vodnogospodarstveni sustav kao utjecajni Činitelj ... sustav.pdf · vpb d.d. građevina : park...

VPB d.d. Građevina : Park prirode Lonjsko polje VODOPRIVREDNO-PROJEKTNI BIRO d.d. Investitori : SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA HRVATSKE VODE

Datum : 11/01 Elaborat br. : 12 – 34/1 – 01.

VODNOGOSPODARSTVENI SUSTAV KAO UTJECAJNI ČINITELJ KORIŠTENJA PROSTORA PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE

Studeni, 2001.god.

VODOPRIVREDNO – PROJEKTNI BIRO d.d.

10000 ZAGREB , Ulica grada Vukovara 220



Građevina : PARK PRIRODE LONJSKO POLJE Investitori : SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA HRVATSKE VODE Izvršitelj : VODOPRIVREDNO-PROJEKTNI BIRO d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 220 Elaborat : VODNOGOSPODARSTVENI SUSTAV KAO UTJECAJNI ČINITELJ KORIŠTENJA PROSTORA PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE Broj elaborata : 12 - 34/1 - 01. Projektant : Željko Tusić, dipl.ing.kult.tehn. Suradnici : Zlatko Fazinić, ing.građ. Domagoj Bubrig, dipl.ing.građ. Zorana Filak, dipl.ing.geod. Anica Karpišek, građ.tehn. Liljana Poslek, građ.tehn. Direktor : Andrija Jung, dipl.ing.građ.



SADRŽAJ : 1. OPĆI DIO 2. VODNOGOSPODARSTVENI SUSTAV PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE

2.1. HIDROGEOLOGIJA 2.2. METEOROLOGIJA 2.3. HIDROLOGIJA

2.3.1. POVRŠINSKE VODE 2.3.2. PODZEMNE VODE

2.4. PEDOLOGIJA 2.5. HIDROGRAFIJA 2.6. KVALITETA VODA 2.7. KORIŠTENJE VODA

2.7.1. VODOOPSKRBA 2.7.2. RIBNJAČARSTVO 2.7.3. PLOVIDBA 2.7.4. MLINOVI

2.8. HIDROMELIORACIJE 2.9. OBRANA OD POPLAVE 2.10. MONITORING



Investitori :

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA HRVATSKE VODE

Naziv građevine : VODNOGOSPODARSTVENI SUSTAV KAO

UTJECAJNI ČINITELJ KORIŠTENJA PROSTORA PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE

Vrsta projekta:

STUDIJA

Izvršitelj:


Broj projekta:

12 - 34/ 1 – 01.

1. OPĆI DIO

Projektant:

Željko Tusić, dipl.ing.kult.tehn.

Datum izrade:

11/01

Broj listova:



Investitori :

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA HRVATSKE VODE

Naziv građevine : VODNOGOSPODARSTVENI SUSTAV KAO

UTJECAJNI ČINITELJ KORIŠTENJA PROSTORA PARKA PRIRODE LONJSKO POLJE

Vrsta projekta:

STUDIJA

Izvršitelj:


Broj projekta:

12 - 34/ 1 – 01.

2. VODNOGOSPODARSTVENI SUSTAV

Projektant:

Željko Tusić, dipl.ing.kult.tehn.

Datum izrade:

11/01

Broj listova:



2.1. HIDROGEOLOGIJA 1. GEOLOŠKA GRAĐA Specifičnost geološke građe promatranog područja uvjetovano je njegovim položajem unutar

Savske depresije. 1.1. Litostratigrafski pregled Na promatranom području prevladavaju kvartarne naslage koje izgrađuju široku dolinu rijeke

Save i doline njenih lijevih pritoka.

Kvartar Kvartarne naslage pokrivaju najveći dio promatranog područja. Izdvajanje pojedinih članova

unutar kvartara izvršeno je prema genetskim tipovima sedimenata. Pleistocenu pripada

kopneni beskarbonatni prapor i jezersko-barski sedimenti, a holocenu aluvijalni nanos

savskih terasa, proluvij, riječni i potočni nanos. Pleistocen Kopneni beskarbonatni prapor (IQ1) Naslage kopnenog prapora sastoje se od praha, pjeskovito-glinovitog praha, prašinastih i

pjeskovitih glina, sitnozrnatih pijesaka, beskarbonatnih ilova, vapnenačkih konkrecija, te

rijetkih proslojaka potočnih šljunaka i pijesaka. Iste leže na morfološkom uzvišenju Stružec-

Osekovo.

Jezersko-barski sediment (jbIQ1) Proteže se duž donjeg dijela Savske podoline prikazanog područja. Sedimenti se sastoje

pretežno od silitoznih pijesaka, pijesaka, zaglinjenih pijesaka i silitoznih glina, te predstavljaju

najvjerovatnije središnji dio jezersko-barske sedimentacije kvartara, koji je bio pod

periodičnim i energičnim utjecajem bujičnih slivova s okolnih brda, a zauzimaju ravničarsko

područje sjeverno od Save. Samo mjestimično se nađu pojave šljunka i češće vapnenačkih

konkrecija. Budući da nisu pronađeni slojevi bogati organogenom supstancom, to upućuje na

zaključak da su ove naslage nastale u relativno čistoj i mirnoj jezerskoj sredini u koju su

potocima transportirane male količine šljunka. Silitozni pijesci su dominantan litološki član

ovih naslaga. Naslage su mjestimično prekrivene tankim holocenskim nanosom poplavnih

sedimenata.



Holocen

Proluvij (prQ2) Akumulacija ovog materijala nastaje povremenim djelovanjem bujičnih tokova te su zbog

toga donešeni materijali vrlo nepravilno sortirani, miješaju se zrna fine i grube gradacije.

Rasprostire se na potezu Popovača-Kutina, te Novska –Okučani, a sastav im je u direktnoj

vezi sa sastavom stijena koje leže u njihovon neposrednom zaleđu. Sastoje se od siltova,

pijeska, šljunka, te podređeno kvarcnih valutica..

Barski i organo-barski sediment (obQ2) Ovi sedimenti predstavljaju područja recentnih močvarišta koja leže na širokim zaravnjenim

površinama sjeverno od korita Save, u Lonjskom polju, kao posljedica plavljenja u vrijeme

kišnih razdoblja. Podlogu im čine nepropusni sedimenti močvarnog tipa i ta su područja za

vrijeme kišnog perioda poplavljena. Pojedini niži dijelovi terena su gotovo stalno pod vodom

ili izrazito vlažni, pa se razvija močvarno bilje. Odvija se veoma polagana sedimentacija

glinovitih siltova i glina. Slojevi su vrlo tanki.

Aluvij recentnih tokova i nanosa (aQ2;aQ2-a;aQ2-b) Zauzima područje duž cijelog toka rijeke Save. U sastavu aluvijalnih naslaga savskih terasa i

recentnog toka rijeke Save prevladava šljunak s primjesama pijeska. Količina pijeska

povećava se od sjeverozapada prema jugoistoku, a u istom smjeru opada i promjer valutica

šljunka i veličina zrna pijeska. To su nevezane stijene aluvijalnog porijekla, naslage su

nesortirane, najčešće neuslojene ili unakrsno slojevite. Prevladavaju glinoviti i pjeskoviti

siltovi, a podređeno su zastupljeni sitnozrni pijesci, gline, silitozne i pjeskovite gline s

organskim detrutisom i pretaloženi prapor.

1.2. Tektonika Na promatranom području prisutne su regionalne strukture Moslovačke gore i Slavonskog

gorja kao horst-antiklinorij i Savska depresija kao graba-sinklinorij.

Savska depresija je tektonska graba omeđena rubnim rasjedima dinarskog pružanja.

Sjeverni rubni rasjed proteže se od Sesveta preko Volodera, Banove Jaruge, Lipovljana, N.

Gradiške do Mikanovaca. Južni rubni rasjed se pruža od Dragonošca, preko Siska i Dubice

sve do sjeveroistočnih obronaka planine Posare u R BiH. Tijekom neogena i kvartara, duž

ovih rasjeda odvijalo se spuštanje.

Rasjedi koji se ocrtavaju na površini prema svom karakteru, intenzitetu i prostornoj

orjentaciji svrstani su u dvije kategorije. Prvoj pripadaju longitudinalni rasjedi dinarskog

pravca pružanja (sjeverozapad-jugoistok), koji odvajaju veće strukturne jedinice. Rasjedi



smjera sjever-jug i sjeveroistok-jugozapad su mlađi jer sijeku dinarske pravce i ponegdje

utječu na stvaranje lokalnih struktura.

2. HIDROGEOLOŠKA OBILJEŽJA

Hidrogeološka karta prikazanog područja načinjena je prema Hidrogeološkoj karti Republike

Hrvatske mj. 1:200.000 (INA d.d. i Institut za geološka istraživanja) i mj. 1:300.000, koju je

izradio Institut za geološka istraživanja.

2.1. Hidrogeološka svojstva stijena Prema hidrogeološkim svojstvima stijena i naslaga na prikazanom području mogu se izdvojiti

slijedeće skupine:

1. Nevezane i slabo vezane kvartarne naslage

2. Nevezane i slabo vezane predkvartarne naslage

Nevezane i slabovezane kvartarne naslage zastupljene su aluvijalnim naslagama Save,

Lonje, Trebeža, Pakre, Velikog Struga, te kopneni i močvarni pleistocenski prapor i

močvarišta Lonjskog polja. Poroznost ovih naslaga je međuzrnska, a propusnost ovisi o

granulometrijskom sastavu. Veoma dobro je propustan savski nanos, dok su slabije propusni

aluvijski nanosi brdskih potoka i rijeke Lonje. Slabo je propustan i kopneni prapor, a močvarni

je uglavnom nepropustan do slabije propustan.

Nevezane ili slabo vezane predkvartarne naslage su predstavljene pliokvartarom i gornje

pleistocenskim naslagama međuzrnske poroznosti i slabe propusnosti. Slabo vezane i

nevezane gornjopontske naslage izgrađene su od pijeska, glina i lapora pretežno

međuzrnske poroznosti i veoma slabe propusnosti.

2.2. Hidrogeološke značajke vodonosnika Prisavska ravnica

Gornji dio Lonja formacije čini kvartarni vodonosni kompleks ili prvi savski vodonosnik. U

litološkom sastavu kvartarnog vodonosnika pojavljuje se pijesak i rijeđe šljunak koji izgrađuju

propusne, te prah i glina koji izgrađuju polupropusne slojeve.

Kod Siska je formirano neotektonsko uzdignuće, sisački prag, gdje je vodonosnik iznimno

tanak, debljine tek 5 m. Najvećim je dijelom sastavljen od pijeska s dosta gline i praha.



Nizvodno od Siska u sastavu kvartarnog vodonosnika nalazi se uglavnom sitno do

srednjozrnati pijesak. Veće količine šljunka vezane su isključivo za konus koji je formiran

donosom krupnozrnatih taložina desnom pritokom Save (Una), i znatno manje njenim lijevim

pritokama (Ilova, Pakra, Orljava). Najvećim je dijelom sastavljen od pijeska s dosta gline i

praha. Debljine pojedinih propusnih, odnosno polupropusnih slojeva dosta su neujednačene,

a narušen kontinuitet uvjetovan je načinom taloženja i neotektonskim pokretima.

Maksimalna debljina kvartarnog vodonosnika iznosi oko 100 m na području Lonjskog polja, a

oko 70 m na području Jasenovca. Vrijednosti hidrogeoloških parametara ovise o litološkom

sastavu vodonosnika. Prosječna hidraulička vodljivost šljunkovitog vodonosnika u konusu

Une doseže oko 100 m/dan.

Pokrovne naslage iznad aluvijalnog vodonosnika prisavske ravnice sastavljene su od praha,

prašinastog pijeska i gline, te formiraju vodozadržnik. U krovini vodonosnika dolaze

polupropusne prašinaste i glinovite taložine unutar kojih se pojavljuju proslojci i leće pijeska.

Debljina krovinskih naslaga raste idući od rijeke Save prema sjeveru. Slabopropusne

pokrovne naslage su izgrađene od gornjopleistocenskih močvarnih prapora koji su

prekriveni holocenskim prašinastim sedimentima.

Na području Lonjskog polja vodozadržnik je male debljine, i rezultati geoelektričnog

sondiranja pokazuju iznimno visoke specifične električne otpore naslaga na samoj površini

terena. Veća debljina vodozadržnika zapaža se na sjeverozapadnom dijelu Lonjskog polja .

Uz južni rub strukturnog uzvišenja Stružec debljina pokrova doseže oko 40 m, a između

njegove sjeverne strane i južnih padina Moslavačke gore, gdje se nalazi crpilište Ravnik,

prosječne je debljine oko 30 m.

Vrijednost vertikalne hidrauličke vodljivosti nalazi se u rasponu od 0.003 do 0.005 m/dan, a

efektivne poroznosti od 0.03 do 0.09 m/dan. Između sela Lonje i kraja promatranog područja

nizvodno Savom, debljina pokrovnih naslaga iznosi između 5 i 20 m uz rijeku Savu, dok

sjevernije doseže i do 60 m. Hidraulička vodljivost i specifična izdašnost pokazuju logično

sniženje vrijednosti s povećanjem pješčano-glinovite komponente od zapada prema istoku,

odnosno u pravcu toka rijeke Save.

Napajanje podzemnih voda odvija se infiltracijom padalina, dok se iz korita Save odvija samo

kod visokih voda. Prema tome, bilanca voda u izvornom sloju je uvjetovana infiltracijom

padalina i procjeđivanjem u vodonosnik.

Zahvaćena su slijedeća najznačajnija crpilišta:

- crpilište Ravnik (oko 100 l/s)

- crpilište Drenov Bok (oko 180 l/s)



U području Lonjskog polja u tijeku su završni radovi na izvedbi novog crpilišta Osekovo-

Kostrinja, a istražni radovi kod Mužilovčice. Napajanje vodonosnika se odvija infiltracijom

padalina i podzemnim dotokom iz rijeke Save, čije je korito usječeno u vodonosnik.

Kvaliteta podzemnih voda Kvaliteta podzemnih voda je od istog značaja kao i količina, a fizička, kemijska, biološka i

radiološka svojstva određuju stupanj njene upotrebljivosti za vodoopskrbu, potrebe industrije,

poljoprivrede i druge uporabe.

Podzemne vode promatranog područja su Ca-HCO3 tipa, po ukupnoj tvrdoći spadaju u red

dosta tvrdih i tvrdih voda. Vrijednost pH vode kreće se između 7 i 8. U podzemnoj vodi je

prisutan povišen sadržaj željeza, mangana i amonijaka (anorganskog porijekla), koji se može

objasniti mikrobiološkim procesima, oksidacijsko-redukcijskom procesima, te procesima

otapanja i taloženja.

Savski aluvij bez prapornog pokrova ocijenjen je kao područje visokog stupnja ugroženosti

od slučajnog zagađenja koje može doći s površine terena, dok se ta ista formacija ocjenjuje

kao područje niskog do srednjeg stupnja ugroženosti.

3. SEIZMIČNOST PODRUČJA Seizmičnost nekog područja je skup karakteristika potresa promatran u prostoru i vremenu.

Osnovni cilj istraživanja seizmičnosti je otkrivanje zakonitosti nastanka potresa i primjena

postignutih rezultata pri zaštiti od razornog djelovanja te prirodne pojave.

Na osnovu seizmotektonske kategorizacije obuhvatnog područja s obzirom na očekivane

maksimalne magnitude potresa, tj. najjače potrese koji se u određenom prostoru mogu

dogoditi, maksimalna magnituda iznosi:

- savska potolina Mmax = 4.0

Seizmičnost područja je izražena intenzitetima u stupnjevima MCS skale, a sukladna je

prikazanim na Inžinjerskogeološkoj karti Republike Hrvatske (Institut za geološka

istraživanja).



LITERATURA Basch, o. & (1983): Osnovna geološka karta Republike Hrvatske M 1:100 000, Tumač

za list Ivanić Grad, L 33-81. Geol. zavod Zagreb, Sav. Geol.zavod, Beograd. Brkić, Ž. (1999): Napajanje aluvijalnih vodonosnika sjeverne Hrvatske kroz slabije Propusne krovinske naslage. Disertacija. RGN fakultet. Brkić, Ž.. & Čakarun. (1998): Osnovna hidrogeološka karta Hrvatske M 1:100 000, list Zagreb - karta i tumač. Inst. geol. istr., Zagreb. Cvijanović, D. (1981): Seizmičnost područja SR Hrvatske. Disertacija. PMF fakultet. Jamičić, D., Vragović, M. & Matičec, D. (1989): Osnovna geološka karta Republike Hrvatske M 1:100 000, Tumač za list Daruvar, L 33-95. Geol. zavod Zagreb,

Sav. Geol.zavod, Beograd. Jovanović, Č. & Magaš, N. (1986): Osnovna geološka karta Republike Hrvatske

M 1:100 000, Tumač za list Kostajnica, L 33-106. Geol. zavod Zagreb, Geoinžinjering Sarajevo, Sav. Geol.zavod, Beograd.

Pikija, M.. & (1987): Osnovna geološka karta Republike Hrvatske M 1:100 000, Tumač

za list Sisak, L 33-93. Geol. zavod Zagreb, Sav. Geol.zavod, Beograd. Prelogović, A., Jamičić, D., Aljinović, B., Velić, J., Saftić, B., & ., Dragaš, M. (1995):

Dinamika nastanka struktura južnog dujela Panonskog bazena. Zbornik radova, knjiga 2, I. Hrvatski geološki kongres, Opatija, 481 – 486.

Prelogović, A., Saftić, B., Kuk, V., Velić, J., Dragaš, M. & Lučić, D. (1998): Tectonic Activiti in the Croatien part of the Panonijan basin. Tectonophysics, 297, 283-293 Slišković, I.. & Šarin, A. (1999): Osnovna hidrogeološka karta Hrvatske M 1:100 000, list Ivanić Grad, - karta i tumač. Inst. geol. istr., Zagreb. Šarin, A., Urumović, K.. & Kostović-Donadini, K. (1980): Hidrogeološka karta SR

Hrvatske M 1: 200 000, list Bjelovar - karta i tumač. Inst. geol. istr., Zagreb. Šarin, A., Urumović, K.. & Kostović-Donadini, K. (1980): Hidrogeološka karta SR Hrvatske M 1: 200 000, list Banja Luka - karta i tumač. Inst. geol. istr., Zagreb. Šarin, A., Kranjec, V., & Kostović-Donadini, K. (1980): Hidrogeološka karta SR Hrvatske M 1: 200 000, list Zagreb - karta i tumač. Inst. geol. istr., Zagreb. Šarin, A., Hrelić, Đ.. & Čakarun, I. (1994): ): Hidrogeološka karta SR Hrvatske M 1: 200 000, list Celje - karta i tumač. Inst. geol. istr., Zagreb. Šarin, A. & Kostović-Donadini, K. (1994): Hidrogeološka karta SR Hrvatske M 1: 200 000, list Kostajnica - karta i tumač. Inst. geol. istr., Zagreb. Šikić, K., Basch, O. & Šimunić, A. (1979): Osnovna geološka karta Republike Hrvatske M 1:100 000, Tumač za list Zagreb L 33-80. Geol. zavod Zagreb, Sav. Geol. zavod, Beograd. Šparica, M., Buzaljko, R. & Jovanović, Č. (1984): Osnovna geološka karta Republike

Hrvatske M 1:100 000, Tumač za list Nova Gradiška, L 33-107. Geol. zavod Zagreb, Geoinžinjering Sarajevo, Sav. Geol. zavod, Beograd.



2.2. METEOROLOGIJA

1. OPĆENITO Srednje Posavlje obuhvaća relativno široko područje, od Karlovca na Kupi i ušća Sutle u

Savu, do Stare Gradiške. To je uglavnom nizinsko područje, s prosječnom nadmorskom

visinom od 100 do 150 m n.J.m. Zbog relativno malih visinskih razlika, nema znatnijih razlika

među klimatskim elementima pojedinih meteoroloških postaja, pa tako ni u klimi područja.

Promjena geografskih koordinata na promatranom području, ne utječe znatnije na promjenu

klime.

Na području Srednjeg Posavlja ima oko dvadesetak meteoroloških postaja. Za sve postaje

se ne raspolaže istim razdobljem rada. Glavnih meteoroloških postaja ima svega pet, a od tih

pet, tri su na području grada Zagreba (Zagreb-Grič, Zagreb-Maksimir, Zagreb-Pleso).

Zagreb-Grič je najstarija postaja koja radi od 1861. godine. Međutim, zbog svog prostornog

(urbanog) smještaja u nekim klimatskim pokazateljima, ne može biti reprezentant šireg

gradskog područja. Na primjer, srednja godišnja temperatura zraka je u prosjeku za oko 1°C

viša nego na postajama Maksimir i Pleso, a i u odnosu na druge postaje šireg prigradskog

područja.

Za procjenu klimatskih značajki Parka prirode Lonjsko polje, odabrano je šest klimatskih

postaja koje pokrivaju i prezentiraju klimu toga područja. Od šest postaja jedna je glavna,

Sisak, a pet su obične meteorološke postaje: Čazma, Lipik, Ivanić Grad, Sunja i Opeke.

Meteorološka postaja Opeke je jedina koja se nalazi unutar granica Parka prirode, i ona će

se analizirati u posebnom prilogu. Za razmatranje oborina korišteno je oko 60 kišomjernih

postaja, posebno za formiranje karte prosječnih godišnjih izohijeta.

2. TEMPERATURA ZRAKA Temperatura zraka je jedan od osnovnih klimatskih elemenata, koji zajedno s drugim

klimatskim elementima određuje klimu nekog područja.

Srednje Posavlje obuhvaća nizinske dijelove sliva Kupe i Save, pa su i odabrane

meteorološke postaje koje prostorno pokrivaju to područje, također u nizinskim dijelovima

sliva. To rezultira i relativno ujednačenom temperaturom zraka. Prosječna godišnja

temperatura zraka se kreće od 10,6 °C u Sisku do 10,3 °C u Lipiku.

Brojčane vrijednosti karakterističnih temperatura zraka, sadržane su u grafičkom prikazu

(sred – srednja mjesečna; min – minimalna mjesečna; max – maksimalna mjesečna; Amin –



apsolutni minimum; Amax – apsolutni maksimum). Iz tablice i crteža je vidljivo, da se

ekstremne temperature zraka prate podjednako kao i prosječne. Radi međusobne usporedbe

(prostornog kretanja) za tri postaje, srednje mjesečne temperature zraka prikazane su na

jednom crtežu. Vidljivo je da unutar godine nema velikih temperaturnih razlika na

promatranom području.

Prikaz hoda temperatura (srednje mjesečne i godišnje vrijednosti temperature zraka, ekstremne srednje vrijednosti i apsolutni ekstremi u razmatranom razdoblju)

mjeseci 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 godišnje

SISAK (1959-1989)

sred -0,6 1,7 6,3 11,2 15,7 19,0 20,7 19,7 16,0 10,8 5,6 1,3 10,6 minsr -8,2 -3,6 1,8 8,6 13,2 16,6 19,0 17,1 13,3 8,3 0,9 -3,5 9,5 maxsr 4,8 7,5 9,8 14,1 18,5 21,3 23,2 21,4 19,0 15,0 9,7 5,0 11,4 Amin -25,2 -20,7 -11,5 -5,0 -2,0 1,9 5,4 3,9 -0,7 -7,2 -15,6 -18,2 -25,2 Amax 18,8 21,3 27,4 30,4 32,3 34,2 38,4 36,6 33,2 29,6 25,0 19,7 38,4

ČAZMA (1949-1985)


LIPIK (1949-1985)


Najviše temperature (srednje mjesečne, srednje mjesečne maksimalne i apsolutni

maksimum) javljaju se redovito u srpnju, a najniže u siječnju.

Između apsolutnih minimalnih i apsolutnih maksimalnih temperatura unutar mjeseca,

amplitude se kreću od 31 °C do 50 °C. Iz zabilježenih apsolutno najnižih i najviših

temperatura u razmatranom razdoblju, totalno kolebanje se kreće od 63,6 °C u Sisku do 69,5

°C u Lipiku.



Mraz. Iz zabilježenih apsolutno najnižih temperatura zraka, vidljivo je da se na lokacijama

svih postaja temperatura spustila ispod 0 °C u svibnju, ali isto tako i u rujnu. To ukazuje na

mogućnost pojave kasnog proljetnog, ali i ranog jesenjeg mraza. Koliko su učestale takve

kasne (proljeće), ali i rane (jesen) pojave mraza, vidljivo je iz tablice u kojoj je sadržan

prosječan broj dana s temperaturom ≤ 0 °C. Negativne temperature zraka nisu se pojavile u

razmatranom razdoblju samo u tri ljetna mjeseca (lipanj-kolovoz).

Prosječni broj dana s temperaturom Tn ≤ 0 °C m j e s e c i

Postaja III IV V IX X XI ∑ XI – III godina

Sisak 12.0 1.5 0.2 0.1 3.1 7.2 16.8 87

Čazma 12.3 2.4 0.4 0.1 3.5 9.4 28.1 91

Lipik 12.3 2.9 0.4 0.1 3.9 9.6 29.6 93

Karakteristične temperature zraka °C Meteorološka postaja Sisak

-30,0

-20,0

-10,0

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

m o n t h s

T oC

sred minsr maxsr Amin Amax

-30.0

-20.0

-10.0

0.0

10.0

20.0

30.0

40.0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

T oC




Karakteristične temperature zraka °C Meteorološka postaja Čazma

Karakteristične temperature zraka °C Meteorološka postaja Lipik

-30.0

-20.0

-10.0

0.0

10.0

20.0

30.0

40.0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

T o C


-30.0

-20.0

-10.0

0.0

10.0

20.0

30.0

40.0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

m jeseci

T o C

sred m insr m axsr Am in Amax



Srednje mjesečne temperature zraka

3. RELATIVNA VLAŽNOST ZRAKA Za razmatrane postaje, prosječne mjesečne i godišnje vrijednosti relativne vlage zraka,

sadržane su u donjoj tablici .

Ako se usvoje granice, da je vlaga 65% - 69% dosta niska, 70% - 74% niska, 75% - 79%

srednja, 80% - 84% visoka, te iznad 85% jako visoka, onda proizlazi da područja Čazme i

Lipika imaju visoku vlažnost, a Sisak srednju vlažnost, a prevedeno na prostor obuhvata

Parka prirode Lonjsko polje, može se govoriti o srednjoj do visokoj vlažnosti zraka.

Iz godišnjeg hoda srednjih mjesečnih vrijednosti relativne vlažnosti zraka, uočava se, da se

maksimalne vrijednosti javljaju u prosincu, a minimalne vrijednosti se protežu od travnja do

srpnja. Također je vidljivo da Čazma ima najveću prosječnu relativnu vlagu zraka, a Sisak

najmanju. Godišnje amplitude srednjih mjesečnih vrijednosti relativne vlage su male, i kreću

se od 79% do 90% za Čazmu, od 71% do 88% za Sisak ili u prosjeku za cijelo područje od

75% do 88%.

-2.0

0.0

2.0

4.0

6.0

8.0

10.0

12.0

14.0

16.0

18.0

20.0

22.0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

T o C

KARLOVAC SISAK ZAGREB-Maksimir ČAZMA LIPIK



Srednja mjesečna i godišnja vrijednost relativne vlage zraka

mjeseci 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 godišnje

SISAK (1959-1989)

87 82 75 71 72 73 73 78 81 83 86 88 79

ČAZMA (1949-1985)

88 85 82 79 80 81 81 82 85 87 89 90 84

LIPIK (1949-1985)

84 81 77 75 76 76 76 79 82 84 85 87 80

prosječna 86 83 78 75 76 77 77 80 83 85 87 88 81

Godišnji hod relativne vlage zraka (%)

60

65

70

75

80

85

90

95

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

m j e s e c

rela

tivna

vla

ga (%

)

KARLOVAC SISAK ZAGREB-Maksim ir ČAZMA LIPIK



4. NAOBLAKA Naoblaka se ocjenjuje vizualno, i izražava u desetinama zastrte površine neba. O količini

naoblake direkno ovisi trajanje sijanja sunca. Od naoblake ovisi i dnevna amplituda

temperature.

Brojčani podaci srednjih mjesečnih vrijednosti naoblake na promatranim klimatskim

postajama, sadržani su u tablici, a grafički prikaz godišnjeg hoda naoblake dan je na slici.

Uočljivo je, da nešto malo više naoblake od ostalih postaja pokazuje postaja Lipik. Prema

podacima sadržanim u tablici i prikazanim na slici, srednja vrijednost oblačnosti opada od

zimskih prema ljetnim mjesecima, potom opet raste prema zimskim mjesecima. Najviše

oblačnih dana ima u prosincu, a najmanje u srpnju i kolovozu.

Srednje mjesečne i godišnje vrijednosti količine naoblake (desetine)

mjeseci 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 godišnjeSISAK (1959-1989)

7,8 7,2 6,7 6,2 5,9 5,8 4,5 4,5 5,0 6,2 7,6 8,0 6,3 ČAZMA (1949-1985)

7,5 6,9 6,4 6,1 5,7 5,7 4,8 4,8 5,0 5,9 7,5 7,9 6,2 LIPIK (1949-1985)

7,9 7,5 7,0 6,8 6,4 6,1 5,1 4,9 5,4 6,2 7,7 8,2 6,6

prosječno 7,7 7,2 6,7 6,4 6,0 5,9 4,8 4,7 5,1 6,1 7,6 8,0 6,4

Godišnji hod naoblake

3

4

5

6

7

8

9

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

naob

laka

(des

etin

e)

KARLOVAC SISAK ZAGREB-Maksim ir ČAZMA LIPIK



5. SUNČEV SJAJ Sunčev sjaj utječe na temperaturu zraka i tla, a posebno ima odraza na poljoprivredu i uopće

na vegetaciju. Od razmatranih klimatskih postaja osunčavanje se bilježi u Sisku. Srednje

mjesečne vrijednosti trajanja sijanja sunca u satima sadržane su u tablici. U drugoj tablici je

dano i relativno trajanje sunčevog sjaja u postocima (odnos između stvarnog i potencijalnog

trajanja). Najveći broj sunčanih sati ima mjesec srpanj, koji je i inače najsunčaniji mjesec na

cijelom području Hrvatske, a najmanje sunčanih sati ima mjesec prosinac.

Relativno trajanje sunčevog sjaja na promatranom području, iznosi u prosjeku 59 % od

mogućeg trajanja u najvedrijem mjesecu srpnju, a u najoblačnijem mjesecu prosincu samo

15 % od mogućeg trajanja.

Srednje mjesečne vrijednosti trajanja sijanja sunca u satima


51 75 130 177 224 239 283 252 194 124 59 39 1847

Relativno trajanje sunčevog sjaja (%)


18 26 35 44 48 51 59 58 52 37 21 15 41 Godišnji hod sunčevog sjaja

0

50

100

150

200

250

300

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

sati

KARLOVAC ZAGREB-Maksimir SISAK



6. ISHLAPLJIVANJE I EVAPOTRANSPIRACIJA Ishlapljivanje je jedan od značajnijih elemenata deficita otjecanja. Na području Srednjeg

Posavlja, mjerenje ishlapljivanja provodi se jedino na postaji Zagreb-Maksimir pomoću

isparitelja tipa A, koji mjeri količinu isparene vode (mm) s otvorene vodene površine.

Mjerenja se provode od mjeseca travnja do studenog, ako ne dođe do zaleđivanja vode u

evaporimetru. Za mjesece u kojima se provodi mjerenje, a za razdoblje mjerenja od 1949. do

1989. godine, dane su prosječne mjesečne vrijednosti isparene vode. U istoj tablici,

sadržane su prosječne mjesečne vrijednosti ishlapljivanja s vodene površine za postaju

Lipik, proračunate po metodi Meyera.

Za sve tri razmatrane postaje proveden je proračun evapotranspiracije po metodi

Thornthwaite-a. Vrijednosti proračuna su sadržane u tablici. Vidljive su vrlo male ili nikakve

razlike između promatranih postaja.

Prosječne mjesečne vrijednosti ishlapljivanja s vodene površine, i prosječne mjesečne

vrijednosti evapotranspiracije prikazane su na slici . Najveće ishlapljivanje s vodene površine

i kopna je u srpnju, što je i logično, jer je to najtopliji mjesec s najmanje naoblake i s najviše

sunčanih sati.

Ishlapljivanje s vodene površine u mm

mjeseci 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 godišnjeZAGREB-Maksimir (mjereno)

88 124 138 161 129 86 45 16

LIPIK

11 17 31 54 74 94 102 88 56 34 22 12 595

Evapotranspiracija u mm mjeseci 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 godišnjeSISAK

0 5 24 48 72 91 100 95 74 46 21 4 578

ČAZMA

0 4 23 47 71 91 100 96 75 43 22 5 578

LIPIK

0 4 22 46 70 89 97 93 72 45 23 5 567



Ishlapljivanje s vodene površine i evapotranspiracija

7. VJETAR Vjetar svojim djelovanjem utječe gotovo na sve klimatske elemente (temperaturu, vlažnost,

oblačnost, oborine, ishlapljivanje), pa tako i na stvaranje klime područja.

Osnovni podaci o vjetru razmotreni su za klimatske postaje Sisak, Čazmu i Lipik. Prosječna

čestina vjetra i tišine, i prosječna jačina vjetra, sadržani su u slijedećim tablicama:

Prosječna čestina vjetra i tišine (%)

Postaja N NE E SE S SW W NW C

Sisak 13.1 15.3 8.8 11.4 5.9 13.7 11.1 7.9 12.7

Čazma 18.0 16.0 13.1 6.2 13.2 17.6 6.4 9.4 0.14

Lipik 13.1 9.9 17.3 10.7 6.4 12.2 13.7 15.9 0.72

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

m j e s e c

h (m

m)

Evaporacija

ZAGREB

KARLOVAC

LIPIK

Evapotranspiracija

KARLOVAC SISAK

LIPIK



Prosječne jačine vjetra (bofori)

Postaja N NE E SE S SW W NW

Sisak 2.4 2.4 1.6 1.9 1.9 2.1 2.0 1.7

Čazm 2.1 1.9 1.7 1.6 1.8 2.0 1.8 1.6

Lipik 2.4 2.1 1.6 1.7 2.1 2.1 2.1 2.2

Vrijednosti iz tablica, prikazane su i grafički. Iz ruže vjetra je vidljivo, da na području Čazme i Lipika češće puše vjetar nego u Sisku. Prosječne čestine vjetra (%)

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

KARLOVAC SISAK



Prosječne čestine vjetra (%)


0,0

5,0

10,0

15,0

20,0N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

ČAZMA LIPIK

0

0,5

1

1,5

2

2,5N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

KARLOVAC SISAK




U prosječnoj jačini vjetra nema znatnijih razlika među promatranim postajama. U Sisku i

Lipiku pušu podjednako jaki vjetrovi, a u Čazmi puše nešto slabiji vjetar. Prosječna jačina

vjetra se kreće od 1.6 do 2.4 bofora, odnosno 1.7 do 3.1 m/s (6,1 do 11,2 km/h). U odnosu

na godišnja doba, nema izraženijeg odstupanja po smjerovima u čestini ni jačini vjetra.

8. OBORINE Oborine su klimatski element koji najizravnije sudjeluje u stvaranju vodnog režima, pa su

tako i bitan element klime područja. Količina i raspored oborina i voda uvjetuje vrstu

vegetacije.

8.1. Godišnje oborine

Prosječne godišnje oborine na području Srednjeg Posavlja, kreću se približno od 800 mm na

najistočnijem dijelu, do 1100 mm na najzapadnijem dijelu. Ukupni raspon prosječne godišnje

oborine je oko 300 mm. Ta razlika je uglavnom uvjetovana promjenom geografskih

koordinata (udaljenost od mora), a manje ili gotovo ništa promjenom nadmorske visine

kišomjernih postaja, obzirom da je promatrano područje uglavnom ravničarsko. Općenito, na

raspored oborina Hrvatske, a posebno kontinentalnog dijela, najviše utječe promjena

nadmorske visine i udaljenost od mora, koja se poklapa s promjenom geografskih

koordinata. Raspon nadmorskih visina kišomjernih postaja na području Srednjeg Posavlja,

0

0,5

1

1,5

2

2,5N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

ČAZMA LIPIK



kreće se od 95 mnm(Stara Gradiška) do približno 200 mnm. Znači, ukupna promjena

nadmorske visine je oko 100 m, a prosječne godišnje oborine oko 300 mm, što ukazuje na

dominantan utjecaj udaljenosti od mora (geografskih koordinata) na količinu oborina. Iz

prikaza je vidljivo smanjenje oborina od zapada prema istoku. Poplavno područje Kupčina

ima prosječnu količinu godišnjih oborina oko 1000 mm, područje Odranskog polja oko 930

mm, područja Žutice i Lonjskog polja oko 920 mm, te poplavno područje Mokro polje oko 870

mm godišnje.

8.2. Mjesečne oborine

Za klimatske specifičnosti i vodnost područja, osim ukupne količine oborina, važan je i

raspored oborina tijekom godine. Za uočavanje godišnjeg rasporeda, odabrano je osam

kišomjernih postaja koje prostorno pokrivaju promatrano područje. Godišnji hod oborina

prikazan je za savsko područje. Maksimalna prosječna mjesečna oborina javlja se u mjesecu

lipnju, što predstavlja dominantnost kontinentalnog oborinskog režima. Kod kupskog

područja, taj se maksimum javlja u mjesecu studenom, što je posljedica maritimnog

oborinskog režima. Minimalna prosječna oborina javlja se na cijelom području u mjesecu

veljači.

Na cijelom promatranom području, veći dio godišnjih oborina padne u toplom dijelu godine,

što je osobina kontinentalnog oborinskog režima. Od zapada prema istoku, kako se

povećava udaljenost od mora i kako prevladava kontinentalana komponenta, tako se i

količine oborina u toplom dijelu godine, u odnosu na ukupne godišnje oborine, lagano

povećavaju.

40

50

60

70

80

90

100

110

120

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

O (

mm

)

Novi Dvori Pleso Sisak Lipik



br. Postaja 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 god

1 Lekenik 62 57 66 78 87 96 89 87 80 74 100 81 956

2 Rugvica 60 54 62 75 82 99 82 94 81 70 94 76 929

3 Ivanić-Grad 59 53 61 77 81 93 89 87 78 69 89 74 911

4 Čazma 57 52 52 73 87 100 80 79 74 65 94 75 888

5 Sisak 52 49 57 74 81 92 78 86 75 65 90 71 872

6 Sunja 65 62 59 81 89 100 92 87 78 74 100 90 978

7 Garešnica 56 50 49 66 82 96 74 81 67 66 85 73 845

8 Lipik 57 53 52 73 88 106 89 78 62 67 79 75 880

106 … max. prosječna mjesečna oborina 49 …min. prosječna mjesečna oborina

Tablični prikaz prosječnih mjesečnih količina oborina u mm

br. postaja 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 max.

1 Lekenik 40,6 34,3 45,8 45,3 51,6 59,6 103 59,2 45,0 49,8 59,0 43,6 103

2 Rugvica 38,9 27,6 40,2 48,4 40,2 80,9 70,6 61,2 70,2 53,6 73,2 43,4 80,9

3 Ivanić-Grad 44,0 27,0 58,6 41,1 39,2 67,8 75,0 138 65,0 40,4 62,0 40,6 138

4 Sisak 28,2 26,6 38,8 40,1 85,2 66,5 49,5 73,9 48,1 58,9 82,8 47,8 85,2

Tablični prikaz maksimalnih dnevnih količina oborina u mm



8.3. Dnevni intenziteti oborina

Dnevni intenziteti oborina, posebno maksimalnih, za razmatrano područje zanimljivi su sa

stajališta stvaranja vlastitih velikih voda. Maksimalne dnevne količine oborina prikazane su u

tablici za razdoblje od 1959. do 1989. godine. Iz tablice je vidljivo da su maksimalne dnevne

količine oborina vezane isključivo za topli dio godine. Jake jednodnevne kiše mogu iznositi

od 40 do 100% i više od prosječne mjesečne oborine.

8.4. Snijeg

Broj dana sa snijegom, za meteorološke postaje Lekenik i Sisak, u prosjeku je 42 dana

godišnje. Najveći prosječni broj dana sa snježnim pokrivačem javlja se isključivo u siječnju.

Prvi snijeg se najčešće javlja početkom mjeseca prosinca, znatno rijeđe krajem studenog.

Posljednji dani sa snijegom u razmatranom području, završavaju uglavnom u prvoj polovici

ožujka. Najveće maksimalne visine snijega vezane su isključivo za siječanj i veljaču. Srednja

maksimalna visina snijega cijelog područja kreće se oko 30 cm, a najviša maksimalna do 78

cm.

broj dana sa sniježnim pokrivaćem visina snijega u cm

mjeseci Postaja 1 2 3 4 11 12 god srednja max apsol. max.

Lekenik 16 11 3 0 3 9 42 33 74

Sisak 17 10 4 0 3 9 42 29 78

9. KLIMATSKE ZNAČAJKE PODRUČJA Prethodno pojedinačno razmatrani klimatski elementi, u svom zajedničkom djelovanju,

određuju klimu područja. Na prostoru Srednjeg posavlja padne više oborina nego što se

ishlapljuje, pa po Penck-u ovo područje spada u fraetički tip humidne klime.

Veličinu humidnosti moguće je uočiti i dobro pratiti prostorno i vremenski (unutar godine),

korištenjem Fosterovog dijagrama. Formiran Fosterov dijagram, s podacima o temperaturi

zraka i oborinama za pet razmatranih klimatskih postaja, prikazan je na slici . Za dvije krajnje

postaje, Karlovac i Lipik, naznačeni su mjeseci, kako bi se lakše pratile promjene unutar

godine. Kod ostalih postaja je isti slijed.



KLIMATSKE KARAKTERISTIKE PO E.E. Fosteru

-5

0

5

10

15

20

25

40 50 60 70 80 90 100 110 120 130

srednje mjesečne oborine mm

sred

nje

mje

sečn

e te

mpe

rtur

e zr

aka

°C

Karlovac Sisak Zagreb Čazma Lipik

hlad

nasv

ježa

blag

ato

pla

K

L

I

M

A

subhumidna klima humidna klima

vrlo vlažna klima1

2

3

4

5

6

78

9

10

11

12

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

Slika 18


Datum :11/01 Elaborat br. : 12-34/1-01.

Iz odnosa srednjih mjesečnih temperatura zraka i srednjih mjesečnih oborina, rezultiraju

osnovne značajke klime u pogledu vlažnosti i topline. Iz prikazanog dijagrama je vidljivo, da

na studiranom području prevladava pretežno humidna klima. Samo u mjesecu studenom,

prosincu i siječnju na promatranom području prevladava vrlo vlažna klima. Područje Karlovca

vrlo vlažnu klimu ima još u veljači i ožujku.

Što se tiče topline, prema Fosterovom dijagramu, u siječnju prevladava uglavnom hladna

klima, u veljači i ožujku svježa, u travnju, svibnju, rujnu i listopadu blaga, a u lipnju, srpnju i

kolovozu topla klima. Stvarnost ovo u potpunosti potvrđuje.

Razdoblje vegetacije ima humidnu, pretežno blagu i toplu klimu.

U području Parka prirode Lonjsko polje, susreću se jadranski (maritimni) i panonski

(kontinentalni) toplinski i pluviometrički sustavi . Na meteorološke prilike utječe i reljef tog

područja, t.j. promjene njegova oblika i visine. U tipičnim uvjetima morske klime, najviše kiše

padne u mjesecu listopadu i studenom, i one su vrlo obilne. U uvjetima kontinentalne klime,

najviše kiše padne u lipnju, i ona nije tako obilna kao u uvjetima morske klime.

Općenito, količina oborina raste s povećanjem nadmorske visine, a temperatura pada.

Godišnja količina oborina u nizinskom području Srednjeg Posavlja, kreće se u rasponu od

845 do 978 mm, ili prosječno oko 907 mm na godinu. Smanjenje količine oborina, stvara

relativno pravilan gradijent, koji se smanjuje idući od zapada prema istoku.

Godišnje temperature pokazuju pravilnu krivulju, najviše su u srpnju (max 39,2°C), a najniže

u siječnju (min –30,3°C). Prosječna temperatura u srpnju iznosi 20,4o C, u siječnju –0,8o C,

a godišnja prosječna temperatura cijelog područja iznosi 10,5o C. Prosječna godišnja

vlažnost je 81%, najveća je u prosincu 88%, a najmanja u travnju 75%. Evapotranspiracija u

porječju Save, kreće se u rasponu između 567 mm i 578 mm na godinu (vrijednosti dobivene

empirijskim metodama).

10. METEOROLOŠKA POSTAJA OPEKE

Meteorološka postaja Opeke nalazi se u istoimenom poplavnom području, a unutar Parka

prirode Lonjsko polje. To je klimatska postaja za koju postoje mjereni podaci od 1971. do

1998. godine. Svi podaci predočeni su tabelarno i grafički. Srednja godišnja temperatura

zraka iznosi 9,9°C, što je niže od srednje temperature za Sisak, Čazmu i Lipik. Najviše

srednje temperature evidentirane su u srpnju (32,5°C), a najniže u siječnju (-10,8°C) i

prosincu. Temperatura zraka ispod 0°C zabilježena je jednom u mjesecu svibnju, i jednom u

rujnu. Iz godišnjeg hoda srednjih vrijednosti relativne vlažnosti zraka, vidljivo je, da se



maksimalna vrijednost javlja u mjesecu prosincu (88%), a minimalna u travnju (72%).

Srednja godišnja vlažnost zraka iznosi 82%. Brojčani podaci srednjih mjesečnih vrijednosti

naoblake ukazuju, da najviše oblačnih dana ima u prosincu, a najmanje u srpnju.

Godišnja količina oborina, zabilježenih u meteorološkoj postaji Opeke, kreće se u okviru od

659 do 1131 mm. Prosječno, to je količina od 897 mm. Maksimalna prosječna mjesečna

oborina padne u mjesecu lipnju (100 mm), a minimalna se javlja u mjesecu veljači (52 mm).

Iz grafičkog prikaza, uočljiva je pojava još jednog oborinskog maksimuma, u mjesecu

studenom, što je posljedica oslabljenog utjecaja maritimnog oborinskog režima.

Broj dana u godini sa snijegom (38 dana), nešto je manji od ranije obrađivanih postaja.

Najveći prosječni broj dana sa snijegom, odnosi se također na mjesec siječanj (12 dana).



OPEKE SREDNJE MJESEČNE I GODIŠNJE TEMPERATURE ZRAKA

god I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII sred

71 -1.0 3.0 2.8 11.5 16.0 17.8 19.5 19.9 12.7 8.1 4.2 0.1 9.55 72 -0.9 4.1 7.6 10.8 14.7 18.8 19.5 18.1 12.8 8.7 5.6 1.0 10.1 73 -0.3 2.1 4.8 8.5 15.9 18.2 19.3 18.6 15.6 8.9 2.4 0.3 9.5 74 1.4 5.5 7.2 9.2 13.4 16.8 18.9 20.2 15.5 7.3 5.7 2.4 10.3 75 2.6 1.1 7.5 10.1 15.7 17.2 19.5 18.4 17.8 9.7 4.3 0.9 10.4 76 0.0 0.3 1.8 10.4 14.6 17.2 19.8 16.0 14.0 10.9 7.1 1.6 9.5 77 2.3 5.3 8.8 9.3 15.1 18.1 19.0 19.0 12.7 11.0 5.9 -0.8 10.5 78 0.1 0.4 6.8 9.4 13.1 17.3 18.2 17.5 14.0 9.6 1.7 0.9 9.1 79 -1.7 2.6 8.0 9.0 15.3 19.9 18.2 17.8 15.0 9.1 5.6 3.6 10.2 80 -1.5 2.6 5.7 7.8 12.3 17.6 18.6 18.9 14.8 10.2 3.7 -1.4 9.1 81 -3.0 0.0 8.9 10.1 14.7 18.3 19.2 18.8 16.1 12.6 4.2 1.3 10.1 82 -2.0 -0.9 5.0 7.6 15.7 19.6 20.1 19.0 18.4 11.8 5.4 4.1 10.3 83 2.2 -0.8 6.3 12.7 16.9 17.6 21.4 19.5 15.1 10.0 2.4 0.8 10.3 84 0.1 0.3 4.6 9.7 13.7 16.8 18.1 18.0 15.3 11.9 5.6 0.5 9.6 85 -5.3 -3.9 4.8 10.4 16.2 16.4 19.6 19.0 15.3 9.1 3.0 3.8 9.0 86 0.5 -3.5 3.3 11.5 17.3 17.1 18.5 19.9 14.4 9.4 5.3 -1.0 9.4 87 -3.7 0.9 1.1 10.4 13.5 18.2 21.2 18.2 17.8 11.3 5.0 0.7 9.6 88 3.4 3.3 5.3 15.4 17.6 21.4 19.6 15.5 10.2 0.2 0.3 9.4 89 -1.0 4.0 8.5 12.0 13.8 16.6 20.1 19.3 15.2 9.8 3.8 2.4 10.4 90 0.0 5.9 8.4 9.9 15.7 17.7 18.8 18.6 13.9 10.9 6.1 1.1 10.6 91 0.7 -2.2 8.4 8.5 11.8 18.5 20.9 19.4 17.1 9.2 6.2 -1.8 9.7 92 0.6 3.6 6.3 11.1 15.5 18.4 20.1 22.4 15.6 10.5 7.0 0.9 11.0 93 -0.2 -0.5 4.5 11.3 16.7 18.7 19.4 19.3 15.3 11.7 2.0 1.6 10.0 94 2.3 1.8 9.7 10.8 15.6 18.8 21.8 21.3 17.8 9.0 7.3 1.8 11.5 95 -0.1 5.2 5.2 10.9 14.3 17.5 22.1 18.6 14.6 11.6 4.2 1.6 10.5 96 -1.1 -1.3 2.8 10.4 16.1 19.2 18.3 19.2 12.5 11.3 7.2 -1.3 9.4 97 -1.2 3.5 5.8 6.6 15.8 19.4 2.0 19.5 15.3 8.6 5.5 2.5 8.6 98 2.2 4.0 4.5 11.8 14.7 19.9 20.6 20.5 15.1 11.8 3.4 -2.9 10.5

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 sred -0.2 1.7 5.9 9.7 15.0 18.0 19.1 19.1 15.2 10.2 4.6 0.9 9.9

Amax 13.8 15.7 22.0 24.0 28.2 30.5 32.5 31.9 28.7 24.0 20.1 14.4 Amin -10.6 -9.0 -5.5 -1.0 3.5 7.1 9.3 8.2 4.2 -1.9 -5.9 -10.8



OPEKE VISEGODIŠNJI PREGLED APSOLUTNIH MAKSIMALNIH TEMPERATURA

god I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII max 71 13.9 14.5 21.5 25.0 29.2 28.5 31.5 33.5 25.5 29.3 22.0 11.7 23.8 72 4.5 16.6 24.0 25.5 29.0 29.5 32.2 32.3 27.5 24.9 19.7 17.0 23.6 73 8.4 13.7 19.6 22.8 31.7 31.0 33.1 31.0 30.8 23.0 20.5 13.2 23.2 74 10.0 17.7 24.7 22.5 26.1 28.7 33.0 32.5 28.8 16.5 20.6 13.4 22.9 75 15.8 14.4 18.8 24.0 28.5 30.5 30.6 28.9 29.7 27.2 18.1 15.2 23.5 76 15.5 16.1 19.5 26.0 26.9 30.0 33.0 26.7 28.0 25.5 19.9 14.5 23.5 77 14.5 18.2 26.0 28.6 29.0 31.5 30.0 29.6 27.6 25.4 23.0 11.2 24.6 78 12.4 16.5 23.0 25.1 25.5 29.1 30.5 31.7 29.9 22.5 14.2 15.4 23.0 79 19.0 13.7 22.6 22.1 31.0 30.9 32.2 32.9 27.8 26.5 20.1 16.4 24.6 80 14.6 14.5 21.4 22.0 24.0 30.5 31.0 32.6 27.3 23.4 17.0 8.5 22.2 81 9.0 14.5 24.6 23.6 27.7 31.2 31.5 32.5 32.0 25.5 21.5 19.0 24.4 82 15.2 12.2 19.5 24.5 27.5 32.0 35.0 31.4 31.2 23.5 18.6 18.4 24.1 83 16.5 10.3 23.4 26.6 32.0 30.0 34.1 33.5 29.9 27.0 18.4 16.6 24.9 84 15.0 10.0 21.1 23.2 28.0 29.1 33.0 31.6 29.8 25.4 21.2 8.9 23.0 85 18.7 14.4 19.2 26.8 28.6 30.6 34.4 33.3 28.3 27.1 23.2 19.5 25.3 86 15.1 10.5 21.3 26.9 28.4 28.8 31.1 32.5 29.2 23.0 17.8 14.1 23.2 87 10.6 13.3 20.2 25.0 26.3 32.0 34.7 30.7 31.0 25.4 18.6 15.3 23.6 88 18.5 19.5 19.2 26.5 28.8 35.0 36.0 28.4 23.6 16.1 11.6 21.9 89 13.2 20.0 27.0 25.1 26.0 28.0 32.2 31.1 27.7 24.1 22.6 23.4 25.0 90 17.7 21.2 24.9 22.5 28.3 32.1 33.7 31.1 29.3 25.5 20.0 12.0 24.9 91 16.8 14.7 24.6 21.4 25.5 33.1 32.7 31.0 31.1 23.1 19.8 6.3 23.3 92 13.1 16.4 19.7 28.0 27.6 29.0 31.4 35.3 28.7 23.8 19.6 20.0 24.4 93 15.9 11.8 24.9 25.7 29.5 30.6 34.7 33.9 28.4 27.3 20.6 15.8 24.9 94 18.5 19.7 25.1 24.8 29.8 32.6 32.6 34.7 31.5 26.0 21.4 13.6 25.9 95 17.0 19.0 21.6 27.4 28.1 30.7 32.0 30.6 26.1 25.9 19.0 18.4 24.7 96 9.0 13.4 16.9 27.2 31.4 32.4 31.0 30.1 22.4 24.4 24.8 14.0 23.1 97 3.8 19.3 20.4 23.3 29.7 31.7 30.7 29.7 29.2 26.4 22.4 13.2 23.3 98 15.3 22.1 20.2 26.2 28.0 32.4 32.9 33.5 27.7 22.3 6.2 22.2

OPEKE 13.8 15.7 22.0 24.0 28.2 30.5 32.5 31.9 28.7 24.0 20.1 14.4 23.8



OPEKE VISEGODIŠNJI PREGLED APSOLUTNIH MINIMALNIH TEMPERATURA

god I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII min 71 -19.0 -11.5 -10.5 -0.3 6.0 5.5 8.5 9.5 1.4 -6.7 -12.1 -9.8 -3.3 72 9.4 -5.0 -7.5 -1.0 4.4 7.5 10.0 8.4 2.0 -4.4 -4.5 -10.1 0.8 73 -10.8 -5.5 -5.0 -2.7 2.3 8.9 8.5 9.3 4.6 -4.5 -8.5 -14.6 -1.5 74 -6.1 -5.0 -4.5 -2.4 2.0 5.1 9.0 7.5 5.1 0.0 -3.0 -5.5 0.2 75 -5.2 -9.0 -5.0 1.5 4.9 4.9 8.9 10.0 8.0 0.0 -10.1 -8.5 0.0 76 -13.6 -11.9 -15.0 0.9 0.0 5.5 7.5 6.5 5.0 -1.9 -4.0 -15.7 -3.1 77 -6.5 -10.0 -4.7 -1.6 3.0 3.2 9.5 7.0 -1.5 -0.5 -5.0 -14.2 -1.8 78 -8.5 16.0 -4.0 0.0 0.0 8.4 7.5 8.5 2.0 -2.5 -3.8 -14.5 0.8 79 -17.4 -5.5 -4.0 -2.5 -1.2 11.5 8.0 6.5 0.4 -5.8 -3.1 -4.1 -1.4 80 -14.5 -6.5 -6.5 -1.2 3.9 9.0 7.9 6.4 4.4 0.0 -6.5 -14.0 -1.5 81 -15.0 -10.6 -4.2 -2.0 1.5 8.0 9.5 6.3 7.0 0.0 -5.0 -10.8 -1.3 82 -12.5 -10.0 -5.0 -2.8 2.5 8.0 10.0 9.0 10.5 2.0 -5.0 -4.6 0.2 83 -6.1 -12.0 -6.2 0.0 6.2 6.0 9.0 8.5 3.5 -1.9 -10.5 -7.5 -0.9 84 -9.0 -6.6 -5.5 0.3 2.9 7.4 6.8 7.2 6.4 1.1 -5.2 -6.9 -0.1 85 -23.0 -20.5 -0.6 -0.6 1.0 5.8 9.0 8.6 4.2 -1.7 -4.0 -9.3 -2.6 86 -8.8 -19.6 -7.6 -2.0 6.6 4.7 8.5 7.5 3.6 -1.6 -2.8 -14.8 -2.2 87 -20.3 -12.0 -11.6 0.4 3.6 7.8 9.8 8.6 1.9 -0.2 -3.5 -11.2 -2.2 88 -5.7 -6.5 -4.1 6.1 8.0 11.2 8.0 6.9 -3.9 -16.6 -13.1 -0.8 89 -8.8 -5.3 -2.1 2.2 2.9 6.3 9.1 9.2 7.0 -0.3 -10.7 -13.3 -0.3 90 -8.1 -3.6 -2.7 0.3 3.0 5.0 7.6 8.3 3.0 -3.2 -1.8 -7.2 0.1 91 -9.9 -16.7 -1.5 -1.4 4.6 7.6 9.2 10.2 5.4 -4.1 -5.2 -13.1 -1.2 92 -6.9 -6.9 -4.6 -2.4 5.0 10.0 11.5 11.3 3.8 -2.0 -2.3 -14.2 0.2 93 -20.4 -12.3 -10.5 -0.2 7.0 9.2 8.8 7.0 7.0 0.8 -6.4 -10.0 -1.7 94 -10.5 -13.6 -1.4 -0.4 2.5 6.2 12.8 9.4 6.6 -1.4 -1.3 -7.9 0.1 95 -11.0 -6.1 -4.1 -3.0 0.9 10.0 14.4 4.5 0.6 -3.3 -8.5 -7.7 -1.1 96 -8.9 -17.7 -6.8 -3.2 5.7 7.2 6.7 10.2 2.2 -2.3 -3.8 -20.2 -2.6 97 -12.7 -9.7 -3.0 -4.4 5.4 2.7 12.0 10.7 2.6 -5.3 -6.6 -5.3 -1.1 98 -8.3 -8.3 -6.4 -0.8 5.0 8.7 8.3 6.7 4.3 -6.2 -12.9 -0.8

