13

eljka Bjelanovi Dijani, prof.Srednja kola azmaO odgoju I SMISLU ODGOJA

(Pregledni lanak)

1. Uvod

Kao roditelji, pedagozi, odgajatelji, nastavnici esto se pitamo odgajamo li dobro nau djecu. to elimo postii tim odgojem? Koji nam je cilj? Ima li smisla to to radimo i emu ih uimo? Nisu li moda temeljne vrijednosti kojima ih danas uimo neto to u stvarnom svijetu vie "ne prolazi", neto to e im zapravo kasnije oteati ivot. Ili je nastupila "bolest drutva" koja se moe izlijeiti samo pravilnim, smislenim i ciljanim odgojem pojedinaca.

Da bi uope mogli raspravljati o odgoju i smislu odgoja potrebno se osvrnuti na spoznaje do kojih su doli pedagozi i drugi strunjaci koji su se bavili pitanjima odgoja. Nakon pregleda teorijskog okvira spoznaja o odgoju, osvrnut u se na vlastito vienje smisla odgoja koje vidim u razvoju osobnosti to se moe ostvariti samo kroz uspjean meuljudski odnos. Potvrdu za ovakvo razmiljanje nalazim u Pedagogiji Malia i Muia (1981, str. 66): "Odgoj se ostvaruje meuljudskom komunikacijom, a svrha mu je razvoj ljudske jedinke."S obzirom da je moj osobni stil uenja izrada crtea, shema i tablica kojima nastojim prikazati odnose meu pojmovima koje prouavam, u ovaj rad uvrstila sam nekoliko originalnih slika i tablica koje sam izradila koristei strunu literaturu nastojei sistematizirati osnovne pojmove i ideje te grafiki prikazati odnose meu njima.

Slika 1. Put odgoja

2. Pedagogija znanost o odgoju

Johann Friedrich Herbart (1776.-1841.) utemeljitelj je pedagogije kao znanosti i to kao normativne discipline. On pedagogiju dijeli na dvije discipline: pedagogijsku teleologiju i pedagogijsku metodologiju. Njihove bitne karakteristike prikazuje slika 2.

Slika 2. Podjela pedagogije

Time je pedagogijska teleologija odreena kao teorija o smislu i svrsi odgoja. Mnogi smatraju da je izgraivanje osobnosti temeljni smisao odgoja. Poto je osobnost vrijednosna kategorija, nuno je spomenuti da postoji i znanstvena disciplina koja se bavi odgojnim vrijednostima, a to je pedagoka aksiologija. Njena je svrha vrijednosno utemeljenje odgojnog ideala i vrijednosnog obogaivanja odgojnog procesa (Vukasovi, 1999.)Davne 1808. godine Herbart je u Opoj praktinoj filozofiji iznio pet "praktinih ideja" koje po njemu ine osnovu pedagogije, a zapravo su to vrhovne norme ljudskog djelovanja (Konig, Zedler, 1998, str. 21):

ideja unutarnje slobode, ime Herbart upuuje na injenicu da ovjek moe slobodno odluivati izmeu razliitih mogunosti; ideja savrenstva: svaki se ovjek nastoji razvijati u pravcu daljnjeg usavravanja;

ideja dobrohotnosti: spremnost pomagati drugima i podupirati ih u nevolji;

ideja prava;

ideja prikladnosti, pri emu je rije o povezanosti izmeu djelovanja i htijenja.Danas su ove temeljne norme stare 200 godina. Odonda se ljudsko drutvo itekako promijenilo, a Herbartove norme su i dalje aktualne te bi trebale biti temelj svakog pedagokog djelovanja.

3. Odgojni ideal, ciljevi i zadaci odgoja

Kako odrediti ideal, ciljeve i zadatke odgoja? Po emu se ti pojmovi razlikuju, to ih povezuje? Jasno je da se odnose na ovjeka. Znanost o ovjeku naziva se antropologija, a znanost o odgoju pedagogija. Znanstveno podruje u kojem se te dvije znanosti bave istim pitanjima je pedagoka antropologija. Razlikujemo dva smjera pedagoke antropologije: normativni i empirijski od kojih svaki ima svoje prednosti i nedostatke (slika 3.). Njih nastoji prevladati integralni smjer koji onda odreuje ideal, ciljeve i zadatke odgoja (Silov, 2002.)

