Usmene epske pjesme I., prir. Davor Duki , Matica Hrvatska, Zagreb, 2004.

9 Predgovor1

I. Hrvatska usmenoepska tradicija i njezini prostori I. 1. Hrvatske usmene epske pjesme uklju uju se me u ju noslavenske usmenoepske tradicije u koje, kao relativno cjeloviti korpusi s vlastitim specifi nostima, ulaze jo bo nja komuslimanska, crnogorska, srpska, makedonska i bugarska usmena epika. Veze i sli nosti spomenutih epskih korpusa ostvaruju se na svim poeti kim razinama: metri koj, leksi kofrazeolo koj, motivsko-tematskoj, kompozicijskoj i idejnoj. U svima se, naime, asimetri ni (juna ki, epski) deseterac 4 + 6 susre e kao izrazito dominantan stih epskih pjesama, kojemu jedino u makedonskoj i bugarskoj epici donekle konkurira osmerac, te u starijem sloju hrvatske usmene epike dugi bugar ti ki stih. Jezi na bliskost, naro ito na tokavskom narje ju utemeljenih epskih tradicija, uvjetovala je, pored fizi kih kontakta, seljenja i razmjene epske gra e, i stanovitu podudarnost pjesni kog jezika. ak i u ne tokavskim sredinama, primjerice u hrvatskih kajkavaca i akavaca, nai i e se u usmenim epskim pjesmama na lekseme i formule iz pretpostavljenoga zajedni koga pjesni kog rje nika. Isto tako, svako e traganje za varijantama hrvatskih usmenih epskih pjesama pokazati da se pjesme sli ne tematike, odnosno sli nih dominantnih ili sporednih motiva mogu prona i i u drugim ju noslavenskim usmenoepskim korpusima. Kontakti s muslimanskom sredinom: u pograni nim podru jima Dalmatinske zagore, te u krajevima uz Savu i Unu, unijeli su u korpus hrvatskih epskih pjesama velik

10 broj muslimanskih si ea. Najpoznatiji od njih svakako su oni iz glasovite Asanaginice i iz mno tva varijanata o zloj mladi evoj majci koja razdvaja dvoje zaljubljenih (Omer i Merima), no rukopisne, a i tiskane zbirke, donose jo niz epskih pri a fokusiranih isklju ivo u muslimansku sredinu.2 Nije neobi no ni da se u mnogim hrvatskim epskim pjesmama spominju osobe iz srpske povijesti: Kraljevi Marko, Milo Kobili , Vuk Brankovi 3, kao i ugarski borci protiv Turaka: Jnos Hunyadi (vojvoda Janko u narodnim pjesmama) i ro ak mu Jnos Szkely (ne ak Sekula u narodnim pjesmama). Te su pjesme, naime, nastale daleko prije modernih nacionalnih integracija i njihov se epski svijet gradi na osnovnoj vrijednosnoj dihotomiji kr anstvo/islam, koja spomenutim likovima daje atribut kr anskih, a ne nacionalnih junaka. Tim se na elom lako mo e objasniti seljenje odnosno prihva anje epskih pjesama o hrvatskim junacima Ivanu Senjaninu (Ivan Vlatkovi ) i Mijatu Tomi u izvan etni kih i konfesionalnih granica, kao i pojava najstarijih zapisa epskih pjesama o Kraljevi u Marku na hrvatskim etni kim prostorima.4 I du ina epskih pjesama, kao aspekt kompozicijskog plana, pokazuje u ju noslavenskim tradicijama tendenciju prema stanovitoj pravilnosti. Tako kra e pjesme baladnog ili

obiteljskog sadr aja obi no imaju manje od 150, a juna ke epske pjesme naj e e izme u 150 i 400 stihova. Iznimku ovdje svakako