OPEKE -10.6 -9.0 -5.5 -1.0 3.5 7.1 9.3 8.2 4.2 -1.9 -5.9 -10.8 -1.0



S R E D N JE M JE S EČN E T E M P E R AT U R E Z R AK Am eteoro loška posta ja O P E K E

-2.0

0 .0

2 .0

4 .0

6 .0

8 .0

10 .0

12 .0

14 .0

16 .0

18 .0

20 .0

22 .0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

m jesec i

tem

pera

tura

C

s red



KARAKTERISTIČNE TEMPERATURE ZRAKA Cmeteorološka postaja OPEKE

-30.0

-20.0

-10.0

0.0

10.0

20.0

30.0

40.0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

tem

pera

tura

C

sred Amax Amin



OPEKE SREDNJA MJESEČNA I GODIŠNJA RELATIVNA VLAGA

god I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII sred 71 87 77 77 74 81 79 78 83 86 81 83 92 82 72 92 86 71 77 79 79 86 87 87 83 84 85 83 73 83 78 72 76 72 82 81 84 85 85 80 85 80 74 92 80 78 72 82 81 82 86 88 90 86 90 84 75 83 75 74 73 82 83 84 86 87 91 86 86 83 76 83 85 74 72 77 81 79 85 88 90 87 87 82 77 87 82 74 76 78 77 81 82 84 86 89 89 82 78 90 85 77 76 83 79 81 83 85 88 92 92 84 79 80 85 76 75 72 81 84 84 87 83 89 88 82 80 85 84 79 78 82 80 80 84 86 86 88 88 83 81 79 82 76 74 79 82 80 84 88 82 81 86 81 82 83 81 75 73 72 76 82 85 87 89 86 85 81 83 81 79 72 70 72 79 80 82 83 81 84 84 79 84 88 85 76 73 80 76 82 83 85 87 87 89 83 85 82 76 84 72 76 80 79 81 82 85 89 86 81 86 84 86 85 74 78 84 84 84 87 85 89 90 84 87 83 83 72 78 80 79 76 82 83 85 90 91 82 88 89 82 75 77 80 74 77 85 87 84 90 75 89 95 84 72 75 81 83 81 86 87 85 82 83 83 90 85 75 70 76 75 81 82 79 84 86 88 87 81 91 86 79 77 79 78 76 82 86 80 85 87 86 82 92 85 76 70 67 73 80 81 76 80 88 86 87 79 93 82 78 73 71 77 79 77 82 88 89 91 90 81 94 87 81 72 80 78 81 81 83 87 90 89 90 83 95 87 82 83 79 84 87 81 86 89 89 87 90 85 96 92 83 79 77 82 78 80 84 90 86 85 90 84 97 93 78 73 75 73 81 82 83 83 84 88 91 82 98 88 74 70 75 79 0.8 81 82 88 86 88 91 75

OPEKE 86 81 75 72 78 77 81 83 86 86 87 88 82



GODIŠNJI HOD RELATIVNE VLAGE ZRAKA (%)

60

65

70

75

80

85

90

95

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

rela

tivna

vla

žnos

t zra

ka (%

)

OPEKE



OPEKE SREDNJE MJESEČNE I GODIŠNJE OBLAČNOSTI

god I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII sred 71 8.2 7.7 7.5 5.3 4.1 5.2 3.4 2.4 4.8 3.0 7.1 6.0 5.4 72 9.1 7.6 4.4 6.4 5.0 4.2 5.8 5.1 5.7 6.9 6.4 7.5 6.2 73 7.9 6.4 5.5 6.3 5.0 5.8 4.0 4.0 4.1 5.4 4.7 7.2 5.5 74 7.6 6.3 5.8 5.7 5.6 5.1 3.5 3.4 4.0 7.2 6.1 7.3 5.6 75 5.5 3.9 6.0 4.8 4.5 6.1 3.7 4.8 2.7 6.0 8.1 7.7 5.3 76 7.1 7.2 4.5 6.2 5.4 6.7 5.6 7.1 8.4 6.7 6.2 7.9 6.6 77 7.0 5.1 3.1 4.1 3.6 3.1 2.5 2.9 3.1 3.5 6.1 6.7 4.2 78 8.0 6.8 5.5 7.0 6.0 4.9 3.6 4.4 4.8 6.1 8.8 8.5 6.2 79 7.9 6.7 6.4 5.3 3.7 4.3 5.0 4.1 5.0 6.1 8.5 8.6 6.0 80 8.9 7.0 7.5 6.7 6.8 5.6 4.5 5.1 4.5 7.1 7.9 8.2 6.7 81 6.4 7.2 6.9 5.9 5.1 5.6 5.0 5.2 7.7 6.9 6.8 8.9 6.5 82 8.3 7.5 6.4 7.1 4.4 5.1 5.9 5.7 5.7 8.4 8.4 8.7 6.8 83 7.0 6.0 5.8 6.2 6.1 6.4 8.5 8.1 4.5 84 9.2 7.4 6.7 6.7 5.1 4.4 4.0 5.1 5.9 8.4 5.2 85 8.1 6.1 7.5 5.9 5.1 6.2 2.6 3.7 5.1 8.6 6.7 5.5 86 6.8 8.3 7.7 5.9 5.0 6.6 5.1 6.1 8.2 5.0 87 7.2 5.9 5.9 6.9 4.0 4.6 7.5 8.6 7.4 4.8 88 8.2 6.9 6.8 5.9 3.5 3.9 5.3 6.6 7.2 7.4 5.1 89 8.7 8.0 6.2 7.0 6.6 5.6 6.5 6.1 4.6 5.2 6.6 5.9 90 6.8 4.4 4.9 6.6 5.8 5.8 4.7 2.3 5.4 5.4 8.3 8.1 5.7 91 6.4 5.2 7.0 6.5 6.7 4.6 5.0 4.8 5.1 6.6 8.2 5.3 6.0 92 6.6 5.4 5.6 5.6 5.2 6.0 3.4 2.2 3.1 7.4 6.9 7.3 5.4 93 4.5 4.5 5.0 5.4 3.9 4.5 3.9 3.3 5.4 6.7 8.6 7.3 5.3 94 6.5 6.5 4.7 6.7 5.5 4.9 4.2 3.3 4.6 6.8 7.1 6.8 5.6 95 6.9 5.2 6.5 5.8 6.1 5.9 2.8 4.9 6.6 5.2 7.2 9.5 6.1 96 8.7 5.7 6.2 6.1 5.4 4.1 4.2 5.6 7.5 6.9 6.4 8.3 6.3 97 8.9 4.0 4.7 5.6 4.1 5.1 4.9 4.4 3.3 5.8 7.4 7.7 5.5 98 5.5 3.6 4.8 5.9 5.2 4.2 3.4 3.3 6.7 6.2 8.0 7.3 5.3

OPEKE 6.6 6.1 5.9 5.6 5.2 4.9 3.9 4.0 5.0 6.2 6.8 7.6 5.6



GODIŠNJI HOD NAOBLAKE

3

4

5

6

7

8

9

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

naob

laka

(des

etin

e)

OPEKE



OPEKE MJESEČNE I GODIŠNJE KOLIČINE OBORINE (I)

god I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII suma 71 56.9 24.9 66.0 59.4 69.0 78.6 76.5 65.0 49.8 16.4 105.6 20.5 688.6 72 48.0 77.3 21.7 102.2 86.5 96.2 227.3 227.9 54.8 54.4 126.9 7.8 1131.073 54.7 67.3 11.1 128.1 14.8 133.1 75.3 12.2 48.7 32.0 88.3 90.3 755.9 74 52.4 22.7 39.5 34.7 101.6 120.4 75.4 130.9 128.1 246.4 52.8 32.6 1037.575 14.7 32.2 24.3 84.0 135.7 57.2 131.9 88.2 28.7 117.1 52.5 22.5 789.0 76 54.2 17.4 69.5 83.3 55.5 118.0 47.4 94.3 84.7 60.9 66.5 104.8 856.5 77 59.8 80.6 68.2 49.9 79.5 105.9 118.5 66.4 42.9 69.1 132.8 86.3 959.9 78 51.0 69.1 61.3 60.6 124.4 52.0 64.1 32.8 93.4 34.7 24.3 78.5 746.2 79 123.4 106.7 44.9 55.8 12.3 82.2 146.6 74.8 54.0 62.7 105.4 113.2 982.0 80 55.5 34.0 59.1 126.9 97.4 83.0 50.4 73.6 73.0 126.3 157.3 100.7 1037.281 54.6 63.6 90.7 34.2 107.4 153.2 69.0 48.2 137.6 63.3 73.3 125.8 1020.982 17.1 13.4 70.4 74.8 46.5 89.6 97.0 88.5 22.2 100.1 39.6 163.2 822.4 83 40.2 102.6 70.0 22.3 43.0 76.4 76.1 56.7 65.4 53.3 22.1 31.0 659.1 84 178.5 53.2 55.9 80.6 158.4 71.5 105.8 45.7 114.4 106.5 85.3 30.5 1086.385 49.1 44.5 92.0 76.0 46.7 122.4 21.8 85.1 54.6 17.8 153.6 64.6 828.2 86 82.4 85.4 55.2 80.6 75.5 216.8 74.7 109.8 34.6 108.4 13.8 32.9 970.1 87 103.0 51.9 53.9 97.5 165.9 46.4 26.2 61.7 55.2 38.6 149.3 50.8 900.4 88 56.4 124.6 81.7 44.3 27.0 76.4 14.1 78.5 65.6 76.5 51.3 38.4 734.8 89 6.4 21.1 48.5 75.0 151.0 84.5 128.9 157.3 94.3 34.0 28.7 24.0 853.7 90 13.0 29.4 61.9 47.5 44.2 107.6 94.7 41.5 85.5 54.8 133.1 74.4 787.6 91 43.1 50.0 48.2 52.4 154.6 44.5 129.0 67.9 46.5 149.7 128.4 23.1 937.4 92 15.7 43.9 91.0 43.2 18.4 131.3 91.0 0.4 23.6 209.8 153.7 72.6 894.6 93 23.9 11.0 60.4 65.6 44.7 106.9 63.0 128.4 106.9 108.3 193.1 144.8 1057.094 69.3 64.1 34.5 81.4 35.2 125.8 74.2 92.3 90.4 80.6 15.7 73.2 836.7 95 85.5 61.3 42.3 42.6 112.0 172.5 16.6 85.7 145.1 9.1 63.7 105.1 941.5 96 83.2 47.2 40.4 68.5 96.2 27.4 70.5 69.3 191.3 51.0 137.0 80.1 962.1 97 65.3 49.6 27.5 71.1 81.6 136.1 97.0 52.3 28.5 79.6 122.9 108.1 919.6 98 89.4 10.1 57.0 66.7 101.8 87.2 67.6 45.1 142.1 130.8 63.2 59.8 920.8

OPEKE 59 52 55 68 82 100 83 78 77 82 91 70 897



M JE S EČN E K O L IČ IN E O B O R IN E

40

45

50

55

60

65

70

75

80

85

90

95

100

105

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

m jesec i

količ

ina

O P E K E



OPEKE VISEGODIŠNJI PREGLED BROJA DANA SA SNIJEGOM >=1 CM

god I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII zbroj71 27 0 7 0 0 0 0 0 0 0 11 5 50 72 13 0 1 0 0 0 0 0 0 0 3 0 17 73 3 9 0 0 0 0 0 0 0 0 8 10 30 74 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 2 4 75 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 2 76 11 15 12 0 0 0 0 0 0 0 0 4 42 77 2 3 2 0 0 0 0 0 0 0 4 9 20 78 11 12 1 0 0 0 0 0 0 0 4 13 41 79 26 4 1 0 0 0 0 0 0 0 0 1 32 80 23 0 2 0 0 0 0 0 0 0 4 20 49 81 17 23 4 0 0 0 0 0 0 0 2 25 71 82 12 5 1 2 0 0 0 0 0 0 0 8 28 83 2 22 1 0 0 0 0 0 0 0 1 9 35 84 22 25 0 0 0 0 0 0 0 2 0 7 54 85 26 18 6 0 2 2 2 2 2 0 8 9 67 86 24 22 21 2 0 0 0 0 0 0 0 12 81 87 21 17 2 0 0 0 0 0 0 0 0 10 50 88 1 6 8 0 0 0 0 0 0 0 10 7 32 89 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 8 0 10 90 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 10 10 91 2 17 0 1 0 0 0 0 0 0 0 2 22 92 10 4 0 0 0 0 0 0 0 0 0 4 18 93 15 8 10 0 0 0 0 0 0 0 18 22 73 94 13 14 0 0 0 0 0 0 0 0 0 9 36 95 8 0 1 0 0 0 0 0 0 0 1 14 24 96 21 21 4 3 0 0 0 0 0 0 4 19 72 97 31 7 0 3 0 0 0 0 0 0 1 4 46 98 0 4 2 0 0 0 0 0 0 2 6 30 44

OPEKE 12.25 9.18 3.07 0.39 0.07 0.07 0.07 0.07 0.07 0.14 3.39 9.50 37.86



B R O J D AN A S A S N IJE G O M >=1 C M

-1 .0

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

5.0

6.0

7.0

8.0

9.0

10.0

11.0

12.0

13.0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

m jesec i

visi

na (c

m)

O P E K E



2.3. HIDROLOGIJA

2.3.1. POVRŠINSKE VODE 1. OPĆENITO 1.1 Osnovne hidrološke značajke rijeke Save Ukupna slivna površina koja gravitira rijeci Savi do ulaza u Hrvatsku iznosi 10.630 km2, ili do

vodomjernog profila Zagreb 12.450 km2, sa srednjom apsolutnom visinom sliva 543 mnm i

prosječnim padom sliva 3,75 m/km’. Ovaj dio sliva Save, sa svojim morfološko-hidrološko-

klimatološkim i drugim osobinama, određuje režim voda rijeke Save na ulazu u Hrvatsku,

odnosno na ulazu u Zagrebačko područje. Sava dolazi kao bujični vodotok s izrazitom

nestacionarnošću toka, posebno kod velikih voda. Najniža protoka u Zagrebu u razdoblju od

1926. do 1995. godine iznosila je 46,5 m3/s (Podsused 43,7 m3/s), a najveća 3.126 m3/s

(Podsused 3.332 m3/s). Razlika je u prosjeku oko 70 puta između najmanje i najveće protoke

Save na širem području grada Zagreba, što ukazuje na velike oscilacije vodnosti tijekom

godine.

Ukupna slivna površina promatranog područja, na izlaznom vodomjernom profilu Mačkovac

iznosi 40.838 km2, a srednja apsolutna visina sliva je 402 mnm s prosječnim padom sliva

1,66 m/km’. Nizvodno u Mitrovici (F=87.800 km2 ), srednja apsolutna visina sliva iznosi 570

mnm. Kretanje srednje visine sliva (543, 402 i 570 mnm) ukazuje, da zaobalje srednjeg toka

Save predstavlja prirodnu depresiju za prihvaćanje velikih voda. Ta depresija, ekspanzijsko

područje Srednjeg Posavlja, ima snažno retardacijsko djelovanje.

Međusliv Save, od vodomjernog profila Zagreb do vodomjernog profila Mačkovac, s desne

strane čine veći pritoci Kupa i Una, a s lijeve strane Česma i Ilova, te još niz manjih vodotoka

koji neposredno gravitiraju prostorima ekspanzije velikih voda Save.

Ukupna veličina sliva Kupe na utoku u Savu iznosi 10.032 km2 sa srednjim padom sliva 3,12

m/km’, a rijeke Une 9.368 km2 sa srednjim padom sliva 3,35 m/km’.



1.2. Osnovne postavke sistema zaštite od poplave Srednjeg Posavlja Nekontrolirani režim velikih voda rijeke Save na području Srednjeg Posavlja, te učestale

štete od poplava grada Zagreba, Siska i Karlovca, tražili su rješenja koja će omogućiti

njihovu zaštitu od velikih voda. Na prostoru od ušća Sutle u Savu do Mačkovca kod Gradiške

(Odransko polje, Lonjsko polje, Mokro polje, Ribarsko polje, područje Kupčine), prosječno je

godišnje plavljeno 205.000 ha zemljišta. S frekvencijom 2% čak 280.000 ha. Akumulacijsko-

retencijske zapremine, procjenjene su za 50-godišnju veliku vodu sa 1.780 hm3, a za 100-

godišnju veliku vodu sa 1.975 hm3. Plavljeni prostori smješteni su između kota 85 i 138

mnm., a prate riječni tok Save na dužini od 250 km. Zadatak sistema Srednjeg Posavlja je da

zamjeni prirodne ekspanzijske prostore, tako da dođe do poboljšanja režima velikih voda

frekvencije 1%. Predviđeno je, da se u stihijskim ekspanzijskim prostorima kontrolira i

manipulira s vodnim masama u retencijskim prostorima ukupnog volumena od 1.805 hm3 i

površine 58.800 ha. Redukcijom vodnih valova u tim prostorima, sniziti će se nivoi do

tolerantne granice u ključnim točkama sistema (Zagreb, Karlovac, Sisak, Jasenovac,

Mačkovac).

Rješenje obrane od poplave Srednjeg Posavlja nesumnjivo poboljšava režim voda Save na

njenom srednjem i donjem toku, i ono je ključno i jedino moguće rješenje zaštite ovog

područja od velikih voda. Retencijski prostori mogući su jedino u nizinskom dijelu područja,

jer predviđene i moguće brdske akumulacije gotovo i da nemaju nikakvog efekta na

sploštenje velikog vodnog vala. Retencijsko djelovanje prostora srednjeg toka Save znatno prigušuje vodne valove i

produžuje vrijeme propagacije. Kada bi se isključili ovi prostori, i vodne mase tekle samo

svojim koritom, maksimalne 100-godišnje protoke iznosile bi osjetno više, pogotovo u donjim

dijelovima toka, što se vidi u tablici 1. Da je veličina prirodne retencije ogromna, može se

zaključiti i usporedbom 100-godišnjih protoka u Zagrebu i Mačkovcu, koje su gotovo

podjednake, a slivna površina Save u Mačkovcu je više nego trostruko veća (tablica 1).

Retencijski prostori ne reduciraju i prigušuju samo vodni val Save u Mačkovcu, već povoljno

utječu i na inteferenciju vodnih valova Save i pritoka njenog donjeg toka, što je dodatna

povoljnost za oblikovanje vala velike vode na tom sektoru Save. Predviđeno rješenje obrane

od poplave vodi računa da u sistem zaštite od velikih voda Save uklopi i njen donji tok, te da

se sa smišljenom manipulacijom velikih voda u sistemu Srednjeg Posavlja, visoki vodni režim

Save na njenom donjem toku ne samo održi, već i poboljša.

Osim akumulacijsko-retencijskih objekata, magistralni objekti u sistemu obrane od poplave

Srednjeg Posavlja, su i paralelni odušni kanali Odra i Lonja-Strug, kojima se rasterećuju

velike vode Save i kanal Kupa-Kupa za oterećenje kupskih voda u području Karlovca. Zbog



visokih obala i naseljenosti, kapaciteti Save i Kupe ne daju se značajno povećati, pa je

izgradnja paralelnih odušnih kanala bila nužna. Predviđeno je da se manipulacije s vodnim

količinama u potpunosti kontroliraju s 15 upusno-ispusnih objekata, čime je moguće sniziti

100-godišnje vodne nivoe na donjem toku Save za 11 do 60 cm. Na području srednjeg toka

Save, sistem omogućuje održavanje nepromjenjenog stanja visokih vodostaja, izuzimajući

područje Zagreba i Karlovca na kom se osjetno snizuju vodostaji ekstremno visokih voda.

Sistemom Srednjeg Posavlja stvaraju se mogućnosti objedinjenja svih parcijalnih, tijekom

vremena, provedenih zahvata na zaštiti od velikih voda u jedinstven plan obrane od poplave

Posavine. Planirani objekti u sistemu Srednjeg Posavlja predviđeni su i za prilagodbu za

eventualno energetsko iskorištavanje i plovidbu. Sistem omogućuje fleksibilno manipuliranje

s vodnim masama, ovisno o prognozama i potrebama. Znači, sistem ima kvalitetu svestrane

prilagodbe, od veličine stupnja zaštite od poplave (ovisno o izgrađenosti sistema), do drugih

potreba (na primjer korištenje retencija za oplemenjivanje malih voda).

Poplave nizinskih područja uz srednji tok Save, kod ekstremnih slučajeva, ugrožavale su

280.000 ha zemljišta, gradove Sisak, Zagreb, Karlovac, Jasenovac, te stotinjak naselja u

području domašaja poplava, glavne saobraćajnice (preko 500 km najvitalnijih saobraćajnica,

autoputeva i željezničkih pruga), i sve to s golemim štetama, pa i ljudskim žrtvama. Stoga je

zaštita od velikih voda postala neophodna.

Voda je osnovni činilac jednog od jedinstvenih ekosustava u Evropi, Lonjskog polja. Ali,

zaštita ljudskih dobara, pa i ljudskih života ne može se ostaviti nepredvidivoj vodenoj stihiji.

Realizacija rješenja sistema Srednjeg Posavlja omogućuje obranu od velikih voda naseljenih

i visoko urbaniziranih područja, te korištenje prostora, ali ne zanemaruje i rijetke prirodne

vrijednosti ovog prostora.

1.3. Stanje prije početka izgradnje sistema (“prirodno” stanje) Pod prirodnim stanjem smatra se stanje prije izgradnje pojedinih objekata sistema Srednjeg

Posavlja.

Na području Srednjeg Posavlja u prirodnom stanju, prosječno je godišnje plavljeno 205.000

ha površine, a u prosjeku svakih 50 godina plavilo je 280.000 ha, a svakih 100 godina

292.000 ha.

Veličine plavljenih površina po pojedinim područjima s frekvencijom 2% su slijedeće:

Lonjsko polje 132.650 ha Mokro polje 35.200 ha Ribarsko polje 32.080 ha Odransko polje 44.000 ha Nizine uz Kupu 36.070 ha Ukupno: 280.000 ha



Plavljene površine u prirodnom stanju prikazane su na slici 1.

Za ključne vodomjerne profile na Savi, u tablici 1, dane su protoke prirodnog 100-godišnjeg

stanja (s prirodnim retencijama), i stanja kada bi se isključile prirodne retencije.

Tablica: 1

Površina sliva Stanje (m3/s) Profil (km2) s prirodnim retencijama bez prirodnih retencija

Zagreb Sisak (Crnac) Jasenovac Mačkovac

12.450 22.850 32.860 40.838

3.143 2.540 2.864 3.156

3.650 3.835 4.230 4.520

Za karakteristične profile na Savi, vodni nivoi u prirodnom stanju sadržani su zajedno, radi

usporedbe s aktualnim i konačnim stanjem u tablici 11.

Razine prirodnog stanja u karakterističnim profilima prirodnih retencija za 10-godišnju i 100-

godišnju vodu su slijedeće (mnm):

P = 10 P = 100

Mokro polje: Bročice 94.43 95.19

Trebež 97.56 98.06

Lonjsko polje : Stružec 97.36 97.64

Pos. Bregi 98.30 98.50

Na nekoliko vodomjernih profila duž retencijskih površina mjerili su se vodostaji. Za profile

koji imaju nešto duže razdoblje rada i kontinuirano mjerenje vodostaja, na slici 2, 3 i 4,

prikazani su karakteristični godišnji vodostaji s proračunom trenda. Ovi vodostaji ne pokazuju

neke bitnije promjene. Jedino podaci na vodomjernom profilu Bročice, za kojega se

raspolaže s mjerenjima do 1989. godine, pokazuju lagano smanjenje velikih voda, a porast

malih voda.

Vodomjerna postaja Stružec odabrana je zbog svog položaja i razdoblja rada, te

mogućnošću produženja rada za promatranje visokih vodostaja i poplava. Na osnovu

maksimalnih godišnjih vodostaja (1925-1972.), proračunata je distribucija maksimalnih

vodostaja. Rezultati proračuna u relativnim i apsolutnim (“0” 92,05 mnm) vrijednostima,

sadržani su u tablici 2 i uspoređeni s budućim stanjem.



Tablica: 2

povratno razdoblje vodomjerni profil Stružec P = 100 P = 50 P = 25 P = 10 P = 5

Prirodno stanje cm 559 548 543 531 516 mnm 97.64 97.53 97.48 97.36 97.21 Buduće stanje mnm 98.44 97.63 97.34 96.88 96.42 Razlika (cm) porast 80 10 opadanje 14 46 79

Denivelacija poplavnih visina odnosi se na profil riječne doline Save, kojeg postaja Stružec

može reprezentirati.

Osim nivoa u retenciji, značajna je i dužina trajanja poplava. U promatranom dijelu Lonjskog

polja (profil Stružec) najniža kota terena je 94.50 mnm (šuma Brezovica), i razmatranja

trajanja su vezana na tu kotu.

Na slici 5 za vodomjerni profil Stružec prikazana je krivulja trajanja vodostaja. Iz slike je

vidljivo da spomenutoj repernoj visini odgovara vodostaj u Stružecu od 245 cm (94,50 -

92,05) i traje prosječno godišnje 99,6 dana. Na slici 6 prikazano je godišnje trajanje poplava

u profilu Stružec za različite nadmorske visine.

Iz trajanja poplava u danima za vodomjerni profil Stružec, proračunata je distribucija trajanja

vodostaja u prirodnom stanju. Trajanje plavljenja u danima za karakteristična povratna

razdoblja, za prirodno i promjenjeno stanje, proračunato je za vegetacijsko razdoblje i za

godinu, što je sadržano u tablici 3.

Tablica: 3

trajanje poplave u danima Vodomjerni profil Stružec povratno razdoblje P (godina) prosječno trajanje

Prirodno stanje 5 10 20 50 100 (1925-1972) Vegetacijsko razdoblje 50 65 79 99 110 29 Godina 140 165 185 210 230 100 Buduće stanje (god.) 7 15 18 48 67 20

Trajanje plavljenja u danima za različite visine nivoa i karakteristična povratna razdoblja, za

prirodno i promjenjeno stanje, sadržano je u tablici 4.



KARAKTERISTIČNI GODIŠNJI VODOSTAJI PREVLAŠČICA - STRUŽEC

1941-1962.god.

y = -0,1468x + 476,05r = 0,017

y = 2,0514x + 159,27r = 0,274

y = 1,1316x + 18,805r = 0,556

-100

0

100

200

300

400

500

600

1941 1944 1947 1950 1953 1956 1959 1962

g o d i n e

H (

cm )

Hmax

"0" 92,05 m

Hsr

Hmin



KARKTERISTIČNI GODIŠNJI VODOSTAJI TREBEŽ - TREBEŽ DONJI

1949-1975.god.

y = 0,6709x + 897,31r = 0157

y = 1,8632x + 407,28r = 0,191

y = 1,511x + 69,735r = 0,342

-100

100

300

500

700

900

1100

1949 1952 1955 1958 1961 1964 1967 1970 1973

g o d i n e

H (

cm )

Hm ax

"0" 86,88 m

Hsr

Hm in



KARKTERISTIČNI GODIŠNJI VODOSTAJI VELIKI STRUG - BROČICE

1949-1990.god.

y = -1,65x + 562,5r = 0,229

y = -1,1174x + 227,58r = 0,315

y = 1,0802x + 29,466r = 0,706

-100

0

100

200

300

400

500

600

700

800

1949 1952 1955 1958 1961 1964 1967 1970 1973 1976 1979 1982 1985 1988

g o d i n e

H (

cm )

Hmax

"0" 87,89 m

Hsr

Hmin



KRIVULJA TRAJANJA VODOSTAJA Stružec (1925 - 1972)

0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

500

550

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100trajanje T ( % )

H (

cm )

Hmax = 565,0 cm

Hmin = 16,0 cm

245,0 cm

27,3

% (9

9,6

dana

)

"0" 92,05 m n. J. m.

odgovara najnižoj koti u ovom dijelu Lonjskog polja (94,5 m n.J.m.)

Slika: 5



Trajanje godišnjih poplava u profilu Stružec (prirodno stanje) iznad 94.5, 95.5 i 97.5 m n.J.m.

0

50

100

150

200

250

1924

/2519

26/27

1928

/2919

30/31

1932

/3319

34/35

1936

/3719

38/39

1940

/4119

42/43

1944

/4519

46/47

1948

/4919

50/51

1952

/5319

54/55

1956

/5719

58/59

1960

/6119

62/63

1964

/6519

66/67

1968

/6919

70/71

g o d i n e

d a

n i

94.50 95.50 96.50 97.50Slika: 6



Tablica: 4

Trajanje plavljenja u danima u prirodnom stanju u promjenjenom stanju povratno razdoblje P (godina) povratno razdoblje P (godina)

Visina nivoa

u Strušcu (mnm) 5 10 50 100 5 10 50 100 92,50 22 22 62 78 93,00 18 24 58 75 93,50 14 22 55 73 94,00 12 18 52 70 94,50 140 165 210 230 7 15 48 67 95,00 125 145 190 210 4 12 46 64 95,50 100 122 165 180 0 8 43 62 96,00 75 95 130 145 0 6 40 58 96,50 50 62 90 105 0 4 37 55 97,00 25 35 57 62 0 0 33 53 97,50 8 10 22 25 0 0 31 50

1.4. Današnje stanje izgrađenosti U aktualnom stanju izgrađenosti, osposobljeno je za kontrolirano manipuliranje vodama 53%

predviđenih prostora, a retencijskih prostora za nekontrolirano upuštanje 219% više nego što

će biti u konačnom stanju izgradnje sistema. Sadašnje stanje izgrađenosti prikazano je na

slici 7. Retencija Lonjsko polje već u sadašnjoj fazi izgradnje posjeduje svoje konačne

konture.

Današnja djelomična izgrađenost sistema, dio kanala Odra, Lonja-Strug i kanala Kupa-Kupa,

je od životne važnosti za obranu gradova i naselja uz Savu i Kupu od velikih voda, i značajno

doprinosi poboljšanju vodnog režima Save i Kupe. Od objekata za kontrolu voda, izvedeno je

u sadašnjoj fazi svega dvije ustave, Prevlaka i Trebež, preljevni prag na kanalu Odra, te dio

okvirnih nasipa uz retencije Lonjsko polje, Mokro polje i Kupčinu. To je oko 40% predviđenih

radova.

Duž toka Save od Zagreba do Mačkovca, u aktualnom stanju izgrađenosti sistema, postoje

tendence održavanja zatečenog stanja vodnog režima Save, a na krajnjim profilima Zagreb i

Mačkovac i osjetna poboljšanja. Izgradnjom dijela oteretnog kanala Odra s lateralnim

preljevom, kao i ustavom Prevlaka na Savi, u području Zagreba je relativno najviše učinjeno

(tablica 6).

U današnjoj djelomičnoj izgrađenosti sistema u tablici 5 prikazano je stanje u retencijama.



naziv retencije sadržaj retencije maksimalni nivo poplavna površina (106 m3) (mnm) (ha) a) s potpunom kontrolom voda: Lonjsko polje 634 97.61 25.630 Ukupno a) 634 25.630 b) s nepotpunom kontrolom voda : Mokro polje s Opekom i Trstikom 611 94.81-96.50 20.510 Ukupno b) 611 20.510 Ukupno a) i b) 1.245 46.140 Tablica : 5 1.5 Konačno stanje izgrađenosti Daljnom realizacijom sistema Srednjeg Posavlja moguće je znatno poboljšati, i s većim

stupnjem sigurnosti zaštititi vitalna područja od velikih voda. Na primjer čvor Jasenovac, ne

može se braniti od voda većih od 2.875 m3/s (tablica 1). Već kod protoka većih od 2.500 m3/s

mora se izvršiti rasterećenje velikih voda u području Mokrog polja. Izgradnjom ustave

Jasenovac, kao jednog od magistralnih objekata, izbjeći će se nepopularne i skupe mjere

rušenja nasipa i izazivanje prodora vode. Ovakvim načinom izazivanja prodora, nikada se ne

može postići onaj kapacitet oterećenja Save koji se traži, jer to znatno ovisi i o erozijskim

procesima razgradnje prodora, koji pak ovisi o nizu nepredviđenih i nepoznatih činilaca. S

daljnom realizacijom sitema moguće je efikasnije manipulirati vodnim masama, i vodni režim

optimalno prilagoditi ekološkim uvjetima prostora. Konačna izgrađenost sistema može

održavati i oplemeniti uvjete opstanka raznolikog biljnog i životinjskog svijeta u ovom

prostoru, a posebno u parku prirode Lonjsko polje. Za usklađenost interesa, te za način

korištenja sistema, suradnja stručnjaka različitih profila treba isključiti usko specijalističko,

često izolirano i ograničeno gledanje, što je često prisutno u praksi. Svako specijalističko

područje nužno je promatrati u okviru cjeline i kao sastavni dio cjeline, odnosno u okviru

ukupnog rješenja. U tablici 6 dani su maksimalne protoke frekvencije 1% Save u aktualnoj

situaciji izgradnje sistema u usporedbi s protokama prirodnog stanja, i dana je usporedba

između protoka bez prirodnih retencija i stanja konačne izgrađenosti sistema.

Tablica: 6

stanje ( m3/s )

Profil

Prirodno

Aktualno Razlika

Bez prirodnih retencija

Konačno Poboljšanje

režima

Zagreb Crnac Jasenovac Mačkovac

3.143 2.540 2.864 3.156

2.485 2.510 2.876 2.986

+ 658 + 30 - 12 + 170

3.650 3.835 4.230 4.520

2.650 2.270 2.835 2.800

1.000 1.565 1.375 1.720



Prikaz retencijskih prostora u konačnoj izgrađenosti sistema dan je u tablici 7.

Tablica: 7

konačna izgrađenost sistema naziv sadržaj maksimalni poplavna

retencije retencije nivo površina (106m3) (mnm) (ha) a) s potpunom kontrolom voda: Lonjsko polje 915 98.44 25.630 Ukupno a): 915 25.630

b) s nepotpunom kontrolom voda: Mokro polje s Opekom i Trstikom 581 94.53-96.50 20.510 Ukupno b): 581 20.510 Ukupno: a) i b): 1.496 46.140 U odnosu na današnje stanje (tablica 5), vidljivo je da će se u konačnoj izgrađenosti sistema

znatnije smanjiti poplavne površine.

Iz tablice 2 i 4 za profil riječne doline, kojeg reprezentira postaja Stružec, vidljive su promjene

u nivoima i trajanju plavljenja između prirodnog i budućeg stanja za karakteristična povratna

razdoblja. 2. RASPOLOŽIVI I KORIŠTENI PODACI Osim projektne dokumentacije koja obrađuje složenu problematiku Srednjeg Posavlja, i

hidroloških elemenata sadržanih u toj dokumentaciji, korišteni su i raspoloživi podaci o

vodostajima i protokama sadržanih u Banci hidroloških podataka (BHP) Državnog

Hidrometeorološkog zavoda. Posljednja godina za koju se raspolaže hidrološkim podacima u

BHP je 1996. Za neke vodomjerne profile od 1991. do 1995. godine nedostaju hidrološka

mjerenja (ratno razdoblje). U 1996. godini, ni za jedan vodomjerni profil na Savi ne raspolaže

se u BHP s dnevnim protokama.

Najduže razdoblje osmatranja i mjerenja vodostaja i protoka imaju na Savi postaje Zagreb,

Rugvica, i Jasenovac. Za ove vodomjerne profile u BHP su na raspolaganju podaci o

dnevnim vodostajima i protokama od 1926. godine.

Na pojedinim vodomjernim profilima nedostaju mjerenja protoka kod velikih voda (Podsused,

Zagreb), pa su i protočne krivulje u području velikih voda ograničene točnosti. I vodostaji kod

pojave vodnog vala u nekim ključnim točkama, zbog loših limnigrafskih zapisa (limnigraf u

kvaru ili loše radi) nisu pouzdani (Podsused).



3. VODOSTAJI 3.1. Karakteristični vodostaji Karakteristični godišnji vodostaji, uz protoke, su osnovni pokazatelji vodnog režima pojedinog

vodotoka tijekom vremena. Najniži i srednji vodostaji relativno dobro prate morfološke

promjene korita, a na velikim vodama odražavaju se promjene u zaobalju eliminiranjem

prirodnih retencija i zatvaranjem vodotoka u nasipe.

Karakteristični godišnji vodostaji, najniži godišnji, srednji godišnji i najviši godišnji (Hmin, Hsr,

Hmax) vodostaji Save prikazani su za vodomjerni profil Crnac na slici 8, Jasenovac na slici

10 i Mačkovac ustavu na slici 12.

Pored nivograma za iste vodomjerne profile, prikazane su i sumarne krivulje karakterističnih

godišnjih vodostaja (slike 9, 11, 13).

Na svim razmatranim vodomjernim profilima na Savi, najniži i srednji godišnji vodostaji

približno oko 1980. godine pokazuju trend sniženja. Trend sniženja uočljiv je i na

nivogramima, a sumarne krivulje približno naznačuju vrijeme kada se to počelo događati. Na

vodomjernim postajama Jasenovac i Mačkovac raspolaže se s podacima o vodostajima

samo do 1990. godine (prekid u ratnim godinama). Sniženje najnižih i srednjih godišnjih

vodostaja na Savi se kreće približno od 4 cm do 11 cm godišnje, što nije zanemarivo.

Na ni jednom razmatranom vodomjernom profilu kod velikih voda nisu uočljive značajnije

promjene, osim u vodomjernom profilu Jasenovac, iako su pojedine velike vode oterećenjem

u odušne kanale snižene. Tako na primjer u Zagrebu u 1990. godini maksimalni vodostaj je

zabilježen ispod 400 cm, a da nije bio u funkciji kanal Odra, vodostaj bi vjerojatno bio i

znatno viši, jer su velike vode bile čak i veće od katastrofalne velike vode 1964. godine. U

vodomjernom profilu Jasenovac su uočljive promjene kod velikih voda poslije 1960. godine,

što je posljedica zatvaranja Bosansko-dubičke ravnice.

Karakteristični godišnji vodostaji za vodomjerne postaje u retencijskim prostorima prikazani

su pod točkom 1.3.

U Prilogu za vodomjerne profile na Savi: Crnac i Jasenovac, te za Bročice u Mokrom polju,

sadržani su karakteristični mjesečni i godišnji vodostaji s osnovnim statističkim parametrima.

Kakva je raspodjela godišnjih velikih voda Save vidljivo je na slici 14. Kod Save je glavni

maksimum učestalosti u studenom, a sekundarni u veljači. Kod unutarnjih voda u prostorima

retencija, glavni maksimum se javlja u ožujku, a sekundarni u studenom. Raspodjela

maksimalnih poplava po sezonama je slična, na hladni dio godine odpada 75%, a na topli

25%.



KARAKTERISTIČNI GODIŠNJI VODOSTAJI SAVA - Crnac1950-1996.god

y = -0,3888x + 843,81r = 0,0849

y = -0,6164x + 291,69r = 0,1175

y = -0,8196x + 6,3471r = 0,2795

-400

-300

-200

-100

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50

g o d i n e

H (

cm )

Hmax

Hsr

Hmin

1950. 1995.

"0" 91,34 m n.J.m."0" 89,99 m n.J.m.

SUMARNE KRIVULJE KARAKTERISTIČNIH VODOSTAJA SAVA - Crnac

0

1500

3000

4500

6000

7500

9000

10500

12000

1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000

g o d i n e

SUM

(Hm

in+2

50),

SUM

Hsr

cm

0

5000

10000

15000

20000

25000

30000

35000

40000

SUM

Hm

ax c

m

Hmax

Hsr Hmin



KARAKTERISTIČNI GODIŠNJI VODOSTAJI SAVA-Jasenovac

1926-1990.god.

y = 0,5017x + 777,97r = 0,1655

y = -1,1504x + 870,17r = 0,2466

y = -0,0032x + 330,17r = 0,0100

y = -0,0171x + 5,586r = 0,0938

-150

-50

50

150

250

350

450

550

650

750

850

950

0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70 75

g o d i n e

H (

cm )

Hmaxsr 1926-1960.god.

Hsr 1926-1982.god.

Hminsr 1926-1982.god.

Hmax

Hsr

Hmin

zatvorena Bosansko-dubička ravnica

"0" 86,82 m n.J.m.

1925. 1995.

Domovinskirat

SUMARNE KRIVULJE KARAKTERISTIČNIH GODIŠNJIH VODOSTAJA SAVA - Jasenovac

0

3000

6000

9000

12000

15000

18000

21000

24000

27000

1925 1930 1935 1940 1945 1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990

g o d i n e

SUM

(Hm

in+1

00),

SUM

Hsr

( cm

)

0

6000

12000

18000

24000

30000

36000

42000

48000

54000

SUM

Hm

ax (

cm )

SUM Hmax

SUM Hsr

SUM (Hmin+100)



KARAKTERISTIČNI GODIŠNJI VODOSTAJI SAVA - Mačkovac ustava

1951-1996.god.

y = -0,6472x + 877,38r = 0,1353

y = -1,8791x + 478,92r = 0,4141

y = -0,9871x + 178,75r = 0,4503

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

1100

0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50

g o d i n e

H (

cm )

Hm axsr 1950-1982.god.

Hsr 1950-1982.god.

Hm insr 1950-1982.god.

Hm ax

Hsr

Hm in

"0" 83,64 m n.J.m .

1995.1950.

SUMARNE KRIVULJE KARAKTERISTIČNIH GODIŠNJIH VODOSTAJA SAVA - Mačkovac ustava

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

20000

1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990

g o d i n e

SUM

Hm

in, S

UM

Hsr

( cm

)

0

3500

7000

10500

14000

17500

21000

24500

28000

31500

35000

SUM

Hm

ax (

cm )

SUM Hsr

SUM Hmax

SUM Hmin



3.2. Krivulje trajanja vodostaja

Krivulje trajanja dnevnih vodostaja prikazane su grafički za karakteristične vodomjerne profile

(u odnosu na retencije) na Savi, za Crnac na slici 16 i Jasenovac na slici 17. Za retenciju

Mokro polje, prikazana je krivulja trajanja vodostaja u vodomjernom profilu V. Strug – Bročice

na slici 18. Uz prosječne krivulje trajanja, prikazane su i anvelope minimuma i maksimuma.

Na slici 5 za retenciju Lonjsko polje, prikazana je krivulja trajanja vodostaja za vodomjerni

profil Stružec.

3.3. Vodostaji u današnjem stanju izgrađenosti 3.3.1. Promjene na Savi Promjene vodostaja uzrokovane aktualnom izgrađenošću sistema Srednjeg Posavlja, nisu

znatnije uočljive na grafičkim prikazima u točki 3.1., iako su prisutne. Mnogo bolje su uočljive

promjene kod malih i srednjih voda uzrokovane produbljenjem korita vodotoka.

U sadašnjem stanju izgrađenosti, promjene vodostaja na Savi u odnosu na prirodno stanje

kod voda frekvencije 1%, procjenjene su za vodomjerne profile Crnac (Sisak) –11 cm,

Jasenovac +29 cm i Mačkovac –28 cm. Velike vode koje su se pojavile na Savi 1990.

godine, približno odgovaraju 100-godišnjoj velikoj vodi. Raspodjela voda u širem području

Zagreba (kanal Odra), se približno odvijala po projektiranom scenariju za 100-godišnju veliku

vodu. Do Podsuseda je došla približno 100-godišnja velika voda, kanalom Odra oterećeno je

oko 1000 m3/s, a ostatak je tekao Savom kroz Zagreb. Vodostaj u vodomjernom profilu

Zagreb je nešto sniženiji od procjenjenog, što je dijelom posljedica sniženja dna korita rijeke

Save na području od Podsuseda do Zagreba, što se odražava i na propusnu moć Save kod

velikih voda. U fazi konačne izgrađenosti, s ovako velikim vodama, kad dođe do eliminiranja

velikih poplava između Krškog i Podsuseda koje su se zbile 1990. godine, vodostaj u

vodomjernom profilu Zagreb približiti će se projektiranom.

3.3.2. Nivoi u retencijama Maksimalni nivoi retencija, u sadašnjoj fazi izgrađenosti sistema za 100-godišnju veliku vodu,

prikazani su u tablici 5 zajedno sa sadržajem retencija i veličinom poplavnih površina kod

maksimalnih nivoa.

Prema obradama transformacije vodnih valova, načinjeni su nizovi maksimalnih godišnjih

nivoa za razdoblje od 1926. do 1980. godine i proračunati su parametri raspodjele, te

frekvencije maksimalnih nivoa i odgovarajućih zapremina u retencijama Lonjskog i Mokrog

polja. Proračun frekvencije maksimalnih nivoa i zapremina sadržan je u tablici 8.



Ovisno o apsolutnoj visini i frekvenciji poplave u retencijama, proračunata su i trajanja

poplava u danima. Numerički prikaz sadržan je u tablici 9. Trajanje poplave u danima odnosi

se na najniže depresije u retencijama. Približna trajanja poplave, o čemu ovisi i trajanje

mehaničke odvodnje, u funkciji apsolutne visine (A) i povratnog razdoblja (P), iskazana su

općim obrascima:

Lonjsko polje: σPA = 14.80 (1 + 4.56 log P) – 6.19 e 0.56 (A – 92.0)

Mokro polje: σPA = 26.60 (1 + 2.10 log P) – 2.41 e 0.70 (A – 89.0)



UČESTALOST MAKSIMALNIH GODIŠNJIH VODASAVA - Jasenovac (1925 - 1980.)

0

5

10

15

20

25

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

broj

poa

va (%

)

UČESTALOST MAKSIMALNIH GODIŠNJIH VODAČESMA - Obedišće (1924-1982.)

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

mjeseci

broj

poj

ava

(%)



KRIVULJA TRAJANJA VODOSTAJA SAVA - Crnac (1950-1986.)

-150

-50

50

150

250

350

450

550

650

750

850

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

trajanje (%)

H (c

m)

Tmax

Tsred

Tmin

Slika: 16

Hmin = - 126 cm

Hmax = 917 cm

"0" 89,99 m n. J. m.



KRIVULJA TRAJANJA VODOSTAJA SAVA - Jasenovac (1926-1990.)

-100

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100trajanje (%)

H (c

m)

Tmax

Tsred

Tmin

Slika: 17

Hmin = - 103 cm

Hmax = 907 cm

"0" 86,82 m n. J. m.



KRIVULJA TRAJANJA VODOSTAJA V. STRUG - Bročice (1949-1990.)

0

100

200

300

400

500

600

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100trajanje (%)

H (c

m)

Tmax

Tsred

Tmin

Slika: 18

Hmin = SUHO

Hmax = 710 cm

"0" 87,89 m n. J. m.



Frekvencija maksimalnih nivoa i odgovarajućih zapremina u retencijama Lonjsko i Mokro polje – današnje stanje Tablica: 8

Povratno razdoblje P (god)

100 50 20 10 5 Retencije Najniže kote

(mnm)

Maksimalni nivoi (mnm)

Lonjsko polje 92,00 97,61 97,38 97,00 96,68 96,31

Mokro polje 89,00 94,81 94,58 94,31 94,05 93,73

Hmax sr Maksimalne zapremine (106 m3)

Lonjsko polje 95,64 634 570 475 404 332

Mokro polje 93,12 492 463 433 399 360

Trajanje poplave u funkciji od apsolutne visine i frekvencije poplave u retencijama -današnje stanje Tablica: 9

trajanje poplave (dani) povratno razdoblje P (godina)

Retencije visina poplave

(mnm) 100 50 20 10 5 4 Lonjsko polje

92,00 93,00 94,00 95,00 96,00 97,00

140 139 131 117 92 48

124 119 111 96 71 28

104 92 84 69 45 1

86 72 63 49 24 -

68 51 43 29 4 -

48 45 37 22 - -

Mokro polje 89,00 90,00 91,00 92,00 93,00 94,00

135 134 129 119 99 59

120 117 112 102 82 42

99 95 90 80 60 20

83 78 73 63 43 3

65 61 46 46 26 -

59 55 51 41 21 -



ČE S M A - TR E B E ŽV O D O M JE R N E P O S T AJE : ČE S M A-U ŠĆE , T R E B E Ž R E T E N C IJA L .P ., T R E B E Ž -S AV A

88.00

89.00

90.00

91.00

92.00

93.00

94.00

95.00

96.00

97.00

98.00

0 50 100 150 200 250 300 350 400

vrijem e (d an i)

vodo

staj

(mnm

)

1 996 . G od .

U ŠĆE ČE S M E

TR E B E Ž - R E TE N C IJA L P

TR E B E Ž - S AV A



TREBEŽ-ČESMAVODOMJERNE POSTAJE: ČESMA-UŠĆE, TREBEŽ-RETENCIJA L.P., TREBEŽ-SAVA

88.00

89.00

90.00

91.00

92.00

93.00

94.00

95.00

96.00

97.00

0 50 100 150 200 250 300 350 400

vrijeme (dani)

vodo

staj

(mnm

)

UŠĆE ČESME

TREBEŽ - RETENCIJA L P

TREBEŽ - SAVA

1997.god.



ČESMA-TREBEŽVODOMJERNE POSTAJE: ČESMA-UŠĆE, TREBEŽ RETENCIJA L.P., TREBEŽ-SAVA

86.00

88.00

90.00

92.00

94.00

96.00

98.00

100.00

0 50 100 150 200 250 300 350 400

vrijeme (dani)

vodo

staj

(mnm

)

1998.god.

UŠĆE ČESME


TREBEŽ - SAVA




87.00

88.00

89.00

90.00

91.00

92.00

93.00

94.00

95.00

96.00

97.00

98.00

0 50 100 150 200 250 300 350 400

vrijeme (dani)

vodo

staj

(mnm

)

1999.god.

UŠĆE ČESME


TREBEŽ - SAVA




87.00

88.00

89.00

90.00

91.00

92.00

93.00

94.00

95.00

96.00

97.00

0 50 100 150 200 250 300 350 400

vrijeme (dani)

vodo

staj

(mnm

)

2000.god.

UŠĆE ČESME


TREBEŽ - SAVA




87.00

88.00

89.00

90.00

91.00

92.00

93.00

94.00

95.00

96.00

97.00

0 50 100 150 200 250 300 350

vrijeme (dani)

vodo

staj

(mnm

)

2001.god.

UŠĆE ČESME


TREBEŽ - SAVA



ČESMA - UŠĆEKRIVULJA TRAJNOSTI

92.50

93.00

93.50

94.00

94.50

95.00

95.50

96.00

96.50

97.00

97.50

98.00

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

VRIJEME (%)

VOD

OST

AJ

(mnm

)

UŠĆE ČESME



TREBEŽ-SAVA TREBEŽ-RETENCIJAKRIVULJE TRAJNOSTI

88.00

88.50

89.00

89.50

90.00

90.50

91.00

91.50

92.00

92.50

93.00

93.50

94.00

94.50

95.00

95.50

96.00

96.50

97.00

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

VRIJEME (%)

VOD

OST

AJ

(mnm

)

TREBEŽ - RETENCIJA L.P.

TREBEŽ - SAVA



Iz ovih odnosa je vidljivo, da trajanja poplava u retencijama naglo opadaju s porastom

apsolutne visine neke promatrane kote u retenciji po eksponencijalnom odnosu. U tablici 9 je

također vidljivo naglo smanjenje trajanja poplave s porastom apsolutne visine. Za razdoblje rada od 1992. do 1999. godine, prikazana je manipulacija ustavom Trebež,

odnosno njeno zatvaranje unutar godine. Kod zatvaranja i otvaranja ustave naznačeni su

obalni vodostaji. Prikazani su i najviši obalni i zaobalni (u retenciji) vodostaji iz raspoloživih

podataka prikupljenih za vrijeme manipulacije ustavom. Ti vodostaji ne moraju odgovarati

najvišem u tom mjesecu, iako vjerojatno u većini slučajeva to jesu, posebno kod najviših

vodostaja. Prikaz manipulacije ustavom služi samo kao ilustracija, iz koje je vidljivo da su

najučestalija zatvaranja ustave u hladnom dijelu godine, kada su i najviši vodostaji. U

promatranom razdoblju najviši zaobalni vodostaj (vodostaj u retenciji) iznosio je 96,76 mnm, i

to u prosincu i siječnju (isti vodni val s promjenama oko 20 cm između dva istovjetna

maksimuma). Drugi najviši zabilježeni nivo u retenciji je 96,12 mnm zabilježen u prosincu.

3.4. Vodostaji u konačnoj izgrađenosti sistema Ako se u ključnim profilima na Savi usporede 100-godišnje velike vode aktualnog i budućeg

stanja s prirodnim stanjem, dobiju se pokazatelji sadržani u tablici 10.

Tablica:10

Razlike vodnih nivoa (cm) Profil Save Prirodno stanjenivoa (mnm) aktualno stanje buduće stanje

Zagreb 117.14 - 79 - 44 Crnac Sisak) 100.56 - 11 - 32 Jasenovac 95.79 +29 - 17 Mačkovac 94.13 - 28 - 60

- sniženje; + povišenje

Za vodomjerne i karakteristične profile na Savi od Podsuseda do Mačkovca, maksimalni

vodni nivoi za stanje konačne izgrađenosti sistema Srednjeg Posavlja sadržani su u tablici

11. Radi usporedbe, u tablici su za iste profile dani maksimalni nivoi za prirodno i aktualno

stanje. “Prirodno” stanje opterećeno je učestalim prodorima nasipa duž cijelog toka Save,

odnosno s nekontroliranim oterećenjem voda. Jednako tako, u prirodnom stanju

promatranog područja Save, bilo je postepenih gradnji obrambenih objekata u posljednjih sto

godina. Ti radovi su bili takvi, da gledano statistički, nisu poremetili homogenost korištenih

hidroloških podloga.

Podaci u tablici 11 pokazuju, da će režim visokih voda nakon konačne izgradnje sistema

Srednjeg Posavlja biti znatno poboljšan.



Iz tablica 11 i 6 je uočljivo, da su veličine Save u Zagrebu u odnosu na prirodno stanje, u oba

slučaja reducirane oterećenjem Odranskim kanalom. U konačnom stanju izgrađenosti

sistema, nakon zatvaranja ekspanzionih površina od Krškog do Podsuseda, velike vode u

Zagrebu biti će nešto veće nego u aktualnom stanju, ali bitno manje nego u prirodnom

stanju. I u takvoj situaciji, gradu Zagrebu je osiguran 99,9% stupanj zaštite od poplave.

U području Jasenovca, 100-godišnja velika voda Save u aktualnom stanju je za 30 cm viša

od vodostaja u prirodnom stanju iste frekvencije. To upućuje na potrebu izgradnje ustave

Jasenovac, koja bi svojim oterećenjem voda u Mokro polje bitno poboljšala situaciju obrane

od poplave u tom području. Ovo ukazuje, da se ustava Jasenovac može smatrati prioritetnim

objektom izgradnje u sklopu konačne izgradnje sistema.

Vodni nivoi Save od Mačkovca do Podsuseda u odnosu na prirodno stanje, snizuju se

prosječno za 20 cm u aktualnoj situaciji izgradnje, dok će se kod konačne izvedbe sistema

oni sniziti prosječno za 35 cm.

