uvod u pravo eu-a kroz sudsku praksu

Uvodna prezentacija

Uvod u EU pravo kroz sudsku praksu

TREATIES

Police andjudicial

cooperationin criminal

matters

CommonForeign and

SecurityPolicy

Communitydomain (most

of thecommon

policy areas)

THE EUROPEAN UNION

Osnovni izvori prava EU

Primarno pravoOsnivački ugovori (UEU; UEZ)Osnovna načela prava

Sekundarno pravoAkti koje donose institucije EU

Međunarodni sporazumi

Sudska praksa

Institucije koje donose akte

• Europski parlament• Vijeće ministara/Europsko vijeće• Europska komisija

• Uloga institucija različita je u različitim nadležnostima

Vrste akata - EZ• Obvezujući akti:

– Uredbe (Regulations)– Smjernice (Directives)– Odluke (Decisions)

• Neobvezujući akti:– Preporuke (Recommendations)– Mišljenja (Opinions)

• Akti sui generis

Vanjske ovlasti EZ• EZ ima pravnu osobnost i može sklapati

međunarodne sporazume s državama i međunarodnim organizacijama

• Eksplicitne ovlasti: – Sporazumi o trgovini (čl. 133 UEZ)– Sporazumi o pridruženom članstvu (čl. 310 UEZ)

• Implicitne ovlasti: predmet 22/70 ERTA

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

• Mješoviti sporazum

• Sklapa ga EZ temeljem čl. 310 UEZ• Sklapaju ga istovremeno i države članice, jer

se odnosi i na pitanja izvan nadležnosti EZ

Prva cjelina

Izravni učinak i nadređenost prava Zajednice


Svrha seminara• Objasniti ulogu sudova u primjeni prava EU

• Objasniti kako se načela prava EU mogu primjenjivati u Hrvatskoj već danas i zašto?

• Objasniti kako pravni sustav EU utječe na položaj sudova

– u odnosu na druge grane državne vlasti

– u odnosu na druge sudove

Svrha seminara: primjena prava EU pred sudovimaU članstvu EU

• ulogu sudova u primjeni prava EU određuju

– izravni učinak prava EU

– nadređenost prava EU

– interpretacija nacionalnog prava u skladu s pravom EU

Svrha seminara: primjena prava EU pred sudovima

Prije članstva:

• Primjena Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)

• Primjena prava nastalog temeljem SSP (sekundarno asocijacijsko pravo)

• Primjena hrvatskog prava

Svrha seminara:Utjecaj članstva u EU na sudove

• mijenjaju se ovlasti sudova

• jačanje sudbene vlasti u odnosu na zakonodavnu i

izvršnu

• relativizacija sudske hijerarhije

• pojačana odgovornost sudova

‘Novi pravni poredak’

• pravni poredak uspostavljen Ugovorom o EZ razvio se u sustav koji je različit od sustava međunarodnog prava

• taj sustav razvio je autonomna pravila koja uređuju na koji način su suci u državama članicama dužni primjenjivati njegove pravne norme

• ta su se pravila razvila kroz sudsku praksu

• stoga je bitno proći kroz najvažnije predmete koji su pokrenuli ovakav razvoj

• najvažnija načela: izravni učinak; nadređenost; obveza usklađenog tumačenja

Izravni učinak

• U načelu, sva obvezujuća pravna pravila prava EU mogu imati izravni učinak

• Značenje izravnog učinka nije potpuno definirano. U najopćenitijem smislu ono znači da se u zaštiti svojih subjektivnih prava stranke pred nacionalnim sudovima mogu pozivati na odredbe prava EU koje su obvezujuće i koje su JASNE, PRECIZNE I BEZUVJETNE.

• Kada se govori da neka norma prava EU ima izravni učinak misli se da takva norma može stvarati subjektivna prava.