Slika 3. Podruje istraivanja pedagoke antropologije

Idealom, svrhom i zadaama odgajanja detaljno se bavio Vukasovi (1999.). Sljedea tablica prikazuje bitne karakteristike svakog pojma te njihove meusobne odnose iz kojih proizlaze ciljevi i namjere odgoja.Tablica 1. Komparacija: odgojni ideal, odgojna svrha, odgojne zadaeODGOJNI IDEAL ODGOJNA SVRHA ODGOJNE ZADAE

opeljudska razina

nacionalna razina pojedinana razina

odraava opeljudske vrijednosti prilagoena drutvenim uvjetima svaka individua je razliita

zajednike vrednote povijesnih epoha i razliitih naroda priprema mlade generacije za ivot u odreenom drutvu konkretiziranje odgojne svrhe

ideja harmonijskog razvitka svih ovjekovih sposobnosti preobrazba individue u drutveno i etiki vrijednu osobnost nositelji odgojnog djelovanja

pokreta i nositelj napretka razvitak drutva

Ono to je zajedniko na opeljudskoj razini i opeprihvatljivo za cijelo ovjeanstvo jest odgojni ideal. On upuuje na univerzalne vrijednosti koje ne ovise o vremenu, mjestu, drutvu, njima tee sva pedagoka nastojanja. Meutim, pogledamo li konkretne drutvene uvjete, naii emo na mnogobrojne razliitosti. Stoga odgojni ideal prilagoavamo drutvenim uvjetima te dobivamo odgojnu svrhu koja se oituje u pripremi mlade generacije za ivot u danoj drutvenoj sredini. Temeljna odgojna svrha je razvitak osobnosti bioloki dane individue, a poto je svaka individua razliita, ta se svrha mora konkretizirati i prilagoditi pojedincu pa tako nastaju odgojne zadae.

Vukasovi (1999) je ponudio i konkretizaciju odgojnih zadaa koja je saeto prikazana u sljedeoj tablici:Tablica 2. Kriteriji konkretizacije odgojnih zadaa

Odgoj je vrlo sloen proces pa su stoga i gore navedene zadae isprepletene. Prva i glavna podjela je po pedagokom kriteriju, a ostale se zadae javljaju u svakom od temeljnih odgojnih podruja.

Zadae odgoja su vrlo konkretne jer ih valja prilagoditi pojedincu, a ciljevi koje njima elimo postii takoer su odreeni konkretnim prilikama i namjerama. Sedam je temeljnih ciljeva kojima je ovjeanstvo teilo tijekom povijesti: zdravlje, istina, pravda, ljepota, efikasnost, ljubav i svetost.Najopenitiji cilj je svrha, a po Pastuoviu (1999.) je svrha obrazovanja i odgoja u unaprjeivanju kvalitete ivota koja se pak odreuje kao ope zadovoljstvo ivotom. Kvaliteta ivota pojedinaca daje kvalitetnije drutvo, a ono opet utjee i na kvalitetniji odgoj.Silov (2003.) takoer koristi slinu terminologiju odgojni ideal, ciljevi i zadaci odgoja. Prema njemu "Ciljevi opisuju ili propisuju neko eljeno stanje ili sposobnost te konkretiziraju odgojni ideal za onoga koga treba odgajati." (2003, str. 78). S tog aspekta on smatra da se odgojnim idealnom, ciljevima i zadacima odreuje smisao i funkcije odgoja. Takoer napominje da su formulacije odgojnog ideala tijekom povijesti bile saete u odgoj ovjeka, odgoj graanina, odgoj slobodnog ovjeka, odgoj svestrane linosti te odgoj pojedinca za zajednicu i slino.4. Tri koncepta odgoja

Kroz povijest se pedagogija, odnosno znanost o odgoju razvijala u vie razliitih pravaca (Gudjons, 1994.):

duhovno-znanstvena pedagogija, kritiko-racionalistika (empirijska) znanost o odgoju, kritika znanost o odgoju, transcendentalno-kritika znanost o odgoju,

historijsko-materijalistika znanost o odgoju,

fenomenologijska pedagogija.Svaki uspostavlja svoj koncept odgoja. Slavica Bai (1999.) posebno se osvrnula na prva tri navedena pravca znanosti o odgoju:

Slika 4. Tri koncepta odgojaTemeljni koncept nam zapravo govori po emu se pedagoka djelatnost razlikuje od drugih socijalnih djelatnosti.

U duhovno-znanstvenoj pedagogiji to se oituje u pedagokom odnosu. Pedagoki odnos je posebna vrsta meuljudskog odnosa u kojem odgajatelj utjee na odgajanika kako bi odgajanik mogao optimalno razviti svoje prirodne mogunosti. Odgajateljeva drutvena uloga je da zastupa kulturu s jedne strane i odraslog ovjeka s druge. Odgajanik je aktivno bie koje preko pedagoki kompetentnog odraslog ovjeka dolazi u kontakt s predmetom uenja, odnosno s kulturom. Taj pedagoki odnos ima nekoliko temeljnih obiljeja (Bai, 1999, str. 182-185):1. Odgajateljeva namjera pomaganja i unaprjeivanja razvoja odgajanika je pedagoki legitimirana, utemeljena na povjerenju i nadanju.2. Odgajatelj je istodobno usmjeren na realnost sadanjeg razvoja odgajanika, ali i na sposobnost predvianja idealno mogueg stanja razvoja.

3. Odgajatelj zastupa interese odgajanika te se svaka njegova namjera temelji na etikoj normi: raditi za dobro odgajanika.