Maksimalni nivoi u retencijama za konačno stanje izgrađenosti sistema, za 100-godišnju

veliku vodu, sadržani su u tablici 7 zajedno sa sadržajem retencija i veličinom poplavnih

površina. U slijedećoj tablici (tablica 12) za retencije Lonjsko i Mokro polje, sadržane su za

karakteristična povratna razdoblja, usporedbe nivoa u aktualnom i konačnom stanju.

Tablica:12

Vodni nivoi (mnm) Lonjsko polje Mokro polje

Povratno razdoblje (godina) Stanje

100 50 20 10 5 100 50 20 10 5 Aktualno stanje 97.61 97.38 97.00 96.68 96.31 94.81 94.58 94.31 94.05 93.73Konačno stanje 98.44 97.63 97.57 97.50 97.30 94.53 94.40 94.15 93.90 93.65Razlika 0.83 0.25 0.57 0.82 0.99 -0.28 -0.18 -0.16 -0.15 -0.08

Iz tablice 12 je vidljivo, da su vodni nivoi u retenciji Lonjsko polje bitno niži u aktualnom

stanju izgrađenosti, nego što će biti u konačnom stanju realizacije sistema. Kod Mokrog polja

situacija je obrnuta. Naravno to ovisi i o manipulaciji izgrađenim objektima.

U aktualnoj situaciji, trajanje poplava u Lonjsko polju dano je izrazom pod točkom 3.3.2. Za

buduće stanje, u konačnoj situaciji za Lonjsko polje, trajanje poplava izraženo je slijedećim

odnosom:

tPA = -5,92 (A – 92) + 41,43 log P – 5,92



a za Mokro polje, povezano i sa stacionažom (St), vrijedi slijedeći izraz za oba slučaja:

tPA = 26,6 (1 + 2,10 log P) – 2,41e0,70[A – (St – 5) 0,03 - 89]

U tablici 13, prikazano je za Lonjsko polje i povratna razdoblja, vrijeme punjenja (T1), vrijeme

zadržavanja – stagnacije (T2) i vrijeme pražnjenja (T3). Ova vremena se odnose na najnižu

kotu u Lonjskom polju od 92,50 mnm.

Tablica: 13

Lonjsko polje - konačno stanje P (god) 100 50 20 10 5 H (mnm) 98,44 97,63 97,57 97,50 97,30

T1 8,0 7,6 7,0 6,8 5,7 T2 45,3 30,0 16,8 2,7 1,3 T3 24,8 22,9 20,0 17,7 14,7

Vodne mase iz najnižih lokacija akumulacije s kotom 92,50 mnm, mogu se isprazniti tek kod

pojave srednje protoke Save, koja na tom dijelu iznosi oko 420 m3/s.

U točki 1.3. prikazani su na osnovi mjerenja, rezultati analize distribucije vodostaja i njihovih

trajanja postaje Stružec, koja može prezentirati akumulacijske prostore. Ta analiza je

pokazala, da je visoki vodostaj poplava u profilu riječne doline koji odgovara Strušcu 10

godišnjeg reda javljanja 97,36 mnm (tablica 2), da je dužina trajanja vodostaja 245 cm, koji

odgovara koti 94,50 mnm, kao najnižoj točki depresije u tom dolinskom profilu 165 dana, od

toga na vegetacijsko razdoblje otpada 65 dana (tablica 3). U tablici 2 prikazani su vodostaji

za buduće konačno stanje i razlika između prirodnog i konačnog stanja.

4. PROTOKE 4.1 Karakteristične protoke Za karakteristične vodomjerne profile na Savi i za pritoke na ušćima, srednje godišnje

protoke i specifični dotoci sadržani su u tablici 14. Maksimalne zabilježene protoke u

vodomjernim profilima prikazani su u tablici 15.

Raspodjela protoka unutar godine za Savu u vodomjernim profilima Zagreb, Jasenovac i

Mačkovac, prikazana je na slici 19. Kao reprezentant zaobalnih voda, na istom crtežu su



prikazane vrijednosti mjesečnih protoka za profil Čazma na Česmi. Najveća srednja

mjesečna protoka na Savi javlja se u travnju, osim u vodomjernom profilu Zagreb, u kojem je

pojava najveće srednje mjesečne protoke vezana za mjesec studeni. Najveća srednja

mjesečna protoka na Česmi je u mjesecu veljači, a potom u prosincu. Ovo ukazuje na

različitost raspodjele velikih voda unutar godine, te glavnih vodotoka i zaobalnih voda koje se

direktno ulijevaju u retencijske prostore. Minimalne srednje mjesečne protoke u svim

profilima, javljaju se u mjesecu kolovozu, ili najniži dotoci vezani su za mjesece srpanj,

kolovoz i rujan.

4.2 Maksimalne protoke u današnjem stanju izgrađenosti sistema Kako je zadaća sistema Srednjeg Posavlja zaštita od polava, odnosno velikih voda, to je i

glavni zadatak analiza velikih voda.

Za razdoblje od 1926. do 1980. godine provedena je transformacija vodnih valova za

sadašnje stanje izgrađenosti sistema Srednjeg Posavlja. Maksimalne protoke tih valova

poslužile su za analizu učestalosti protoka Save. Obrađene su protoke za vodomjerne

profile: Zagreb, Crnac (Sisak), Jasenovac i Mačkovac. Iz niza maksimalnih godišnjih protoka

proračunati su parametri distribucije i dobivene su slijedeće vrijednosti:

Zagreb Crnac Jasenovac Mačkovac

Qsrmax (m3/s) 1.685 2.077 2.353 2.200

σ(m3/s) 424 241 232 283

Cv 0,251 0,116 0,099 0,129

Cs -0,612 -0,856 -0,104 0,640

Iz dobivenih parametara je vidljivo, da je kretanje srednjih vrijednosti maksimalnih protoka u

uskom rasponu od 1.685 do 2.353 m3/s, dok se gravitirajuće slivne površine kreću čak

između 12.450 km2 do 41.536 km2. Ovi odnosi ukazuju na jako djelovanje retencijskih

prostora na oterećenje vršnih dijelova vodnih valova. Koeficijenti varijacije Cv i asimetrije Cs

također ukazuju na stupanj redukcije maksimalnih protoka.



SREDNJE GODIŠNJE PROTOKE Tablica: 14

profil površina (km2)

srednja protoka (m3/s)

sred. specifični dotok (l/s/km2)

SAVA Jesenice Zagreb Crnac Jasenovac Mačkovac Sl. Brod

Pritoci-ušće Lonja s Ilovom Kanal Lonja-Strug

10.750 12.450 22.852 38.953 40.838 50.858

323 340 580 860 880 1030 24 12

30 27 25 22 22 20

MAKSIMALNE ZABILJEŽENE PROTOKE Tablica: 15

profil površina (km2)

maksimalna protoka (m3/s)

max. specifični dotok (l/s/km2)

SAVA Jesenice Zagreb Crnac Jasenovac Mačkovac Sl. Brod

10.750 12.450 22.852 38.953 40.838 50.858

3.489 3.128 2.382 2.720 3.018 3.480

325 251 104 70 74 68



SREDNJE MJESEČNE PROTOKE

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

m j e s e c i

SAVA

:Zag

reb,

Jase

nova

c,M

ačko

vac;

KU

PA:J

.Kis

elic

a Q

(m3 /s

)

0

10

20

30

40

50

60

70

ČES

MA

: Čaz

ma

Q (m

3/s)

Zagreb 289 294 372 382 348 301 229 182 228 332 447 360

Jasenovac 875 905 1062 1101 926 688 479 349 398 632 980 996

Mačkovac 966 999 1117 1252 1006 731 493 363 424 622 888 1032

J.Kiselica 208 211 234 250 179 116 83.6 70.6 101 166 245 244

Čazma 21.6 27.9 24.4 19.0 13.0 7.94 5.98 4.66 5.29 7.74 16.4 24.7

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

SAVA - Mačkovac 1951-1990.

SAVA - Jasenovac 1926-1991.

ČESMA - Čazma 1963-1996.

SAVA - Zagreb 1926-1995.

KUPA - J. Kiselica 1948-1992.

Slika: 19



Raspodjela maksimalnih godišnjih protoka je provedena po zakonu distribucije Pearson 3 i

dobiveni su slijedeći rezultati (tablica 16):

Tablica: 16

Povratno razdoblje P (godina) Postaje 100 50 20 10 5 Zagreb 2 485 2 417 2 306 2 195 2 048 Sisak 2 510 2 457 2 410 2 356 2 283 Jasenovac 2 876 2 817 2 731 2 648 2 550 Mačkovac 2 986 2 870 2 712 2 576 2 424

Za raspodjelu velikih voda unutar godine (slika 20), prikazane su prosječne maksimalne

mjesečne protoke za Savu (Zagreb, Jasenovac i Mačkovac). Hod prosječnih maksimalnih

protoka unutar godine približno prati hod srednjih mjesečnih protoka (slika 19). Prosjek

najvećih mjesečnih protoka na Savi vezan je za mjesec ožujak i travanj, te studeni i prosinac,

a u zaobalju za mjesec veljaču i studeni.

4.3. Usporedba maksimalnih protoka Save u današnjem stanju s

protokama prirodnog stanja Djelovanje sistema u svakoj fazi izgradnje, na promjenu vodnog režima velikih voda, moguće

je najbolje pokazati usporedbom s prirodnim stanjem. Rezultati usporedbe za frekvenciju 1%,

što predstavlja mjerodavnu veličinu za usporedbu, jer se obrambenom sistemu uobičajeno

daje taj stupanj sigurnosti, sadržani su u tablici 6. Iz vrijednosti u tablici 6, može se ustvrditi

da sistem u današnjem stanju izgrađenosti poboljšava vodni režim smanjujući velike protoke.

Iznimka je profil Jasenovac, što je posljedica zatvaranja Bosansko–dubičke ravnice 1960.

godine.

Na području Zagreba s 3.143 m3/s (prirodno stanje), aktualno stanje izgrađenosti omogućuje

sniženje na 2.485 m3/s.

Na području Siska kao i Jasenovca u današnjem stanju izgrađenosti, nema bitnijih promjena

u režimu visokih voda u odnosu na prirodno stanje.

Na području Mačkovca aktualna izgrađenost snizuje 100-godišnju vodu za 170 m3/s ili za oko

5%.



4.4. Konačno stanje izgrađenosti Rješenje obrane od poplave Srednjeg Posavlja ima svoj dugi razvojni put. Prva

konkretizacija rješenja s varijantama dana je u elaboratu “Analiza režima velikih voda Save”

(1), gdje je obrađena detaljno jedna od varijanti. U elaboratu “Analiza čvora Strelečko” (2),

razrađena je druga varijanta po kojoj se i izgrađuje sistem. Razlike su u veličinama

retencijskih prostora s potpunom i s djelomičnom kontrolom voda, a efekti na sploštenju

vodnih valova su podjednaki. U elaboratu “Identifikacija stupnja zaštite od poplava Srednjeg

Posavlja u sadašnjem stanju izgrađenosti sistema i analiza prioritetnih radova” (3), definira

se i konačno stanje izgrađenosti. Buduće stanje režima maksimalnih voda je nešto

izmjenjeno u odnosu na definirano u elaboratu (1) iz 1975. godine. Evolucijom razrade

rješenja pokazalo se, da se optimalno rješenje može naći u nešto izmjenjenom formiranju

retencije Lonjsko polje, i uz protočno retencijsko djelovanje Mokrog polja (3).

Za sve ulazne profile definirani su u budućem stanju, nakon promjene režima voda na

uzvodnim sektorima, vodni valovi korištenjem matematičkog modela. Tako definirana protoka

u vodomjernom profilu Zagreb, kada dođe do zatvaranja poplavnih površina uzvodno od

Podsuseda do Krškog, za 100-godišnju vodu iznosi 3.650 m3/s.

4.4.1. Vodni valovi Bivarijantnom distribucijom u elaboratu (2), definirane su povezanosti frekvencija velikih voda

Save, Kupe i Une, kao i vremena nadolaska vodnih valova na ulaznim profilima. Proračun je

pokazao da se velike vode Save 100-godišnjeg povratnog razdoblja, s obzirom na

manipulacije vodnim masama na sektoru Mačkovac - Podsused, mogu javiti u slučaju

pojave 100-godišnje protoke Save u Zagrebu, 20-godišnje protoke Kupe i 10-godišnje

protoke Une. Rezultati proračuna te kombinacije pojave velikih voda prikazani su grafički na

slici 21.

Oblikovanje 100-godišnjeg vodnog vala u nekom profilu može nastati i od drugačijeg

rasporeda geneze poplave, ali tada taj vodni val nema istu frekvenciju i u uzvodnim

sektorima Save. Drugi slučajevi ne predstavljaju kritični slučaj s aspekta manipulacije s

vodnim masama duž toka Save, jer samo pojava Save sa P = 100, Kupe P = 20 i Une P = 10

godina daju kombinaciju koja formira matičnu rijeku s frekvencijom 1% od Zagreba do

Mačkovca.



PROSJEČNE MAKSIMALNE MJESEČNE PROTOKE

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

m j e s e c i

SAVA

:Zag

reb,

Jase

nova

c,M

ačko

vac;

KU

PA:J

.Kis

elic

a Q

(m3 /s

)

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

ČES

MA

: Čaz

ma

Q (m

3 /s)

Zagreb 734 712 919 814 831 758 589 538 778 1020 1206 941

Jasenovac 1349 1374 1519 1487 1355 1078 817 659 824 1125 1502 1506

Mačkovac 1441 1459 1603 1618 1437 1123 864 681 849 1085 1415 1540

J.Kiselica 543 511 543 548 488 304 258 238 357 495 608 615

Čazma 55.2 62.9 58.3 51.8 40.4 27.1 21.1 17.7 19.6 26.7 46.4 60.6

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

SAVA - Mačkovac 1951-1990.

SAVA - Jasenovac 1926-1991.

ČESMA - Čazma 1963-1996.

SAVA - Zagreb 1926-1995.

KUPA - J. Kiselica 1948-1992.

Slika: 20



TRANSFORMACIJA VELIKOG VODNOG VALA SAVE od Crnca (Siska) do Mačkovca

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

-12 -10 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34vrijeme (jedinica) 1/2 dana

Q (

m3 /s

)

SAVA - Zagreb, P=100

SAVA - Jasenovac nizv., P=100

SAVA - Mačkovac

SAVA - St. Gradiška

SAVA - Sisak, P=100SAVA - Sisak s evakuacijom voda iz retencije Kupč ina

SAVA - Jasenovac uzv., P=100s evak. voda iz retenc. Lonjsko polje

KUPA-Šišinec

UNA-Kostajnica

oterećenje ustavom JASENOVAC

dotok iz ret. Kupč ina

Slika: 21



4.4.2. Maksimalne protoke Veličine maksimalnih protoka Save frekvencije 1% u prirodnom, sadašnjem i konačnom

stanju izgradnje sistema, sadržani su u tablici 6. Protoke Save u Zagrebu su u aktualnom i

konačnom stanju reducirane oterećenjem kanalom Odra. U tablici su dane i protoke bez

prirodnih retencija. Usporede li se protoke kondicionalnog (bez prirodnih retencija) stanja, i

protoke postignute djelovanje Posavlja, vidi se poboljšanje režima u kulminacijskom dijelu

vodnog vala od 1.000 m3/s (27%) do 1.720 m3/s (38%), odnosno 1.565 m3/s (41%).

Na području Zagreba, protoka Save frekvencije 1% će se u konačnom stanju izgradnje

povećati. To će biti posljedica izgradnje nasipa uzvodno od Zagreba do Krškog, i izgradnja

energetskih stepenica. S tim se i računalo pri izvedbi regulacijskih objekata u širem području

Zagreba. U okolišu Zagreba poboljšanje režima je isključivo vezano za oteretni kanal, koji

može preuzeti 27% maksimalne protoke, te je sniziti s 3.650 m3/s na 2.650 m3/s.

Na području Siska poboljšanje režima je vezano za pararelni tok kroz Lonjsko polje,

oterećenjem voda kod Prevlake, i dijelom za retencijsko djelovanje Kupčine.

Na području Jasenovca redukcija velikih voda ostvaruje se kombinirano, djelovanjem

retencije Lonjsko polje, Kupčine i Zelenika, kao i tokom kroz Mokro polje.

Na području Mačkovca redukcija velikih protoka vezana je isključivo za djelovanje

retencijskih prostora, koji u tom profilu izlaze iz sistema. Očekuje se, da će maksimalna

protoka biti u konačnoj izvedbi za 10% manja. Ovo smanjenje imati će odraza i na

nizvodnijim dijelovima toka sve do ušća u Dunav.

5. HIDROLOŠKE PROMJENE I UTJECAJ NA OKOLIŠ Začeci zaštite od poplava Srednjeg Posavlja sežu u daleku prošlost. Pojedinačna i parcijalna

rješenja koja su se tijekom vremena provodila, nisu bila u stanju da s većim stupnjem

sigurnosti zaštite životni prostor u području zaobalja rijeke Save. Zbog specifičnosti sliva

rijeke Save, čije se vode slijevaju u ovaj prostor, klasični način obrane od poplava,

isključivanjem prirodnih retencija i podizanje obrambenih nasipa, nije prihvatljiv. Zato se

prišlo specifičnim rješenjima, čijom realizacijom se omogućuje visok stupanj zaštite od velikih

voda visoko urbaniziranih sredina, te zaštita ljudskih dobara na širem prostoru. U

predloženim i dijelom već izvedenim rješenjima sistema Srednjeg Posavlja, prirodno

predodređeni prostori za prihvat velikih voda i dalje zadržavaju tu namjenu. Obrambeni

sistem Srednjeg Posavlja predstavlja zamjenu prirodnog retencijskog djelovanja velikih voda,



koje su tisućljećima u nizinama Lonjskog polja, Mokrog polja i drugim nizinama formirali

retencijske prostore.

Izgradnja stihijskog obrambenog sistema nizvodno od Mačkovca, kada se nije vodilo računa

što će biti uzvodno, neizbježno je dovodila do pogoršanja vodnog režima u prirodnim

retencijama Srednjeg Posavlja. Jednako tako, i promjene u slivu rijeke Save uzvodno od

Zagreba, imaju svog odraza na pogoršanje visokog vodnog režima uzvodno i nizvodno od

Zagreba. Znači, uzvodni i nizvodni radovi, kako na samom vodotoku, tako i u slivu, dovodili

su postepeno do pogoršanja stanja velikih voda u Srednjem Posavlju.

Izgradnjom sistema Srednjeg Posavlja omogućuje se nizom objekata kontrola nad velikim

vodama, kao i neizbježno kontrolirano plavljenje.

Neosporno je, da ova kontrolirana manipulacija velikim vodama uvjetuje promjene u

površinskom i podzemnom hidrološkom režimu. Svrha realizacije projekta i jest promjena

režima velikih voda.

U retencijskim prostorima su uglavnom šume. Manipulacija s retencijskim prostorima u

odnosu na stihijsko plavljenje omogućuje kraće plavljenje šuma, ali omogućuje po potrebi i

odvodnju posebno niskih šumskih areala gdje je proizvodnja zanemariva ili je uopće nema.

Smanjenjem retencijskih prostora oslobađa se od poplave i znatan dio poljoprivrednih

površina.

Visina poplava, učestalost i trajanje, su bitno manje ili kraće u budućem stanju nego u

prirodnom stanju. Skraćenje trajanja poplava u budućem stanju, posljedica je programirane

manipulacije s vodnim masama u vrijeme trajanja poplava.

Izgradnja oteretnih kanala ne mijenja nivo podzemnih voda na šumskom području, jer su svi

objekti izvedeni s niveletom koja odgovara koti dna prirodnih recipijenata Veliki i Mali Strug,

Trebež i Lonja, što ne utječe na promjenu filtracijskog faktora.

Voda je osnovni činilac u razvoju biljnog svijeta. Manjak vode, jednako kao i višak vode,

može biti poguban za biljni svijet. Izgradnjom retencija Lonjsko i Mokro polje, dolazi do

promjene u površinskom vodnom režimu. Poplave se smanjuju vremenski, što može

pozitivno utjecati na razvoj i opstanak biljnog i životinjskog svijeta.

Pogodnost sistema je i ta, da u sušnom razdoblju ako se pojavi potreba, retencijski šumski

prostori se mogu povremeno i preplaviti vodom. Postoji niz objekata u tim obrambenim



sistemima, kojima je moguće i najmanje vode Save vratiti u sistem oteretnih kanala, te izvršiti

preplavljivanje zemljišta ukoliko se to pokaže poželjnim.

Zaobalje srednjeg toka Save Zaobalje srednjeg toka Save predstavlja izrazite terenske depresije, koje su oduvjek služile

za prihvaćenje vršnog dijela vodnog vala velike vode. Ove prostore je nemoguće zamijeniti, i

oni se i dalje koriste za istu svrhu.

Retencije Lonjsko i Mokro polje projektirane su s ukupnom zapreminom od 1.523 x 106m3 i s

poplavnom površinom od 46.430 ha. Ovi retencijski prostori smješteni su na najnižim

lokacijama u zaobalju, jer tako se s manjom poplavnom površinom moglo doći do većih

retencijskih prostora.

Obzirom na kontrolirano upuštanje vodnih masa u retencije, odnosno samo za potrebe

zaštite od velikih voda, učestalost poplava od voda Save je manja. Izgradnjom sistema

Srednjeg Posavlja popravlja se unutarnji površinski režim. Izgradnjom glavnog kanala Lonja-

Strug i izvedbom sasvim rijetke mreže kanala, dolazi do promjene vodnog režima na tlu i u

tlu, u najnižim depresijama Lonjskog i Mokrog polja. U sadašnjem stanju, unutarnje vode

evakuiraju se u Savu Trebežom, Velikim i Malim Strugom, koji vremenom zbog neuređenosti

smanjuju svoju propusnu moć, pa vode iz mikrodepresija koje bi inače mogle gravitacijsko

otjecati, ne otječu, te se voda skuplja, infiltrira i ishlapljuje.

U uređenom stanju, srednje i male vode predviđene su s višim nivoima u kanalima nego u

prirodnom stanju, a kod većih voda stanje je obrnuto. Takav režim površinskih voda ima

povoljan utjecaj na deficit vlage u tlu za vrijeme sušnih razdoblja.

Hidrološke promjene uvjetovane izgradnjom sistema Srednjeg Posavlja imaju za cilj

poboljšanje vodnog režima. Osnovno je kontrola velikih voda, a u cilju zaštite od velikih voda.

Niz hidrotehničkih objekata sistema omogućuje fleksibilno manipuliranje vodnim masama

(kod svih voda, ne samo velikih), a to pak omogućuje prilagodbu potrebama okoliša.

Skraćenje poplava omogućuje bolji razvoj biljnih zajednica. Objekti daju mogućnost, da se po

potrebi u slučaju deficita vlage u tlu, u vegetacijskoj sezoni izvrši natapanje šumskih areala,

bilo kratkotrajnim prelivanjem ili infiltracijom. Očigledno, da zaštita retencija od velikih voda

omogućuje postizavanje optimalne vlažnosti u tlu, i poboljšanje cjelokupnog vodnog režima.



6. PROGRAM ISTRAŽIVANJA I PRAĆENJA STANJA Za realnu procjenu stanja voda određenog prostora neophodna su kvalitetna hidrološka

mjerenja. Jedino kvalitetna mjerenja omogućuju realnu procjenu količinskog, prostornog i

vremenskog rasporeda vode u nekom prostoru. Osim broja postaja i kvalitetnog prostornog

rasporeda, izuzetno je bitan kontinuitet i dužina mjerenja. Samo dugotrajna mjerenja

omogućuju tijekom vremena praćenje stanja voda u nekom prostoru, i daju podlogu kojom je

moguće razlučiti, da li su eventualne promjene koje se javljaju prirodne ili posljedica

hidrotehničkih zahvata.

U području Srednjeg Posavlja raspolaže se relativno bogatom mrežom hidroloških postaja i

dugom tradicijom mjerenja. Glavni vodotoci opskrbljeni su zadovoljavajućim brojem postaja.

U području retencija je situacija nešto nepovoljnija. Vodomjerne postaje koje su niz godina

bilježile nivoe u retencijama su uglavnom prestale s radom, pa ih je neophodno obnoviti. U

pojedinim prostorima potrebno je uspostavit nove vodomjerne postaje.

Na vodomjernim postajama na Savi, te pritocima Save, kao i na pritocima koji ulaze u

retencijske prostore, treba nastaviti s mjerenjima. Dodatnu pažnju treba posvetiti mjerenjima

kod velikih voda, naročito na širem zagrebačkom području, i to, kako kod mjerenja protoka,

tako i kod mjerenja vodostaja. Za vrijeme pojave vrlo velikih voda obično zakazuju limnigrafi,

pa najznimljiviji i najvažniji dio vodnog vala ostaje neizmjeren, a potom obično loše

rekonstruiran (Podsused, Zagreb). Općenito, postoje pomaci u bilježenju satnih mehanizama

limnigrafa, pa se ne dobivaju realna vremena formiranog vodnog vala, što treba s DHMZ-om

uskladiti.

Nedostatnost hidroloških mjerenja, zbog prestanka rada pojedinih vodomjernih postaja,

posebno se osjeća u retencijskim prostorima. Nekoliko vodomjernih profila na kojima se

pratilo stanje voda u Lonjskom i Mokrom polju, na žalost je prestalo s radom. Poželjno je da

se ti isti profili obnove ili ponovo uspostave, po mogućnosti s istom lokacijom i istom kotom

“0” točke, kako bi se nova stanja voda mogla uspoređivati s prijašnjim stanjem.

Treba uspostaviti detaljni program objedinjavanja i praćenja vodnog režima vanjskih i

unutarnjih voda, za potrebu usavršavanja matematičkog modela, te aktualne potrebe

prognoziranja, dok model ne profunkcionira.



Izuzetno bi bilo korisno snimiti dva različita stanja velikih voda. Jedno stanje bi se odnosilo

na veliku vodu pretežno formiranu uvjetima uzvodno od Siska, odnosno Zagreba, a drugo na

dominantne velike vode nizvodno od Siska, kad je formiranje velikih voda uzvodno od

Mačkovca uzrokovano pretežno desnim pritocima Save.

Ova opsežna mjerenja obuhvatila bi sva stanja i transformacije voda, kako u glavnim

vodotocima, tako i na pritocima, te stanje voda u retencijama. Ovakva mjerenja traže detaljno

razrađen plan i dogovor s DHMZ-om (mjerenja protoka s više ekipa). Osim stalnih

vodomjernih postaja na karakterističnim profilima, uspostavile bi se privremene vodomjerne

postaje (letve) na kojima bi se kontinuirano pratio samo vodostaj (Hrvatske vode). Mjerenja

bi obuhvatila velike vode u porastu i opadanju unutar vodotoka, te punjenje i pražnjenje

retencija. Ovo bi nesumnjivo bio nezamjenjiv doprinos tariranju matematičkog modela, koji

treba služiti za prognoziranje i manipuliranje objektima u sistemu. Snimilo bi se stvarno

stanje voda tijekom vremena, te kompletno funkcioniranje do sada izgrađenog sistema.



2.3.2. HIDROLOGIJA – PODZEMNE VODE 1. UVOD Neosporna je činjenica, da je dinamika kretanja vode u tlu i na tlu uvjetovana reljefnim

faktorima. Taj se reljefni činilac nameće kao ekonomski indikator u vrednovanju nizinskih

šuma. Upravo na području Parka prirode Lonjsko polje, vidljivo se manifestira utjecaj

minimalnog porasta nadmorske visine na kvalitetnu i kvantitetnu promjenu šumarske

proizvodnje. Naravno, da bonitet šumskih poplavnih područja ne ovisi samo o reljefu, već i o

klimi i djelovanju čovjeka. Klima u lokalnim uvjetima ostaje nepromijenjena, ali utjecaj

čovjeka izgradnjom objekata za kontroliranu manipulaciju voda, sigurno smanjuje suficit vode

na tlu, a time skraćuje vrijeme anaerobnih procesa. S gledišta šumarske proizvodnje,

ekonomski refleks hidrotehničkih objekata treba uspoređivati prije i poslije zahvata.

Dosadašnje stihijsko plavljenje poplavnih prostora trebalo bi se skratiti, a time poboljšati

procesi transpiracije, fotosinteze, apsorbcije vlage i hranjivih materija.

S druge strane, močvarno područje Lonjskog polja predstavlja jednu od najvećih vrijednosti

biološke raznolikosti, i danas je najugroženiji ekološki sustav u Hrvatskoj. Močvarna staništa

nisu trajna, plitke vodene površine relativno brzo postaju sve pliće taloženjem organske i

anorganske tvari. U novije vrijeme ti su prirodni procesi dodatno ubrzani različitim ljudskim

aktivnostima. Promjene vodnog režima i onečišćavanje vodotoka degradiraju vodena i

močvarna staništa, čija je posljedica ugrožavanje i smanjenje biljnih i životinjskih vrsta

vodenog ekosistema.

Za definiranje površinskog i podzemnog hidrološkog režima poplavnih prostora Parka

prirode, nužno je poznavati klimatsko-ambijentalne činioce, geografsko-fizičke faktore i

pedološke osobine tala.

2. KLIMATSKI FAKTORI Prikaz oborinskog faktora kao temeljnog hidrološkog parametra, dan je tabelarno za šire

područje Parka prirode zajedno s meteorološkom postajom Opeke, koja je jedina postaja

unutar granica područja.

Srednja godišnja oborina iznosi 906 mm, međutim, raspored oborina je puno zanimljiviji u

okviru godine od samih godišnjih veličina. Naime, na siječanj otpada 6,5%, veljaču 6,0%,



ožujak 6,3%, travanj 8,2%, svibanj 9,3%, lipanj 10,8%, srpanj 9,3%, kolovoz 9,3%, rujan

8,3%, listopad 7,7%, studeni 10,0% i prosinac 8,3% od ukupne godišnje oborine.

Takav raspored oborina s glavnim i sekundarnim maksimumom (lipanj – studeni), ukazuje,

da se ovo područje nalazi pod gotovo podjednakim utjecajem kontinentalnog i maritimnog

pluviometričkog sustava.

Razdioba oborina dana je i po kvartalima godine.

Kvartali godine (%)

X - XII I - III IV - VI VII - IX

Godina (%)

26,0 18,8 28,3 26,9

44,8 55,2 100

Hladni dio godine Topli dio godine

Na topli dio godine otpada više od polovine oborina, što je povoljna konstatacija. Međutim,

oborine iz hladnog dijela godine su još uvijek obilne, što se odnosi i na proljetne, pa se

problematika uređenja vodnog režima teških tala još više zaoštrava.

Poznavanje temperature zraka predstavlja pored oborina, fundamentalni faktor u analiziranju

indeksa otjecanja, ali i evapotranspiracije, koja je izračunata empiričkim putem. Isparivanje

vode i evapotranspiracija se vrši sa slobodne vodne površine, zemlje i biljnog pokrivača, te

predstavlja važan činilac deficita otjecanja. Ekstremi evapotranspiracije leže u siječnju i

srpnju, upravo kao i temperature zraka. Ti su ekstremi čvrsto locirani za te mjesece, pa kako

godišnje temperature zraka ne pokazuju značajnija odstupanja, te prosječne veličine

evapotranspiracije dobro opisuju konkretne slučajeve.



Mjeseci Klimatski faktori

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godina

Oborina (mm) 59 54 57 74 84 98 84 84 75 70 91 76 906

Temperatura ( °C) -0,7 1,6 6,0 10,6 15,4 18,7 20,1 19,5 15,8 10,4 5,5 1,4 10,4

Evapotranspiracija (mm) 0 4 23 47 71 90 99 95 74 45 22 5 575

Kvartali godine Klimatski faktori

I - III IV - VI VII - IX X - XII Godina

Oborina (mm) 170 256 243 237 906

Evapotranspiracija (mm) 27 208 268 72 575

Razlika O-E (mm) +143 +48 -25 +165 +331



Budući da je u IV – tom mjesecu temperatura zraka veća od one u X – tom mjesecu, to je

godina podjeljena na hladni, vanvegetacijski period X – III, i na topli, vegetacijski IV – IX.

Time su predodređeni godišnji kvartali, a prateći numeričke vrijednosti dane u razlikama

oborine i evapotranspiracije (O – E), može se tvrditi da je period intenzivnijeg površinskog

tečenja od X. do VI. mjeseca. Iz grafičkog prikaza kretanja mjesečnih oborina i

evapotranspiracije, vidljivo je, da se višak oborina javlja u devet mjeseci. Hladna sezona

godine, period je površinskog tečenja i akumuliranja vode u tlu, a topla sezona godine je

period evakuacije vode intenzivnim isparavanjem.

3. PODZEMNI VODNI REŽIM Kada se radi o specifičnosti vodnog režima u tlu, treba naglasiti da se radi o nearteškoj vodi,

koja se formira isključivo iz padavina na vlastitom području. Može se dijeliti na tri tipa vodnog

režima:

a) humidni tip, karakterističan za područje gdje je suma godišnjih oborina veća od

evapotranspiracije, dakle H > E



b) aridni tip, karakterističan za područje gdje je H < E i

c) transpiracijski tip formiran u sušnom podneblju s H << E

Kako je godišnja oborina veća od evapotranspiracije, u Parku prirode Lonjsko polje radi se o

humidnom tipu tla. U takvim uvjetima tlo je iz godine u godinu izloženo vlaženju, gdje silazna

gibanja vode u tlu prevladavaju nad uzlaznim. Podzemni tokovi vode formiraju takve vodne

nivoe, koji osciliraju uglavnom pod utjecajem evapotranspiracije.

Geneza tih podzemnih voda je iskljičivo od oborina, tako da Sava i njeni pritoci na području

Lonjskog polja imaju sporedni karakter. To se zorno vidi iz grafičkog prikaza srednjih

mjesečnih vodostaja rijeke Save u Jasenovcu i u Staroj Gradiški, prema nivogramu bunara

B-29 i B-34. Ti prilozi pokazuju da Sava ne prihranjuje podzemlje, već podzemne vode, na

potezu Save nizvodno od Rugvice, stalno prihranjuju Savu.

Shodno tome, na poplavnom prostoru Lonjskog polja, površinsko tečenje je jedina

komponenta otjecanja. Tu konstataciju treba prihvatiti uz opis pedoloških i geomehaničkih

značajki tla mjerodavnih za filtracijske procese.



Prema internoj klasifikaciji, hidromorfna tla Lonjskog polja mogu se podijeliti u četri grupe:

I Aluvijalna tla sa srednjim dubinama podzemne vode od 2,6 do 4,6 metra

II Pseudoglejna tla sa srednjom dubinom podzemne vode od 1,75 do 3,55 metra

III Semiglejno-pseudoglejna tla sa srednjom dubinom vode od 0,65 do 3,6 metra

IV Močvarna tla (hipoglejna,amfiglejna) sa srednjom dubinom od 0,5 do 1,65 m.

Kod svih vrsta tala gornji je horizont dosta propustan, ali i veoma plitak (0 – 30 cm). Horizonti

ispod tog sloja su veoma teško propusni (grupa IV) ili slabo propusni (grupa I). Na grafikonu

je moguće vidjeti, ne samo dubinu zadržavanja podzemnih voda, već i oscilacije nivoa u

okviru godine. Razdoblja punjenja podzemnih akumulacija mogu zahvatiti cijeli hladni period

godine (X – IV), pri čemu se maksimum javlja u trećem mjesecu, a minimum u devetom.



U situacijskom pogledu, teška močvarna tla (grupa IV) se nalaze u središnjem, najnižem

dijelu poplavnog područja Parka prirode. Aluvijalna tla (grupa I) se prostiru u uskom pojasu

uz Savu i veće recipijente, dok semiglejno-pseudoglejna tla i potom pseudoglejna tla

pokrivaju više terene. Kretanja srednjih mjesečnih podzemnih razina i evapotranspiracije,

prati isti odnos podzemnih nivoa i temperature, koji ukazuje na sukladno značenje

evapotranspiracija.

Na području Lonjskog polja postojao je veći broj stacionara (bunara), koje je DHMZ pratio i

registrirao kretanja razina podzemnih voda. Za analizu podzemnih voda koristili su se samo

oni stacionari, gdje su čitanja uredno vođena i gdje je postojao dugi niz motrenja. Bunari su

već duže vremena zatrpani i van svojih funkcija.

Ugovorom između SVIZ-e za slivno područje Save i Republičkog hidrometeorološkog zavoda

Hrvatske, započeta je uspostava motrenja piezometara u dolini Save od Siska do Okučana,

te obrada podataka o kretanju razine podzemne vode od 1984. godine.

Piezometri na lokacijama : Plesmo, Puska, Lonja, Mužilovčica, Kratečko, Opeka i Gračenica

izrađeni su od strane IGH. Na lokacijama Gređani, Stružec i Gušće piezometre je izradila

Geotehnika. Učestalost mjerenja je dva puta tjedno.

Obrada vodostaja podzemne vode sadrži oznaku postaje, šifru, godinu početka rada, godinu

obrade, katastarsko ime objekta, geografsku širinu i dužinu postaje, kotu “O” točke, kotu

terena i kotu dna. Vodostaji su obrađeni u apsolutnim kotama, za svaki mjesec ispod

izmjerenih vodostaja, iskazani su najviši i najniži s danom opažanja, te srednji vodostaj. Isto

tako su za čitavu godinu, dani minimalni i maksimalni vodostaj s danom pojave, te izračunati

srednje niski, srednji i srednje visoki vodostaj.

Pored numeričke obrade vodostaja, za svaki piezometar je priložen odgovarajući grafikon.

U međuvremenu, na području Lonjskog polja ostalo je u funkciji svega tri piezometra, to su

Gračenica, Stružec i Opeka. Izrađeni su nivogrami srednjih mjesečnih vodostaja za razdoblje

od 1984. do 1999. godine, kao i za rijeku Savu u Crncu. Iz priloženih nivograma jasno se vidi

za sva tri piezometra, da ne postoji trend pada nivoa podzemnih voda za analizirano

razdoblje, čak u piezometru Stružec postoji blagi porast.

Još jednom treba naglasiti, da se iz analiziranih grafova nivograma u Lonjskom polju može

zaključiti, da ne postoji podudarnost između vodostaja rijeke Save i nivoa podzemnih voda u

piezometrima, jer se piezometri nalaze u teškim tlima koja ne dozvoljavaju komunikaciju sa

Savom.



USPOREDBA NIVOGRAM APODZEM NE VODE U POPLAVNOM PODRUCJU LONJSKOG POLJA I RIJEKE SAVE

88

90

92

94

96

98

100

102

0 12 24 36 48 60 72 84 96 108 120 132 144 156 168 180 192 204 216vrijeme (mjeseci)

nadm

orsk

a vi

sina

(mnm

)

GRAČENICA

STRUŽEC

OPEKA

CRNAC (SAVA)

1984. 1999.



2.4. PEDOLOGIJA 1. PEDOLOŠKI I HIDROPEDOLOŠKI UVJETI Analiza i interpretacija pedološkog pokrova srednje Posavine, područja u kojem se nalazi

park prirode Lonjsko polje, temelji se prvenstveno na podacima Osnovne pedološke karte

Hrvatske mj. 1:50.000, OPK 1969-1984, prema slijedećem pregledu listova, te djelomično

prema podacima Hidropedološke studije područja projekta Lonjsko polje, grupa autora, 1984.

U tu svrhu je izrađena Osnovna pedološka karta mj. 1:100.000 kao zajednička podloga za

agroekološku i šumarsku sektorsku studiju. Osnovna pedološka karta i Agropedološka karta

projektnog područja mjerila 1:100.000 izrađene su GIS tehnologijom, što uključuje

digitalizaciju pedoloških kontura s OPK mj. 1:50.000, izradu strukture poligona, te

generalizaciju pedokartografskih jedinica korištenjem AutoCad, ArcInfo i ArcView

programskih paketa.

Pregled listova pedoloških karata Red. broj

Naziv lista u mjerilu 1:50.000 Autori Godina

izrade

1. Čazma 3 Kovačević, P. Pavlić, V. Bogunović, M. 1969. 2. Čazma 4 Pavlić, V. 1976. 3. Kostajnica 1 Kalinić, Mirjana Šalinović, I. 1981. 4. Kostajnica 2 Bogunović, M. Pavlić, V. 1978. 5. Pakrac 1 Bogunović, M. 1976. 6. Pakrac 2 Šalinović, I. Kalinić, Mirjana 1981. 7. Pakrac 3 Bogunović, M. Pavlić, V. 1973. 8. Pakrac 4 Kovačević, P. Pavlić, V. Mayer, B. 1971.

1.1. GEOMORFOLOGIJA U geomorfološkom smislu, područje Posavine je nasuta ravnica nastala od deponiranog

jezerskog i močvarnog materijala u dubljim etažama, te riječnih nanosa u površinskim

slojevima. Površine ovih zaravni su bazenskog oblika. Strane bazena se blago uzdižu od

najnižih centralnih položaja prema rijeci Savi. Za vrijeme visokih vodostaja, kada nisu

postojali nasipi, Sava se slobodno izlijevala iz svog korita i prema jačini vodnog vala sortirala



različite sedimente, formirajući aluvijalnu gredu uz vodotok i najniže zaobalno područje

inundacije. Pleistocenske grede iz pravca brežuljaka, većinom blago nestaju prema najnižim

bazenskim položajima. Na tim položajima dominiraju pseudoglejna i pseudoglej-glejna tla.

Na aluvijalnoj gredi dolaze aluvijalna neoglejena i oglejena i semiglejna tla. Najniže položaje

u inundaciji zauzimaju većim dijelom močvarno glejna tla, na oko 90 m.n.m. oko Nove

Gradiške.

Stratigrafska građa najmlađeg površinskog sloja do nekoliko metara dubine je prilično

promjenjiva u prostoru i različita zbog izmjene glinastih, praškasto glinasto ilovastih, glinasto

ilovastih, praškasto glinastih, praškasto ilovastih, ilovastih, pjeskovito ilovastih i ilovasto

pjeskovitih teksturnih članova.

Ovakva stratigrafska građa površinskih slojeva - krovine i hidrogeološke podloge, slika 1.1.,

ima bitan utjecaj na režim vlažnosti tla zbog promjenjivih veličina procjeđivanja ili stagniranja

površinske vode, te prihranjivanja i utjecaja podzemne vode najplićeg vodonosnog sloja.

1.2. SISTEMATIKA TALA Analizom i interpretacijom pedoloških podataka za ekosustave na projektnom području

srednje Posavine, nalazimo manje površine automorfnih tala čije su odlike dobra prirodna

dreniranost referentnog sloja 2 m dubine. Veće su površine hidromorfnih tala čija je

prirodna dreniranost slaba, a prirodni proces hidrogenizacije unutar 2 m dubine je uvjetovan

viškom površinske ili/i podzemne vode koja nije zaslanjena niti alkalizirana.

Prirodne procese postanka i razvoja hidromorfnih tala čovjek ovih prostora mijenja još od

vremena Rimskog carstva. Naime, uređenje rijeke Save i problem korištenja poljoprivrednih

površina javlja se u ta davna prošla vremena. Tada su iskopani prvi kanali radi odvodnje i

uređenja pojedinih dionica Save za plovidbu. Austrijsko carstvo, naročito Austro-Ugarska

monarhija pokušavaju u nekoliko navrata riješiti melioracije i regulaciju Save od ušća do

slovenske granice. Najdetaljniji zahvati - mjestimična ugradnja cijevne drenaže sa ili bez

filtrirnog materijala datira iz 70-tih godina ovog stoljeća.

1.3. FIZIKALNE I KEMIJSKE ZNAČAJKE TALA Koluvijalno (deluvijalno) tlo Najveće površine ovih tala dolaze kao karbonatna. Ono što je značajka za ova tla u

projektnom području je da isključivo dolaze varijeteti s prevagom sitnice, a prisutnost skeleta

je vrlo mala ili skoro nezamjetna. Oglejenost je naročito prisutna kod karbonatnog i

nekarbonatnog podtipa, te aluvijalno koluvijalnog varijeteta. Stoga smo ih izdvojili u

slijedećim nižim jedinicama:



Koluvijalno neoglejeno (šifra 1)

Koluvijalno oglejeno (šifra 2) Aluvijalno koluvijalno neoglejeno (šifra 3) Aluvijalno koluvijalno oglejeno (šifra 4) Općenito koluviji su tla vrlo varijabilnih pedofizikalnih svojstava, a nalaze se na području

donjih trećina padina i dolina i vrlo često su oglejena. Varijabilnost ovih tala po teksturi je

manja od uobičajenog pravila.

Prema teksturi to su ilovasta do glinasto ilovasta dosta homogena tla po dubini. Tla su

porozna, s osrednjim kapacitetom za vodu i malim kapacitetom za zrak. Gustoća tla se s

povećanjem dubine povećava. Većim dijelom su to karbonatna tla s količinom karbonata od

10-25% u površinskom sloju, dok je ponegdje u matičnom supstratu i veća. Reakcija tla u

vodi je zahvaljujući tome isključivo alkalična, dakako kod nekarbonatnih (eutričnih) koluvija

reakcija tla u vodi je neutralna. Količine humusa kod ovih tala se kreću od 2.5 do 3.5%, a

sadržaj dušika od 0.16 do 0.22%, što predstavlja dobru do bogatu opskrbljenost dušikom.

Slabo su opskrbljena fiziološki aktivnim fosforom, a slabo do umjereno opskrbljena fiziološki

aktivnim kalijem. Prema vrijednostima hidrolitskog aciditeta, ova tla nemaju potrebu za

kalcifikacijom.

Vrijednosti adsorpcijskog kompleksa kod ovih tala su veoma povoljne. Imaju visok kapacitet

adsorpcije (oko 50 mmol/ekv H+/100 gr. tla) te visok stupanj zasićenosti adsorpcijskog

kompleksa tla bazama.

Rendzina Rendzina je tlo humusno akumulativne klase. U savskoj nizini je na aluvijalnom pijesku i

šljunku. Na ovom području izdvojene su dvije sistematske jedinice rendzine i to:

Rendzina na pijesku i šljunku karbonatna ilovasta (šifra 5)

Rendzina na pijesku i šljunku karbonatna glinasta (šifra 6) Rendzine na aluvijalnim šljunkovitim nanosima su duboka do srednje duboka tla. To su tla

dobre prirodne dreniranosti, s izrazitim automorfnim načinom vlaženja, ilovaste do glinaste

teksture, vrlo povoljne mrvičaste i stabilne strukture. Glinaste teksture prevladavaju u

mikrodepresijama i nešto dubljim rendzinama, a ilovaste na uravnjenom terenu i

mikrouzvisinama. Povoljnih su vodno zračnih odnosa s izrazito dobrom vododržnošću.

Podzemna voda je na dubini ispod 2 m, ali zbog šljunka u podlozi, na 40-80 cm, i prekid

kapilariteta nema nikakav utjecaj na solum tla, dapače vrlo često su vrlo suha tla s

nedostatkom aktivne vlage u tlu. To su isključivo karbonatna tla sa sadržajem CaCO3 u oraničnom horizontu od 5-10%.

Aktivnog vapna ima malo (2-5%), pa nema većih bojazni za kulture osjetljive na klorozu.



Sadržaj humusa kreće se od 2-3% što predstavlja slabu količinu, to je iz razloga

dugogodišnje obrade i mineralizacije stvorenog humusa. Reakcija ovih tala je alkalična.

Dušikom su umjereno opskrbljena, ali s obzirom na njegovu dinamiku stalna briga za

dušikom je glavna poanta svake gnojidbe. Fiziološki aktivnim fosforom slabo su opskrbljena,

a kalijem slabo do umjereno.

Kapacitet adsorpcije ovih tala je visok, kao uostalom i stupanj zasićenosti adsorpcijskog

kompleksa tla bazama.

Eutrično smeđe tlo Eutrično smeđe tlo je tlo kambične klase s tipom građe profila A-(B)-C. Tlo spada u klasu

visoko bonitetnih tala. U projektnom području Sava isključivo dolazi na aluvijalnom nanosu,

staništu izvanredne propusnosti i dreniranosti. Nalazimo:

Eutrično smeđe na aluvijalnom pijesku i šljunku tipično (šifra 7) Eutrično smeđe na aluvijalnom pijesku i šljunku lesivirano, plitko (šif. 8) To su ilovasta do glinasta tla, ponekad i ilovasto glinasta, stabilne graškaste do orašaste

strukture, dobrih vodno zračnih odnosa i propusnosti. Imaju povoljnu prirodnu dreniranost.

Vrlo su porozna s visokim kapacitetom za vodu. U dinamici vlage osjeća se nedostatak vlage

u ljetnim mjesecima.

Ova tla imaju dobra pedokemijska svojstva. Slabo kisele su reakcije tla u vodi, humusa imaju

2-3%, što je za oranične kulture ipak zadovoljavajuće. Dušikom su dobro do bogato

opskrbljena. Fiziološki aktivnim fosforom su slabo, a kalijem slabo do osrednje opskrbljena.

Prema većini rezultata hidrolitskog aciditeta, ova tla nemaju potrebe za kalcifikacijom, iako se

kalcij kao biogeni element može dodavati posebno za kukuruz i druge kulture.

Pseudoglej Ovo tlo se javlja na pleistocenskim i holocenskim ilovačama, koje prema današnjim

geološkim saznanjima uvrštavamo u nekarbonatne prapore, odnosno pretaložene prapore.

Reliktni ili stariji pseudoglejni horizont glavni je uzročnik stagniranja oborinskih voda i

procesa pseudooglejavanja.

Izdvojili smo dva podtipa, koja se mogu i u varijetetu i formi podijeliti na niže jedinice tla:

Pseudoglej na zaravni (šifra 9)

Pseudoglej obronačni (šifra 10)



Pedofizikalna svojstva ovih tala najizrazitije su obilježena teže propusnim horizontom,

odnosno slabom do nepotpunom drenažom ovih tala, pa su stagnirajuće oborinske vode

glavni agens procesa pseudooglejavanja. To su praškasta tla, u kojima nalazimo i do 70%

praškaste ilovače, sklone zbijanju i pokorici. U iluvijalno pseudoglejnom horizontu mogu biti i

praškasto glinasto ilovasta.

Imaju nestabilnu praškastu do sitnomrvičastu strukturu, a propusnost tla za vodu je mala do

vrlo mala. To su porozna tla s vrlo nepovoljnim odnosom pora za vodu i zrak. Kapacitet za

zrak u prirodnim horizontima je daleko ispod 10% vol, što je nespojivo s intenzivnom biljnom

proizvodnjom. Vrijednosti volumne gustoće s dubinom se povećavaju.

To su slabo kisela do kisela tla, kojima se aciditet s dubinom povećava. Ova tla zbog kisele

reakcije i nestabilne strukture zahtijevaju intenzivne mjere kalcifikacije. Prema količini

humusa, obično su slabo humozna s dobrim sadržajem dušika. Neki profili po sadržaju

humusa i dušika prelaze naznačene ocjene. S fiziološki aktivnim fosforom su vrlo slabo

opskrbljena (5-10 mg P2O5/100 gr. tla). Stupanj zasićenosti je varijabilan i kreće se od 16-

86%, što pripada distričnim i eutričnim formama.

Aluvijalno tlo Aluvijalna tla su najrecentnija tla. Nastaju i danas pod utjecajem poplava. S obzirom da su u

posljednjih 100 godina izgrađeni veliki nasipi za obranu od poplava, recentni uvjeti tvorbe

tala prisutni su samo u inundacijskoj zoni unutar nasipa. Mogu biti oglejena i neoglejena.

Neoglejene forme većinom su prisutne kod lakših fluvisola, pjeskovitih i eventualno ilovastih

dobre propusnosti. Međutim, fluvisole nalazimo i izvan nasipa sa semiglej aluvijalnim tlima.

Na temelju uvjeta tvorbe i prisutnih procesa oglejavanja izdvojili smo slijedeće stadije:

Aluvijalno neoglejeno (šifra 11) Aluvijalno oglejeno (šifra 12) Po dubini i teksturi to su vrlo varijabilna tla. Po dubini se kreću od 0.3 pa do preko 3 m.

Značajno je da plića tla do šljunka nalazimo bliže koritu rijeke Save i na adama same rijeke.

Što se više udaljavamo od rijeke, to su tla dublja. Ova tla nemaju horizonte, izuzev gornjeg

nerazvijenog (A) horizonta. Niže se nalaze slojevi. Posebno u gornjoj Posavini izmjenjuju se

ilovasti, ilovasto pjeskoviti i pjeskoviti slojevi sve do šljunka. U srednjoj Posavini aluvijalna tla

su nešto teža po teksturi pa se izmjenjuje ilovasta, glinasto ilovasta pa do ilovasto glinasta

tekstura. Ova tla su i po dubini mnogo dublja i dosežu do preko 3 m dubine. Struktura ovih

tala je izražena kod težih formi, ali kod pjeskovitih i pjeskovito ilovastih možemo govoriti o

nerazvijenoj strukturi. Vodno zračni odnosi ovih tala izvan poplava su jako dobri, pa je zato i



toplinski režim povoljan. Prirodna dreniranost izvan poplave je dobra, a unutar poplave,

naravno slaba. To su neplastična do slabo plastična tla, drobive koherencije.

Prema kemijskim analizama, kemijska svojstva su nešto nepovoljnija. Glavni nedostatak su

niže količine humusa (oko 2%) i fiziološki aktivnih hraniva, fosfora i kalija. Imaju povoljnu

reakciju tla u vodi, gdje imaju alkaličnu reakciju, sa 5-10% sadržaja CaCO3. Imaju visok

stupanj zasićenosti adsorpcijskog kompleksa tla bazama, a osrednji do mali kapacitet

adsorpcije, ovisno o teksturnom sastavu.

Semiglej aluvijalno tlo Ovo je najbolje tlo nizinskog područja sa semiglejnim načinom vlaženja podzemnom vodom

ispod 1 m. Prema poziciji glejnog horizonta podijelili smo ova tla na tri podtipa i to:

Semiglej aluvijalni, plitko glejni (šifra 13) Semiglej aluvijalni, srednje duboko glejni (šifra 14) Semiglej aluvijalni, duboko glejni (šifra 15) Nalazimo ga zajedno s aluvijalnim tlom, a prema centralnoj zoni prelazi u hipoglejno tlo.

Možemo reći da su najvećim dijelom karbonatna.

Prema pedofizikalnim svojstvima, to su vrlo povoljna tla. Imaju pretežito ilovastu teksturu do

glinasto ilovastu i ilovasto glinastu u području ispod Jasenovca. To su duboko rahla tla, a

slaba oglejenost se ponekad javlja na 60-70 cm od površine, što nepovoljno ne utječe na

razvoj biljnog korijena ratarskih i povrtnih kultura. Struktura ovih tala je mrvičasta do

graškasta, a propusnost tla za vodu je umjerena do umjereno mala. To su porozna tla s

povoljnim vodno zračnim odnosom, s volumnom gustoćom i gustoćom čvrste faze koja se

dubinom povećava. Tla teže teksture mogu biti jako plastična, inače su slabo plastična.

To su pretežito karbonatna tla, ali ima i nekarbonatnih. U površinskom horizontu mogu imati

do 10% CaCO3, a on se s dubinom ponegdje povećava ili smanjuje, što je rezultat

heterogenog aluvijalnog nanošenja karbonatne sitnice. Reakcija tla u vodi kreće se od 5.5 do

7.5 kod nekarbonatnih tala, a kod karbonatnih dopire do 8.2. Sadržaj humusa kod ovih tala

kreće se od 2.5 do 6.7% što znači od slabog do jako humoznog sadržaja. Umjerenog do

bogatog su sadržaja dušikom. Od vrlo slabe do slabe su opskrbljenosti fiziološki aktivnim

fosforom, iako neki profili pokazuju dobru opskrbljenost, što je rezultat pojačane individualne

gnojidbe. Većinom su srednje opskrbljena fiziološki aktivnim kalijem. Ova tla imaju vrlo

visoke vrijednosti zasićenosti adsorpcijskog kompleksa tla bazama, a kapacitet adsorpcije je

srednji do visok.



Pseudoglej-glej To je hidromorfno tlo glejne klase. Izdvojena su dva podtipa i to:

Pseudoglej-glej, eutrični (šifra 16) Pseudoglej-glej, distrični (šifra 17) Pedofizikalna svojstva ovih tala su ukupno nepovoljna. Nepovoljni vodni režim i vodnozračni

odnosi su glavni ograničavajući čimbenici plodnosti ovih tala. To su praškasto ilovasta tla u

oraničnom horizontu, a niži horizonti mogu biti i teže teksture (do praškasto glinasto ilovaste).

Struktura je praškasta do sitno mrvičasta u površinskom horizontu, a pseudoglejno iluvijalni

horizont ima koherentnu strukturu, te jako zbijenu i slivenu konzistenciju. To su porozna tla s

nepovoljnim odnosom mikro i makro pora u tlu. To su slabo plastična do plastična tla.

Propusnost ovih tala je veoma mala.

