki koje su s nama ule u zgradu u kojoj je bila ljubazna gospoa. Sutradan sam epuckao po Dvoritu, traio Cocine mirise, ali nije bilo tragova da se vratila s nama.

Osim ponienja koje sam osjeao zbog glupoga ovratnika, morao sam pretrpjeti jo jedno ponienje kada su mi svi mujaci iz opora doli ponjuiti bolno podruje. Glavni Pas izvrnuo me na lea, gurnuvi me ne ba njeno i

19

tako sam leao u svojem jadu dok su me najprije on, a potom i ostali mujaci, njukali ne skrivajui prezir.

Nisu pokuali istu stvar kada su se nekoliko dana poslije u dvoritu pojavile enke koje su s nama ile u onu zgradu. Bio sam izvan sebe od sree to vidim Coco, koja je takoer nosila neobini ovratnik, a Brzi je inio sve to je mogao kako bi utjeio Sestru, kojoj je, bilo je to jasno, cijeli proces bio traumatian.

Carlos nam je na kraju skinuo ovratnike i od toga trenutka bio sam nekako

manje zainteresiran za igru u kojoj skaem Coco na lea. No zato sam otkrio novu: pravei se vaan, doao bih do Coco drei gumenu kost u zubima i poeo je bacati u zrak pa putati da padne na zemlju. Ona bi se pretvarala da je ne eli, gledala bi ustranu, ali svaki put kada bih nosom gurnuo kost prema njoj,

pogledala bi je. Naposljetku bi izgubila kontrolu i bacila se na kost, ali ja sam je

tako dobro poznavao da bih svaki put uspio zgrabiti kost prije nje. Uzmicao bih

od nje radosno maui repom, a katkad bi me poela natjeravati i onda bismo trali pravei velike krugove, to je bio moj omiljeni dio igre. Katkad bi zijevnula pravei se da se dosauje i ja bih se ponovo pribliio, draei je gumenom kosti sve dok vie ne bi mogla izdrati i ponovo bi se bacila na nju. Toliko sam volio tu igru da sam je ak i sanjao.

Katkad je bilo i pravih kostiju, ali tada se postupalo drugaije. Carlos bi doao na dvorite s masnom vreom u rukama i dijelio bi pougljenjene poslastice, pritom izvikujui naa imena. Carlos nije shvaao da bi prvu kost uvijek trebao davati Glavnome Psu, ali meni to nije smetalo. Ne bih uvijek

dobio kost, no kada bi se to dogodilo, Carlos bi rekao: Toby. Toby, i pruio mi kost pred nosom nekoga drugoga psa. Kada su tu bili ljudi, pravila su bila

drugaija. Jedanput, kada je Brzi dobio kost, a ja nisam, vidio sam neto nevjerojatno. Brzi je leao na drugoj strani dvorita, mahnito vaui kost s koje su se irili opojni mirisi. Pribliio sam mu se kako bih ga sa zaviu promatrao, tako da sam se zatekao na mjestu dogaaja kada mu je priao Glavni Pas.

Brzi je malo rairio noge, kao da se sprema ustati i kada mu se Glavni Pas pribliio, Brzi je prestao vakati i duboko je zareao. Nitko nikada nije zareao na Glavnoga Psa. Meutim, osjeao sam da je Brzi u pravu to je bila njegova kost, kost koju mu je dao Carlos i ak je ni Glavni pas nije imao pravo uzeti.

No kost je bila tako ukusna da si Glavni Pas nije mogao pomoi. Gurnuo je glavu prema njoj i tada ga je Brzi napao otro je zakljocao zubima ravno prema njuci Glavnoga Psa! Brzome su se podignuli kutovi usana, a oi postale dva proreza. Glavni Pas buljio je u njega kao da je zapanjen tom otvorenom

pobunom, a onda se, kraljevski uzdignute glave, okrenuo i podignuo nogu na

ogradu, ne obrativi vie pozornost na Brzoga.

Znam da je Glavni Pas mogao uzeti nagradu koja je pripadala Brzome, da

je to elio. Imao je mo i ve ju je bio pokazao. Vidio sam to se dogodilo otprilike u vrijeme kada smo ili u posjet onoj ljubaznoj gospoi u hladnoj zgradi: mujaci su se okupili oko jedne od enki, njuei je i mokrei naokolo

20

kao da svi imaju isti, mahniti cilj. ao mi je to to moram rei, ali i ja sam bio u toj skupini pasa. Ne mogu to objasniti. Jednostavno, bilo je neeg neodoljivo zanimljivog u vezi s njom.

Kad god ju je neki mujak pokuao pomirisati odostraga, enka je sjela. Ui su joj bile priljubljene uz glavu i vidjelo se njezino ponienje, ali je svejedno zareala nekoliko puta. Svaki put kada je to uinila, mujaci su se odmaknuli kao da je upravo postala Glavni Pas.

Stajali smo tako blizu jedan drugoga da je bilo nemogue izbjei sudaranje, i u tom je trenutku izbila tunjava izmeu Glavnoga Psa i najveega mujaka u oporu, golema crno-smeeg psa kojeg je Bobby zvao Rottie.

Glavni Pas borio se struno i uinkovito, zgrabivi Rottieja za stranji dio vrata i povukavi ga prema dolje. Mi ostali u irokome smo se luku odmaknuli od njih i sve je zapravo bilo gotovo za nekoliko trenutaka Rottie se prevalio na lea pokazujui da se predaje. Meutim, na buku je reagirao Carlos, koji je viknuo: Hej! Hej! Dosta. Carlos je stajao na dvoritu. Mujaci su ga ignorirali, a Coco je otila do njega da je pomazi. Nakon to nas je nekoliko minuta promatrao, Carlos je pozvao enku koja je dobivala svu panju i odveo je iz dvorita.

Ponovo sam je vidio tek sljedeega jutra u kamionetu, kada smo se vozili u posjet ljubaznoj gospoi u hladnoj sobi; sjedila je na prednjemu sjedalu s mukarcima.

Nakon to je Brzi pojeo kost do kraja, inilo se da nije vie siguran u vezi sa svojom odlukom da se suprotstavi Glavnome Psu, koji je stajao s druge

strane. Spustio je glavu i polako se odvukao do njega. I dalje sputene glave, lagano je mahao potpuno sputenim repom. Nekoliko ga je puta naklonom pozvao na igru, to je Glavni Pas ignorirao, a onda ga je Brzi polizao po ustima. To je, ini se, bila dovoljna isprika pa se Glavni Pas malo igrao s Brzim, okrenuo ga na lea i dopustio mu da ga grize za vrat, a onda je naglo otiao.

Tako je Glavni Pas odravao red, pokazujui svakome od nas gdje mu je mjesto, ali ne iskoritavajui svoj poloaj da bi krao hranu koju nam daju mukarci. Na je opor bio sretan sve do dana kada je doao iljko.

Nakon toga vie nita nije bilo isto.

21

{ ETVRTO POGLAVLJE }

oelo mi se initi da se ivot promijenio ba kada sam pomislio da sam ga sasvim shvatio. Dok smo trali s Majkom, nauio sam se bojati ljudi i

skupljati ostatke hrane; nauio sam smiriti Brzoga tako da bude dobro raspoloen. A onda su doli ljudi i odveli nas u Dvorite i sve se promijenilo.

Na Dvoritu sam se brzo prilagodio ivotu u oporu. Nauio sam voljeti Seoru i Carlosa i Bobbyja, i ba kad je moja igra s Coco poela dobivati drugaiji, sloeniji oblik, odveli su nas u posjet ljubaznoj gospoi u hladnoj sobi i ona potreba koju sam prije osjeao kada sam bio blizu Coco, sasvim je nestala. I dalje sam provodio veinu dana grickajui je i doputajui njoj da gricka mene, ali bez onih neobinih i neshvatljivih poriva koje sam povremeno dobivao.

