velika geografska otkriĆa i njihove posljedice_5.doc

8/10/2019 VELIKA GEOGRAFSKA OTKRIA I NJIHOVE POSLJEDICE_5.DOC

1/53

Evropsko drutvo ranog novog vijeka

U prvoj polovini 15 stolje?a broj evropskog stanovnitva se smanjuje za 40%. Do 1500 broj brzo raste pa se smatra da 1500 Evropa ima oko 80-85 miliona stanovnika, a do 1600 taj broj ?e narasti na 100 miliona. Na po?etku 16 stolje?a uEvropi ima pet gradova koji imaju preko 100 hiljada stanovnika. Carigrad, Venecija, Napulj, Pariz i Milano. Njima ?e se do 1600 pridruiti jo8 gradova (Rim, Palermo, Mesina, Marsej, Lisabon, Sevilja, London, Antverpen i Moskva.Struktura evropskog drutvaOd 1300-1775. evropsko drutvo je osim u Engleskoj, podijeljeno u tri op?e klase:plemstvo, gra?anstvo i seljatvo. U isto?noj Evropi postoje vlasnici zemlje i seljaci. Ovo je utjecalo na razvoj bogate kulture. Vie klase unose kulturu sa zapada.

U srednjoj Evropi gra?anstvo je nosila tradicija Hanze. Na zapadu plemstvo se ilavo borilo sa srednjom klasom koja je izrasla iz gradova.Plemstvo je zatvoreno a srednja klasa otvorena i uivala je za razliku od seljatvadrutveni ugled. Gra?ani ulaze u red plemstva radi dobijanja drutvenog ugleda i ?asti. U Britaniji je pokretljivost drutva ve?a, jer je samo jedan sin plemi? a ostali su trgovci ili sl. Zanimanja su odsko?na daska za napredak u drutvu (specijalisti u bnstruci potiskuju sve?enike, naro?ito u protestantskim zemljama sve?enicigube utjecaj).Laici prisvajaju oblasti u dravi gdje odlaze sve?enici. Oni su najvie iz srednjeklase, ponekad se suprostavljaju vladaru. Isti?u se umjetnici, slikari i kipari,

arhitekti, oni vie nisu anonimni, tee za ugledom i slavom.Vojske su stalne ili pla?eni?ke. Vie poloaje u vojsci dra plemi?i. Vojsci je bilo teko u ratu a u mirno doba sirotinja rado ide. Kanjenici su ?esto vesla?i do 1798.)

Po?etak kapitalizma

U po?etku vladari se me mijeaju u ekonomske poslove. Znaju da rat moe biti pogubanako se vodi na doma?em terenu. Rat je mogao pospjeiti poljoprivrednu proizvodnjui industriju. Unosan posao je trgovina i gusarenje, protiv ?ega se trgovci zati?uju organizacijama i vladarskim poveljama. Cehovi i organizacije svoje ciljeve poistovje?uju sa sviojom organizacijom, a vladar svoje sa cijelom dravom, zbog ?ega cehovi gube raniji zna?aj. Drava se mijea u ekonomski ivot putem dravnog nadzora

ad tritem, zatite trgovine, dravne potpore, trgova?kim i industrijskim preduze?ima brzale su pad cehova. a nazvala se merkantilisti?ki sistem.koji se od individuaokre?e prema dravi nacionalnog bogatstva koje se moe pretvoriti u novac. Industrija ja?a, zahvaljuju?i usavravanju u tehnici finansiranja i metodima trgovine. Kupuju se ve?e koli?ine sirovina, iri proizvodnja, trguje na dui rok i odoljeva timpromjenama na tritu.

Razvoj trgovine dovodi do akumulacije kapitala i on se postepeno ulae u industriju i trgovci rade i kao industrijski poduzetnici, ?ime sti?u novac koji se mogao dalje ulagati. To se prvo javlja u tektilnoj manufakturi. Javljaju se trgovci koji prevoze vunu iz Engleske i daju seljacima na obradu u manufakturu: jedni boje, drugi peru, tre?i predu i tkaju pod istim krovom i bre a sa manje ljudigdje su se primjenjivali strojevi. Postepeno se odvaja samo jedna specijalna grana u tvornici.

Sa industrijom se razvija i gradski proletarijat. Tako u gradovima dolazi do sukoba egrt-majstor i proleter-poduzetnik.

Bilo je nekoliko posljedica ekonomskog razvoja:

- Od 1590 godine dolazi do naglog pomjeranja svjetskog ekonomskog primatasa Mediterana na zapadne obale i Atlantik. Time je dolo do promjene i centara trgovine.- - Dolo je do revolucije cijena, odnosno prve velike nov?- ane inflacije. Sama rije?- revolucija zna?- i prevrat. Cijene koje su do tad


2/53

a bile stabilne zavisile su ve?- inom od koli?- ine kovanog novca. Nakon1600. godine cijena hrane u Engleskoj pove?- ala se za 6 puta, u Francuskoj za 7 , to je nagli porast cijenama potroa?- ke robe. Do skoka cijena najprije dolazi u paniji i Portugalu, a odatle se prenosi u zapadniu Evropu i to trgovinom u kojoj ul?- estvuju plemeniti metali, to su ih panci i Portugalci donijeli saNovog kontinenta. Taj skok cijena se zatim osjetio u Nizozemskoj, Francuskoj, Engleskoj i ?- itavoj zapadnoj Evropi. Ovaj priliv plemenitih metala izazvao jeobilje novca na tritu, ljudi se nisu mogli sna?- i i prvi koji je uo?- io pravuzrok skoka cijena robe bio je an Boden. Objasnio je uzrok pada vrijednosti novca i i skoka cijena. To je bila prva teorija inflacione krize u svijetu koja je imala velike posljedice u Evropi. panski trgovac je iz osvojenih kolonija donio velike koli?- ine plemenitih metala koje panija nije mogla da proguta. panska ekonomija bila je zaostalija od ekonomije sjeverne Francuske i Engleske. U paniji taj novac je doao i procurio, ustvari potroio se za luksuzne predmete, njime se dakle nije oplemenila kapitalisti?- ka privreda to je u?- injeno u nekim krajevima. U Nizozemskoj novac je izvrio inflacionu funkciju kao u paniji, ali je tu dolo do ne?- eg drugog. U Nizozemskoj i sjevernim dijelovima Evrope taj novacje iskoriten za pove?- anje investicije, zna?- i tu je iskoritena inflacija. o vrijeme dolazi do izrastanja ekonomskih doktrina. Ta doktrina je prva doktrinau historiji novog vijeka, bazirana na odre?enim historijskim iskustvima. Traja?- e najdue od svih doktrina stim to je mijenjala svoj naziv iako oni imaju isto zna?- enje- vo?enje nacionallne ekonomije, vo?enje ekonomske privredesa tendencijom pove?- anja deviznih sredstava u bankama. U merkantilizmu polazi se od toga da se snaga svake drave nalazi u nacionalnim i ekonomskim institucij

ama, kako bi se mogle pove?- ati zalihe plemenitih metala i dragog kamenja udravi, pa onda u nacionalnim bankama.- Jedna od oznaka kapitalizma je revolucija cijena- Ona je odredila razvoj u pojedinim dravama- Javljaju se pojedine ideje merkantilizma ( isplativo trgova?- ki)- Kolberizam je francuski izraz za merkantilizam- Neomerkantilizam i kameralizam je izraz za tu doktrinu u Habsbutkim zemljama- To je bila ekonomska doktrina. Merkantilizam je trebao da kae u ?-emu je bogatstvo jedne drave. On je rekao da je to u plemenitim metalima i dragomkamenju. Da b se bogatstvo pove?- alo trebalo je pove?- ati zalihe novcau zlatu i srebru

Merkantilizam je odredio 8 ta?aka:

- mora postojati prevaga izvoza nad uvozom gotovih roba- treba pove?- ati proizvodnju gotovih roba na svom teritoriju- treba uspostaviti kolonije i treba ih eksploatisati- monopol najzna?- ajnijih privrednih grana treba dati u ruke kompanija- treba se starati o stvaranju i ja?- anju trgova?- ke mornarice- treba isklju?- iti takmaca iz trgovine ograni?- enjem slobode plovidbe- treba iskoritavati dravnu administraciju da pomae izvoz i trgovinu- trgova?- ke barijere treba otvarati topovima

U skladu sa ovim razvojem kapitalizma promijenio se tip stanovnitva pa je on zahvatio i selo. Stvorio se slobodni tip drutva. Mijenja se i selo koje proizvodi i z

a trite.Kapitalizam je prvo zahvatio tekstilnu industriju. U Engleskoj po?inje sistem ogra?ivanja kanalima, a u XIX stolje?u bodjikavom icom. Ta pojava je kraj klasi?nogzemljoradnika, stvara se farmer. Feudalca zamjenjuje dentrija (novo plemstvo).Farmer i dentrija proizvode za trite. Time se postavilo i agrarno pitanje. Kapitalizam je po?eo da rjeava ove probleme.Proces razvoja kapitalizma zahvatio je prvo Italiju, Englesku i Nizozemsku, pa sjevernu Njema?ku i Francusku.U isto?noj Evropi kapitalizam je iao drugim pravcem i sporije. Trgovalo se najviekrznima i koom, i tako je djelimi?no isto?na Evropa uvla?ena u kapitalisti?ke odn


3/53

ose. Koristi od toga imali su samo plemi?i.U isto?noj Evropi po?ela je refeudalizacija. I prodor Osmanskog carstva je ko?iorazvoj isto?ne Evrope.Tropoljni sistem se u zapadnoj Evropi zamjenjuje plodoredom. Vie se zemlja ne mora ostavljati na ugar nego se sije neto to nije ito. Sije se dosta povr?a i mijenjakuhinja.

Prije industrije proizvodnja je vezana za zanate i manufakturu. Manufaktura je rana industrija. U njoj radi vie ljudi pod istim krovom za svog gospodara.U manufakturi postoji podjela rada. Najvie je vezana za XVII i XVIII stolje?e. Povezana je proizvodnja dobara. Manufaktura je ograni?ena pokreta?kom snagom, onanije u gradu nego uz vodene tokove.Osnovne odlike evropske povijesti od sredine 16. do sredine 17. stolje?aOsvrt na razdoblje. S vjerskim mirom reformacija se u Njema?koj privremeno okon?ala. I glavni su akteri napustili pozornicu. Luther je umro ve? 1546; Karlo V. abdicirao je na prijelazu 1555/56. Njema?ka, koja je do sredine stolje?a davala najja?ce impulse tokovima evropske povijesti, postala je odsada "razmjemo mimim ostrvom usred Evrope koja se zaplela u borbe prepune mrnje" (G. Ritter). Zapadnu Evropu zahvatile su estoke vjerske borbe. One su se ispreplele s unutranjim politi?kim sukobima i s ratovima protiv vanjskih neprijatelja, pa su stoga bile posebnokrvave, npr. ona izme?u katoli?ke i protestantske plemi?ke stranke u Francuskojoko odlu?uju?eg utjecaja u kraljevini (1562-98), ili ratovanje na kopnu i moruizme?u panije i Nizozemske (1567-1609), koje se poslije dvanaestogodinjeg primirja(1609-21) nastavilo, i napokon okon?alo tek s Vestfalskim mirom.Politi?ke ambicije mijeale su se s vjerskim motivima tako?er i u sukobu oko prije

stolja u vedskoj, izme?u Sigismunda Vase (koji je bio kao Sigismund III. 1587-1632. ujedno i kralj Poljske) i najmla?eg sina Gustava Vase, kasnije Karla IX. (1604-11). I u bezbrojnim pohodima Engleske protiv Irske, politi?ko je pod?injavanjeu stopu pratila vjerska prisila - kao to su se, i obratno, Irci u svojim ustancima protiv Engleza istovremeno borili i za politi?ku nezavisnost i za slobodu katoli?ke crkve. Ugarsku razdiru dugotrajne borbe izmedu reformacije i protureformacije, u kojima katoli?ka dinastija desetlje?ima vodi istrebljiva?ki rat protiv protestantskih ma?arskih plemi?a i velikaa. Dinami?nim nosiocem pokreta reformacijepostao je, umjesto luteranstva, kalvinizam.Preokret u katoli?koj crkviOd sredine 16. st. trajao je zna?ajan ponovni uspon politi?ke i duhovne mo?i papinstva. Tome je bilo vie razloga. Dok su protestanti ruili papu kao apokalipti?ku

neman, katolici su ga proglaavali jamcem jedinstva Crkve i njezina pravovjernog u?enja. I sami su pape, po?evi od PavIa III. (1534-49), bili za reformu Crkve. Toje Pavao III. jasno nazna?io kad je preobrazio kardinalski kolegij popunivi ga ozbiljnim i vjerski korektnim osobama eljnim reforme, kad je odobrio isusova?ki red(1540) i kad je 1545. otvorio Tridentski koncil.Ignacije Loyola i jezuiti. Katoli?anstvu je izuzetno mnogo pomogla okolnost to sebaskijski plemi? i nekadanji panjolski oficir Ignacije Loyola (oko 1491-1556) udruio 1534. u Parizu s malim krugom prijatelja u udrugu koja je sebi u po?etku postavila vjersko-viteki cilj da slui bogu i pomae ljudima kako bi se spasili. Slubu bou i ljudima ?lanovi te drube imali su obavljati uz strogu poslunost papi. Ignacijeje smatrao da onaj tko slui papi slui Kristu, pa taka izvrava volju boju. Godine 140. on je postigao da papa odobri tu njegovu drubu - "kompaniju" ili drubu Isusovu(Societas Jesu), ?iji ?e se pripadnici nazivati isusovcima ili jezuitima, kao c

rkveni red.Taj je red probudio najivotnije snage u staroj Crkvi. Ubrzo su svi zapazili ?vrstu disciplinu i religioznost isusova?kih redovnika, njihovu pripravnost da se i pod cijenu mu?enitva stave na raspolaganje Crkvi. Druba Isusova nije bila osnovanaisklju?ivo zato da obra?a pogane, ili da se bori protiv protestanata; isusovac je trebao sluiti Crkvi pri svim njezinim poslovima. A to je sredinom 16. st. zna?ilo obnavljati katoli?anstvo, braniti ga od protestantizma i biti misionarom medupoganima.Ignaciju su se ubrzo pridruile tisu?e ljudi, a preko njih njegov se utjecaj vrloproirio. Kraljevi i dravnici, knezovi, kardinali i magistrati ?esto su traili vie p