Reakcija tla u vodi je kisela do slabo kisela, što znači da imamo distrične i eutrične

podtipove. S obzirom da su to hidromorfna tla, kao i svako drugo tlo i ova tla imaju dosta

humusa i s dobrim su sadržajem dušika. Fiziološki aktivnim fosforom su vrlo slabo do slabo

opskrbljena, a ako i ima fosfora, uvjeti su da se slobodni fosfati vežu na inaktivne željezne

spojeve, gdje fosfati postaju nedostupni. Fiziološki aktivnim kalijem su slabo do dobro

opskrbljena. Vrijednosti hidrolitskog aciditeta ukazuju na potrebu kalcifikacije.

Močvarno glejno tlo Močvarno glejno tlo (euglej) je podijeljeno prema načinu vlaženja, sadržaju humusa i gline,

kako slijedi:

Hipoglej mineralni (šifra 18) Hipoglej humozni (šifra 19) Amfiglej mineralni (šifra 20) Amfiglej mineralni vertični (šifra 21) Amfiglej humozni vertični (šifra 22) Epiglej mineralni karbonatno vertični (šifra 23) Epiglej mineralni nekarbonatno vertični (šifra 24) Epiglej humozni nekarbonatno vertični (šifra 25) Tresetno glejno (šifra 26) Zauzimaju najniže reljefske forme. Izvan poplavnih područja su mjestimično hidromeliorirana

tla kanalima ili kanalima i cijevnom drenažom.

Hipoglejno tlo Dominantno je vlaženje podzemnom vodom. Po teksturi su nešto lakša tla, od pjeskovito

ilovaste do praškasto glinasto ilovaste, ali pretežito su ilovaste teksture. Struktura im je



mrvičasta do graškasta u površinskim, a koherentna u dubljim horizontima. Porozitet je velik,

a odnos mikro i makro pora je nepovoljan. Ograničena su tla s ukupnim kapacitetom za zrak.

To su plastična i srednje ljepljiva tla. Propusnost tla za vodu ima vrlo varijabilne vrijednosti,

posebno u površinskom horizontu, što je i razumljivo. Vrijednosti mrtve vode su osrednje do

visoke.

Ova tla imaju povoljnija kemijska svojstva. Reakcija tla u vodi je od 6.5-7.5, dakle od

nekarbonatnih do karbonatnih formi. U karbonatnim hipoglejima sadržaj karbonata doseže

do 15% CaCO3. To su dosta do jako humozna tla s dobrim do bogatim sadržajem dušika.

Fiziološki aktivnim fosforom su slabo opskrbljena, a kalijem slabo do dobro. Vrijednosti

adsorpcijskog kompleksa ovih tala su dobre. Imaju visok stupanj zasićenosti adsorpcijskog

kompleksa tla bazama, osrednji kapacitet adsorpcije i nemaju potrebe za kalcifikacijom ni

humizacijom.

Amfiglejno tlo Amfiglejno tlo ima kombinirani način vlaženja površinskom i podzemnom vodom.

To su tla ilovasto glinaste do eventualno glinasto ilovaste teksture, koja su prevlaživana

dopunskim vodama, pa je struktura ovih tala nerazvijena - konzistentna, što sprečava

procjeđivanje površinskih voda u dublje horizonte. U morfologiji sklopa razvija se Aa-Gr-Gso-

Gr tip građe profila. Količina gline pretežito montmorilonitnog tipa dopire do 50%, a uslojena

je ponekad do 1.5 m dubine.

Propusnost tla za vodu je vrlo mala, jer su ova tla s vrlo malo makro pora i malim

kapacitetom tla za zrak, dominiraju mikro pore, pa zato imaju loš vodno zračni odnos.

Ponegdje, gdje su prisutne gliste, propusnost tla za vodu se znatno poboljšava. To su jako

ljepljiva i plastična tla s indeksom plastičnosti preko 17, a također imaju tvrdu koherenciju.

Zbijenost je ovisna o vlažnosti, ali u suhom stanju su jako zbijena i tvrda.

Prema reakciji tla ova tla mogu biti kisela do alkalična. Prema vrijednostima hidrolitskog

aciditeta neka od ovih tala zahtijevaju mjere kalcifikacije. To su jako humozna tla, a ponegdje

vrijednosti dosežu i do 21% humusa. Iz toga proizlazi da su i vrijednosti dušika dosta visoke.

Fiziološki aktivnim fosforom u prosjeku su vrlo slabo opskrbljena, a kalijem slabo do dobro.



Epiglejno tlo Epiglejno tlo je dominantno vlaženo površinskom vodom. Isključivo su vertična tla jer se

razvijaju na glinama smektitnog tipa, ponekad preko 2 m dubine imajući i do 70% koloidne

gline.

Epiglej se javlja kao mineralni i humozni i općenito ima najlošija pedofizikalna svojstva.

Izdvojili smo ih u tri niže jedinice kao mineralni i humozni varijetet, ali su svi vertični.

To su glinasta tla koja jako bubre u vlažnom stanju i pucaju u suhom, pri čemu se stvaraju

džombe, pa su ih i neki autori nazvali tla džomba (Gračanin, 1942). Njihova svojstva su

nadaleko opisana kroz radove Kurtagića (1956), Bogunovića (1988), Bogunovića i dr. (1991).

Izrazito su glinaste teksture, vrlo visokog poroziteta, koherentne strukture, vrlo slabog vodno

zračnog režima, vrlo male propusnosti, jako plastična i ljepljiva. Pukotine koje pucaju za

vrijeme dugih ljetnih suša dopiru do 1.5 m dubine. Na površini su pukotine širine do 15 cm.

Na površini strukturnih blokova ukazuju na procese smicanja i trenja jednog strukturnog

bloka u drugi i pri tome se stvaraju klizne plohe, što je glavna odlika vertičnog fenomena ovih

tala.

Ova tla su jako humozna, a humoznost kod humoznih varijeteta dopire i do 25%. Dušika ima

također dosta, ali uvjeti razgradnje i oslobađanja dušika iz humusa nisu povoljni. Ova tla su s

fiziološki aktivnim fosforom slabo i vrlo slabo opskrbljena, a kalijem slabo do osrednje.

Tresetno glejno tlo Tresetni sloj kod ovih tala ne prelazi 30 cm. To su također tla vrlo loših pedofizikalnih

osobina, teške teksture ispod tresetnog sloja, neizražene konzistentne strukture, slabih

vodno zračnih odnosa i slabe vodopropusnosti. Tresetni sloj je vrlo slabo do srednje

humificiran u ovisnosti o položaju horizonta. To su većim dijelom i karbonatna tla s

alkaličnom reakcijom. Javljaju se na manjim površinama u depresijama.

1.4. VODNI REŽIM TALA 1.4.1. Načini - tipovi vlaženja tla Automorfna, hidromorfna i hidromorfna hidromeliorirana tla unutar i izvan poplavnih područja

različito su vlažena površinskom ili/i podzemnom vodom, a na nagibu i s bočnom - plitkom

podzemnom vodom.



U hidropedologiji površinsku vodu - oborine, poplave, dijelimo na:

- procjednu K = > 0,52 m/dan, umjereno vlaženje tla - sporo procjednu K = 0.03 - 0.52 m/dan, kratka mokra faza tla - stagnirajuću K = < 0.03 m/dan, duga mokra faza tla Podzemnu vodu prema maksimalnoj razini - visini dizanja, dijelimo na :

- vrlo plitku 0-50 cm - plitku 50-100 cm - srednje duboku 100-200 cm - duboku > 200 cm Uvažavajući gornje kriterije te uglavnom morfološke znakove za prošle i sadašnje

oksidacijske ili/i redukcijske procese unutar 2 m referentne dubine tla, OPK 1969-1984, a

samo djelomično postojeće hidrološke i hidropedološke podatke stacionarnih mjerenja,

Hrvatske vode, 1999; Vodoprivredno projektni biro, 1999; Vidaček, Ž. i sur., 1986, 1988. i

1989., mogu se definirati unutar i izvan poplavnih područja slijedeći načini - tipovi vlaženja

tla: automorfni; aluvijalni; koluvijalni; pseudoglejni; semiglejni; pseudoglej-glejni; hipoglejni;

amfiglejni; epiglejni i hidromeliorirani, tablica 1.2.

Opća jednadžba bilance vode za automorfni, pseudoglejni i epiglejni način vlaženja je:

Pv - Po = I = ET + D + ∆W (1)

gdje su u mm:

Pv = površinske vode

Po = površinsko otjecanje

I = infiltracija

ET = evapotranspiracija

D = dubinsko otjecanje

∆W = zaliha vode

Opća jednadžba bilance vode za aluvijalni, koluvijalni, semiglejni, pseudoglej-glejni,

hipoglejni, amfiglejni i hidromeliorirani način vlaženja je:

Pv + Pw = ET + D + ∆W (2)

gdje su u mm:

Pv, ET, D i ∆W kao u jednadžbi 1

Pw = podzemna voda



1.4.2. Površinske vode - oborine, poplave 1.4.2.1. Bilanca oborinske vode u tlu Analizom čimbenika koji bi mogli utjecati na režim podzemnih voda i površinsko tečenje,

između ostalog je utvrđeno, da vodni režim područja srednje Posavine ima značajke

humidnog tipa s većom sumom godišnjih oborina (H) od evapotranspiracije (E), dakle H > E.

Višak oborina je u proljeće, jesen i zimu, što je ujedno razdoblje površinskog tečenja,

saturacije tla vodom i dubinskog otjecanja vode - prihranjivanja podzemne vode, Hrvatske

vode, 1999.

S hidropedološkog i biljno proizvodnog gledišta, mjerodavni su podaci o višku ili/i manjku

oborinske vode u tlu, na primjeru semigleja, pseudogleja, hipogleja i amfigleja, grafikoni 1.1.-

1.5. i prilozi 1.5.-1.14., kod 20%-tne i 80%-tne vjerojatnosti mjesečnih količina oborina,

grafikoni 1.6.-1.9.

U vlažnim godinama ili mjesecima 20%-tne vjerojatnosti pojava - rasporeda oborina, viškovi

voda u tlu 0.5 m dubine u izrazu otjecanja (OT) su naglašeno veći u vanvegetacijskom -

hladnom dijelu godine 442.6 mm ili 4.426 m3/ha vode, odnosno manji u vegetacijskom

razdoblju 142.8 mm ili 1.428 m3/ha, što potvrđuje ranije navode o prihranjivanju podzemnih

voda tog područja.



Tablica 1.1. Načini - tipovi vlaženja tla Dominantni način vlaženja do 2 m dubine Pedosistematske jedinice (šifra)

Tip Podtip Režim vlažnosti tla I. Automorfni - Procjedne površinske vode Rendzina (5, 6), Eutrično smeđe (7, 8) II. Aluvijalni II/1 Neoglejeni sa ili bez

poplava Procjedne površinske vode Aluvijalno neoglejeno (11) , Aluvijalno

koluvijalno neoglejeno (3) II/2 Vrlo plitki do duboko

glejni Kolebajuće vrlo plitke do srednje duboke podz. vode u zoni izravnog utjecaja vodotoka

Aluvijalno oglejeno (12), Aluvijalno koluvijalno oglejeno (4)

III. Koluvijalni III/1 Neoglejeni Procjedne površinske i bočne - slivene vode Koluvijno neoglejeno (1) III/2 Vrlo plitki do duboko

glejni Sporo procjedne površinske i bočne slivene vode

Koluvijalno oglejeno (2)

IV. Pseudoglejni IV/1 Jako pseudoglejni Povremeno vlaženje sporo procjednim i stagnirajućim površinskim vodama

Pseudoglej na zaravni (9)

IV/2 Slabo pseudoglejni Povremeno vlaženje sporo procjednim površinskim i bočnim vodama

Pseudoglej obronačni (10)

V. Semiglejni - Procjedne površinske vode do cca 1 m, a dublje srednje duboke podzemne vode

Semiglej (13, 14, 15)

VI. Pseudoglej-glejni - Povremeno vlaženje sporo procjednim i stagnirajućim površinskim vodama i plitkim do srednje dubokim podzemnim vodama

Pseudoglej-glej (16, 17)

VII. Hipoglejni - Povremeno prekomjerno vlaženje vrlo plitkim do plitkim podzemnim vodama

Hipoglej mineralni i humozni (18, 19), Tresetno glejno (26)

VIII. Amfiglejni VIII/1 Plitko epiglejni i plitko hipoglejni

Povremeno vlaženje sporo procjednim i stagnira-jućim površinskim vodama do cca 0.5 m, a dublje plitkim do srednje dubokim podzemnim vodama

Amfiglej mineralni (20)

VIII/2 Duboko epiglejni i srednje duboko hipoglejni

Povremeno vlaženje sporo procjednim i stagnirajućim površinskim vodama do cca 1 m, a dublje srednje dubokim podzemnim vodama

Amfiglej mineralni i humozno vertični (21, 22)

IX. Epiglejni - Povremeno vlaženje sporo procjednim i stagnirajućim površinskim vodama do cca 2 m

Epiglej mineralni i humozni vertični (23, 24, 25)

X. Hidromeliorirani X/1 Djelomično Djelomično korigirani režimi II-VIII. Hidromeliorirano kanalima (27) X/2 Detaljno Korigirani režimi VII-VIII.,norma odvodnje 0.5m Hidromeliorirano kanalima + cijevna drenaža

(28)



Oborine, 20 %-tne Oborine, 80 %-tne

Referentna evapotranspiracija

Manjak vode, 20%-tni Manjak vode, 80%-tni

Otjecanje, 20 %-tno Otjecanje, 80 %-tno

Ukupna fiziološki aktivna voda u tlu

Lako pristupačna voda u tlu

Grafovi 1.1 - 1.5: 20 i 80%-tna vjerojatnost pojava mjesečnih oborina, referentneevapotranspiracije (ETo), otjecanja i manjka vode u tlima dubine 50 cm

Semiglej

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

mm

Graf 1.1 Pseudoglej

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

mm

Graf 1.2

Hipoglej mineralni

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

mm

Graf 1.3 Amfiglej mineralni

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

mm

Graf 1.4

Amfiglej mineralni vertièni

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12Mjeseci

mm

Graf 1.5



Grafovi 1.6 - 1.9 Vjerojatnost pojava mjesečnih količina oborina

Zagreb1960-1989

0

50

100

150

200

250

300

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Mjeseci

mm

5% 20% 50% 80%

Graf 1.6Sisak

1957-1975

0

50

100

150

200

250

300


Mjeseci

mm

5% 20% 50% 80%

Graf 1.7

Novska1957-1975

0

50

100

150

200

250

300


Mjeseci

mm

5% 20% 50% 80%

Graf 1.8Karlovac1964-1983

0

50

100

150

200

250

300


Mjeseci

mm

5% 20% 50% 80%

Graf 1.9



1.4.2.2. Poplave Jedan od bitnih agroekoloških i hidropedoloških pokazatelja je i trajanje poplava. Međutim,

postojeće neusporedive obrade podataka ne pružaju dovoljno parametara niti jedinstvenu

prostornu distribuciju za sve poplavne prostore.

Prije izgradnje pojedinih objekata sustava srednje Posavine godišnje je plavljeno 205.000 ha

površine, odnosno svakih 50 godina je plavilo 280.000 ha i svakih 100 godina 292.000 ha

Lonjskog polja, Mokrog polja, Ribarskog polja, Odranskog polja i nizine uz Kupu, Hrvatske

vode, 1999.

U sadašnjem stanju ukupne površine poplavnih područja – Kupčina, Mokro polje, Podsused,

Lonjsko polje, Odransko polje, Opeka, Pokuplje 1, Pokuplje 2, Trstik, Zelenik i Žutica iznose

110.941,1 ha, vidi sliku 1.2.

S poljoprivrednog biljno proizvodnog gledišta važan čimbenik normalnog rasta i razvoja

biljaka je trajanje poplava. Uvažavajući funkcioniranje izgrađenog sustava obrane od poplava

izvan poplavnih područja, te kontrolirane poplave u poplavnim područjima, treba očekivati

smanjenje trajanja poplava, što potvrđuju primjeri vodomjernog profila Stružec, tablica 1.2. i

podaci za funkcioniranje poplavnih područja Lonjsko polje i Kupčina, grafikoni 1.10.-1.13.

Tablica 1.2. Trajanje poplava, dana

Vodomjerni profil Stružec Povratno razdoblje P godina Prosječno

trajanje Prirodno stanje 5 10 20 50 100 1925-1972 Vegetacijsko razdoblje 50 65 79 99 110 29 Godina 140 165 185 210 230 100 Buduće stanje - godina 7 15 18 48 97 20 Izvor: Hrvatske vode, 1999. 1.4.3. Podzemne vode U analizi geneze i dinamike kretanja vode u tlu zaključeno je da se radi o vodi pod utjecajem

oborina i evapotranspiracije plus dotoci sa strane - obronaka sliva, odnosno da podzemni

tokovi formiraju podzemne vode koje osciliraju uglavnom pod utjecajem evapotranspiracije.

Rijeka Sava ne prihranjuje podzemlje, nego obratno. U kontroliranim poplavnim područjima

se ne očekuju promjene podzemnog vodnog režima, Hrvatske vode, 1999.



Za grubu procjenu razina podzemne vode 5%-tne, 50%-tne i 95%-tne trajnosti korištena je

pregledna situacija bunara s hidroizohipsama u mj. 1:100.000, Vodoprivredno projektni biro,

1999.

Na području detaljno izvedenih i funkcionalnih sustava odvodnje cijevnom drenažom,

evidentno je izmijenjen režim podzemnih voda, što potvrđuju višegodišnja stacionarna -

pjezometrijska motrenja za oranične površine kod Šašne Grede, Mahova i Oborova, grafikoni

1.14.-1.19. Naime, u višegodišnjem razdoblju postignuta je projektom predviđena norma

odvodnje 0.5 m.

1.5. KVALITETA POVRŠINSKIH I PODZEMNIH VODA Područje Save pripada slivu Dunava, pa vođenje katastra izvora zagađenja, programiranje i

provedba monitoringa i obrada podataka moraju biti u skladu Konvencije o zaštiti rijeke

Dunava i u skladu preporuka programa EMIS/EG, kojim se inventariziraju izvori zagađenja:

točkasti, raspršeni i akcidentni. Osnovni pokazatelji koji su bitni za procjenu zagađenja

prema programu EMIS/EG su: protok, suspendirana tvar, BPK5, nitriti, nitrati, fosfati, ukupni

dušik i ukupni fosfor. Važno je poznavati udio točkastih i raspršenih izvora u ukupnom teretu

zagađenja radi ocjene zagađenosti poplavnih voda Save i njihovog utjecaja na

agroekosustave. Ova ocjena, iako rađena krajnje pojednostavljenom metodom "samo tri

najmanja godišnja tereta zagađenja iz točkastih izvora", Hrvatske vode, 1999, na mjernim

mjestima Sava D. Jesenice - ulaz na područje projekta i Sava Jasenovac - izlaz iz područja

projekta, 1998. godine pokazuje da je udio raspršenih izvora u ukupnom teretu zagađenja:

- najmanje 66% za ukupni dušik kod Jasenovca

- najviše 99.8% za suspendiranu tvar kod D. Jesenica

- različit za pojedine pokazatelje

- za sve pokazatelje značajno manji na izlazu - Sava Jasenovac u odnosu na ulaz - Sava D. Jesenice Prema podacima Hrvatskih voda za 1998. godinu s područja Republike Hrvatske uzvodno od

Jasenovca rijeka Sava je primila 24% ulaznog tereta organske tvari BPK5, 51% ulaznog

tereta suspendirane tvari i 55% ulaznog tereta ukupnog dušika, dok se protok istovremeno

zbog velike površine sliva povećao za 165%.

Podaci kojima Hrvatske vode, 1999, raspolažu o kakvoći površinskih i otpadnih voda

projektnog područja, a samo za bližu okolicu Zagreba i o kakvoći podzemnih voda, usprkos

dugotrajnom monitoringu od 1973. godine, imaju dosta nedostataka- različiti fond podataka



za pojedina mjerna mjesta, nedostatak podataka o protoku, neuključenost svih vodotoka u

monitoring i slično. Usprkos tome, načinjena je ocjena kakvoće površinskih voda rijeke Save

i pritoka prema novoj Uredbi o klasifikaciji voda, N.N. 77/98, u kojoj su prošireni i pooštreni

kriteriji ocjene. Detaljna analiza 10-godišnjih podataka prikupljenih s 13 važnijih mjernih

mjesta pokazuje da je prema sadržaju kisika voda bila I. vrste na većini vodotoka, organsko

zagađenje je bilo uglavnom na razini II. vrste, sadrž vode II. vrste, osim Odre u Sisku, Save u

D. Jesenicama i Save u Oborovu - III. vrsta, dok je sadržaj ukupnog fosfora na Kupi, Odri i

Uni uglavnom u granicama kakvoće vode I. vrste.

Ocjena kakvoće vode provedena prema indeksu saprobnosti i navedenim kriterijima,

pokazuje da je kakvoća vode rijeke Save kod Jasenovca - izlaz iz projektnog područja za

stupanj bolja, odnosno III. vrste, od kakvoće s kojom Sava dotječe u Hrvatsku gdje kakvoća

vode odgovara IV. vrsti - Sava D. Jesenice.

Prilikom ocjene utjecaja mogućih poplava rijeke Save i njenih pritoka na kvalitetu ekosustava

treba jedino upozoriti na kontaminaciju ukupnim dušikom, budući da njegov sadržaj u nekim

dionicama analiziranih vodotoka ulazi u III. vrstu kakvoće vode i iznosi od 3.0 do 10.0 mg N/l.



Razina podzemne vode

-3.5-3

-2.5-2

-1.5-1

-0.50

XI I III V VII

IX XI I III V VII

IX XI I III V VII

IX

Dubinapodzemnevode,

Pjezometar do 1 m Pjezometar do 2 m Pjezometar do 4 m1987. 1988.

1989.1990.

Šašina greda, razmak kanala 30 m Hidropedološka jedinica: Pseudoglej-glej hidromelioriran kanalima

Graf 1.14

Izvor: Vidaček i sur., 1990..


-3

-2.5

-2

-1.5

-1

-0.5

0

XI I III V VII

IX XI I III V VII

IX XI I III V VII

IX

Dubinapodzemnevode,

Pjezometar do 1 m Pjezometar do 2 m Pjezometar do 4 m

1987. 1988.1989.

1990.

Šašina greda, razmak drenaže 20 m Hidropedološka jedinica: Drenirani pseudoglej-glejGraf 1.15

Izvor: Vidaček i sur., 1990.




-1.8-1.6-1.4-1.2

-1-0.8-0.6-0.4-0.2

0

2 4 6 8 10 12 2 4 6 8 10 12 2 4 6 8

Dubinapodzemnevode,


Mahovo, razmak kanala 20 m

1989.1990.

1991.

Hidropedološka jedinica:Amfiglej hidroemelioriran kanalima

Graf 1.16



-1.4-1.2

-1-0.8-0.6-0.4-0.2

0

3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 1 2 3 4 5 6 7 8 9

Dubinapodzemnevode,


Mahovo, razmak drenaže 15 m

1990. 1991.

Hidropedološka jedinica: Drenirani amfiglej

Graf 1.17





-3.0

-2.5

-2.0

-1.5

-1.0

-0.5

0.0

VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Dubinapodzemnevodem

Graf 1.18

Oborovo, razmak drenova 17.6 m

1991 1992 1993 1994 1995

Hidropedološka jedinica:Drenirani amfiglej vertični

Izvor: Husnjak i sur.,1998.


-2.0

-1.5

-1.0

-0.5

0.0

VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

Dubinapodzemnevode,m

1991 1992 1993 1994 1995

Oborovo, razmak drenova 15.8 m Hidropedološka jedinica: Drenirani amfiglej vertični

Izvor: Husnjak i sur., 1998.

Graf 1.19



1.6. RASPROSTRANJENOST TALA 1.6.1. Pedološka karta Namjenskom interpretacijom radne osnovne pedološke karte mj. 1:100.000 i nakon

izdvajanja područja gospodarski vrijednih šuma i poljoprivrednog proizvodnog prostora -

oranice, travnjaci, mješoviti način korištenja, izrađena je pedološka karta mjerila 1:100.000,

koja se u posebnom prilogu na kraju studije daje u tiskanom obliku, a u digitalnom obliku s

pripadajućim bazama podataka i tumačem kratica, daje se na CD-u.

Uvažavajući agroekološke, hidropedološke i hidrološke specifičnosti poljoprivrednog

proizvodnog prostora unutar i izvan poplavnih područja izdvojene su 24 heterogene

pedokartografske jedinice s dvije do četiri dominantno hidromorfne pedosistematske jedinice,

tablica 1.3.

Osim pedokartografske jedinice 10 - eutrično smeđa tla, sve ostale pedokartografske jedinice

nalazimo unutar i izvan poplavnih područja. U svim pedokartografskim jedinicama dominiraju

nehidromeliorirana i hidromeliorirana hidromorfna tla. Međutim, iz tehničkih razloga nisu

izdvojene hidromorfne hidromeliorirane sistematske jedinice, šifre 27 i 28 – hidromeliorirane

kanalima i cijevnom drenažom.

Fizikalne i kemijske značajke pojedinih sistematskih jedinica tala (šifre 1-28) opisali smo

ranije u poglavlju 1.3. U tablici 1.4. slijedi kraći opis pedokartografskih jedinica prema

značajkama dominantne pedosistematske jedinice i to u smislu dominantnog nagiba,

ekološke dubine, dreniranosti i načina vlaženja.



Tablica 1.3. Tumač agropedološke karte područja projekta Sava Broj Kartografske jedinice Površina - ha

Naziv i struktura

unutar poplavnog područja

izvan poplavnog područja

Ukupno

1 2 3 4 5 1 Koluvijalno oglejeno (30 %)

Koluvijalno neoglejeno (30 %) Hipoglej mineralni (20 %) Amfiglej mineralni (20 %)

10,3 350,5 360,8

2 Eutrično smeđe na pijesku i šljunku (50 %) Rendzina na šljunku i pijesku (30 %) Semiglej aluvijalno (20 %)

271,6 6.985,8 7.257,4

3 Pseudoglej na zaravni (70 %) Pseudoglej.glej (30 %) 3.936,1 19.412,7 23.348,8

4 Pseudoglej na zaravni (50%) Pseudoglej.glej (30%) Hipoglej mineralni (10%) Amfiglej mineralni (10%)

1.626,6

12.251,6

13.878,2

5 Pseudoglej obronačni (50%) Pseudoglej na zaravni (50%) 192,8 2.865,9 3.058,7

6 Aluvijalno oglejeno (40%) Aluvijalno neoglejeno (40%) Semiglej aluvijalni (20%)

1.303,3

274,1

1.577,4

7 Aluvijalno neoglejeno (50%)Aluvijalno oglejeno (50%) 510,2 3.791,5 4.301,7

8 Aluvijalno koluvijalno neoglejeno (40%) Aluvijalno koluvijalno oglejeno (40%) Hipoglej mineralni (20%)

9,7

1.701,3

1.711,0

9 Semiglej aluvijalni (60%) Aluvijalno oglejeno (20%) Aluvijalno neoglejeno (10%) Hipoglej mineralni (10%)

7.643,6

25.484,3

33.127,9

10 Eutrično smeđe lesivirano (60%) Eutrično smeđe tipično (40%) - 3.163,9 3.163,9

11 Pseudoglej.glej (60%) Amfiglej mineralni (20%) Hipoglej mineralni (20%)

3.137,5

3.752,9

6.890,4

12 Hipoglej mineralni (50%) Amfiglej mineralni (50%) 3.470,1 8.225,7 11.695,8

13 Hipoglej mineralni (40%) Amfiglej mineralni (30%) Semiglej aluvijalni (30%)

1.958,8

2.600,0

4.558,8

14 Hipoglej mineralni (40%) Amfiglej mineralni vertični (40%) Semiglej aluvijalni (10%) Pseudoglej.glej (10%)

2.304,9

11.513,9

13.818,8

15 Hipoglej mineralno (60%) Semiglej aluvijalni (30%) Pseudoglej.glej (10%)

5,2

1.409,4

1.414,6

16 Epiglej mineralni vertični (70%) Amfiglej mineralni vertični (20%) Hipoglej mineralni (10%)

2.116,0

2.910,4

5.026,4

17 Epiglej mineralni nekarbonatno vertični (50%) Epiglej humozni nekarbonatno vertični (50%) 4.835,4 202,9 5.038,3

18 Amfiglej mineralni (80%) Aluvijalno koluvijalno (20%) 0,9 347,4 348,3



19 Amfiglej mineralni (40%)Hipoglej mineralni (40%) Pseudoglej.glej (10%)Semiglej aluvijalni (10%)

797,9

2.444,6

3.241,9

20 Amfiglej mineralni i humozni vertični (70%) Hipoglej mineralni i humozni (25%) Tresetno glejno (5%)

36,6

169,9

206,5

21 Amfiglej mineralni vertični (40%) Epiglej mineralni vertični (40%) Hipoglej mineralni (20%)

3.445,1

3.631,9

7.077,0

22 Amfiglej humozni vertični (50%) Amfiglej mineralni vertični (45%) Tresetno glejno (5%)

22,7

639,9

662,6

23 Amfiglej mineralni vertični (50%) Epiglej mineralni vertični (50%) 1.764,2 5.214,9 6.979,1

24 Amfiglej mineralni vertični (60%) Hipoglej mineralni

(30%) Aluvijalno koluvijalno oglejeno (10%)

182,5

2.533,4

2.715,9

Ukupno za poljoprivredne površine 1-24 39.582,0 121.878,2 161.460,225 Naselja 22.029,026 Vodene površine 7.217,027. Šume 113.489,0

S V E U K U P N O 304.195,2 Tablica 1.4. Opis kartiranih jedinica unutar i izvan poplavnih područja

Broj i naziv kart.jedinica

Nagib

Ekološka dubina tla

Dreniranost

Dominantni način

vlaženja

1 3 4 5 6 1. Koluvijalno oglejeno - Koluvijalno neoglejeno - Hipoglej mineralni - Amfiglej mineralni

skoro ravno plitka nepotpuna do slaba koluvijalni

2. Eutrično smeđe na pijesku i šljunku - Rendzina na šljunku i pijesku - Semiglej aluvijalno

ravno srednje

duboka - duboka

dobra automorfni

3. Pseudoglej na zaravni - Pseudoglej.glej skoro ravno srednje

duboka nepotpuna pseudoglejni

4. Pseudoglej na zaravni - Pseudoglej-glej - Hipoglej mineralni - Amfiglej mineralni

skoro ravno srednje

duboka - duboka

nepotpuna - umjereno

dobra

pseudoglejni

5. Pseudoglej obronačni - Pseudoglej na zaravni blage padine

srednje duboka - duboka

umjereno dobra

pseudoglejni

6. Aluvijalno oglejeno - Aluvijalno neoglejeno - Semiglej aluvijalni

ravno duboka - vrlo duboka dobra aluvijalni

7. Aluvijalno neoglejeno - Aluvijalno oglejeno ravno duboka - vrlo

duboka nepotpuna aluvijalni

8. Aluvijalno koluvijalno neoglejeno – Aluvijalno koluvijalno oglejeno - Hipoglej mineralni

skoro ravno duboka - vrlo duboka

umjereno dobra aluvijalni

9. Semiglej aluvijalni - Aluvijalno oglejeno - Aluvijalno neoglejeno - Hipoglej mineralni

ravno vrlo duboka dobra semiglejni



1 3 4 5 6 10. Eutrično smeđe lesivirano - Eutrično smeđe tipično ravno duboka - vrlo

duboka dobra automorfni

11. Pseudoglej-glej - Amfiglej mineralni - Hipoglej mineralni ravno srednje

duboka - plitka slaba pseudoglej-glejni

12. Hipoglej mineralni - Amfiglej mineralni ravno srednje

duboka nepotpuna hipoglejni

13. Hipoglej mineralni - Amfiglej mineralni - Semiglej aluvijalni ravno srednje

duboka nepotpuna hipoglejni

14. Hipoglej mineralni - Amfiglej mineralni vertični - Semiglej aluvijalni - Pseudoglej-glej

ravno plitka slaba hipoglejni

15. Hipoglej mineralni - Semiglej aluvijalni - Pseudoglej-glej ravno plitka slaba do

vrlo slaba hipoglejni

16. Epiglej mineralni vertični - Amfiglej mineralni vertični - Hipoglej mineralni

ravno plitka vrlo slaba epiglejni

17. Epiglej mineralni nekarbonatno vertični - Epiglej humozni nekarbonatno vertični

ravno plitka vrlo slaba epiglejni

18. Amfiglej mineralni - Aluvijalno koluvijalno ravno plitka - srednje

duboka slaba amfiglejni

19. Amfiglej mineralni - Hipoglej mineralni - Pseudoglej-glej - Semiglej aluvijalni

ravno plitka - srednje duboka slaba amfiglejni

20. Amfiglej mineralni i humozni vertični - Hipoglej mineralni i humozni - Tresetno glejno

ravno vrlo plitka vrlo slaba amfiglejni

21. Amfiglej mineralni vertični - Epiglej mineralni vertični - Hipoglej mineralni

ravno plitka vrlo slaba amfiglejni

22. Amfiglej humozni vertični - Amfiglej mineralni vertični - Tresetno glejno

ravno vrlo plitka vrlo slaba amfiglejni

23. Amfiglej mineralni vertični - Epiglej mineralni vertični ravno plitka vrlo slaba amfiglejni

24. Amfiglej mineralni vertični - Hipoglej mineralni - Aluvijalno koluvijalno oglejeno

skoro ravno srednje duboka nepotpuna amfiglejni



2.5. HIDROGRAFIJA 1. UVOD Sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja predstavlja niz planiranih građevina i zahvata,

kojima se nastoji osigurati razina zaštite gradova i naselja, gospodarskih objekata, te

poboljšati uvjete za stabilnu poljoprivrednu proizvodnju. Sustav pokriva područje od Zagreba

i Karlovca na zapadu, i do Nove Gradiške, odnosno do Mačkovca kao izlaznog profila na

Savi, na istoku.

Osnovni razlog i poticaj za poduzimanje svih hidrotehničkih djelatnosti, bile su česte i velike

poplave rijeke Save. Radovi na obrani od poplava sežu daleko u prošlost, ali sustavni pristup

i koordinirane aktivnosti započinju nakon katastrofalne poplave 1964. godine. Od zamišljenih

i projektiranih rješenja, jedan dio je i izveden, procjenjuje se oko 40 posto. U dosadašnjem

razdoblju, djelomično izgrađen obrambeni sustav pokazao se učinkovitim, ali je ukazao i na

neke propuste. Činjenica da projektirani sustav obrane od poplava nije u potpunosti izveden,

danas ne treba biti shvaćen kao veliki nedostatak. Što više, mnogi aspekti i utjecajni elementi

koje nije bilo moguće sagledati i uključiti kao ulazne parametre sastava, sada omogućavaju

drugačije vrednovanje osnovnih rješenja.

U usporedbi sa stanjem ekoloških sustava drugih evropskih zemalja, Hrvatska se odlikuje

visokim stupnjem očuvanosti prirode. Što se tiče Parka prirode Lonjsko polje, unutar

područja Srednjeg Posavlja, očuvana su prostrana prirodna močvarna područja, koja

predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Međutim, to su

ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u zemlji. Svjesni smo, da očuvanost tih područja nije

odraz planskog odnosa prirode i ljudskih djelatnosti, već slijed povijesnih okolnosti i opće

gospodarske situacije.

2. POVIJESNI PREGLED HIDROTEHNIČKIH RADOVA U LONJSKOM POLJU Uskoro će se navršiti dva stoljeća otkako su učinjeni prvi poznati pokušaji u nastojanju da se

izvrši melioracija i uređenje područja Lonjskog polja. O tome postoji obimna dokumentacija, u

obliku zapisa, izrađenih studija i projekata, koji su nudili rješenja obrane od poplava,



regulacija rijeke Save, odvodnjavanja, navodnjavanja, plovidbe i dr. Geografski definirano,

Lonjsko polje je dio područja lijevoobalne savske nizine donjeg toka rijeke Lonje, s

vodotocima Ilovom, Pakrom, Trebežom i Strugom.

Prvi melioracijski radovi u Lonjskom polju, ako se tako mogu nazvati, datiraju još iz doba

Rimljana, kad je ovdje bio relativno visok stupanj kulture zahvaljujući dobrim prometnim

vezama i razvijenoj trgovini. Rimljani su u ove krajeve došli nakon dugotrajnih ratova oko 33.

godine prije nove ere, i pokorili domaća ilirska plemena. Svoju vlast su održali do 375. godine

nove ere, kada su seobom naroda uništene brojne gospodarske i kulturne vrijednosti. Rijeka

Sava predstavljala je važan prometni pravac, koja je za tadašnje prilike bila plovna daleko

uzvodnije od Zagreba. Vodni put Save koristio se je uvijek kad se radilo o kretanju naroda ili

vojske s istoka na zapad ili obratno. Za pretpostaviti je, da su tadašnje hidrografske prilike

bile drugačije od današnjih, a s poplavom se računalo kao s neizbježnom prirodnom

pojavom. Gusto raslinje, veliki kompleksi šuma i pašnjaci s malo obrađenih površina,

zadržavali su dugo poplavnu vodu i time uzrokovali taloženje organskih i anorganskih tvari.

Tadašnja tla imala su veliku poljoprivrednu vrijednost, te su Rimljani svoju aktivnost usmjerili

na odvodnjavanje onih površina, koje nisu bile stalno ili češće izložene poplavama. Potrebu

za odvodnjavanjem nalazili su u potrebi za prehranom velikog broja, što stalno nastanjenih,

što povremenih vojski koje su prolazile tim područjem. Svoje nastambe Rimljani su smjestili

na uzvisinama uz Savu, tako da su bile zaštićene, a i lakše se branile od poplava. Tako su

nastala na desnoj obali Kupe kod utoka u Savu, naselja Segesta i Siscia, gdje je ponekad u

doba vojnih kretanja obitavalo i do 250.000 ljudi. Osim njih, u širem prostoru savske doline

nicale su i druge naseobine. Do razvoja i procvata ovih gradova moglo je doći samo zbog

dobrih prometnica duž Save, kao i zbog plovne Save.

Da su Rimljani svoju aktivnost usmjeravali na radove odvodnjavanja, dokaz je prokopan

kanal u močvari kod Progara, kojeg narod i danas naziva rimski prokop. Jasni tragovi radova

na kanalima za odvodnjavanje nalazili su se na desnoj obali vodotoka Lonje. Kako nije bilo

prirodne odvodnje, trebalo je postojeće tokove po najpovoljnijim trasama, a sa što manje

zemljanih radova, pretvoriti u odvodne kanale i odvesti najkraćim mogućim putem prema

Savi. Tako je najvjerojatnije nastao i tok rijeke Lonje kao glavnog odvodnog recipijenta, čiji

naziv po nekima potječe od latinskih riječi Aqua Longa (duga voda), jer je imala dužinu od

132 km. Rijeka Lonja izvire u istočnom dijelu Ivančice, teče prema jugu širokom naplavnom

dolinom, te ulaskom u Lonjsko polje skreće prema istoku tvoreći brojne meandre. Lonja je

odvodnjavala samo zapadni dio područja Lonjskog polja s oko 10.000 hektara površine, dok

je za preostali dio područja izveden obuhvatni kanal sadašnjeg imena Sepčina (latinski naziv

Saepire-obuhvatiti). U njega su se skupljale vode iz depresije Leklan, te odvodnjavalo



područje oko Topolovca i Budaševa. Područje oko Preloščice se odvodnjavalo kanalom

Hotić, a sela Svinjičko i Gušće glavnim kanalom Siklječ.

Istočni dio područja Lonjskog polja od oko 7000 ha je niži, pa nije mogao biti spojen na

navedene kanale. Tako su nastali kanali neposredno spojeni s rijekom Savom, kod naselja

Čigoč, Mužilovčica i Suvoj, gdje je profil kanala bio toliko širok da je služio za plovidbu

čamcima ili čak manjim brodovima. Pretpostavlja se, da je kasnije ušće Lonje zatrpano, i

produžen tok za 5 km nizvodno do ušća sadašnjeg Trebeža. Po svemu sudeći, Trebež je

tada služio kao plovni kanal, odvodeći vode produžene Lonje u Savu. Za naziv rijeke Ilove

koja se ulijeva u Trebež, pretpostavka je da vuče korijen od riječi illuvies (nečistoća,

poplava), a vjerojatno je tako nastao naziv Struga od struere (nastaviti produžiti).

Odlaskom Rimljana, odnosno propašću Zapadnog rimskog carstva, prestala je svaka

aktivnost u izvođenju i održavanju hidrotehničkih radova u dolini Save i Lonjskom polju. O

radovima u srednjem vijeku nema dokumenata o značajnijim zahvatima. Dolaskom

novonaseljenih Slavena od polovice 7. stoljeća, glavna poljoprivredna proizvodnja vršena je

na višim položajima u savskom priobalju i podnožju obronaka. Tek u 11. stoljeću počinje

ponovno oživljavanje prometa Savom, te radovi na čišćenju kanala radi bolje odvodnje.

Najezdom Turaka u ove krajeve nastaje opet zastoj, kako plovidbe, tako i melioracijskih

radova. Za vrijeme ratovanja s Turcima znatno je porastao značaj Save za razvoj mornarice,

koja je bila razmještena uz veće gradove i utvrde. Isto tako, veliki turski pohodi koristili su

Savu za transport ljudstva i oružja. Ratarstvo je u to vrijeme bilo glavna privredna grana i

izvor prihoda stanovništva. Najviše neprilika činile su poplave od neuređenih vodotoka, a

naročito od rijeke Save, koja je plavila velike, potencijalno vrijedne poljoprivredne površine.

Krajevi uz tursku granicu bili su potpuno opustošeni i bez stanovništva. U pogledu radova

obrane od poplava, prvi zapis o izgradnji savskih nasipa datira iz 1500. godine, kada je

kulukom preostalog stanovništva izveden nasip na najugroženijim dionicama nizvodno od

Siska. Slijedeća poznata povijesna zabilješka navodi da je 1607. godine u okolici Siska

izgrađen savski nasip. Očigledno da društvene prilike, uz stalno ratovanje s Turcima, nisu u

cijelom 16. i 17. stoljeću pružale priliku bilo kakvim ozbiljnijim radovima u Lonjskom polju na

obrani od poplava ili odvodnjavanju.

Tek po opadanju snage Osmanlijskog carstva, a naročito nakon izgona Turaka iz Posavine,

javljaju se sve češći pokušaji za obnovu radova na uređenju vodnih tokova. Dolazi do

izgradnje novih nasipa, radova na odvodnjavanju suvišnih voda, i uređenju plovnog puta

Save, čije se nestalno korito poslije svake velike vode mijenjalo. Prvi prijedlozi za rješenje



obnove plovidbe Savom i odvodnje zamočvarenih ili poplavnih površina, počinju 1770.

godine. Radi lakšeg i bržeg transporta robe iz centra Austro-ugarske monarhije u njene južne

pokrajine i obratno, razmišljalo se o povezivanju Dunava i Save kod Vukovara, međutim ti

radovi nisu nikada započeti.

Jedno od najstarijih izrađenih rješenja regulacije Save za plovidbu i uređenja zemljišta za

poljoprivredu, datira iz 1793. godine. U njemu je dano odvodnjavanje obradivih površina i

regulacija Save od Rugvice do Stare Gradiške, izvedba prekopa na Savi kod Mahova,

Galdova, Mužilovčice i sela Lonje, spajanje Trebeža u Veliki Strug i dalje spoj s Malim

Strugom, te izgradnja nekoliko ustava i uređenja ušća pritoka Save. Osim ovih radova,

predviđeno je i čišćenje postojećih kanala za potrebe navodnjavanja površina Lonjskog polja

u vrijeme visokih vodostaja Save. Ideja da se Trebež spoji s Velikim Strugom nije nikad

ostvarena, iako je bilo pokušaja i kasnije da se uski prostor između Trebeža i Struga prokopa

i spoji. Iako su ovi prijedlozi rađeni bez poznavanja hidrološko-hidrauličkih parametara,

pripada im zasluga za prvo cjelovito sagledavnje kompleksnih hidrotehničkih rješenja u

Lonjskom polju.

Prema prijepisu niza zapisnika oko 1830. godine, ističe se potreba za uređenjem većih

vodotoka, prekopa Save kod Drenovog Boka i problema odvodnje Lonjskog polja. Nakon

svih prijedloga, sugestija i odluka, od 1840. godine započeli su terenske izmjere kao podloge

za izradu projekata od Rugvice do Stare Gradiške. Naime, svi dotadašnji prijedlozi nisu imali

izrađene odgovarajuće topografske i geodetske podloge, jer su se bazirali samo na crtežima

i skicama. Izmjera doline Save obavljena je od 1840. do 1844. godine. U detaljno

obrazloženom topografsko-hidrografskom opisu, predloženo je niz prekopa na Savi do Stare

Gradiške, a u Lonjskom polju uređenje pritoka s ugradnjom čepova i ustava. Tu se također

predlaže zatrpavanje ušća Trebeža i spajanje s Velikim Strugom, a ovaj spoji s Malim

Strugom. Tim rješenjem se sva voda Lonjskog, Mokrog i Mramornog polja pored Uskoka

uvodi u Savu. Prekopa Save bi bilo 28, ukupne dužine 15,1 km, a time bi se dužina rijeke

skratila za 25,7 km.

Događaji oko burne i revolucionarne 1848. godine potisnuli su u drugi plan sve poslove oko

uređenja Lonjskog polja i regulacije Save. Tek odlukom cara Franje Josipa 1868. godine,

osniva se konzorcij za isušenje Lonjskog i Mokrog polja i izvršenje melioracijskih radova.

Projektima je bilo predviđeno izgraditi nasipe duž lijeve i desne obale Save, izraditi obuhvatni

kanal po rubu poplavnog područja do utoka u Trebež, izvesti regulaciju svih savskih pritoka u

Lonjskom polju, osigurati ruševne savske obale i izgraditi ustavu na Lonji. Kako je u

međuvremenu došlo do nesuglasica u financiranju, radovi na regulaciji nisu provedeni.



Poslije velikih poplava u 1870. i 1872. godini, pristupa se izvedbi prekopa Save kod

Ivanjskog Boka dužine 1000 m, Bobovca i Strmena dužine 750 m, kod Preloščice dužine

2000 m, kod Crnca i Topolovca dužine 700 m i kod Strelečkog dužine 1400 m. Uz

regulacijske radove Save, produbljena su korita Lonje i Velikog Struga.

Tokom 1876. godine objavljen je prijedlog novih rješenja regulacije Save s odvodnjom i

natapanjem, te nastavljeni parcijalni radovi do 1887. godine. Nakon katastrofalnih poplava u

1895. godini, izrađen je novi projekt uređenja Lonjskog i Mokrog polja, na osnovu kojeg su

izvađani djelomični regulacijski radovi do početka prvog svjetskog rata. Izgrađeno je oko 100

km nasipa i regulirano 350 km vodotoka.

Poslije prvog svjetskog rata ponovno se poduzimaju inicijative za novelaciju prethodne

projektne dokumentacije, s prijedlogom da se što hitnije dovrše započeti radovi, kao i radovi

za koje postoje izrađeni projekti. U djelomično izvedene radove spada Lonja i Veliki Strug, a

posebno se naglašava proučavanje rješenja paralelnog kanala Lonja-Veliki Strug-Mali Strug.

Osnovana je 1930. godine tehnička sekcija za Lonjsko polje sa sjedištem u Novskoj, koja je

do 1932. godine izvršila sva geodetska snimanja i izradila izvedbeni elaborat. U to vrijeme

dolazi i do teških gospodarskih prilika, pa se uređenje Lonjskog polja usporilo i odlagalo do

početka drugog svjetskog rata.

Rat i ratne prilike donijele su nove nedaće, tako da sve ono što je izgrađeno, zbog

neodržavanja ili rušenja nije moglo funkcionirati. Takvo stanje prilika u Posavini dočekalo je i

završetak rata. Nakon niza inicijativa za pokretanjem izrada novih projekata plovnog puta

Save, i uređenjem melioracijskih poljoprivrednih površina, izrađena je 1958. godine studija

obrane od poplava i odvodnje Gornjeg Posavlja. Projekt je obuhvatio Odransko, Lonjsko,

Ribarsko i Mokro polje, gdje je odvodnjavano zemljište podjeljeno na 21 kazetu, od kojih

svaka čini zasebnu hidrotehničku cjelinu s mrežom kanala za odvodnjavanje gravitacijom,

ustavama ili crpnim stanicama. Odmah se pristupilo izvođenju radova na izgradnji savskih

nasipa kod Jasenovca, Uštice, Košutarice, Mlake, Krapja i južnog nasipa poplavnog područja

Mokro polje. Radovi su izvedeni radi zatvaranja Bosansko-dubičke ravni.

U međuvremenu, poduzeće “Lonjsko polje” prerasta 1961. godine u “Direkciju za Savu”, s

ciljem jedinstvenog djelovanja na slivu Save u Hrvatskoj, a nadležnog za izgradnju,

održavanje i iskorištavanje melioracijskog sustava. Prelomna, u pogledu ozbiljnog shvaćanja

vodoprivrednih problema, bila je poplava Zagreba 1964. godine, te kasnija poplava gradova

Siska i Karlovca, gdje su štete na industrijskim, stambenim i komunalnim objektima

mnogostruko premašile štete na poljoprivrednim površinama. Upravo u to vrijeme donešen je



1965. godine Zakon o vodama, kojim se “Direkcija za Savu” u 1968. godini transformira u

“Opće vodoprivredno poduzeće za vodno područje sliva Save”, koje poduzima mjere za

cjelovito rješavanje vodoprivredne problematike. Izvođenje radova započelo je 1968. godine,

tako da su nastavljeni radovi na oteretnom kanalu Lonja-Strug od Prevlake do Strušca, na

izgradnji južnog i zapadnog nasipa poplavnog područja Lonjsko polje i ostalo.

U međuvremenu je 1969. godine započeo rad na izradi cjelokupnog projekta sliva Save uz

pomoć specijalnog fonda Ujedinjenih naroda. U studiji su suvremenim metodološkim

pristupom, pomoću matematskog modeliranja, analizirane razne sheme izgrađenih sustava i

njihovo djelovanje na vodni režim. Prvo područje koje je s hidrotehničkog stajališta imalo

prioritet, bilo je uređenje melioracijskog područja Črnec polja, s površinom od 612 km2, na

kojem su radovi započeli 1980. godine. Ovo područje je u stvari najzapadniji dio Lonjskog

polja, i izdvojena je cjelina na kojem su do 1985. godine izvedeni svi hidro i agromelioracijski

radovi. Ovim projektom je konačno započeo i period sistematskog rada na kompletnom

uređenju hidromelioracijskog područja u Posavini.

Slijedeći veliki projekt je rješenje Lonjskog polja, za koji je projektna dokumentacija izrađena

1983. godine, a proteže se od Česme do Nove Gradiške na ukupnoj površini od 758 km2.

Područje je podijeljeno na 9 kazeta, a predviđeno je izgraditi zaštitne nasipe, izvršiti

regulaciju vodotoka, izvesti osnovnu i detaljnu kanalsku mrežu, crpne stanice, putnu mrežu,

sistematizaciju tla, izvedbu podzemne cijevne drenaže i druge potrebne radove za kompletno

uređenje ovog područja.

Unutar kazete 1 i 2, izvršena je regulacija vodotoka Sloboštine (1948.god.), a izgradnja

kanala Lonja-Strug s obrambenim nasipima, započeta je 1972. godine. Nakon poplave 1974.

godine, izgrađen je lijevi nasip oteretnog kanala Lonja-Strug i obostrani usporni nasipi potoka

Sloboština. Nastavak nasipa prema kazeti 3 izveden je od 1988. do 1991. godine.

Regulacija potoka u okviru kazete 3 (Borovac, Rajić, Kapljenar, Roždanik, Jazavica,

Voćarica, Paklenica i Grabovac), pratila je radove na izgradnji autoceste i melioracijskih

površina, u periodu između 1982. i 1988. godine.

Na sjevernom obodu kazete 4, od sela Puske do Bročica, izgrađena je dionica kanala Lonja-

Strug s desnim nasipom (od 1975. do 1980.g.). Nakon toga, zaštićeno je selo Plesmo

obrambenim nasipom, koji je izveden 1985. godine (kazeta 5). Unutar iste kazete, izvršena je

regulacija potoka Novske (1968-1975.g.), te Brestače i Subocke (1968-1980.g.).



Istočni nasip retencije Lonjsko polje počeo se izvoditi 1980. godine, a u toku 1983. godine

nastavljeno je s radovima prema sjeveru. U isto vrijeme preložena je rijeka Ilova u postojeće

korito Trebeža i dalje prema njegovom ušću u Savu. Zapadno od istočnog nasipa izvršen je

spoj Trebeža s ustavom Trebež I.

Deponija fosfor-gipsa unutar kazete 8, obrubljena je nasipima 1983. godine, a regulacija

potoka Kutinice s prevođenjem u Ilovu, završena je do 1996. godine. U toku 1965. godine

izvršeno je uređenje vodotoka Gračenice i Jelenske, a potok Vlahinička je reguliran

1988.godine, s djelomično završenim nasipima. Obrambeni nasip oko sela Stružec završen

je 1993. godine. Dionica sjevernog nasipa Lonjskog polja, između vodotoka Repušnice i

Gračenice, izvedena je do 1986. godine. Nešto poslije, krajem osamdesetih godina,

prokopana je kineta oteretnog kanala Lonja-Strug, dionica od Česme do Lonje, s

pripadajućim lijevoobalnim nasipom.

Južni nasip retencije Lonjsko polje od Palanjka do Gušća, na sjevernom obodu kazete 9,

izgrađen je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina. Prije toga, postojali su

lokalni nasipi u funkciji zaštite naselja. Od 1975. godine, slijedi izgradnja nastavka južnog

nasipa do Trebeža, koji je završen do 1980. godine.



2.7. KORIŠTENJE VODA

2.7.1. VODOOPSKRBA Prostor Parka prirode Lonjsko polje čini ravničarsko poplavno područje, omeđeno u svom

najvećem dijelu, sa sjevera autocestom Zagreb-Lipovac, a s juga rijekom Savom. Kao

poplavno područje, prirodno je nepogodno za naseljavanje, tako da su se u njemu razvila

samo manja naselja, koja većinom imaju negativne demografske karakteristike. Po rubnom

području, zaštićenom od poplava, nalaze se veća naselja kao što je Sisak (45.792 st.),

Kutina (14.992 st.), Novska (8.053 st.), Popovača (3.596 st.), Lipovljani (2.430 st.) i druga. U

razdoblju od 1981-1991. godine porastao je broj stanovnika u svega 19 % naselja, dok je čak

u 81 % naselja stanovništvo stagniralo ili se broj smanjivao.

Glavne gospodarske djelatnosti na širem području oko Parka prirode su industrija s

posebnim naglaskom na energetiku, petrokemiju i kemijsku industriju, metalurgiju, te

poljodjelstvo i šumarstvo, koje ima veliku važnost i tradiciju. Posebnost područja naglašava

Park prirode Lonjsko polje sa statusom parka prirode i elementima ruralnog turizma. Trend

pada industrijske proizvodnje započeo je još sredinom osamdesetih, a naročito dubok pad

zabilježen je 1992. godine, koja zbog ratnih prilika ne odražava u cjelosti pravu sliku stanja,

naročito u pitanju crne metalurgije i prerade drveta čiji su potencijalni udjeli osjetno viši. To je

prostor koji raspolaže visokim potencijalima u sektoru primarne šumarske djelatnosti, te

udjelom poljoprivrednog zemljišta, koje u određenoj mjeri ima ograničavajući faktor razvitka

radi nižeg boniteta tla. Na drugoj strani postoje izrazite komparativne prednosti za razvitak

stočarstva, pa je za tu djelatnost realno očekivati visoku stopu rasta.

1. RASPOLOŽIVA IZVORIŠTA

1.1. OPĆENITO Opskrba vodom stanovništva šireg područja Parka prirode Lonjsko polje, unutar Sisačko-

moslavačke županije, danas se temelji većinom na zahvatima podzemnih voda iz riječnih

aluvija (Kutina, Novska, Jasenovac) i na zahvatima rijeke Kupe (Sisak). Najistočniji dio

područja, koji spada u prostor Brodsko-posavske županije, napaja se također iz podzemnih

izvorišta (Stara Gradiška,Okučani).



Izvorišta u središnjem i sjevernom području, koriste podzemne vode iz aluvija Save (Ravnik,

Osekovo, Mužilovčica, Drenov Bok, Jasenovac), značajnije su izdašnosti a redovito ih

karakterizira prekomjerni sadržaj željeza, mangana i amonijaka, tako da bez prethodnog

pročišćavanja, voda nije prikladna za piće.