Izmeu dvaju svjetova onoga vani i onoga u Dvoritu stajala su vrata koja je Majka otvorila. Toliko sam esto pomiljao na onu no kada je pobjegla da sam gotovo mogao osjetiti metalnu kvaku u ustima. Majka mi je pokazala

kako da se oslobodim, ako to elim. No ja nisam bio kao ona. Volio sam Dvorite. elio sam pripadati Seori. Zvao sam se Toby.

S druge strane, Majka je bila tako nedrutvena da se inilo kako nitko i ne primjeuje da je nema. Seora joj nije ni ime dala. Brzi i Sestra svako toliko njukali su udubinu iza eljeznikih pragova u kojoj je Majka leala, no osim toga nisu pokazivali nikakvu zabrinutost zbog njezina nestanka. ivot je iao dalje, ba kao i prije.

A onda, kada je odreen svaiji status u oporu, kada sam se ja hranio na koritu iz kojega su jeli odrasli, a Carlos nam kradomice donosio kosti i Seora nas ljubila i davala nam slastice, doao je novi pas.

Zvao se iljko.

uli smo da su zalupila vrata Bobbyjeva kamioneta pa smo svi poeli lajati, iako je toga dana bilo toliko vrue da neki od nas koji su leali u sjeni nisu ak ni ustali s poda. Vrata su se otvorila i uao je Bobby vodei velika, miiava mujaka.

Zastraujue je kada se cijeli opor zaleti na tebe dok stoji na ulaznim vratima, ali novi pas nije se ni pomaknuo. Bio je taman i irok kao Rottie, a visok kao Glavni Pas. Nije imao rep, ali nije mahao ni onim batrljkom koji je

imao, a stajao je tako da je teinu rasporedio na sve etiri noge. Potmulo je zareao.

P

22

Mir, iljko. U redu je, Bobby je rekao.

Nain na koji je Bobby izgovorio iljko, dao mi je do znanja da je to njegovo ime. Odluio sam da u pustiti druge da ga prvi proue.

Kao obino, Glavni Pas drao se odostraga, ali sada je izronio iz hlada pokraj cijevi iz koje je ila voda i otrao prema pridolici. Polako, rekao je Bobby.

Bobbyjeva napetost u valovima se proirila cijelim oporom i osjetio sam kako mi se diu dlake na leima, iako nisam bio siguran zato. Glavni Pas i iljko ukoeno su se odmjeravali i nijedan nije poputao. opor ih je vrsto okruivao. iljkovo lice bilo je prekriveno oiljcima udubinama u obliku suza i blijedosivim kvrgama koje su se isticale na njegovu tamnome krznu.

Neto u nainu na koji nas je iljko promatrao, svakoga od nas koji smo stajali poredani nasuprot njemu, budilo je u meni strah, iako je rezultat na kraju

bio onakav kakav je i trebao biti. iljko je dopustio Glavnome Psu da stavi glavu na njegova lea, iako se nije sagnuo ni spustio blie tlu. Umjesto toga, iljko je otiao do ograde, oprezno je ponjuio pa podignuo nogu. Mujaci su se odmah poredali iza Glavnoga Psa i napravili isto to na istome mjestu.

Seorino lice pojavilo se iznad vrata i vei dio onog osjeaja napetosti odmah je nestao. Nekoliko nas je izilo iz kruga i otralo do nje, skoivi prednjim apama na ogradu kako bi nas mogla pomaziti po glavama.

Vidi? Bit e mu dobro, rekla je Seora.

Takav pas uzgojen je za borbe, Seora. Nije on kao ostali, ne, gospojo.

Budi dobar pas, iljko, doviknula mu je Seora. Ljubomorno sam pogledao prema novome psu, ali on je na svoje ime reagirao samo joj dobacivi pogled, kao da mu to nita ne znai.

Toby, elio sam da kae. Dobar pas, Toby. Umjesto toga, rekla je, Nema loih pasa, Bobby, samo loih ljudi. Oni samo trebaju ljubav.

Nekada su slomljeni iznutra, Seora. I nita im ne moe pomo.

Seora je odsutno spustila ruku i poekala Coco iza uiju. Mahnito sam joj gurao nos pod ruku, ali inilo se da me uope ne primjeuje.

Poslije je Coco sjela ispred mene marljivo vaui gumenu kost. Pravio sam se da je ne vidim, i dalje povrijeen time to sam ja, Seorin miljenik, bio tako grubo zanemaren. Coco se izvalila na lea igrajui se s kosti vadila ju je iz usta i bacala, drala tako slabo da sam znao da joj je mogu uzeti, pa sam se bacio na nju! No Coco se otkotrljala od mene i onda sam je lovio po dvoritu, bijesan to je promijenila pravila igre.

Bio sam toliko zaokupljen vraanjem glupe kosti, jer ja sam je trebao imati, a ne Coco, da nisam ni vidio kako je poelo, samo sam shvatio da je tunjava za koju smo svi znali da se mora dogoditi, iznenada ve krenula.

23

Inae je borba s Glavnim Psom bila brzo gotova i zavrila bi tako da je pas niega statusa prihvatio kaznu zbog pokuaja da promijeni hijerarhiju u oporu. No inilo se da ova grozna bitka, glasna i okrutno divlja, nikako ne prestaje.

Oba su se psa propela na stranje noge i prednjima se uhvatila u kotac, borei se da zauzmu vii poloaj, dok su im zubi bljeskali na suncu. Nikada do tada nisam uo neto tako divlje i zastraujue kao to je to bilo njihovo reanje.

Glavni Pas pokuao je napraviti ono to uvijek radi uhvatiti protivnika za stranji dio vrata, jer ga tako moe kontrolirati a da mu ne nanese trajnu tetu. No iljko se otresao i nekoliko puta kljocnuo zubima dok nije uhvatio Glavnoga Psa za njuku. Iako ga je to stajalo krvave posjekline ispod uha, iljko je sada imao prednost nad Glavnim Psom i sve je vie i vie pritiskao glavu naega voe prema tlu.

opor nije uinio nita, nije mogao nita uiniti osim dahtati i nervozno kruiti. Meutim, vrata su se otvorila i utrao je Bobby, za sobom vukui dugako crijevo. Snaan mlaz vode udario je oba psa.

Hej! Prestanite! Hej! viknuo je.

Glavni Pas prestao se boriti, priznajui Bobbyjev autoritet, ali iljko nije poputao i samo ga je ignorirao. iljko! Bobby je viknuo. Zamahnuo je crijevom i uperio ga iljku u glavu, a krv je iknula u zrak. iljko se napokon odmaknuo, tresui glavom kako bi izbjegao mlaz vode. Pogled koji je uputio Bobbyju bio je ubojit. Bobby se odmaknuo, drei crijevo ispred sebe.

to se dogodilo? Novi? El combatiente? Carlos je viknuo ulazei u dvorite.

Si. Este perro ser el problema, Bobby je odgovorio.

Seora se pridruila mukarcima na dvoritu i nakon dugog vijeanja, pozvali su Glavnoga Psa i oistili mu rane onom kemikalijom otroga mirisa koju sam odmah povezao s ljubaznom gospoom u hladnoj sobi. Kada mu je Carlos neto stavljao na male posjekline po glavi, Glavni Pas se sputenih uiju migoljio, dahtao i lizao se.