4/53

maga?a no to su im ih Ignacije i njegovi nasljednici mogli pruiti. Prema toj se "potranji" moe naslutiti kako je druba isusovaca o?ito odgovarala potrebama pape i vladara, jer je u njoj bila sjedinjena u?enost s nepopustljivo?u prema protivnicimai slijepom pokornosti duhovnoj disciplini reda.Red je pruao katoli?koj crkvi pogodne i nuno potrebne pomaga?e posebno kad je onazaista eljela provesti zapo?etu reformu. Isusovci su preuzimali sve zadatke kojibi se pojavili: duobrinitvo, propovjednitvo i u?enje katekizma po upama, brigu za esnike i zatvorenike, gimnazijsku nastavu (za sve predmete uklju?ivi i tjelovjebu), univerzitetska predavanja, kolovanje sve?enika, slubu dvorskih kapelana, papskediplomatske zadatke, misije u prekomorskim zemljama i mnoge druge poslove.Tako je npr. Franjo Ksaverski, jedan od utemeljitelja Isusova?kog reda, bio inicijator misionarske djelatnosti isusovaca u Aziji, Africi i Americi (tu su ?ak isusovci osnovali jezuitsku dravu na teritoriju dananjeg Paragvaja i Argentine;Sp. str. 488). Red je tvorio neku vrstu vojni?ki organiziranog pokreta - s generalomna ?elu i - za reformu unutar katoli?ke crkve i postao je u biti najja?om silomu borbi protiv protestantizma. Jezuiti su propovijedali nauk o bezgrenom za?e?u ipapinoj nepogreivosti, koje je tek Pio IX. (1854., 1870) proglasio dogmom. Na Tridentski koncil red je poslao nekoliko ?uvenih teologa (Salmeron, Lainez) i sura?ivao pri provo?enju koncilskih zaklju?aka u pojedinim zemljama.Tridentski koncil (1545-63) imao je fundamentalno zna?enje. Svojim vjerskim odlukama on je obuhvatio dogmatska pitanja koja su bili postavili reformatori (isto?ni grijeh, odrjeenje) i definirao katoli?ko gledite u spornim ta?kama. Koncil jepriznao papu za vrhovnog poglavara Crkve, rehabilitirao je dakle papinstvo. Istodobno je 1563. izdao dekrete o reformi, koje su u razdoblju to je slijedilo katol

i?ke svjetovne drave pod pritiskom papa slubeno prihvatile, a katoli?koj su crkviozna?ile smjernice za opsenu unutranju reformu i obvezale je da postupa prema timsmjernicama. Njihova je provedba donijela ono to u uem smislu razumijemo kao katoli?ku reformu. Ona nije bila isto to i politi?ki militantna protureformacija, alise u povijesti s njom uglavnom vremenski poklapala i ?esto povezivala u me?usobno isprepleteni proces.S Tridentskim koncilom katoli?ka je crkva zapo?ela svoju vlastitu reformaciju. Pri tomu je u mnogo?emu postupila poput kalvinizma i luteranstva. Ali najve?a, zacijelo odlu?uju?a razlika bila je u tomu to su se povijesni oblici Crkve - hijerarhija, crkveno pravo - zadrali i stroe se ?uvala dogmatska i sakramentalna tradicija (euharistija, posveta sve?enika, sakrament enidbe; pored Biblije, i tradicijakao izvor vjere). Katoli?ka se crkva institucionalno u?vrstila i razbistrila jesvoju dogmatiku - oboje zahvaljuju?i Tridentskom koncilu. U poloaju pape kao suve

rena i zajedni?kog poglavara svih katolika vidno je dola do izraaja osobita karakteristika Crkve - njezina monolitnost i nezavisnost prema svjetovnim vladarima. Jedan od najvanijih rezultata Tridentskog koncila bio je upravo u tome to je Crkvuodbranio od protestantizma.


5/53

Velika geografska otkri?a i njihove posljedice

KRONOLOKA TABLICA HISTORIJE GEOGRAFSKIH OTKRI?Aoko 900. Viking Gunnbjorn otkriva isto?ni Grenland984. Viking Erik Crveni otkriva zapadni Grenlandoko 1000. Viking Lejf Erikson, sin Erika Crvenog, otkriva sjevernu obalu Amerike(Newfoundland i Labrador) do otprilike 49 sjev. irine1245-47. Talijanski franjevac Giovanni Carpini putuje po nalogu pape Inocenta IV. mongolskom velikom kanu u Karakorum (u blizini Ulan Batora)1253-55. Flamanski franjevac Wilhelm van Rubruck putuje po nalogu pape InocentaIV. i francuskog kralja Luja X. Svetog mongolskom velikom kanu u Karakorum1271-95. Marko Polo putuje preko Perzije, Pamira i Srednje Azije u Kinu i upoznaje dijelove Tibeta, Burme i Mongolije, a vra?a se 1292. preko Indokine, Malajskih ostrva, Indije, Cejlona, Perzije i Male Azije

1294. Talijanski franjevac Johannes Pico de Montecorvino dolazi preko Armenije,Perzije i Indije u Kanbalik (Peking), gdje djeluje 34 godine kao misionar1314(?)-30. Talijanski franjevac Odericode Pordenone putuje preko Perzije, Indije, Cejlona, Indonezije i Indokine u Kinu1414-39. Mle?anin Niccolo dei Conti poduzima iz Damaska putovanje preko arapskepustinje, kroz Mezopotamiju, Perzijskim zaljevom, duobale Indije, Cejlona, Malajskih ostrva i Indokine; vra?a se duobale june Azije i Crvenim morem preko Egipta1434. Portugalac Gil Eannes prvi oplovljava opasni rt Bojador na zapadnoj obaliAfrike (panska Sahara) 1444. Portugalac Dinis Diaz oplovljava Cap Verde (Zeleni rt)1456. Aloisio Cadamosto (Mle?anin u portugalskoj slubi) plovi uz zapadnu obalu Afrike i otkriva Kapverdska (Zelenortska) ostrva1469. Portugalac Fernando Poo otkriva na zapadnoj obali Afrike (u zaljevu Biafra

) ostrvo koje je nazvan njegovim imenom1471-72. Kapetani Fernanda Gomesa, kome je portugalski kralj dao u zakup Gvineju, otkrivaju Zlatnu obalu (danas Gana)1483-84. Portugalac Diego Cam oplovljava zapadnu obalu Afrike i otkriva u?e rijeke Konga1485-86. Diego Cam plovi do rta Cross (22. paralela) i na povratku uplovljava urijeku Kongo1487. Portugalac Bartolomeu Diaz prvi oplovljava juni rt Afrike; naziva ga "Rtombura", koji ?e naziv kasnije biti izmijenjen u "Rt Dobre Nade"1487-93. Portugalac Pedro de Covilham putuje preko Egipta i Crvenog mora u Indiju, istrauje isto?nu obalu Afrike i iskrcava se u Etiopiji1492-93. Prvo putovanje Kristofa Kolumba, 12. oktobra 1492. Kolumbo se iskrcavana bahamsko ostrvo Guanahani (Watlingovo ostrvo. koje je nazvao San Salvador; ot

kri?e Amerike. Plove?i dalje, otkriva Kubu i Haiti (Hispaniolu)1493-96. Drugo Kolumbovo putovanje. Kolumbo otkriva Male Antile, Jamajku i Puerto Rico1497. Giovanni Caboto (John Capot; Talijan u engleskoj slubi) otkriva sa svojim sinom, trae?i sjeveroisto?ni put za Aziju, isto?nu obalu Sjeverne Amerike kod Newfoundlanda i Labradora1497-99. Portugalac Vasco da Gama otkriva morski put za Indiju; oplovljava Rt Dobre Nade i uplovljava u Indijski ocean; 20. 5. 1498. iskrcava se u Calicutu (Kalkuti)1498-1500. Tre?e Kolumbovo putovanje. Kolumbo otkriva u?e Orinoka i ostrvo Trinid


6/53

ad1499. Amerigo Vespucci (Talijan u panskoj i portugalskoj slubi) istrauje sjeveroisto?nu obalu June Amerike i otkriva rijeku Amazon1500-01. Portugalac Pedro Alvarez Cabral na putu za Indiju otkriva Brazil; 1. maja 1500. iskrcava se kod dananjeg Porto Segura (Bahia)1501-02. Amerigo Vespucci na novom putovanju oplovljava dio brazilske obale. Spoznaja da su Zapadna Indija i Brazil dio jednog novog kontinenta1501-03. Vasco da Gama osniva na svom drugom putovanju faktoriju i gradi tvr?avuna Mozambiku1502-04. ?etvrto Kolumbovo putovanje. Kolumbo otkriva isto?nu obalu Srednje Amerike (Honduras, Kostarika)1507-15. Portugalac Monso d 'Albuquerque zaustavlja trgova?ki prodor Arapa u Isto?nu Indiju: zauzima Aden,Ormuz, Malakku, a Gou ?ini sreditem portugalskih posjeda u Indiji1508-09. Portugalac Juan Diaz de Solis, trae?i zapadni prolaz, prvi oplovljava obalu Sjeverne i Srednje Amerike1513. panac Vasco Nunez de Balboa prvi prelazi Panamsku prevlaku i izbija na Tihiocean (koji je nazvao "Juno more")1515. Juan Diaz de Solis otkriva u?e rijeke La Plate1519-21. panac Herman Cortes zauzima dravu Azteka i osvaja ?itav Meksiko1519-22. Portugalac Fernando Magellan u panskoj slubi poduzima prvu plovidbu oko svijeta, koju nakon njegove smrti na Filipinima privodi kraju Bask Juan Sebastiande Elcano1524. Firentinac Giovanni Verrazano istrauje u francuskoj slubi dijelove isto?ne o

bale Sjeverne Amerike1524-26. panac Francisco Pizarro prvi oplovljava sjeverozapadnu obalu June Amerikei otkriva Peru1527-28. panac Alvaro Saavedra otkriva Admiralska ostrva,dio Karolinskih i Marshallova ostrva1531-35. Francisco Pizarro osvaja dravu lnka u Peruu i osniva Limu1534-41. Francuz Jacques Cartier zaposjeda u ime Francuske Kanadu; plovi Rijekomsv. Lovrinca i naseljava kod Quebeca francuske naseljenike1535-37.panac Diego de Almagro odvaja se od Pizarra te kre?e iz Cuzca najug i zauzima ?ile1539-42. panjolac Herndo de Soto probija se iz Floride u unutranjost Sjeverne Amerike, otkriva i pre1azi rijeku Mississippi i dopire preko Arkansasa duboko u Oklahomu

1540.-42. panac Francisco Vlizquez de Coronado, u potrazi za 1egendamim gradom Quivirom, napreduju?i tokom rijeke Colorado otkriva Veliki Kanjon (Grand Canyon)1541-42. panlac Francisco de Orellana kao prvi Europljanin p1ovi niz rijeku Amazonu, i to od u?a rijeke Napo do u?a Amazone u Atiantski ocean1541-52. Baskijski isusovac Franjo Ksaverski (Francisco Javier) putuje kao misionar u Indiju, na Moluke, na Filipine i u Japan1542. Portugalac Fernando Mendez Pinto otkriva Japan1553. Englez Richard Chancellor otkriva sjeverni morski put za Rusiju1554. Englez Stephen Burrough stie do Nove Zemlje i otoka Vajgaca1567. panac Alvaro Mendana de Neira otkriva Salomonska ostrva1576. Englez Martin Frobisher istrauje junu obalu od vikinkih vremena zaboravljenogGrenlanda i stie na junu obalu Baffinove Zemlje1577-80. Englez Francis Drake prolazi kroz Magellanov prolaz i skre?e prema zapa

du, ne usu?uju?i se pristati uz junoameri?ko kopno, koje dre panci, te se s druge strane vra?a u Englesku; druga plovidba oko svijeta1585. Englez John Davis iskrcava se, trae?i sjeverozapadni prolaz, na isto?noj obali Grenlanda i otkriva morski prolaz izme?u Grenlanda i Baffinove Zemlje, kojije po njemu nazvan Davisova vrata1592. John Davis otkriva Falklandska ostrva1594. Nizozemac Willem Barents, trae?i sjeveroisto?ni prolaz, prvi dolazi na zapadnu obalu Nove Zemlje1595. panac Alvaro Mendana de Neira otkriva Markiska ostrva1596-97. Willem Barents otkriva na novom putovanju Medvje?e ostrvo i Spitzberg


7/53

Evropljani. me?u kojima treba prije svega spomenuti Portugalce i pance, proirili su granice dotada poznatog svijeta i u nastanjenu zemlju uvrstili ameri?ki kontinet, velika vodena prostranstva Atlantika, Indijskog okeana i Pacifika. Promijenili su ekonomsku i politi?ku ravnoteu srednjovjekovnog svijeta i izazvali jaku struju nau?nih istraivanja. To je dovelo do dvostruke revolucije, renesanse i reformacije, koja je doprinijela da kraj XV stolje?a postane po?etak novog doba.