U nastavku je priložena tablica, u kojoj su prikazani podaci o stanju izvorišta na širem

prostoru Parka prirode koji se koriste za potrebe javne vodoopskrbe, s podjelom po

pojedinim zonama utjecaja. U tablici su za svako izvorište navedeni podaci o količini vode

koja se danas zahvaća (crpi), te o procjenjenoj izdašnosti, tj. o količini koja bi se prema

raspoloživim podacima mogla koristiti iz tih lokaliteta.

Raspoloživa izvorišta

Kapacitet (l/s) Vodoopskrbno područje Sustav Izvorište instalirani procijenje

ni Jasenovac Jasenovac 8 40 Kutina-Popovača Ravnik 80 100 Novska Drenov Bok 50 180

Moslavina

Ukupno: 138 320 Novo Selište 648 648 Sisak Kopa 150 0 150

Sisak

Ukupno: 798 648 798 Sisačko-moslavačka županija 936 786 1118

Okučani 4 Okučani Gornji Bogičevci 5,5 Okučani

Stara Gradiška Stara Gradiška Stara Gradiška 40 70

Brodsko-posavska županija 49,5 79,5

Na temelju raspoloživih podataka vidljivo je, da se od ukupno potencijalno raspoloživih

količina na području Sisačko-moslavačke županije koristi oko 84%, dok kod Brodsko-

posavske županije ta količina iznosi oko 62 %. Pri tome se može reći da je vodom

najbogatije vodoopskrbno područje Sisak, na čijem se teritoriju trenutno zahvaća oko 50%

ukupnih potencijalnih kapaciteta izvorišta, i to najvećim dijelom zahvaljujući zahvatu

površinske vode rijeke Kupe u Novom Selištu.

Načelno gledajući, najveće količine neiskorištenog dijela rezervnog kapaciteta već

zahvaćenih izvorišta nalazi se na vodoopskrbnom području Moslavine, odnosno, na teritoriju

Moslavine se trenutačno zahvaća manje od 50% potencijalnog kapaciteta zahvaćenih

izvorišta. Naime, samo ulaganjem u proširivanje kapaciteta zahvatnih građevina, proizvodnja

vode bi se, ukoliko je to potrebno, mogla udvostručiti. Sličan zaključak se može izvesti i za

područje Stare Gradiške.



1.2. IZVORIŠTA NA PROSTORU VODOOPSKRBNE ZONE MOSLAVAČKA POSAVINA

Na području vodoopskrbne zone Moslavačka Posavina danas se koriste izvorišta: "Ravnik",

"Drenov Bok" i "Jasenovac" (zahvati podzemne vode bušenim zdencima). Zaštita postojećih

izvorišta "Ravnik" i "Drenov Bok" provodi se u skladu sa Odlukom o zaštiti izvorišta

donesenim na temelju prethodnih vodoistražnih radova. Ova tri vodocrpilišta su ujedno i

jedina izvorišta na kojim se temelje tri vodoopskrbna sustava ovog vodoopskrbnog područja,

te ih stoga treba i posebno razmotriti. Trenutačni instalirani kapaciteti ovog vodoopskrbnog

područja iznose oko 43% ukupno procijenjenih količina i u tom smislu je u znatno povoljnijem

položaju od Županijskog prosjeka. Od ukupno procijenjenih količina vode, 56% se nalazi u

okviru vodoopskrbnog sustava Novska (180 l/s), 31% vodoopskrbnog sustava Kutina –

Popovača, a 13% pripada vodoopskrbnom sustavu Jasenovac. Najveći dio instaliranih

kapaciteta ovog područja (58%) se nalazi u okviru vodoopskrbnog sustava Kutina –

Popovača (80 l/s), 36% u području Novske i samo 6% čine instalirani kapaciteti

vodoopskrbnog sustava Jasenovac.

1.2.1. Izvorišta područja vodoopskrbnog sustava Kutina – Popovača Na području ovog sustava instalirani kapaciteti omogućuju korištenje oko 80% ukupno

procijenjenih količina. Rezervni kapacitet ovog izvorišta od 20 l/s je znatno nepovoljniji u

odnosu na druge vodoopskrbne sustave područja. Vodoistražne radove na crpilištu

"Ravnik", te izvedbu eksploatacijskih zdenaca izvršila je "Geofizika" Zagreb. Na lokalitetu

Ravnik izbušeno je 10 eksploatacijskih zdenaca ukupnog instaliranog kapaciteta 86.4 l/s.

Dokazana maksimalna izdašnost izvorišta je oko 208 l/s, a preporučeno je crpiti maksimalno

100 l/s. Analize uzoraka podzemne vode iz izvedenih zdenaca vrše se u laboratoriju crpilišta

"Ravnik I.", te u laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo Županije sisačko-moslavačke u

Sisku. Kemijske i mikrobiološke analize uzoraka crpljene podzemne vode ukazuju na osjetno

povećanu koncentraciju željeza (1683 µg/l), povećan sadržaj slobodnog amonijaka (0.78

mg/l), te na mutnoću (25 mg/l, MDK=4). Prirodna podzemna voda nema bakterioloških

onečišćenja. Analizirani uzorci vode nakon pročišćavanja (na izljevnim mjestima)

zadovoljavaju odredbe Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

1.2.2. Izvorišta područja vodoopskrbnog sustava Novska Obzirom na raspoložive količine vode (180 l/s), vodoopskrbni sustav Novska je u

najpovoljnijem položaju, kako u Moslavačkoj posavini tako i u Županiji. Instalirani kapaciteti

daju mogućnost korištenja oko 28% procijenjenih količina. Izvorište "Drenov bok"



instaliranog je kapaciteta 76 l/s, a instaliranih kapacitet postrojenja za preradu vode je 50 l/s.

Vodoistražne radove na lokaciji Drenov Bok, te izvedbu eksploatacijskih zdenaca izvršila je

"Geofizika" Zagreb u razdoblju od 1978. do 1982. godine. Izbušeno je 6 zdenaca

pojedinačne maksimalne izdašnosti 30 l/s. Ukupna maksimalna izdašnost izvorišta je 180 l/s,

a preporučenog maksimalnog instaliranog kapaciteta 150 l/s. Analiza uzoraka podzemne

vode iz izvedenih zdenaca izvršene su u laboratoriju Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo,

Zagreb 1998. godine. Kemijske i mikrobiološke analize uzoraka crpljene podzemne vode

ukazuju na pojavu boje, mutnoću, osjetno povećanu koncentraciju ukupnog željeza u vodi

(2640 µg Fe/l, MDK= 300 µg/l), povećan sadržaj slobodnog amonijaka i mangana, a na

pojedinim zdencima povećana je i potrošnja KMnO4, dok bakteriološki, voda odgovara

standardima za pitke vode. Analizirani uzorci vode nakon pročišćavanja (na izljevnom

mjestu) zadovoljavaju odredbe Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Na temelju

do sada izvršenih vodoistražnih radova, maksimalna izdašnost izvorišta je 180 l/s (6x30 l/s).

1.2.3. Izvorišta vodoopskrbnog sustava Jasenovac Instalirani kapacitet bušenog zdenca na izvorištu Jasenovac je 21 l/s, a instalirani kapacitet

postrojenja za preradu vode je 8 l/s. U odnosu na procijenjene količine vode ovog izvorišta

(40 l/s), ovi instalirani kapaciteti omogućavaju korištenje svega 20%. Vodoistražne radove na

izvorištu Jasenovac izvršila je "Geotehnika" Zagreb 1970. godine kojima je procijenjena

izdašnost izvedenog zdenca 40 l/s. Kemijske i mikrobiološke analize uzoraka podzemne

vode iz izvedenog zdenca, izvršio je laboratorij Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo, Osijek.

Analize uzoraka vode iz postojećeg zdenca (prije pročišćavanja) ukazuju na povišenu

mutnoću, povećan sadržaj organskih tvari, prema mjernom utrošku KMnO4 te izrazito

povišenu koncentraciju željeza u vodi: 7000 µg/l (MDK= 300 µg/l). Analizirani uzorci vode

nakon pročišćavanja (na izljevnom mjestu) zadovoljavaju odredbe Pravilnika o zdravstvenoj

ispravnosti vode za piće (NN 46/94 i NN 49/97).

1.3. IZVORIŠTA NA PROSTORU VODOOPSKRBNE ZONE SISAK Od ukupno instaliranih kapaciteta vodoopskrbnog područja (798 l/s) oko 90% čine

površinske vode rijeke Kupe. Trenutačno instalirani kapaciteti na zahvatima podzemnih voda

iznose 110 l/s, a moguće ih je proširiti za dodatnih 30 l/s. Opća karakteristika izvorišta ovog

vodoopskrbnog područje je, da niti jedno nije zaštićeno i nije izdana Odluka o zaštiti izvorišta.

1. Izvorište površinskih voda - Na prostoru vodoopskrbne zone Sisak, koja obuhvaća

prostor južno od rijeke Save, danas se koristi obalni zahvat rijeke Kupe kod Novog

Selišta za opskrbu vodom gradova Sisak i Petrinja. Instalirani kapacitet izvorišta je 840 l/s

(od toga za Sisak 648 l/s), a instalirani kapacitet postrojenja za preradu vode iznosi 810



l/s. Za ovaj vodozahvat nije izdana Odluka o zonama sanitarne zaštite. Rijeka Kupa je u

velikoj mjeri izložena zagađivanjima otpadnom vodom iz Karlovca i iz nizvodnih naselja, a

postoji i opasnost od zagađivanja u Sloveniji. Kemijsko-fizikalne i mikro-biološke analize

uzorka vode iz vodozahvata rijeke Kupe u Novom Selištu nakon pročišćavanja (na

izljevnim mjestima u Sisku i Petrinji) vrši se u laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo

Županije sisačko-moslavačke. Analizirani uzorci vode zadovoljavaju odredbe Pravilnika o

zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 46/94 i NN 49/97).

2. Izvorište podzemnih voda vodoopskrbnog sustava Sisak - Izvorište Kopa

instaliranog kapaciteta taložnice 150 l/s u potpunosti koristi procijenjeni raspoloživi

kapacitet. Voda se zahvaća direktno iz rijeke Kupe (80%), te iz nekoliko infiltracijskih

zdenaca (20%). Na temelju informacija dobivenih od distributera ("Vodovod" Sisak),

može se konstatirati, da je za potrebe daljnjih analiza (pri višem nivou obrade pojedinih

objekata) vodocrpilište "Kopa" u uvjetima rada kapacitetom do 150 l/s u mogućnosti

provoditi kondicioniranje na taj način, da se kakvoća proizvedene vode zadržava u

okvirima koji se traže Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Izvorište

"Kopa" od siječnja 1998. g. nije u funkciji, već se zadržava kao pričuvno vodocrpilište.

Vodozahvat "Kopa" nužno je održavati na kvalitetnom režimu pasivne pričuve, kako bi se

pri eventualnim akcidentnim sitaucijama na dovodnom sustavu iz vodozahvata "Novo

Selište" mogao uključiti u sisački vodoopskrbni sustav. Za ovaj vodozahvat nije izdana

Odluka o zonama sanitarne zaštite. Područje vodozahvata "Novo Selište" i "Kopa" nisu

zaštićena od zagađivanja. Analize uzoraka vode na izljevnim mjestima za vrijeme rada

postrojenja Kopa su neujednačene, ali prema informacijama distributera (Vodovod Sisak)

moguće je provoditi kondicioniranje zahvaćane vode, tako da proizvedene vode

zadovoljavaju propisane odredbe uz manje intervencije na postojećem postrojenju.

1.4. IZVORIŠTA PODRUČJA VODOOPSKRBNOG SUSTAVA OKUČANI – STARA GRADIŠKA Vodovod Stara Gradiška – Okučani još uvijek funkcionira kroz dva posebna vodovoda,

vodovod Stare Gradiške i vodovod Okučana. No, povezivanje tih vodovoda već je planirano,

a takvim bi se povezivanjem istodobno riješili problemi vodoopskrbe niza naselja u njihovom

međuprostoru. Ipak, najveće ograničenje za razvitak vodoopskrbe u tom dijelu prostora

Brodsko-posavske županije je nedostatak dostatno kvalitetne vode.

Iako se maksimalna izdašnost izvorišta/zdenaca u Staroj Gradiški procjenjuje i do 70 l/s

(prema krajnje optimističnim procjenama i do 100 l/s), voda iz toga izvorišta sadrži velike



količine željeza i mangana. Instalirani kapacitet bušenog zdenca na izvorištu Stara Gradiška

je 40 l/s, a instalirani kapacitet postrojenja za preradu vode je 5 l/s.

Vodovod Okučani opskrbljuje se kroz dva izvorišta u Okučanima, svaki izdašnosti oko 2 l/s,

te izvorištem u Gornjim Bogičevcima kapaciteta 5,5 l/s i s crpnom stanicom instaliranog

kapaciteta 6,3 l/s.

2. VODOOPSKRBNI SUSTAVI

2.1. VODOOPSKRBNO PODRUČJE MOSLAVAČKA POSAVINA 2.1.1. Vodoopskrbni sustav Popovača - Kutina Vodoopskrbni sustav Kutina-Popovača proteže se od Velike Ludine na zapadu do Kutine na

istoku, uključujući sva usputna naselja, a temelji se na zahvaćenoj podzemnoj vodi na

izvorištu "Ravnik".

Izvorište "Ravnik" čini:

1. 10 bušenih zdenaca, ukupnog instaliranog kapaciteta 86.4 l/s

2. Prizemni vodospremnik zapremnine 250 m3

3. Postrojenje za preradu vode, instaliranog kapaciteta 83.3 l/s

4. Distribucijska crpna stanica čiste vode "Ravnik", instaliranog kapaciteta 102.6 l/s

Zahvaćena podzemna voda se iz bušenih zdenaca, uz pomoć vertikalnih višestepenih crpki

doprema u postrojenje za preradu pitke vode udaljeno cca 600-1900 m od izvorišta. Nakon

provedene prerade, voda se iz distribucijske crpne stanice "Ravnik" tlači dijelom u

vodoopskrbnu mrežu, a dijelom u vodospremnik "Veliko Brdo", zapremnine 2x2000 m3, s

kotom preljeva 194.00 m n.m.

Prema jugoistoku, izgrađen je magistralni cjevovod ∅ 400 mm, kojim se voda doprema do

Kutine i kroz gradsku vodovodnu mrežu do vodospremnika Kutina zapremnine 2x1250 m3, s

kotom preljeva 159.00 m n.m. Problemi vodoopskrbe Kutine su nedovoljne količine

dopremljene pitke vode u satima vršne potrošnje i niski pogonski tlakovi u višim gradskim

zonama, zbog nisko smještenog brdskog vodospremnika.

Sjeverozapadno od izvorišta "Ravnik", izgrađen je magistralni cjevovod ∅ 400 mm do naselja

Velika Ludina, gdje je predviđeno povezivanje sa vodoopskrbnim sustavom Ivanić Grada,

kroz naselja Obedišće i Vidrenjak. Prema ranije izrađenoj i usvojenoj tehničkoj koncepciji,



predviđeno je povezivanje vodoopskrbnih sustava Ivanić Grada "Popovača-Kutina" sa

vodoopskrbnim sustavom Novske u Regionalni vodovod Moslavačke Posavine.

Iz postojećeg vodoopskrbnog sustava Popovača-Kutina, tijekom 1997. godine opskrbljivalo

se od ukupno 11.316 domaćinstva (prema popisu iz 1991. godine) 4595 domaćinstva (prema

podacima dobivenim od komunalnih poduzeća) pa stupanj opskrbljenosti pitkom vodom u

naseljima koja su obuhvaćena javnim vodovodom iznosi svega 41%. Ukupna potrošnja

stanovništva i industrije iznosila je 1.359.851 m3/godišnje. Godišnja količina crpljene sirove

vode iznosila je 2.397.718 m3, a prerađene vode distribuirane potrošačima 2.015.202 m3. Iz

navedenih podataka može se zaključiti da gubici u vodoopskrbnom sustavu iznose 33%.

2.1.2. Vodoopskrbni sustav Jasenovac Vodoopskrbni sustav Jasenovca obuhvaća naselja Jasenovac, Ušticu i Košutaricu, a temelji

se na zahvatu podzemne vode iz jednog bušenog zdenca, instaliranog kapaciteta 21 l/s.

Probno crpljenje zdenca vršeno je količinom od 27.4 l/s, uz sniženje podzemne vode od 10

m. Instalirana crpka u zdencu je dotrajala i bez automatike.

Izvorište "Jasenovac" sastoji se od:

• crpne stanice nad zdencem instaliranog kapaciteta 21l/s

• postrojenja za preradu vode instaliranog kapaciteta 8 l/s

• distribucijske crpne stanice kapaciteta 12 l/s

• prizemnog vodospremnika zapremnine 110 m3

Zahvaćena sirova podzemna voda se iz zdenca, uz pomoć bunarske crpke doprema u

postrojenje za preradu vode udaljenom oko 300 m od izvorišta. Nakon provedene prerade

zahvaćene podzemne vode, na nivo kakvoće koja odgovara fizikalno-kemijskim zahtjevima

propisanim u Pravilniku o higijensko-tehničkim mjerama za zaštitu vode za piće, voda se iz

distribucijske crpne stanice tlači u vodoopskrbnu mrežu.

Iz crpilišta "Jasenovac" izgrađen je tlačni cjevovod PVC DN225 mm, dužine oko 650 m, kojim

se opksrbljuju naselja Jasenovac i Uštica. Od crpilišta, prema sjeveroistoku, izgrađen je

transportni cjevovod PVC DN 160 mm, dužine oko 3000 m do naselja Košutarice.

Iz postojećeg vodoopskrbnog sustava Jasenovac, tijekom 1997. godine opskrbljivalo se 453

domaćinstava (prema podacima dobivenim od komunalnih poduzeća), od ukupno 705

domaćinstava (prema popisu iz 1991. godine), pa stupanj opskrbljenosti pitkom vodom na

području obuhvata vodovoda iznosi 64%.

Ukupna potrošnja stanovništva i industrije iznosila je 65.000 m3/godišnje. Godišnja količina

prerađene vode distribuirana potrošačima, iznosila je 85.000 m3/godišnje (Qmax.dan = 250

m3/dan). Iz navedenih podataka, može se zaključiti da gubici u vodopskrbnom sustavu



iznose 24%. U tijeku su aktivnosti na proširenju kapaciteta postrojenja za praradu vode i

hidrostanice do ukupnog kapaciteta 23 l/s.

2.1.3. Vodoopskrbni sustav Novska Vodoopskrba Novske temelji se na zahvaćenoj podzemnoj vodi izvorišta "Drenov Bok", koje

se nalazi u savskom zaobalju (na lijevoj obali rijeke Save).

Vodoopskrbni sustav "Drenov Bok-Novska-Jamarice" predstavlja jedinstvenu tehnološku

cjelinu i sastoji se iz slijedećih građevina i postrojenja:

1. Crpilište "Drenov Bok" sa zdencima i priključnim cjevovodima

2. Crpna stanica "Drenov Bok"

3. Tlačni cjevovod "Drenov Bok" - Novska

4. Crpna stanica "Novska"

5. Postrojenje za pripremu vode "Novska"

6. Tlačni cjevovod od crpne stanice "Novska" do crpne stanice u industrijskom krugu

Radilište proizvodnje Lipovljani

7. Crpna stanica OS "Jamarice"

Crpilište "Drenov Bok" sastoji se od 6 zdenaca s ugrađenim uronjenim crpkama

pojedinačnog kapaciteta 5x12 l/s i 1x16 l/s, odnosno ukupni instalirani kapacitet izvorišta je

Q= 76 l/s. Maksimalna izdašnost izvorišta "Drenov Bok" iznosi Q= 180 l/s. Godišnja količina

crpljene sirove vode iznosi 361.615 m3 za potrošače u Novskoj i 370.000 m3 za potrebe

Naftaplina.

Iz zdenaca se priključnim cjevovodima ∅ 200 mm, dužine 1.5 km sirova voda otprema do

crpne stanice "Drenov Bok" maksimalnog instaliranog kapaciteta 200 l/s, i dalje tlačnim

cjevovodom Drenov Bok - Novska ∅ 500 mm, dužine 14.7 km do crpne stanice Novska, i

instaliranog kapaciteta 50 l/s. Distribucijska crpna stanica danas nije u funkciji, već se voda iz

zdenca transportira direktno u tlačni cjevovod.

Crpkama iz CS "Novska" sirova voda se kroz tlačni cjevovod prebacuje u OS "Jamarice".

Kapacitet crpne stanice "Novska" i tlačnog cjevovoda Novska-OS Jamarice iznosi Q= 50 l/s.

Trenutna potrebna količina vode za potrebe INA Naftaplina iznosi Q= 12-15 l/s. Cjevovod

Novska-OS Jamarice je ∅ 273 mm, dužine 5.7 km. U crpnoj stanici OS Jamarice se

posebnim centrifugalnim crpkama voda otprema do utisnih mjesta polja Jamarice, Lipovljani i

Kozarice.

Višak tehnološke vode se iz CS "Novska" preko postrojenja za pripremu vode Novska i

vodospremnika Samar Brdo I zapremnine 2x1500 m3, kote preljeva 180 m n.m. doprema do

potrošača u Novskoj. Po projektnoj dokumentaciji, u prvoj fazi postrojenje za preradu vode



"Novska" je kapaciteta Q= 50 l/s (koliki je sada instalirani kapacitet), a u drugoj fazi Q= 100

l/s. Trenutno je na vodoopskrbni sustav priključeno 800 domaćinstava (prema podacima

dobivenim od komunalnih poduzeća), od ukupno 2.600 domaćinstava (prema podacima

dobivenim od komunalnih poduzeća), prema tome stupanj opskrbljenosti bi iznosio 30,77%.

Ukupna godišnja potrošnja pitke vode u vodoopskrbnom sustavu Novske iznosi 237.612 m3,

a ukupna godišnja količina proizvedene i prerađene vode iznosi 361.615 m3, što ukazuje na

gubitak od 34%.

Postrojenje za preradu vode "Novska" prerađuje sirovu podzemnu vodu na nivo kakvoće koja

odgovara fizikalno-kemijskim zahtjevima propisanim Pravilnikom za pitke vode. Prerađena

voda dorađuje se u bakteriološko ispravnu vodu u vodospremniku Samar Brdo I., odakle se

transportira gravitacijski potrošačima niske zone Novska, te precrpnom stanicom u

vodospremnik visoke zone Novske "Samar Brdo II.", zapremnine 2x500 m3, kote preljeva

213 m n.m.

Potrebno je napomenuti, da ne postoji ugovor o korištenju viška tehnološke vode crpilišta

"Drenov Bok" između Naftaplina i legalnog distributera vode iz mjesta Novska (JKP

"Novska"). Legalni distributer vode iz mjesta Novska u skladu s propisima kontrolira i

dogovara za higijensku ispravnost pitke vode, jer se točka odvojka vode u Novskoj, gdje je

smještena crpna stanica sirove vode Novska, smatra početak vodovoda za Novsku.

U okviru Studije o vodozaštitnim područjima crpilišta "Drenov Bok" (travanj 1983.g.),

definirane su zaštitne zone izvorišta "Drenov Bok" na temelju ranije izvršenih vodoistržanih

radova, te je propisan način i režim kontrole kvalitete podzemne vode u bunarima i kontrolnim

objektima. Navedena studija vlasništvo je Naftaplina i nedostupna je projektantu.

2.2. VODOOPSKRBNO PODRUČJE SISAK - PETRINJA 2.2.1. Regionalni vodovod “Sisak - Petrinja” Regionalni vodovod Sisak-Petrinja temelji se na zahvatu vode rijeke Kupe, na lokaciji Novog

Selišta.

Vodozahvat "Novo Selište" izgrađen je građevinski za kapacitet od 1600 l/s, a instalirana

strojarska oprema je kapaciteta 840 l/s.

Izvorište Kopa instaliranog kapaciteta taložnice 150 l/s, te distribucijske crpne stanice čiste

vode 350 l/s. Voda se zahvaća iz nekoliko infiltracijskih zdenaca i direktno iz rijeke Kupe, te

se dovodi na postrojenje za preradu vode koje se sastoji od taložnica, brzih filtera i zaključne

dezinfekcije plinovitim klorom. Nakon prerade, voda se posredstvom crpne stanice

transportira u vodotoranj “Viktorovac”, odakle se dalje uvodi u vodoopskrbnu mrežu grada



Siska. Kapacitet distribucijske crpne stanice iznosi oko 350 l/s, što granično zadovoljava

današnje potrebe promatrano sa stanovišta zahtjevanih količina. Međutim, kakvoća vode

podložna je bitnijim promjenama u ovisnosti od stanja sirove vode koja se zahvaća, tako da

se često događa da ne udovoljava zahtjevima koji se traže Pravilnikom o zdravstvenoj

ispravnosti vode za piće. Na temelju informacija dobivenih od distributera ("Vodovod" Sisak),

može se konstatirati, da je za potrebe daljnjih analiza (pri višem nivou obrade pojedinih

objekata), vodocrpilište "Kopa" u uvjetima rada kapacitetom do 150 l/s u mogućnosti provoditi

kondicioniranje na taj način, da se kakvoća proizvedene vode zadržava u okvirima koji se

traže Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Prednja tvrdnja dobiva na snazi

pogotovo ukoliko se izvrše:

1. manje intervencije na postojećim linijama doziranja,

2. primjena učinkovitijih aditiva, te

3. osigura tehnološka disciplina - izradom i promjenom "Pravilnika o radu"

Zahvaćena sirova voda odvodi se uz pomoć crpki do postrojenja za preradu vode

instaliranog kapaciteta 810 l/s. Iz distribucijske crpne stanice prerađena voda transportira se

čeličnim tlačnim cjevovodom ∅ 800 mm u vodospremnik "SV. Trojstvo", zapremnine 10.000

m3, koji je temeljni objekt za daljnju distribuciju vode prema gradovima Sisku i Petrinji. Od

vodospremnika Sv.Trojstvo do vodotornja Viktorovac u Sisku izgrađen je čelični gravitacijski

cjevovod ∅ 800 mm, ukupne dužine 13.250 m. Odvojak iz gravitacijskog cjevovoda

obskrbljuje vodospremu "Trojstvo", zapremnine 6.000 m3 koja je isključivo u funkciji

petrinjskog vodoopskrbnog sustava.

Sredinom 1991. godine vodom iz Regionalnog vodovoda “Sisak - Petrinja” opskrbljivalo se

oko 90 % stanovništva gradova Sisak i Petrinja. Od sredine rujna 1991. godine vodozahvat i

postrojenje za preradu vode “Novo Selište”, tlačni cjevovod ∅ 800 mm do vodospremnika

“Sveto Trojstvo” i magistralni cjevovodi do gradova Siska i Petrinje, te vodoopskrbna mreža

Petrinje, nalazili su se na okupiranom području, vodovodi Sisak i Petrinja funkcionirali su kao

zasebne cjeline, koristeći vlastita izvorišta.

Od siječnja 1998. godine vodozahvat i postrojenje za preradu vode "Novo Selište" ponovno

je u funkciji, te opskrbljuje vodom gradove Sisak i Petrinju. Do danas su izgrađene i u

pogonu slijedeće građevine:

• Obalni vodozahvat na rijeci Kupi u Novom Selištu, s pripadajućom crpnom stanicom

“sirove” vode, instaliranog kapaciteta I. faze od Q = 840 l/s;

• Postrojenje za preradu vode (kompletno: sedimentacija, filtracija, dezinfekcija, uz

primjenu akivnog ugljena i postupaka ozonizacije) s crpnom stanicom pitke vode, sve

instaliranog kapaciteta Q = 810 l/s;



• Tlačni čelični cjevovod od crpne stanice pitke vode do vodospremnika “Sveto Trojstvo”,

dimenzija ∅ 800 mm, dužine L = 3300 m;

• Vodospremnik “Sveto Trojstvo”, zapremnine V = 10.000 m3, s kotom dna H = + 190,15

m.n.m.;

• Magistralni gravitacijski čelični cjevovod ∅ 800 mm od vodospremnika “Sveto Trojstvo”

do vodotornja “Viktorovac” u Sisku”, dužine oko 13,25 km;

• Transportni spojni cjevovod od vodospremnika “Sveto Trojstvo” do vodospremnika

“Petrinja” , promjera ∅ 600 mm, dužine oko 50 m

• Vodospremnik “Petrinja” zapremnine V = 6000 m3, s kotom preljeva H = 183,00 m.n.m.

2.2.2. Vodoopskrbni sustav Siska Vodoopskrbni sustav grada Siska temelji se na dobavi vode iz vodozahvata rijeke Kupe kod

Novog Selišta. Glavni transportni cjevovod ∅ 800 mm iz postrojenja Novo Selište preko

vodospremnika Sveto Trojstvo (K.P. 190 m n.m.), priključuje se na gradsku mrežu i preko nje

na vodotoranj Viktorovac (K.P. ∼ 158 m n.m.).

Budući da se potrošači priključeni na vodoopskrbni sustav nalaze na kotama oko 100 m

n.m., a vodospremnik Sveto Trojstvo (zapremnine 10000 m3) na koti 190 m n.m., postoje

veliki problemi u pogonu postojećeg sustava - visoki tlakovi u noćnim satima, niski tlakovi u

vodoopskrbnoj mreži u vrijeme maksimalne potrošnje, preljevanje iz nisko položenog

vodotornja "Viktorovac". Podizanje vode od Novog Selišta na Sveto Trojstvo i ponovno

sniženje piezometarske linije na kotu vodotornja "Viktorovac" (K.P. 158.00 m n.m.), iziskuje

nepotrebno veliki gubitak energije.

Danas se problemi s visokim tlakovima uglavnom rješavaju reducir ventilima na opskrbnim

cjevovodima, i prigušivanjem zasuna na cjevovodima priključenim na glavni dovodni

cjevovod. No, takvim postupkom nastaju samo dodatni problemi s niskim tlakovima u vršnoj

potrošnji, i visokim tlakovima iznad dopustivih, kod male potrošnje.

Pogonski tlakovi u postojećoj vodoopskrbnoj mreži grada Siska, ne omogućavaju bitna

proširenja vodoopskrbnog sustava u pravcu susjednih naselja, i to naročito ukoliko se uzmu

u obzir zahtjevi za realizaciju protupožarne zaštite.

U trenucima vršne potrošnje, osim užeg gradskog područja oko vodotornja "Viktorovac",

periferni dijelovi grada imaju vrlo niske tlakove, koji ne omogućuju kvalitetnu vodoopskrbu u

područjima grada, koja su svojim visinskim položajem u odnosu na vodotoranj nepovoljno

smještena.

Na području grada Siska izgrađeno je oko 121.889 m opskrbnih cjevovoda (lijevano željezo,

ACC, PVC, PEHD) starosti od 7 do 54 godine.

Valja također istaći, da su pojedini dijelovi gradske mreže stari već preko 50 godina, tako da

se pojavljuju problemi inkrustacije i smanjenja propusne moći, kao i veliki gubici vode iz



vodoopskrbnog sustava. Već sama gradska mreža neosporno iziskuje odgovarajuće

sanacije i rekonstrukcije, kako bi se postiglo stanje koje se traži od ovakvih objekata.

Međutim, za verifikaciju pogonskih stanja u tome sustavu nedostaju odgovarajući mjerači

protoke, tako da se teško mogu odrediti kritična mjesta većih lokalnih gubitaka, i sukladno

tome pristupiti njihovoj sanaciji. To je jedan od obveznih zadataka daljnjih aktivnosti, koje je

potrebno provesti u nastavnim fazama rješavanja vodoopskrbne problematike grada Siska.

Iz vodoopskrbnog sustava Siska, od ukupno 6.799 domaćinstava, opskrbljeno je pitkom

vodom 5.970 domaćinstava (prema podacima dobivenim od komunalnih poduzeća) ili 87%,

dok je njih 829 (prema podacima dobivenim od komunalnih poduzeća) ili 12.2%

nepriključeno. Treba napomenuti da je ovaj podatak različit od podataka iz Popisa

stanovništva 1991. godine (15.298 st.).

Na području grada Siska, izgrađeni su lokalni vodovodi:

1. "Velika Gradina-Sunja-Bobovac (ukupne dužine cjevovoda 36.6 km) - održava Sisački

vodovod

2. Staro selo-Blinjski Kut (ukupne dužine cjevovoda oko 23.9 km) - vodovod ne radi

3. "Letovanci-Mađari", ukupne dužine izvedenih cjevovoda oko 6.7 km. Vodovod radi,

održavaju ga mještani

Budući da održavanje lokalnih vodovoda nije organizirano (osim za područje Sunje), već ih

održavaju mještani, vodoopskrbni cjevovodi, kućni priključci te oprema na izvorištima su u

lošem stanju. Niti jedan od navedenih lokalnih vodovoda nema zaštićeno izvorište, a

korištena voda nije podvrgnuta ni osnovnim postupcima kontrole i održavanja kakvoće vode.

2.3. VODOOPSKRBNO PODRUČJE OKUČANI-STARA GRADIŠKA Skupa i još uvijek nedostatno kvalitetna tehnologija pročišćavanja takvih voda za

vodoopskrbu, razlog je traženja i drugih alternativa, poglavito u povezivanju sa skupnim

vodoopskrbnim sustavom Nova Gradiška-Davor, a u novije vrijeme već i sa regionalnim

vodoopskrbnim sustavom Brodsko-posavske i Sisačko-moslavačke županije (vodovod

Novska).

Jer, to i nije problem samo toga dijela Posavine. Generalno, to je problem cijelog prostora

Slavonske Posavine, i vrlo je malo lokacija s vodama zadovoljavajuće kakvoće. To i jest

jedan od razloga sve izrazitijih tendencija povezivanja u skupne vodovode, i sve aktualnijih

planova njihova povezivanja u velike regionalne sustave vodoopskrbe.



2.4. OPĆE KARAKTERISTIKE VODOOPSKRBNIH SUSTAVNIH CJELINA Izgradnja svih postojećih vodovoda praktički je inicirana zahtjevima gradova i većih naselja,

kao najaktualnijih za rješavanje vodoopskrbne problematike. U toj početnoj fazi projektiranja i

izgradnje često se nije pošlo od kompleksnijeg sagledavanja problema, uzimajući u obzir i

šira gravitirajuća područja, tako da se formiranje tih sustava može u odgovarajućem smislu

deklarirati kao sporadična akcija, kojom su uvažavana pretežito najkritičnija područja.

Razlog postojanosti povoljnih uvjeta za proširivanje pojedinih sustava, treba tražiti i u čestom

predimenzioniranju objekata u odnosu na stvarno prisutna stanja. Naime, u nekadašnjoj

praksi bio je praktički redoviti slučaj da su se potrebe vode procjenjivale znatno iznad realnih

veličina. To je dijelom slijedilo kao rezultat pogrešnog prognoziranja brojnosti stanovništva na

stranu većih vrijednosti, kao i zbog usvajanja prevelikih vodoopskrbnih normi.

Poznato je da je u većini prostornih planova koji su služili kao temeljna podloga za prognozu

potreba vode, predviđen intenzivan napredak, i to kako s gledišta porasta populacije tako i sa

stanovišta razvitka gospodarskih djelatnosti. Budući da se izgradnja vodovoda nekada

smatrala neprivrednom investicijom, kod koje je potrebna sredstva za izgradnju osiguravala

šira društvena zajednica, to se nije pozornost obraćala racionalnosti građenja. S druge

strane, vrlo niska cijena korištene vode doprinjela je povećanju potrošnje iznad realnih

veličina, čime se u rezultatu moglo uspostaviti i fiktivno mišljenje da su projektne prognoze

potreba vode realne, a što je daleko od stvarnog stanja. Takvom razmišljanju (o realnom

prognoziranju potreba vode) doprinjeli su i veliki gubici vode iz vodoopskrbnih mreža, koji su

zbog lošeg održavanja često prekoračivali krajnje tolerentne vrijednosti.

Upravo zbog izloženog, posebna se pozornost obraća prognozi potreba vode, tj. realnoj

procjeni broja i vrste potrošača, te odabiru realne jedinične potrošnje. Kod toga su uzeti u

obzir i gubici vode iz vodovodnih sustava, ali u graničnoj veličini koja se u praksi može

tolerirati, a što upućuje na potrebitost provedbe sanacijskih radova, posebno na onim

sustavima koji su pretrpjeli ratna razaranja, i gdje su gubici vode izrazito potencirani.

Zone utjecaja postojećih vodoopskrbnih sustava određene su na temelju raspoloživih

podataka o postojećim i potencijalnim izvorištima, kao temeljnim čimbenicima razvitka

vodoopskrbe, te uvidom u stanje izgrađenosti zatečenih vodovoda i njihove mogućnosti

širenja, a uz uvažavanje topografskih prilika područja i razmještaja potrošača po prostoru.

Većinu zatečenih većih vodoopskrbnih sustava moguće je širiti na gravitirajuća područja, bez

potrebe za provedbom značajnijih rekonstrukcija, prvenstveno magistralnih cjevovoda, koji

mogu preuzeti i buduće transportne protoke za potrebe novouključivanih korisnika.



Kod većih vodoopskrbnih sustava ("Regionalni vodovod Sisak-Petrinja", "Vodovod Kutina",

"Vodovod Novska") izgrađena je većina kapitalnih, magistralnih građevina, čiji su kapaciteti

dostatni.

3. PLANIRANA IZVORIŠTA U ovom trenutku, teško je procijeniti ukupne zalihe podzemnih voda, te maksimalne

izdašnosti izvorišta na širem prostoru Parka prirode Lonjsko polje. Valja također napomenuti,

da sva izvorišta nisu istražena u podjednakom strupnju, tako da kod nekih, i to posebno onih

koja se još ne koriste za javnu vodoopskrbu (kod tzv. potencijalnih izvorišta), prognoziranu

izdašnost a posebice procjenjenu kakvoću vode, treba primiti s odgovarajućom rezervom.

Upravo zbog toga se u smjernicama razvitka vodoopskrbe na tom području, kao prvo

predlaže provedba dodatnih vodoistražnih radova, kako bi se u rješavanje postavljenog

zadatka (u postupke razvitka vodoopskrbe) ušlo sa sigurnim podacima.

Prema postavljenoj tehničkoj koncepciji, rješenje vodoopskrbe se zasniva na širenju/razvitku

postojećih sustava (javnih vodovoda) prema gravitirajućim naseljima koja nemaju riješenu

vodoopskrbu, sve na temelju korištenja raspoloživih izvorišta (postojećih i planiranih), i uz

uvažavanje već izgrađenih vodovodnih objekata, prvenstveno magistralnih cjevovoda.

S tog gledišta (korištenje postojećih magistralnih objekata) može se konstatirati relativno

povoljno stanje, posebno kod najvećih sustava (kao: “Sisak-Petrinja” i “Moslavačka

Posavina”), a što je rezultiralo iz dosadašnjeg načina rješavanja vodoopskrbne problematike

na tim prostorima. Naime, kod oba ova sustava, već su i znatno prije pristupa izradi

predmetnog plana i programa, postavljene smjernice za formiranje kompleksnih rješenja

vodoopskrbe, a na kojima je provedena i izgradnja većeg dijela magistralnih objekata.

3.1. VODOOPSKRBNA ZONA MOSLAVINA Vodoopskrbna zona Moslavina obuhvaća prostor sjeverno od rijeke Save, tj. gradove Kutina,

Novska, te općine Velika Ludina, Popovača, Lipovljani i Jasenovac. Razvitak regionalnog

vodoopskrbnog sustava izvan granica županije predviđen je u pravcu Ivanić Grada, a moguć

je i u pravcu Garešnice, Daruvara, Lipika, Pakraca i Okučana. Zatečene vodoopskrbne

sustave Kutine moguće je širiti na gravitirajuće područje, bez potrebe za provedbom

značajnijih rekonstrukcija, prvenstveno magistralnih cjevovoda koji mogu preuzeti i buduće

transportne protoke za potrebe novouključivanih korisnika. Kod vodovoda Kutine i Novske



izgrađena je većina kapitalnih građevina čiji su kapaciteti dostatni i za razmatranu krajnju

fazu planskog razdoblja.

Na području vodoopskrbne zone Moslavina, predviđeno je formiranje Regionalnog vodovoda

Moslavačke Posavine, povezivanjem postojećih vodovoda Kutina - Popovača i Novska, a

alternativno je predviđeno povezivanje s vodoopskrbnim sustavom Jasenovca, uz korištenje:

a) postojećih izvorišta - "Ravnik", instaliranog kapaciteta 86 l/s, uz moguće povećanje do 100 l/s. Instalirani

kapacitet postrojenja za preradu vode je 83 l/s.

- Izvorište "Drenov Bok", instaliranog kapaciteta 76 l/s, dok je maksimalna izdašnost

izvorišta 180 l/s. Instalirani kapacitet postrojenja za preradu vode Novske je 50 l/s.

b) planiranih izvorišta

- "Osekovo", kapaciteta izvorišta i postrojenja za preradu vode kapaciteta 200 l/s

- "Mustafina Klada" predvidivog kapaciteta izvorišta 100 l/s, sa zahvaćenom vodom

zadovoljavajuće kakvoće

- potencijalnog izvorišta "Mužilovčica", predvidivog kapaciteta izvorišta i postrojenja za

preradu vode 200 l/s

Sva postojeća izvorišta koja se danas koriste u vodovodima Kutine, Novske i Jasenovca

zadržavaju se i dalje u sustavu vodoopskrbe, s potrebom povećanja njihovog instaliranog

kapaciteta. Trenutno instalirani kapacitet izvorišta "Ravnik" i "Drenov Bok" iznosi ukupno162

l/s (86 + 76 l/s), a moguće ga je povećati na ukupno 250 l/s (100 + 150 l/s).

Vodoopskrbni sustav "Jasenovac" obuhvaća područje općine Jasenovac i u prvoj fazi

razvitka funkcionira kao zasebna cjelina, a predviđeno je u kasnijim fazama povezivanje s

Regionalnim vodovodom Moslavačke Posavine, izgradnjom transportnog cjevovoda Novska

- Bročice - Jasenovac.

Vodoopskrbni sustav "Jasenovac" temelji se na postojećem izvorištu "Jasenovac", danas

instaliranog kapaciteta postrojenja za preradu vode 8 l/s. Instaliranjem potrebne opreme,

crpilište može dati, prema istraživanjima, do 40 l/s. Dugoročne potrebe za vodom naselja na

području obuhvata vodoopskrbnog sustava Jasenovac iznose oko 13 l/s, pa je razvitak

vodoopskrbnog sustava uvjetovan razvitkom izvorišta.

U sklopu buduće izgradnje treba provesti i mjere zaštite izvorišta Jasenovac. Provođenje

zaštite izvorišta uključuju troškove izgradnje sustava odvodnje, i pratećih uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda. Predviđena je izgradnja fekalne kanalizacije Jasenovac, dužine

11 km i uređaja za pročišćavanje.



3.2. VODOOPSKRBNA ZONA SISAK

Na prostoru vodoopskrbne zone Sisak, rješenje vodoopskrbe zasniva se na izvorištu "Novo

Selište" (zahvat rijeke Kupe), kao temeljnom izvorištu za šire područje grada Siska.

Instalirani kapacitet izvorišta “Novo Selište” i njemu pratećih građevina, postrojenja za

preradu vode, iznosi oko 800 l/s. Voda se nakon kondicioniranja doprema u vodospremnik

“Sv. Trojstvo” (10000m3), kao središnjeg objekta za daljnju distribuciju po prostoru obuhvata.

Postojeći vodoopskrbni sustav predviđen je sa širenjem u tri osnovna pravca i to:

- na sjever s položajem trase dovodno-opskrbnog cjevovoda uz lijevu obalu rijeke

Save, obuhvaćajući naselja od Trišine Erdedske do Topolja

- na jugoistok izgradnjom magistralnog cjevovoda od Preloščice lijevom obalom rijeke

Save, do Graduse Posavske, gdje se odvaja u dva pravca i to prema Sunji i prema

Letini do naselja Lonja

- na zapad, s položajem trase od Novog Selišta, odnosno vodospremnika

"Sv.Trojstvo", te produženjem do naselja Žažine i dalje do Lekenika, Peščenice i

Ogulinca u Zagrebačkoj županiji.

U sklopu I faze izgradnje treba provesti i mjere zaštite vodozahvata Novo Selište. Provođenje

zaštite izvorišta uključuje troškove izgradnje sustava odvodnje, i pratećih uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda na području zaštitne zone.

U drugoj fazi razvitka vodoopskrbnog sustava Siska (Sisački vodovod), planirana je izgradnja

oko 118 km magistralnih i transportnih cjevovoda, od kojih:

- transportnog cjevovoda Gradusa Posavska-Bistrač, dužine oko 1020 m, promjera ∅

150 mm

- transportnog cjevovoda Gušće-Veliko Svinjičko, dužine oko 6000 m, promjera ∅ 150 mm

- transportnog cjevovoda Gušće-Lonja, dužine oko 19400 m, promjera ∅ 150 mm



2.7.2. KORIŠTENJE VODA – RIBNJAČARSTVO

1. UVOD Jedan od osnovnih činilaca opstanka svih živih bića je voda. Oborina je najčešći izvor voda

tekućica, to je najčišća voda u prirodi, ali i najsiromašnija otopinama. U njoj se u većim

količinama nalaze samo plinovi iz atmosfere, dok su mineralne soli jedva prisutne. Čista,

gotovo destilirana voda dolazi – kraće ili dulje vrijeme u dodir s tlom, te u tom kontaktu otapa

razne soli. Ovaj proces otapanja odlučuje o bogatstvu ili siromaštvu vode i života u njoj.

Intenzivnost životnih procesa ne ovisi samo o količini mineralnih soli u vodi, nego i u tlu,

naročito u plitkim vodama kakvi su šaranski ribnjaci. Te soli ispiranjem prelaze u vodu, a

organske tvari u mulju služe za ishranu bakterija i drugih životinjskih organizama.

Za postojanje svake vrste potrebni su određeni fizikalno-kemijski i biološki uvjeti života, zato

je svaka vrsta u vodenom ekosistemu tijesno vezana za mjesto koje naseljava. Skup

organizama raznih vrsta koje obitavaju određeni biotop, povezan je međusobno sredinom i

biokemijskim utjecajima. U ovisnosti o načinu života, cjelokupno naselje voda može se

podijeliti na dva osnovna biotopa : vodeni stupac i dno, kojima su se različite skupine

organizama i prilagođavale.

Danas je gospodarenje vodom nužnost i potreba, a u isto vrijeme kompleksan zbir aktivnosti

zaštite vodnih resursa. Vodotoci se koriste kao izvorišta vodoopskrbe, ali isto tako egzistiraju

kao prijemnici otpadne onečišćene vode. U klasifikaciji kopnenih voda, uzima se u obzir

nekoliko faktora : gibljivost vode, stupanj i stalnost temperature i kemijski sastav vode. U

suvremenoj etapi razvoja industrije, urbanizacije i drugih pojava koje prate razvoj civilizacije,

idealni vodeni ekosustavi ne postoje. Za ribarstvo se može smatrati upotrebljivom ona voda,

u kojoj nisu narušeni uvjeti za život i razmnožavanje gospodarski vrijednih vrsta riba.

Ribnjaci su čovjekove tvorevine u prostoru, uz glavni limitirajući faktor, to je količina i kvaliteta

vode. To su vodene površine ograđene nasipima, a u kojima se vrši planski i intenzivan

uzgoj ribe. Odlikuju ih velike godišnje oscilacije vodostaja, a na klasifikaciju ribnjaka utječu

razni faktori. Obično se dijele na toplovodne ili šaranske, i na hladnovodne ili salmonidne. Tip

ribnjačarstva određuju klimatski uvjeti i kvaliteta vode, oni utvrđuju specifičnost tehnološkog

procesa i mjera intenzifikacije prinosa. Toplovodni ribnjaci se grade pretežno na ravničarskim



terenima, a prema načinu uzgoja se razlikuju ribnjačarstva s punim pogonom i s

polupogonom. Pod punim se pogonom razumijeva obavljanje svih faza uzgoja, počevši od

razmnožavanja, pa sve do uzgoja konzumnih riba. U polupogonima se ne uzgaja i ne

proizvodi riblja mlađ. Kategorije pojedinih proizvodnih kazeta se razlikuju po veličini i dubini

vode, a te dvije veličine određuju dimenzije i funkciju nasipa i vodoopskrbnih objekata.

Vodeni se stupac regulira hidroobjektima, a može se prilagođavati od određenog

tehnološkog maksimuma do potpunog isušivanja.

Prije izgradnje ribnjaka, treba izvršiti istražne radove koji obuhvaćaju utvrđivanje količine

vode, kvalitetu vode i pedološko-fizikalni sastav tla. Površina budućeg ribnjaka ovisi o

dolaznoj protoci u vodotoku, dubini ribnjaka, nepropusnosti tla, klimatskih uvjeta i

tehnološkog procesa. Osim kvalitete samoga zemljišta značajan je i reljef, jer prednost imaju

blago nagnuti tereni s mogućnošću nesmetanog gravitacijskog punjenja i pražnjenja ribnjaka.

Ukupna godišnja potreba vode na našim ribnjacima, čini vodeni stupac visine 3 metra preko

čitave površine ribnjaka. U toku ljetnih mjeseci, za nadoknadu gubitaka, treba osigurati dotok

od 0,5 do 1,0 l/s po hektaru vodene površine za održavanje stalnog vodnog nivoa. Uz sve to,

za izgradnju ribnjaka, bitan je njegov položaj prema urbanim sredinama, prometnicama i

infrastrukturi.

Treba znati, da se godišnja proizvodnja po jednom hektaru na šaranskim ribnjacima mjeri u

tonama, dok ona na pastrvskim ribnjacima iznosi stotine tona. To je razumljivo kada se zna,

da se punjenje šaranskih ribnjaka vrši obično u proljeće, a poslije se uglavnom samo

nadopunjuju gubici nastali procjeđivanjem, isparavanjem, te odgovarajućim tehnološkim

postupcima. Tako se sva voda u ribnjacima ne izmijeni niti dva puta. S druge strane,

kompletna izmjena vode u pastrvskom ribnjaku događa se dva do tri puta, ali u jednom satu.

Ova mnogostruko veća količina vode koja je na raspolaganju pastrvama, presudni je faktor

koji omogućuje njihovu veću proizvodnju po jedinici površine.

Onečišćenja voda ograničavaju ili čak onemogućavaju razvoj ribnjačarstva. Sami ribnjaci

djeluju dvovrsno na vodu s kojom su povezani : s jedne strane šaranski ribnjaci funkcioniraju

kao velike taložnice za mnoge tvari koje u njih dospijevaju, tako da vodu pročišćuju, a s

druge strane voda koja iz njih izlazi u vodotok, iznosi i dio produkata metabolizma riba i

ostalih organizama. Taj proces najčešće ne djeluje štetno, već naprotiv pozitivira produkciju

u odvodnom recipijentu. Naravno, da razina onečišćenja ovisi o intenzitetu proizvodnje.

Šaranski ribnjaci su plitki vodeni ekosistemi, prosječne dubine od 1 do 2 metra.

Karakteriziraju ih specifični fizikalno-kemijski uvjeti, kao rezultat dubine, kvalitete dotočne



vode, kvalitete tla ribnjaka, klimatskih uvjeta, bioloških faktora i tehnoloških mjera. U našim

uvjetima, šaran će još dugo biti glavna vrsta uzgoja u toplovodnom ribnjačarstvu. Sudjeluje s

oko 85 % ukupne proizvodnje, dok ostatak čine biljojedne ribe : amur, te bijeli i sivi glavaš, uz

manji postotak smuđa, soma, linjaka i štuke. Šaran, kao glavna riba uzgoja, danas je u

svijetu sve više potiskivan na račun traženijih i ekonomski vrednijih vrsta. Proizvodni ciklus

na ribnjačarstvu završava uzgojem ribe do konzumne veličine, ta se uzgojna faza odvija u

ribnjacima tovilištima, koji zauzimaju daleko najveći prostor ribnjačarskih površina. Od

agrotehničkih mjera u pripremi ovih objekata za proizvodnju, koristi se prosušivanje,

premrzavanje, vapnjenje i gnojidba.

Dodatna hranidba riba ovisi o intenzitetu uzgoja. U ekstenzivnom sustavu, uzgoj riba ovisi

isključivo o produkciji prirodne hrane koja se stimulira odgovarajućom gnojidbom. Kod

poluintenzivnog sustava, kakva je glavnina naših ribnjačarstava, gnojidbom se potiče razvoj

prirodne hrane, a dodatna su hrana uglavnom žitarice. Intenzivni sustav uzgoja,

podrazumijeva veliki broj riba na jedinicu površine, s dobro izbalansiranim krmnim

smjesama. Vrlo je interesantna polikultura ribe s uzgojem pataka, koje ribnjak gnoje

organskim gnojivima, te povećavaju produkciju ribe čak do 50 %. S obzirom na opasnost od

preobilne gnojidbe, uzgaja se od 300-600 pataka po hektaru ribnjaka. Tovno razdoblje

jednog turnusa pataka traje samo 45 do 50 dana, tako da se materijalni efekti vrlo brzo

iskazuju. Uz uzgoj pataka, površine ribnjaka mogu poslužiti za uzgoj kalofornijskih glista i

vinogradskog puža.

U našoj zemlji, ribnjačarstvo je vezano uglavnom za šaranske ribnjake, koji se prostiru na

oko 13.000 ha vodene površine. Kako je privredni ribolov na rijekama i jezerima odumirao,

razvijali su se preduvjeti za kontrolirani uzgoj ribe. Tome je pridonjela prednost našeg reljefa,

izuzetna brojnost nezagađenih vodotoka i odgovarajuća klima. Intenzivniji razvoj počeo je

početkom šezdesetih godina, kad su napretkom tehnologije uzgoja ribe na šaranskim

ribnjačarstvima, omogućeni znatno veći prinosi po jedinici površine. Usprkos primjeni novih

tehnoloških mjera, prinosi su se zaustavili i stagniraju na prosječnih 1000 kg/ha. Razvoj

izgradnje novih ribnjaka, počinje se poslije 1970. godine usporavati. Najpovoljnije lokacije su

već iskorištene, a osvajanje novih, zahtijeva znatno veća ulaganja po jedinici površine,

građevinski radovi su znatno poskupjeli, a i kreditna politika prestaje biti stimulativna.

Proizvodnja šaranskih ribnjaka posljednjih se godina drastično smanjila, od 12.300 tona u

1989. godini, u 1996. godini se smanjila čak na 2.512 tona. Problemi koji su doveli do ovog

stanja su višestruki. To su gubitak tradicionalnog tržišta istočnih zemalja, prelazak na tržišni

način poslovanja, preveliki troškovi proizvodnje i vlasnička pretvorba ribnjaka. Trend pada

šaranske proizvodnje nije uočljiv samo kod nas, on se očituje u cijeloj Evropi.



2. RIBNJACI LIPOVLJANI I SLOBOŠTINA

Na rubnom području Parka prirode Lonjsko polje, na njegovom sjevernom obodu, izgrađeni

su ribnjaci Lipovljani i Sloboština. Ribnjak Lipovljani, unutar Sisačko-moslavačke županije,

prostire se na 650 ha ukupne površine. Smješten je uz autocestu Zagreb-Lipovac, a između

naselja Piljenice i Velika Kraljeva. Ribnjak je izveden tokom 1969. i 1970. godine prema

projektu “Ribnjačarstvo Piljenice”, Projekt-Zagreb, 1967.g. Dovodni kanal dužine 4.575

metara, spaja ribnjake s vodozahvatom na rijeci Pakri koji omogućuje zahvaćanje vode za

pogon ribnjaka (vrećasta brana), a drugim krakom s akumulacijom Pakra. Ispod autoceste

izgrađen je armiranobetonski sifon. U ribnjačarstvu Lipovljani, koncipiranim za punosistemski

pogon proizvodnje, zastupljene su kazete za sve kategorije uzgoja. To su matičnjaci

mrijestilišta, predgrijališta, rastilišta, mladičnjaci, tovilišta i zimovnici. Gravitacijsko ispuštanje

vode iz izlovnih jama, koje se nalaze na najnižoj koti ribnjaka, vezano je na ispusne objekte

koji su vezani na glavni odvodni kanal, i potok Željan prema vodotoku Trebež.

Postojeći sistem nasipa uz ribnjake, dotrajao je i vrlo oštećen, te ne omogućava visinu

punjenja do optimalne kote koju zahtijeva uzgoj ribe. Nasipi su građeni bez zaštitinih

bankina, i nedovoljne širine krune koja onemogućava pristup i komunikaciju mehanizacije.

Poseban problem ribnjaka je čišćenje mulja u izlovnim jamama i dovodnim kanalima unutar

kazeta, što poskupljuje i otežava tehnologiju izlova. Zabrinjavajuća je procjena, da je veliki

dio proizvodnih kazeta van pogona, uslijed plićaka i otoka.Naravno, da se radi toga javlja niz

teškoća ili čak i nemogućnosti gravitacijskog pražnjenja pojedinih zona ribnjaka.