4. Odgajanje podlijee stalnim promjenama s obzirom da se drutvene vrijednosti i norme tijekom vremena mijenjaju.

5. Izmeu odgajatelja i odgajanika postoji dvosmjerna komunikacija, a za kvalitetu pedagokog odnosa odgovoran je odgajatelj.

6. Odgajatelj mora stei autoritet, a preduvjet za to je da je njegovo ponaanje u skladu s njegovim rijeima, ali i spremnost na angaman za postizanje cilja. Konani cilj uspostave pedagokog autoriteta je da postane nepotreban.Najistaknutiji predstavnik kritiko-racionalistike znanosti o odgoju Wolfgang Brezinka zalagao se za precizno znanstveno odreenje pojma odgoj. Na odgoj se gleda iz perspektive promatraa, a temeljni koncept ovog pravca odgajanje shvaa kao promjenu ponaanja odnosno organizirano uenje. Smisao odgoja je ovjek. Odgojna djelatnost ima nekoliko karakteristinih obiljeja (Bai, 1999, str. 188-192):1. Odgajateljeva namjera je unaprjeivanje osobnosti drugih ljudi pa se odgajanje odreuje kao pomo u uenju.

2. Nastojanje da se promijeni struktura dispozicije, odnosno da se promijeni ponaanje linosti pri emu se misli na postojee dispozicije koje treba stabilizirati, na nove koje treba stvarati te na negativne koje treba ukloniti.

3. Odgajanje je nastojanje, odnosno pokuaj da se unaprijedi ponaanje druge osobe u skladu s predodbom odgojnog cilja.

4. Temeljni socijalni oblik odgajanja je socijalna interakcija, odnosno komunikacija odgajatelja i odgajanika. Pri tom je odgajatelj, kao odrasla osoba svjesna cilja i naina njegova ostvarivanja, subjekt odgajanja pa u tom interakcijskom odnosu odgajatelj i odgajanik imaju razliite pozicije.

Kritiko-konstruktivistika znanost o odgoju uspostavlja koncept odgajanja kao komunikacijsko-interakcijskog djelovanja koje e omoguiti emancipaciju pojedinca pa se ovaj pravac jo naziva i emancipatorska pedagogija. Ovaj koncept razvio je Klaus Mollenhauer, a o zadaama i predmetu kae: "Zadaa je emancipatorske pedagogije odrediti i analizirati one uvjete koje tek treba stvoriti kako bi odgoj bio proces emancipiranja a ne manipuliranja pojedinaca." (Mollenhauer, prema Bai, 1999, str. 194) Pritom se koristi nekima od temeljnih postavki simbolikog interakcionizma (Bai, 1999, str. 196):1. Pojedinac je upuen na socijalne odnose s drugima jer samo u tim odnosima moe stei svoj identitet.

2. U procesu socijalizacije djeci se prenose one vrijednosti i norme koje omoguavaju uspjeno sudjelovanje u socijalnim interakcijama.

3. Svaki pojedinac se stalno mora truditi da svoje sudjelovanje u interakciji iznova stabilizira jer su socijalni procesi dinamiki i otvoreni.

4. ovjek ivi u simbolikom svijetu i djeluje na temelju znaenja koja predmeti za njega imaju, a ta znaenja mogu biti zajednika ili subjektivna.

Dakle, odgajanje je shvaeno kao simbolika interakcija te su stoga komunikacija i interakcija zapravo uvjet za stjecanje identiteta.

5. Tri aspekta odgoja

Odgoj je sloeni fenomen. Na njega moemo gledati kao na pojavu, proces ili djelatnost. Marija Bratani (1990.) detaljno opisuje sva tri aspekta:

drutveno-generacijski aspekt, individualni aspekt razvoja linosti, interakcijsko-komunikacijski aspekt.Bit ovakve podjele te povezanost tih triju aspekata slikovito prikazuje slika 5.

Slika 5. Meuodnos tri aspekta odgoja

Dakle, drutveno-generacijski aspekt postavlja opi cilj odgoja koji se oituje u prijenosu iskustava i znanja sa starije generacije na mlau. Pritom je odgoj ovisan o drutvu. Pastuovi (1999) smatra da je utjecaj drutva na obrazovanje/odgoj jai nego utjecaj edukacije na drutvo. Odgoj je i po funkciji i po postanku drutvena pojava, a poto ovisi o filozofiji pojedinog vremena moemo ga shvatiti i kao povijesnu pojavu. Kroz povijest su vanu ulogu u odgoju odigrali pronalasci kao to su govor, pismo, tisak, televizija, Internet, a u posljednje vrijeme i drutvene mree.

