W. Bruce Cameron - Smisao Života Jednog Psa

Download W. Bruce Cameron - Smisao Života Jednog Psa

Post on 21-Sep-2015

61 views

Category:

Documents

12 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

roman

TRANSCRIPT

<ul><li><p> 1 </p></li><li><p> 2 </p><p>W. BRUCE CAMERON </p><p>SMISAO IVOTA </p><p>JEDNOGA PSA </p><p>Prevela s engleskoga </p><p>Mirta Jambrovi </p></li><li><p> 3 </p><p>Za Cathryn, </p><p>Za sve sto radi, za sve to jest </p></li><li><p> 4 </p><p>{ PRVO POGLAVLJE } </p><p>ednoga mi je dana sinulo da su topla, dreava, smrdljiva stvorenja koja se mekolje oko mene moja braa i sestre. Bio sam vrlo razoaran. </p><p>Iako sam progledao tek toliko da na svjetlu mogu razabrati pahuljaste </p><p>obrise, znao sam da je velika, prelijepa silueta s divnim, dugakim jezikom moja majka. Nauio sam da kada mi hladan zrak dodiruje kou, to znai da je nekamo otila, a da je kada se toplina vrati vrijeme za jelo. Pronalaenje mjesta za sisanje esto je znailo da moram odgurnuti ono za to sada znam da je njuka mojega brata ili sestre, koji su mi htjeli uskratiti moj dio. To me ba ivciralo. Nisam vidio nikakvu svrhu u postojanju moje brae i sestara. Kada me majka lizala po trbuhu kako bi potaknula istjecanje tekuina koje su mi izlazile ispod repa, trepui sam je promatrao, utke je preklinjui da mi uini uslugu i rijei se ostalih tenaca. elio sam je samo za sebe. </p><p>Postupno su mi se obrisi drugih pasa poeli izotravati i teka srca prihvatio sam njihovu prisutnost u leglu. Nos mi je uskoro rekao da imam jednu sestru i </p><p>dva brata. Sestra je bila neto malo manje zainteresirana za natezanje sa mnom nego moja braa. Jednoga od njih u sebi sam nazivao Brzi, zato to se nekako uvijek kretao bre od mene. Drugoga sam zvao Gladni, zato to je cvilio svaki put kada bi Majka otila i sisao je s neobinim oajem, kao da mu nikada nije dovoljno hrane. Gladni je spavao vie od nas, tako da smo moj drugi brat, sestra i ja esto skakali na njega i grizli ga za lice. </p><p>Na brlog bio je iskopan ispod crnoga korijenja stabla. Ondje nam je za dnevnih vruina bilo mrano i hladno. Prvi put kada sam isteturao na svjetlo, Sestra i Brzi krenuli su za mnom. Naravno, Brzi se uspio progurati naprijed. </p><p>Od nas etvero samo je Brzi na glavi imao bijelu mrlju u obliku zvijezde. Dok je ivahno skakutao, mrlja je sjala na sunevoj svjetlosti. Kao da je poruivala Ja sam poseban. Krzno na ostatku tijela bilo mu je jednako obino, smekasto kao i moje. Gladni je bio nekoliko nijansi svjetliji, a Sestra je imala majinu tupastu njuku i spljoteno elo, no svi smo izgledali uglavnom isto, unato epurenju Brzoga. </p><p>Nae stablo nalazilo se na obali potoka i bio sam oduevljen kada se Brzi sruio niz nasip i na glavu pao u njega. Dodue, kada smo se Sestra i ja pokuali spustiti istim putem, nismo to mnogo skladnije izveli. S klizava kamenja i od </p><p>slabanih mlazova irili su se prekrasni mirisi i mi smo slijedili mokri trag potoka sve do vlane, hladne spilje metalnim ploama obloenog kanala. </p><p>J </p></li><li><p> 5 </p><p>Instinktivno sam znao da se ovdje moemo sakriti od opasnosti, ali Majka nije bila zadivljena naim otkriem. Kada se pokazalo da nam noge