Investitor JP “Hrvatske šume”, radna jedinica “Ribnjak Lipovljani”, u toku 1994. godine,

financirali su rekonstrukciju tovilišne kazete R-3 veličine 190 ha. Rekonstruirani su obodni

nasipi, a kazeta je pregrađena na dvije zasebne jedinice. Danas, od sveukupne površine

ribnjaka Lipovljani (650 ha), to je jedini ribnjak u pogonu.U organizacijskom smislu, ribnjak je

promijenio nekoliko formi, započeo je unutar šumskog gospodarstva “Josip Kozarac” iz Nove

Gradiške, od 1991.g. JP “Hrvatske šume”, od 1997.g. kao d.o.o. “Ribnjačarstvo Lipovljani”, a

od 2000.g. opet JP “Hrvatske šume” RJ Ribnjačarstvo Lipovljani.

Ribnjak Sloboština, unutar Brodsko-posavske županije, izgrađen je 1968. godine u površini

od 314 ha, u području koje tada nije bilo zaštićeno od poplavnog djelovanja velikih voda

rijeke Save. Izveden je prema projektu “Projekt biroa” iz Slavonskog Broda. Prema istoj

projektnoj dokumentaciji, konačna površina ribnjaka prostirala bi se na oko 840 ha. Tokom

1971. godine izgrađena je još jedna kazeta od 75 ha, tako da se danas ribnjak Sloboština



prostire na oko 390 ha. Ribnjak je smješten južno od sela Vrbovljani i Čovac, sa

snabdijevanjem vodom iz potoka Sloboština. Na potoku veličine sliva od 110 km2 izveden je

razdjelni objekt za distribuciju vode prema ribnjaku, te dovodni kanal dužine 1165 m. Prema

načinu uzgoja, spada u kategoriju ribnjaka s polupogonom, s kazetama rastilišta, tovilišta i

zimovnika.

U jesen 1974. godine, velike vode Save preplavljuju ribnjak i oštećuju nasipe, koji su bili

izvedeni bez protuvalnih bankina i od lošeg materijala. Nakon poplave, izvršena je u 1975. i

1976. godini sanacija oštećenih nasipa i pregradnja najvećeg tovilišta. Istih godina izgrađeni

su vodoprivredni objekti kojima se ribnjak štiti od velikih voda rijeke Save. To je lijevi nasip

oteretnog kanala Lonja-Strug i obostrani usporni nasipi potoka Sloboština. Time su stvoreni

uvjeti za proširenjem ribnjaka, na prostor omeđen nasipom postojećih ribnjaka i nasipom

kanala Lonja-Strug. Ispuštanje vode prilikom izlova, vezano je na odvodni kanal uz lijevi

nasip kanala Lonja-Strug, te dalje na automatski čep u istom nasipu.

Ribnjak je započeo djelovanje u okviru “PIK-a Nova Gradiška”, kao radna jedinica “Ribnjak

Sloboština”, da bi sedamdesetih godina bio pripojen kao jedinica OOUR-a “Poljoprivreda i

ribnjačarstvo Okučani”. Zatim je djelovao kao OOUR “Ribnjaci Sloboština” u sastavu “PIK-a

Nova Gradiška”. U domovinskom ratu, ribnjak je okupiran od 1991. do 1995. godine, a danas

je privatiziran i potpuno ispražnjen. Nažalost, njegove uzgojne kazete koriste se isključivo u

svrhu lovnog turizma.

3. ŠARANSKI RIBNJACI U ZAŠTITI BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

Hrvatska se ističe u raznolikosti svojih ekosustava, što je uvjetovano njenim položajem na

razmeđi nekoliko geografskih regija, reljefom, hidrološkim i klimatskim prilikama. U usporedbi

sa stanjem u drugim zemljama Evrope, Hrvatska se odlikuje s puno većim stupnjem

očuvanosti prirode. U relativno malenom prostoru, prepliće se mozaik izuzetne biološke i

krajobrazne raznolikosti, koja uvjetuje i široku raznolikost biljnih i životinjskih vrsta. Još uvijek

se ne može govoriti o sustavnoj brizi za očuvanjem biološke raznolikosti, iskreno govoreći,

relativna očuvanost je posljedica opće gospodarske situacije i nekih uzroka u prošlosti.

Na području Hrvatske, očuvana su močvarna područja u riječnim dolinama, što su ujedno i

najugroženiji ekološki sustavi u zemlji. Po svojoj prirodi ta staništa nisu trajna, plitke vodene

površine, taloženjem organskih i anorganskih tvari postaju još pliće. Ti prirodni procesi



zaraštanja i presušivanja, ljudskim aktivnostima postaju sve ubrzaniji. Većina je vodotokova

regulirana, tako da će opstanak močvara biti vezan za pomoć čovjeka i njegovih

hidrotehničkih zahvata. Močvare su svedene na male dijelove nekadašnjih velikih močvarnih

područja.

Od umjetnih močvarnih staništa, šaranski su ribnjaci danas presudni za opstanak većine

ptica močvarica. Ribnjaci su zbog plitke vode, bogatstva ribom, planktonom i vegetacijom,

daleko bogatiji od svih umjetnih akumulacija. Prestanak proizvodnje na ribnjacima, brzo

dovodi do obraštanja plitkih vodenih površina, te nestanka staništa i hrane za brojnu faunu

vezanu za život u ribnjacima. Interes zaštite prirode je očuvanje takve proizvodnje, uz

usklađivanje profitabilnosti proizvodnje i akcijskih planova zaštite biološke raznolikosti.

Racionalizacijom i intenzivnim uzgojem ribe, također bi došlo do brzih promjena staništa i

životnih uvjeta za ptice. Neprofitabilnost proizvodnje u ribnjacima koji zadrže ekstenzivno

gospodarenje, treba nadoknaditi stimulacijskim mjerama države, uz razvoj specifičnog vida

ekološkog turizma.

Na rubnim dijelovima Parka prirode Lonjsko polje, smješteni su ribnjaci Lipovljani i

Sloboština. Od nekadašnjih proizvodnih površina od ukupno 1040 ha, danas je u uzgoju

svega 190 ha ili 18 %. Razlozi tako drastičnog smanjenja ribnjačarskih površina, kako je već

navedeno, su višeslojni. Smanjenje ili prestanak, poluintenzivnog ili ekstenzivnog

gospodarenja s ribnjacima, izravno utječe na biološku raznolikost i zaštitu prvenstveno ptica

močvarica. Velike vodene površine ribnjaka Lipovljana i Sloboštine, uvijek su služile kao

izuzetno vrijedna ekološka staništa za čitav niz vodenih životinja i ptica.

Posebno je značajna populacija gotovo svih vrsta pataka, koje se gnijezde na ribnjacima.

Patka njorka je globalno ugrožena vrsta, koja je nestankom močvara našla zamjensko

stanište u velikim šaranskim ribnjacima. Ona se gnijezdi na ribnjacima s razvijenim slojem

trske i vodenog bilja. U Hrvatskoj, njena populacija čini oko 13 % od ukupne evropske

populacije. Orao štekavac je ugrožena vrsta, čiji opstanak u Hrvatskoj ovisi o načinu

gospodarenja šumama u kojima gnijezdi, i šaranskim ribnjacima na kojima se hrani.

Propadanjem ili prenamjenom ribnjaka doveo bi se u pitanje opstanak većine vrsti čaplji i

žličarki, čija važnost prelazi nacionalne okvire. Čaplja žličarka svojim hranidbenim navikama

vezana je za vrlo plitka močvarna staništa, pa se postavlja pitanje gdje traži hranu u vrijeme

dugih ljetnih suša, ili u proljeće kod visokih vodostaja. U tom se razdoblju žličarka hrani na

ribnjacima, kad u preostalim lokvama ili plitkim tršćacima hvata sitnu ribu i druge životinje.

Velika bijela čaplja se ne gnijezdi u nizinskom poplavnom području, ta vrsta provodi



jesenske i zimske mjesece na ribnjacima, gdje živi od ribljeg korova preostalog nakon

pražnjenja ribnjaka. Ljeti se na plićim dijelovima ribnjaka hrani crna roda, koja svoje gnijezdo

gradi na skrovitim mjastima. Spomenimo ostale vrste čaplji, od kojih su najugroženije žuta čaplja i mala bijela čaplja, koje također svoj opstanak traže na ribnjačarskim površinama.

Tu je prisutna familija gnjuraca, gakova, riječnih galebova i čigri. Osobitu zoološku

vrijednost šaranskih ribnjaka predstavlja populacija vidre. Treba naglasiti, još neistraženi

značaj ribnjaka kao skupljališta, odmorišta i hranilišta najvećeg broja ptica močvarica u

vrijeme selidbe.

Ne može se zanemariti činjenica, da se dio ptica močvarica hrani ribom unutar ribnjaka. To

su prvenstveno veliki vranci (kormorani) i donekle sive čaplje. Ostali dio ptičje populacije tu

sudjeluje u puno manjem broju, jer za hranu uzimaju sitnu ribu, uglavnom vrste nezanimljive

za uzgoj u ribnjacima, ili se hrane biljnom hranom. Kako danas nema detaljnih istraživanja o

brojnosti močvarica na šaranskom ribnjacima, pouzdanost procjene koliko močvarice

smanjuju proizvodnju na ribnjacima, više je nego upitna.

Očigledno, da su danas šaranski ribnjaci u velikim poteškoćama, i nameće se pitanje, kojim

mjerama očuvati njihov opstanak u ekstenzivnim uvjetima proizvodnje. Važnost očuvanja

faune močvarica, treba smatrati djelatnošću od posebnog nacionalnog interesa. Državi to

stvara ugled zemlje koja racionalno koristi prirodne resurse, uz ostale višestruke koristi u

promicanju ekološkog turizma. Prije svega, potrebno je opsežno istraživanje ornitofaune na

šaranskim ribnjacima, a onda uskladiti niz mjera koje bi osigurale njihov daljnji opstanak. To

je smanjenje ili ukidanje vodoprivredne naknade, pojeftinjenje ribe ukidanjem poreza na

promet, i niz ostalih pogodnosti u promicanju posebog vida turizma.



2.7.3. KORIŠTENJE VODA – PLOVIDBA Riječni promet, kao prometna grana, kod nas je u vrlo lošem stanju. Unutarnja plovidba se

suočava s neuređenošću plovnih putova, zastarjelim i nedovoljnim flotnim kapacitetima,

visokim rastom troškova poslovanja, nepovoljnom strukturom roba, neopremljenošću riječnih

luka i dr.

Riječni plovni put je izuzetno pogodan za promet roba na dugim relacijama. Ako se

upoređuje s drugim oblicima transporta, njegove su prednosti višestruke. Izračunato je da 1

kW u riječnom transportu pokreće 3000 kg, željezničkom 400 kg, a u cestovnom transportu

svega 100 kg. Uz ostale prednosti, riječni promet u Evropi ima razgranatu plovnu mrežu,

tako da u Njemačkoj njegov udjel zauzima 25 % ukupnih transporta. Kod nas, taj se omjer

kreće od svega 4 % ukupnog prometa.

Plovidba je uvijek imala gospodarski značaj za naselja i stanovništvo u blizini vodotoka.

Trgovački vodeni put rijekom Savom bio je razvijen još u doba rimske vladavine. Naročito

značajna plovidba Savom datira od 16. i 17. stoljeća, uzvodno i nizvodno od Siska. Nakon

uspostave mira s Turcima, početkom 18. stoljeća, plovidba na Savi se intenzivira. U to

vrijeme, plovilo je pedesetak drvenih brodova krečući se nizvodno strujom rijeke, a uzvodno

tegljenjem ljudskom snagom. Krajem stoljeća taj se broj povećao na oko 1200 većih i manjih

plovila, čija je glavna roba transporta bilo žito prevoženo prema Jadranu. Za potrebe

plovidbe i obrane od poplave, postavljeni su 1787. godine prvi vodomjeri u Staroj Gradiški i

Slavonskom Brodu. U Sisku je u 19. stoljeću bilo pristanište za pretovar robe na manje

brodove za plovidbeni put Kupom do Karlovca. Prva parobrodna društva osnivaju se u Sisku

1870. godine.

Danas se rijekom Savom odvija plovidba od Siska do ušća u Dunav. Do prije ratnih zbivanja,

najintenzivniji transport kretao se između Siska i Bosanskog Broda, uslijed stalnih milijun

tona nafte godišnje. Od ukupnih 945,5 km duljine, Sava je plovna do Rugvice (653 km), ali se

redovna plovidba odvija samo do ušća Kupe u Sisku (583 km), dokle je i obilježen plovidbeni

put.

Za uspjeh riječne plovidbe, koja sigurno ima veliku prometnu potražnju, potreban je

kvalitetan plovni put, uređene luke, moderno brodovlje i dobra organizacija transporta.

Kvalitetan plovni put mora biti neovisan o hidrološkim prilikama, on se u Evropi klasificira



barem četvrtom klasom, što se slikovito može usporediti sa željezničkom prugom normalnog

kolosjeka. Sve ostale niže klase, su plovni putovi s negativnim učincima eksploatacije i

poslovanja.

Značajke prirodnog plovnog puta rijeke Save, danas su još uvijek uvjetovane njenim

hidrološkim i geološkim karakteristikama. Režim velikih i malih voda Save i njenih pritoka,

najvažnija je značajka njenog prometa. Posljedice su nagle promjene vodostaja, koje u toku

jednog dana mogu iznositi i do ± 3 metra u gornjem dijelu plovnog puta. Sve intenzivniji

bagerski radovi u okviru održavanja plovnog puta i eksploatacije šljunka, počeli su

šezdesetih godina radi osiguranja plovnih gabarita za sigurnu plovidbu. Ipak, u hidrološko

prosječnoj godini, plovidba Savom se ograničava kroz približno 105 dana, a prekida 30 dana

radi preniskih ili previsokih vodostaja. Tu treba dodati još 5 dana leda, i 15 dana magle.

Za današnju savsku flotu može se reći da je zastarjela po tipu, veličini i godini izgradnje, i ne

može biti temelj profitabilne plovidbe. Potrebno je poduzeti niz zakonskih i organizacijskih

mjera, koje bi ujednačile plovne putove u Hrvatskoj s međunarodnom prometnom mrežom.

Bilo je pokušaja da se plovna mreža podredi prometnom koridoru Podunavlje-Jadran,

kombiniranom riječno-željzničkom vezom. Takva koncepcija tek nagovještava perspektivu za

uključenje u evropske prometne tokove, kojima predhodi temeljito uređenje plovnih putova.

U postojećim uvjetima plovidbe na Savi, uvažavajući činjenicu da je to jedan od najlošijih

riječnih plovnih putova u Evropi, najbolje rezultate daje promet tegljačima. To su plovila

nosivosti do 700 tona, koja u ovisnosti o stanju vodostaja formiraju tegljeni sastav od 3-4

tegljenice. U novije vrijeme tegljačka se tehnologija polako napušta, a zamjenjuje je

potiskivana flota koja ima niz prednosti.

Uprava Parka prirode Lonjsko polje ima namjeru uvesti turistički putnički promet od Siska do

Jasenovca, s ciljem razgledavanja i približavanja vrijednosti Parka prirode.

Treba naglasiti, da se dvije savske obale od davnine povezuju skelama. To je prijevozno

sredstvo, koje snagom riječne struje, koristeći vodilicu od metalnog užeta, prevozi ljude i

vozila. Kao atraktivno i specifično sredstvo komunikacije, skele na Savi karakterizira i

vrijednost kulturne baštine, te ih koristiti u proširenju turističke ponude. Na prostoru Parka

prirode Lonjsko polje registrirane su skele Lukavec Posavski-Gradusa Posavska, Kratečko-

Selište Sunjsko, Suvoj-Bobovac i Jasenovac-Uštica.



2.7.4. KORIŠTENJE VODA - MLINOVI Krajem prošlog stoljeća na rijeci Savi, jedini tip vodenica koji je mogao koristiti dinamičku

energiju vodnog toka, bile su vodenice na čamcima ili splavima. One su plutale na površini

vode, te bile usidrene ili vezane za obalu. Sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća na Savi

kod Stare Gradiške radilo je 9 plutajućih vodenica. Prije su radile riječne vodenice u

Jasenovcu, Uštici, Drenovom Boku, Košutarici i Tancu. Danas tih vodenica više nema.

Na sjevernom obodu Parka prirode Lonjsko polje sačuvani su mlinovi na vodotocima:

- Subocka, mlin u selu Stara Subocka, ne radi

- Pakra, 3 mlina u selu Piljenice, samo jedan radi



2.8. HIDROMELIORACIJE 1. UVOD U prostoru sustava obrane od poplava Srednjeg Posavlja nalazi se oko 100.000 ha

melioriranih površina. Dakako, trebalo je prije svega izvesti obranu od poplava, pa onda

izvoditi sustave odvodnje u svrhu ostvarivanja normalne biljne proizvodnje. Međutim, sustav

obrane od poplava nije potpuno izveden , pa je ova značajna činjenica otežala potpunu

obranu od poplava, kao i besprijekorno izvođenje i funkcioniranje sustava odvodnje.

Zapravo, nakon izvedenog sustava obrane od poplava , izvedeni su brojni sustavi odvodnje i

popravljeni su uvjeti za biljnu proizvodnju. To dokazuju brojne hidropedološke studije,

postavljeni pokusi s rezultatima istraživanja i rezultati ostvareni u poljoprivrednoj proizvodnji.

Temeljem provedenih istraživačkih radova, moguće je odrediti pozitivan i negativan utjecaj

izvedenog sustava obrane od poplava na meliorirane površine, i funkcionalnost sustava

odvodnje u Srednjem Posavlju. Osim toga, na temelju dosadašnjih istraživanja, moguće je

izvesti zaključak o uspješnosti izvođenja sustava odvodnje i propusti koji su učinjeni pri tome.

Također je potrebno razmotriti potrebu dovršenja cjelovitog predviđenog sustava obrane od

poplava u Srednjem Posavlju.

Na širem području Srednjeg Posavlja, površinski sustav u obliku otvorenih kanala izveden je

na 96.774 ha, dok je podzemni sustav odvodnje, u obliku cijevne drenaže, izveden na

ukupno 29.165 ha poljoprivrednih površina. Najveći dio navedenih sustava izveden je u

desetgodišnjem razdoblju od 1980. do 1990. godine.

Glavnina sustava površinske odvodnje u obliku otvorenih kanala, i cjelokupni podzemni

sustavi cijevne drenaže, izvedeni su na površinama bivšeg društvenog sektora.

Reguliranje vodnog režima hidromorfnih tala, koja po svojoj zastupljenosti dominiraju na

ovom području, bila je temeljna zadaća izvedenih sustava odvodnje. Eliminacijom suvišne

vlažnosti tla kao temeljnog ograničavajućeg faktora, valjalo je stvoriti povoljne uvjete za

razvoj intenzivne biljne – ratarske proizvodnje na ovim površinama. Ratarska proizvodnja na

hidromelioriranim tlima temeljena je, dakle, na postavkama dobre funkcionalnosti izvedenih

sustava odvodnje.



Međutim, već 90-tih godina na dijelu hidromelioriranih površina primjećeni su problemi sa

suvišnom vlažnošću tla, što je zahtjevalo da se detaljnije istraži funkcionalnost postojećih

sustava odvodnje. Na temelju većeg broja stacionarnih višegodišnjih istraživanja, koja su

provedena na širem području Srednjeg Posavlja, kao što su relevantni pokazatelji (intenzitet

odvodnje, vrijeme odvodnje, dinamika trenutačne vlažnosti tla, dinamika površinskih i

podzemnih voda, klimatski elementi, prinos ratarskih kultura i dr), izvršena je procjena

funkcionalnosti izvedenih sustava odvodnje na cijelom području.

2. POVRŠINE S OSNOVNOM I DETALJNOM ODVODNJOM Izgradnjom sustava obrane od poplava u Srednjem Posavlju započelo se 60-tih godina, a

intenziviralo u razdoblju 70-tih do 80-tih. Time su stvoreni realni uvjeti za sigurno korištenje

značajnih poljoprivrednih površina na ovom prostoru.

Nakon izvedenog sustava obrane od poplava, navedene površine nisu još bile uporabljive za

suvremenu biljnu (ratarsku) proizvodnju. Temeljni ograničavajući faktor u ostvarivanju

željenog cilja, bila je prvenstveno suvišna vlažnost tla. Naime, najveći dio ovih površina

zauzimaju hidromorfna tla, različitih tipova, podtipova i varijeteta.

Tako su s hidropedološkog aspekta, na ovom prostoru zastupljena sva tri temeljna načina

suvišnog vlaženja tla: epiglejno, hipoglejno i amfiglejno. Popravak ovih tala, kroz eliminaciju

temeljnog ograničavajućeg faktora (suvišne vlažnosti), bio je jedino moguć primjenom

adekvatnih hidrotehničkih zahvata, u obliku osnovne i detaljne odvodnje.

Koncepcija osnovne, a poglavito detaljne odvodnje, temeljena je prvenstveno na postojećoj

pedološko - melioracijskoj problematici hidromorfnih tala. Tako su shodno temeljnim

načinima suvišnog vlaženja tla, prilagođene i koncepcije (metode) detaljne odvodnje.

U tom pogledu možemo razlikovati tri temeljne metode detaljne odvodnje:

- Površinski sustav detaljne odvodnje, u obliku otvorenih detaljnih kanala (DK),

najčešće III reda, dužine table 800 m i širine oko 300 m.

- Podzemni sustav, u obliku klasične cijevne drenaže, prosječne dubine oko 1,0 m

s razmakom drenažnih cijevi od 15 - 35 m.



- Kombinirani sustav, u obliku cijevne drenaže s ugradnjom kontaktnog propusnog

materijala (najčešće prirodnog šljunka), uz dopunsku primjenu agromelioracijskih

zahvata (krtičenja i/ili dubinskog vertikalnog rahljenja tla).

Treba naglasiti, da je na cjelovitom prostoru Srednjeg Posavlja na više od 95 % dreniranih

površina, cijevna drenaža izvedena u obliku slobodnog upusta (izljeva) u otvorene kanale III

reda ili detaljne kanale. Nadalje, detaljni kanali se vežu na otvorene kanale osnovne

odvodnje, sabirne (SK) i glavne kanale(GOK).

U daljnjem pregledu zastupljenosti hidromelioriranih tala ili melioriranog zemljišta razlikuju

se : drenirane površine ili površine na kojima je uz otvorene kanale izvedena i cijevna

drenaža, te površine koje su hidromeliorirane samo otvorenim kanalima, bez cijevne

drenaže.

U tablicama 1.1. i 1.2. dat je po područjima obrane od poplava pregled izgrađenosti otvorenih

kanala, odnosno površina koje su hidromeliorirane otvorenim kanalima, te površina

podzemnog sustava odvodnje.

Po obodu Parka prirode Lonjsko polje smješteno je devet hidromelioracijskih kazeta, od kojih

se tri nalaze unutar granica Parka prirode. To su kazete 4, 4a i 7.

Kazeta 1 graniči s istočnim rubom Parka prirode, a omeđena je sa zapada vodotokom

Sloboština i s juga oteretnim kanalom Lonja-Strug. Kroz kazetu prolazi autocesta Zagreb-

Lipovac i željeznička pruga Zagreb-Vinkovci. Unutar rubnog područja nalaze se naselja:

Okučani, Vrbovljani, Čovac i Gređani, te ribnjak Sloboština, koji je danas van proizvodnog

pogona.

Kazeta 2 se nalazi na krajnjem istočnom rubu Parka prirode. Sa sjeverne strane je omeđena

desnim nasipom kanala Lonja-Strug, sa zapada istočnim nasipom poplavnog područja Mokro

polje, a s juga nasipom uz rijeku Savu. Unutar područja nalaze se naselja Stara Gradiška i

Donja i Gornja Varoš, te cesta Okučani-Banja Luka.

Kazeta 3 je smještena na sjeveroistočnom obodu Parka prirode, a omeđena je s istoka

vodotokom Sloboština, sa sjevera cestom Novska-Okučani, sa zapada cestom Novska-

Jasenovac i s juga šumskim kompleksom i lijevim nasipom kanala Lonja-Strug. Kroz kazetu

prolazi pruga Zagreb-Vinkovci i autocesta Zagreb-Lipovac.



Kazete 4 i 4a, koje se nalaze unutar Parka prirode, omeđene su savskim nasipom s južne i

jugoistočne strane, sa zapadne strane istočnim nasipom poplavnog područja Lonjsko polje, a

sa sjeverne strane desnim nasipom kanala Lonja-Strug i južnim nasipom poplavnog područja

Mokro polje. U kazeti 4 se nalazi naselje Jasenovac.

Kazeta 5 je smještena na sjevernom rubu Parka prirode, a omeđena je sa sjevera cestom

Novska-Lipovljani, s istoka cestom Novska-Jasenovac, sa zapada vodotokom Subocka i s

juga poplavnim područjem Trstika. Kroz područje kazete 5 prolaze pruga i autocesta. Tu se

nalazi nekoliko naselja od kojih je najveće Stara Subocka.

Kazeta 6 je omeđena vodotokom Ilova na zapadu, vodotokom Subocka na istoku, cestom

Lipovljani-Kutina na sjeveru i poplavnim područjem Opeke na jugu. Kazeta se nalazi na

sjevernom obodu Parka prirode. Unutar kazete je ribnjak Lipovljani, te prolaze pruga i

autocesta. Sastavni dio kazete 6 je i područje oko sela Plesmo, koje je okruženo

obrambenim nasipom.

Kazeta 7 se nalazi unutar Parka prirode, a omeđena je selom Gušće na zapadu, selom

Trebež na istoku, južnim nasipom poplavnog područja Lonjsko polje na sjeveru i savskim

nasipom na jugu. Zbog nerješenog vodnog režima, kazeta nije meliorirana, tako da

prevladavaju pašnjaci i livade.

Kazeta 8 se prostire na sjeverozapadnom obodu Parka prirode, od rijeka Česme na istoku

do Ilove na zapadu, od ceste Kutina-Ivanić Grad na sjeveru i od poplavnog područja Lonjsko

polje na jugu. Tom najvećom melioracijskom jedinicom prolazi autocesta i pruga, te su

smještena naselja: Okoli, Stružec, Popovača, Gračenica, Kutina i Ilova.

Kazeta 9 je hidrotehnički zatvorena cjelina, smještena na jugozapadnom rubu Parka prirode.

Omeđena je sa sjeverne i sjeveroistočne strane južnim nasipom poplavnog područja Lonjsko

polje, s južne i zapadne strane savskim nasipom, i s istočne strane nasipom koji spaja savski

nasip s nasipom Lonjskog polja. Kazeta dotiče naselja smještena uz rubne dijelove lijevog

zaobalja rijeke Save (Hrastelnica, Galdovo, Budaševo i Topolovac).



Tablica 1.1. Pregled zastupljenosti otvorenih kanala

Površina (ha) Površinska odvodnja otvorenim kanalima (ha) Područje

obrane

Meliorac. područje kazeta društveni

sektor privatni sektor

društveni sektor

privatni sektor

Površinska odvodnja ukupna (ha)

1 4.000 3.395 3.200 2.716 5.916 2 460 500 460 500 960 3 2.760 1.300 2.208 1.040 3.248 4 1.615 930 323 186 509 4a 600 420 60 42 102

Mokro polje

5 610 1.040 488 832 1.320 Ukupno : 10.045 7.585 6.739 5.316 12.055

6 1.810 2.310 362 462 824 7 620 1.930 62 193 255 8 6.250 6.060 5.000 4.848 9.848

Lonjsko polje

9 3.780 3.920 1.134 1.176 2.310 Ukupno : 12.460 14.220 6.558 6.679 13.237 Sveukupno : 10 22.505 21.805 13.297 11.995 25.292 Tablica 1.2. Pregled izgrađenosti površinskog i podzemnog sustava odvodnje Podsustav obrane od poplava

Područje obrane od poplave

Površinska odvodnja otvorenim kanalima (ha)

Podzemna odvodnja drenaža (ha)

Lonjsko polje 13.237 7.520 Savski Mokro polje 12.055 7.420

Ukupno : 25.292 14.940 3. FUNKCIONALNOST IZVEDENIH SUSTAVA OSNOVNE I DETALJNE ODVODNJE

Najveći dio hidromelioriranih površina koristi se u ratarskoj proizvodnji. Ratarska proizvodnja

koja je zastupljena na preko 95 % dreniranih tala, temeljena je na uzgoju nekoliko kultura.

Kukuruz i pšenica zauzimaju u pojedinim godinama i do 80 % površina. Na preostalih 20 %

površina, zastupljene su uljana repica, ječam i soja. Preuski plodored, s povremenim

uzgojem kukuruza u monokulturi, temeljna je značajka proizvodnje. Ostvareni prinosi

kukuruza, pšenice, uljane repice, ječma i soje, pokazuju jako kolebanje. Višegodišnji prosjeci

prinosa na većem dijelu dreniranih površina su ispod očekivanih vrijednosti za velika

gospodarstva.

Neobrađenost hidromelioriranih površina s izraženim kolebanjem prinosa uzgajanih kultura,

jednim dijelom su i posljedica triju temeljnih uzročnika, a to su:



- kompleksnost pedološko – melioracijske problematike

- propust u izgradnji sustava odvodnje, posebice cijevne drenaže

- slaba funkcionalnost sustava detaljne odvodnje

3.1. Kompleksnost pedološko- melioracijske problematike U bazenskom dijelu Srednjeg Posavlja, dobrim dijelom su zastupljena vertična hidromorfna

tla. Nepovoljna okolnost je upravo u tome, što znatan dio hidromelioriranih (dreniranih)

površina izvorno pripada vertičnim (glinovitim) tlima.

Prema našoj procjeni, oko 55 do 60 % dreniranih površina prostire se na vertičnom eugleju

(epigleju i amfigleju). U području dolinskog pseudogleja i pseudoglej – gleja nalazi se

slijedećih 25 do 30 % hidromelioriranih (dreniranih) površina. Znatno manji dio, od 10 do15

%, maksimalno 20 % cijevne drenaže, izvedeno je na aluvijalnim, semiglejnim i hipoglejnim

tlima. Dakle, najveći dio hidromelioriranih (dreniranih) površina nalazimo u području tzv.

“teških” tala, vrlo složene i kompleksne pedološko melioracijske problematike, pri ćemu valja

istaći slijedeće pokazatelje:

- Nepovoljne fizikalno – kemijske značajke tla (vertičnost, plastičnost, zbitost, mali

kapacitet za zrak i fiziološki aktivnu vodu, glinasta i/ili praškasta teksturna građa,

loša strukturna građa).

- Lošu internu i eksternu dreniranost tla (mala i/ili vrlo mala vertikalno –

horizontalna propusnost za vodu, mali i/ili nulti relativni pad terena).

- Nepovoljne klimatske značajke podneblja (humidnost klime, izraženi intenziteti

oborina s pojavom viška vode).

- Kompleksnost u načinu vlaženja tla (suficitno vlaženje, površinskim,

potpovršinskim i/ili podzemnim vodama).

U razdoblju od 1976 – 1986 godine, izvršena su na najvećem dijelu ovog područja detaljna

hidropedološka istraživanja. Temeljem njih, utvrđena je pedološko – melioracijska

problematika i predložene su mjere za njeno rješenje.

3.2. Propust u izgradnji sustava odvodnje (posebice cijevne drenaže) U pogledu mjera za rješenje detaljne odvodnje, cijelo područje na kojem se prostiru

hidromeliorirana tla, može se aproksimirati u tri pedološko melioracijska rajona (jedinice).

Prvi (I) melioracijski rajon čine aluvijalno – hipoglejna tla, drugi (II) pseudoglej i pseudoglej –

glej i treći (III) rajon pripada vertičnim epiglejno – amfiglejnim tlima.



Za svaki melioracijski rajon predložena su konkretna rješenja detaljne odvodnje- drenaže. Na

temelju predloženih rješenja sačinjeni su u i glavni (izvedbeni) projekti detaljne odvodnje –

drenaže. Treba svakako naglasiti, da su rješenja detaljne odvodnje prema preporučenim

studijsko–projektnim elementima i normativima na području Zagrebačke županije, u

stvarnosti provedena na svega 10 do maksimalno 15 % dreniranih površina. Na najvećem

dijelu dreniranih površina, učinjena su značajna odstupanja pri izvođenju od predloženih

koncepcijskih rješenja detaljne odvodnje. Ova odstupanja, koja s pravom možemo nazvati i

ozbiljnim propustima u izgradnji detaljnih sustava odvodnje, odnose se poglavito na

izostavljanje dopunskih agromelioracijskih zahvata (krtičenje i/ili dubinsko vertikalno rahljenje

tla i ugradnju kontaktnog propusnog materijala – filtera).

Vrlo slično stanje u vezi ove problematike, nalazimo i na dreniranim površinama koje su

pripadale Ratarstvu Novska (4.420 ha), Posavini Sisak i Šašinoj Gredi (3.420 ha). Relativno

mala odstupanja od projektnih rješenja prisutna su na podzemnom sustavu – drenaže, koja

je izvedena na površinama Moslavka Kutina (4.100 ha).

Tablica 1.3. Temeljni elementi i normativi detaljne odvodnje u Zagrebačkoj županiji

Normativi drenaže Dubina Razmak Dužina Promjer Pad Meliorac.

rajon Tlo (m) (m) (m) (mm) ‰

I Aluvijalno-hipoglejna 1,1 - 1,3 25 - 35 140 -180 65 - 80 2,5 - 4,0

II Pseudoglej i pseudoglej - glej

0,9 - 1,0 25 - 30 140 - 180 65 - 80 3,0 - 5,0

III Amfiglejno- epiglejna 0,9 - 1,1 15 - 30 140 - 160 65 - 80 2,5

Normativi agromelioracijskih mjera Vertikalno rahljenje tla

Krtičenje tla

Dubina Razmak Dubina Razmak

(m) (m) (m) (m)

Kontaktni filter

I Aluvijalno- hipoglejna - - - - -

II Pseudoglej i pseudoglej-glej

0,6 - 0,7 0,75 - 1,00 - - +

III Amfiglejno- epiglejna - - 0,6 - 0,7 1,0 - 3,0 +



3.3. Funkcionalnost sustava odvodnje

Neki od pokazatelja funkcionalnosti sustava detaljne odvodnje, posebice cijevne drenaže,

dobiveni su višegodišnjim stacionarnim istraživanjima na više lokaliteta u rajonu Srednjeg

Posavlja.

Istraživanja su provedena na različitim varijantama odvodnje (klasična cijevna drenaža,

kombinirana detaljna odvodnja), i različitim tipovima i podtipovima temeljnih hidromorfnih

tala ( amfiglej vertični, hipoglej, pseudoglej i pseudoglej –glej).

Temeljem dobivenih pokazatelja može se zaključiti slijedeće:

- Funkcionalnost klasične cijevne drenaže prosječne dubine oko 1,0 m i razmaka 15 m

na hipoglejnom tlu, može se procijeniti kao dobra. Procjena se temelji na dobrom

intenzitetu odvodnje suvišnih, posebice plitkih podzemnih voda. Također, odvodnja

maksimalnih oborina moguća je unutar 48 sati, bez pojave njihovog dužeg stagniranja

na površini tla i propadanja usjeva. Mogućnost intenzivnog gospodarenja u

humidnijim godinama na ovim površinama odvija se bez poteškoća.

- Funkcionalnost cijevne drenaže s prosječnom dubinom od 0,85 m i razmakom cijevi

od 15 m, bez kontaktnog materijala (šljunka), ali uz primjenu dubinskog vertikalnog

rahljenja tla (podrivanja) na pseudogleju blagih padina, može se ocijeniti kao

umjerena.

Stagniranje vode na površini tla je rijetko i kratkotrajno. Evakuacija maksimalnih

intenziteta oborina moguća je unutar 5 dana. Također je moguća pojava propadanja

usjeva od suvišne vlažnosti, ali u manjoj mjeri. Mogućnost intenzivnog gospodarenja

(ratarenja) u humidnim godinama odvija se bez većih poteškoća.

- Umjerena funkcionalnost s istim značajkama odvodnje, potvrđena je na pseudoglej –

glejnom tlu i kombiniranoj varijanti drenaže, dubine oko 0,95 m i razmaka cijevi od 30

m, s ugrađenim kontaktnim materijalom (šljunkom) i dubinskim vertikalnim rahljenjem

tla.

- Dobra funkcionalnost odvodnje potvrđena je također, na vertičnom amfiglejnom tlu i

varijanti kombinirane drenaže, s plitkom dubinom cijevi od 0,70 m i razmaka 20 m, s

ugradnjom šljunka u drenažni jarak do obradivog horizonta tla i bez primjene

krtičenja.



- Slaba i vrlo slaba funkcionalnost odvodnje, potvrđena je na vertičnom amfiglejnom tlu

s varijantom klasične cijevne drenaže (cijevna drenaža dubine 0,90 m i razmakom

cijevi od 15-25 m, bez ugradnje šljunka i bez krtičenja tla). Potvrda slabe

funkcionalnosti je učestalo stagniranje vode na površini tla i pojava osjetnog

propadanja usjeva. Odvodnja maksimalnih intenziteta oborina odvija se sporo (u roku

od 10 dana), a mogućnost intenzivnog gospodarenja u humidnim godinama odvija se

uz znatne poteškoće ili je u potpunosti onemogućena.

Na osnovu provedenih istraživanja, uzroci slabe funkcionalnosti podzemnog sustava

odvodnje na značajnom dijelu hidromelioriranih površina, su u :

- lošoj učinkovitosti drenažnog jarka

- lošem održavanju sustava odvodnje

- neracionalnom korištenju hidromelioriranih površina (tala)

- neprimjernoj površinskoj sistematizaciji proizvodne jedinice (table).

Loša učinkovitost drenažnog jarka prvenstveno je potvrđena na vertičnom euglejnom tlu i

prilikama klasičnog drenažnog sustava. Dakle, u uvjetima kada je cijevna drenaža izvedena

bez ugradbe kontaktnog hidrauličnog materijala (najčešće prirodnog šljunka), i bez primjene

dodatne agromelioracijske mjere (u ovom slučaju krtičenja tla).

U opisanim uvjetima odvodnje, dolazi do vrlo brzog (već u toku dvije godine) “oštećenja”

drenažnog jarka. Ovo “oštećenje” često se pojavljuje po cijeloj dubini, od površine tla do

dubine drenažnih cijevi. Tipično formiranje tzv. svoda, u najvećem broju ispitanih slučajeva,

dovodi do potpunog spriječavanja vertikalnog procjeđivanja dominantne stagnirajuće

površinske i potpovršinske vode prema drenažnim cijevima, što presudno utječe na

funkcionalnost drenažnog sustava.

Fenomen loše učinkovitosti drenažnog jarka s formiranjem “svoda”, s pravom treba smatrati

glavnim problemom hidromelioriranog vertičnog eugleja, gdje je koncepcija detaljne odvodnje

temeljena na klasičnom sustavu cijevne drenaže.

Loše održavanje sustava odvodnje, posebno je primjetno u otvorenoj kanalskoj mreži

nižeg reda (sabirni i detaljni kanali). Zbog neredovite košnje pokosa i bankina, kanali su jako

obrasli, poglavito hidrofilnom vegetacijom (raznih šaševa), kao i višegodišnjim drvenastim

vrstama (pretežno vrbom). Kod većine kanala primjetni su procesi jakog zamuljivanja, kao

posljedice slabog tehničkog čišćenja (izmuljivanja).



Proticajni profili kanala znatno su smanjeni, što dovodi do učestalih uspora vode u cjelovitom

sustavu odvodnje. Visoki vodostaji u detaljnoj i sabirnoj kanalskoj mreži, negativno utječu na

ostvarivanje potrebne norme i intenziteta odvodnje, a time i smanjenja funkcionalnosti

sustava.

Održavanje podzemnog sustava odvodnje – cijevne drenaže, na većini površina je vrlo loše.

Kritična točka kod ovog sustava nalazi se na mjestu izljeva drenažnih cijevi (sisala) u

otvorene kanale (DK). Konstatirana su učestala začepljenja drenažnih cijevi na mjestu

izljeva.

Neracionalno korištenje hidromelioriranih tala doprinosi dodatnom smanjenju

funkcionalnosti, posebno drenažnog sustava odvodnje. Od faktora neracionalnog korištenja

valja istaći slijedeće:

- intenzivnu ratarsku (konvencionalnu) proizvodnju

- uzak plodored i smanjenje organske komponente tla

- “špice” u obavljanju osnovnih agrotehničkih operacija

- obradu tla i skidanje usjeva u (za tlo) nepovoljnim uvjetima

- izraženo gaženje, zbijanje i “uništavanje” obradivog sloja tla

i drenažnog jarka

- primjenu teške mehanizacije

- učestali transport unutar proizvodne jedinice (table).

Neprimjerena površinska sistematizacija proizvodnih jedinica – tabli, također dodatno

utječe na funkcionalnost drenažnog sustava odvodnje. Višegodišnjim praćenjem

hidromelioriranih – dreniranih površina, primjetna je sve učestalija pojava tzv. “plješina”, tj.

površina s izraženim propadanjem usjeva uslijed dugotrajnijeg zadržavanja vode na samoj

površini tla. Proces formiranja trajnih “plješina” na proizvodnim jedinicama je kompleksan.

Međutim, valja naglasiti, da najveći dio plješina nalazimo na lokacijama i dalje prisutnih

depresija terena. Ovo upućuje na zaključak, da je površinska sistematizacija (ravnanje)

proizvodnih jedinica na značajnom dijelu hidromelioriranih- dreniranih površina imala

ozbiljnijih propusta.

Perspektivu gospodarenja na melioriranom zemljištu u Srednjem Posavlju, bitno će kreirati tri

temeljna faktora, a to su: strategija dugoročnog razvitka poljoprivrede na ovom prostoru,

racionalno korištenje ovih površina i revitalizacija postojećih sustava odvodnje.



4. PROCJENA UTJECAJA SUSTAVA NA MELIORIRANO ZEMLJIŠTE

4.1. Sadašnje stanje Hidromeliorirano zemljište u području Srednjeg Posavlja, neposredno je u vezi s izgradnjom

današnjeg sustava obrane od poplava. Izgradnjom hidrotehničkih objekata unutar sustava

obrane, stvoreni su realni uvjeti za sigurno korištenje značajnih poljoprivrednih površina na

ovom prostoru.

Kako je sedamdesetih godina razvoj agrara temeljen na modelu intenzivne biljne

proizvodnje, ubrzano se u narednom razdoblju pristupa cjelovitom uređenju ovih površina,

prvenstveno za potrebe ratarske proizvodnje.

Zbog dominacije hidromorfnih tala, primjena hidromelioracijskih mjera u cilju njihove

odvodnje, postaje prioritetna zadaća u razdoblju nakon izgradnje sustava.

Temeljem geomorfoloških, hidrografskih i hidropedoloških značajki, prihvaćeno je

jedinstveno hidrotehničko rješenje za cijelo područje Srednjeg Posavlja. Ono se temelji na

podjeli područja na veći broj hidroloških ili melioracijskih cjelina (kazeta). Šire područje

Lonjskog polja, ukupne površine od oko 75.000 ha, podjeljeno je na 9 kazeta, pri čemu svaka

kazeta, kao jedinstvena hidrološka i melioracijska cjelina, ima vlastito hidrotehničko rješenje

odvodnje.

Važno je istaći, da je na cjelovitom području Srednjeg Posavlja, jedan dio sliva vezan na

glavni odvodni kanal (GOK) i mehaničku odvodnju, primjenom crpnih stanica.

Osnovna odvodnja svake kazete temelji se na funkcionalnoj povezanosti više grupa

otvorenih kanala, to su glavni odvodni kanali ( GOK), sabirni kanali (SK) i detaljni kanali (DK).

Glavni odvodni kanali izgrađeni su najčešće po najnižim dijelovima terena, i direktno su

vezani na crpnu stanicu. Njihova dužina ovisi o padu terena, pri čemu je kod malih padova

ograničena na maksimalnih 12 km.

Sabirni i detaljni kanali projektirani su po načelu paralelnog postavljanja. Sabirni kanali, koji

se ulijevaju u glavne, redovito idu u pravcu generalnog pada terena na seljačkom posjedu, a

obrnuto na bivšem društvenom. Detaljni kanali koji se uljevaju u sabirne, na društvenim

površinama imaju smjer generalnog pada terena, radi obrade po dužoj stranici table, a na

seljačkom posjedu je obrnuto (obrada po kraćoj stranici).



S obzirom na prosječnu dužinu i razmak detaljnih kanala, najčešća površina proizvodne

parcele (table) na hidromelioriranim površinama iznosi oko 24 ha (800 x 300 m).

Detaljna odvodnja na području Srednjeg Posavlja (što je dijelom već istaknuto u

funkcionalnosti sustava), prvenstveno je koncipirana na temelju postojeće pedološko –

melioracijske problematike. Ova odvodnja odnosi se na sam detalj – proizvodnu jedinicu

(tablu). Može se govoriti o dvije temeljne metode detaljne odvodnje na ovom prostoru. Prva

je, klasična cijevna drenaža, bez primjene dodatnih agromelioracijskih mjera. Drugu čini tzv.

kombinirana drenaža (cijevna drenaža s kontaktnim propusnim materijalom i dodatnim

agromelioracijskim mjerama).

Treba naglasiti, da se kod jedne i druge varijante drenaže , tj. na oko 95 % ukupno dreniranih

površina, drenažne cijevi izljevaju direktno u detaljne otvorene kanale (DK).

Temeljita procjena utjecaja sustava obrane od poplava u području Srednjeg Posavlja na

ukupno hidromeliorirano zemljište (oko 100.000 ha površine), u sadašnjem stanju je vrlo

delikatna. Ona bi zahtjevala dugoročnija opsežna praćenja ove problematike (monitoring) na

cijelom prostoru Srednjeg Posavlja.

Svakako je zabrinjavajuća činjenica, da se osjetan dio sustava ne odlikuje dobrom, već

naprotiv slabom funkcionalnošću. Temeljne uzroke slabe funkcionalnosti odvodnje, treba

tražiti prvenstveno u neracionalnom korištenju hidromelioriranog zemljišta, propustima pri

izgradnji sustava, ali i u njegovom lošem održavanju. Kao posljedica lošeg održavanja

otvorenih kanala, na pojedinim dijelovima hidromelioriranih površina za vrijeme specifičnih

hidroloških prilika (duža razdoblja intenzivnih oborina), učestala je pojava potopljenosti

drenažnog sustava odvodnje, a i proizvodnih površina.

Sve učestalije pojave dugotrajnijih uspora vode u otvorenoj kanalskoj mreži, pored slabog

održavanja kanala, mogu se na određenim dijelovima područja pripisati i nedostatku crpnih

stanica, a ponekad i propustima u njihovom radu (pravovremeno uključivanje i isključivanje

crpnih agregata). 4.2. Područje Lonjskog polja (uključujući zagrebački dio i Črnec polje)

Na ovom se prostoru nalazi najveći dio hidromelioriranog zemljišta (oko 20.000 ha drenaže s

otvorenim kanalima i oko 69.000 ha s otvorenim kanalima bez drenaže).



Praktično više od 90 % ovih površina smješteno je na sjevernom rubnom dijelu glavnih

poplavnih područja, Žutice i Lonjskog polja. Odvodnja ovih površina, uključujući pri tom i sve

prirodne vodotoke (Zelinu, Česmu, Črnec i dr.), vrši se putem većeg broja crpnih stanica

(Rugvica, Ježevo, Crnac, Lonja, Hrastelnica i Okoli) i temeljnog oteretnog kanala Lonja –

Strug.

Rekonstrukcijom jednog dijela retencijskih nasipa i magistralne ceste Sisak-Popovača,

predviđa se: prihvat ukupno planiranih rasterećenih voda (povećanje za oko 20 % sadašnjeg

kapaciteta retencije Lonjsko polje), potpuna zaštita okolnih naselja i melioracijskih površina,

dobra protočnost duž poplavnih područja Žutice i Lonjskog polja, brže punjenje i pražnjenje

navedenih prostora, i bolja komunikacija voda između Lonjskog i Mokrog polja.

Gledano s aspekta melioriranog zemljišta, izgradnjom navedenih objekata treba očekivati

poboljšanje uvjeta pri njegovoj budućoj odvodnji (smanjenje dužine trajanja poplava, bolji

uvjeti za uspostavu gravitacijske odvodnje, smanjen udio mehaničke odvodnje, poboljšanje

vodnog režima u osnovnoj kanalskoj mreži, izostanak potopljenosti drenažnog sustava i

proizvodnih površina i dr.).

4.3. Područje Mokrog polja Vrlo slično postojećim prilikama u Lonjskom polju, i na rubnim sjevernim djelovima Mokrog

polja, na potezu od Novske do Okučana, odnosno Stare Gradiške, nalazi se znatan dio

hidromelioriranog zemljišta. Tako je cijevnom drenažom s otvorenim kanalima,

hidromeliorirano na ovom području oko 7.500 ha površina, a samo otvorenim kanalima, bez

drenaže, još oko 12.000 ha.

Zbog nedostatnih cjelovitijih opažanja vodnog režima unutar poplavnih površina Opeke,

Trstika, i Mokrog polja, kao i na okolnom melioriranom zemljištu, za sada se ne može govoriti

o mogućem negativnom utjecaju predviđenih objekata obrane od poplava na vodni režim u

ovom području.

Kontrolirano pražnjenje Lonjskog polja u Mokro polje, kvalitetnije prihvaćanje uzastopnih

velikih voda Save bez stihijske komunikacije sa zaobaljem, zasigurno su pozitivni efekti koji

se očekuju od predviđenih objekata obrane na ovom području.



U kojoj mjeri će njihova izgradnja utjecati negativno na šire zaobalje, posebice na prostor

hidromelioriranih zemljišta, biti će moguće procijeniti na temelju kontinuiranog praćenja

vodnog režima u ovom području.

5. PREGLED CRPNIH STANICA Hidrotehničke melioracije su specifična vodoprivredna djelatnost sa zadaćom rješavanja

odvodnje suvišnih površinskih i podzemnih voda, kao i mogućnošću navodnjavanja.

Hidromelioracijski sustavi su skup hidrotehničkih objekata i uređaja za odvodnju viška voda s

poljoprivrednih, šumskih i ostalih zemljišta. Najviše hidrotehničkih objekata izvedeno je na

zaštiti od štetnog djelovanja vanjskih poplavnih voda, i odvodnje površinskih voda s pojedinih

melioracijskih područja.

Ovisno o odnosu vanjskih i unutarnjih vodostaja, gdje nije bila moguća gravitacijska

odvodnja, uslijedila je izgradnja crpnih stanica, kao najsloženijih i najskupljih

hidromelioracijskih objekata. Mehanička je odvodnja obično nužna samo u kratkim

vremenskim periodima, kada se javljaju visoki vodni nivoi.

Na području Parka prirode Lonjsko polje djeluje sedam crpnih stanica, kapaciteta od 0,75

m3/s do 12 m3/s. Uvažavajući kriterije podjele crpnih stanica na male (do 1,5 m3/s), srednje

(od 1,5 do 6,0 m3/s) i velike (preko 6,0 m3/s), može se konstatirati da postoje 2 male, 3

srednje i 2 velike crpne stanice.

1. Crpna stanica Mahovo nalazi se na desnom nasipu oteretnog kanala Lonja-Strug, vrši

odvodnju kazete 10 Črnec polja (veličina sliva 6.324 ha), kapacitet 12 m3/s. Puštena u

rad 1984.g., visina dobave crpke 6,5 m, gravitacijski ispust 3x2,5 m x2 (kapacitet 35,00

m3/s), režim rada crpke između kota 92,00 i 95,00 mnm.

2. Crpna stanica Hrastelnica nalazi se na južnom nasipu poplavnog područja Lonjsko

polje, vrši odvodnju kazete 9, sliv Hrastelnica (veličina sliva 1.249 ha), kapacitet 2 m3/s.

Puštena u rad 1983.g., visina dobave crpke 5,45 m, gravitacijski ispust 2x2 m (kapacitet

Q25 = 8,11 m3/s), režim rada crpke između kota 94,10 i 95,90 mnm.

3. Crpna stanica Okoli nalazi se na desnom nasipu vodotoka Vlahiničke, vrši odvodnju

kazete 8 (veličina sliva 3.879 ha), kapacitet 7,2 m3/s. Puštena u rad 1988.g., visina

dobave crpke 6,3 m, gravitacijski ispust 2,5x2 m x2 (kapacitet Q25 = 11,00 m3/s), režim

rada crpke između kota 92,60 i 93,95 mnm.



4. Crpna stanica Šašina Greda nalazi se na južnom nasipu poplavnog područja Lonjsko

polje, vrši odvodnju kazete 9, sliv Šašina greda (veličina sliva 6.250 ha), kapacitet 5,2

m3/s. Puštena u rad 1952.g., gravitacijski ispust 2,5x4 m (kapacitet Q = 10,00 m3/s).

5. Crpna stanica Lončarica nalazi se na lijevoobalnom nasipu Save, vrši odvodnju kazete

4 (veličina sliva 1.966 ha), kapacitet 4 m3/s. Puštena u rad 1984.g., visina dobave crpke

5,7 m, gravitacijski ispust 2x2 m (kapacitet Q25 = 11,00 m3/s), režim rada crpke između

kota 89,50 i 90,00 mnm. U domovinskom ratu uništena, poslije je obnovljena.

6. Crpna stanica Košutarica nalazi se na sjevernom nasipu kazete 4a, vrši odvodnju

kazete 4a, sliv Košutarica (veličina sliva 628 ha), kapacitet 0,75 m3/s. Puštena u rad

1978.g., visina dobave crpke 3,4 m, nema gravitacijskog ispusta. U domovinskom ratu

uništena oprema, poslije je obnovljena.

7. Crpna stanica Mlaka nalazi se na sjevernom nasipu kazete 4a, vrši odvodnju kazete 4a,

sliv Mlaka (veličina sliva 867 ha), kapacitet 0,8 m3/s. Puštena u rad 1975.g., nema

gravitacijskog ispusta.



2.9. OBRANA OD POPLAVE

1. UVOD

Sustav obrane od poplave Srednjeg posavlja, koji zahvaća i Park prirode Lonjsko polje,

predstavlja niz planiranih građevina i zahvata kojima se nastoji osigurati razina zaštite

gradova i naselja, gospodarskih objekata, te uvjeti za stabilnu poljoprivrednu proizvodnju.

Sustav pokriva područje od Zagreba, odnosno Karlovca na zapadu do Nove Gradiške,

preciznije do Mačkovca, kao izlaznog profila na Savi, na istoku.

Osnovni razlog i poticaj za poduzimanje svih ovih djelatnosti, bile su česte i velike poplave

rijeke Save na spomenutom području, koje je obuhvaćeno geografskim pojmom Srednjeg

posavlja. Radovi na obrani od poplave na predmetnom području sežu daleko u prošlost, ali

sustavni pristup i koordinirane aktivnosti uslijedile su nakon katastrofalne poplave

1964.godine, kada je bio poplavljen veliki dio grada Zagreba, pri čemu su izgubljeni i ljudski

životi. Uz to su izazvane materijalne štete iznosile gotovo 9% BDP Hrvatske.

Od tog vremena do danas značajno su se izmijenili prirodni i društveni uvjeti. Stupanj

izgrađenosti projektiranog sustava procjenjuje se na oko 40 posto. U dosadašnjem razdoblju,

djelomično izgrađeni sustav pokazao se učinkovitim, ali je ukazao i na neke propuste.

Činjenica, da projektirani sustav nije u cijelosti izveden, u ovom trenutku ne treba biti

shvaćeno kao veliki nedostatak. Što više, mnogi aspekti i utjecajni elementi, koje nije bilo

moguće sagledati i uključiti ih kao ulazni parametar u vrijeme koncipiranja tako kompleksnog

sustava, čija je utjecajna zona gotovo 300.000 ha, omogućavaju danas revalorizaciju

osnovnih rješenja i modifikaciju u skladu s novim parametrima i rubnim uvjetima. Stoga se

planirani zahvati unutar ovog projekta odnose na radove u realnom planskom razdoblju,

razdoblju važenja planskih dokumenata, tako da konačno rješenje iz 1972.godine, objektivno

i ne predstavlja završetak sustava. To je posebno važno s ekološkog aspekta, koji

predstavlja bitan činitelj za analizu predloženih rješenja, te njihove modifikacije i izmjene.

Ujedno, ta vremenska distanca ostavlja mogućnost izmjena i dopuna rješenja u hodu, kao i

revalorizacije u odnosu na nove uvjete. Održivi razvoj ovih ekološki, ali i ekonomski važnih i

vrijednih prostora, predstavlja skladno i kompromisno rješavanje problema, koji povremeno

mogu biti suprostavljeni i na lokalnim razinama.