Uzroci velikih geografskih otkri?a su raznoliki. Mnoga velika putovanja mogu sepripisati radoznalosti geografa i istraiva?a, koja su se probudila intelektualnomrenesansom u Evropi XV stolje?a. Ipak, ?ini se da preovla?uju ekonomske pobude,kada je rije? o porijeklu ekspedicija. Moreplovci ili oni koji ih finansiraju,trae plemenite metale, i sve sirovine koje nedostaju prenaseljenoj Evropi (e?ernatrska, za?ini, pamu).Pretpostavke istraiva?kih putovanja. U svega nekoliko desetlje?a Portugalci i panci otvorili su morske putove u Ameriku, na Daleki istok i napokon oko svijeta. Me?u pretpostavkama koje su iberskim narodima s krajnjeg jugozapadnog ruba Europeomogu?ile taj svjetskohistorijski poduvat ?ini se da su posve posebnu ulogu igrali:Poloaj na AtIantiku. Portugalci, Katalonci, Baski i Kastiljci razvili su se u kasnom srednjem vijeku u izuzetno vjete pomorce i s vremenom nadmaili Engleze, Francuze i hanzeate. U?itelji su im bili Talijani, dijelom i Arapi. Pored prakti?kih i

skustava u pomorskoj plovidbi iberski su narodi u znatnoj mjeri stekli i potrebne nau?ne spoznaje. Vanjska trgovina s ostalom Europom dobrim se dijelom odvijalamorskim putem. Pored toga, Kastilcima i Aragoncima bila je potrebna mornarica za zatitu obala, koje su ugroavali Arapi (Mavari). Uslijed toga, kraljevi su sistenatski razvijali pomorstvo (na primjer - u 13. i 14. st. - Ferdinand Sveti, Alfons X., Santo N.) Kastilija je donijela zakone o pomorskom ratovanju, brodarenju ipomorskoj trgovini. Kastilci su bili na prvom mjestu ne samo u njegovanju nauti?kih znanosti (fizike, zemljopisa, kartografije) nego i u brodogradnji. Sjevernopanska brodogradilita uivala su me?unarodni ugled kako zbog brzine brodova to su seondje gradili tako i zbog njihove vrijednosti za plovidbu na oceanu.lznutra ?vrsto (ili o?ito sve ?vr?e) dravno ure?enje je doputalo politi?kim vodstvima kraljevina da se prihvataju velikih pomorskih poduhvataPrivredni motivi, posebno pomisao na toboe basnoslovna blaga lndije, davali su do

datne podstiicaje.Uslijed stoljetnog ratovanja s Mavarima odrao se ?vrst kriarski duh. On je dopunjavao pobude za prekomorske poduhvate. "Ideje kriarskih ratova za reconquistu podupirale su i ja?ale impulse nacionalne ekspanzije stvaraju?i onu mjeavinu religije,politike i privrede to je karakterizirala portugalsko i pansko osvajanje svijeta"(R. Konetzke). Uz te pretpostavke, prisutni istraiva?ki duh je dao li?nosti moreplovaca najve?e umije?e i izuzetnu hrabrost.U velika otkri?a polazi se sa atlantske obale i ide preko okeana. Za takvu plovidbu potrebna je druga?ija tehnika.Najnapredniji su pomorci sa Iberskog poluostva- Portugalci i panci, Oni imaju novi brod, karavelu, bolje prilago?enu za plovidbu okeanom. Koriste se i drugim tehni?kim sredstvima (kompas, astronomske tablice, astrolab - koji slui za odre?ivanje geografske irine...)

Prve ekspedicije su poduhvati Portugalaca, koji su traili mogu?nost za osvajanjeili za trgovinu na ostrvima i obali Zapadne Afrike. Nakon 1469. portugalski vladari staju na ?elo tog pokreta a glavni cilj postaje otkri?e pomorskog puta za Indiju. Plove?i duobale Afrike oni ?e oploviti taj dio svijeta. Bartolomeo Dijaz,poto je 1487. obiao krajnju junu ta?ku Afrike ( Rt bura, koji je kralj oau II nazvaRt dobre nade, ustanovio je da se obala povija prema sjeveroistoku. Portugalcisu pripremali putovanja dalje od Rta dobre nade, uprkos izjavama Kolumba da je plove?i na zapad stigao do Indije.Portualska flota sa 4 broda i 170 ljudfi povjerena je Vasku de Gama, koji je isplovio iz Lisabona 8. jula 1497 i krajem novembra preao Rt dobre nade a zatim plov


8/53

i duobale isto?ne Afrike do Kalkute, dje je stigao u maju 1498. Sa putovanja sevra?a u Lisabon u septembru 1499. Ste?eno iskustvo omogu?ilo je bra i sigurnija putovanja narednim ekspedicijama. Polaze?i iz Indije drugi Portugalci su upoznaliostali dio Azije. Dijego Lopez stie 1509. do Malake, koja ?e Antoniju i Francisku DAmbreu omou?iti da daleko na istoku na?u zemlju koja gaji za?ine- Molu?ki arhipelag. Portugalci se uglavnom posve?uju stvaranju veza sa azijskim dravama - Burmom, Sijamom, Kinom i Japanom.

Otkri?a panaca

Oko 1480. Kristofor Kolumbo i njegov brat Bartolomeu predlau da se otvori put zaAziju preko zapada, ali su kraljevi Velike Britanije, Francuske i Portugala odbili tu ideju. Poto su najzad ubijedili Katalonsku kraljicu Izabelu, i sa njom potpisuju ?udan ugovor- istraiva? ?e biti admiral, vicekralj i guverner svih zemaljakoje otkrije. i tamo ?e primati desetinu kraljevih prihoda u poljoprivrednim proizvodima i rudnom blagu.Za Kolumba se kae da, kada je poao nije znao gdje ide, kada je putovao nije znao gdje je, a kada se vratio nije znao gdje je bio.Brodovlasnici iz Palosa tri brata Pinson pomau Kolumbu da opremi tri mala brodaSanta Mariju, Pintu i Ninju i on polazi sa 120 ljudi 3. avgusta 1492. Najprijedolazi do Kanarskih a zatim do Bahamskih ostrva. Kolumbo ?e stalno misliti da senalazi u Kitaju (Kini) i Cipangu (Japanu). Trae?i te zemlje on otkriva u oktobruKubu, a u decembru Haiti. Sredinom 1493. vra?a se u Palos, gdje je trijumfalnodo?ekan.

Kolumbova otkri?a dovela su do problema u politi?kim odnosima sa Portugalom, koji je smatrao da ima neosporno pravo na novootkrivene zemlje na Atlanskom okeanu,to panci naravno nisu mogli da prihvate. Ipak, sporazumom iz 1493 paniji su u Novom svijetu pripale sve zemlje zapadno od linije utvr?ene na 100 milja zapadno odAzorskih i Kapverdskih ostrva, a Portugalu zemlje isto?no od te linije. Novim sporazumomm iz 1499. godine ta linija je pomjerena 270 milja prema zapadu. Iako Engleska i Francuska nisu priznale taj sporazum to nije sprje?avalo panski i portugalski kolonijalni monopol narednih 100 godina, zahvaljuju?im njihovoj vojnoj i pomorskoj nadmo?i. Sporazum iz 1499. bi?e dopunjen 1529. godine sporazumom u Saragosi, kada su se dvije zemlje dogovorile o jojednoj liniji razgrani?enja, ovogputa preko Tihog okeana. panija se odrekla zahtjeva u Africi i Aziji, dok je Portugal prihvatio da sve budu panska sfera utjecaja.Drugo putovanje poduzeto 1493.-1496. bilo je kolonizatorski pohod sa 17 brodova

i 1500 ljudi. Poavi iz Kadisa septembra 1493. Kolumbo u novembru otkriva Male Antile. Poto je otkrio Portoriko, Jamajku, ponovo je plovio duKube.Kolumbo plovi od Hondurasa do Paname po strahovitoj oluji, primoran da se nasu?e na Jamajci. Po povratku u paniju u novembru 1504. saznaje za smrt svoje zatitnice kraljice Izabele i do svoje smrti 8 maja 1506.) izloen je loim postupcima kraljaFerdinanda koji ho?e da jeftino od njega otkupi njegove titule i povlastice.Novi svijet slu?ajno dobiva ime Ameriga Vespu?ija, jednog firentinskog putnika, trgovca. Zainteresiran njegovim pri?ama, njema?ki kartoraf Martin Valdzemilerdaje brazilskoj obali koju je posjetio ovaj Talijan, ime Amerika. koje se zatimprenosi na sve zemlje zapadno od starog svijeta.

Stanovnici Amerike, kojih je tada bilo oko 30 miliona, pokleknut ?e prednapadima nekoliko hiljada panaca. Ameroindi su u pogledu tehnike znatno zaostajali za Evropljanima. Despotski eksploatisane mase stanovnitva mogle su da proizved

u umjetni?ka remek djela, ali je ratnik joraspolagao samo sa strelom i kamenim ,buzdovanom. Predkolumbovska civilizacija nije joznala za gvode, a metale koristi samo za izradu nakita. Za to?ak se jonezna, ?ovjek je glavni izvor energije. Ameroinde ?e prestraiti vatreno oruje, konji i oklopi panaca. Oni su se nalazili u fazikoju je Evropa prola prije tri ili ?etiri milenija.panci su pokazali fizi?ku snagu i nimalo obi?ni ljudski karakter. U Antilima oninailaze na divljake, ljudodere. Haiti, koji Kolumbo naziva Hispanjola, je prvi osvojen a zatim je doao red 1509. na Portoriko. i 1511-1512 na Kubu. Uro?enici, gonjeni i hvatani da bi bili prodati kao robovi, pruaju otpor. panci uz pomo? divljihpasa masakriraju zarobljenike, ili ih tjeraju u smrt nezdravim radom u rudnicim


9/53

a zlata. Antili su uskoro opustjeli a na najve?im ostrvima panci podiu plantae e?ene trske.Plove?i duobale kontinenta 1517-1518 panci su otkrili jednu veliku civilizaciju uopadanju, civilizaciju Maja, ?iji se pripadnici pred njima povla?e u u dunglu ipruaju otpor.Nakon toga otkriveno je veliko carstvo Acteka, koje privla?i konkistadore. ErnanKortez najve?i je me?u panskim osvaja?ima.On najprije zarobljava Acte?kog poglavicu Montesumu, a zatim osvaja jedan za drugim gradove, i prisiljava Acteke na kapitulaciju.Nakon toga panci proiruju svoju dominaciju na juni Meksiko.Osvajanje Perua, koje je ilo bre nego osvajanjee Meksika, dokaz je slabosti ameroidnih carstava.Kortesovo osvajanje te velike drave pra?eno je istraivanjima susjednih oblasti (sjevernog Meksika, Gvatemale, Hondurasa, i zapadne obale Sjeverne Amerike). Snovio zlatnim gradovima odvla?e panske osvaja?e u nepristupa?ne zone sa divljim stanovnitvom. Po?ev od Floride, koju je otkrio Huan Ponse de Leon 1513, Panfilo de Narvaes stie do Misisipija, gdje je njegova ekspedicija unitena 1529.Osvajanje azte?kih posjeda isto je kao i osvajanje Perua. Francisko Pisar i Dijego de Almagro ispituju 1526-1527. prema jugu pacifi?ku obalu i prikupljaju obavjetenja koja ?e im omogu?iti osvajanje carstva Perua 1531.-1535. nakon propasti carstva Inka Almagro otkriva ?ile (1535-1536.) Doavi iz Perua, Pisarove ?ete susre?u u Kolumbiji pance, i upu?uje se tada u Amazoniju.Atlantska obala, juno od ekvatora, nije predstavljala vanu zonu za plovidbu. Tek 1500. godine flota Pedra Alvaresa Kabrala zvani?no uzima ovaj posjed. Narednih go

dina Portugalci izvi?aju obalu (budu?i Brazil), koja je njima odre?ena po ugovoru u Tordesiljasu iz 1494. kojim je svijet podjeljen izme?u Kastiljaca i Portualaca po meridijanu koji prolazi oko 47 stepeni zapadne duine.Najzad je jedan Portugalac rijeio problem u korist Kastilje. Fernando Magelan, koji prelazi u slubu Karla V dobio je 5 brodova da ostvari svoj plan. Poavi iz Sanlukara 20. septembra 1519. plovi duobala June Amerike sve dok na jugu nije zavladala zima, koja ga je primorala da prezimi u Patagoniji. Otkrivi moreuz koji je dobio njeovo ime, i izbija na more koje dobiva ime Pacifik. U martu 1521. Magelan stie do Filipina, gdje je ubijen kada se umjeao u sva?u uro?enika. Ostaci njegove posade idu do Molu?kih ostrva i vra?aju se u Sanlukar 6 aprila 1522 sa 533 kvintala za?ina.To prvo putovanje oko svijeta trajalo je oko tri godine i sa njega se od 265 ljudi vratilo samo 18. Magelan je svojim putovanjem dokazao da je zemlja okrugla i

prvi je obiljeio kontinente i okeane na povrini zemljine kugle.Prva otkri?a, istraivanja i osvajanja podru?ja Sjeverne Amerike po?eli su Englezi. Trae?i sjeverozapadni i sjeveroisto?ni prolaz za Indiju, engleski moreplovci Vilebi i ?anselor oplovili su 1553. Sjeverni rt i stigli do Arhangelska. Krajem XVI stolje?a Dejvis je otkrio prolaz koji je dobio ime po njemu. Hemrej Gilbert jeosnovao je 1583. godine koloniju Nju Faunlend a 1607. godine na obali Virdinijeiskrcali su se prvi prvi engleski kolonisti. U istraivanju sjeverozapadnog prolaza Henri Hadson je je 1610. prodro do zaliva koji je dobio ime po njemu. Engleskikolonisti u Sjevernoj Americi osnivaju svoj prvi grad Dejmstaun, koji je do 1619. godine imao oko 2.000 stanovnika. Svoju koloniju oni nazivaju Nova Engleska. Obale Grenlanda po?inju se intenzivnije istraivati i naseljavati tek u XVIII stolje?u.