Konkretizacijom opeg cilja dolazimo do razvoja pojedine linosti. Sada na odgoj gledamo kao na proces, odnosno promatramo individualni aspekt odgoja. Bioloki dana individua se u procesu odgajanja razvija u linost. Faktori koji utjeu na razvoj linosti su nasljee, okolina te vlastita aktivnost. Utjecaji okoline mogu biti svjesni i nesvjesni, a odgoj "veemo uz svjesne utjecaje socijalne sredine, koji su usmjereni na poticanje vlastite aktivnosti s ciljem aktiviranja onog to je nasljeem dano i realiziranjem onog to je drutvenim ciljem postavljeno". (Bratani, 1990.) U procesu razvoja linosti dogaaju se promjene, odnosno dolazi do sazrijevanja koje je preduvjet za uenje, a uenje podrazumijeva stjecanje vlastitog iskustva te usvajanje iskustva drugih.Na odgoj moemo gledati i kao na djelatnost. Tu dolazimo do interakcijsko-komunikacijskog aspekta koji se bazira na meuljudskom odnosu odgajatelja i odgajanika. Odgojnim zadacima taj meuljudski odnos djeluje na razvoj linosti (individualni aspekt), a dio je opeljudskih odnosa koji utjeu na postavljanje opeg cilja odgoja (drutveno-generacijski aspekt). Zbog utjecaja na oba ve opisana aspekta (slika 5), interakcijsko-komunikacijsi aspekt najzanimljiviji je za prouavanje te se u njemu kriju mnogi odgovori na pitanja o smislu odgoja.5.1. Meuljudski odnos

Meuljudski odnos je temelj odgojnog procesa. Odgajatelj i odgajanik su u takvoj interakciji da utjeu jedan na drugog pri emu se mijenjaju i jedan i drugi. Takvu interakciju nazivamo cirkularno stimuliranje jer odgajatelj djeluje na odgajanika, ali postoji i povratno djelovanje odgajanika na odgajatelja. Pritom je nuno da odgajatelj bude otvoren duhu generacija koje odgaja, ali i da sebe usavrava. Odgoj se smatra svjesnom djelatnou, meutim neosporan je utjecaj nesvjesnih sila koje je potrebno osvjetavati. Zbog svoje prirode ovaj odnos nije ravnopravan, odnosno postoje potekoe u ostvarivanju reciprociteta. Ipak, odnos odgajatelj-odgajanik moe biti uspjean ukoliko je zadovoljeno nekoliko elemenata uspjenog odnosa: osobna naklonost, meusobno poznavanje, interes, stavovi i vrijednosti, inteligencija, socijalno porijeklo te metode rada.Uspjenost meuljudskog odnosa ovisi o nekoliko faktora: o socijalnoj percepciji, o emocionalnim stavovima te o empatiji.Pod socijalnom percepcijom podrazumijeva se meuzavisno percipiranje u socijalnoj situaciji. Kad percipiramo drugu osobu moemo poi iz dva gledita: vlastito gledite kada smatramo da "drugi doivljavaju svijet kao ja" ili slinost gledita kada smatramo da su "drugi slini meni". U oba sluaja radi se o nesvjesnim funkcijama psihe. Odgajatelj ne samo da ne bi smio polaziti iz vlastitog gledita, ve bi trebao utjecati na odgajanika da ni on ne polazi s toga gledita. Za odgajatelja je vano da ima pozitivan emocionalni stav koji se oituje u naklonosti prema djeci i uenicima, u suprotnom nee biti uspjenog meuljudskog odnosa.Sposobnost empatike komunikacije je od posebne vanosti za svakog odgajatelja. To znai da odgajatelj ima sposobnost "zavui se pod kou" odgajanika te sagledati svijet njegovim oima. Empatija je projekcija vlastite linosti u linost drugoga da bismo ga bolje razumjeli. Ona takoer podrazumijeva osjetljivost prema osjeajima druge osobe, odnosno sposobnost suosjeanja. Vano je naglasiti da empatija ne znai gubitak vlastitog identiteta, ak tovie, teorija empatije naglaava koncepciju vlastitog "ja" koja se odlikuje sposobnou samopromatranja, zauzimanja distance u odnosu na sebe i svoje ponaanje te formiranja pojma o sebi.

U odgojnom djelovanju empatija nam moe pomoi da otkrijemo osjeaje koji prate ponaanje odgajanika, da ga prihvatimo onakvog kakav jest, da sukladno tome odaberemo adekvatna odgojna sredstva i postupke, da prilagodimo nau komunikaciju i konano, da uspjeno odgojno djelujemo.6. Odgoj, vrijednosti i kvaliteta ivotaAko se usporedi sa ivotinjom, ovjek je manjkavo bie jer zbog svoje organske opremljenosti nije u mogunosti preivjeti sam bez pomoi i utjecaja drugih bia. Zbog preivljavanja ovjek se mora odgajati za kulturu, on je "bie kulture" (Gudjons, 1994.) Pritom kulturu moemo shvatiti na dva bitno razliita naina:

kultura je kompenzacija ovjekove slabosti,

kultura je izraz bogatstva ovjeka.

Dakle, ono to nam je nedostatak, ujedno je i bogatstvo.