nisu dovoljno snane da se uspnemo uz nasip, bezobzirno nas je odvukla natrag u Brlog. </p><p>Nauili smo lekciju: kada se spustimo niz nasip, ne moemo se vie sami vratiti u leglo pa smo, im je Majka opet izila, ponovo to uinili. Ovaj put pridruio nam se i Gladni. No im je uao u kanal, legao je u hladno blato i zaspao. </p><p>inilo se da je istraivanje prava stvar morali smo pronai jo jestivih stvari. Majka je postala nestrpljiva, ustajala je dok jo nismo bili gotovi s hranjenjem, a za to sam mogao kriviti samo druge pse u leglu. Da Gladni nije </p><p>bio toliko neumoran, da Brzi nije bio toliko sklon nametanju svoje volje, da se </p><p>Sestra nije toliko migoljila, znao sam da bi Majka bila mirna i pustila nas da </p><p>napunimo trbuhe. Nisam li je ja uvijek uspijevao navesti da legne, najee s uzdahom, kada bih posegnuo prema njoj dok je stajala iznad nas? </p><p>Majka bi esto dulje lizala Gladnoga, a ja sam kipio od bijesa gledajui tu nepravdu. </p><p>Dotad su i Brzi i Sestra ve narasli vie od mene. Tijelo nam je bilo iste veliine, no moje su noge bile krae i zdepastije. Gladni je bio najvei krljavac u leglu i smetalo mi je to su me Brzi i Sestra uvijek ostavljali i igrali se odvojeno, kao da Gladni i ja pripadamo zajedno prema nekom prirodnom redu </p><p>unutar opora. </p><p>Budui da su Brzi i Sestra pokazivali vie zanimanja jedno za drugo nego za ostatak obitelji, kanjavao sam ih tako to sam im uskraivao svoje drutvo i sam odlazio duboko u kanal. Tako sam jednoga dana njuio neto ukusno, mrtvo i trulo, kada je ispred mene visoko u zrak skoila nekakva ivotinjica aba! </p><p>Oduevljen, skoio sam i ja pokuavajui je udariti apama, no aba se ponovo odbacila u zrak. Bojala me se, iako sam se ja samo htio igrati i </p><p>vjerojatno je ne bih pojeo. </p><p>Brzi i Sestra osjetili su moje uzbuenje i dojurili u kanal, sruivi me u trku i proklizavi u muljevitu vodu. aba je skoila, a Brzi za njom. Moja glava posluila mu je kao odskona daska. Zareao sam na njega, ali pravio se da me ne uje. </p><p>Sestra i Brzi na sve su naine pokuavali doi do abe, koja je uspjela skoiti u bazeni i zaploviti vodom tihim, brzim pokretima. Sestra je stavila njuku u jezero pa udahnula, kihnuvi po obojici. Brzi joj je se popeo na lea, zaboravivi na abu moju abu! </p><p>Tuno sam se okrenuo. inilo se da ivim u obitelji glupana. </p><p>Tih sam dana esto razmiljao o toj abi, obino dok sam tonuo u san. Pitao sam se kakvoga bi okusa bila. </p><p>Sve ee, Majka bi tiho reala kada bismo joj se pribliili, a onoga dana kada je upozoravajue zakljocala zubima kada smo se pohlepno bacili na nju, </p></li><li><p> 6 </p><p>oajavao sam zbog toga to su moja braa i sestra sve unitili. Onda je Brzi otpuzao do nje, trbuhom sasvim uza zemlju, i ona je spustila njuku prema njemu. Polizao ju je po gubici, a ona ga je nagradila povraanjem hrane. Pojurili smo prema njima da se i mi najedemo. Brzi nas je odgurivao, no sada smo znali </p><p>to trebamo initi i kada bih ponjuio i polizao majinu njuku, dala bi mi hranu. </p><p>Dotad smo se ve svi dobro upoznali s koritom potoka i trali po njemu, dok cijelo to podruje nije bilo prepuno naih mirisa. Brzi i ja veinu smo vremena posveivali