Najmasovnija je bila engleska kolonizacija Sjeverne Amerike. Engleske kolon

ije su 1624. godine imale preko 24.000 bijelih doseljenika To nije bio samo po?etak engleske kolonizacije ve? i po?etak ra?anja nove sjevernoameri?ke nacije. Koloniste su uglavnom ?inili engleski kmetovi, koje su feudalci otjerali s njihovih imanja da bi svoj posjed pretvarali u panjake (proces ogra?ivanja). Veliki broj doseljenika ?inili su puritanci, pripadnici progonjene vjerske sekte.Kolonizaciju Sjeverne Amerike Englezi su vrili preko velikih kompanija, koje su od kralja kupovale pravo da osnivaju kolonije, dijele zemlju i i koriste se njenim bogatstvima, kao i davanjem zemlje na poklon pojedinim plemi?ima. Na taj na?inengleske kolonije u Sjevernoj Americi brzo su se irile. Do sredine XVII stolje?aobrazovano je 13 engleskih kolonija u kojima je uspostavljen sistem kolonijane


10/53

vladavine na ?elu sa guvernerom.Koriste?i se brojno?u svojih doseljenika i ja?anjem svojih kolonija, Engleska jeposlije potiskivanja Nizozemske iz Sjeverne Amerike po?ela da potiskuje i Francusku. Do sukoba njihovih interesa dolo je zbog trgovine krznima i ribarenja u podru?jima Nove kotske i Njufaundlenda. Ti sukobi poja?ali su i sporovi oko bogatih ostrva Zapadne Indije, a kasnije i borba za prevlast na moru. U Sedmogodinjem kolonijalnom ratu (1756.-1763.) Britanije sa panijom Francuskom i ratu 1778-1783. saNizozemskom Velika Britanija je zauzela Novu kotsku, Kanadu, Luizijanu i Floridu.Sredinom XVIII stolje?a britanske kolonije u Sjevernoj Americi bile su podijeljene (u ekonomskom pogledu) u tri grupekolonije Nova Engleska zahvatale su podru?ja manjih zemljinih posjeda sjeverno odrijeke Hadsonsrednje kolonije, s ogromnim poljoprivrednim posjedima i malim farmama ijune kolonije, u kojima su bile razvijene velike plantae sa robovskim radom crnaca. Sve britanske kolonije u Sjevernoj Americi ostvarile su do tada svoju samoupravu a poto su teile ve?oj ekonomskoj i politi?koj nezavisnosti od Velike Britanije.U XVIII stolje?u od svojih kolonija u Junoj Americi panci su stvorili tri vicekraljevstva: Peru, koji je obuhvatao dananju teritoriju Perua i ?ilea, Novu Granadu (osnovanu 1739. koja obuhvata podru?je dananje Kolumbije, Paname, Venecuele i Ekvadora), i Rio de la Plata, osnovano 1776. koja je obuhvatala dananje podru?je Urugvaja, Paragvaja, Bolivije i Argentine.Ova vicekraljevstva su bila podijeljena na na provincije, kojima su upravljali g

eneralni kapetani i namjesnici.Na podru?ju pod vla?u panije bilo je oko 16 miliona stanovnika, od ?ega polovina Indijanaca, dok su ostali bili melezi, crnci i kreolci (tj. bijeli domoroci).Portugalu je pripadao Brazil, sa oko 3 miliona stanovnika, i juni dio Argentine.

Drutveno ekonomski odnosi u panskim kolonijama zasnivali su se feudalizmu, sa specifi?nim uvjetima kolonijalnog ropstva. Zemljoradnja je bila glavno zanimanje, anajve?i dio zemlje je pripadao kruni, crkvi i velikim posjednicima. Privreda senalazila u rukama kreolaca, a uprava u rukama ?inovnika upu?enih iz metropole.Krupni monopolizam u trgovini, ekonomska i politi?ka pot?injenost sprje?avali suekonomski i politi?ki razvoj zemalja June Amerike.

Istovremeno na podru?ju Sjeverne Amerike svoje prve kolonije osnivaju Francuzi, Nizozemci i ve?ani.

Prvi pokuaji Francuza aka Kartjea 1535. i 1541. da u?vrsti francuske pozicije u Kanadi nisu uspjeli. Ipak, Francuzi 1605. osnivaju u Kanadi svoje prve kolonije Kebek (danas Kvebek), nazvan Nova Francuska, a u Novoj kotskoj Port Rojal, danas Anapolis.Nizozemci su 1609. godine prodrli u dolinu rijeke Hadson. Poto su osnovali koloniju Nova Nizozemska sa gradom Novi Amsterdam, nastavili su 1620. da se u?vr?uju napodru?ju June Amerike gdje su zaposjeli Gvajanu i neke od Antilskih ostrva dok su u Brazilu 1624. zauzeli Baiju 1630.. Pernabuko a zatim i Maranjan. Kolonijalnaekspanzija Nizozemaca zaustavljena je englesko-nizozemskim ratovima nakon kojihje Nizozemska morala Englezima prepustiti prekomorske trgovine u kolonijama. Mirom u Bredi 1667. Nova Nizozemska je prela pod Englesku vlast. Tako je Engleskaimala u svom posjedu svu obalu Sjeverne Amerike, od panske Floride do francuske Kanade. Da bi osigurali nesmetanu eksploataciju prirodnih bogatstava u kolonijama

i o?uvale monopol u trgovini sa njima Engleska i panija su u periodu od 1587-1763. me?usobno vodile niz pomorskih ratova. panija je odstranjena kao protivnik Engleske. Dalja borba za kolonije i prevlast na moru odvijala se izme?u Engleske iFrancuske.Francuzi su sporo naseljavali svoju koloniju u Kanadi. Do 1642. imali su 200, oko 1660 2.000, a 1680. oko 20.000 doseljenika. Prodor Francuza dolinom sv. Lorensa u unutranjost prema zapadu, zauzimanje zemlje i lovita nailazili su na snaan otpor indijanskih plemena, naro?ito Irokvoja, koji su nekoliko decenija vodili teke borbe sa francuskim kolonizatorima. Dominacija Francuske iri se do Velikih jezeraa zatim dolinom Misisipija sve do Meksi?kog zaliva.


11/53

Francuski sistem koji je preuzet iz metropole nije pozitivno djelovao na kolonijalni razvoj u Kanadi. Nedostajale su snage na moru da bi se zatitile kolonije a feudalni sistem koji je preuzet iz metropole nije privla?io emigrante. Za borbu protiv domorodaca postojao je milicijski sistem, a kasnije su uspostavljenei jedinice regularne armije i kolonijalne trupe.

Prilike u Europi u doba otkri?a

S Magellanovom ekspedicijom bilo je zavreno najvanije razdoblje otkri?a: od tada vie nije bilo nikakve sumnje da Kolumbo nije otkrio Indiju (kako je to on vjerovaovaljda sve do svoje smrti), nego novi kontinent, niti je bilo ikakve sumnje dase izme?u tog kontinenta i Isto?ne Azije nalazi veliko svjetsko more Tihi ocean,i da Zemlja ima oblik kugle pa se moe oploviti.S istraivanjima i osvajanjima na zapadnoj hemisferi panija je postala mati?nom zemljom silnog imperija, ali to ju je opteretilo i golemim zada?ama. Na vojnom, administrativnom, privrednom, kolonizatorskom i misionarskom polju, panci su ulagaliu Novi svijet velike snage. To se zbivalo upravo u onom povijesnom trenutku kadse panija vinula do vode?e vojne i politi?ke sile u Europi i kad je neprestano ratovala s Francuskom; zatim u onom historijskom razdoblju kad je panski kralj Karlo Habsburki postao, kao rimski car, vrhovnim poglavarom Njema?ke i dospio u estoke rasprave s njema?kim dravnim knezovima, s protestantizmom i papinstvom. Vazda nam valja imati na umu tu kompleksnu situaciju, elimo li razumjeti politiku KarlaV.

panska Amerika u 16. stolje?uKarakter panske conouiste.Pod?injavanje indijanskih kraljevina, pa i pansko prisvajanje zemalja uop?e, dostiglo je svoje granice ve? u 16. stolje?u, pa se to posjedovno stanje, izuzevi periferne gubitke, odralo sve do kraja kolonijalnog razdoblja. Priobalne atlantske zemlje, nadasve Engleska, nisu primijetile kako je taj posjed u vojnom pogledu zapravo slab, iako su to potvr?ivali uspjeni prepadi flibustjera (gusara).Dovoljno smo govorili o razli?itim ciljevima to su se udruivali u "conquisti": o elji dinastije da proiri svoju vlast, o javnom i privatnom izrabljiva?kom interesui o pravoj vjerskoj gorljivosti. Ve? je bula pape Aleksandra VI. iz 1493. nalagala kastilijskom vladarskom paru da se brine za uro?enike i njihovo obra?enje. Pritube redovnika urodile su jednom tako neobi?nom odredbom kao to je "requerimiento", to jest uputa da se prije nasilnih postupaka uro?enicima pro?ita spis u kojem

u se izlagalo kako je papa njihovu zemlju poklonio (prenio vlasnitvo nad njom u obliku ugovomog lena) i koji je uro?enike pozivao da se pokore. Spor oko pravne podloge panskih prisvajanja, koji je bio pokrenuo kasni skolastik Francisco de Vitoria zajedno s drugim dominikancima (najpoznatiji me?u njima bio je Bartolome de Las Casas), nije, dakako, doveo do toga da bi katoli?ka kruna napustila svojeposjede. Ali ona je ve? u prvoj polovini 16. st. donijela norme, jedinstvene u povijesti kolonijalnih sila, koje su postale sastavnim dijelom kolonijalnog zakonodavstva. "Leyenda negra" (Cma legenda) optuuje pance da su Indijance u masama ubijali, mu?ili i silovali, da su ?ak usmr?ivali njihove plemenite kraljeve: no u pogledu "plemenitih" vladara ne smijemo zaboraviti da su i oni sami bili samo vladari, koji se nisu ustru?avali ute?i ubojstvima kad je bila u pitanju njihova vlast.

Pitanja stanovnitva.

Broj stanovnika pretkolumbovske Amerike mnogostruko se precjenjivao. A. Rosenblat kriti?ki je odredio taj broj s 13 milijuna, to je moda premalo. Gusto?a stanovnitva kretala se izme?u krajnosti, a kulturna je razina sezala od kamenodobnih skuplja?a i lovaca do gospodskih kultura staroga vijeka.Broj europskih doseljenika nije poznat. Useljavati su se smjeli jedino panci, Mavarima i Jevrejima to je bilo zabranjeno, to ne zna?i da se i oni nisu ubacivali,ali njih je inkvizicija progonila jednako kao i doma?e "novokr?ane". Isprva je, razumije se, dolazilo manje ena nego mukaraca, ali su vlasti ubrzo po?ele nastojati