Mislio sam da iljko nee dopustiti da to i njemu naprave, ali on je bez protesta stajao dok su mu istili posjeklinu ispod uha.

inilo se kao da je nekako naviknut na to i da prihvaa kemijski miris kao neto to se dogaa nakon borbe. Sljedeih nekoliko dana bilo je prava agonija. Nismo vie znali gdje nam je mjesto, posebno mujaci.

iljko je sada bio neupitni voa i to nam je jasno dao do znanja tako to je na Dvoritu svakoga od nas izazvao licem u lice. I Glavni Pas je to bio uinio, ali ne ovako: za iljka je i najmanji prekraj bio razlog za discipliniranje, a kazna je najee ukljuivala brz i bolan upozoravajui ugriz. Kada bi igra postala previe buna i nametljiva na njegovu podruju, Glavni Pas bi nas samo upozorio zurenjem ili moda reanjem. iljko je patrolirao po dvoritu po

24

cijeli dan otresajui se na nas bez razloga. U njemu je postojala neka crna energija, neto udno i zlokobno.

Kada su se mujaci natjecali za nove poloaje unutar opora i izazivali jedan drugoga, iljko je bio ondje te bi se preesto i sam umijeao, kao da nije bio u stanju oduprijeti se porivu da se baci u borbu. To je bilo nepotrebno i samo

nas je smuivalo, stvaralo toliko napetosti da je izmeu nas dolazilo do sitnih okraja i borbi za stvari koje su odavno odluene, primjerice redoslijed stajanja ispred korita s hranom ili tko e sljedei leati na hladnome dijelu Dvorita, gdje je curila voda iz slavine.

Kada smo Coco i ja igrali nau igru ja drim gumenu kost, a ona je pokuava ukrasti iljko bi reei doao do nas i prisilio me da pustim igraku ispred njegovih nogu. Katkad bi odnio kost do svojega kuta i tako prekinuo nau igru dok ja ne bih uspio pronai drugu igraku, a katkad bi je samo prezirno ponjuio i ostavio na zemlji.

A kada bi Carlos donio vreu kostiju, iljko se ne bi ni potrudio otrati do njega da vidi hoe li je i on dobiti. ekao bi dok na dvoritu vie ne bi bilo ljudi i onda jednostavno uzeo to eli. iljko je neke pse putao na miru, primjerice Rottieja i Glavnoga Psa i, zaudo, Brzoga, ali svaki put kada sam ja bio te sree da zarijem zube u jednu od Carlosovih ukusnih poslastica, morao sam se

pomiriti s injenicom da e je uskoro iljko vakati.

To je bila nova hijerarhija. Moda nismo ba najbolje shvaali pravila, ali znali smo tko ih je postavio i svi smo ih prihvaali. Zato se i jesam tako iznenadio kada je Brzi izazvao iljka.

Razlog je, naravno, bila Sestra. Dogodila se rijetka sluajnost da smo se nas troje, dva brata i sestra Brzi, Sestra i ja nali sami u kutu, prouavajui neku bubu koja se provukla ispod ograde. Bilo je tako oputajue nai se u slobodnom i jednostavnom drutvu moje stare obitelji, posebno nakon posljednjih nekoliko stresnih dana, da sam se pravio kako nikada u ivotu nisam vidio neto zanimljivije i arobnije od toga malog crnog kukca koji je siunim klijetima mahao po zraku kao da nas izaziva na borbu.

Zaokupljeni time, nismo primijetili iljka sve dok nije doao sasvim do nas i tiho, beumno napao Sestru, bacivi joj se na bok. Ona je odmah preplaeno zaskviala.

Ja sam odmah spuznuo na pod ne radimo nita to se ne smije! ali Brzi vie nije mogao izdrati i iskeenih zubiju bacio se na iljka. Sestra je pobjegla, ali potaknut bijesom kakav jo nikada nisam osjetio, ja sam se pridruio Brzome u borbi nas dvojica reali smo i grizli.

Pokuao sam skoiti i zgrabiti iljka za lea, ali on se okrenuo i pokuao me dohvatiti, a dok sam teturao unatrag ugrizao me za prednju nogu i ja sam

zacvilio.

25

Brzi je uskoro zavrio pritisnut o pod, ali nisam obraao pozornost na to noga me strahovito boljela i ja sam i dalje cvilei odepao. Coco je bila uz mene i zabrinuto me lizala, ali ja sam je ignorirao i krenuo ravno prema vratima.

Kao to sam i mislio, Bobby je otvorio vrata i uao u dvorite drei crijevo u ruci. Tunjava je prestala Brzi je sklopio primirje, a Sestra se skrivala iza eljeznikih pragova, tako da je njegovu pozornost privukla moja noga.

Bobby je kleknuo na pod. Dobar pas, Toby. U redu je, mome, rekao mi je. slabano sam mahnuo repom, a kada mi je dotaknuo apu pa mi je sijevnula bol sve do ramena, polizao sam ga po licu kako bih mu dao do znanja da znam

da to nije namjerno uinio.

Seora je otila s nama u posjet ljubaznoj gospoi u hladnoj sobi. Bobby me drao dok mi je davala injekciju koja je, kao i proli put, mirisala na neku kemikaliju. Nakon toga, vie me nije muio bol u nozi. Pospano sam leao na stolu dok mi je gospoa povlaila nogu, sluajui njezin glas dok je razgovarala s Bobbyjem i Seorom. Osjeao sam njezinu zabrinutost i oprez, ali nije me bilo briga dok god me Seora mazila, a Bobby se naslanjao na mene kako se ne bih micao. ak i kada je Seora duboko udahnula kada je ljubazna gospoa rekla trajno oteenje, nisam ni trepnuo. Samo sam elio zauvijek leati na stolu. Ili barem do veere.

Kada sam se vratio u Dvorite, ponovo sam oko vrata nosio onaj glupi ovratnik, a oko ozlijeene noge bilo mi je omotano neto tvrdo. elio sam to razderati zubima, ali ne samo da je ovratnik smijeno izgledao nego zbog njega nisam uspijevao doi do noge! Hodati sam mogao samo na tri noge i to je, izgleda, zabavljalo iljka jer je doao do mene i prsima me prevrnuo na pod. U redu, iljko, samo daj, ti si najruniji pas kojega sam ikada vidio.

Noga me stalno boljela i morao sam spavati. Coco bi obino dola i naslonila glavu na mene dok sam spavao. Dvaput na dan doao bi Bobby i dao mi neku poslasticu. Pretvarao sam se da ne primjeujem da je u mesu neto gorko, iako bih katkad, umjesto da progutam, malo priekao pa to ispljunuo: bila je to neka mala, bijela stvarica veliine graka.

Onoga dana kada su doli nepoznati mukarci, jo sam imao glupi ovratnik. uli smo kako je na prilazu zalupilo nekoliko vrata i kao obino poeli lajati, iako su mnogi od nas zautjeli kada su uli Seorin vrisak.

Ne! Ne! Ne moete mi uzeti pse!

U glasu joj se jasno osjeala tuga i Coco i ja smo se uznemireno poeli trljati njukama. to se dogaa?

Vrata su se irom otvorila i nekoliko je mukaraca ulo u dvorite, nosei one poznate motke s omama na kraju. Nekoliko ih je pred sobom dralo metalne kante i drali su se kao da oekuju da e biti napadnuti.

Pa, kako god da se ta igra zvala, veina nas bila je spremna igrati je. Coco je bila meu prvima koji su im prili i odmah su je zgrabili i povukli kroz vrata,

26

a da im se uope nije opirala. Slijedila ju je veina ostatka opora, dobrovoljno se poredavi jedni do drugih, iako su neki ostali iza Sestra, Brzi, iljko, Glavni Pas i ja, zato to mi se nije dalo epati do njih. Ako se ele igrati, neka se igraju sa iljkom.