vrlo ozbiljnome igranju. Poinjao sam shvaati koliko je njemu bitno da igra zavri mojim bacanjem na lea dok me on grize za vrat i glavu. Sestra ga nikada nije izazivala, ali ja i dalje nisam bio siguran da mi se </p><p>svia ono to su svi smatrali prirodnim poretkom u naemu oporu. Naravno, Gladnoga nije bilo briga za njegov status pa sam ga kada sam bio frustriran </p><p>grizao za ui. </p><p>Jednoga poslijepodneva pospano sam promatrao kako Sestra i Brzi navlae nekakvu krpu koju su pronali i odjedanput sam naulio ui. Osjetio sam, naime, da nam se pribliava nekakva glasna i velika ivotinja. Skoio sam na noge, no prije nego to sam uspio potrati do korita i istraiti odakle dolazi buka, pojavila se Majka. Tijelo joj je bilo upozoravajue ukoeno. Iznenadio sam se kada sam vidio da u ustima nosi Gladnoga onako kako to ve tjednima ne ini. Odvela nas je u mrani kanal i legla, uiju priljubljenih uz glavu. Poruka je bila jasna i mi smo je se pridravali, u tiini se povlaei od otvora tunela. </p><p>Kada nam je stvor, gazei uz korito potoka, doao u vidokrug, osjetio sam kako se majci strah sputa niz lea. Stvor je bio velik, stajao je na dvije noge i dok je iao prema nama, iz njegovih usta irio se otar dim. </p><p>Potpuno oaran, pozorno sam ga promatrao. Iz nekih neobjanjivih razloga, to me stvorenje privlailo, ak sam se i napeo, spreman istrati i pozdraviti ga. Jedan majin pogled bio je dovoljan da se predomislim. Toga smo se stvorenja trebali bojati, izbjegavati ga pod svaku cijenu. </p><p>Bio je to, naravno, ovjek. Prvi kojega sam ikada vidio. </p><p>Mukarac nije ni pogledao u naem smjeru. Popeo se uz nasip i nestao. Nakon nekoliko trenutaka majka je izila na svjetlo dana, podignuvi glavu kako bi se uvjerila da je opasnost nestala. Tada se opustila i sve nas umirujue poljubila. </p><p>Istrao sam da i sam vidim to se dogaa i pokunjio se kada sam shvatio da je od ovjeka ostao samo miris dima u zraku. </p><p>Sljedeih nekoliko tjedana, Majka je svojim ponaanjem potkrepljivala ono to smo ve nauili: ljude treba izbjegavati po svaku cijenu. Bojati ih se. </p><p>Sljedei put kada je Majka ila u lov, dopustila nam je da joj se pridruimo. Kada se nala izvan sigurnosti brloga, postala je plaljiva i nervozna, a mi smo inili isto to i ona. Izbjegavali smo otvorene prostore i uljali se uz grmlje. Kada bismo vidjeli ovjeka, Majka bi se ukoila, napetih ramena, spremna </p></li><li><p> 7 </p><p>potrati. Tada nam se inilo da je bijela mrlja na glavi jednako napadna kao i lave, no nitko nas nije primjeivao. Majka nam je pokazala kako razderati plastine vreice iza kua, brzo razbacati nejestive papire i pronai komade mesa, korice kruha i komadie sira, koje smo vakali onoliko koliko smo mogli. Okusi su bili egzotini, mirisi prekrasni, no Majin nemir utjecao je na sve nas i jeli smo brzo, ne uivajui ni u emu. Gladni je gotovo odmah povratio ono to je pojeo. Meni je to bilo jako smijeno, sve dok i mene nisu uhvatili grevi u elucu. </p><p>inilo se da nam ide lake kada smo drugi put jeli. </p><p>Uvijek sam bio svjestan drugih pasa, iako sam osobno poznavao samo pse </p><p>iz svoje obitelji. Ti drugi psi katkad su lajali na nas dok smo bili u lovu. Oni su </p><p>bili