12/53

da u Ameriku stigne to vie neudanih ena. U prvo vrijeme najvie je doseljenika biloiz Andaluzije, Estramadure i Kastilije, ali su se njima ubrzo pridruili i Baski.Kolonisti su potjecali iz najrazli?itijih slojeva stanovnitva. Ali "nijedno naselje u panskoj Americi ne potje?e od kanjeni?ke kolonije" (R. Konetzke). Me?u prvimkolonistima na?i ?emo vojnike iz europskih ratova, osiromaene plemi?e, pustolovei trgovce, ali manje obrtnika i seljaka. Kruna nije nikada namjeravala pomo?i seljacima bez zemlje tako to bi njima omogu?ila da se isele; naprotiv, panci se u svojoj samosvijesti jos i danas ponose kako su u zemiji Indijanaca utemeljili gradsku kulturu; u tomu je i razlika izmedu panskog i portugalskog oblika osvajanja.Budu?i da se stanovnitvo zapadnoindijskih ostrva (Antila) naglo smanjilo, a i zbog oslabjelih Indijanaca (kvalitativna pothranjenost!) , biskup Bartolome de LasCasas ve? je rano zagovarao uvoz crna?kih robova. Izvoz robova iz Zapadne Afrike, koji je po?ivao na portugalskom ulovu ljudi, bio je dravni monopol Kastilije. U16. st. bilo je uvezeno oko 900. 000 Crnaca koji su radili ponajvie u poljoprivredi u suptropskim i tropskim predjelima, ne dakle u oblastima visokih kultura.Ve? u rano doba panjolskog osvajanja pojavio se mesticitet, mijeanje panaca i Indijanaca, manje u legitimnim vezama nego onima vanbra?nim; pravi mjeoviti brak smiose sklapati od 1514. Nastao je i malobrojni sloj mulata, a neizbjeno je bilo i mijeanje izme?u Indijanaca i Crnaca.Starosjedila?ko stanovnitvo se u 16. st. smanjivalo neravnomjerno. Na Karipskim ostrvima ono je gotovo potpuno izumrlo, a najbolje se odralo u oblastima starih visokih kultura. Depopulaciju su uzrokovali ratovi i kazneni pohodi, prisilni radi nasilna seoba iz razasutih naselja i malih sela u "redukcije" (velika naselja t

o su se mogla nadzirati); ali ne treba zaboraviti da se stanovnitvo smanjivalo iuslijed zaraznih bolesti.Ure?enje javne vlasti.U ustavnopravnom pogledu panska Amerika je bila od po?etka dio panske monarhije, ane kolonija. Stoga su tu vrijedili isti zakoni kao i u paniji, pa su Indijanci bili slobodni podanici krune jednako kao i panci. Ubrzo se pokazalo da je potrebnacentralna vlast. U Sevilli je 1503. bila osnovana "Casa de la Contratacion", koja je upravljala brodskim i robnim prometom, a tako?er kretanjem iseljenika i kraljevskim pri- hodima. Luci Seville, jedinoj koja je smjela poslovati s Amerikom, pridruio se 1535. i Cadiz. Za poslove uprave i pravosu?a u Americi bilo je 1524. osnovano "Kraljevsko vije?e za Indiju", isprva bez stalnog sjedita, ali je onou ?itavom 16. st. ostalo jedino sredinje tijelo nadleno za Ameriku.S istraiva?kim i osvaja?kim pohodima na americkom tlu pojavili su se i guverneri

pojedinih pokrajina, isprva nasljedni, ali su se oni ubrzo po?eli imenovati na odre?eno vrijeme. Na dnevnom su redu bili njihovi me?usobni sukobi oko geografskinejasno razgrani?enih podru?ja vlasti. Ujedinjenjem Karipskih otoka, otkrivenihdijelova Sjeverne Amerike, Kube i Srednje Amerike, bila je 1535. stvorena potkraljevina "Nueva Espana(Nova panija na ?elu s potkraljem koji se mogao opozvati ibio je duan potovati upute iz panije. Zatim je 1543. nastala potkraljevina Peru kojoj je pripadala panska Juna Amerika (osim dananje Venezuele, ali uklju?ivi Panamu)Uz potkralja prve su po rangu bile prijanje kolegijalne vlasti, audiencias, u Santo Domingu, Meksiku, Guadalajari i Gvatemali, u Panami, Limi i Bogoti; one su stajale na braniku "modeme drave koja po?iva na ustanovama, nasuprot feudalizmu" (R. Konetzke). Brojne gradske op?ine, osnovane prema panjolskom uzoru, vodila su gradska vije?a ("cabildo), po dva gradona?elnika ("alcaldi) i mnogobrojni savjetnici ("regidores). Pored kompliciranog sistema imenovanja, izbora i kooptiranja funk

cionera, njihov je ugled knjilo i to to se ve?ina mjesta mogla dati u nasljedstvoili prodati.Odgovornost funkcionara suavao je i nadzor kraljevskog "corregidora" koji je predsjedavao sjednicama. Nije, me?utim, istina da su sva mjesta u upravi bila rezervirana za Europljane.Udio gra?anstva u upravi bio je razmjerno malen. Utoliko su se vie morali do pojedinosti razra?ivati dravni propisi u svim ob/astima. Obimnom zakonodavstvu - prije svega u vidu takozvanih "Reales Cedulas (koje su u slu?aju kolizije imale prednost pred zakonima Kastilije to su u na?elu vrijedili i za Ameriku) - pridruivali su se mnogobrojni propisi potkraljeva, guvernera, audijencija i cabilda. Protutez


13/53

u zloupotrebama i samovolji tvorila je ustanova "residencije, to jest istranog postupka na zahtjev pretpostavljenog organa, a dok je postupak trajao, slubenik podistragom nije smio napustiti mjesto slubovanja. Obilato se iskoritavalo i pravo svakog podanika da svoju pritubu uputi neposredno kralju.Redovnici i svjetovno sve?enstvo.Zategnutim odnosima izmedu potkraljeva i audijencija pridruivala se i saradnja ali i suparnitvo izme?u dravne vlasti i Crkve; Crkva se dijelila na svjetovno sve?enstvo, redove i inkviziciju, koji su se me?usobno katkada slagali, a katkada gloili. Blizak odnos izmedu Crkve i drave u prekomorskim zemljama utemeljio se ve? 1493., po nalogu pape. Drava je dobila pravo da ubire desetinu za podizanje i opremanje crkava (njih je oko 1600. bilo u kolonijama oko 400); Ona je, zatim, smjelaimenovati 0upnike s lista koje su podnosili biskupi. Drava je davala redovnicima doputenja za odlazak u prekomorske zemlje i ovjeravala broj potrebnih misionara. Ona je dijelila i biskupije. Zabranila je rad apostolskih nuncija i nadzirala jepismene veze klera i redova s Rimom, izricala tako?er disciplinske kazne, a duhovno je sudstvo suzila.U drugu ruku drava je Crkvi preputala zemljine posjede u kolonijama, i udio u desetini. Unato? suprotnim propisima, nije se moglo sprije?iti da redovi pove?avaju svoje posjede. I privredni pothvati isusovaca temeljili su se na prostranim imanjima, dok su ostali redovi naj?e?e davali svoja zemljita u zakup, a svjetovni je kler ulagao svoje nov?ane prihode uglavnom u hipoteke.Me?u uspjehe svjetovnog sve?enstva i redovnika valja ubrojiti. rano i "djelotvornopokrtavanje. Iz njega je ubrzo proizala vjerska mjeavina, karakteristi?na za indjanske mase joi danas. Uro?enici su stare kultne obrede pretvorili u nove sakram

ente, a umjesto da se s brojnim molbama obra?aju mnogim boanstvima, molili su sejednako mnogobrojnim svecima. Mnogo staroga nalo je svoje analogije u novoj vjeri: ispovijed je bila u Meksiku i Peruu uobi?ajena odavna, a mnotvo viih bi?a predodba je koju su Indijanci dobra poznavali odvajkada.Ali povrh duobrizni?kih poslova Crkva se bavila i zada?ama koje bismo danas nazvali socijalnim radom (bolnice) i odgojem (kole). Od vremena Bartolomea de Las Casas, moralna shva?anja redova utjecala su i na zakonodavstvo o Indijancima.Privredni razvoj i drutveno ure?enjeele?i dati zauzetoj zemlji urbani karakter, panci su isprva, iako se to kasnije moralo ublaiti, predvidjeli da Indijanci koji rade za njih stanuju u zatvorenim gradskim ?etvrtima. Gradovi su se podizali prema unaprijed zadanom planu, s trgom usreditu i ulicama to su se sjekle pod pravim uglom. Novi stanovnici dobivali su ne samo gradilita nego i oranice i udaljene livade, to se isprva nije smjelo otu?iv

ati, ali je ipak ubrzo postalo predmetom trgovanja. U tomu je bio jedan od ranihkorijena veleposjeda, koje su vlasnici op?enito davali u zakup; velika gospodarstva sastojala su se mahom od plantaa s monokulturom. Grad je dakle u sebi okupljao zemljoposjednike, on je svagda nuno bio i trgovitem, ali ponajmanje zanatskim sreditem, izuzmemo li rudarska mjesta, me?u kojima valja spomenuti bolivijski gradsrebra Potosi.Privreda je u osnovi mogla funkcionirati samo uz uvjet da se po?ne iskoritavati indijanska radna snaga. Najblie duhu vremena bilo je u po?etku conquiste porobljavanje, koje se u paniji bilo uobi?ajilo u ratovima protiv Mavara. Izvoz indijanskih robova u Europu bio je zakonom zabranjen ve? od 1500., ali nije bilo zabranjeno i samo ropstvo. Ipak, ono se ubrzo zakonski ograni?ilo samo na odre?ene slu?ajeve. Tako su se Indijanci porobljavali i dalje, sve do kona?ne zakonske zabrane("Nuevas Leyes") 1542. godine. panci su se proslavili i time to su zarana uveli zat

itno radno zakonodavstvo, zabranili su, na primjer, dje?ji rad i no?ni rad ena. Tako su oni ostvarili u ranom 16. st. ideje koje su se drugdje dijelom provodiletek u 18. i ?ak u 19. st. Crnci dodue nisu bili u jednakom poloaju, kao i slobodninajamni radnici, a isto tako ne treba negirati da su indijanski poljoprivredniradnici bili zapravo prisilno vezani uz zemlju. Radna snaga za rudnike uspjeno seregrutirala jedino nasilnim mjerama.Ali dobrovoljne radne snage nije bilo dovoljno ni za poljoprivredu, pa su vlastiizmislile "repar- timiento", to jest odredbu da kasiki (plemenski ili seoski poglavice) osiguravaju odre?eni broj poljoprivrednih radnika, dakako uz nadnicu iprehranu. Snabdijevanje imanja radnom snagom to se njima dodjeljivala, a zvala se


14/53

tako?er "en-comienda", izazvala je, me?utim, ve? u ranom 16. st. rasprave. Umjesto te opskrbe, kruna je kasnije ustupila veleposjednicima svoj udio u prinosu,uz obavezu da oni Indijance tite i brinu se za njihov vjerski ivot. S prenosom "en- comiende" nipoto se nisu davala i suverena prava, NPR. pravo sudovanja.Privredno zbivanje teklo je u suradnji ali i u sukobima izme?u privatne inicijative i ulaganja s jedne, i dravnog zakonodavstva i kontrole s druge strane. Ne moese kazati da se kruna trudila kako bi stekla razumijevanje podanika za svoje privredne probleme. Ona je ostajala pri fiskalnim mjerama i nadasve je pazila na zlato i srebro kao krunski prihod. Eksploatacija je, me?utim, bila u privatnim rukama. Kruni je pritjecala petina svih prihoda. Jedini dravni pogon bili su rudniciive Huancavelica u Peruu, otkriveni 1563. Kako bi se rudarstvo unaprijedilo, ve?su se u 16. st. zapoljavali njema?ki rudari.Ameri?ka se poljoprivreda obogatila prije svega u oblasti sto?arstva, budu?i dasu se iz Starog svijeta uvezla goveda, pa ovca, svinja, koza, magarac i konj. Indijanci su, naprotiv, vrlo sporo prihva?ali uvezene itarice. Bez obzira na otporu mati?noj zemlji, vrlo se rano razvilo i vinogradarstvo, osobito u ?ileu i Peruu. Na bazi e?erne trske, koju je bio uvezao ve? Kolumbo, nastali su ?itavi veleposjedi. Plantano su se sadile i doma?e biljke - duhan i kakao; tu je otprije biloi pamuka, dok je kava uvezena tek kasnije iz Etiopije.Zanatstvo nije dralo korak s razvojem poljoprivrede. Kao dalja prerada poljoprivrednih proizvoda bilo je dodue poznato koarstvo, pa tkanje pamuka i vune u Peruu imanufaktura svile u Meksiku, a bilo je i brodogradilita (prvo je nastalo u Gvatemali).lzuzmemo li trgovanje crna?kim robovima i ivom, trgovina izmedu panije i Amerike,

koju je nadzirala "Casa de la Contratacin", takoder je bila u privatnim rukama. Sredinom 16. st. morao se stvoriti obrambeni sistem ratnih brodova radi pratnje trgova?kog brodovlja, okupljenog u konvoje, preko Atlantika u oba smjera. Pri tome se, prema odredbi krune, ?itav promet izme?u mati?ne zemlje i June Amerike odvijao preko Paname. Ali ne valja upravo sve interpretirati pozivaju?i se na propise - jer pri svakom trgova?kom poslovanju uvijek je vec zarana igralo neku ulogui krijum?arenje.U stalekoj podjeli neslobodni su se Crnci nalazili na joniem stepenu nego masa gradskih i poljoprivrednih nadni?ara. Trgovci, zanatlije, i pripadnici slobodnih zanimanja ?inili su bjela?ki srednji stale. Nad njima se uzdizao tanak gomji sloj veleposjednika ("encomendero- sa", kojih je oko 1600. bilo blizu 4000 od ukupno 160000 panaca), pa veletrgovci i vrhovi ?inovnitva i klera. Imetak je bio, vie negou paniji faktorom drutvene mobilnosti, iako novac i posjed nisu postali jedino mje

rilo ugleda.Humanizam u panskoj Americi. Bilo bi jednako jednostrano etiketirati drutvene odnose u panskoj Americi jedino kao vladavinu feudalizma, kao i proglasiti da su svidoma?i podanici bili nepismeni. Osobito su crkveni redovi zarana po?eli osnivati kole, tako ve? 1522. u Meksiku gdje je bilo ?ak djevoja?kih kola doma?inskog smjera. Visoke kole u Limi i Meksiku, osnovane poslije svojega prete?e u Santo Domingu (1538), pretvorile su se ve? 1551. u prva sveu?ilita Novoga svijeta. Ona su seisprva duhovno oblikovala pod utjecajem kasne panske skolastike, ali su u punojmjeri bila uskla?ena sa stupnjem suvremenog obrazovnog stanja u mati?noj zemlji,kako u renesansi tako i kasnije, u doba prosvjetiteljstva. Obje visoke kole imale su katedre za domoroda?ke jezike. Ne zanemaruju?i prirodoznanstvene struke, opirno se studirala stara povijest, jezici i kultura. To se odrazilo u jedinstvenojliteraturi to je punila arhive i biblioteke, a pored sve?enika i pravnika nju su

stvarali i umjeni vojnici, poput Pedra de Cieza de Len, koji je 1548. napisao prvi putopis zapadnog dijela June Amerike.Toj elji za znanjem zahvaljujemo i sastavke na jezicima uro?enika; me?u kojima valja istaknuti kao primjer sabrane azte?ke tekstove Bemardina de Sahagna. Njema?kitampar Johann Cromberger osnovao je 1539. tampariju u Meksiku, a ona u Limi razvila je 1584. godine zavidnu djelatnost i takmi?ila se sa tampanim stvarima to su dolazile iz Europe. U privatnim bibliotekama Meksika i Perua nalazila su se najvrednija djela europskog porijekla, koja je obrazovani gomji sloj uvozio jednako kao i umjetnine i antikvitete.Prvi umjetn?ki stil Zapada koji se uveo u Americi pripada najkasnijoj gotici; to