Temeljni proces urastanja ovjeka u kulturu naziva se enkulturacija. To je puno iri pojam od socijalizacije koja je pak pojam nadreen odgoju. Socijalizacija predstavlja ukupnost drutvenih utjecaja na ovjeka, a njena bit je u procesu podrutvljavanja ovjeka. Socijalizacija je drutveni aspekt kulture i odgoja. Bit odgoja je u razvoju linosti koja nastaje iz bioloki dane individue kroz procese socijalizacije i individualizacije. Individualizacijom ovjek postaje jedinstvena linost po emu se razlikuje od svih ostalih ljudi. Odnos enkulturacije, socijalizacije, odgoja i individualizacije slikovito prikazuje Gudjons (1994, str. 146):

Slika 6. Enkulturizacija, socijalizacija, odgoj, individualizacija (Gudjons)

Prema Silovu (2002.) odgoj je sastavni dio ovjeka, drutva i rada. Ono to karakterizira neko drutvo je kultura. Kultura je vaan inilac u odgoju i obrazovanju. ivei u odreenoj kulturi ovjek postaje drutveno i personalizirano ljudsko bie. Bognar ak istie da je "odgojno-obrazovni proces in ovladavanja kulturnim i civilizacijskim steevinama odreenog drutva" (2002, str. 141). A pod tim se razumijeva ovladavanje odreenim sustavom vrijednosti, moralnim normama, te poznavanjem elementarnih spoznaja i usvajanjem vjetina iz raznih podruja ljudske djelatnosti: znanosti, umjetnosti, rada, tehnologije, sporta,

Sustav vrijednosti je skup opih zahtjeva kojima se drutvo odnosi prema pojedincu. Pojedinac se prema drutvu odnosi svojim potrebama. Ljudske potrebe su ishodite odgoja, a svrha odgoja je u kvaliteti ivota koju e nam osigurati sustav vrijednosti (slika 7).

Slika 7. Ljudske potrebe, sustav vrijednost i kvaliteta ivota

Dakle, moemo zakljuiti da kvalitetu ovjekova ivota odreuju vrijednosti, elje i potrebe. Potrebe moemo razvrstati po nekoliko kriterija, jedni ih dijele na materijalne, socijalne i osobne, drugi na bioloke, socioloke i individualne (samoaktualizirajue) potrebe, dok Glasser svoj model osnovnih potreba opisuje u teoriji kontrole (2005). On smatra da su sva naa ponaanja unutarnje motivirana te da se to ponaanje u bilo kojem trenutku moe shvatiti kao pokuaj da zadovoljimo neke od osnovnih psiholokih potreba, a to su: preivljavanje, ljubav, mo, sloboda i zabava.

6.1. Ljudske vrijednosti

Ljudske vrijednosti slue individualnom i drutvenom rastu. One nisu podlone nestajanju u vremenu i prostoru pa se pitamo koje ljudske vrijednosti bi trebali poticati kod mladih generacija?Sai Baba u Odgoju u duhu ljudskih vrijednosti za roditelje (Dhall, Dhall, 2002) istie pet temeljnih ljudskih vrijednosti: istina, ispravno djelovanje, mir, ljubav i nenasilje. On daje naputak roditeljima kako se trebaju ponaati te unutar kojih procesa trebaju razvijati pojedine vrijednosti:Tablica 3. Procesi unutar kojih se razvijaju vrijednosti prema Sai Babi

ProcesiVrijednosti

svijest i povezanostistina

meusobni utjecajispravno djelovanje

vrijeme posveeno obiteljimir

brana vezaljubav

komunikacijenenasilje

Spoznavanjem istine kao temeljne vrijednosti djeca e se razviti u potene, istinoljubive, pravedne osobe, biti e svjesni svoje kulturne tradicije te samosvjesni, biti e sposobni upravljati svojim mislima. To e se ostvariti kroz procese svijesti o istini (duhovne vjebe i izricanje istine) te kroz povezanost unutar obitelji, rodbine, prijatelja u nastojanju da se ljudske vrijednosti provedu u djelo uz poticanje svijesti o vlastitoj vrijednosti.

Ispravno djelovanje podrazumijeva sposobnost borbe za svoje ideale, predanost, discipliniranost, volju za radom. Ove vrijednosti djeca e usvojiti promatrajui meusobni utjecaj roditelja kroz timski rad, kuanske poslove, vjernost, istou, skromnost te ispravan nain ivota.

Vrijednost mira oituje se u sretnom djetetu, koje nije podlono zabrinutosti, napetosti, stresu ili strahu, koje posjeduje umijee svladavanja zapreka te zna kako rijeiti svoje probleme te upravljati svojim emocijama. Da bi se stekle ove vrijednosti nuno je da cijela obitelj zajedniki provodi odreeni dio vremena u oputanju, kreativnom stvaralatvu ili zajednikim hobijima, izletima. Isto tako svi sukobi unutar obitelji trebali bi se zajedniki rjeavati.