iza ograda i vjerojatno ljubomorni to se mi slobodno kreemo, a oni su zarobljeni. Naravno, Majka nam nije doputala da se pribliavamo strancima, a Brzi bi se obino malo naroguio, nekako uvrijeen time to se itko usuuje pozivati nas na red dok on piki po njihovim stablima. </p><p>Katkad sam ak vidio psa u automobilu! Prvi put kada se to dogodilo, u udu sam se zagledao u njegovu glavu koja je, isplaena jezika, virila kroz prozor. Kada me ugledao vedro je zalajao, no ja sam bio previe zapanjen da bih ita uinio osim podignuo nos i u nevjerici ponjuio zrak. </p><p>Majka je izbjegavala i automobile i kamione, no meni nije bilo jasno kako </p><p>oni mogu biti opasni kada su povremeno u njima bili i psi. Redovito je dolazio </p><p>velik, glasan kamion i odnosio vree s hranom koje su nam ljudi ostavljali i onda sljedeih dan-dva ne bi bilo mnogo hrane. Nije mi se sviao taj kamion, kao ni pohlepni ljudi koji su skakali iz njega i uzimali svu hranu za sebe, unato tomu to su i oni i njihov kamion predivno mirisali. </p><p>Otkad smo poeli loviti imali smo manje vremena za igru. Majka je zareala kada joj je Gladni pokuao polizati usta nadajui se obroku, i svi smo shvatili poruku. esto smo izlazili, skriveni od pogleda, oajniki traei hranu. Osjeao sam se umorno i slabo i nisam se ni pokuavao suprotstaviti Brzome kada bi mi stavio glavu na lea i prsima se gurao na mene. Dobro, neka bude glavni. to se mene ticalo, moje kratke noge ionako su bile prikladnije za uljajui trk kojem nas je Majka nauila. Ako je Brzi mislio da neto dokazuje time to se koristi svojom visinom kako bi me sruio, zavaravao se. Majka je bila glavna. </p><p>Sada je ispod stabla bilo jedva dovoljno mjesta za sve nas, a Majke sve </p><p>dulje i dulje nije bilo. Neto mi je govorilo da se jednoga od ovih dana vie nee vratiti. Morat emo se sami brinuti za sebe, a Brzi e me stalno odgurivati i pokuavati uzeti moj dio. Nee biti Majke da pazi na mene. </p><p>Poeo sam razmiljati o tome kako bi bilo da odem iz Brloga. </p><p>Dan kada se sve promijenilo poeo je tako da je Gladni doteturao u kanal i legao, umjesto da ode u lov. Teko je disao, jezik mu je visio iz usta. Prije nego </p></li><li><p> 8 </p><p>to je otila, Majka ga je nekoliko puta gurnula njukom, a kada sam ga ja ponjuio, nije otvorio oi. </p><p>Preko puta kanala bila je cesta i jedanput smo pokraj nje pronali veliku, mrtvu pticu koju smo svi poeli trgati dok je Brzi nije uzeo i otrao s njom. Unato opasnosti da nas netko vidi, znali smo trati uz tu cestu i traiti jo mrtvih ptica. To smo radili i kada je Majka iznenada podignula glavu </p><p>predosjetivi opasnost. Istoga trenutka i mi smo uli zvuk pribliavanja motora. </p><p>No nije to bio bilo koji kamion. Upravo to vozilo proteklih je nekoliko </p><p>dana stalno prolazilo cestom, polagano, gotovo prijetei, kao da lovi ba nas. </p><p>Poli smo za Majkom u kanal, ali iz nekog razloga, koji nikada neu sasvim razumjeti, ja sam se zaustavio i jo jedanput pogledao udovini stroj, izgubivi nekoliko sekunda prije nego to sam krenuo za Majkom prema sigurnosti tunela. </p><p>Ispostavilo se da je tih nekoliko sekunda sve promijenilo primijetili su me. Uz tiho brujanje, kombi se