Sestra je poela trati po dvoritu kao da oekuje da e se otvoriti kakva rupa. Brzi je najprije krenuo za njom, ali onda je stao u oaju, promatrajui je kako besciljno i panino bjei. Okruila su je dva mukarca i uhvatila uetom. Brzi ih je odmah pustio da i njega uhvate, tako da poe s njom, a Glavni Pas dostojanstveno je krenuo prema njima kada su ga pozvali.

S druge strane, iljko se borio protiv ome, divljaki reao i kljocao zubima prema njima. Mukarci su vikali, a jedan od njih usmjerio je tanak mlaz nekakve tekuine iz kante koju je drao u rukama, a taj miris odmah mi je sprio nosnice, iako sam bio na drugome kraju dvorita. iljko se prestao boriti i pao je na pod, apama prelazei preko njuke. Izvukli su ga i doli po mene.

Dobar pas. Jesi li ozlijedio nogu, mome?, upitao je jedan od mukaraca. Slabano sam mahnuo repom i malo sagnuo glavu kako bi mu bilo jednostavnije staviti mi omu preko glave, to je malo potrajalo zbog mojega glupog plastinog ovratnika.

Kada smo izili iz dvorita, uzrujao sam se jer sam vidio da Seora plae, borei se s Carlosom i Bobbyjem. Tuga se irila iz njezina tijela i preplavila me pa sam poeo povlaiti omu, elei otii do nje i utjeiti je.

Jedan od mukaraca pokuao je Seori dati nekakav papir, ali ona ga je bacila na pod.

Zato to radite? Nikome ne inimo nita naao! Bobby je viknuo. Njegov bijes bio je jasan i zastrauju.

Previe ivotinja. Loi uvjeti, rekao je mukarac koji je drao papir. I iz njega se irio bijes, i svi su bilo vrlo napeti i ukoeni. Primijetio sam da ima tamnu odjeu i da mu na prsima svjetluca neto metalno.

Volim svoje pse, Seora je jauknula. Molim vas, nemojte mi ih uzeti. Seora nije bila ljuta, bila je tuna i preplaena.

Neljudski, odgovorio je mukarac.

Bio sam smeten. Pogled na cijeli opor izvan Dvorita, i to kako ih jednog po jednog odvode u kaveze koji su bili u kombijima, jako me zbunjivao. Veini su nam ui bile jako sputene, a repovi podvueni meu noge. Stajao sam pokraj Rottieja, iji je dubok, teak lave ispunjao zrak.

Stvari mi nisu bile nita jasnije ni kada smo stigli na odredite, koje je mirisalo slino kao ono mjesto gdje je bila ljubazna gospoa u hladnoj sobi, ali je bilo vrue i puno glasnih, uznemirenih pasa. Spremno sam ih pratio i bio pomalo razoaran kad su me gurnuli u kavez s Brzim i Glavnim Psom bilo bi mi drae da su me stavili s Coco, pa ak i Sestrom. Iako su mujaci s kojima

27

sam dijelio kavez bili jednako preplaeni kao i ja, nisu me neprijateljski doekali.

Lajanje je bilo zagluujue, ali sam i kroz njega uo nepogreivo prepoznatljiv iljkov lave kada je u punoj snazi nekoga napao te odmah potom otar cvile nekoga pseeg nesretnika. Mukarac je viknuo i nakon nekoliko minuta, iljko je, vezan na omu koja je bila na dnu motke, odveden proao pokraj naih kaveza i nestao niz hodnik.

Neki ovjek zaustavio se ispred naega kaveza. to se ovdje dogodilo?, upitao je.

Drugi ovjek, onaj koji je upravo odveo iljka, zastao je i nezainteresirano me pogledao. Ne znam.

S prvoga ovjeka irio se osjeaj brige pomijean s tugom, ali s drugoga samo ravnodunost. Prvi ovjek otvorio je vrata i njeno me dodirnuo po nozi, odgurujui njuku Brzoga. Ovo je uniteno, rekao je.

Pokuao sam mu nekako objasniti da sam mnogo bolji pas kada nemam glupi ovratnik.

Nitko ga nee usvojiti, rekao je prvi ovjek.

Imamo previe pasa, dodao je drugi mukarac.

Prvi ovjek rukom je posegnuo unutar ovratnika i pogladio me po uima. Iako sam se osjeao kao da izdajem Seoru, polizao sam ga po ruci. Mirisao je uglavnom na druge pse.

U redu, rekao je prvi ovjek.

Drugi ovjek pruio je ruku i pomogao mi da skoim na pod. Stavio mi je omu oko vrata i odveo me u neku sparnu sobicu. Ondje je u kavezu bio iljko, a dva psa koja nikada prije nisam vidio slobodno su se kretala izvan kaveza,

zaobilazei ga u irokom luku.

Evo. ekaj. Prvi ovjek stajao je na vratima. Spustio je ruku i otkvaio mi ovratnik. Zrak koji me zapuhnuo bio je poput poljupca. Oni mrze te stvari.

Svejedno mi je, odgovorio je drugi ovjek.

Zatvorili su vrata. Jedan od novih pasa bila je neka stara enka koja me poprilino nezainteresirano ponjuila po nosu. iljko je lajao, to je drugoga psa, nekoga mlaeg mujaka, inilo nervoznim.

Glasno uzdahnuvi legao sam na pod. Zauo sam glasno pitanje i mladi mujak poeo je cviljeti.

Odjedanput se iljko uz tresak sruio na pod kaveza i jezik mu je ispao iz usta. Znatieljno sam ga promatrao, pitajui se to pokuava.

Stara enka sklupala se u blizini i naslonila glavu na iljkov kavez. Bio sam zaprepaten to ju je pustio da to uini.

Mladi mujak je cvilio, a ja sam ga pogledao praznoga pogleda pa zatvorio oi. Osjetio sam kako me preplavljuje iscrpljenost, teka i bolna kao kada su,

28

dok sam bio tene, moja braa i sestre leali na meni i gnjeili me. O tome sam razmiljao kada sam poeo tonuti u mraan, tih san o tome da sam tene. Onda sam se sjetio kako sam slobodno trao s Majkom, pa pomislio na Seorino maenje, Coco i Dvorite.

Odjedanput me preplavila tuga kojom je nedavno Seora zraila i elio sam joj se pribliiti i polizati joj dlanove i ponovo je usreiti. Od svega to sam ikada uinio, najvanijim mi se inilo to to sam nasmijavao Seora.

Bilo je to, razmiljao sam, jedino to je mojemu ivotu davalo smisao.

29

{ PETO POGLAVLJE }

dmah mi je sve bilo i nepoznato i poznato.

Jasno sam se sjeao bune, vrue sobe, iljka koji je ispunjao zrak svojim bijesom, a onda je iznenada tako duboko zaspao kao da je ustima otvorio vrata i

pobjegao. Sjetio sam se da mi se prispavalo, a zatim je tu bio i onaj osjeaj kao da je prolo mnogo vremena, kao kada zaspi na poslijepodnevnome suncu pa izgubi dio dana i odjedanput je ve vrijeme za veernje hranjenje. Nakon ovoga sna, meutim, nisam se probudio samo u novome trenutku nego i na novome mjestu.

Bilo mi je poznato toplo mekoljenje tenaca koji su me okruivali s obiju strana. Poznata mi je bila i borba za sisom i bogato, ivotvorno mlijeko koje je bilo nagrada za sve ono guranje i veranje. Nekako se dogodilo da sam ponovo

postao tene, bespomono i slabo, ponovo u Brlogu.