11 predstavljaju epske pjesme bosanskih muslimana koje su u prosjeku bitno du e.5 One se, naravno, odvajaju od kr anske ju noslavenske epike i u vrijednosnom motri tu epskih pri a. Ipak, borba turskih (muslimanskih) i kr anskih junaka zajedni ka je tema najve eg dijela ju noslavenskih juna kih epskih pjesama. U onim drugima, nejuna kima, odnosno obiteljskima, ljubavnima i sl., uglavnom se obra uju teme me uljudskih, naj e e rodbinskih odnosa s ideolo kog motri ta koje bi se ugrubo moglo nazvati patrijarhalnim. Hrvatske usmene epske pjesme nisu, naravno, u svojim poeti kim osobinama zatvorene isklju ivo u okvire ju noslavenske (kr anske) usmene epike. One, kao uostalom i usmene epske pjesme drugih ju noslavenskih naroda, obra uju si ee zajedni ke mnogim, katkad i vrlo udaljenim usmenim tradicijama. Motivi pretvorbe zmaja u ovjeka, borbe junaka sa zmajem, ovjekolikim udovi tem i vilom, zatim otmica djevojke la nom trgovinom i ena preobu ena u ratnika idu u tipi ne me unarodne motive. Oko njih se pletu pri e mnogih hrvatskih usmenih epskih pjesama, a neke od njih na le su se i u ovom izboru (primjerice br. 19 u prvoj i br. 5, 6, 14, 15 i 17 u drugoj knjizi). I. 2. Regionalne posebnosti hrvatskoga kulturnog prostora, kao samorazumljive posljedice nejednolikoga povijesnog razvitka, pa i pripadnosti razli itim dr avno-pravnim sustavima, do le su do izra aja i u epskom segmentu knji evnofolklorne tradicije. Naime, zastupljenost usmene epike u knji evnom folkloru, ali i njezin poeti ki karakter, variraju od regije do regije. Dosada nja

12 istra ivanja i prikupljena gra a pokazuju da Dalmaciju valja smatrati jednom od usmenom epikom bogatijih hrvatskih regija. Razli ite povijesne i civilizacijske prilike uvjetovale su, me utim, i odre ene poeti ke razlike u dalmatinskom epskom repertoaru. Tako u dalmatinskom zale u, u prostoru neposrednog kontakta i stalnih pograni nih sukoba, dominiraju juna ke pjesme o pograni nim kr ansko-turskim borbama (takozvane hajdu ke i usko ke pjesme), dok su u priobalnoj i oto koj Dalmaciji, izravnije izlo enoj utjecajima mediteranske kulture, zastupljenije pjesme baladnoga karaktera i epske obrade me unarodnih motiva (novelisti ke pjesme).6 Ovdje posebno valja spomenuti mali otok ipan u blizini Dubrovnika, koji zahvaljuju i osobito dvojici istaknutih sakuplja a, Baldu Glavi u i Andru Muratu, ali i Krsti Markovi u i Vinku Palunku, kao i talentiranim kaziva icama, Anici Begin i Kati Murat, zauzima naro ito mjesto u hrvatskoj usmenoj epici. Usmena epika Like, kao i narodne epske pjesme Hrvata u Bosni i Hercegovini, u svojim se poeti kim sastavnicama ne razlikuju bitno od usmene epike dalmatinskog zale a, dok je u knji evnom folkloru Slavonije, ako je suditi prema prikupljenoj gra i, usmena lirika nadre ena epici. Usmene epske pjesme Hrvatskog primorja pokazuju izrazitu tendenciju prema baladnoj obradi epskih si ea, koja se ogleda i u relativnoj kratko i pjesama.7 Posebnost u epici toga kraja predstavljaju osmera ke pjesme, to se pjevaju u kolu (v. br. 41 u ovoj knjizi).

15 U vremenu prije glasovitih Hektorovi evih zapisa usmenih epskih (balada) i lirskih pjesama, dakle prije godine 1555. (tiskano 1568.), Jagi spominje samo jedno posredno svjedo anstvo o usmenim epskim pjesmama u Hrvatskoj.