Izravni učinak• Vertikalni: u pravnim odnosima između država

članica i njihovih pravnih subjekata

– Imaju ga načelno sve obvezujuće norme prava EU

• Horizontalni: u pravnim odnosima između pravnih i fizičkih osoba međusobno

– Ugovori ga mogu imati (Defrenne II)

– Uredbe ga mogu imati

– Smjernice ga nemaju

Druga cjelina

Učinci smjernica


Odnos prava EZ i nacionalnog prava i obveze sudova

• Izravni učinak – pravna norma EZ postaje dio internog prava neovisno od bilo kakve akcije države da je uvrsti u interno pravo i izravno stvara prava za pojedince (pravne i fizičke osobe)

• Sud je dužan priznati postojanje subjektivnog prava pojedinca izravno primjenjujući normu EZ i pružiti mu pravnu zaštitu

• Nadređenost – pravna norma EZ ima prednost u primjeni pred normom nacionalnog prava

• Ako postoji konflikt, Sud je dužan primijeniti normu EZ, a ostaviti neprimijenjenu internu normu u svrhu rješenja predmeta

Članak 249 EZ

U svrhu provođenja svojih zadaća i u skladu s odredbama ovog Ugovora, Europski parlament postupajući zajednički s Vijećem, Vijeće i Komisija donosit će uredbe, smjernice, odluke, preporuke ili mišljenja.

Uredba ima opću primjenu. Obvezujuća je u cijelosti i izravno primjenjiva u svim državama članicama.

Smjernica obvezuje, u pogledu rezultata koji se ima ostvariti, svaku državu članicu kojoj je upućena, ali ostavlja nacionalnim vlastima izbor forme i metoda.

Odluka obvezuje u potpunosti one kojima je upućena.

Preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu.

Razvoj doktrine o izravnom učinku smjernica

• Predmet 41/74 Van Duyn – uveo načelo po kojem i smjernice mogu imati izravni učinak

• Predmet 148/78 Ratti – uvedeno dodatno opravdanje za izravni učinak smjernica – načelo estoppel ili nemo auditur propriam turpitudinem alegans

• Predmet 8/81 Becker – ES potvrdio i jasno rekao koje su posljedice izravnog učinka smjernica

• Predmet 152/84 Marshall – smjernice ne mogu izravno stvarati obveze za pojedince, tj. Ne mogu imati horizontalni izravni učinak

• Predmet C-91/92 Faccini Dori – potvrdio predmet Marshall

Pojam države za potrebe izravnog učinka smjernica

Predmet C-188/89 Foster, para 18 presude:

na jasne odredbe smjernice može se pozivati protiv “organizacija ili tijela koje su pod autoritetom ili kontrolom države ili imaju specijalne ovlasti koje prelaze ovlasti koje bi imali primjenom pravila koje uređuju odnose među pojedincima”

Razvoj doktrine posrednog učinka

• Predmet 14/83 Von Colson and Kamman – ES rekao da su nacionalni sudovi dužni tumačiti nacionalno pravo koje provodi smjernicu u skladu sa smjernicom

• Predmet C-106/89 Marleasing – ES objasnio da načelo posrednog učinka obvezuje nacionalne sudove da ukupno nacionalno pravo, doneseno prije ili nakon smjernice EU, i bez obzira je li usvojeno specifično radi primjene smjernice, moraju tumačiti u skladu s ukupnim europskim pravom.

Granice obveze usklađenog tumačenja

• Postavljene internim pravom – ne traži se tumačenje contra legem

• Postavljene pravom EZ – ne traži se usklađeno tumačenje ako bi to dovelo do uspostave ili otežanja kaznene odgovornosti pojedinca

Obveza usklađenog tumačenja i SSP

• Članak 69 SSP – obveza usklađivanja prava

• Članak 120 SSP – klauzula lojalnosti (usporedivo s člankom 10 UEZ)

• Opći kontekst – status kandidata te uvjeti za članstvo

Treća cjelina

Sloboda kretanja dobara


Koji je smisao zabrane količinskih ograničenja i mjera s

istovrsnim učinkom?