15/53

je onaj u Meksiku. Zatim se ire prihva?ala renesansa, a ponajvisbarok, koji se (to se upadljivo isti?e u tzv. herrera stilu) na osebujan na?in spojio sa stilskimtradicijama Indijanaca. U tafelajnom slikarstvu valja podsjetiti na "kolu iz Cuzca" s njezinim zlatnim akcentima na tamnoj pozadini. U svim likovnim umjetnostima, uklju?ivi fasadne ukrase i najrazli?itije umjetni?ke obrte, indijansko je umije?e steklo iroko polje rada.

Rezultati i posljedice geografskih otkri?aPosljedice velikih geografskih otkri?aPromjena demografske slike svijetarazmjena proizvoda ( duhan, opijum, za?ini, drago kamenje, krompir,- REVOLUCIJA REVOLUCIJA CIJENA

U paniji od 1518. a u Francuskoj od 1524. naglo po?inje rast cijena. Dokpanci i Portugalci plove morima ili prolaze Amerikom, panija i Portugal, lieni radne snage, pozivaju strance, posebno Francuze, koji kao rezultat svoga boravka odnose dio novca i na taj na?in se dio zlata iz srebra iri po cijeloj Evropi. Dolazi do poskupljenja ivota, to zabrinjava savremenike. an Boden, u svom djelu odgovorna paradokse daje odovor koji prihvata ve?ina histori?ara- priliv zlata iz srebra u Evropu, siromanu u nov?anim zalihama, izaziva inflaciju. Evropljani donose 226 tona zlata i 1600 t. srebra. Od 1520 do 1560. cijene su se udvostru?ile, veliki dio plemenitih metala odlazi da bi izravnao negativne bilanse u Aziji. Skok cijena moe se pripisati poja?anoj brzini prometa novca i djelatnosti velike trgovine, koja zloupotrebljava svoj monopolisti?ki poloaj.

Ekonomske promjeneirenje kapitalisti?kog trita pretvorilo je zemaljsku kuglu u jednu cjelinui obuhvatilo svijet pod jedinstvenim modelom. .

Tri su stvari utjecale na promjenu ekonomske drutvene strukture-- sve ve?- i zna?- aj grada- sve iri uzajamni promet Evrope-Azije-Amerike- sve ja?- a tendencija da se tekovine znanosti primjenjuju u industriji, trgovini i poljoprivredi

Humanizam i renesansaRije? renesansa moe se tuma?iti na vie na?ina. U osnovi ona ozna?ava preporod iliponovno ro?enje, ali se upotrebljava i za ozna?avanje vremenskog perioda XV i XVI stolje?a, kao i za pokret u knjievnosti, nauci i umjetnosti. Rije? renesans (fr.) prvi jer upotrijebio u XVIII stolje?u Volter a moda i il Misle. Njen talijanski

oblik rinascita moe se na?i oko 1550. godine u djelu talijanskog histori?ara umjetnosti ?or?a Vazarija. Ideja o kulturnom preporodu bila je prisutna kod nekih talijanskih autora jou XV pa i u XIV stolje?u. Tako je Boka?o sredinom XIV stolje?a hvalio slikara ?ota i pjesnika Dantea (druga pol. XIII i prva XIV st.), kao za?etnike neke vrste preporoda. Stoga kompletna renesansa obuhvata period od Dantea do ekspira. Ali njen ui dio je doba XV i XVI stolje?e ( to je rani quatro i kasni ?inque cento renesans. Razdoblje prije ovog naziva se predrenesansa a nakonnjega postrenesansa.Renesansa je jedna epoha u kojoj ?ovjek otkriva anti?ki svijet, spaja ga sa kr?anstvom i na taj na?in dobija novu umjetnost i nauku koja nema nita zajedni?ko sa a


16/53

ntikom. Me?utim danas se smatra da je renesansa ujedno bila i varka uma. Stvarnog preporoda nije bilo radilo se o ugledanju na prolost to je davalo podsticaj zastvaranje ne?eg novog, forma je dakle, bila anti?ka, a ono to je stvoreno, oblik,bilo je novo. Jednostavno re?eno, izvrena je emancipacija kulture i umjetnosti,ali ?e renesansa biti zna?ajna i u razvoju politi?kog oblika drave.

Renesansa se prvo javila u Italiji vjerovatno zbog jedinstvenih uvjeta koji su tamo postojali u srednjem vijeku. Oni su isklju?ivali strogu feudalnu monarhiju a uklju?ivali su vanost gradskog ivota (15 gradova su jezgro novih kulturnih potresa), prednost rimskog prava, iroku upotrebu latinskog jezika i oivljavanjemnogih anti?kih tvorevina. (geografska bliskost sa anti?kim svijetom). Centar razvoja renesanse u Italiji su bili gradovi. Njihov razvoj je tekao u kontinuitetujood rimskog perioda. To se naro?ito odnosi na gradove u sjevernoj Italiji: ?enovu, Veneciju i Firencu te donekle Napulj na jugu. I pored toga to se u njima raspravljalo o o ujuedinjenju Italije kao i problemu suvereniteta vrhovne vlasti me?u njima je postojalo stalno rivalstvo.Italija je kao oblast u nazatku, ali su njeni gradovi u usponu. Gradsko plemstvoje nefeudalnog tipa, jer iako ima svoju zemlju i svoje kmetove bavi se najvie trgovinom. Gra?anstvo je u za?etku a nasuprot njega je populo minuto , tj. mali narod- donje klase.Talijaski gradovi su imali svoje univerzitete. Pavija, Bolonja, Piza, Firenca. Bolonja je ?ak polovinu svoga godinjeg dohotka davala univerzitetu. Profesori su ivjeli zajedno sa studentima. Gradovi su dakle imali interesa za razvoj kulture inauke.

Talijanski gradovi su prvi na svijetu po?eli voditi brigu o svom jeziku.

Dante je svojom raspravom pisanom na talijanskom jeziku uveo toskanski jezik odnosno narje?je kao osnovu talijanskog knjievnog jezika. U to vrijeme se u Italijigovorilo na 15 razli?itih dijalekata sa oko 100 lokalnih govora. U Francuskoj se u to vrijeme doga?alo neto sli?no samo to je tamo Fransoa I odredio pariki govorza knjievni jezik. U Italiji se u vezi sa ovim po?inju otvarati i prve akadenijeza lingvistiku i filozofiju. U Firenci je 1583 oformljena Akademija de la kruscaAkademija mekinja, a cilj joj je bio da ?uva brano to je metafora za jezik, odnoso lijepe i pravilne rije?i. Ova akademija je 1612. u 4 toma tampala rje?nik talijanskog knjievnog jezika. I u Napulju je osnovana Akademija sa istim ciljem alisa smijenim imenom Akademija ljen?ina. Pored ovih Akademija obrazuju se i akademije za filozofiju. Prva je uspostavljena u Firenci i nju je vodio Marsilio Fi?ini a njen rad je bio zasnovan na neoplatonizmu. Naglaava se idejan o dravi kojom upravljaju u?eni ljudi, a to je savrena drava.

Po uzoru na ove oformljene su i akademije za matematiku i fiziku, astrologiju idr. poput onih u doba antike. 1400. god. prevedena je na talijanski jezik Ptolomejeva geografija. Metod kojim je ona pisana a to je iskustvo i promatranje i metod eksperimenta koji sve ve?i zna?aj dobiva sa pronalascima toga doba.Glavni uvjet za ovo je bio da se ?ovjek osje?a slobodnim, da nije vezan crkvenim dogmama.Zbog toga pojam renesanse se odnosi na cijeli ljudski ivot. ?ovjek prihvata slobodnije ponaanje, postaje raskalaeniji i neozbiljniji. U isto?noj Evropi postoji renesansa samo u umjetnosti i arhitekturi ali nema bitnijih promjena u ?ovjekovomna?inu ivota. Renesansa u umjetnosti temelji se na klasi?noj anti?koj skulpturi.Kako je u antici bilo vrlo malo slikarskih djela tako tom istom vrstom umjetnosti ne obiluje ni renesansa. U sreditvu je ?ovjek (univerzalni), obu?en u anti?ku togu, ili sasvim go. To je produkt antike i lanog ivota toga doba.Humanizam je napredni pokret u umjetnosti i filozofiji, nastao u XIV stolje?u ko

ji je feudalno-crkvenoj ideologiji suprotstavio novootkrivenu antiku. optimisti?ki ivotni pogled na svijet proniknut potovanjem ljudskog dostojanstva. To je kultura koja se obra?a ?ovjeku, res humana- humana stvar. Rije? humanitas dolazi iz knjievnosti. Za humaniste klasi?no obrazovanje je idealno, oni ne vjeruju u progres. Da to i opravdaju neumorno skupljaju, prepisuju izdaju i prevode djela klasi?nih pisaca . Po njima klasi?no obrazovanje je jedino vrijedno slobodnog ?ovjeka.Najvie panje posve?uju humanisti?kim naukama, gramatici, retorici i stilu, knjievnosti, filozofiji morala i historiji. Svoja znanja prenona mla?e. Tehni?ke naukeposebno ih ne interesiraju.Humanizam sjeverne Evrope je neto druga?iji, iako je i on pod utjecajem talijan


17/53


18/53

rednovanju ?ovjeka. Bez predrasuda i oduevljeno prihva?ali su se, i na hiljadamaprikazivali, anti?ki mitovi i bajke, pronalazili su se ?ak i kabalisti?ki tekstovi, pa su otuda pritjecala poganska misaona dobra to se prema dananjim pogledima jedva mogu spojiti s kr?anskim monoteizmom.?itanje starih pisaca rezultiralo je ?ak i neposrednim politi?kim pobudama. Posredstvom filoloke kritike izvora, Lorenzo Valla je raskrinkao Konstantinovu darovnicukao krivotvorinu, pa je tako stavio u pitanje Papsku dravu. Cola di Renzo, kojije 1350. htio, na radost pjesnika Franceska Petrarce, obnoviti Rimsku republikukao tribun, crpio je svoje politi?ke misli vodilje iz Livijeve Povijesti Rima. A kd je Leonardo Bruni u svojem Novom Ciceronu(Cicero novus; 1415) izloio na temeljunovih izvora kako Ciceron nije provodio ivot odvojen od svijeta, u u?enoj dosadi,kao to su - zajedno sa Petrarcom - mnogi vjerovali, nego je aktivno sudjelovao upoliti?kom ivotu, probilo se miljenje da obrazovan ?ovjek ne smije ivjeti samo zanauku, u kontemplaciji, nego mu valja i prakti?kom akcijom utjecati na oblikovanje historije. Da su sli?ne ideje utjecale i na Njema?ku, jasno potvr?uje ponovnootkri?e Tacitove Geermanije, sredinom 15. stolje?a. To svjedo?anstva probudilo jerani njema?ki nacionalizam, u okviru kojega se visoko cjenila i srednjovjekovnaprolost, a posebno se on njegovao u krugu elzakih humanista Jakoba Wimpfelinga, Sebastiana Branta i Beatusa Rhenanusa. Najborbeniji njegov zastupnik bio je Ulrich von Hutten.Poslije ranih po?etaka u 14. st., humanisti?ke su ideje i ideali u drugoj polovini 15. st., ire?i se iz Italije, obuhvatili gotovo ?itavu Europu. Nunu pretpostavku takva razvoja ?inilo je naglo irenje tamparskog umije?a, pa su se nova znanja, zahvaljuju?i njegovom neprocjenjivom doprinosu. obilato prisvajala.