17 Prve cjelovite usmene narativne pjesme na hrvatskom je prostoru zapisao hvarski knji evnik Petar Hektorovi vjerojatno 1555. godine i unio ih u svoje Ribanje i ribarsko prigovaranje (Mleci, 1568.). Bugar tica koju je u pjesnikovu ast pjevao ribar Paskoje drugog dana putovanja, a koja po inje stihom Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala, ujedno je i najstarija pjesma o Kraljevi u Marku. Njezini osnovni motivi: bratoubojstvo i la na vijest majci ubijenoga kako bi se sakrio okrutni in, poznati su i u drugim usmenim tradicijama.21 Nakon Paskoja i Nikola je po astio gospodara bugar ticom s po etnim stihovima Kada mi se Radosave vojevoda odilja e / od svojega grada divnoga Siverina, a s motivima juna kog megdana i zarobljavanja na veri (prijevarom). U istom pismu Hektorovi je odredio i poeti ki status bugar tice: Tako ti i mi i sve strane na ega jezika (koji se meu svimi ostalimi na svitu najve i broji i nahodi) dar e i scine bugar ice za stvari istine, brez sumnje svake, a ne za la ne, kako su pripovisti nike i pisni mnoge.22 Nadalje, Hektorovi pretpostavlja da su njegovi kaziva i nau ili pjesme od drugih ljudi () jere su oni ribari i ljudi od mora koji, brode i se nigda s ovim a nigda s onim, ni to su od ovoga a ni to od onoga sli ali i s pomnjom sli aju i nau ili. 51-52 III. O usmeno-epskom anru ( anrovima) Termin usmena epika konotira tek dva obilje ja predmeta koji se njime ozna uje; usmeno preno enje, odnosno izvedbu i narativnost. Ta su dva obilje ja nedostatna za preciznije anrovsko odre enje, to pokazuje i ovaj izbor u kojemu se nalaze raznolike pjesme, iako sve imaju cjelovitu fabulu i usmeno podrijetlo. Stoga su znanost o knji evnosti i folkloristika razvile niz (pod) anrovskih termina koji usmenu epiku dijele na skupine tekstova s vi e zajedni kih distinktivnih obilje ja. No, kao to i iva usmena tradicija ne izlazi iz nekoga zatvorenog sustava, tako ni generi ki termini kojima bi se ona imala obuhvatiti nisu usustavljeni. Pretpostavljeni zatvoreni anrovski sustav trebao bi se temeljiti na jedinstvenom skupu kriterija poput primjerice: du ine pjesme, narativne strukture, tematike, osnovnog tona raspolo enja, dru tvene funkcije itd. Iako bi tako skovani generi ki termini mogli preciznije obuhvatiti skupine sli nih pjesama, usmena bi tradicija i dalje izmicala strogoj podjeli zbog neizbje ne pojave najraznovrsnijih kombinacija uspostavljenih kriterija, to bi dovelo ili do prevelike usitnjenosti terminolo kog sustava ili do pribjegavanja nedovoljno odre enim imenovanjima (pjesme na me i).

54 Juna ke usmene epske pjesme obi no karakterizira tipi no epska obrada pri e, a to zna i postupno razvijanje si ea bez skokovitih prijelaza u pripovjednom vremenu i prostoru, uz op irne opise (primjerice opremanje junaka i konja) i esta ponavljanja skupina stihova ili narativnih sekvenci. Usmene narativne pjesme mogu imati i druk iju si ejnu strukturu, koja se obi no naziva baladnom, a karakterizira ju ekonomi no fabuliranje, elizije pripovjednog vremena, brze, skokovite izmjene prostora, te relativna kratko a kao posljedica nabrojenih pripovjednih obilje ja. Ovakav oblik naracije naj e e se ostvaruje u baladama, no knji evnofolklorna gra a, a i ovaj izbor, ukazuju i na mogu nost njegova prianjanja uz svijet juna ke epike (br. 2, 7, 9, 14, 41). U drugoj knjizi hrvatskih usmenih epskih pjesama u ovoj ediciji na le su se narativne pjesme koje ne pripadaju izrazitoj juna koj epici. I u njima se katkad javi motiv borbe, no on je obi no uklopljen u fantasti an kontekst: junak se bori s ovjekolikim udovi tem (br. 7), ili s vilom (br. 8, 12). Tematski su svjetovi ovih pjesama raznoliki; od religiozno-kr anskog, preko bajkovitog i pustolovnog do svakodnevnog. Ovaj se posljednji uglavnom realizira epskim govorom o ljubavi i unutarobiteljskim odnosima. Tematskoj raznolikosti ovih pjesama odgovara i uz njih vezana bogata anrovska nomenklatura koja se uglavnom i temelji na obilje jima plana sadr aja. Za usmene epske pjesme religiozne, odnosno nabo ne tematike plauzibilno je pretpostaviti da su nastale pod utjecajem u ene, pisane, dominantno kr anske kulture. U literaturi propovjednih egzempla, u crkvenim knjigama srednjovjekovne provenijencije o udima svetaca valjalo bi tra iti njihove izvore. Nekoliko pjesama posjeduje fabule koje se u proznom obliku mogu prona i u bajkama, i to na relativno irokom, me unarodnom prostoru (br. 5, 6, 40). Te se pjesme stoga obi no i nazivaju pjesmama-bajkama.