2. POVIJEST SUSTAVA OBRANE OD POPLAVE

Utjecaj čovjeka na prostoru Srednjeg posavlja može se pratiti još iz rimskih vremena,

iskopom Trebeža i Struga koje su zapravo bili odvodni kanali. U ta su se vremena poplave

držale prirodnom pojavom od koje se nije trebalo štititi. Tada se nisu gradili nasipi jer poplave

nisu bile visoke i nisu trajale dugo, no poplavljene su površine bile velike. Rijeka Sava bila je

plovna sve do Zidanog Mosta, s dobro izgrađenim putovima uz rijeku, što je znatno utjecalo

na razvoj trgovine među naseljima uz Savu (Slavonski Brod, Sisak). S propašću Rimskog

carstva ugasilo se i zanimanje za održavanje Save kao plovnog puta. Ima međutim

podataka, da su se Hrvati služili Savom kao plovnim putom već u 11. stoljeću, no nakon

prodora Turaka plovidba Savom posve je prekinuta.

Za vrijeme Austo-Ugarske monarhije, prvi prijedlog za melioraciju poplavnih područja, kao i

za produbljivanje korita rijeke Save radi lakše plovidbe, pojavljuje se u 18. stoljeću.

Projektom se predviđalo regulirati korito rijeke kanalom kod Mahova blizu Tišine, Topolovca i

Mužilovčice, te blizu Lonje. Pokazalo se da nacrti nisu uvažavali topografske elemente, jer

nije bilo nivelmana dolina i potoka. Nakon toga, do polovice 19. stoljeća, izrađeni su elaborati

na osnovu prikupljenih podataka s terena, sa središnjeg dijela doline Save i Lonjskog polja,

koji su poslužili za izradu mjera obrane od poplave. Zaključeno je, da bi u dolini rijeke Save

bilo nužno izgraditi sedam kanala: kod Luke, Mahova, Strelečkog, Topolovca, Preloščice,

Suvoja i Ivanjskog Boka, od kojih su 1878. godine posljednja četri i izgrađena.

Nakon katastrofalnih poplava 1880. godine, dat je nalog za izradu projekta melioracije donje

Lonje i gradnje nasipa. U isto vrijeme dovršen je veći dio radova na zatvaranju postojećeg

ušća Trebeža u Savu, te povezivanja Lonje sa Savom kod Stare Gradiške produžavanjem

korita Velikog Struga.

Nakon Drugog svjetskog rata, započela je izgradnja nasipa na lijevoj obali Save kod

Jasenovca i nizvodno, kao i izgradnja južnog nasipa retencije Mokro Polje, a uvjetovano

zatvaranjem Bosansko-dubičke ravni. U međuvremenu je izrađena vodnogospodarska

osnova srednje i donje Posavine, te izrađena studija obrane od poplave Zagreba, Siska i

Karlovca. Studija je poslužila kao osnovica za izgradnju odvodnih kanala Sava – Odra, Kupa

– Kupa i dijela kanala Lonja – Strug.

Nizinska područja uz Savu uvijek su bila izložena opasnosti od poplava, i koje su katkada

bile ogromne; zbog toga se odavno započelo s provođenjem mjera za zaštitu od poplava.

Prva, djelomična rješenja stara su više od 200 godina, no glavnina radova započela je

krajem 19. stoljeća. Katastrofu treba uglavnom vezati uz samo djelomice izgrađene nasipe,

koji nisu mogli zadržati velike vode. Ozbiljna opasnost od poplava i dalje postoji na području

Karlovca, u dolini rijeke Kupe.



3. UREĐENJE SLIVA RIJEKE SAVE

Osnovni dokument koji je proizašao iz niza dotadašnjih parcijalnih rješenja je bio “Studija

regulacije i održavanja rijeke Save u Jugoslaviji”, koordinirana i izrađena od strane konzorcija

(Politechna-Hydroprojekt-Carlo Lotti & C. Prag-Rim) 1972. godine, u suradnji s Ujedinjenim

narodima i predstavnicima domaće strane. Studija se zasnivala na nekoliko projekata koji su

bili izrađeni ranije, a dijelom su već bili i realizirani.

Poplave u dolini rijeke Save bile su jedan od velikih gospodarskih problema, a kontrola nad

tom destruktivnom prirodnom pojavom mogla se postići samo postupno, a rezultirala bi

boljom zaštitom stanovništva, materijalnih dobara i ostalih resursa na velikom području. Plan

zaštite od poplava morao se suočiti s nestabilnim hidrološkim uvjetima u porječju Save, kao i

s opasnošću od velikih poplava. U načelu, ciljevi plana za zaštitu od poplava bili su :

• zaštita postojećih gradskih i industrijskih aglomeracija i okolnih područja namijenjenih

njihovom budućem širenju ;

• djelotvornija zaštita već kultiviranih područja stalno ugroženih poplavama;

• zaštita područja s trenutno slabo razvijenim poljoprivrednim mogućnostima, koja su

povremeno ili stalno bila plavljena ;

• odlučnost da se navedeni ciljevi ostvare zaštitnim mjerama koje neće izazvati

nepovoljne učinke na vodni režim nizvodno od zaštićenih područja.

Dolina rijeke Save – poplavna područja



Predloženi plan vodnogospodarskih mjera predstavljao je praktičnu primjenu cjelokupne

studije, tj. objedinio je preporuke Plana zaštite od poplava i Plana korištenja voda.

Prepoznate su koristi od gospodarske interakcije između tih dvaju osnovnih rješenja.

Elaboratom su dani jasni zaključci, da se poplavna područja mogu zaštititi samo kao

retencijska područja unutar središnjeg dijela doline rijeke Save, na području Republike

Hrvatske.

Tim projektom nisu, gotovo se tako može reći, valorizirane nizinske šumske površine,

obzirom na svoje gospodarsko i ekološko značenje. Dijelom se šume spominju samo vrlo

općenito, a uopće se ne spominju u kontekstu stanja nizinskih predjela. Velike površine

prekrivene vrijednom hrastovom šumom opisuju se kao “degradirane”, a prostorni planovi za

današnje područje Parka prirode Lonjsko polje ne odražavaju stvarno stanje stvari. Uz to,

cjelokupnoj dokumentaciji nedostaje procjena bioloških različitosti porječja Save i utjecaja

predviđenih građevinskih zahvata na biološki sustav.

Također nisu obrađene tradicionalne metode i oblici korištenja zemljišta, korištenja zemljišta

u seljačkim gospodarstvima, ni načini prilagodbe poljoprivredne proizvodnje u poplavnim

uvjetima. Opis poljoprivrednih područja u poplavnim područjima vrlo je kratak, s nedovoljno

podataka o lokalnim pasminama domaćih životinja i načinima njihova uzgoja.

4. PLAN VIŠENAMJENSKOG VODNOGOSPODARSKOG

RJEŠENJA 4.1. OPĆI PODACI

Poplava iz 1964. bila je prijelomna točka u cjelokupnom pristupu problematici zaštite od

poplava, zbog velikih šteta koje je izazvala, napose u Zagrebu. Počelo se s intenzivnim

planiranjem i projektiranjem sustava za zaštitu od poplava: izrađene su brojne studije i

projekti, te definirane glavne smjernice za izvođenje radova i mjere za zaštitu od poplava.

Koncept je započet sa zahtjevom, da zaštitu od poplava treba riješiti na kompleksan,

raznovrstan i sveobuhvatan način koji bi obuhvatio široko područje, te da se zaštita pojedinih

područja ne smije nepovoljno odraziti na situaciju u mjestima nizvodno uz Savu. Svaki

eventualno nepovoljni utjecaj, valja spriječiti gradnjom objekata koji će smanjivati vodni val i

prihvaćati viškove vode. Veličinu zaštitnog sustava diktirala je potreba zaštite i od

katastrofalnih poplava kakve odgovaraju redu pojave jednom u 100 godina; gradove poput

Zagreba, Siska i Karlovca trebalo je osigurati i protiv još većih poplava, koje odgovaraju

povratnom razdoblju od tisuću godina.



Studija o regulaciji i uređenju rijeke Save potvrđuje izvedivost predloženog rješenja, ono je

općenito prihvaćeno i nastavilo se s izgradnjom nekih komponenata sustava. Budući da je

rješenje bilo vrlo složeno i financijski zahtjevno, provodilo se u etapama, uvažavajući mjerila

poput visoke razine kontrole voda, elastičnosti sustava i gospodarskih mogućnosti.

Sabor Republike Hrvatske prihvatio je Studiju regulacije i uređenja rijeke Save, te je postala

sastavnim dijelom Prostornog plana Hrvatske, ali i svih narednih prostorno planskih

dokumenata na razini republike, odnosno države, kao i lokalne samouprave.

Područje uz rijeku Savu prema Gradiški poznato je pod nazivom Srednje posavlje, a projekt

zaštite od poplava toga područja naziva se Sustav obrane od poplave Srednjeg posavlja.

Nizvodno od Gradiške nasipi za zaštitu od poplava građeni su već ranije, pri čemu se njihovo

dimenzioniranje temeljilo na opaženoj visini vode nakon što bi se najveći vodni val rasteretio

u prirodne ekspanzijske površine - Lonjsko polje, Mokro polje, Odransko polje, Opeke, Trstik,

Zelenik - Ribarsko polje.

Pristup s izgradnjom nasipa i zadržavanjem vode unutar uskog pojasa riječnog toka, koji je

primjenjen nizvodno od Gradiške, naprosto nije bio primjenjiv uzvodno. Kad bi se jednake

mjere zaštite od poplave primijenile i uzvodno od Gradiške, zadržavajući vodne količine

unutar nasipa, dovelo bi to do bitnog povećanja protoke u koritu i porasta vodne razine

nizvodno, te bi se voda prelila preko nasipa. Prema proračunima, porast vodostaja kod 100-

godišnje velike vode bio bi:

kod Mačkovca +171 cm,

kod Slavonskog Broda +160 cm,

kod Županje +140 cm.

Stoga je svako rješenje temeljeno na potrebi očuvanja vodnog režima nizvodno od Gradiške.

Tom je zahtjevu udovoljeno tako, što su prirodna poplavna područja duž Save iskorištena za

kontrolirano rasterećenje poplavnih voda.

Proračuni su pokazali, da ti prirodni ekspanzijski prostori osiguravaju traženi kapacitet, a

gradnjom nasipa su im utvrđene konačne konture. Stoga je cijeli projekt zapravo kombinacija

angažiranja velikih retencijskih prostora za zadržavanje viška poplavnih voda koji Sava ne

može kapacitirati, i uobičajenih građevinskih zahvata – izgradnje nasipa i regulacije riječnog

korita.



Tablični prikaz korištenja retencijskih kapaciteta za poplavnu vodu

Naziv retencije Područje odvodnje

(ha)

Plavljene površine

(ha)

Zaštićene površine

(ha)

Poplavna površina

(ha)

Planirani obujam (106 m3)

Lonjsko Polje 144000 132650 106730 25920 915

Mokro Polje 60000 352000 14690 20510 581

Funkcioniranje sustava postiglo bi se kontrolom broja izgrađenih objekata, za njihovu

uporabu definirana su precizna uputstva koja ovise o cjelokupnoj situaciji u sustavu. Mjere

funkcioniranja su takve da omogućavaju optimalno korištenje svih kapaciteta, uz najveću

korist za zaštićena područja.

4.2. KOMPONENTE SUSTAVA OBRANE OD POPLAVE

Uz nasipe, među osnovne komponente sustava koji pruža očekivanu zaštitu od poplava

ubrajaju se:

Odvodni kanali – za evakuaciju viška vodnih količina u Savi u retencijske prostore, čime

se kompenzira nedostatni kapacitet korita rijeke Save.

Distrubucijski objekti za manipulaciju vodnim količinama.

Crpne stanice za regulaciju vodnog režima u zaštićenim područjima (tj. za zaštitu od

unutarnjih voda).

Nastavno slijedi prikaz glavnih komponenata sustava u širem području Parka prirode :

4.2.1. Odvodni kanali Kanal Odra – Temeljna mu je zadaća zaštita Zagreba od poplava smanjenjem opterećenja

vodnih količina na nizvodnoj dionici; kanal prihvaća vodne količine uzvodno od Zagreba, a

ulijeva se u Savu kod Strelečkog, uzvodno od Siska. Duljine je 51,4 km i kapacitet mu je

1000 m3/s pri pojavi vode koja odgovara povratnom razdoblju 100 godina, a 1510 m3/s pri

povratnom razdoblju 1000 godina. Kanal se aktivira automatski pri protoci od oko 1900 m3/s.

Izgradnjom objekta kod Prečkog i ustave Lučko voda će se moći distribuirati prema uvjetima

na nizvodnom području. Izvedena je dionica od cca 31 km, kojom se osigurava transport

vodnih količina kroz pretežno urbanizirano područje, do ekspanzijskih površina Odranskog

polja.



Kanal Lonja – Strug je prema temeljnom konceptu zamišljen na lijevoj obali Save, s

početkom u Prevlaci, uzvodno od Siska, a sa završetkom kod Gradiške, ukupne duljine cca

105 km, gdje mu je ušće u Savu. Može se reći da ima dvostruku zadaću :

• prihvaćajući višak savskih voda transportira ih do retencijskih prostora, pa djeluje kao

rasteretni kanal, no služi i za odvodnju vode iz retencije u nizvodni dio Save;

• služi kao glavni recipijent za prihvat i odvodnju unutarnjih voda s područja pripadajućeg

sliva Lonjskg polja i Mokrog polja.

Dimenzije kanala su takve da mu je uzvodni kapacitet od 450 m3/s, a kasnije se povećava na

650 m3/s prije utoka u Savu.

Kapacitet i trasa kanala projektirani su tako da budu u skladu s parametrima prirodnog

hidrografskog sustava i postojeće mreže kanala, uz neke manje prilagodbe. Jedan od

njegovih nasipa istovjetan je nasipima kojima su omeđene kazete na kojima je izvedena

unutarnja odvodnja, a nalaze se na rubovima retencija. Duž prvih sedam kilometara i

posljednjih pet kilometara svoje dužine (izgrađen početkom 50-tih godina), kanal ima

obostrane nasipe.

Upravo je ovaj kanal u međuvremenu pretrpio najveću promjenu u odnosu na osnovni

koncept iz 1972. godine. Odustaje se od gradnje kanala Lonja-Strug kroz retencijsko

područje, a poslužio bi samo za dovod vode do retencijskih područja, te odvodnju u Savu.

Upravo je taj dio i realiziran, tako da je zadržan kao klasični kanal u dijelu od Prevlake do

prvog retencijskog prostora, Žutice (duljine oko 7 km), i na završnom dijelu u duljini od 5 km,

dok je između tih dijelova funkciju kanala preuzela postojeća hidrografska mreža.

Danas kanal Lonja-Strug na većem dijelu trase djeluje kao prirodni vodotok, odnosno ima

stalni dotok vode, i tu su potrebne samo manje intervencije. To je važno, jer je Lonjsko polje

proglašeno Parkom prirode, što znači da bi u njemu trebalo minimalno utjecati na prirodnu

situaciju.

Kanal Kupa – Kupa dug je 21 km, počinje u Brodarcima uzvodno od Karlovca, a završava

kod Jamničke Kiselice. Temeljna mu je zadaća zaštita Karlovca od poplava, a zajedno s

retencijom Kupčinom smanjuje vodne količine Kupe nizvodno od Jamničke Kiselice. Pri

povratnom razdoblju 100 godina, iz Kupe se rasterećuje u kanal protoka 765 m3/s. Izveden je

u cijelosti, ali bez pratećih objekata, tako da je njegova funkcija bitno umanjena.

Kanal Zelina – Lonja – Glogovnica štiti od poplave, odnosno osigurava povoljan vodni

režim u melioriranom dijelu sliva Lonjskog polja, u Črnec polju. Izveden je u cijelosti sa svim

pratećim objektima.



4.2.2. Distribucijski objekti

a) Savski podsustav Ustava Prevlaka (lokacija Save: km 656+150) je distribucijski objekt, koji u skladu s

prihvaćenim kriterijima, upušta savske vode u kanal Lonja – Strug. Ustava je nominalnog

kapaciteta 450 m3/s. Izvedena je, a izmjerene količine u današnjem stanju izgrađenosti

kanala, premašuju nominalnu vrijednost i kreću se do 600 m3/s. Ustave Strelečko (km 609+700) i Palanjek (km 619+000) sastavni su dio integralnog

hidrotehničkog sustava. Ustava Strelečko je višenamjenski objekt koji između ostalog, služi

za regulaciju plovidbe i za osiguranje rada hidroelektrane; zadaća joj je održavati željeni

vodostaj uzvodno, uz kontrolu protoke na nizvodnoj dionici. Smještena je na meandru kanala

na Savi. Ustava Palanjek služi upuštanju vode u retenciju Lonjsko Polje. Nalazi se na nasipu

na lijevoj obali Save, a projektiranog je kapaciteta 2370 m3/s. Čvor Trebež uključuje slijedeće objekte : Ustavu Trebež I (km 560+380) smještenu nedaleko sela Lonja na lijevoj obali Save, a koja

služi kao objekt za ispuštanje retencijskih količina iz Lonjskog polja. Kapacitet joj je 500 m3/s.

Ustava je izgrađena, a u sadašnjem stanju funkcionira kao upusno - ispusna građevina.

Ustavu Trebež II koja je planirana za izvedbu u istočnom nasipu retencije Lonjsko polje, a

omogućava ispuštanje vode iz retencije Lonjsko polje prema retenciji Mokro polje. Kapacitet

joj je 250 m3/s. Ova je ustava proizašla kao dopuna osnovnog rješenja, odnosno

odustajanjem od koncepcije s izvedbom kanalom Lonja - Strug u punoj duljini, pokazala se

potreba osiguranja veze između prostora Lonjskog i Mokrog polja.

Ostali objekti predmetnog čvora su upusno-ispusni objekt u savskom nasipu (cjevovod),

spojno-preljevni objekt Trebež-Strug i zaštitni nasipi naselja Trebež i Bukovica. U sklopu

ovog čvora je planirana i izvedba mosta na lokaciji spojnog objekta.

Ustava Košutarica (km 503+400) smještena je na meandru prokopa Save i višenamjenski

je objekt; između ostalog služi regulaciji plovidbe i osiguranju rada hidroelektrane. Ustava

omogućava održavanje željenog vodostaja uzvodno, te kontrolu protoke nizvodno od ustave.

Rasterećenje vode u retenciju Mokro Polje postiže se ustavom Jasenovac, čiji je

projektirani kapacitet 855 m3/s .



Ustava Lučko, u kombinaciji s pregradom u Savi u sklopu HE Prečko, omogućiti će

kontrolirano upuštanje voda rijeke Save u kanal Odra. Današnja funkcija rasterećenja na toj

lokaciji je osigurana preljevom Jankomir. Ustava Zelenik je planirana na desnoj obali rijeke Save s funkcijom kontrole prostora u

desnom zaobalju, retencije Zelenik (Ribarsko polje)

b) Podsustav Česma Preljev i ustava Jantak su distribucijske građevine na retenciji Jantak, a služe za

manipulaciju vodnim količinama. Ovaj je podsustav formiran 60-tih godina i izgrađen u

cijelosti.

c) Distribucijske građevine koje su izmjenom osnovnog koncepta sustava tijekom

zadnjih 30-tak godina izgubile svoju funkciju Ustave Žutica, Česma, Opeka i Trstik - izmjenom koncepcijskog rješenja kanala Lonja -

Strug, ove su ustave izgubile svoju funkciju

Ustava Strug, na ušću Velikog Struga je u konačnom rješenju trebala osigurati kontrolirano

ispuštanje vode iz Mokrog polja u Savu, za slučaj s izgrađenim lijevim nasipom Save

nizvodno od Jasenovca, odnosno preciznije, od Mlake do Stare Gradiške. Jedna od izmjene

tijekom vremena je odustajanje od izgradnje te ustave. Drugi smjer pražnjenja Mokrog polja

je bio kanal Lonja-Strug (Nova Sava), a veza s ostatkom prostora se osiguravala prokopom

do Malog Struga.

4.2.3. Retencije (ekspanzijske površine)

Kontrolirane retencije: Zelenik, Lonjsko polje, Jantak i Kupčina, ukupnog kapaciteta 1224

milijuna m3 i površine 38660 hektara.

Retencije s djelomičnom kontrolom: Mokro polje, Opeka i Trstik, ukupnog kapaciteta 581

milijuna m3 i površine 20510 hektara.

Stoga, ukupni kapacitet retencija iznosi 1805 milijuna m3, na površini od 58800 hektara.

Treba napomenuti, i da je ovo rješenje izmjenjeno u odnosu na osnovne postavke iz

1972.godine, jer je tim rješenjem samo retencija Mokro polje bila djelomično kontrolirana,

dok su ostale retencije bile potpuno kontrolirane

Crpne stanice – ima ih oko dvadeset, ukupnog su kapaciteta oko 70 m3/s.



5. ETAPNOST IZGRADNJE

Realizacija sustava obrane od poplava Srednjeg posavlja u cijelosti je opsežan, težak i

dugoročan, te vrlo skup zadatak. Zbog opsežnosti radova predviđene su etape izgradnje.

Radovi se izvode prema ovim kriterijima:

1. prvenstveno se zaštićuju naselja, gradovi i infrastruktura koji su izravno ugroženi

od velikih voda Save i pritoka

2. predloženim radovima ne smije se pogoršati današnji režim velikih voda

3. planom postupne izgradnje objekata obrane od poplava treba osigurati sigurnu

poljoprivrednu proizvodnju

Redoslijed radova uvjetovan je nizom elemenata, jer je očito, da potreba za zaštitom od

velikih voda nema svuda isti stupanj hitnosti, već se ista uvjetuje ekonomskim pokazateljima.

Što je prostor vrijedniji u gospodarskom smislu, to je viši na listi prioriteta.

Kako se radi o dugom vremenskom razdoblju u kojem se sustav izgrađuje, to se i kriteriji o

vrednovanju prostora mijenjaju, te se u skladu s novim postavkama mijenjaju i prioriteti.

Konačno, plan izgradnje ne treba shvatiti kao neko apsolutno i determinističko postavljeno

rješenje. Rješenja i planovi su u principu elastični, i trebaju se prilagoditi aktualnom

gospodarenju, čiji se pojedini aspekti ne mogu unaprijed sagledati, tako je i ova etapa, jedan

od iteracijskih koraka prema optimalnom rješenju koje će zadovoljiti određen stupanj

sigurnosti u odnosu na zaštitu od velikih voda, ali tako da se minimizira utjecaj na okoliš.

Izgradnjom sustava će se izazvati poboljšanje u nekim segmentima, dok će u nekim doći do

pogoršanja, ali ukupna namjera svih sudionika pri rješavanju mora biti u skladu s premisom o

“održivom razvoju”.

U prvoj etapi izgradnje našli su se objekti kojima se štite gradovi Zagreb, Sisak i Karlovac, i

pri tome se računalo na zaštitu od pojave 1000-godišnje velike vode. To su sredine s jakim

trendom porasta stanovništva, industrije; upravna i kulturna središta. U ovoj etapi nastoji se

zaštititi i brojna manja naselja, s tim da je stupanj zaštite niži, odnosno radi se o zaštiti u

odnosu na red 100-godišnje pojave. Također se u ovoj etapi nastoji povećati kapacitet

retencijskih prostora i postići povećan stupanj kontrole voda. Prva etapa izgradnje obuhvatila

je tako: djelomičnu izgradnju kanala Odra i Lonja-Strug, ustave Prevlaka i Trebež, kanal

Kupa-Kupa, formiranje retencije Lonjsko polje izgradnjom većine okvirnih nasipa, rekonstrukciju i izgradnju dijela savskih i kupskih nasipa. Paralelno s ovim radovima vršile su

se intenzivne hidromelioracije na područjima zaštićenim od velikih voda (važan segment

zaštite hidromelioriranih područja je i Spojni kanal Zelina – Lonja – Glogovnica – Česma,

kojim se štiti meliorirano područje sa sjeverne strane).



Ova je etapa do sada dovršena.

U drugoj etapi nastoji se povećati stupanj kontrole velikih voda. To bi značilo potpuno

dovršenje retencija Lonjsko polje i Kupčine, kao i djelomična intervencija na prostoru Opeke-

Mokro polje, te kontrolirano ispuštanje voda iz retencija Lonjsko polje i Kupčine, što do sada

nije bilo moguće. Ovom fazom potpuno bi se dovršila zaštita Karlovca od velikih voda, a uz

potpuno dovršenje nasipa uz Savu, bila bi zaštićena i brojna manja naselja. Ovom bi se

etapom značajno podigao stupanj zaštite i na području nizvodno od Lonjskog polja.

Upravo su ovi radovi sadržani u prijedlogu ovog projekta, s tim da bi uz navedene objekte

bilo neophodno dovršiti objekte čvora Trebež, kao i I etapu ustave Jasenovac, kojima se

značajno utječe na kontrolu nizvodnog sustava, iako se određenim potezima (poput

miniranja nasipa) može donekle odgoditi potreba izgradnje ustave Jasenovac.

Slijedeće etape odvijat će se prema financijskim mogućnostima, a one obuhvaćaju dovršenje

svih potrebnih objekta. Tu spada izgradnja čvora Strelečko, kojom će se omogućiti potpuna

kontrola rasterećivanja velikih voda u Lonjsko polje, i konačna, potpuna zaštita Siska. Tu se

kao ravnopravni po rangu pojavljuju ostali objekti čvora Jasenovac, kojima će se regulirati

vodni režim na donjem dijelu Save. U ovoj fazi treba u potpunosti dovršiti i obrambene linije

nasipa uz vodotoke i retencije.

6. SADAŠNJE STANJE IZGRAĐENOSTI SUSTAVA

6.1. OPIS IZGRAĐENIH OBJEKATA

Izgradnja sustava obrane od poplava, koja je započela 60.-tih godina, a naročito je

intenzivna bila sedamdesetih i osamdesetih, zahvatila je široki prostor i dala do danas dobre

rezultate. Nažalost, početkom Domovinskog rata, ove su aktivnosti potpune obustavljene.

Nastavno slijedi kratki prikaz do sada realiziranih objekata :

Na dijelu doline Save od Zagreba do Siska do danas je najviše učinjeno. Izveden je

djelomično kanal Odra i potpuno izgrađeni popratni nasipi uz Savu na području Zagreba,

čime je osigurana zaštita ovog milijunskog grada od poplava 1000-godišnjeg reda pojave. Na

nizvodnom dijelu Save djelomično su rekonstruirani nasipi. U lijevom zaobalju izgrađena je

ustava Prevlaka maksimalnog kapaciteta 450 m3/s i dio kanala Lonja - Strug. Pomoću ova

dva objekta vrši se rasterećenje Save uzvodno od Siska, čime se postiže veći stupanj zaštite

tog grada, ali i niza sela koja su smještena nizvodno, jer je kapacitet korita limitirajući

element na toj dionici, a linijski sustav obrane od poplave (nasipi) nije adekvatan. Višak vode

koji se rasterećuje ustavom Prevlakom, transportira se kanalom Lonja - Strug u retenciju



Lonjsko polje (najprije u prostor Žutice, da bi se putem iskopane kinete kanala Lonja – Strug

na dijelu Žutice i postojećom hidrografskom mrežom preveo u prostor Lonjskog polja).

Tijekom ovih radova koji su vezani na prostor retencija i rijeke Save izvršeni su regulacijski

radovi na nizu vodotoka, kao i iskop glavnih odvodnih kanala koji predstavljaju osnovne

recipijente ovog područja.

Na dijelu doline Save od Siska do Gradiške djelomično su rekonstruirani ili izvedeni novi

nasipi uz Savu, kanal Lonja - Strug izgrađen je u punom profilu od ustave Prevlake do šume

Žutica (7km), te na najnizvodnijem dijelu kod Stare Gradiške (5 km), a od Žutice do Strušca i

od Puske do Bročica je kinetiran, te izgrađen desni nasip. Većim dijelom su izvedeni i nasipi

retencije Lonjsko polje. Izgrađenim nasipima dobro su definirane konture retencije Lonjsko

polje čime je osigurano njeno funkcioniranje, ali ne na razini koja joj je namijenjena, jer njen

aktualni kapacitet odgovara cca 70% od konačne vrijednosti. Izvedena je ustava Trebež I

kapaciteta 500 m3/s, koja može djelovati kao upusno- ispusni objekt, odnosno, osim što služi

za ispuštanje vode iz prostora Lonjskog polja u Savu, moguće je i njeno djelovanje u

suprotnom smjeru, što je danas i slučaj, a uvjetovano stanjem na Savi i pritokama. Ta njena

funkcionalna raznolikost može povoljno djelovati na ekosustav Lonjskog polja kada se izvrši

usklađenje interesa svih korisnika tog prostora (u mjeri u kojoj je osiguran potreban stupanj

zaštite od velikih voda). Treba napomenuti, da se novelacijom postojećeg Pravilnika o režimu

rada ustave Trebež I, a po izgradnji i ustave Trebež II, te upusno-ispusnog objekta na ušću

Trebeža, definiraju interesi i optimalni režim njihova rada. U današnjem stanju je postojeći

Pravilnik na razini kojom se definiraju tehnički elementi upravljanja ustavom, te se

angažiranje ustave odvija prema nalogu iz Službe obrane od poplave, a ustava je aktivirana

u raznim dijelovima godine kada to i nije bilo samo prema zahtjevu Službe, već i drugih

institucija i korisnika tog prostora.

Nadalje, uređeno je niz vodotoka, lateralnih kanala i glavnih recipijenata za odvodnju

zaobalja. Prirodno ušće Trebeža ostaje u ovoj fazi kao mjesto rasterećenja Save u Opeke i

Trstik, i dalje u Mokro polje.

Na dijelu doline Save od Stare Gradiške do Jamene dijelom su rekonstruirani ili izvedeni novi

nasipi uz Savu i usporni nasipi uz pritoke, izvedeni su ili rekonstruirani lateralni kanali i

odvodni sustavi. Tim radovima postignut je viši stupanj zaštite i bolji uvjeti odvodnje

postojećih melioracijskih areala. Na ovom dijelu Save nema objekata koji mogu mijenjati

vodni režim.

6.2. POSTIGNUTI EFEKTI Djelomično izgrađenim kanalima Odra, Lonja-Strug i Kupa-Kupa, izgrađenim kontrolnim

objektima Jankomir, Prevlaka i Trebež I, te zatečenim i formiranim retencijama, postignuti su

pozitivni efekti u režimu velikih voda. Zaštićeni su bitni dijelovi riječnih dolina, pogotovo veliki



gradovi, te omogućeno korištenje velikih poljoprivrednih površina. Tako je u jednom dijelu

Lonjskog polja, u Črnec polju, hidrotehničkim melioracijama dobiveno 42000 ha površina za

intenzivno poljoprivredno korištenje.

Nastavno slijedi prikaz efekata izgrađenog sustava na promjenu vodnog režima za 100-

godišnje povratno razdoblje:

Prikaz efekata izgrađenog sustava na promjenu razina u vodotocima za 100-godišnje povratno razdoblje

PROFIL VODNA RAZINA (mnm) RAZLIKA (m) prirodno stanje aktualno stanje Sava ZAGREB 117.14 116.75 -0.39 SISAK 100.75 100.48 -0.27 MACKOVAC 94.13 93.85 -0.28

Prikaz efekata izgrađenog sustava na promjenu protoka u vodotocima za 100-godišnje povratno razdoblje

PROFIL PROTOKA (m3/s) RAZLIKA (m3/s) prirodno stanje aktualno stanje Sava ZAGREB 3145 2657 -488 SISAK 2540 2510 -30 MACKOVAC 3156 2986 -170

Promjena kapaciteta retencije Lonjsko polje - u postojećem stanju zapremina retencije iznosi

oko 733 hm3 ili 78% od projektiranog kapaciteta (915 hm3).

Stanje izgrađenosti zaštitnih objekata na širem području grada Zagreba i funkcioniranje

sustava, provjereno je i tijekom velikog vodnog vala rijeke Save u studenom 1990. godine.

Taj poplavni val nadmašio je svojom visinom i katastrofalni poplavni val iz 1964. godine. I

dok je poplava iz 1964. godine odnijela ljudske živote i gradu nanijela enormne materijalne

štete, vodni val iz 1990. godine, na izgrađenom dijelu sustava, nije ugrozio ljudske živote, a

ni zaobalju nisu nanijete ozbiljnije štete. Bez znatnih šteta poplavni val je protekao i nizvodno

od Zagreba, a i niz vodnih valova koji su uslijedili tijekom 90-tih godina potvrdili su uspješnost

zamišljenog sustava. U ovisnosti o hidrološkoj situaciji, poteškoće se javljaju na nizvodnom

dijelu gdje sustav nije dovršen, i negativni efekti se očituju kroz nepovoljna stanja koja često

imaju za posljedicu znatne materijalne štete u zaobalju (čvor Sisak, čvor Jasenovac).



6.3. STANJE IZGRAĐENIH ZAŠTITNIH OBJEKATA

Dugo građenje sustava, uvijek nedovoljna financijska sredstva i nastojanje da se svakom

ugroženom području pruži bar nekakva zaštita, rezultirali su time da su rijetki dijelovi savskog

sliva potpuno zaštićeni. Izvedeni objekti koji u potpunosti služe svrsi i ne zahtijevaju

rekonstrukciju su :

• obostrani nasipi uz Savu na području grada Zagreba, koji imaju projektiranu visinu i

mogu zaštititi grad od 1000-godišnjih voda. Osim gabarita, ti nasipi svojom kvalitetom što

se tiče ugrađenog materijala, u potpunosti udovoljavaju postavljenim kriterijima

• kanal Odra, kojim se vrši transport vodnih količina koje se prelijevaju na preljevu

Jankomir uzvodno od Zagreba i rasterećuje u Odransko polje, a zbog nedovoljnog

kapaciteta nizvodnog korita Save. Iako je izveden u duljini 31 kilometar, što je oko 60%

njegove konačne duljine koja iznosi 51 kilometar, on svoju funkciju vrši vrlo djelotvorno, a

njegovo dovršenje prema konačnom rješenju nije predviđeno u ovoj etapi izgradnje

sustava.

• ustava Prevlaka također predstavlja efikasan i često korišten objekt, a osnovna joj je

funkcija upuštanje dijela savskih voda u kanal Lonja – Strug. Do sada je korištena 14

puta, i to prvi put 1981. god, a od 1990. do 1998. godine 13 puta, što potvrđuje postavku o

promjenama vodnog režima, te je tako naglašen trend upozoravajući o potrebi povećanja

aktivnosti na dovršenju dijela obrambenog sustava. Režim rada ustave temelji se na

prognozi stanja na nizvodnom dijelu Save, odnosno vezan je uz čvornu točku sustava

Sisak, a prognoza se temelji na podacima s uzvodnih i nizvodnih vodomjernih postaja na

Kupi i Savi, kao i značajnijim pritokama.

• ustava Trebež I omogućuje, u današnjem stanju, djelomičnu kontrolu sadržaja Lonjskog

polja, odnosno, moguće je kroz nju upuštati savske vode u Lonjsko polje, ali moguć je i

obrnuti proces, ispuštanje voda u Savu. Osigurano je dakle tečenje kroz ustavu u oba

smjera. Koncepcijski je tom objektu dana samo jedna funkcija, zamišljen je kao isključivo

ispusni objekt (prema osnovnom rješenju), jer se retencija puni uzvodnim ustavama,

Prevlakom (izvedena) i Palanjkom (planiranom kao dio čvora Strelečko). Kad se za to

steknu uvjeti u Savi, tj. razina vode je u Savi niža nego u zaobalju, ispušta se ustavom

Trebež I. Nakon izgradnje ustava Trebež I i Prevlake, ukazala se potreba za rasterećenja

viška voda i na lokaciji ustave Trebež I, te taj objekt danas funkcionira kao upusno –

ispusni. Time se osigurava nekadašnji smjer tečenja vode, tj. prirodna komunikacija voda

koja se oduvijek na tom prostoru kretala u oba smjera preko postojećih vodotoka (Lonja i

Trebež). Obzirom da je izgradnjom istočnog nasipa retencije Lonjsko polje, taj prostor,

nekad jedinstven, podijeljen na dva dijela, te je prekinuta prirodna komunikacija voda



koritima Lonje i Trebeža, ova je ustava zajedno s dovodnim kanalom koji spaja prirodno

korito Trebeža s ustavom, osigurala prijašnju komunikaciju voda. Kao što je već prije

navedeno, režim upravljanja ustavom treba riješiti noveliranim Pravilnikom, a koji bi se

bazirao na simulaciji niza stanja dosadašnjih vodnih valova, kao i prognoznih valova nižih

povratnih razdoblja i postavljenih rubnih uvjeta relevantnih institucija i korisnika prostora s

težištem simulacija na području retencija. Time bi se trebalo postići rješenje koje bi

predstavljalo kompromis, jer je vrlo mala vjerojatnost da se mogu svi zahtjevi u potpunosti

uskladiti. Temeljem dosadašnjih iskustava u funkcioniranju ustave, može se konstatirati

da je u svim dosadašnjim slučajevima tijekom vegetacijskog ciklusa (IV - IX mjesec),

moguće značajno uključenje zahtjeva većine korisnika prostora, te je izgledna situacija

kada bi se moglo optimizirati rad ustave što vodi prema zadovoljenju niza ekoloških

zahtjeva:

- osiguranje prolaza ribe za vrijeme mrijesta tijekom svibnja i lipnja

- ublažavanje nepovoljnog djelovanja vode na šumske ekosustave, prilagodbom

razine vode prema zahtjevima šumara, odnosno simuliranjem prirodnog stanja u

postojećim vodotocima

- osvježavanje vode u prostoru retencije kako bi se obogatila kisikom

Nažalost, preostaje mnogo objekata koji ne funkcioniraju na način kako je predviđeno. To se

u principu odnosi na velike dionice nasipa uz vodotoke i uz retencije. Tako se generalno

može govoriti o dva izražena problema :

• nedovoljnoj visini nasipa uz vodotoke, pogotovo uz Savu, i to onih građenih u daljoj

prošlosti. Nedovoljna visina posljedica je ili ranijih drugačijih kriterija projektiranja ili, što je

češći slučaj, rezultat oštećenja i klizanja nestabilnih nasipa

• nedovršenost zaštitne linije nasipa uz retencije, čime one nisu privedene traženoj

funkciji u potpunosti. Veliki dio izgrađenih nasipa uz retencije, pokazao se zbog

ugrađenog lokalnog lošeg materijala nestabilnim, pa su česta klizanja dijelova nasipa

Neizgrađenost nasipa uz retencije i nedovoljne visine nasipa uz njih, uzrok su tome da

retencije ne omogućuju prihvat vodnih masa kod ekstremnih pojava, pa velike vode

nekontrolirano i neracionalno ulaze u njih, ali isto tako i izlaze natrag u Savu. Ovo se smatra i

glavnim nedostatkom današnjeg sustava.



7. NASTAVAK IZGRADNJE SUSTAVA – PRIORITETNI OBJEKTI

7.1. PRIJEDLOG OBJEKATA I CILJEVI KOJI SE POSTIŽU

S radovima na izgradnji sustava obrane od poplave potrebno je nastaviti, kako bi se spriječile

moguće štete i omogućio sigurniji razvoj ugroženih područja. Potpuno dovršenje savskog

zaštitnog sustava zahtijeva izgradnju još velikog broja objekata, ali su ovim prijedlogom

obuhvaćeni oni koji će imati značajne efekte i zaštititi nekoliko cjelovitih područja, a da pri

tome ostali dijelovi sustava neće biti dodatno ugroženi. Odabrani su uistinu kritični dijelovi

sustava, koji zahtjevaju sanaciju odnosno izgradnju.

7.1.1. Savski podsustav obrane od poplave a) Područje retencije Lonjsko polje

Retencija Lonjsko polje jedan je od ključnih objekata u sustavu obrane od poplave rijeke

Save. Njen planirani kapacitet za prihvat viška velikih voda Save, kao i okolnih vodotoka koji

joj gravitiraju iznosi 915 mil. m3. Za kontrolirano upuštanje i zadržavanje vode u retenciji

predviđeni su obodni nasipi, koji su većim dijelom izgrađeni. Još je preostao za izgradnju dio

južnog nasipa, sjeverni nasip kao i rekonstrukcija jednog dijela postojećih nasipa.

Shematski prikaz sustava obrane od poplave Srednjeg posavlja – prioritetni radovi



Retenciju presjeca magistralna cesta Sisak - Popovača koja svojom nedovoljnom visinom i

premalim kapacitetom predstavlja smetnju kontinuiranom proticanju kroz retenciju. Zato se

predviđa njeno povišenje, izvedba novih propusta i novog mosta dovoljnog kapaciteta.

Također se predlaže izgradnja ustave Trebež II, koja će u sustavu s već izgrađenom

ustavom Trebež I omogućiti kontrolirano i efikasno pražnjenje reteniranih voda iz Lonjskog u

Mokro polje.

Izvedbom navedenih objekata postiže se:

• stvaranje preduvjeta za prihvat ukupno planiranih rasterećenih voda, što će u

potpunosti moći biti realizirano izgradnjom upusne ustave Palanjek

• stabilnost nasipa, koji zbog neujednačene izvedbe više ne pružaju potpunu sigurnost

• potpuna zaštita okolnih melioracijskih površina i naselja

• zaštita autoceste od visokih razina u retenciji

• rekonstrukcijom ceste Sisak - Popovača omogućit će se dobra protočnost uzduž

retencije, koja je postojećim malim profilom mosta bila ugrožena

• izgradnjom ustave Trebež II postižu se pozitivni efekti na razine u Lonjskom polju,

njegovo brže pražnjenje, pa time i pružanje mogućnosti za prihvat novih velikih

voda, a osigurana je komunikacija voda između ove dvije retencije

7.2. OPIS PRIORITETNIH OBJEKATA

Pojedinačno će se opisati svaki od predloženih objekata. Prikaz je ovisan o stupnju do kojeg

je dovršena projektna dokumentacija, jer, dok je za neke objekte ona dovršena do stupnja

izvedbenog projekta, dotle su neki objekti razrađeni samo na idejnoj razini.

7.2.1. Savski podsustav obrane od poplave a) Ustava Trebež II s objektima čvora Trebež

Za pražnjenje retencije Lonjsko polje predviđen je par ispusnih ustava ugrađenih u južni

(ustava Trebež I) i u istočni nasip retencije ( ustava Trebež II ), i uklopljenih u šire cjelovito

rješenje čvora Trebež - vidi situacijski prikaz. Ovo rješenje, osim izgradnje ustava, predviđa i

zatvaranje starog ušća vodotoka Trebež i onemogućavanje stihijske komunikacije velikih

voda Save sa zaobaljem.

Ustava Trebež I postojeći je objekt, i namijenjena je za ispuštanje reteniranih voda u Savu u

fazi kada u njoj opada vodni val. Karakteristike ove ustave su:



• pet otvora širine 5 metara i visine 8 metara

• kota praga 89.50 mnm

• protočni kapacitet 500 m3/s

Ustava Trebež II planirani je objekt, a služit će kontroliranom pražnjenju Lonjskog polja u

retenciju Mokro polje. Ova mogućnost pražnjenja doći će naročito do izražaja u situacijama

kada visoke savske razine to ne omogućuju. Time će se Lonjsko polje kvalitetnije osposobiti

za pouzdanije prihvaćanje uzastopnih velikih voda. Njene tehničke karakteristike su:

• tri otvora širine 5 metara i visine 6 metara

• kota praga 89.60 mnm

• protočni kapacitet 250 m3/s

Ustave se nalaze na zajedničkom odvodnom kanalu.

Principi manipulacije ovim ustavama su slijedeći :

Ustava Trebež I se u načelu zatvara pri pojavi velikih savskih voda koje ugrožavaju sustav,

kako bi se čuvanjem retencijskog prostora osigurala mogućnost upravljanja. Ponovno

otvaranje ustave ovisi o visini Save. U principu, ustava je u normalnim prilikama uvijek

otvorena i omogućava komunikaciju voda retencije i Save, te prolaz riba.



Situacijski plan čvora Trebež prije izgradnje

Ustava Trebež II se otvara kako bi se smanjilo opterećenje retencije Lonjsko polje kad njena

popunjenost dostigne 75% projektiranog kapaciteta. Pritom se kontrolira stanje u Mačkovcu,

gdje ne smije biti prekoračena protoka od 2850 m3/s. Prema prilikama moguće je

manipuliranje ustavom i u slučajevima koji nisu vezani uz visokovodne pojave, na primjer,

radi omogućavanja prolaza riba.



Čvor Trebež - Planirano rješenje



b) Ustava Jasenovac

Ustava Jasenovac je locirana na dionici između Jasenovca i Košutarice, s funkcijom zaštite

Jasenovca od velikih voda rijeke Save, bilo da se radi o genezi uvjetovanoj samo velikim

vodnim valom vezanim uz Savu, ili u nepovoljnoj interferenciji vodnih valova Save i Une. Dio

je hidroenergetskog čvora Košutarica, ali može djelovati i samostalno, prije gradnje

predmetne HE stepenice.

Ustava Jasenovac situacija

7.2.2. Područje retencije Lonjsko polje a) Nasipi retencije

Retencija Lonjsko polje oformljena je okvirnim nasipima, koji su većim dijelom završeni. Za

potpuno funkcionalno definiranje retencije, sa svim planskim karakteristikama, potrebno je :

• izgraditi :

- dio južnog nasipa

- sjeverni nasip

- lijevi nasip u Žutici



• rekonstruirati :

- dio južnog nasipa

- desni nasip uz Žuticu

- zapadni nasip

- istočni nasip

Nasipi Lonjskog polja dimenzionirani su na 100 godišnju pojavu velike vode u savskom slivu,

za koju je proračunato da će se u retenciji reflektirati nivoom od 98.44 mnm. Nasipi imaju

horizontalnu niveletu, a kota krune je određena tako da ima nadvišenje od cca 1,50 metra

iznad razine vode u retenciji, odnosno u skladu sa standardima koji vrijede za nasute

građevine. U skladu s prethodnim, kota krune nasipa je 100.00 mnm, a poprečni presjek

odgovara uvjetima na terenu, odnosno geomehaničkim svojstvima materijala u pozajmištu, te

je moguća modifikacija ovih rješenja.

Postojeći nasipi zahvaćeni su klizanjima i u vrlo su lošem stanju, kako visinski, tako i u

pogledu stabilnosti. Geotehničkim ispitivanjima ustanovljeno je da su građeni od glina visoke

plastičnosti (CH) s prirodnim sadržajem vlage od 32 do 44 %, što je dvostruko više od

optimalne vlažnosti, pa se zaključuje da su klizanja uzrokovana niskom nedreniranom

posmičnom čvrstoćom. Na nestabilnost utječe i povremeno potapanje kosina, odnosno

djelovanje hidrodinamičkih sila.

Prijedlozi sanacije svode se na uklanjanje kliznutih dijelova nasipa zasijecanjem nizom

stepenica, i njihovu zamjenu zoniranim nasipom različitih geomehaničkih karakteristika. U

pojedine slojeve takvog, novog dijela nasipa, moguće je ugraditi i slabiji materijal iz starog

nasipa. Na taj način dobiva se tzv. armirani nasip. Nakon dovršenja tijela nasipa, pristupa se

humusiranju i hidrosjetvi.

b) Magistralna cesta Sisak - Popovača

Dio ceste Sisak – Popovača, od južnog nasipa retencije Lonjsko polje do Strušca, nalazi se u

prostoru same retencije.

U današnjem stanju izgrađenosti sustava obrane od poplava, cesta predstavlja barijeru za

nesmetano tečenje, a kod vodostaja većih od 97.50 mnm ona je i poplavljena. Kod tih

vodostaja ona se i zatvara za promet, a vrše se i intervencije na nasipu ( zatvaranje prodora

ceste ). Ova se pojava događa dosta često, što izaziva obustavu prometa koja traje nekoliko

dana. Promet se odvija preko Zagreba, što vezu između Slavonije i Banovine čini dužom za

oko 80 kilometara.



Da bi se cesta prilagodila funkciji retencije potrebno je na dužini od 2300 metara izvršiti njenu

rekonstrukciju i izgraditi novi most raspona 230 metara. Profili ceste i mosta odabrani su

prema standardima za takvu vrstu građevina :

• širina planuma ceste iznosi 9.6 m

• ukupna širina mosta 10.70 m

Niveleta mosta na području rekonstrukcije iznosi 100.00 mnm.

c) Ustava Palanjek

Ova je ustava sastavni dio čvora Strelečko, ali joj je osnovna funkcija vezana uz obranu od

poplave, odnosno uz rasterećenje voda Save u prostor retencije Lonjsko polje. U konačnom

rješenju joj je planirani kapacitet 2270 m3/s, a taj je kapacitet uvjetovan izgradnjom kanala

Odra, jer se njim prevode preljevne količine iz čvora Jankomir (Prečko) u retenciju Lonjsko

polje. U ovoj etapi razvoja sustava nije nužna izvedba s punim kapacitetom, već u dijelu koji

je potreban za povećanje sigurnosti Siska, kao i nizvodnog područja.

Ustava Palanjek – situacija



8. KONAČNI SUSTAV ZA ZAŠTITU OD POPLAVA

Konačni sustav je već opisan u prethodnom dijelu teksta. U posve dovršenom obliku,

sustavom bi bila kontrolirana sva preostala riječna područja pretvorena u retencije za prihvat

velikih vodnih valova. U Posavini se nalaze tri takva područja: Lonjsko polje (uključujući

Žuticu), Mokro polje (s uključenom Opekom i Trstikom) i Zelenik; a jedno je uz rijeku Kupu

pod nazivom Kupčina. Inundacijske zone su uređene, što znači da su okružene nasipima, a s

glavnim su rijekama povezane samo kanalima i ustavama. To osigurava Hrvatskim vodama,

instituciji u čijoj je nadležnosti (i obvezi) zaštita zaobalja od velikih voda, upravljanje vodnim

masama na najdjelotvorniji način. Volumen vode zadržan u inundacijskim zonama može se

održavati na niskoj razini što je duže moguće, čuvajući tako svoj maksimalni kapacitet za

prihvat voda tijekom opasno visokih povodanja. I razina Save bi se tako održavala na

najvećoj prihvatljivoj razini, omogućavajući kontrolu protoka prema nizvodnom dijelu sliva

tijekom velikih poplavnih epizoda.

Veći vodni valovi koji se sad pojavljuju na Savi, nakon korištenja ekspanzijskih površina

uzvodno od Zagreba, kanalom Odra bi se usmjerili u retenciju Lonjsko Polje / Žutica. Važno

je napomenuti da će ustava hidroelektrane kod Strelečkog, uzvodno od Siska, osigurati

prevođenje vode s desnoobalnog područja, rijekom Savom u retenciju Lonjsko Polje.

Predmijeva se i odvodnja Odranskog polja, čime se travnjaci mogu pretvoriti u kultivirane

poljoprivredne površine (HV, Projekt Sava: Analiza isplativosti 1999).

Većina građevina te etape su višenamjenske, primarno energetskog karaktera, te kao takve i

nisu u ovoj studiji tretirane kao dio sustava obrane od poplave, ali su dimenzije upusnih

građevina (Palanjek, Jasenovac) uvjetovane uspornim kotama u pojedinom čvoru.

Od planiranih građevina sustava obrane od poplave, na širem području Parka prirode, u

konačnoj etapi su:

• kanal Odra, odnosno njegovo dovršenje do čvora Strelečko, a funkcija kanala je već

prethodno definirana

• ustava Odra na rijeci Odri, kojom se osigurava ispuštanje zaobalnih voda iz Odranskog

polja, kao i onemogućavanje ulaska poplavnih voda rijeke Kupe

• Ustava Zelenik - ova ustava omogućava kontrolu i upravljanje vodnim količinama u

prostoru retencije Zelenik

• Novi nasipi, kao i rekonstrukcija nasipa uz vodotoke i retencije u cilju postizanja

potrebnog stupnja sigurnosti zaobalja



9. GLAVNE PROMJENE TEMELJNOG DOKUMENTA

Konačno rješenje Sustava za obranu od poplave Srednjeg posavlja vrlo je slično svojoj

izvornoj verziji iz 1972. godine. Najvažnija promjena je da se više ne planira gradnja kanala

Lonja-Strug kroz retencijsko područje. Kanal bi samo osigurao upuštanje vode u retencijska

područja i njeno ispuštanje u Savu, dok bi se za transport vodnih količina kroz retenciju

koristila postojeća hidrografska mreža. Upravo su ti dijelovi kanala i realizirani, odnosno

zadržan kao klasični kanal u dijelu od Prevlake do prvog retencijskog prostora, Žutice (duljine

oko 7 km), i na završnom dijelu u duljini od 5 km (izveden krajem 40-tih godina 20-tog

stoljeća), dok su između tih dijelova funkciju kanala preuzeli postojeći vodotoci. Kanal je bio

ključna komponenta ranijih pristupa.

Shematski prikaz Sustava obrane od poplave Srednjeg posavlja – Konačno rješenje

Naziv retencije GIS (ha) Konačno rješenje iz 1972. (ha)

Lonjsko Polje 23706 25920 Mokro Polje 21733 20510

Usporedba veličine retencijskiih područja predviđenih temeljnim dokumentom 1972.godine i rezultata GIS-a



10. MODIFIKACIJE PRETHODNIH ETAPA Zadatak ovog poglavlja je, da uvažavajući osnovne postulate obrane od poplave uz dodatne

kriterije koji proizlaze iz novih spoznaja i utjecajnih elemenata, dade prijedlog najprikladnije

varijante zahvata. Dodatni kriteriji proizlaze iz spoznaja koje su navedene u prethodnim

poglavljima (1. – 9. ), s ciljem, u prvom redu, zaštite i smanjenja utjecaja nastavka gradnje

sustava obrane od poplave na okoliš, unaprijeđenja okoliša obzirom na utjecaj dosadašnjih

radova i stupnja njegove izgrađenosti, te njegove racionalizacije.

Ovdje treba posebno naglasiti, da se ovim projektom nema namjeru uspostaviti neko novo konačno rješenje sustava obrane od poplave Srednjeg posavlja, već osigurati da se neke elemente sustava, koji nisu u skladu s novim uvjetima temeljenim na konkretnim spoznajama, opažanjima i istraživanjima, modificira u cilju njegove optimalizacije u ovoj fazi razvoja. Kao što je već prije nekoliko puta naglašeno, proces prema optimalnom rješenju je iterativan, a ovdje će biti naglašene one promjene i modifikacije osnovnog rješenja koje su realno mogle biti takvima ocijenjene, bez obzira da li se radi o segmentu koji se odnosi na sadašnje stanje, prioritetne zahvate ili konačno rješenje. Analizom osnovnog dokumenta u dijelu koji se odnosi na Sustav obrane od poplave rijeke

Save u Srednjem posavlju (UN - 1972., Direkcija 1975.), očigledno je, da su rješenja

koncentrirana na kontrolu katastrofalnih poplavnih događaja i zaštitu što je moguće većeg

područja za melioracije i urbanizaciju. Obilježje originalnog rješenja je da se u potpunosti

oslanja na tehničko upravljanje vodnim resursima.

Vrijednosti Srednjeg posavlja kao što su šumski ekosustavi, kulturno naslijeđe, tradicionalno

okruženje i raznolikost biljnog i životinjskog svijeta, nisu bile uključene u originalnu studiju

koju su financirali UN, a nije bila uočena i procijenjena vrijednost poplavnih područja.

Svakako da treba razumjeti okolnosti stvaranja tog dokumenta, kao i da je takav pristup u

skladu s vremenom nastanka.

U ovom se poglavlju daje prijedlog modifikacije osnovnog koncepta rješenja obrane od

poplave. Sama ideja apsolutno uvažava osnovne postavke dosadašnjeg rješenja, jer su i

generalne ocjene kvalitete prostora povoljne. Orijentacija u prijedlozima kreće od mogućnosti

poboljšanja predviđenih zahvata s aspekta zaštite okoliša, ali i smanjenja utjecaja prve

etape, odnosno mjera za njegovo ublažavanje.

Koncept za nastavak razvoja sustava za obranu od poplave u Srednjem posavlju mora se

temeljiti na:

--nnoovvoomm nnaacciioonnaallnnoomm ii mmeeđđuunnaarrooddnnoomm ppoolliittiiččkkoomm ookkvviirruu,, ii

--eekkssppeerrttiizzii iizz pprrvvee ffaazzee,,

a mora zadovoljiti i slijedeće kriterije :



--ooččuuvvaattii ffuunnkkcciijjuu aalluuvviijjaallnniihh mmooččvvaarraa kkaaoo ttaalloožžeennjjee nnuuttrriijjeennaattaa zzaa bbaazzeenn rriijjeekkee

DDuunnaavvaa ii CCrrnnoogg mmoorraa ((DDuunnaavvsskkaa kkoonnvveenncciijjaa)),, aa aakkoo zzaa ttoo ppoossttoojjee mmoogguuććnnoossttii ii

ppoovveeććaattii iihh..

--oossiigguurraattii nnaajjvveeććuu mmoogguuććuu ssiigguurrnnoosstt oodd ppooppllaavvee pprroommjjeennoomm pprreettppoossttaavvkkii oorriiggiinnaallnnoogg

pprroojjeekkttaa,, ššttoo zznnaaččii,, rraannggiirraannjjeemm oobbrraannee oodd ppooppllaavvee iisspprreedd mmeelliioorraacciijjaa..