Pored panije mnogo zna?ajnih humanista dala je Francuska. Dok su se Jacques Lefevre dEtaples i njegovi u?enici sa svojim evangelizmomnalik Lutherovom, borili za o?i?enu religiju na bazi Biblije, dotle su se u pjesni?kom udruenju Pleiade, koje je(sredinom 16. st.) teilo klasicisti?kim idealima, i u satiri?kim romanima FranoisaRabelaisa Pantagruel(1532) i Gargantua(1534) otjelovljivale razne mogu?nosti humnisti?kog pjesnitva. Michel de Montaigne, stvorivi sa svojim Esejima(1580-88) novilozofiju individua, predo?io je sav raspon francuskog humanizma.Thomas Morus sa svojom "Utopijom" (1516), nacrtom idealne drave organizirane prema na?elima socijalne pravde, slavan je joi danas. U Njema?koj humanisti?ki su sekrugovi formirali u mnogim gradovima i na mnogim univerzitetima. Za elzaki humanizam osobito je zna?ajnom bila Gradska kola u Schettstadtu (dananji francuski Selestat). Oponaali su se, dakako tek nesavreno, veliki talijanski uzori. Tu su mnogilatinizirali i grecizirali svoja imena ("Bauer" u "Agricola", "Schwarzert" u "Me

lanchthon"), neumorno se razvijala istraiva?ka i skuplja?ka djelatnost uz bojni poziv "ad fontes" (vratimo se izvorima!), s pedagokim se entuzijazmom proizvodilomnotvo pjesama, poslanica i u?enih rasprava, ali je mnogo toga bilo tek osrednje.Veliki vjerski prijelom to je u to doba nastao jednako s reformacijom Luthera i Calvina kao i s borbenim impulsima Ignacija Loyole, bio je sudbonosan ne samo zanjema?ki humanizam. Nova su vjerska strujanja uklju?ila i ideje humanizma. O tomu svjedo?i Melanchthonovo preure?enje protestantskog kolstva u Njema?koj, jednako kao i prihva?anje humanisti?kih na?ela u katoli?koj kolskoj praksi isusovaca.Ali ivotni put sredinjeg lika europskog humanizma, Erazma Roterdamskog, primjerompokazuje kako je humanisti?ki pokret bio nemo?an kad se suo?io s nadolom vjerskomisklju?ivo?u. Erazmo, odrastao u duhu "Bra?e zajedni?kog ivota" koja su nastojalaivjeti prakti?no kr?anski, najprije se javio s ?isto humanisti?kim djelima, tako

1500. sa zbirkom anti?kih poslovica "Adagia". Putuju?i i vode?i opseno dopisivanje, bio je on u dodiru sa svim humanisti?kim sreditima Europe. U svojoj "Pohvali ludosti" (Encomium moriae) pruio je 1509. sjajan primjer racionalisti?ko-humanisti?ke kritike vremena. U "Priru?niku kr?anskog borca" (Enchiridion militis thristianil 1503., kao i kasnije u svojim predgovorima izdanjima Novoga zavjeta, Erazmose zalagao za kr?anstvo koje ne smije ostati pri vanjskom (obredima i oboavanju relikvija), nego mora prodrijeti neposredno do duha evan?elja.I ina?e je on otro kritizirao nakaznosti starocrkvene religiozne prakse, hodo?a?a, bujanje kulta svetaca i skolasti?ki sofizam redovnika. Iako su te misli bile bliske reformaciji, Erazmo je poput gotovo svih humanista ustuknuo pred kaoti?nim - kao to je on smatra


19/53

o - posljedicama tog pokreta, i njegov spor s Lutherom, u kojemu je on zastupao?ovjekovu slobodu volje, doveo je napokon do prekida s reformatorom. Erazmova moralno-prakti?ka "Philosophia Christi", u kojoj on izri?e elju da se ivi naprosto prema rije?i Svetog pisma, naila je pak na nepovjerenje i u zastupnika stare crkve, premda se Erazmovim namjerama teko moe odre?i dobra volja: "Htio bih da se ljudskom rodu vrate tri odabrana dobra: kr?anska vjera koja je u mnogom pogledu propala, humanisti?ka nauka koja se do sada dijelom zaputala dijelom nije valjala, i trajna op?a sloga kr?anskog svijeta, iskon i okvir vjere i kulture." Ipak, Erazmovatenja da se kr?ansko vjerovanje povee s humanisti?kom u?eno?u, i duboka ?eznja za irom iz koje je izvirala optimisti?ka nada u ponovno ujedinjenje kr?anskih religija, nalazila je pristae me?u pripadnicima svih tabora.Stolje?e vjerskih borbi koje je nadolazilo, sa svojom netrpeljivo?u, nije prualo "erazmovtini" gotovo nikakvih izgleda.Od obnove pjesnitva do "renesanse" umjetnosti i znanostiPod nazivom humanizam podrazumijevao se u prvom redu preporod anti?kog pjesnitva.U Italiji se po?etkom 14. st. isticala namjera da se dugo razdoblje poetske tame okon?a sjajnom vlastitom proizvodnjom. Giovanni Boccaccio slavio je Dantea i Petrarcu kao za?etnike nove poezije. Nazirao se po?etak novog zlatnog vijeka, i uz razne se varijacije gotovo kod svih humanista Europe moe dokazati svijest da svra?anjem antike iz zaborava dolazi bolje vrijeme koje ?e moda i nadmaiti ono staro. Ideja preporoda (rinascita) ubrzo se prenijela na ostale umjetnosti i na filozofiju.Istovremeno s tim idejama rasprostranilo se i novo poimanje toka historije. S trojnom podjelom na antiku, mra?ni srednji vijek i svijetlu sadanjost, nastala je s

hema koja se joi danas uporno brani, a ve? je tada po?ela smjenjivati srednjovjekovno u?enje o carstvima i razdobljima utemeljeno na kr?anstvu.Tlo na kojemu se kultumi procvat ponajprije razbujao, bili su privredno uznapredouali gradovi-drave sjeveme Italije, a ispred sviju Firenca, koja se pod svojom oligarhijsko-demokratkom gradskom upravom lako mogla usporediti sa starom rimskomrepublikom. Gospodari grada (Cosimo de' Medici, Lorenzo il Magnifico) takmi?ilisu se s financijski jakim cehovima i bogatim gra?anima dodjeljuju?i narudbe ?uvenim umjetnicima. Mecenatstvo, koje je materijalno osiguravalo umjetnike, moglo je gajiti relativno irok sloj imu?nog stanovnitva, ali su mecene dosta ?esto iskoritavali financijsku, pa taka i politi?ku zavisnost umjetnika samo da bi proslavilisebe.U rastronom na?inu ivota i promicanju umjetnosti nije zaostajala za svjetovnim dravama ni rimska Kurija. Takozvane "renesansne pape" izgradili su Rim u sjajno sred

ite svoje vladavine. Julije II. istodobno je upoljavao Bramantea, Rafaela i Michelangela.Ta blistava renesansna kultura, koju su gradski patriciji i kneevski dvorovi njegovali i sjeverno od Alpa, izazvala je kod mnogih savremenika, od Girolama Savonarole do Martina Luthera, otru kritiku, ali je istodobno donijela za?udo mnogo umjetnina svake vrste.Kad su panci i njema?ki pla?enici 1527. oplja?kali Vje?ni grad ("Sacco di Roma"),mnogim se savremenicima u?inilo da to najavljuje povratak barbarstva. Prodor stranih sila (od 1494) u relativno sre?ene talijanske gradove-drave naveo je firentinskog dravnog sekretara i diplomata Niccoloa Machiavellija da razvije novu politi?ku teoriju, prilago?enu nemirnim vremenima. Machiavelli, potovalac starorimskerepublike i njezina mjeovitog dravnog ure?enja opisao je 1513. u svojemu "Vladaocu" umije?e kojim vladar moe izboriti i odrati vlast nasuprot okolini eljnoj mo?i. Da

bi postigao taj cilj, opravdana su sva sredstva, ?ak i podmuklost. Moralne i vjerske obzire valja odbaciti. Idealno vlada onaj vladar kojem pored njegove politi?ke mudrosti i energije (virtu) pomae i dobra sre?a (fortuna) da u pravi ?as izvri pravo djelo. "Makijavelizam" koji se temeljio na tim poukama, i sve do danas jeftino opravdava pozivanjem na sva?iju politiku brutalne sile, ne smije nas navesti da izgubimo iz vida kako je Machiavelli u svojem "Vladaru" postavio jedino maksime za trenuta?no restituiranje izgubljenog reda. Teze za dugoro?ni program izloio je u "Raspravama o Titu Liviju". Slab u?inak tog djela unaprijed je upozorio da dolazi apsolutizam, koji ne?e ostaviti mnogo prostora republikanskim idejama. Depresija to je poslije "plja?ke Rima" obuzela Italiju ozna?ila je svretak duge


20/53

epohe bogate umjetni?ke aktivnosti. Samo je Venecija doivjela nov procvat zahvaljuju?i slikaru Tizianu.

Optimizam prvih humanista, koji su u ponovnom bu?enju anti?kog pjesnitvagledati po?etak novoga doba, u 16. se st. nastavio i poja?ao sjevemo od Alpa. Ulrich von Hutten je 1518. dao oduka svojoj radosti zbog oivljavanja studija proslavljenom izrekom "Iuvat vivere" (ivjeti je zadovoljstvo!). Francuz Louis le Rov proirio je osnovu toga nazora. Poput mnogih svojih savremenika, on je, pun ponosa, vjerovao da se povrh obnove pjesnitva i gramati?kih disciplina zbiva iroka renesansa nauke i umjetnosti. Smatrao je da su matematika, astrologija, kozmografija, filozofija prirode, fizika, ratna tehnika, slikarstvo, bakrorez, drvorez, arhitektura i pravo postigli do tada nepoznat stepen savrenstva. Zatim, poznavanje gr?koga i hebrejskoga znatno je rasvijetlilo teologiju, ili nauku o bogu, najuzvienijuod svih nauka, koju su sofisti bili jako zamra?ili..." Racionalan osnovni stavhumanista, isticanje i razrada matemati?kih na?ela u umjetnosti, nauci i tehnici, novo poimanje prostora i najiri interes za realan pojavni svijet, stvorili suuvjete za uspon prirodnih nauka u 17. i 18. stolje?u.Humanizam i renesansa nisu donijeli novu cjelovitu sliku svijeta, i njihova uloga pri nastanku modernog svijeta ne smije se precjenjivati. Pa ipak su oni stvorili duhovnu klimu to se po mnogim crtama razlikovala od ranijeg vremena, i ona jeovostranskom svijetu pridala novo mjesto u redu vrijednosti.Ustanovljeno je historijsko dostojanstvo ?ovjeka koje prije toga vremena nije postojalo. Postavljen je temelj odgovornosti za ljudsko historijsko preuzimanje ?ovjeka koji ne lei u domenu nebesa. Smisao realnosti koja po?inje od ivota obi?nog?ovjeka prva je i osnovna poruka renesanse. Crkva i kr?anstvo izali su iz nje pre

obraeni. U doba renesanse nastupa kult tijela golog ?ovjeka i ene- jer je tijelo ljepe.Revidirano je osje?anje prolosti i razvoja historije. Stvorena je ideja stalne promjene pa ?e se uvesti pojam revolucije kao nagle promjene drutvenog i politi?kogporetka. Historiju treba stvarati, ona nije unaprijed data od boga.Udareni su temelji modernog razvoja svijeta- njegovi korjeni su u matematici, otkriva se i saznaje kalendar, unapre?uje se kartografija, udareni su temelji modernoj astronomiji, sun?evom sistemu i ukratko, unapre?uju se sve nauke.Stvorena je hrabrost osvajanja i otkrivanja novog svijeta, hrabrost drutvenih promjena. Kolumbo i Magelan su ljudi renesansne epohe.

Istaknuti predstavnici humanizma i renesanse

Boka?o ?ovani- (13113-1375) mladost proivljava u Napulju a 1340 odlazi u Firencugdje se nalazio i za vrijeme kuge 1348. Susre?e Petrarku i obavlja diplomatsku slubu. Umro je u siromatvu iako je poticao iz bogate porodice. Od 1349. do 1363. piesvoje remek-djelo po kojem se uvrstio u red najzna?ajnijih proznih stvaralaca.To je Dekameron, (knjiga deset dana). Sastavljen je od 100 pri?a koje pri?aju momci i djevojke koji su pobjegli iz okuene Firence 1348. U ovom djelu realisti?noali skladno opisan je ivot svih stalea Firence pa i ire regije 14. stolje?a.

Boti?eli Sandro (1444-1510) ivio je uglavnom u Firenci rade?i za porodicuMedi?i. Naj?e?e je slikao sakralne mitoloke i alegorijske teme, idealizirane naj?e?e enske likove. Slike su mu proete melanholijom i izvanrednom harmonijom. Izradio je tri freske u sikstinskoj kapeli u Rimu. Prvi je od talijanskih slikara izradio crtee za Danteovu Boanstvenu komediju. ?uvena su mu djela Navjetenje Krunidba bogorodice...

Bruneleski Filip (1377-1446) Talijanski arhitekta i kipar, ivio u Firenci. Za?etnik je renesanse u arhitekturi, jer je prvi po?eo primjenjivati neke elemente starorimske i anti?ke arhitekture u gradnji sakralnih i profanih objekata.?uvena djela su mu Kupola firentinske katedrale, Nahodite u Firenci, Rekonstrukcija crkve St. Lorenzo i izgradnja Kapele Pazzi (gra?evina savrenihproporcija)

Bruni Leonardo (1370-1444) Talijanski humanist i histori?ar, kancelar firentinske republike. Jedan je od sljedbenika Petrarke. Bruni je jedan od prvih koji je u historiji po?eo primjenjivati metode tekstualnog kriticizma. Uz ivotopise Dantea i Petrarke napisao je i Historiju Firence.