No kada sam prvi put zamuenih oiju pogledao majku, shvatio sam da to uope nije isti pas. Dlaka joj je bila svijetla i bila je vea od... pa, vea od Majke. I moja braa i sestre njih sedmero! imala su svijetlo krzno, a kada sam si pogledao prednje noge, shvatio sam da izgledam isto kao i ostali tenci u leglu.

I ne samo da mi noge vie nisu bile tamnosmee, nego su se protezale iz mene u savrenome skladu s ostatkom tijela.

uo sam glasan lave i njuio mnogo pasa u blizini, no to nije bilo Dvorite. Kada sam se dovoljno ohrabrio da iziem iz Brloga, do pod mojim apama bilo je grubo i tvrdo, a nakon nekoliko metara iana ograda naglo je zaustavila moje istraivanje. Nalazio sam se u icanome kavezu s betonskim podom.

Sve to me poprilino umorilo, i oteturao sam natrag u Brlog, popeo se na vrh hrpe koju su inili moji braa i sestre pa legao.

Ponovo sam bio tene koje je jedva hodalo, imalo novu obitelj, novu majku i novi dom. Dlaka nam je svima bila svijetla, oi tamne. Mlijeko moje nove majke bilo je mnogo bogatije od onoga moje prethodne majke.

ivjeli smo s ovjekom koji je donosio hranu majci, a ona bi je brzo progutala pa se vratila u Brlog da nam bude toplo.

O

30

Ali to je bilo s Dvoritem, Seorom, Brzim i Coco? Vrlo sam se jasno sjeao svojega ivota, a ipak je sada sve bilo drugaije, kao da sam poeo ispoetka. Je li to mogue?

Sjeao sam se iljkova bjesomuna lajanja i kako mi se, dok sam tonuo u san u onoj vruoj prostoriji, u glavi pojavilo neobjanjivo pitanje, pitanje svrhe. Nije mi se to inilo poput neega o emu bi pas trebao razmiljati, ali primijetio sam da se esto vraam na to, obino onda kada bih neodoljivo tonuo u san. Zato? Zato sam ponovo tene? Zato me stalno izjedao osjeaj da bih, kao pas, neto trebao uiniti?

U naoj nastambi nismo imali bogznato ni vidjeti ni vakati, osim jedni drugih, no kako smo braa, sestre i ja postajali svjesniji stvari oko nas, otkrili smo da je u prostoriji desno od nae bilo jo tenaca: sitnih, energinih bia s tamnim oznakama i dlakom koja je strila na sve strane. Na drugoj strani, sasvim sama, bila je neka spora enka, objeenoga trbuha i razvuenih bradavica. Bila je bijela s crnim mrljama i krzno joj je bilo vrlo kratko. Nije se

mnogo kretala i inila se poprilino nezainteresiranom za nas. Dvije nastambe dijelilo je tridesetak centimetara tako da smo samo mogli mirisati tenie do nas, iako se inilo da bi bilo zabavno igrati se s njima.

Ispred je bila dugaka livada koja nas je mamila slatkim mirisima vlane zemlje i opojne, zelene trave, ali zakljuana vrata kaveza spreavala su nas da dospijemo onamo. I travnata povrina i psei kavezi bili su ograeni drvenom ogradom.

Mukarac nije bio nimalo nalik na Bobbyja ili Carlosa. Kada bi uao u prostor u kojemu su bile nastambe kako bi nahranio pse, nije nam se mnogo

obraao, a iz njega se irila tupa ravnodunost koja je bila u tolikoj suprotnosti s dragim ljudima koji su se brinuli za pse u Dvoritu. Kada bi psii iz nastambe pokraj nae potrali pozdraviti ga, gunajui bi ih odgurnuo od zdjelice, kako bi majka mogla doi do hrane. Mi nismo bili tako koordinirani u svojim napadima pa obino nismo uspijevali doteturati do vrata kaveza prije nego to bi on ve otiao, a majka nam je dala do znanja da ne moemo dijeliti njezin obrok s njom.

Dok je hodao od kaveza do kaveza, katkad je govorio, ali nije se obraao nama. Govorio je blago, usredotoen na komad papira koji je drao u rukama.

Jorkirski terijeri, stari otprilike tjedan dana, jedanput je rekao, pogledavajui pse u kavezu do naega. Zaustavio se ispred naega i zavirio u njega. Zlatni retriveri, stari vjerojatno tri tjedna, a imam i jednu kuju dalmatinskoga psa spremnu za okot svaki tren.

Zakljuio sam da me vrijeme provedeno na Dvoritu pripremilo na to da dominiram nad tencima u mojoj obitelji i bio sam bijesan to i oni nisu tako mislili. Postavio bih se tako da ih zgrabim onako kako je Glavni Pas znao

zgrabiti Rottieja, a onda bi dvoje ili troje moje brae i sestara skoilo na mene, uope ne shvaajui sve to. Kada bih ih se napokon uspio osloboditi, moja

31

prvotna meta ve bi se hrvala s nekim drugim, kao da je sve to neka igra. A kada bih pokuao prijetei zareati, zvuao sam smijeno neopasno, a moja braa i sestre veselo bi zareali kao da mi odgovaraju.

Jednoga dana, pjegava kuja koja je bila pokraj nas, privukla je nau pozornost dahtala je i nervozno koraala, a mi smo se instinktivno priljubili uz majku koja je pozorno promatrala nau susjedu. Pjegava kuja zubima je rastrgala plahtu, nekoliko puta napravila krug u mjestu pa legla uz glasan uzdah. Nakon

nekoliko trenutaka, zapanjio sam se kada sam pokraj nje vidio novo tene, puno pjega i obloeno nekakvim skliskim, vlanim filmom, nekakvom vreicom koju je kuja odmah polizala. Jezikom je gurala tene koje je nakon nekoliko minuta omamljeno oteturalo do majinih sisa, to me podsjetilo na to da sam gladan.

Naa majka je uzdahnula i pustila nas da se neko vrijeme hranimo, a onda je naglo ustala i otila. Jedan od moje brae ostao je visjeti na njoj jednu sekundu prije nego to je pao sa sise. Skoio sam na njega da ga nauim lekciju i to mi je uzelo mnogo vremena.

Kada sam sljedei put pogledao pjegavu kujicu, ondje je bilo jo est tenaca! Bili su nekako dugaki i tanki, inili su se slabanima, ali njihovu majku nije bilo briga za to. Lizala ih je, pribliavala k sebi, a onda tiho leala dok su se hranili.

Doao je mukarac i uao u kavez u kojemu su spavali novoroeni psi. Pregledao ih je pa se okrenuo i otiao. Potom je otvorio vrata iza kojih su bili upavi psii u nastambi do nae i pustio ih na travnatu povrinu!

Ne, ti ne, rekao je majci, preprijeivi joj put kada je pokuala izii. Zatvorio ju je, a onda na pod spustio zdjele s hranom za psie. Oni su uli u njih i lizali hranu jedni s drugih ti idioti ne bi ni dana izdrali u Dvoritu. Majka je sjedila iza vrata kaveza i tiho cviljela dok njezini mladi nisu zavrili s jelom, a onda ju je ovjek pustio da im se pridrui.