Ljubav je prva vrijednost koju ovjek izrazi, ona je zapravo temelj svih drugih vrijednosti. Kroz ljubav e se djeca razviti u ljubazne, obzirne, njene, suosjeajne, velikodune osobe, pune razumijevanja i odane obitelji i prijateljima koje e biti sposobne skladno ivjeti te tako upravljati svojim ivotom. Da bi roditelji to uspjeno ostvarili trebaju djeci vlastitim primjerom pokazati to je ispravno, a to e postii kvalitetnom branom vezom u kojoj e djeca prepoznati razumijevanje, prijateljstvo i prilagoavanje.

Vrijednost koja je u dananje vrijeme sve vie ugroena jest nenasilje. Dijete treba nauiti biti suzdrljivo i uravnoteeno, da ne vri nasilje nad sobom ili drugima milju, rijeju ni djelom. Mora biti svjesno sebe i svoje okoline i potrebe da komunicira s drugima na miroljubiv nain. Unutar obitelji moe nauiti cijeniti tu vrijednost kroz svakodnevnu komunikaciju roditelja te roditelja i djece ako se u obitelji cijeni i njeguje empatija, potovanje, kreativnost, pregovaranje, svladavanje ljutnje i stresa.

Kada se govori o kolskom sustavu Silov (2003) istie da stvarni smisao koli daju vrijednosti. Kao temeljne vrijednosti i naela koja bi trebao razvijati suvremeni kolski sustav navodi: ideja humaniteta, ljudska prava, autonomija kole, idejni pluralizam, pravna drava i socijalna pravda, demokratizacija, interkulturalizam, permanentnost, inovativnost, ekoloka paradigma, kooperativnost te mirotvorstvo.7. Smisao odgoja

Silov postavlja hipotezu da je "odgoj smislena i vrijednosna funkcija drutva koja ima posebnu vanost u ivotu ovjeka". (2003, str. 42). Po njemu je smisao odreena relacija ili odnos, a kao dva bitna faktora strukture smisla on navodi nositelje smisla i sam smisao. Smisao odgoja simboliki je opisao preko tri statusa u ovjekovu razvitku: Status quo = oznaava status datosti poetna ovjekova bioloka, psiholo-ka i socioloka struktura; Status transformandi = status mijenjanja, status promjena tijekom ovjekova razvoja, status koji simbolizira proces odgoja: mijenjanje ovjekove strukture; Status idealis = poeljno stanje u razvoju ovjeka odgajanika, ono to elimo postii u razvoju ovjeka. (Silov, 2003, str. 20):Smisao odgoja je upravo u sredinjem statusu - statusu transformandi jer to oznaava mijenjanje ovjeka iz poetnog stanja u stanje idealiteta. Silov to shvaa kao put to grafiki prikazuje slika 8:

Slika 8. Status transformandi kao smisao odgoja

Moja interpretacija ovakvog gledita je sljedea: status quo se moe shvatiti kao individua koja ja dana roenjem, status idealis je osobnost ve formirane odrasle osobe, a status transformandi je faza razvoja individue do osobnosti koja se zapravo odvija kroz proces odgoja. Stoga je opravdano gledati na smisao odgoja kroz status transformandi. Meutim, ja to shvaam vie kao nadogradnju (slika 9) nego kao put (slika 8).

Slika 9. Status transformandi kao nadogradnja individue do osobnosti.

U ovoj interpretaciji dotakla sam se i jedne povijesno-epohalne dvojbe o smislu odgoja, a to je odgoj educere i/ili educare. Educere oznaava aktivnosti voenja i upuivanja, a educare aktivnosti formiranja, oblikovanja ili vjebanja (Silov, 2007). Neki autori odgoj shvaaju kao proces razvoja linosti to odgovara odgoju educere. Drugi bit odgoja vide u procesu formiranja linosti, odnosno u odgoju educare. Moja dosadanja razmiljanja upuuju da moje poimanje odgoja vie odgovara odgoju educere jer je i sam smisao odgoja, po meni, razvoj osobnosti. Ali s druge strane, nakon to se osobnost razvije, ona je zapravo formirana pa s tog aspekta esto govorim o odrasloj osobi kao o osobi s formiranom osobnou.