--ooččuuvvaattii vveelliikkaa pprriirrooddnnaa ii kkuullttuurrnnaa nnaasslliijjeeđđaa pprriihhvvaaććaannjjeemm iisskkuussttaavvaa ddrruuggiihh zzeemmaalljjaa uu

uupprraavvlljjaannjjuu vvooddaammaa ii vvooddnniimm rreessuurrssiimmaa ((RRaammssaarrsskkaa kkoonnvveenncciijjaa,, KKoonnvveenncciijjaa oo

ssvvjjeettsskkoojj bbaaššttiinnii,, KKoonnvveenncciijjaa oo bbiioolloošškkoojj rraazznnoolliikkoossttii))..

--zzaaššttiittaa ii rraazzvvoojj,, uurreeđđeenniihh ii nneeuurreeđđeenniihh iinnuunnddaacciijjsskkiihh zzoonnaa kkaaoo ddiioo pprroocceessaa pprroossttoorrnnoogg

ppllaanniirraannjjaa uu HHrrvvaattsskkoojj ((uukklljjuuččiivvaannjjeemm uu vvooddnnooggoossppooddaarrsskkee oossnnoovvee kkaaoo ii ddrruuggee

ppllaannsskkee ddookkuummeennttee))..

Potrebno je poduzeti daljnje korake na integraciji ovog rješenja Projekta za zaštitu i

restauraciju Srednjeg posavlja u regionalni razvojni program, i umanjiti utjecaj cjelokupnog

projekta obrane od poplave na ovom izuzetno značajnom poplavnom području preostalom u

slivu Save.

10.1. OČUVANJE POSTOJEĆIH POPLAVNIH PODRUČJA – MODIFIKACIJA RJEŠENJA

10.1.1. Prioritetni zahvati a) Sjeverni nasip Lonjskog polja

Poplavno područje sjeverno od nasipa, koje je meliorirano, sada se koristi kao pašnjak ili je

postupno pretvoreno u krajolik živica (neobrađeno zemljište). Generalno se može reći, da na

tim površinama nisu potrebne nikakve mjere za obranu od poplave. Nasuprot tome, važno je

da se pašnjak i dalje poplavljuje kao odlagalište nutrijenata, čime bitno pomaže

pročišćavanju otpadnih voda.

Nasipom se mora zaštititi samo autocesta. Takav pristup smanjuje troškove izgradnje jer će

nasip biti kraći, a otpada potreba za izgradnjom crpne stanice za osiguranje režima voda

koja bi bila neophodna kada bi se radilo o melioracijskim površinama.



Time će se uštedjeti znatna sredstva, a osim toga, dobit će 240 ha poplavnog područja i

povećani retencijski volumen (procijenjeno je na 3,5 milijuna m3).

Potrebno je pažljvo pristupiti planiranju pozajmišta materijala. Formiranjem "rukavaca",

umjetnih močvara, stvara se tranzicijska zona, jedna vrsta biološkog uređaja kojim bi se

osigurao prihvat vodnih količina iz zaobalja (retencijsko djelovanje), kada su vodne razine u

retenciji previsoke, a ujedno se poboljšava kvaliteta otjecajnih količina s autoceste i s

poljoprivrednih područja. Time se otvara novi ulaz u prostor Parka prirode.

Prijedlog ide za tim da se trasa novog nasipa bitno skrati, a ona bi se u jednom dijelu

poklapala s postojećim nasipom između vodotoka Gračenice i Repušnice, čime bi se

iskoristio dio trupa za novi nasip koji bi ujedno mogao predstavljati sklonište za životinje

tijekom visokog vodostaja u retenciji.

b) Južni nasip Lonjskog polja

Obzirom na činjenicu, da je u ovom trenutku južni nasip ključni objekt za povišenje stupnja

obrane od poplave, potrebno ga je u jednom dijelu nadvisiti. Budući da stara trasa nasipa

zahtijeva bitno povišenje i proširenje, a prolazi gotovo u cijelosti kroz šumski pojas što

iziskuje veliko krčenje na pojasu trase, predložena je njegova izgradnja po novoj trasi. Drugi

veliki problem su nepovoljna geomehanička svojstva tla, što bi još dodatno poskupilo

njegovu izvedbu. Stoga se predlaže zadržavanje planirane trase nasipa.

Budući da se njegovom izgradnjom isključuje iz retencijskog područja površina 290 ha, čemu

odgovara volumen 8,0 milijuna m3, predlaže se ublažiti utjecaj takve promjene zadržavanjem

poplavnog područja izvan nasipa, ali s nižom kotom punjenja. Taj se dio može tretirati kao

"eksperimentalno poplavno područje" (EPP), a omeđeno je novim nasipom, čija je trasa

usuglašena s predstavnicima šumarske struke, i starim nasipom. Njegovo punjenje, odnosno

ulazak i izlazak vode se osigurava izgradnjom manje ustave. Time se stvaraju uvjeti za

istraživanju "in situ" na površini gotovo 300 ha (šumari, biolozi, agronomi i dr.), umanjuje

utjecaj smanjenja volumena i osiguravaju ključni podaci o načinu upravljanja vodnim

režimom unutar kontroliranih retencija. Takvim istražnim radovima može se doći do kriterija

"upravljanja" vodnim režimom u ostalim postojećim poplavnim područjima, ali i novim, kao

prijedlog za ekološki plavljene površine.

Potrebno je pažljvo planiranje, te takva projektna rješenja i izvođenje radova na pozajmištima

materijala, da se formiraju novi “rukavci” kao mjesta posebne biološke raznolikosti.

c) Zapadni nasip Lonjskog polja Postoje dvije moguće alternative koje treba razmotriti za zapadni nasip:



• Rekonstrukcija postojećeg nasipa s ekološkim plavljenjem površine izvan retencije, i

restauracija neproduktivnog poljoprivrednog zemljišta izvan retencijskog područja u EPP,

ili

• Promjena trase nasipa na jednom dijelu i ponovno uključivanje prijašnjeg poplavnog

područja (pašnjaci) u području retencije.

Potrebna je pažljiva analiza usporedbe troškova rekonstrukcije nasipa ili izvedba novog,

kraćeg nasipa. Novim nasipom osiguralo bi se dodatnih 120 ha poplavnog područja. Ovom

se površinom osigurava relativno mali volumen retencije, ali bi se proširenjem spoja retencija

Žutice i Lonjskog polja osigurala bolja protočnost kroz retenciju, odnosno njihova bolja

povezanost. Usporeno otjecanje je u sadašnjem stanju uvjetovano nedovoljnom površinom

protjecanja, kao i povišenim terenom (gredom) na njihovu današnjem spoju.

d) Lonjsko polje i Mokro polje

Razinu vode u Lonjskom polju treba održati što je moguće bliže prirodnoj, a također bi se

učestalost i trajanje poplava morali mijenjati što je manje moguće. Novi vodni režim u

retenciji je promijenjen u odnosu na prirodne uvjete. Utjecaj se može umanjiti očuvanjem što

je moguće većih poplavnih područja u slivu (uključujući Sloveniju).

Ostale poplavne površine unutar današnjih retencijskih površina, a posebno unutar Parka

prirode, predlaže se zadržati u statusu neuređene inundacijske površine, kako u fazi

prioritenih radova, tako i u konačnom stanju. Time se postiže za potrebe obrane od poplave

povoljnije stanje, odnosno povećan volumen, što znači veću fleksibilnost sustava i manju

promjenu vodnog režima.

Održavanjem poplavnih površina na razini sadašnjeg stanja u Lonjskom i Mokrom polju, što

uključuje Opeke, Trstik i Žuticu, implicira potrebu promjene rješenja čvora Trebež, odnosno

ušća Trebeža (PRIORITETNI ZAHVATI) i Struga (KONAČNO RJEŠENJE), odnosno

održavanje prirodne komunikacije voda između Save i zaobalja.

Lonjsko polje se u današnjem stanju puni ustavama Prevlakom i Trebežom I, a planiranom

ustavom Palanjek osigurala bi se još jedna upusna točka. Time se postiže povoljnije stanje u

Savi u pogledu kontrole velikih voda, a u retenciji prirodnije stanje, jer se ovom ustavom

uspostavlja jedna od nekadašnjih prirodnih veza rijeke i poplavnog područja.

U ovako promijenjenim uvjetima, potrebno je paralelno s izgradnjom poduzeti istraživačke

aktivnosti, koje će uvažiti ovakav pristup s povećanjem retencijskog prostora i uz reducirane

vrhove vodnih valova.



10.1.2. Konačno rješenje a) Mokro polje

Ovdje treba naglasiti potrebu očuvanja ovog područja u današnjem stanju, odnosno izbjeći

izgradnju lijevog savskog nasipa između Mlake i ušća Struga (kod Stare Gradiške), ali se ta

odluka mora temeljiti na analizi utjecaja predloženih promjena u sustavu i održavanju razine

zaštite od velikih voda.

Svakako da se u tom slučaju radi o stihijskom rasterećenju velikih voda Save i pritoka u

široke nizine Mokrog polje, ali i u pojavi suprotnog smjera tečenja dolazi do dvosmjernog

strujanja što može izazvati nepredvidive visokovodne situacije na koje nije moguće utjecati,

te je potrebno osigurati njihovo praćenje kako bi se mogla donijeti konačna ocjena o daljnjem

razvoju sustava.

Drugi smjerovi rasterećenja u današnjem stanju su ušćem starog Trebeža i ušćem kanala

Lonja- Strug, te preljevom između sela Košutarice i Mlake.

Prijedlog je da se zadrži način rasterećenja velikih voda kao i u današnjem stanju, a

promjenu predstavlja funkcionalna zamjena postojećeg preljeva ustavom Jasenovac. U

ovom se trenutku ne može ustvrditi da je takvo rješenje optimalno obzirom na prijedlog

rješenja čvora Trebež, u kojem bi ušće starog Trebeža ostalo slobodno u komunikaciji sa

Savom. Provjerom treba ustvrditi da li su osigurani uvjeti zaštite Jasenovca kao jedne od

čvornih točaka ukupnog sustava, i da li je moguće rješenje samo s preljevom na lokaciji

planirane ustave Jasenovac.

b) Odransko polje

Odransko polje danas funkcionira kao neuređena inundacijska zona s procjenjenim

retencijskim kapacitetom od cca 316 milijuna m3 (u nekim analizama ta se veličina kreće čak

do 360 milijuna m3). Osnovnim rješenjem je bilo predviđeno njegovo isključivanje iz Sustava

obrane od poplave Srednjeg posavlja kao retencijskog prostora za velike vode Save i Kupe

(UN-1972., Direkcija-1975.). I danas se takvo rješenje provlači kroz svu prostorno-plansku

dokumentaciju zajedno s dovršetkom kanala Odra do čvora Strelečko. U tom bi slučaju ono

služilo samo za prihvat i reteniranje brdskih voda Vukomeričkih gorica, a na ušću Odre je bila

predviđena izgradnja ustave kojom bi se kontrolirao vodni režim u polju.

Danas se ovo područje puni velikim vodama rijeke Kupe povratnim tečenjem koritom rijeke

Odre, a savskim vodama preljevnim objektom u Jankomiru, i dalje kanalom Odra



neposredno prije nego se optereti dionica Save kroz središnji dio grada Zagreba. U

budućnosti se planira izgradnja ustave na lokaciji preljeva u sklopu HE Prečko.

Novim prijedlogom, Odransko polje se ponovo uključuje u Sustav obrane od poplave

Srednjeg posavlja kao neuređena poplavna površina, a radi se o prostoru s mnoštvom

kvaliteta, posebno s aspekta biološke raznolikosti.

Time se, ukupnom volumenu retencija dodaje novi retencijski volumen, kako bi se smanjile

promjene vodnog režima unutar retencije Lonjsko polje (radi se o razlici od preko 300 mil m3

koja se pridodaje ukupnom volumenu sustava retencija i ekspanzijskih površina), čime se

znatno manje opterećuje Lonjsko polje, odnosno približava se svom procijenjenom izvornom

kapacitetu. Ujedno se pozitivno utječe i na očuvanje neuređenih poplavnih područja Opeka,

Trstika, Mokrog polja i Zelenika, odnosno nije potrebno njihovo dodatno opterećenje

preraspodjelom tog volumena Odranskog polja na nizvodna područja. Ovakvim rješenjem se

bitno racionaliziraju i dimenzije ustave Palanjek, odnosno ustavu je moguće izvesti manju.

Procjena je da se radi o značajnom smanjenju kapaciteta ustave, jer je jedan od uvjeta za

njeno dimenzioniranje bila i količina koja dolazi kanalom Odra. Budući da je zbog složenosti

sustava nemoguće u kratkom roku dati i grube vrijednosti tih promjena, treba ih analizirati i

verificirati kroz dodatnu studijsku dokumentaciju kojom treba respektirati i moguće promjene

koje su nastale kao rezultat niza činitelja izvan sustava (klimatski, morfološki i dr.).

Rijeka Odra je danas još uvijek vrlo dobre kvalitete, ali je ugrožena sniženjem razine

podzemnih voda i povećanjem potencijalnih zagađivača u gornjem dijelu sliva (Velika Gorica,

Zagreb, zračna luka, povećana gustoća naseljenosti itd.). Očuvanjem poplavnog područja

osigurava se izuzetno važan prostor za poboljšanje kvalitete vode u vodotoku, jer se

povećava zona u kojoj dolazi do taloženja nutrijenata.

10.2. REZERVIRANJE ZEMLJIŠTA ZA RESTAURACIJU POPLAVNIH

POVRŠINA I EKOLOŠKI PLAVLJENA PODRUČJA Ova rješenja predstavljaju moguća poboljšanja osnovnog koncepta, ali u retencijskom

smislu po volumenu, nisu od posebnog interesa za sustav obrane od poplave. Kvaliteta im je

ta što se povećava biološka raznolikost u prostoru obuhvata, povećavaju autopurifikacijske

mogućnosti vodotoka, a većina se tih područja nalazi u Parku prirode ili u njegovom

neposrednom kontaktu. Odluka o rezervaciji takvih površina za predmetnu namjenu je stvar

strateške orijentacije na razini države o zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti, te u skladu

s tim iznalaženje sredstava za takvu realizaciju, a u ovoj je etapi najbitnije rezervirati prostor

kroz prostorno-plansku dokumentaciju. Dijelom se može računati na financiranje iz sredstava

predviđenih za zaštitu od štetnog djelovanja voda predloženih rješenja, i to samo onih koji

proizađu kao produkt ekonomske valorizacije. Potpuno financiranje se odnosi na segmente



programa, kao što je uređenje pozajmišta, koji su neposredno vezani uz građevinski proces

kao što je izvedba nasipa.

10.2.1. Bivše poplavne površine predložene za restauraciju a) Mlaka, Košutarica

Tri su poplavna područja između velikih meandara rijeke Save kod sela Košutarice i Mlake

meliorirana krajem 50-tih godina u sklopu uređenja Bosansko-dubičke ravni. Konačnim

rješenjem u savskom sustavu obrane od poplave, predviđa se presijecanje meandara i

izgradnja hidroenergetske stepenice, čime bi se omogućila i plovidba. U konačnoj fazi bi se

nasipi oko tih kazeta morali rekonstruirati. Obzirom na geostrateške odnose na ovom

prostoru, realnost tih zahvata u doglednom vremenu je vrlo upitna.

Umjesto rekonstrukcije, predlaže se restauracija dijelova tih triju kazeta kao poplavnih

područja. Novi nasipi bi bili kraći od starih, a troškovi izgradnje bi vjerojatno bili niži od

rekonstrukcije, što treba provjeriti ekonomskom analizom. I troškovi održavanja bi bili

smanjeni, kako zbog manje dužine nasipa, tako i zbog kraće obale Save za održavanje.

To bi područje osiguralo dodatni retencijski kapacitet kao neuređeno poplavno područje,

neposredno u pojasu Save ispod ušća Une. Nakon djelomičnog otvaranja nasipa, ta tri

područja bi dobila funkciju taloženja nutrijenata tijekom visokih voda, a mogla bi se koristiti

kao travnjaci.

Ovo rješenje je pozitivno što se tiče obrane od poplave, ali svakako da institucije u čijoj je

nadležnosti energetsko korištenje i plovidba moraju zauzeti stavove u vezi prijedloga

promjene osnovnog koncepta uređenja rijeke Save (UN - 1972.).

b) Višnjica

Pokraj Višnjice, veliki zavoj Save može se pretvoriti u poplavnu površinu presijecanjem trase

postojećeg nasipa, odnosno njegovim skraćivanjem. Kao i u slučaju Mlake i Košutarice,

uštedjeli bi se troškovi rekonstrukcije (novi, kraći nasip), a područje bi dobilo novu kvalitetu

koja je posebno značajna, jer se ta površina nalazi unutar Parka prirode.

c) Drenov Bok

Godine 1986. je depresija između Drenovog Boka i crpne stanice Lončarica (Jasenovac)

uređena i meliorirana. To je područje i dalje vlažno, a velike bare se mogu naći još dugo

vremena poslije kiše. Orao štekavac i močvarne ptice redovno koriste to područje.



Meliorirano područje između starog nasipa s cestom i rijeke Save može se rezervirati za

restauraciju.

d) Trebež (Bukovica)

Veliki zavoj Save ispod ušća rijeke Trebež je melioriran, ali je intenzitet i uspješnost

korištenja tih površina vrlo upitna. Stoga se predlaže rezervacija tog prostora kao uređene (ili

neuređene ) inundacijske zone.

10.2.2. Bivša poplavna područja predložena kao ekološka poplavna područja

Prostrane aluvijalne poplavne površine su tijekom prethodnog razdoblja zaštićene od

poplavnih voda, pri čemu su neke i meliorirane (npr. Črnec polje, područja nizvodno od

Mačkovca). Neke od tih površina koje su isključene iz poplavne zone, unatoč izmjenjenim

uvjetima zadržale su svoj karakter. Duž južnog nasipa Lonjskog polja, zemljište izvan

retencije odgovara tipičnom aluvijalnom krajoliku, odnosno povremeno je izloženo plavljenju

tijekom visokih voda u retenciji i Savi, ali je geneza tih voda uvjetovana vlastitim

stagnirajućim vodama jer nije moguća gravitacijska odvodnja. Time je onemogućena

konverzija tipičnih travnjačkih površina u obradivo zemljište. Budući da su ta područja od

izuzetnog značaja za rode, ista su i zaštićena. Vrlo slična je situacija na velikim

prostranstvima koja su u kontaktnoj zoni s Mokrim poljem, gdje je vodni režim vrlo sličan,

održavajući vlažna staništa kao što su pašnjaci i nizinske šume.

Prijedlog je stoga, da se tim područjima osigura status "ekološki plavljenih površina", a

adekvatno tome da se rezerviraju u prostorno-planskoj dokumentaciji. Ta se područja ne

mogu više uključiti u sustav retencija, odnosno izložiti neposredno poplavnim vodama rijeke

Save, ali je moguće održavanje posebnog vodnog režima na tim površinama. Čak i tijekom

poplave, ako se za to ukaže potreba, mogu se upustiti određene količine vode. Tim mjerama,

karakter i kvaliteta riječnog krajolika može biti održavana kao i njihova ekološka važnost, a

koju je prema međunarodnim kriterijima potrebno osigurati

Površina koju se predviđa zadržati u takvom statusu iznosi oko 15.400 ha, a procijenjeni

retencijski volumen oko 10 mil m3.

Od područja planiranih za uključivanje u ekološki plavljene površine, područja od a-b su

isključena znatno prije početka implementacije projekta sustava obrane od poplave, dok je

površina c rezultat aktualnih zahvata.

Ekološke poplave

Pod pojmom ekoloških poplavnih područja, podrazumijevaju se površine na kojima treba

održavati poseban vodni režim u zoni izvan neposrednog poplavnog djelovanja vodotoka.



Definiranje vodnog režima je uvjetovano vrstom ekološkog sustava (pašnjaci, livade, šume i

dr.) i ostalim faktorima koji mogu biti činitelj vodnog režima. Točno definiranje vodnog režima

treba proizaći iz dodatnih istražnih radova temeljenih na uspostavljenom monitoringu i

analizama tih podataka.

a) Okučani, Prašnik

Ovo je područje u Programu smanjenja zagađenja Dunava (DPRP 1999.) predloženo za

restauraciju. To je područje i dalje u prirodnom vodnom režimu i uvjetima vrlo visoke

ekološke vrijednosti. Pojavni oblici su pašnjaci i aluvijalna šuma. Kako bi se to područje

održalo kao inundacijsko i odlagalište nutrijenata, važno je zadržati način i režim plavljenja.

Zahtjevana razina može se osigurati postojećim građevinama uz manje adaptacije (čepove

pretvoriti u kontrolirane građevine, ustave), potrebno je definirati plan upravljanja područjem i

građevinama. Prašnik predstavlja praktično jedinu preostalu, netaknutu (pra)šumu u dolini

Save. Šuma se nalazi unutar ovog planiranog prostora i uključena je u program "Čovjek i

biosfera" (MAB), a izvan je Parka prirode. Danas je problem što je dio tih površina miniran.

b) Područje uz južni nasip Lonjskog polja (prema Svinjičkom)

Ovaj dio predstavlja specifični krajobrazni pojavni oblik pod nazivom kulturni krajolik, a nalazi

se oko sela izuzetno važnih za gniježđenje roda. Veliki kompleks šuma i travnjaka koji se

isprepliće s naseljenim područjima, predstavlja vrijedno područje na kojem se planira

održavanje posebnog vodnog režima. Ovakvom rješenju je potrebna potpora nadležnih

upravnih tijela, obzirom na ograničenja koja se nameću takvim rješenjem. Ovaj se dio nalazi

izvan Parka prirode, ali je u kontaktnoj zoni.

c) Zapadni nasip retencije Lonjsko polje

Zapadni nasip štiti kazetu 10 Črnec polja, koja je planirana kao područje intenzivne

poljoprivredne proizvodnje. Stanje na terenu ukazuje da se radi o zahvatu koji nije rezultirao

pozitivnim rezultatima, odnosno i dalje se taj dio koristi kao pašnjak. Temeljem analize

identificirani su razlozi toj pojavi; radi se o vrlo teškim tlima na kojima nije moguće osigurati

uvjete za intenzivno ratarenje, odnosno ekonomski je neisplativo. Potrebne su dodatne

analize u cilju iznalaženja ekonomski boljeg rješenja.

Jedan dio tog područja je uključen u restauraciju poplavnih područja, dok je za ostatak nužan

novi koncept. Za taj je projekt potrebna analiza ukupne ekonomske vrijednosti, kako bi se



iznašlo postoji li bolje alternativno rješenje, a jedna od opcija je uključenje u sustav ekoloških

poplavnih površina.

10.2.3. Restauracija rukavaca

Radovima na rijeci Savi kroz razdoblje od zadnjih 200-tinjak godina, a koji su bili usmjereni

na povećanje plovnosti vodotoka, presječeno je niz meandara. Uz radove na prokopima

rijeka, u prirodnom dinamičnom procesu koji se odvija u svakom vodotoku, nastali su

mnogobrojni rukavci. Na rijeci Savi je na taj način nastalo 27 rukavaca koji su ujedno

predstavljali i inundacijske površine. Radovima na zaštiti od poplave (nasipi), većina je

postupno odvojena od glavnog vodotoka, pa su izgubili tu svoju funkciju.

Obzirom na visoku ekološku vrijednost predlaže se njihova restauracija. Razinom vode se

treba upravljati u skladu s godišnjim poplavnim ciklusima, kako bi se održala ekološka

važnost, no također i važne socio-kulturne funkcije kao što je rekreacija i održanje obilježja

krajolika.

Rukavci Krapje Đol, Mužilovčica i Suvoj su dobar primjer uspješne obnove i načina

upravljanja, ali je potrebno uspostaviti trajni monitoring kako bi se naknadnim analizama

uspostavila veza između vodne razine i procijenjenih ciljeva zahvata.

Ovo može poslužiti kao odličan primjer suradnje između Parka prirode i Hrvatskih voda u

brizi za zaštitu okoliša.

10.2.4. Pozajmišta i njihova važnost

Uzevši u obzir činjenicu, da se velika količina materijala koristi pri gradnji nasutih građevina

(nasipa), a koji se koristi u okolnom krajoliku, potrebno je izraditi detaljne planove korištenja

prostora i uređenja krajolika, odnosno utvrditi lokacije :

•• ss kkoojjiihh ssee mmaatteerriijjaall mmoožžee kkoorriissttiittii

•• kkaakkoo oobblliikkoovvaattii ttee ppoovvrrššiinnee

•• kkaakkoo iisskkoorriissttiittii,, uukklljjuuččuujjuuććii zzaaššttiittuu pprriirrooddee,, oovvee nnoovvoonnaassttaallee pprroossttoorrnnee ffoorrmmee

Tijekom prve faze Projekta obrane od poplave Srednjeg posavlja, taj pristup nije dovoljno

korišten u odnosu na mogućnosti za stvaranje novih staništa. To je i razumljivo obzirom na

polazne postavke iz temeljnog dokumenta (UN-1972), u kojem čitav prostor i nije obrađen s

aspekta biološke raznolikosti u skladu s pristupom takvim rješenjima. Unatoč tome, u nekim

područjima uz južni nasip Lonjskog polja, materijalne grabe su postale vrlo vrijedna staništa s

jako ugroženom florom i faunom koja je tipična za riječne rukavce (Schneider-Jacoby 1990.).



Ova mjesta i danas igraju važnu ulogu u rekreacijskom konceptu Parka prirode, zbog toga

što ovamo dolazi mnogo ljudi u ribolov. Ono je uključeno u plan upravljanja parkom kao

područje za posjetitelje (mjesto za promatranje i rekreaciju).

Materijalne grabe igraju važnu ulogu u konceptu restauracije, a planiranje budućeg krajolika

integrirano je u cjelokupni koncept (Nienhius et al. 1998).

Za sve lokalitete pozajmišta materijala je potrebno u budućnosti izraditi planove ekološkog korištenja zemljišta.

10.3. POVEZANOST – RESTAURACIJA RIJEČNIH KORIDORA 10.3.1. II ETAPA – prioriteni zahvati a) Prirodni sustav Lonja-Trebež-Strug

Princip povezanosti, odnosno potreba njegove restauracije, posebno dolazi do izražaja na

ovom dijelu savskog podsustava. Slobodna komunikacija vode između vodotoka i retencije,

odnosno osiguravanje tečenja unutar retencija, poremećena je na ovom dijelu. Stoga

prijedlog ide za tim, da se ta situacija promijeni i poboljša na taj način, da se objektima

sustava, a time i sustavom, počinje upravljati tek kod određenog povratnog razdoblja koje

proizađe kao rezultat analize u novim uvjetima. Ta se manipulacija utvrđuje temeljem

potrebnog stupnja zaštite zaobalja, a uvjetovana je ugroženošću ljudskih života, naselja i

materijalnih dobara.

Obzirom na razinu izgrađenosti sustava, danas su mogućnosti manipulacije manje u odnosu

na slijedeće etape razvoja, jer postoje kritične dionice na nasipima retencija ili nedostaju

pojedini dijelovi nasipa. Stoga se nastavkom radova otvaraju pretpostavke za takav pristup.

Tumačenjem ovog kriterija znači da se distribucija vode po retencijama i objektima obavlja u

ovisnosti o prirodnim uvjetima, a nova, dirigirana preraspodjela započinje iznad reda pojave

velike vode koja bude utvrđena. Stoga je nužno novelirati kriterije i metodologiju

kratkoročnog i srednjoročnog hidrološkog prognoziranja, kao osnovicu za upravljanje vodnim

masama, a posebno za optimalno korištenje hidrotehničkih građevina tijekom velikih poplava

i pri drugim hidrološkim situacijama.

Da bi se osigurali tako postavljeni kriteriji, nužno je kompletirati, izgraditi ili rekonstruirati

postojeće objekte tog podsustava, a neke od planiranih modificirati.

Lonja-Trebež-Strug je najduži prirodni riječni sustav lijevog zaobalja, od Ivanić Grada do

Stare Gradiške. Tijekom zadnjih 100 i više godina znatno je promjenjen i prekinut, te je stoga



potrebno poduzeti neke zahvate da se restaurira povezanost, čime se izravno utječe i na

poboljšanje vodnog režima.

Uvjeti za ispunjenje su:

•• NNaa uullaazzuu uu pprroossttoorr ŽŽuuttiiccee ppoottrreebbnnoo jjee iizzggrraaddiittii lliijjeevvii nnaassiipp uu dduulljjiinnii ccccaa 44,,00 kkmm,, kkoojjii jjee ii ddiioo

pprriioorriitteettnniihh rraaddoovvaa,, kkaakkoo bbii ssee iizzbbjjeeggllii nneeggaattiivvnnii uuttjjeeccaajjii iizzaazzvvaannii ssaaddaaššnnjjiimm ssttaannjjeemm..

•• PPrrooššiirreennjjee ssppoojjaa iizzmmeeđđuu ŽŽuuttiiccee ii LLoonnjjsskkoogg ppoolljjaa ((vviiddii rreessttaauurraacciijjaa ppooppllaavvnniihh ppoovvrrššiinnaa))

•• OOttvvaarraannjjee kkoommuunniikkaacciijjee SSaavvee ii LLoonnjjsskkoogg ppoolljjaa nnaa llookkaacciijjii PPaallaannjjeekk

•• OOssiigguurraannjjee bboolljjee pprrooppuussnnoossttii kkrroozz cceessttuu SSiissaakk--PPooppoovvaaččaa

•• RReessttaauurraacciijjaa ssttaarriihh rriijjeeččnniihh rruukkaavvaaccaa uunnuuttaarr rreetteenncciijjee LLoonnjjsskkoo ppoolljjee

•• OOttvvaarraannjjee ssttaarroogg kkoorriiddoorraa LLoonnjjaa -- TTrreebbeežž pprreekkiinnuuttoogg iizzggrraaddnnjjoomm iissttooččnnoogg nnaassiippaa

•• IIzzvveeddbbaa nniizzaa pprrooppuussttaa nnaa pprroommeettnniiccaammaa kkrroozz OOppeekkee ii TTrrssttiikk ((nnpprr.. cceessttaa TTrreebbeežž -- KKrraalljjeevvaa

VVeelliikkaa)),, kkaakkoo bbii ssee oossiigguurraalloo jjeeddnnoolliiččnniijjee ppuunnjjeennjjee ttiihh eekkssppaannzziijjsskkiihh ppoovvrrššiinnaa

•• OOttvvaarraannjjee nnoovvee kkoommuunniikkaacciijjee SSaavvee ii MMookkrroogg ppoolljjaa kkoodd JJaasseennoovvccaa

•• RReessttaauurraacciijjaa ssttaarriihh rriijjeeččnniihh rruukkaavvaaccaa uunnuuttaarr rreetteenncciijjee MMookkrroo ppoolljjee ii iizzvveeddbbaa pprrooppuussttaa nnaa

ššuummsskkiimm cceessttaammaa

Planirani radovi, modifikacije zahvata, kao i dopunske građevine kojima se to ostvaruje su:

•• UUrreeđđeennjjee ssppoojjaa kkaannaallaa LLoonnjjaa –– SSttrruugg ss rreetteenncciijjsskkiimm pprroossttoorroomm uu ŽŽuuttiiccii,, iizzvveeddbbaa nnoovvoogg

nnaassiippaa ss pprrooppuussttiimmaa uu nnaassiippuu,, ddooddaattnnii oottvvoorrii uu ššuummsskkiimm cceessttaammaa kkaakkoo bbii ssee eelliimmiinniirraaoo

nneeggaattiivvnnii eeffeekktt kkaazzeettiirraannjjaa,, ppoossmmjjeerrnnee ggrraaddnnjjee zzaa rraazzbbiijjaannjjee ssiilloovviittoogg ttookkaa vvooddee nnaa uullaazzuu

uu nniižžee ddiijjeelloovvee rreetteenncciijjee kkoojjii ssuu uujjeeddnnoo ppoovviiššeennaa mmjjeessttaa zzaa sskkllaannjjaannjjee ssttookkee ii ddiivvlljjaaččii..

•• RReekkoonnssttrruukkcciijjaa cceessttee PPooppoovvaaččaa--SSiissaakk ss nnoovviimm mmoossttoovviimmaa ii pprrooppuussttiimmaa..

•• PPoottrreebbaa rraasstteerreeććeennjjaa ddiijjeellaa ssaavvsskkiihh vvooddaa nnaa llookkaacciijjii PPaallaannjjeekk jjee nneeoossppoorrnnaa,, aallii ssee oobbzziirroomm

nnaa vviissookk iizznnooss ssrreeddssttaavvaa pprreeddllaažžee ppooddjjeellaa iizzggrraaddnnjjee uu 22 ffaazzee.. UU 11.. ffaazzii bbii ttrreebbaalloo rreeaalliizziirraattii

pprreelljjeevvnnuu ggrraađđeevviinnuu,, aa uu 22.. uussttaavvuu ddiimmeennzziijjaa kkoojjee pprrooiizzaađđuu kkaaoo rreezzuullttaatt aannaalliizzaa tteemmeelljjeenniihh

nnaa iizzmmjjeennjjeenniimm uuvvjjeettiimmaa.. AAnnaalliizzoomm ttrreebbaa oobbuuhhvvaattiittii ii mmoogguuććnnoosstt uukkllaappaannjjaa uussttaavvee uu ččvvoorr

SSttrreelleeččkkoo uu kkoonnaaččnnoomm rrjjeeššeennjjuu..

•• OObbzziirroomm nnaa pprriijjeeddlloogg ddaa ssee zzaaddrržžii ppllaanniirraannaa ttrraassaa jjuužžnnoogg nnaassiippaa rreetteenncciijjee LLoonnjjsskkoo ppoolljjee,, ii

pprreekkiidd kkoommuunniikkaacciijjee ss ppooppllaavvnniimm ppooddrruuččjjeemm kkoojjee nnaa ttaajj nnaaččiinn oossttaajjee iizzvvaann rreetteenncciijjee,,

ppllaanniirraa ssee iizzvveeddbbaa mmaannjjee uussttaavvee ddaa ssee oossiigguurraa vveezzaa ss pprriijjaaššnnjjiimm ppooppllaavvnniimm ppooddrruuččjjeemm

((""eekkssppeerriimmeennttaallnnoo ppooppllaavvnnoo ppooddrruuččjjee""))..

•• ZZaappaaddnnii nnaassiipp rreetteenncciijjee LLoonnjjsskkoo ppoolljjee -- rreekkoonnssttrruukkcciijjaa ssttaarroogg nnaassiippaa;; iizzvveeddbbaa ddiijjeellaa nnoovvoogg

nnaassiippaa aakkoo ssee eekkoonnoommsskkoomm aannaalliizzoomm ppookkaažžee oopprraavvddaannoosstt iizzggrraaddnnjjee ddiijjeellaa nnoovvoogg nnaassiippaa..



•• SSjjeevveerrnnii nnaassiipp rreetteenncciijjee LLoonnjjsskkoo ppoolljjee -- pprriijjeeddlloogg jjee ddaa ssee iizzmmjjeennii ttrraassaa nnaassiippaa,, ooddnnoossnnoo

ddaa ssee nnaassiipp bbiittnnoo sskkrraattii ii ssppoojjii nnaa vviissookkii tteerreenn.. KKoommuunniikkaacciijjaa ssaa ssjjeevveerrnniimm ddiijjeelloomm sslliivvaa ssee

oossiigguurraavvaa uussttaavvoomm uu ttrruuppuu nnaassiippaa.. UU oobbrraammbbeennii ssuussttaavv ttrreebbaa uukklljjuuččiittii vvaannjjsskkee nnaassiippee ookkoo

ddeeppoonniijjee ggiippss ffoossffaattaa ttvvoorrnniiccee uummjjeettnniihh ggnnoojjiivvaa iizz KKuuttiinnee ((rrjjeeššeennjjee ffiinnaanncciirraannjjaa ttrreebbaa

uusskkllaaddiittii ss ttvvoorrnniiccoomm..

•• IIssttooččnnii nnaassiipp rreetteenncciijjee LLoonnjjsskkoo ppoolljjee pprreeddssttaavvlljjaa oobbjjeekktt kkoojjii jjee iizzaazzvvaaoo nnaajjvveeććuu pprroommjjeennuu uu

oovvoomm pprroossttoorruu,, ššttoo ssee ttiiččee aassppeekkttaa ppoovveezzaannoossttii.. RRjjeeššeennjjee jjee nneeppoossrreeddnnoo vveezzaannoo uuzz

uussttaavvuu TTrreebbeežž IIII kkoojjaa pprreeddssttaavvlljjaa oobbjjeekktt rreessttaauurraacciijjee tteeččeennjjaa uukkuuppnnoogg ssuussttaavvaa.. OObbzziirroomm

nnaa ssaaddaaššnnjjee rrjjeeššeennjjee uussttaavvee TTrreebbeežž IIII,, pprreeddllaažžee ssee ddooppuunnaa oossnnoovvnnoogg rrjjeeššeennjjaa.. DDooppuunnaa

ssee ssaassttoojjii uu iizzvveeddbbii nneepprreeggrraađđeennoogg oottvvoorraa ppoovvrrššiinnee ookkoo 1100mm22,, ččiimmee ssee oossiigguurraavvaa

sslloobbooddnnaa ddvvoossmmjjeerrnnaa fflluukkttuuaacciijjaa vvooddee iizzmmeeđđuu LLoonnjjsskkoogg ppoolljjaa -- OOppeekkaa,, aallii ii pprroollaazz zzaa rriibbee

kkoodd mmrriijjeessttaa bbeezz lljjuuddsskkoogg ffaakkttoorraa,, kkoojjii jjee uuggllaavvnnoomm uuzzrrookk ooddrreeđđeenniihh kkoonnfflliikkaattaa kkoojjii ssee

jjaavvlljjaajjuu uupprraavvoo uu oovvoomm ččvvoorruu.. TTiimmee ssee mmiijjeennjjaajjuu ii uuvvjjeettii uupprraavvlljjaannjjaa nnaa uussttaavvii TTrreebbeežž II,,

ooddnnoossnnoo nnee ppoossttoojjii ppoottrreebbaa ddaa jjeeddnnoo ppoolljjee bbuuddee ssttaallnnoo oottvvoorreennoo.. KKaaoo mmjjeerruu ppoobboolljjššaannjjaa uu

ooddnnoossuu nnaa iizzvveeddeennoo ssttaannjjee,, ppoottrreebbnnoo jjee oossiigguurraattii ooddvvooddnnjjuu ddiijjeelloovvaa kkoojjii ssuu oossttaallii

zzaammooččvvaarreennii ttiijjeekkoomm iizzggrraaddnnjjee nnaassiippaa

•• UU ččvvoorruu TTrreebbeežž ssee pprreeddllaažžee bbiittnnaa mmooddiiffiikkaacciijjaa oossnnoovvnnoogg rrjjeeššeennjjaa.. UU oovvoojj eettaappii rraazzvvoojjaa

ssuussttaavvaa ttrreebbaa iizzggrraaddiittii nnaassiippee zzaa zzaaššttiittuu nnaasseelljjaa TTrreebbeežž ii BBuukkoovviiccaa,, ddookk bbii uuššććee ssttaarroogg

TTrreebbeežžaa oossttaalloo oottvvoorreennoo.. OObbzziirroomm ddaa ssee nnaa ttaajj nnaaččiinn uuttjjeeččee ii nnaa llookkaallnnoo rrjjeeššeennjjee ččvvoorraa

KKuuttiinniiccaa,, ppoottrreebbnnoo jjee ddeettaalljjnniijjee rraazzrraaddiittii nnjjeeggoovvoo ffuunnkkcciioonniirraannjjee uu nnoovviimm uuvvjjeettiimmaa.. OOvvaajj

nnoovvii nnaassiipp ssttvvaarraa mmoogguuććnnoosstt ffoorrmmiirraannjjaa rreellaattiivvnnoo vveelliikkee kkaazzeettee uu ffuunnkkcciijjii ttaalloožžeennjjaa

nnuuttrriijjeennaattaa KKuuttiinniiccee,, ččiimmee bbii ppoozziittiivvnnoo uuttjjeeccaallaa nnaa kkvvaalliitteettuu vvooddaa nnaa uullaasskkuu uu PPaarrkk pprriirrooddee..

•• KKaaoo ii kkoodd uussttaavvee PPaallaannjjeekk,, aa oobbzziirroomm nnaa iizzmmjjeennjjeennee uuvvjjeettee tteemmeelljjeennee nnaa nnoovviimm

pprriijjeeddlloozziimmaa,, pprreeddllaažžee ssee iizzvveeddbbaa uussttaavvee JJaasseennoovvaacc uu ddvviijjee eettaappee.. UU 11.. eettaappii bbii ttrreebbaalloo

iizzvveessttii pprreelljjeevvnnuu ggrraađđeevviinnuu uu sskkllooppuu kkoojjee bbii ssee oossiigguurraaoo ssiigguurraann pprroommeett iizzvveeddbboomm mmoossttaa..

TTeekk ppoo zzaavvrrššeettkkuu aannaalliizzee tteemmeelljjeennee nnaa iizzmmjjeennjjeenniimm uuzzvvooddnniimm uuvvjjeettiimmaa,, uu 22.. eettaappii bbii ssee

rreeaalliizziirraallaa uussttaavvaa kkoojjee bbii ddiioo bbiioo ii mmoosstt.. UUssttaavvuu bbii ttrreebbaalloo aannaalliizzrraattii ii uu sskkllooppuu eevveennttuuaallnnee

iizzggrraaddnnjjee HHEESS KKooššuuttaarriiccaa..

Kao što se stalno naglašava u tekstu, u cilju optimalizacije rješenja, potrebno je izraditi

dodatne analize sustava obrane od poplave koji uključuje rješenja iz novog koncepta (veća

retencijska područja, manji vrh vodnog vala, novi objekti), s definiranjem upravljačkog

modela respektirajući nove spoznaje o potrebi zaštite okoliša, a realizaciju bi trebalo započeti

s nespornim građevinama.



10.4. OPĆENITO Treba naglasiti, da ovim rješenjima i prijedlozima nisu obuhvaćeni samo zahvati, njihova izgradnja i modifikacije, koji su neposredno vezani uz Sustav obrane od poplave Srednjeg posavlja. Radovi kao što je restauracija starih korita u retencijama, propusti na šumskim cestama, umjetne močvare i dr., predstavljaju mjere ekološkog poboljšanja, ali ne predstavljaju dio ukupnog sustava obrane od poplave. Ovdje su one predviđene u cilju rezervacije prostora sa specifičnom namjenom, te se iznose kao ideje za unaprijeđenje sustava. Rješenje treba iznaći u izradi jedinstvenog programa za ovaj prostor koji bi integrirao i optimizirao sve zahtjeve korisnika prostora.



2.10. MONITORING 1. GENERALNI PROBLEMI AKTUALNOG MONITORINGA

Osnovni problem vezan uz aktualni monitoring jest diskontinuitet temeljnih opažanja u

poplavnim područjima, retencijama, odnosno ekspanzijskim površinama. Kontinuirano

praćenje nalazimo samo u šumarstvu, i to kao dio međunarodnog programa “Čovjek i

biosfera” (MAB).

U prvom se slučaju radi o površinama s mogućnošću upravljanja vodnim količinama, dok to u

drugom slučaju nije moguće, jer veza između vodotoka i zaobalja odgovara prirodnim

uvjetima, bez kontrolno-upusnih građevina.

Opažanja vodostaja unutar retencija su prekinuta zbog različitih razloga, a obnovljena su

zadnjih godina tako da su još nedostatna za značajnije analize. Ključni problem je

nedostatak opažačkih postaja unutar poplavnih područja, tako da nedostaju podaci o

trajnosti, učestalosti i frekvenciji poplava, ključnim čimbenicima prostora. Rat je tu svakako

najznačajniji faktor, kako kao uzrok prekida rada nekih postaja, tako i odgođene uspostave

novih.

Drugi problem je nedovoljna koordiniranost institucija koje su sudionici korištenja ovog

prostora, jer bi se uz racionalizaciju sredstava mogao osigurati učinkovitiji sustav praćenja,

kako u pogledu opsega tako i programa, jer se događaju ponavljanja nekih opažanja, a

druga nisu pokrivena. Kao primjer može poslužiti razvoj mreže piezometara (šumarstvo,

vodno gospodarstvo) pri čemu dolazi do preklapanja lokacija piezometara, a da pri tome nije

usklađen ni opseg programa opažanja. Problem jedinstvenog programa opažanja, te analize

i interpretacije podataka zbog nejedinstvene metodologije vrlo često izaziva nesporazume

oko ocjene utjecaja pojedinih zahvata i građevina.

Treći, dodatni problem je nedostatak specijalista eko-hidrologa, te interdisciplinarnog

pristupa vezanog uz ove vrlo složene sustave, i adekvatno tome, formiranja istraživačkih

timova. Orijentiranost na specijalističke timove vrlo često izaziva nesporazume i različita

tumačenja promjena i utjecaja vezanih uz pojedine zahvate.



Treba ponovo konstatirati veoma mali opseg podataka o flori i fauni, a i ti su podaci

fragmentarni, vezani usko uz neku vrstu ili na malom prostoru. Posebno je stoga važno

osigurati proširenje opsega opažanja i njihovu sistematizaciju.

Interes stranih stručnjaka i specijalista za istraživanja na ovom, u odnosu na stanje u

mnogim susjednim zemljama pa i šire u Europi, intaktnom prostoru treba iskoristiti za

unaprijeđenje i specijalizaciju domaćih stručnjaka.

Posebno valja istaknuti nedostatak aktualnih podataka o morfologiji područja kao ključnoj

podlozi planiranja i korištenja prostora. Ovakva podloga je važna za procjenu mogućih

utjecaja i promjena vezanih uz bilo koji zahvat ili građevinu, ali temeljem takve podloge

moguće je utjecati na racionalizaciju konačnog rješenja. Najnovije inicijative idu za tim da se

izradom novih podloga i njihovim kontinuiranim noveliranjem (svakih 5 godina) osigura

ažurnost podataka, ali i bitno poboljša njihova preciznost koristeći najnovije tehnologije.

To bi omogućilo izradu modela za točan račun volumena inundacijskih područja, kao i

veličine poplavnih područja, čime bi se povećala sigurnost sustava. Mogla bi se preciznije

predvidjeti i veličina poplava, njihova učestalost i trajanje u odnosu na sadašnje stanje, kao i

na očekivane poplavne događaje. Dobrim terenskim modelom i optimalizacijom trasa nasipa

temeljenim na kvalitetnom visinskom premjeru, mogu se uštedjeti veliki troškovi izvođenja.

U cilju unaprijeđenja stanja u aluvijalnim riječnim dolinama i potrebe osiguranja minimalnih

razina vode tijekom sušnih razdoblja, trebalo bi izvršiti restauraciju tečenja hidrografskom

mrežom koja već dugi niz godina nije u funkciji kod malih voda. Terenski model bi osigurao

kvalitetnu procjenu učinaka restauracije i ukazao na staru mrežu kanala i vodotoka u

aluvijalnim područjima. Kao rezultat bi mogli proizaći i novi propusti ispod šumskih cesta i

ostalih zapreka unutar poplavnih površina, što bi poboljšalo prirodnu komunikaciju vode.

2. RAZVOJ SUSTAVA PRAĆENJA

a) Unaprijeđenje monitoringa

Naprijed iznešeni problemi s postojećim podlogama, njihov nedostatak i fragmentarnost nisu

jedini, uz to su distribuirani iz većeg broja domaćih institucija (a ponekad i iz stranih), te se

učestalo javlja problem njihove dostupnosti. Najčešće se za korištenje takvih podataka koji

se financiraju iz državnog proračuna, posredno ili neposredno, moraju izdvajati dodatna



sredstva za pravo njihova korištenja, iako bi ti podaci morali biti javni i publicirani za javnu

upotrebu.

Stoga se predlaže uspostava koordinacijskog tijela vezanog uz ovo područje, u cilju

racionalizacije opažačkih postaja i osiguranja javnosti podataka i opažanja. Na taj bi se način

osigurala koordinacija aktivnosti, istraživanja i razvoja sustava opažanja za različite

djelatnosti.

b) Programsko koordinacijsko tijelo i centar za monitoring Programsko koordinacijsko tijelo za razvoj i unaprijeđenje prostora Srednjeg posavlja, s

težištem na poplavnim područjima, treba uspostaviti u Zagrebu obzirom na najveći broj

institucija i stručnjaka za ovo područje. Hrvatske vode svojim ustrojem, organiziranošću i

tehničkom opremljenošću, trebale bi preuzeti tehničko vođenje takvog tijela.

Operativnu realizaciju za savski podsustav treba locirati u Jasenovcu, u sklopu novih

prostorija Parka prirode Lonjsko polje, u koji su uključene retencije odnosno ekspanzijske

površine Žutica, Lonjsko polje, Opeke, Trstik, Mokro polje i Zelenik. Tu postoje tehničke

mogućnosti realizacije takvog centra, odnosno objekti za smještaj, a ujedno se omogućava i

zapošljavanje lokalnog stanovništva.

Za dugoročni monitoring treba uključiti osoblje Hrvatskih voda, DHMZ-a, Parka prirode,

Hrvatskih šuma, Ministarstva zaštite okoliša, fakultete i ostale znanstvene institucije,

ribolovne i lovačke udruge kao i ostale nevladine organizacije. Moguće je uključivanje i

vanjskih stručnjaka i institucija zainteresiranih za istraživanja na ovom području.

3. OPAŽANJA I ISTRAŽIVANJA a) Hidrometrijska mjerenja

1) Površinske vode Uspostava dopunskog sustava hidrometrijskih opažanja površinskih voda treba obuhvatiti

lokacije na kojima ne postoje ili su prekinuta s težištem na poplavne površine. Planirane

lokacije novih postaja za opažanje vodostaja su vidljive na karti. Planirano je opremanje

postaja hidrometrijskim letvama s automatskom dojavom podataka, a na dijelu postojećih

postaja potrebno je proširiti postojeću opremu tako da se osigura automatska dojava

podataka.



2) Podzemne vode Problem opažanja podzemnih voda je posebno osjetljiv, jer su za poplavno područje

Lonjskog i Mokrog polja započeta opažanja na desetak postaja, koja su prekinuta početkom

90-tih godina i nisu obnovljena. Danas su u funkciji tek tri piezometra; Stružec, Gračenica i

Opeke. Stoga je nužno obnoviti opažanja na postavljenim piezometrima i uspostaviti mrežu

novih piezometara. Novopostavljene piezometre koje su postavile Hrvatske šume treba

uključiti u zajednički sustav opažanja, a nastavak razvoja sustava treba koordinirati u cilju

racionalizacije ulaganja sredstava.

3) Kvaliteta voda Program praćenja kvalitete voda je također nedostatan u odnosu na zahtjevane podatke i

podloge, tako da ga je potrebno proširiti opsegom opažanja na nizu vodotoka, a poseban je

problem nedostatak postaja u retencijama, te je težište proširenja upravo na tim područjima.

Planirane postaje su već uključene i u Dunavski program smanjenja zagađenja (DPRP).

Obzirom na predloženo rješenje zaštite Parka prirode od zagađenih voda Kutinice, ova će

opažanja biti potrebno detaljno razraditi u sklopu projektnog rješenja umjetne močvare u

funkciji biološkog uređaja.

Za odlagalište krupnog otpada u Sisku postoje bunari za uzimanje uzoraka, s ispitivanjem

kakvoće podzemnih voda. U Kutini postoje mjesta za uzimanje uzoraka na odlagalištu

krupnog otpada, ali se ispitivanja na provode. Na odlagalištu krupnog otpada u Novskoj

nema monitoringa kakvoće podzemnih voda.

Uzorkovanje i analizu tehnoloških otpadnih voda vrše ovlašteni laboratoriji, a rezultati

ispitivanja dostavljaju se u Hrvatske vode. Mjesta u kojima se vrši monitoring otpadnih

tehnoloških voda u široj okolici Parka prirode Lonjsko polje su: Sisak, Kutina, Novska,

Popovača, Žutica i Stružec.

Periodične analize kanalizacijskih otpadnih voda provode općinske/gradske uprave, kao što

ja zakonom određeno. Uzorkovanje i analizu vrše ovlašteni laboratoriji, a rezultati ispitivanja

dostavljaju se u Hrvatske vode. Sustavi javne odvodnje na kojima se vrši monitoring otpadnih

voda na širem području Parka prirode su u Sisku, Kutini i Novskoj.

4) Mjerenje nanosa Erozija dna rijeke Save je veliki problem zbog velikog utjecaja na režim površinskih i

podzemnih voda, kvalitetu voda, sustav obrane od poplave, odnosno promjene koje mijenjaju

temeljne postavke upravljanja sustavom, bioraznolikost i dr. Uzroci tih promjena su

mnogobrojni, te je stoga nužna obnova starih i uspostava novih profila za mjerenje vučenog i

suspendiranog nanosa. Najvažnije postaje su Podsused i Karlovac, na ulazu u sustav

Srednjeg posavlja, i Mačkovac kao izlazni profil. Uz njih je važno osigurati mjerenja na većim



pritokama u Hrvatskoj, ali i u susjednoj Republici Bosni i Hercegovini, u cilju realnog

bilanciranja tih količina i mogućnosti planiranja mjera za smanjenje tih promjena koje se

negativno reflektiraju na okoliš.

b) Meteorološka opažanja Postojeća mreža meteoroloških postaja se nalazi uglavnom oko područja retencija, tako da

je zaključivanje o klimatskom statusu u retencijama vezano za te postaje.

U Opekama, kao dio opažanja za potrebe šumarstva, uspostavljena je klimatološka postaja,

ali s nepotpunim opsegom potrebnih opažanja.

Predlaže se dopuna postojeće meteorološke postaje, tako da bi funkcionirala oprema za

mjerenje : brzine i smjera vjetra, temperature zraka, relativne vlažnosti zraka, količine

oborina (ombrograf), atmosferskog tlaka, globalnog i difuznog sunčevog zračenja, trajanja

sijanja sunca, temperature vode, isparitelja klase A, osjetnika s analognim izlazom i osjetnici

za ostale meteo-parametre, kao što su visina snijega, vidljivost, visina oblačne podnice,

pojave oborina i vlažnost površine lišća.

c) Bio-monitoring

Trajni monitoring poljoprivrednog tla - zemljišta s aspekta provjere promjena vodnog režima,

mora biti programski i izvedbeno u sastavu planova i programa održivog gospodarenja

sustavom obrane od poplava u Posavlju. Kontrolirati treba hidromeliorirano i

nehidromeliorirano zemljište izvan i unutar retencija. Planovi i programi kontrole stanja i

promjena vodnog režima poljoprivrednog tla trebali bi biti operacionalizirani kako tijekom

nastavka, tako i po završetku vodno gospodarskog uređenja sustava obrane od poplava

rijeka Save i Kupe - projekta Sava.

Plan i programi monitoringa vodnog režima poljoprivrednog tla sadržavali bi:

• motrenje dinamike podzemne vode plitkim i dubokim piezometrima;

• kontrolu vlažnosti oraničnog ili/i rizosfernog sloja tla pomoću jedne od metoda -

elektrometrijski, tenziometrom, neutronskim mjeračem;

• praćenje dinamike podzemne vode i vlažnosti tla u nesaturiranoj zoni treba

organizirati za pojedine načine - tipove vlaženja tla u sklopu kontrolnih polja

• u retencijama uz dinamiku podzemne vode i vlažnost nesaturirane zone tla vodom

potrebno je utvrditi detaljan režim rada najmanje u smislu punjenja i pražnjenja,

vremena trajanja poplava unutar i izvan aktivne vegetacije, minimalnih i maksimalnih

razina poplavne vode, te kvalitete poplavnih voda.



d) Istraživanja slivnog područja

Za dobru procjenu ulaganja u sustav obrane od poplave potrebno je pratiti razvoj slivnog

područja i promjene koje se u njemu događaju. Za to treba kartirati podatke o poplavnim

površinama i morfologiji rijeka, te osigurati stalno praćenje promjena tih parametara.

e) Hidrološko-hidrauličke analize

Sustav obrane od poplave, odnosno njegovo koncepcijsko rješenje, polazi od korištenja

velikih poplavnih površina za redukciju maksimalnih protoka. Kako te poplavne površine

predstavljaju i specifičan ekosustav koji se nalazi i u određenom režimu zaštite, to je

posebno važno osigurati stalne hidrološke analize kako bi se indicirale moguće promjene

vodnog režima. Dobro poznavanje vodnog režima je pretpostavka, uz topografske podloge

čija je potreba posebno naglašena, za novelaciju postojećeg matematičkog modela (ili

uspostavu novog) kojim bi se osiguralo stalno praćenje sustava i potrebe njegove

modifikacije tijekom vremena.

vodnogospodarstveni sustav kao utjecajni Činitelj ... sustav.pdf · vpb d.d. građevina : park...

Documents