Dlakavi psii doli su do vrata naega kaveza kako bi nas pomirisali. Napokon smo se upoznali nosom uz nos, nakon to smo nekoliko tjedana ivjeli kao susjedi. Polizao sam im bale s nosa dok mi je jedan od brae stajao na glavi.

ovjek je ostavio tence da trkaraju i iziao kroz vrata na drvenoj ogradi koja su bila poput onih kroz koja su Carlos i Bobby ulazili u Dvorite. Ljubomorno sam promatrao tence koji su trali po malome travnatom prostoru, pozdravljajui se njukanjem s drugim psima u kavezu i igrajui se meusobno. Ve mi je dosadilo da sam stalno u kavezu i elio sam izii i istraivati. Koji god da je bio razlog mojega postojanja u novome ivotu, nije mi se inilo da je taj.

Nakon nekoliko sati, ovjek se vratio nosei psa koji je izgledao isto kao majka dlakavih tenaca koji su slobodno trkarali, osim to je ovaj bio mujak. Gurnuo je majku natrag u kavez, ubacio i mujaka pa zakljuao vrata. Mujak se inio poprilino zadovoljnim to vidi majku, ali ona je zareala na njega kada ju je zaskoio odostraga.

32

ovjek je ostavio otvorena vrata ograde i mene je iznenadio osjeaj enje koji mi se razlio utrobom dok sam gledao u komadiak vanjskoga svijeta koji se vidio s druge strane ograde. Ako me ikada puste da slobodno trim po travi, znao sam da bih odmah proao kroz otvorena vrata, ali naravno, tenci pred kojima se ta mogunost trenutano pruala nisu nita uinili u vezi s tim. Bili su previe zauzeti hrvanjem.

Majka se prednjim apama naslonila na vrata kaveza i tiho cviljela kada je mukarac metodiki okupio pse i odnio ih kroz vrata. Uskoro nije bilo vie nijednoga. Njihova majka ushodala se po kavezu, daui, a mujak je leao i promatrao. Osjeao sam njezinu bol i to me uznemirivalo. Pala je no i kujica je dopustila mujaku da legne pokraj nje inilo se da se odnekud poznaju.

Mujak je bio ondje samo nekoliko dana, potom su i njega odveli.

A onda je doao red na nas da budemo puteni van! ivahno smo oteturali i prodirali hranu koju nam je ovjek ostavio. Ja sam se najeo pa sam promatrao sestre i brau koji su potpuno podivljali, kao da nikada nisu vidjeli nita uzbudljivije od gomile zdjelica s pseom hranom.

Sve je bilo prekrasno vlano i bujno, nimalo nalik na suhu, pranjavu zemlju u Dvoritu. Puhao je hladan povjetarac i donosio primamljiv miris vode.

Kada je ovjek otiao pustiti nau majku, ja sam njukao sonu travu. Moji braa i sestre otrali su do nje, ali ja nisam jer sam pronaao mrtvoga crva. Onda je ovjek otiao i ja sam poeo razmiljati o vratima.

S tim ovjekom nije bilo sve u redu. Nije me zvao Toby. Nije ni razgovarao s nama. Sjetio sam se svoje prve majke i posljednjega puta kada sam

je vidio, dok je bjeala iz Dvorita jer nije mogla ivjeti s ljudima, ak ni s nekim toliko njenim poput Seore. No mukarac nas uope nije volio.

Usredotoio sam pogled na kvaku na vratima.

Pokraj njih stajao je drveni stol. Popevi se na stolac bez naslona, uspio sam se popeti na stol, a odande sam se uspio rastegnti upravo onoliko koliko mi

je trebalo da stavim usta na metalnu kvaku. Ova nije bila okrugla, nego plosnata,

metalna.

Moji sitni zubi nisu mi bili od prevelike koristi, ali trudio sam se koliko

sam znao i umio da okrenem kvaku onako kako je to Majka uinila one noi kada je pobjegla iz Dvorita. Uskoro sam izgubio ravnoteu i pao na tlo, a vrata su ostala zakljuana. Sjeo sam i frustrirano zalajao na njih, ali lave mi je bio samo tihi tektaj. Moja braa i sestre zatrali su se prema meni kako bi skoili na mene onako kao to su to inae inili, ali razdraeno sam se okrenuo od njih. Nisam bio raspoloen za igru!

Pokuao sam ponovo. Ovaj put stavio sam prednje ape na kvaku da ne bih pao i kako sam to uinio, tako se kvaka pomaknula od mene, ja sam izgubio uporite i pao. Sruio sam se na tlo i zastenjao.

33

Na moje iznenaenje, vrata su se malo otkrinula. Gurnuo sam nos kroz otvor i odgurnuo ih, a ona su se otvorila. Slobodan sam!

Nestrpljivo sam jurnuo van, spotiui se o svoje male noge. Preda mnom se prostirao zemljani puteljak, dvije stazice ukopane u pjeanome tlu. Nagonski sam osjetio da trebam poi tim putem.

Nakon to sam pretrao par metara, stao sam, osjetivi neto. Okrenuo sam se i pogledao svoju novu majku, koja je sjedila ispred vrata s unutranje strane ograde i promatrala me. Sjetio sam se Majke u Dvoritu, kako me kratko pogledala prije nego to je ponovo otila u svijet. Shvatio sam da mi se nova majka nee pridruiti. Ostat e s obitelji. Bio sam sm.

Ipak, ni na trenutak nisam oklijevao. Iz prologa iskustva znao sam da ima boljih dvorita od ovoga, u kojima e biti dragih ljudi koji e me gladiti. A znao sam i da je doao kraj razdoblja u kojem hranu dobivam siui majku. Bilo je onako kao to je i trebalo biti pas se u nekome trenutku mora razdvojiti od majke.

No ono to me najvie pokretalo, bila je neodoljivost prilike koja mi se pruila. Preda mnom se prostirao cijeli jedan novi svijet koji je trebalo istraiti na dugim, iako pomalo nespretnim nogama.

Zemljani put naposljetku me odveo do ceste kojom sam odluio poi, ako ni zbog ega drugog a onda zbog toga to se pruala u smjeru vjetra, koji mi je donosio predivne nove mirise. Za razliku od Dvorita, koje je uvijek bilo spreno i suho, sada sam njuio vlano, raspadajue lie, stabla i vodu. Poskoio sam i zaletio se naprijed, sunce mi je milovalo lice i bio sam sretan to postojim, to se uputam u pustolovinu.

uo sam da mi se kamionet pribliava mnogo prije nego to sam ga vidio, ali bio sam toliko zaokupljen lovom na neku nevjerojatnu krilatu bubu da nisam

uope podignuo pogled sve dok nisam uo lupanje vrata. Neki mukarac, preplanule i naborane koe, odjeven u blatnjavu odjeu, kleknuo je i ispruio ruke.

Hej, mome!, pozvao me.

Nesigurno sam ga pogledao.

Izgubio si se, mome? Izgubio si se?

Maui repom, zakljuio sam da je valjda u redu. Dotrao sam do njega i on me podignuo visoko iznad svoje glave, to mi se nije ba jako svidjelo.

Zgodan si ti momi. Izgleda kao istokrvni retriver. Odakle si se stvorio, mome?

Nain na koji mi se obraao podsjetio me na prvi put kada me Seora nazvala Toby. Odmah sam shvatio to se dogaa kao to su oni mukarci izvukli moju prvu obitelj iz kanala, tako me ovaj ovjek izvadio iz trave. I sada e se moj ivot nastaviti onako kako on bude elio.

34

Da, odluio sam. Mogao bih se zvati Mome. Bio sam oduevljen kada me odnio u kabinu kamioneta i posjeo pokraj sebe. Na prednje sjedalo!