Druga dvojba o smislu odgoja jest odgojitelj "kipar" ili odgojitelj "vrtlar" (Gudjons, 1994.). Tradicionalni koncept roditeljskog odgoja vie se oslanjao na odgojitelja "kipara" to znai da su roditelji odgajali djecu prema vlastitoj zamisli teei zacrtanom cilju odreenim metodama i sredstvima. Naglasak je bio na vanjskom utjecaju, odnosno odgoj se shvaao kao vanjsko oblikovanje linosti djeteta. Tako odgojeni pojedinci puno tee e se u dananjem drutvu izboriti za svoje mjesto jer kroz svoj put odgoja nisu trebali puno razmiljati kako i zato ve su im to roditelji "servirali kao gotovo". Zapravo je pitanje jesu li kao odrasle osobe uope sposobni za samostalan ivot. Nasuprot tradicionalnom konceptu roditeljskog odgoja javlja se obrat poznatiji pod nazivom "kopernikanski obrat" (Pastuovi, 1999.). Takav koncept odgoja odgovara odgojitelju "vrtlaru" to znai da roditelj stvara uvjete za odgoj dok su djeca vie samostalna i sama se razvijaju na prirodan nain, zapravo je to samoodgoj. Ovako odgajana djeca od malena ue kako samostalno rjeavati probleme, promiljaju o svojim postupcima, uzrocima i posljedicama i na taj nain se ue kritiki razmiljati te istovremeno postupno izgrauju osobni stav. Tako odgojeni pojedinci puno lake e se snai u svijetu odraslih jer su kroz svoj put odgoja nauili misliti, biti odgovorni za svoje ponaanje. Oni e biti sposobni samostalno odluivati o svom ivotu i ivjeti onako kako misle da je ispravno. S tog gledita smatram da je cilj odgoja postii samostalnost djece. Silov je to metaforiki iskazao: "Odgoj je ovjekov put od stanja heteronomije prema stanju autonomije." (1993, str. 15). Heteronoman znai zavisan o drugima, a djeca su ovisna o svojim roditeljima. Roditelji ele postii samostalnost djece, odnosno ele da postanu autonomni.Ali kako to postii? U emu je bit?

Ljubav za mene kljuna rije odgoja. Ljubav je potreba. Ljubav je vrijednost. Dijete puno ljubavi je sretno dijete. O tome govori Robert A. Sullo (1995) u knjizi Uite ih da budu sretni. On polazi od ve spomenute Glasserove teorije kontrole i daje konkretne upute za rad s malom djecom. Osnovni smisao je, kao to i sam naslov knjige kae, nauiti djecu da budu sretna. Meutim, srea ne dolazi izvana ve iznutra, a uvjet za postizanje sree je zadovoljenje etiri osnovne potrebe ljubav, mo, zabava i sloboda. Vano je da djeca osvijeste svoje potrebe te naue kako ih zadovoljiti. Sva djeca imaju iste potrebe, ali ih svako dijete zadovoljava na svoj nain. Ono za svaku potrebu stvara odreene predodbe ili slike te se koristi signalima, pozitivnima ili negativnima, koji mu pokazuju zadovoljava li svoje potrebe ili ne. Djeca reagiraju na signale odreenim oblicima ponaanja koja pak mogu biti djelotvorna i nedjelotvorna. A upravo je ponaanje djeteta ono to ini njegov izbor, njegovu slobodu. Odgojitelj "vrtlar" nee djetetu nametati djelotvorna ponaanja, ve e ga pustiti da istrauje i samo doe do pravih odgovora. Na taj nain dijete se ui odgovornosti, samostalnosti, ui se kritiki razmiljati i postepeno izgrauje svoj stav.

Za kraj dodala bih jo jednu mudru izreku: Odgoj je uenje glavom, rukama i srcem. (Silov, 2003.) Glava simbolizira stjecanje znanja i sposobnosti, ruke simboliziraju vjetine i navike dok srce simbolizira uvjerenja, stavove i emocije. Smatram da je srce kljuni organ na kojem treba najvie raditi jer srce je pokreta cijelog tijela. Gdje ima ljubavi, ima mjesta i za sve ostalo. Pruimo ljubav djeci koju raamo, pruimo ljubav djeci koja pohaaju nae vrtie, djeci koja sjede u kolskim klupama i rijeit emo barem polovicu problema dananje mladei dok e se za ostalo oni sami znati pobrinuti.Literatura Bai, S. (1999.), Odgoj. U: Mijatovi, A. (ur.), Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, str. 175.-201.

Bognar, L., Matijevi, M. (2002.), Didaktika. Zagreb: kolska knjiga.

Bratani, M. (1990.), Mikropedagogija interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja. Zagreb: kolska knjiga

Dhall, P., Dhall, T. (2002.), Odgovorno roditeljstvo. Odgoj u duhu ljudskih vrijednosti za roditelje zasnovan na uenju Sri S. Sai Babe. Zagreb: Sathya Sai Organizacija - Sredinje vijee Hrvatske

Gudjons, H. (1994.), Pedagogija temeljna znanja. Zagreb: Educa

Giesecke, H. (1993.), Uvod u pedagogiju. Zagreb: Educa

Glasser, W. (2005.), Kvalitetna kola. Zagreb: Educa

Knig, E., Zedler, P. (1998.), Teorije znanosti o odgoju. Zagreb: Educa Mali, J., Mui, V. (1981.), Pedagogija. Zagreb: kolska knjiga Pastuovi, N. (1999.), Edukologija integrativna znanost o sustavu cjeloivotnog obrazovanja i odgoja. Zagreb: Znamen Silov, M. (2002.), Kakav uitelj takva kola : mudre izreke o odgoju i obrazovanju. V. Gorica: Persona

Silov, M. (2003.), Pedagogija. V. Gorica: Persona Silov, M. (2007.), Odgoj i teorija smisla. Odgojne znanosti, 9 (1), str. 75-89.