• Kako države mogu nastaviti štititi domaće proizvođače nakon što su ukinute carine između država članica?

Faze ekonomske integracije• Zona slobodne trgovine (Čl. 15 SSP)

– Zajednica i Hrvatska će tijekom razdoblja od najviše šest godina, počevši od stupanja na snagu ovoga Sporazuma, postupno uspostaviti područje slobodne trgovine u skladu s odredbama ovoga Sporazuma i odredbama Općega sporazuma o carinama i trgovini 1994 i Svjetske trgovinske organizacije. One će pritom uzimati u obzir posebne uvjete navedene u daljnjem tekstu

• Carinska unija (Čl. 23 Ugovora o EZ)– Zajednica se temelji na carinskoj uniji koja se odnosi na svu trgovinu

dobrima i koja uključuje zabranu, između Država članica, carina na uvoz i izvoz, te svih davanja s istovrsnim učinkom, te prihvaćanje zajedničke carinske tarife u odnosima s trećim državama.

• Unutrašnje tržište (Čl. 2 Ugovora o EZ)– Unija si postavlja slijedeće ciljeve: Promicati gospodarski i društveni

napredak i visoku razinu zapošljavanja kako bi se ostvario uravnotežen i održiv razvoj, posebice putem stvaranja područja bez unutrašnjih granica, putem jačanja gospodarske i društvene kohezije i putem uspostave gospodarske i monetarne unije, što konačno uključuje jedinstvenu valutu, u skladu s odredbama ovog Ugovora.

Pravna osnova Zabrane količinskih ograničenja i MIU

• Čl. 28 UEZ Količinska ograničenja na uvoz i sve mjere s istovrsnim učinkom zabranjeni su između država članica.

• SSP Čl. 18(4): Danom stupanja na snagu ovoga Sporazuma ukinut će se količinska ograničenja te mjere s jednakim učinkom na uvoz u Hrvatsku robe podrijetlom iz Zajednice.

Isključenje protupravnosti količinskih ograničenja i MIU

• Čl. 30 UEZ – 1. rečenica– razlozi isključenja protupravnosti

• Čl. 30 UEZ – 2. rečenica – zabrana arbitrarne diskriminacije i prikrivenog

ograničenja trgovine između država članica

• Čl 42 SSP– Zrcalna odredba (reproducira čl. 30 UEZ)

MIU – praksa Europskog suda

• Predmet Dassonville

– Široka interpretacija MIU (izravno ili posredno, stvarno ili potencijalno)

– MIU su per se nezakonite

– Obuhvaćene su i “jednako primjenjive mjere”

– Protupravnost nacionalnih mjera može biti isključena temeljem Čl. 30 i prakse ES

– Ne smije postojati namjera da se diskriminiraju uvozni proizvodi (2. rečenica Čl. 30)

Negativna i pozitivna integracija

• Negativna integracija (deregulacija) sastoji se od uklanjanja postojećih trgovinskih barijera

• Pozitivna integracija zahtijeva regulatornu aktivnost na europskoj razini što pretpostavlja politički dogovor

• U odsustvu političkog suglasja oko pozitivne integracije ES nadomjestio ju je svojom praksom (predmet Cassis de Dijon).

MIU – praksa Europskog suda

• Predmet 120/78, Cassis de Dijon

– Mjere koja se primjenjuje jednako na domaće i uvozne proizvode (indistinctly applicable measures) obuhvaćene su Čl. 28

– ES je proširio popis razloga isključenja protupravnosti. Popis je otvoren!