Mukarac je mirisao na dim i jo neto otro to mi je tjeralo suze na oi. Taj me miris podsjetio na Carlosa i Bobbyja kako sjede za malim stolom u

Dvoritu, razgovaraju i jedan drugome dodaju bocu. Smijao se kada sam se pokuao uzverati na njega i polizati ga po licu i nastavio se smijuljiti kada sam se zavlaio u uske prostore kamioneta, upijajui snane, nepoznate mirise.

Neko smo se vrijeme vozili, a onda je mukarac zaustavio kamion. Ovdje smo u sjeni, rekao mi je.

Pogledao sam oko sebe. Tono ispred nas bila je zgrada s nekoliko vrata. Kroz jedna od njih irili su se intenzivni kemijski mirisi, ba poput onih koji su bili zalijepljeni za mukarca s kojim sam bio.

Idem samo na jedno pie, obeao je i zatvorio prozore. Nisam shvatio da odlazi dok nije iziao i zatvorio vrata. Razoarano sam promatrao kako ulazi u zgradu. A ja?

Pronaao sam platneni pojas i vakao ga dok mi nije dosadilo pa sam legao i zaspao.

Kad sam se probudio, bilo je vrue. Sunce je svom snagom udaralo u kamion, a u kabini je bilo sparno i zaguljivo. Poeo sam dahtati i cviljeti, podiui se na prednje ape kako bih vidio gdje je mukarac otiao. Nije mu bilo ni traga! Spustio sam ape, koje su mi doslovno gorjele od vreline prozora.

Nikada nisam osjetio takvu vruinu. Otprilike sat vremena hodao sam gore-dolje po uarenome sjedalu, daui snanije nego ikada u ivotu. Poeo sam se tresti i zamutio mi se vid. Pomislio sam na slavinu u Dvoritu, na majino mlijeko, na crijevo kojim je Bobby polijevao i rastavljao pse koji bi se potukli.

Mutnoga pogleda, primijetio sam da netko kroz prozor gleda u mene. To

nije bio onaj ovjek, nego neka ena duge, crne kose. Izgledala je ljuto, pa sam se preplaeno odmaknuo od nje.

Kada joj je lice nestalo, legao sam, gotovo u bunilu. Nisam vie imao energije hodati. Osjetio sam neobinu teinu u udovima, a ape su mi se poele same od sebe trzati.

A onda se zauo glasan tresak od kojega se kamionet zaljuljao! Pokraj mene proletio je kamen, odskoio o sjedalo i pao na pod. Na mene su pali nekakvi prozirni kamenii, a hladan zrak dotaknuo me po licu poput poljupca. Podignuo sam njuku prema njemu kako bih ga mogao udahnuti.

Slab i bespomoan, osjetio sam da me hvataju neije ruke i podiu u zrak, ali bio sam previe iscrpljen da bih ita uinio osim mlitavo leao u njima.

Jadno tene. Jadno, jadno tene, apnula je ena koja me podignula.

Zovem se Mome, pomislio sam.

35

{ ESTO POGLAVLJE }

ikada mi nita nije tako godilo kao hladan mlaz prozirne tekuine koja me probudila iz sna bez snova. ena je stajala nagnuta nada mnom drei bocu

u ruci i oprezno me polijevajui slatkom vodom. Drhtao sam od zadovoljstva dok mi je tanak mlaz curio niz lea, i otvarao usta kako bih pio i grizao mlaz koji se prolijevao po meni, onako kako sam esto napadao kapljice koje su tekle iz slavine iznad korita u Dvoritu.

U blizini je stajao mukarac. Oboje su me zabrinuto promatrali.

Mislite li da e biti dobro?, upitala je ena.

ini se da voda pomae, odgovorio je.

Oboje su me promatrali s neskrivenim divljenjem koje sam esto uoavao i kod Seore kada bi stajala iza ograde i promatrala nas dok se igramo.

Kakvo slatko tene!, uskliknula je ena. Znate li koja je to pasmina?

Izgleda kao zlatni retriver, rekao je mukarac.

O, psiu, promrmljala je ena.

Da, mogu biti Psi, mogu biti Mome, mogu biti to god oni ele i kada me ena podignula u naruje, ne obraajui pozornost na mokru mrlju koju sam joj napravio na bluzi, ljubio sam je dok nije zatvorila oi i zahihotala se.

Ide kui sa mnom, mali. elim da nekoga upozna.

E, pa, ini se da sam odsad pas koji se vozi na prednjemu sjedalu! Drala me u krilu dok je vozila, a ja sam je zahvalno promatrao. Zanimalo me sve oko

mene, tako da sam naposljetku ipak otpuzao iz njezina krila i poeo istraivati unutranjost automobila, zapanjen snanim, hladnim zrakom koji je izlazio iz dvaju otvora ispred mene. Zrak koji je puhao po mojemu mokrom krznu bio je

tako hladan da sam se poeo tresti pa sam se popeo na neku ravnu uzvisinu na drugoj strani automobila, gdje me njena toplina, poput Majine, brzo ponovo uspavala.

Probudio sam se kada se automobil zaustavio i pospano promatrao enu kada je posegnula prema meni i podignula me.

Kako si sladak, apnula je. Dok je izlazila iz automobila, prislonivi me na prsa, osjeao sam da joj srce brzo kuca i osjetio da se iz nje iri neto nalik na poziv na uzbunu. Zijevnuo sam i otjerao posljednje ostatke sna i nakon kratkog

uanja u travi, bio sam spreman suoiti se s izazovom zbog kojega je bila ovako napeta, ma koji to izazov bio.

N

36

Ethane! viknula je. Doi, elim da nekoga upozna.

Znatieljno sam je pogledao. Stajali smo pred velikom, bijelom kuom i pitao sam se jesu li iza nje psee nastambe ili moda veliko dvorite. No nisam uo lave pasa, to je moglo znaiti da sam ja prvi pas ovdje.

Onda su se uz glasan tresak otvorila ulazna vrata kue i na trijem je istralo ljudsko bie koje jo nikada nisam vidio. Potralo je niz betonske stube i ukopalo se u travi.

Zagledali smo se jedno u drugo. Bilo je to, shvatio sam, ljudsko mladune. Muko. Usne su mu se rairile u irok osmijeh i rairio je ruke. Psi! viknuo je pjevajuim glasom i potrali smo jedno prema drugome, zaljubljeni na prvi pogled. Nisam ga mogao prestati lizati, a on se nije mogao prestati smijuljiti pa

smo se zajedno valjali po travi.

Pretpostavljam da mi se nikada nije dalo razmiljati o tome da bi moglo postojati neto kao djeak, ali sada kada sam otkrio jednoga, pomislio sam da je to neto najbolje na svijetu. Mirisao je na blato i eer i neku ivotinju koju nikada prije nisam nanjuio. Na prstima mu se osjeao slabaan miris mesa pa sam ih polizao.

Do kraja dana mogao sam ga prepoznati ne samo po mirisu, nego i po

izgledu, kretnjama i zvukovima koje je proizvodio. Bio je tamnokos, kao Bobby,

ali kosa mu je bila vrlo kratka, a oi mnogo svjetlije. Znao je nakriviti glavu i pogledati me vie kao da me pokuava uti nego vidjeti, a svaki put kad bi mi se obratio, glas mu je bio prepun radosti.

No uglavnom sam upijao njegov miris, lizao mu lice i vakao prste.

Moemo li ga zadrati, mama, moemo li? propentao je hihoui.

ena je unula kako bi me pogladila po glavi. Pa, zna tatu, Ethane. Htjet e da mu obea da e se brinuti za njega...

Hou! Hou!

I da e ga izvoditi u etnje i hraniti...

Svaki dan! etat u ga i hraniti i etkati i davati mu vodu...