Sullo, R. (1995.), Uite ih da budu sretni. Zagreb: Alineja

Vukasovi, A. (1999.), Svrha i zadae odgoja i obrazovanja. U: Mijatovi, A. (ur.), Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, str. 129.-148.Saetak:

U radu se razmatraju razliita motritra o odgoju te problemi kojima se bavi pedagogija. Prikazuju se odgojni ideali, ciljevi i zadae odgoja te njihov odnos. Navode se najvanije karakteristike triju koncepata odgoja: duhovno-znanstvene, kritiko-racionalistike te kritiko-konstruktivistike pedagogije. Odgoju se prilazi s tri aspekta: drutveno-generacijskog, interakcijsko-komunikacijskog te individualnog razvoja linosti, pri emu se detaljnije opisuje meuljudski odnos kao temelj odgojnog procesa. Odgoj se povezuje s ljudskim potrebama, sustavom vrijednosti i kvalitetom ivota. Smisao odgoja pronalazi se u statusu transformandi, odnosno u procesu razvoja osobnosti mlade osobe uz raspravu o dvojbama o smislu odgoja (educere/educare, odgojitelj vrtlar/kipar). Posebno se istie potreba za ljubavlju.

Kljune rijei:

ljudske vrijednosti, meuljudski odnos, odgoj, odgojni ideal, odgojne zadae, smisao odgoja, status transformandi

O autorici:

eljka Bjelanovi Dijani, prof. mentor, profesorica matematike i informatike u Srednjoj koli azma, Livadarska 30, doktorantica na doktorskom studiju "Rani odgoj i obvezno obrazovanje" Uiteljskog fakulteta u Zagrebu, zeljka.bjelanovic@bj.t-com.hrPEDAGOGIJSKA METODOLOGIJA

PEDAGOGIJSKA TELEOLOGIJA

pomona znanost

zadaa

pokazati putove, mjere i zapreke za ostvarivanje odgojnih ciljeva

utvrditi vrhovne norme i vrijednosti koje predstavljaju osnovu za odreivanje odgojnih ciljeva

istrauje mogunosti za dostizanje tih ciljeva

razjanjava ciljeve i namjere odgoja

PEDAGOGIJA

prvi dio

drugi dio

FILOZOFIJA ETIKA

PSIHOLOGIJA

PEDAGOKItjelesni odgojintelektualni o.moralni odgojestetski odgojradni odgoj

PSIHOLOKIracionalno podrujeemocionalno podrujevoljno-djelatno podruje

TRADICIONALNImaterijalna zadaafunkcionalna zadaaodgojna zadaa

PRAKTINIodgoj za radodgoj za drutveni ivotodgoj za slobodno vrijeme

ODGOJNE ZADAE

PEDAGOKA

ANTROPOLOGIJA

status quo

(

status transformandi

(

status idealis

ANTROPOLOGIJA

PEDAGOGIJA

normativni

smjer

empirijski

smjer

- polazi od apriori odreenih miljenja i stavova

- transformiranje ovjeka pomou odgoja

integralni

smjer

- ideal, ciljevi i zadaci

- psihostruktura odgajanika

- ustrojstvo odgojnog procesa

PRAVCI ZNANOSTI O ODGOJU

KRITIKO-RACIONALISTIKA ZNANOST O ODGOJU

DUHOVNO-ZNANSTVENA PEDAGOGIJA

KRITIKO- KONSTRUKTIVISTIKA ZNANOST O ODGOJU

Herman Nohl

Wolfgang Brezinka

Klaus Mollenhauer

odgajanje kao pedagoki odnos

odgajanje kao promjena ponaanja odnosno organizirano uenje

odgajanje kao komunikacijsko- interakcijsko djelovanje

temeljni koncept:

temeljni koncept:

temeljni koncept:

DRUTVO

KULTURA

ODGAJANIK

INDIVIDUALIZACIJA postajanje jedinstvanog individuuma

prijenos iskustava i znanja

djelovanje putem odgojnih zadataka

SUSTAV VRIJEDNOSTI

konkretizacija

dio opeljudskih odnosa

meuljudski odnos

razvoj linosti

postavlja opi cilj odgoja

pojava

KVALITETA IVOTA

LJUDSKE POTREBE

INTERAKCIJSKO KOMUNIKACIJSKI ASPEKT

INDIVIDUALNI ASPEKT

DRUTVENO GENERACIJSKI ASPEKT

ODGOJ

proces

djelatnost

ODGOJ injenje socijalnim

SOCIJALIZACIJA postajanje drutvenim

ENKULTURACIJA stjecanje kulturalnih bazinih sposobnosti

DRUTVO

POJEDINAC

svrha odgoja

ishodite odgoja

status quo

(INDIVIDUA)

status transformandi

(RAZVOJ kroz proces ODGOJA)

status idealis

(OSOBNOST)

STATUS IDEALIS

STATUS QUO

STATUS TRANSFORMANDI

PAGE 22