55 Me unarodno ra irene motive, ali s ne to slabije izra enom fantasti nom, bajkovitom komponentom, imaju pjesme br. 9, 14, 15 i 17 u drugoj knjizi ovog izbora. Kako i one obi no imaju svoje pandane u usmenoj proznoj pripovjednoj tradiciji, za njih je skovan termin novelisti ka pjesma. Katkad, to je i razumljivo, ovaj termin kolidira s terminom pjesmabajka.123 U doma u je knji evnopovijesnu i folkloristi ku tradiciju u ao, iz romanskih knji evnosti posu en, termin romanca. Njime se naj e e imenuju kra e pripovjedne pjesme prete ito ljubavne tematike s dominantno vedrim tonom raspolo enja (br. 28 30). Iako bi se opravdanost uvo enja ovog termina u hrvatsku znanost o knji evnosti mogla dovesti u pitanje, on je svoju ulogu u najve oj mjeri odigrao u procesu znanstvenog odre enja pojma balade. Naime, balade su se, kao uz juna ku epiku najzastupljeniji epski anr u hrvatskoj usmenoj tradiciji, esto definirale upravo u opreci prema juna koj epici, ali i prema romancama. Balade se planom izraza, a djelomi no i tematskim planom (ljubav, obiteljski odnosi, ljudski nagoni), uvelike podudaraju s romancama, no razlikuju se osnovnim tonom raspolo enja koji se mo e opisivati pojmovima poput ozbiljno, tragi no, pateti no. Zaplet u baladi i njezina dramati na napetost proizlaze iz ljudskih nagona, razli itih moralnih shva anja ili djelovanja sudbine. Narativna op irnost i zna enjska eksplicitnost u baladama katkad izostaju, to ih ini estetski prihvatljivima modernom (postromanti arskom) ukusu (na

primjer estetska vrijednost takozvanih tamnih mjesta Asanaginice). Svojom sa etom naracijom i vezano u uz svijet osobnosti i sna nih osje aja, uvelike oslobo enog tereta povijesnih konfesionalno-etni kih suprotstavljenosti (opreka kr ani/Turci uglavnom nema va nu ulogu, a mnogi su si ei, kao onaj iz Asanaginice i Omera i Merime, o igledno preuzeti iz muslimanske sredine) balade, a vrijedi to i za romance, kao da stoje na pola puta izme u usmene epike i lirike. Pokazuju to i terminolo ke

56 odrednice poput pjesme na me i ili epsko-lirske pjesme kakvima se spomenuti anrovi opisno imenuju. Uostalom i najpoznatija balada s ju noslavenskih prostora, Fortisova Asanaginica tiskana je u ovoj ediciji u knjizi usmene lirike.124 anru balade u ovom bi izboru, u drugoj knjizi hrvatskih usmenih epskih pjesama pripadale pjesme br. 1, 20 22, 24 26, 37 39.