I morat e istiti za njim kada se pokaka u dvoritu.

Na to djeak nije odgovorio.

Kupila sam neto psee hrane u trgovini, nahranimo ga. Nee vjerovati to se dogodilo, morala sam otrati do benzinske postaje i kupiti bocu vode jadniak je gotovo umro od toplinskog udara, rekla je ena.

Hoe veerati? Ha? Veera? upitao me djeak.

To mi je zvualo poprilino dobro.

Na moje iznenaenje, djeak me podignuo i odnio ravno u kuu! Nisam mislio da bi se takvo to ikada moglo dogoditi.

Ve vidim da e mi se ovdje sviati.

37

Neki podovi bili su mekani i puni istog onog ivotinjskog mirisa koji sam nanjuio na djeaku, a drugi su bili skliski i tvri i na njima bih proklizao dok sam trao kroz kuu za djeakom. Kada me podignuo, ljubav koja se osjeala izmeu nas bila je tako jaka da sam osjetio neku prazninu u trbuhu, gotovo jednako snanu kao to je bio osjeaj gladi.

Leao sam na podu s djeakom i navlaili smo nekakvu krpu, kada je kuom odjeknula glasna vibracija i zauo se zvuk koji sam nauio povezivati sa zatvaranjem automobilskih vrata.

Otac ti je stigao, rekla je ena ije je ime bilo Mama, djeaku koji se zvao Ethan.

Ethan je ustao i okrenuo se prema vratima, a Mama je stala pokraj njega. Ja

sam zgrabio krpu i pobjedniki je zatresao, ali shvatio sam da mi je mnogo manje zanimljiva kada na njezinu drugom kraju nije djeak.

Otvorila su se vrata. Hej, tata!, viknuo je djeak.

Mukarac je uao u sobu i naizmjence pogledavao djeaka i enu. Dobro, to je bilo?, upitao je.

Tata, Mama je pronala tene..., zaustio je Ethan.

Bilo je zakljuano u automobilu, polumrtvo od toplinskog udara, rekla je Mama.

Moemo li ga zadrati, tata? To je najbolje tene na svijetu!

Odluio sam iskoristiti njegovu nepanju pa sam se zaletio na djeakove cipele i poeo mu gristi vezice.

O. Ne znam ba, ovo nije pravi trenutak, rekao je otac. Zna li kolika je tene obveza? Samo ti je osam godina, Ehane. To je prevelika odgovornost.

Povukao sam jednu od djeakovih vezica i ona se razvezala. Pokuao sam pobjei s njom, ali ostala je prikvaena za njegovo stopalo tako da me povukla natrag pa sam pao naglavce. Reei, ponovo sam se bacio na vezice, zgrabio ih i bijesno tresao.

Brinut u se za njega, voditi ga u etnje, hraniti i kupati, rekao je djeak. Tata, on je najbolji psi na svijetu. Ve je nauio obavljati nudu vani!

Kada sam izvojevao pobjedu nad cipelama, odluio sam da bi sada bio dobar trenutak da se malo odmorim pa sam unuo i zajedno s mokraom za sobom ostavio i kakicu.

Ajme, kakvu reakciju je to izazvalo!

Uskoro smo djeak i ja sjedili na mekanome podu. Mama bi rekla Jura?, a onda bi Ethan rekao: Jura? Ovamo, Jura! Hej, Jura! Tata bi rekao Skoko?, a Ethan Skoko? Jesi li ti Skoko? Ovamo, Skoko

To me iscrpljivalo.

Poslije, kada smo se igrali na dvoritu, djeak me zvao Bailey. Doi, Bailey! Doi, Bailey! vikao bi i rukama pljeskao po koljenima. Kada bih otrao

38

do njega, on bi pobjegao i tako smo trali ukrug po dvoritu. to se mene ticalo, to je bio nastavak igre koju smo igrali unutra i bio sam spreman odazivati se i na

Strljen i Ike i Butch, ali inilo se da e ovaj put Bailey biti ime koje e mi ostati.

Nakon jo jednoga obroka, djeak me odveo u kuu. Bailey, upoznaj maka Smokeyja.

vrsto me pritiui o prsa, Ethan se okrenuo kako bih mogao vidjeti smeesivu ivotinju koja je sjedila nasred poda i ije su se oi rairile kada me vidjela. To je onaj miris koji sam stalno njuio! Stvor je bio vei od mene i imao je malene ui. inilo mi se da bi ih bilo zabavno grickati. Otimao sam se elei da me spusti, kako bih se mogao igrati s novim prijateljem, ali Ethan me vrsto drao.

Smokey, ovo je Bailey, rekao je Ethan.

Napokon me spustio na pod i ja sam odmah otrao do maka da ga izljubim, ali on je podignuo kutove usana i pokazao mi opak niz zuba, sikui na mene, izvijajui lea i ukoeno podignuvi rep. Zbunjeno sam zastao. Zar se ne eli igrati? Ustajali miris koji se irio ispod njegova repa bio je divan. Pokuao sam se polako pribliiti i prijateljski ponjuiti Smokeyjevu stranjicu, ali on se uspuhao i zasiktao, podignuo apu i izbacio nokte. Smokey, budi dobra maca. Budi dobra maca.

Smokey je prijetei pogledao Ethana. Prepoznao sam djeakov ohrabrujui ton i vrlo prijateljski zatektao, ali maak je ostao nepristupaan, ak mi je zamahnuo prema njuci kad sam mu pokuao polizati lice.

Dobro, bio sam spreman igrati se s njim kad god poeli, ali imao sam ja vanijih briga od neke tamo uobraene make. U sljedeih nekoliko dana nauio sam koje je moje mjesto u obitelji.

Djeak je ivio u sobici punoj predivnih igraaka, a Mama i Tata dijelili su sobu u kojoj uope nije bilo igraaka. U jednoj sobi bila je neka velika, okrugla zdjela puna vode, koju sam mogao piti kada bih uao u zdjelu. Ni ondje nije bilo igraaka, ako ne raunamo bijeli papir koji sam mogao povlaiti iz zida. Sobe za spavanje bile su na vrhu nekakvih stuba kojima se nisam uspijevao uspeti unato mojim do kraja razvijenim pseim nogama. Sva hrana bila je dobro sakrivena u jednome dijelu kue.

Svaki put kada sam osjetio potrebu da unem i olakam se, svi ukuani bi poludjeli, zgrabili me i otrali van nosei me. Onda bi me spustili na travu i promatrali dok se nisam dovoljno oporavio od sve te traume da nastavim sa

svojim poslom, nakon ega bi me toliko hvalili da sam se zapitao je li to moja glavna funkcija u obitelji. Meutim, njihove pohvale bile su nedosljedne, jer su po kui postavili i nekakve papire da ih trgam, a ako bih unuo na njih, i tada sam bio dobar pas, ali govorili su to s olakanjem, a ne oduevljenjem. A, kao to sam ve spomenuo, kad smo svi bili zajedno u kui, katkad bi se uzrujali kada bih radio upravo to.

39

Ne! viknuli bi Mama ili Ethan kada bih smoio pod. Dobar deko!, pjevuili bi kada bih se popikio u travu. U redu, to je dobro, rekli bi kad bih se pomokrio na papire. Nije mi bilo jasno koji im je vrag.

Tata me uglavnom ignorirao, iako sam osjeao da mu se svia kada bih ujutro ustao s njim i pravio mu drutvo dok jede. Gledao me s blagom privrenou nimalo nalik na divlje oboavanje koje se razlijevalo iz Ethana, iako sam osjeao da na taj nain on i Mama vol