– Načelo uzajamnog priznanja

Analiza 28-30 nakon odluka Cassis i Dassonville

• Može li mjera izravno ili posredno, stvarno ili potencijalno ograničiti trgovinu između država članica

• Ako može, predstavlja li mjera arbitrarnu diskriminaciju ili prikriveno ograničenje trgovine

• Ako ne predstavlja, postoji li neki od razloga isključenja protupravnosti.– Za diskriminatorne mjere vrijedi restriktivna

interpretacija Čl. 30 UEZ– Za jednako primjenjive mjere primjenjuju se dodatni

razlozi isključenja protupravnosti (mandatory requirements)

Suženje područja primjene Čl. 28

• Nakon odluka u predmetima Cassis i Dassonville, veliki broj nacionalnih mjera postao je per se nezakonit. Stoga je ES počeo sužavati područje primjene tog članka.

Kada neka mjera nije obuhvaćena Člankom 28?

• Mjera mora biti jednako primjenjiva na domaće i uvozne proizvode

• Ne smije imati za svrhu uređenje trgovine

• Učinak joj ne smije biti diskriminatoran

• Mora promicati jedan od ciljeva zajednice

• Mjera mora biti srazmjerna cilju za čijim ostvarivanjem teži

Kasniji razvoj

• Predmet C-267/91 i C-268/91 Keck i Mithuard

– Dodatno ograničenje područja primjene Čl. 28.

– Nacionalna mjera dolazi u područje primjene tog članka samo kada se njome uređuju karakteristike određenog proizvoda, a ne kada se uređuju prodajni aranžmani!

Razlike između UEU i SSP

• Predmet 270/80, Polydor

– Razlozi isključenja protupravnosti prema UEU i SSP interpretiraju se različito

– Neke nacionalne mjere koje su zabranjene u EU, mogu biti dopuštene prema SSP-u

– Razlog: različiti ciljevi UEU i SSP

Četvrta cjelina

Nadležnosti Europskog suda


Sud EU

• Sud EU kao institucija sastoji se od dva suda:– Europskog suda (uspostavljenog na počecima

europske integracije jos 1952.)– Prvostupanjskog suda (uspostavljenog 1989.)

Postupci koji se pokreću izravnom tužbom

• Postupak za utvrđenje povrede prava EU od strane države članice (čl. 226-228 UEZ)

• Postupak za poništenje akta institucije EU (čl. 230 i 231 UEZ)

• Postupak za utvrđenje propusta institucije (čl. 232 i 233 UEZ)

• Tužbe za naknadu štete temeljem izvanugovorne odgovornosti Zajednice (čl. 235 UEZ)

Exceptio illegalitatis i privremene mjere

• U kontekstu bilo kojeg od postupaka koji se pred njima vode, sudovi EU ovlašteni su na zahtjev stranke izuzeti iz primjene normativni akt (čl. 241 UEZ)

• Sudovi EU ovlašteni su, ako smatraju da okolnosti to zahtijevaju, narediti suspenziju primjene osporavanog akta (čl. 242 UEZ)

• Sudovi EU također mogu u bilo kojem postupku koji se pred njima odvija dosuditi potrebne privremene mjere (čl. 243 UEZ)

Prethodni postupak

• Prethodni postupak je posebna vrsta postupka pred Europskim sudom koja predstavlja samo stadij postupka pred nacionalnim sudom

• Prethodni postupak pokreće nacionalni sud te njime od ES traži bilo tumačenje bilo ocjenu valjanosti norme EU

Nadležnost nacionalnih sudova u europskom pravu

• Za odlučivanje u svim sporovima u kojima nisu nadležni sudovi EU, a koji podrazumijevaju primjenu prava EU, nadležni su nacionalni sudovi

• Pravo EU ne miješa se internu organizaciju sudstva u državama članicama, ali zahtjeva da postoji sud kojem će se pojedinac moći obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava utemeljenog na pravu EU

Nadležnost nacionalnih sudova u europskom pravu

• Predmet 179/84 Bozzetti“Kao što je Sud izjavio u svojoj presudi od 19. prosinca 1969., Salgoil, na koju se pozivaju stranke, na nacionalnom je pravnom sustavu svake države članice da odredi koji sud je nadležan za sporove o individualnim pravima koja proizlaze iz prava Zajednice, ali su istovremeno države članice dužne osigurati da se ta prava djelotvorno štite u svakom slučaju. Uz tu rezervaciju, nije na Sudu da intervenira kako bi razriješio bilo koje pitanje nadležnosti koje se može pojaviti unutar nacionalnog sudskog sustava u pogledu definiranja određenih pravnih situacija utemeljenih na pravu Zajednice.”