zaustavio tono iznad nas. Motor je zabrundao i ugasio se, a onda smo zauli struganje izama po ljunku. </p><p>Majka je tiho zacviljela. </p><p>Kada su se s obiju strana propusta pojavila lica, Majka se priljubila uz do i </p><p>ukoila. Pokazali su nam zube, no nije mi se inilo da to ine prijetei. Lica su im bila smea, kosa i obrve crni, oi tamne. </p><p>Doi, mome, apnuo je jedan od njih. Nisam znao to to znai, no njegov zov inio mi se prirodnim poput uma vjetra, kao da cijeli ivot sluam ljude. </p><p>Oba mukarca imala su motke. Sada sam vidio da je na dnu tih motki bila oma od ueta. Izgledali su prijetei i osjetio sam da je Majku preplavila panika. Grebui apama, zaletjela se sputene glave, pokuavajui se provui kroz noge jednoga od mukaraca. Motka se spustila, zaulo se kratko kljocanje i nakon toga Majka se otimala i bacakala dok ju je mukarac izvlaio na svjetlo dana. </p><p>Sestra i ja skutrili smo se od straha, a Brzi je reao. Podignula mu se dlaka na vratu. Onda nam je svima sinulo da iako je stranji izlaz i dalje blokiran, ulaz u tunel koji se nalazio ispred nas sada je bio ist. Pojurili smo naprijed. </p><p>Evo ih!, viknuo je mukarac iza nas. </p><p>Kada smo se nali na koritu potoka, shvatili smo da ba i ne znamo to dalje. Sestra i ja stali smo iza Brzoga htio je biti glavni pa onda neka on rjeava ovo. </p><p>Od Majke nije bilo ni traga ni glasa. Dvojica mukaraca nalazila su se svaki na jednoj strani nasipa i svaki je mahao svojom motkom. Brzi je izbjegao </p><p>jednoga, ali drugi ga je uhvatio. Sestra je iskoristila guvu i pobjegla. Trala je brzo i prolazila kroz vodu koja je prskala na sve strane, no ja sam ostao stajati </p><p>kao ukopan, zagledan u cestu. </p><p>Iznad nas stajala je ena duge, bijele kose. Izgledala je ljubazno. Doi, psiu, u redu je. Nita ti se nee dogoditi. Doi, psiu, rekla je. </p></li><li><p> 9 </p><p>Nisam potrao, nisam se ni pomaknuo. Dopustio sam da mi prebace omu oko glave i stegnu je oko vrata. Motka me povlaila uz nasip, na vrhu kojega je stajao mukarac i uhvatio me za vrat. </p><p>On je u redu, u redu je ena je govorila umirujuim glasom. Pusti ga. </p><p>Pobjei e, upozorio ju je mukarac. </p><p>Pusti ga. </p><p>Pratio sam njihov razgovor bez razumijevanja. Jedino to sam shvaao bilo je da je ta ena glavna, iako je bila starija i manja od dvojice mukaraca. Mukarac koji me uhvatio, nevoljko mi je skinuo omu s vrata. ena je ispruila ruke prema meni. Imala je grube, nekako konate dlanove s kojih se irio cvjetni miris. Pomirisao sam joj ruke pa spustio glavu. Iz njezina tijela jasno se irio osjeaj brige i njenosti. </p><p>Kada mi je prstima prela po krznu, proli su me trnci. Sam od sebe, rep mi je poeo mahati, a kada me iznenadila podignuvi me u zrak, batrgao sam se kako bih je poljubio u lice, uivajui u njezinu smijehu. </p><p>Raspoloenje se pokvarilo kada nam se pribliio jedan od mukaraca nosei beivotno tijelo Gladnoga. Pokazao ga je eni koja je tuno coknula jezikom. Onda ga je odnio u kombi, do kaveza u kojima su bili Majka i Brzi pa </p><p>ga podignuo do njihovih nosova kako bi ga mogli ponjuiti. Suhi, pranjavi zrak nosio je vonj smrti, koji mi je bio prepoznatljiv poput sjean...</p></li></ul>