IV. O izvedbi i funkciji usmenih epskih pjesama zapa anja o izvedbenom kontekstu, o pjeva ima i instrumentalnoj pratnji imaju posebnu vrijednost. Murkova su istra ivanja, ali i starija istra ivanja Luke Marjanovi a te sakuplja ki rad Mati inih suradnika, pokazala da se pojam narodna pjesma ne mo e temeljiti na romanti arskoj ideji o narodu koji pjeva (das singende Volk). I narodni su pjeva i, naime, relativno rijetki, talentirani pojedinci, koje njihove sredine upravo tako i do ivljavaju. Kategorije kolektivnog i anonimnog proizlaze tek iz idealizirane (ideologizirane) ili povr ne vizure autsajdera. Hrvatski etnografski izvori bilje e razmjerno rijetke pojave pjeva a profesionalaca odnosno prosjaka, naj e e slijepaca, koji putuju od mjesta do mjesta, od sajma do sajma i pjevaju za

57 novac.125 Uglavnom je, dakle, rije o pjeva ima koji bez nov ane naknade zabavljaju pjesmom svoju sredinu. Dobar dio poznatih, pa i najtalentiranijih pjeva a ili kaziva a epskih pjesama u Hrvatskoj, a posebice u Dalmaciji, ine ene. Ta se pojava obi no dovodi u vezu s razmjernom zaostalo u Dalmacije u XIX. i prvim desetlje ima XX. st., a posljedica toga bila je prete na nepismenost enskog dijela pu anstva, koje je tim lak e obavilo funkciju uvara tradicionalnih vrijednosti i knji evnofolklornog blaga. Ako se promatra naju i kontekst izvedbe, narodna epska pjesma uglavnom zadovoljava zabavnu funkciju. Ona je naro ito istaknuta u pojavama okupljanja ljudi oko pjeva a u zimskim ve erima, na sijelima, sajmovima, u kr mama i sl. Zabavnoj funkciji pritom ne konkurira nijedna druga funkcija; publika se jednostavno prepu ta pjeva evu umije u. U svim ostalim prigodama, narodna pjesma pored zabavne ima i svojevrsnu utilitarnu funkciju kra enja vremena, odnosno olak avanja nekoga drugog posla. Vrijedi to primjerice za

pojavu takozvanoga putni kog pjevanja koju bilje i Fortis, ali o kojoj kazuje i sama narodna pjesma (br. 12 u drugoj knjizi ovog izbora). Narodna epska pjesma esto je i pratilac u radu; taj je obi aj naro ito bio rasprostranjen u Dalmaciji. Branje i pre anje maslina, branje lavande, vinogradarski i sli ni poslovi bili su popra eni, katkad i ritmizirani, narodnom pjesmom.126 Narodno se epsko pjesni tvo na ju noslavenskom prostoru esto poistovje ivalo s pjevanjem uz gusle (Kraussov termin Guslarenlieder). tovi e, same su gusle katkad bile metonimija narodne pjesme, pa i nacionalni simbol.127 Knji evnofolklorna

58 stvarnost, me utim, uvelike relativizira takvo shva anje. Naime, pored gusala s jednom ili dvije ice, koje su uglavnom prodrle na cijeli hrvatski prostor gdje ima usmene epike, poznato je i pjevanje uz tamburu s dvije ice, te pjevanje bez instrumentalne pratnje. Tambura (tamburica) s dvije ice uobi ajen je prate i instrument u muslimansko-bo nja koj usmenoj epici, a iz muslimanske je sredine najvjerojatnije prodrla i na hrvatska kontaktna podru ja u Lici, sjevernoj Dalmaciji i Slavoniji.128 Za ovo posljednje nalaze se potvrde i u staroj slavonskoj knji evnosti; kod Matije Antuna Relkovi a i Antuna Ivano i a.129 Na dalmatinskim otocima, ali i u priobalnom i kopnenom dijelu, uobi ajeno je ritmizirano kazivanje (recitativ) epskih pjesama bez instrumentalne pratnje.130 Ono nije vezano samo uz pjeva ice nego i uz pjeva e. Ve je istaknuto da usmena epska pjesma ima dominantno zabavnu funkciju. No njezin sadr aj nikada nije ideolo ki neutralan; tovi e, ona je svojevrsno spremi te ideja i dru tvenih normi sredine u kojoj ivi.

DAVOR DUKI