Zaštita koju pružaju nacionalni sudovi mora biti djelotvorna

• Načelo djelotvorne sudske zaštite jest načelo prava EU, pa ga ima pravo tumačiti ES

• ES uglavnom postavlja dva zahtjeva:

– Uvjeti (procesni i materijalni) pod kojima zaštitu europskim pravima pružaju nacionalni sudovi ne smiju biti manje povoljni od onih koji se odnose na slične postupke u internom pravu

– Uvjeti ne smiju biti takvi da ostvarivanje zaštite čine pretjerano teškim ili praktički nemogućim

Članak 234 UEZEuropski sud je nadležan za donošenje prethodnih odluka o:(a) tumačenju ovog Ugovora;(b) valjanosti i tumačenju akata institucija Zajednice i Europske

centralne banke;(c) tumačenju statuta tijela uspostavljenih aktom Vijeća, kada ti

statuti tako predviđaju.

Kada se takvo pitanje postavi pred sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tom pitanju nužna za donošenje presude, zahtijevati od Europskog suda da presudi o njemu.

Kada se takvo pitanje postavi u predmetu o kojem rješava sud države članice protiv čije odluke nema pravnog lijeka prema nacionalnom pravu, taj sud će uputiti predmet na rješavanje Europskom sudu.

Tumačenje i ocjena valjanosti

• Prethodni se postupak može voditi o dvije vrste pitanja – tumačenju i ocjeni valjanosti prava EZ, pa ga se može tretirati i kao dvije vrste postupka

Ovlaštenici za pokretanje postupka

• Postupak može pokrenuti samo nacionalni sud• ‘sud’ je koncept europskog prava, pa ga

objašnjava ES

Ovlast podnijeti zahtjev za tumačenje– čl. 234/2

• Nacionalni sud sam odlučuje da li i kada u postupku podnijeti zahtjev

• Kada donosi tu odluku, nacionalni sud mora voditi računa da postupak pred ES danas traje preko 2 godine

• Zahtjev ES se može podnijeti samo dok traje postupak pred sudom koji ga podnosi

Ovlast podnijeti zahtjev za ocjenu valjanosti

• Ovlast iz čl. 234/2 ES je pretvorio u obvezu kada se radi o pitanju ocjene valjanosti prava EZ

• U predmetu Foto-Frost razvio je pravilo da nacionalni sud može sam odlučiti da je akt EZ valjan, ali ako ga smatra nevaljanim, obvezan je zahtjev za donošenje takve ocjene podnijeti ES

Obveza podnošenja zahtjeva – čl 234/3

• Obvezu podnijeti zatjev za ocjenu valjanosti imaju svi nacionalni sudovi (predmet Foto-Frost – u Sudska praksa)

• Obvezu podnijeti zahtjev za tumačenje prava EZ imaju samo oni sudovi protiv čijih odluka nema pravnog lijeka

Doktrina Acte claire

• Predmet CILFIT: čak ni sud zadnje instance ne mora podnijeti zahtjev za tumačenje ako je ispravna primjena prava EZ “tako očita da ne ostavlja prostora nikakvoj razumnoj sumnji o načinu na koji treba riješiti postavljeno pitanje”

• Ta mogućnost ograničena uvjetima koji se trebaju ispuniti da se može tvrditi da ne postoji mjesta sumnji

Vertikalno razgraničenje nadležnosti

• U prethodnom postupku, ES je ovlašten odlučivati o tumačenju ili valjanosti samo europskog prava