21/53

Burkhart Jakob (1818-1897)- nije ivio u doba renesanse ali je ?ovjek koji je najvie mistraivao to razdoblje. vajcarski je histori?ar umjetnosti. U po?etku je bio pod utjecajem njema?ke romantike, ali je nastavio svojim sistemom. U svom klasi?nom djelu Kultura renesanse u Italiji on dokazuje da je upravo u Italiji ?ovjek postao prvi put svjestan sebe kao individue i da je to bilo zbog mjesta koje je despotizam zauzimao u politi?kom sistemu Italije. Kada se ovaj individualizam udruio s mo?nom i raznovrsnom prirodom, odatle se izrodion univerzalni ?ovjek renesansne Italije i stvorena je pokreta?ka sila koja je podsticala na otkrivanje svijeta i ?ovjekove prirode. Po tome je cijelo razdoblje renesanse univerzalno, onoje oslobodilo duh ?ovjeka. Renesansa je dala revidirano osje?anje prolosti. Stvorila je ideju da se historija ne ponavlja ve? da je rezultat stalne promjene, ?ime je srueno srednjovjekovno poimanje historije.Buonaroti Mikelan?elo (1474-1564), sin osoromaenog firentinskog plemi?a. Nakon egrtovanja stupio je u kiparsku kolu Lorenca de Medi?ija. 1496 je otiao u Rim gdje jestvorio svoje prvo zna?ajno djelo Pjeta, koje je predstavljalo novinu jer je sjedinjavalo dvije mermerne figure u jednu cjelinu. Vrativi se u Firencu 1501. isklesao je svog ?uvenog Davida, koji je zavrni izraz naturalizma 15. stolje?a.U to doba nastala je i poznata slika Sveta porodica . Slikaju?i jednu veliku fresku u Firenci Mikelan?elo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovom cjelokupnom opsegu akcije. Uskoro je za nevjerovatno kratko vrijeme zavrio i ukraavanje svoda sikstinske kapela, ogromne biblijske simfonije.Na zidu ove kapelenaslikao je i svoje posljednje veliko slikarsko djelo Strani sud. Ovim radom ukazao je na pravac kojim ?e se razvijati talijanska umjetnost u narednom stolje?u.Njegovo najgrandioznije djelo trebala je biti grobnica za papu Julija II ali je

Mikelan?elo nikada nije zavrio. Od 30 predvi?enih kipova napravio je samo jedan-Mojsija.Dante Aligijeri-(1265-1321) smatra se za?etnikom renesanse u knjievnosti

. Bavio se pravnim naukama, filozofijom i izu?avanjem jezika (da se iz 14 talijanskih dijalekata izdvoji ono najbolje i tako sastavi jedan nacionalni jezik kojibi zamjenio latinski. Kao politi?ki protivnik pape doivotno je bio prognan iz rodne Firence. Svoje prvo zna?ajno djelo Novi ivot posvetio je ljubavi prema Betri?i Partinari. U filozofskom djelu Gozba raspravlja o jeziku, dok mu je najzna?ajnije djelo Boanstvena komedija. sastoji se iz tri djela, pakao, ?istilite i raj. U nemu Dante je prikazao svoje doba sa svim manama i vrlinama drutva ne tede?i ni crkvu ni vjerske poglavare. Firenca, koja ga je doivotno prognala i osudila na loma?u, 50 godina kasnije nakon njegove smrti poziba Boka?a da dri javna opredavanja ozna?enju njegove Boanstvene komedije.

Direr Albert (1476-1528.) njema?ki je slikar i grafi?ar. Ro?en je u Nirnbergu gdje ivio do svoje smrti. Poput Leonarda da Vin?ija ?itav je ivot crtao svijet oko sebe, po?evi od trave i kukaca do karakteristi?nih fizionomija i arhitektonskih spomenika. To su precizni radovi fantasti?ne realnosti. Direr je u njema?koj umjetnosti glavni predstavnik renesansnih naziranja i za?etnik prelaza iz kasnogoti?kog u realisti?ki stil. Najzna?ajnija djela su mu Auroportret, ?etiri apostola, te bakrorezi Vite, ?avo i smrti Melanholija.Donatelo (1386-1466) talijanski kipar, ro?en i do smrti ivio u Firenci. Jedan jeod za?etnika renesansnog kiparstva. Prvo veliko djelo su mu kipovi za pro?elje izvonik firentinske katedrale, koje obiljeava raskid sa gotikom i prelaz na realizam. Kip Davida prvi je akt u bronci jood anti?kog doba koji simbolizira snagu islobodu firentinske republikeErazmo Roterrdamski (1465-1536), najve?i je predstavnik renesanse izvan Italije.

Mada na njega nisu utjecala djela renesansne umjetnosti on je to se ti?e njenihdrugih vidova renesanse klju?na li?nost svoga doba. Stvorio je vezu izme?u misti?nog pokreta koji je cvjerao u Nizozemskoj u doba njegovog djetinjstva i klasi?nog preporoda u Italiji. Pisac, teolog i filozof, koji se koristio talijanskim igr?kim jezikom, nastojao je povezati anti?ki i kr?anski svijet. Svojom veoma aktivnom prepiskom uspostavio je tijesne vezeb sa mnogim kolegama humanistima iz Engleske, Francuske Italije, gdje je i sam putovao. U djelu Antibarbari objavljenom1500 u formi dijaloga borio se protiv dogmarskih poimanja vulgarnog kr?anstva. UAdagijinastojao je spojiti klasi?nu umjetnost sa kr?anskom modernom. najzna?ajnije djelo mu je bila satira Pohvala ludostiizdata 1508., posve?ena Tomasu Moru. U


22/53

njoj je podvrgao kritici zvani?nu crkvu mada je i sam bio njen pripadnik. Kritizirao je instituciju desetine, visoko sve?enstvo, a ismijavanjem slavljenja kulta djevice omogu?io je ja?anje protestantskih ideja, mada nikada nije prihvatio njihove dogme.Godine 1516. u Bazelu je isilo njegovo veliko izdanje Novog zavjeta.

Smatra da klasici, poezija i filozofija, samo su uvod u najvii stadij koji stoji iznad svega- Sveto pismo, sa interpretacijom samim sobom. U skladu sa tim crkvu je kritikovao s pozicije onoga to pie u bibliji. Tamo nema hijerarhije, kakva je u stvarnoj crkvi postojala, nema pape i kardinala idr. samo Isus Krist, apostoli i sljedbenici. Ovakvim svojim djelimam (a i sam je bio kalu?er), utemeljio je proces reformacije. U djelu Obrazovanje kr?anskih vladaraizdatom 1516. iznio je na?ela na osnovu kojih se moe izgraditi idealna drava.

Hijeronimus ?irolano- 1452-1498. je bio talijanski dominikanski kalu?er,propovjednik i religiozno politi?ki reformator. Smjelim propovjedima napadao jemoralnu iskvarenost crkvenih vrhovs, a naro?ito pape Aleksandra VI . Podstakaoje i vodio ustanak u Fireci 1494. protjerao je porodicu Medi?i, proglasio Republiku, i privremeno stvorio neku vrstu teokratski obojene demokratije. U Firenci je uveo duh vjerske histerije, tako da je pod njegovim utjecajem unieten veliki broj umjetni?kih djela.

Papa Aleksandar VI isklju?io ga je iz crkve i on gubi popularnost. Neprijatelji su ga uhvatili i spalili na jednom trgu u Firenci. glavna djela su mu Propovijedi i Ispovjedanje svijesti.Huizing Johan, istori?ar ?ije je glavno djelo o Erazmu, izuzetno je doprinio izrastanju remesansnog pokreta. Zalagao se da kr?anstvo treba propovjedati po biblij

i, ?ime je odbacio tadanju a i sadanju hijerarhijsku strukturu crkve.Kopernik Nikolaj (1473-1563) poljski nau?nik, matemati?ar i astronom. Matematikuje studirao u Krakovu., gdje je nau?io i osnove astronomije. Otiao je 1497 u Bolonju gdje je studirao pravo,i medicinu . Od 1500 je u Rimu gdje je 1514. odbioda u?estvuje u reformisanju kalendara. Vra?a se u Poljsku i tu postaje kanonik. Pod utjecajem nekih anti?kih filozofa te mitova i legendi iz starog Egipta i Gr?ke zainteresirao se za poloaj planeta jer je u ovim djelima ?itao da je sunce centar vasione. Rezultati njegovih ispitivanja objavljeni su u knjizi De Revolutionibus Orbium Coelestium. (O kretanju nebeskih tijela). Ovo djelo je pravi izrazrenesansnog pristupa nauci i istraivanjima. Njegov heliocentri?ni sistem temeljio se na stavovima da zemlja nije sredite svijeta a njen centar samo je centar oko kojeg se po odre?enoj putanji okre?e mjesec prividno okretanje sunca je samo posljedica njenog okretanja oko njega i oko svoje ose. Osim zemlje oko sunca se o

kre?u i ostale planete njegovog sistema. Zbog suprotnih stavova crkve on je ovaotkri?a objavio tek 40 godina kasnije. On je prvi uveo rije? revolutio u svakodnevni ivot u politici i historiji. Ona zna?i prevrat. Prvi put je upotrebljena 1660. za povratak Stjuarta na engleski prijesto.Makiaveli Nikolo (1469-1527) Fjorentinski politi?ar, knjievnik i histori?ar. Osloba?aju?i politi?ka razmatranja od teolokih, moralnih i metafizi?kih koncepata postaje jedan od utemeljiva?a politi?ke nauke uop?e. Za?etnik je ideje o nacionalnoj dravi i prvi je uveo koncept za jednu dravu u savremenom smislu te rije?i. Poslije progonstva porodice Medi?i i uspostave Republike 14 godina je bio sekretar Savjeta desetorice. Godine 1512. Medi?i su ponovo na vlasti a on je pritvoren. Tada se posve?uje svojim teorijskim radovima od kojih je najzna?ajniji Il principe-Vladalac. U njemu on iznosi svoja diplomatska iskustva o tome na koji na?in treba vladati. Iznio je miljenje da da vladar treba upravljati u interesu ja?anja dra

ve, bez obzira da li ?e taj cilj posti?i zakonom ili silom. Ako ?injenice optuujuvladara za neto nezakonito, rezultat, odnosno cilj ?e ga opravdati jer mjerila individualnog morala nepodobna su za procjenjivanje postupaka koji se ?ine u imei za dobro drave. (mada je i sam govorio da je zakon kao vid borbe svojstven ?ovjeku a upotreba sile ivotinji, opravdavao je upotrebu i jednog i drugog). makiaveli je govorio da su svi naoruani proroci pobjedili a goloruki propali. Ova nauka dobila je po njemu naziv makjavelizam. Ina?e, Makjaveli je bio pristalica jedinstvene talijanske drave. Njegova rasprava o ratnoj vjetini prvo je moderno djelo o vo?enju ratova i organizaciji vojske. Napisao je i Historiju Firence. katoli?ka crkva je 1559. djela Makjavelija stavila u index zabranjenih knjiga.


23/53

Morus Thomas (1478-1533) engleski humanista, zaljubljenik u gr?ku kulturu, duhovit govornik, glasovit pravnik i istaknuti politi?ar. Bio je lord kancelar kraljahenrija VIII, ali kako nije odobravao reformaciju nije htio ni da prizna kraljaza crkvenog velikodostojnika. Odbijanje svjetovne suprenmacije Mor pla?a glavom. Tek 1935. katoli?ka crkva ga je proglasila za sveca. Njegovo najzna?ajnije djelo politi?ko-filozofski roman Utopija. U prvom djelu knjige Mor daje poraznu kritiku drutvenih prilika toga doba ukazuju?i na patnje naroda u Engleskoj kritikuje privatnu svojinu i kapitalizam, die protest protiv veleposjedni?kih zahvatanja selja?ke zemlje kao i protiv eksploatacije u manufakturama. Takvom poretku Mor u drugom djelu knjige suprotstavlja svoju viziju o idealnoj zajednici na izmiljenom ostrvu Utopija. Tu je privatno vlasnitvo ukinuto i zamjenjeno drutvenim. Drava vie nje zavjera bogatih protiv siromanih, a poloaji se ne zasnivaju na porijeklu i titulama ve? na radu. Time je Tomas Mor dao prvi jednu nacionalnu shemu ljudske zajednice zasnovane na socijalisti?kim na?elima- utopiski socijalizam. tampanje prvogizdanja Utopije 1516. u Belgiji nadzirao je Erazmo Roterdamski, li?ni prijateljTomasa Mora. Djelo je prevedeno na brojne jezike i steklo veliku popularnost.Petrarka Fran?esko (1304-1374) jedna je od najistaknutijih li?nosti humanizma, pie poeme i sonete ali njegova veli?ina po?iva na otkri?u i irenju anti?ke kulturei njenih vrijednosti. Naro?ito veliku panju piosve?uje Ciceronu. Za?etnik je kriti?kog prou?avanja historijskih izvora. Antiku otkriva u novom svjetlu a njene duhovne vrijedniosti postaju dostupne svima.Rafaelo Santi (1483-1520) Spada me?u najpoznatije talijanske slikare iz doba renesanse, kada su umjetnici slikali ljudske likove. sa izrazito lijepim izgledom,inspirisan anti?kim uzorima. Rafaelovo slikarstvo bilo je usko vezano za katoli?

ku crkvu, jer je

velika geografska otkriĆa i njihove posljedice_5.doc

Documents