• Tumačenje internog prava i činjenične situacije je u nadležnosti nacionalnog suda

• Lako za to nije nadležan u prethodnom postupku, ES ponekad posredno odgovori i na pitanje koje se tiče nacionalnog prava

Peta cjelina

Odgovornost države za štetu zbog povrede prava

Zajednice


Odgovornost države za štetu u pravu EU

• Uz doktrine izravnog i posrednog učinka, te okvir utemeljen na načelu djelotvorne sudske zaštite, načelo odgovornosti države za štetu pretstavlja još jedan korak ES prema stvaranju djelotvornog sustava zaštite subjektivnih europskih prava pojedinaca

• Iako nije izričito predviđeno Ugovorom, ovo je načelo sastavni, iako nepisani, dio Ugovora

Načelo odgovornosti za štetu

• Pravno opravdanje za načelo odgovornosti država za štetu, Europski sud je našao u članku 10 UEZ koji zahtjeva od država da poduzmu sve mjere da se ostvare ciljevi Ugovora, što uključuje i obvezu da se ponište nezakonite posljedice povrede prava EU.

Što je država koja odgovara za štetu

• Unitarni koncept države: do odgovornosti države mogu dovesti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti

• Jednako tako, odgovornost može nastati zbog povrede na centralnoj ili decentraliziranoj razini

Uvjeti za nastanak odgovornosti

• Tri su uvjeta:

– Svrha povrijeđene norme EU je stvaranje prava za pojedinca, a iz norme mora biti jasno o kakvom se pravu radi

– Povreda države mora biti dovoljno ozbiljna– Mora postojati izravna uzročna veza

između povrede i štete nastale pojedincu

Dovoljno ozbiljna povreda

• Ovisi o mjeri diskrecije ostavljene državi u ispunjavanju neke obveze utemeljene u pravu EU

• Ako nema diskrecije sama povreda dovoljno ozbiljna da izazove odgovornost(To je uvijek slučaj u situaciji predmeta Francovich kad država ne učini ništa da bi određenu smjernicu ugradila u interno pravo)


• Kad država ima određenu mjeru diskrecije, tj. kada vrši izbor zakonodavnog tipa, tada je potrebno ispitivati je li povreda dovoljno ozbiljna

• Povreda je dovoljno ozbiljna kad država očito i teško prekorači granice diskrecije

• To je moguće u situacijama kad država, primjerice, prenese smjernicu, ali pogrešno, ili kad primijeni izravno pravo EU, ali pogrešno ga tumačeći i sl.


• Ne postoji formula po kojoj se može unaprijed odlučiti je li povreda dovoljno ozbiljna, već će to ovisiti od slučaja do slučaja

• ES je samo nabrojao pojedine okolnosti koje nacionalnom sudu mogu pomoći u takvoj ocjeni: npr. jasnoća i preciznost prekršenog pravila EU, je li stajalište neke od institucija EU pridonijelo pogrešnom tumačenju, postoji li ranija sudska praksa koja objašnjava značenje neke norme EU, da li je postojala namjera ili je povreda nenamjerna (iako krivnja kao koncept nacionalnog prava ne može biti postavljena kao uvjet) ...

Uzročna veza

• O uzročnoj vezi kao konceptu europskog prava, ES se nije imao prilike izjasniti

• U jednom predmetu (C-319/96 Brinkmann), međutim, uzročna je veza smatrana prekinutom, time što je tijelo državne uprave pokušalo izravno primijeniti smjernicu. Iako zakonodavac nije učinio ništa da bi prenio smjernicu (te se radilo o dovoljno ozbiljnoj povredi), državna je uprava prekinula lanac uzročnosti, a njenu je pogrešku prilikom primjene smjernice bilo moguće opravdati, pa povreda nije bila dovoljno ozbiljna.

uvod u pravo eu-a kroz sudsku praksu

Documents