HASANAGINICAta se b'jeli u gori zelenoj? Al' je snijeg, al' su labudovi?Da je snijeg, ve bi okopnio,labudovi ve bi poletjeli.Nit' je snijeg nit' su labudovi, Nego ator age Hasan-age;on boluje od ljutijeh rana.Oblazi ga mati i sestrica,a ljubovca od stida ne mogla.Kad li mu je ranam' bolje bilo,on porui vjernoj ljubi svojoj:"Ne ekaj me u dvoru b'jelomu, ni u dvoru, ni u rodu momu."Kad kaduna r'jei razumjela,jo je jadna u toj misli stala,jeka stade konja oko dvora;tad pobjee Hasanaginicada vrat lomi kuli niz pendere;za njom tre dv'je ere djevojke:"Vrati nam se, mila majko naa!Nije ovo babo Hasan-aga,ve daida, Pintorovi bee."I vrati se Hasanaginica,ter se vjea bratu oko vrata."Da, moj brate, velike sramote gdje me alje od petero dice!"Bee mui, nita ne govori,ve se maa u depe svionevadi joj knjigu oproenja,da uzimlje potpuno vjenanje,da gre s njime majci unatrage.Kad kaduna knjigu prouila,dva je sina u elo ljubila,a dv'je ere u rumena lica,a s malahnim u beici sinkom,od'jelit se nikako ne mogla,ve je bratac za ruke uzeo.I jedva je s sinkom rastavio,ter je mee sebi na konjica,s njom grede dvoru bjelomu.

U rodu je malo vr'jeme stala, malo vr'jeme, ni nedjelju dana;dobra kada i od roda dobra,dobru kadu prose sa svih strana,a najvie imotski kadija.Kaduna se bratu svome moli:"Aj tako te ne elila, braco,nemoj mene davat ni za koga.da ne puca jadno srce mojegledajui sirotie svoje."Ali bee nita ne hajae,ve nju daje imotskom kadiji.Jo kaduna bratu se moljaeda napie listak b'jele knjige,da je alje imotskom kadiji:"Djevojka te l'jepo pozdravljae,A u knjizi l'jepo te moljae,Kad pokupi gospodu svatove,Dug pul'duvak nosi na djevojku:Kada bude agi mimo dvora,Nek ne vidi sirotie svoje.Kad kadiji bjela knjiga doe,Gospodu je svate pokupio,Svate kupi grede po djevojku.Dobro svati doli po djevojke,I zdravo se povratili s njome.A kad bili agi mimo dvora,Dvje je erce s pendere gledahu,A dva sina prid nju ishoahu:Tere svojoj majci govorahu: Vrati nam se, mila majko naa,Da mi tebi uinati damo!Kad to ula Hasanaginica,Stariini svatov govorila: Bogom brate, svatov stariina,Ustavi mi konje uza dvora,Da darujem sirotice moje.Ustavie konje uza dvora.Svoju dicu ljepo darovala:Svakom sinku nazve pozlaene,Svakoj eri ohu do poljane;A malomu u beici sinku,Njemu alje u boi haljine.

A to gleda junak Hasan-aga,Ter dozivlje do dva sina svoja:Hod' te amo, sirotice moje,kad se nee smilovati na vasmajka vaa srca kamenoga!Kad to ula Hasanaginica,bjelim licem u zemlju ud'rila,usput se je s duom rastavila.

Balada Hasanaginica jedna je od najlepih narodnih pesama i prva pesma koja je skrenula panju evropske kulturne javnosti na srpsku narodnu poeziju i narodnu knjievnost uopte. Od kako je A. Fortis objavio u svom delu Put u Dalmaciju (1774) godine, Hasanaginica je prevoena na mnoge evropske jezike i doivela je niz tumaenja, koja su elela da uu u sutinu ove narodne pesme i u probleme koje ona pokree, probleme koji su i etnike, i etike i psiholoke prirode, ali i probleme koji su isto umetnike prirode. Ta tumaenja su nastojala da uu u sutinu i smisao ove pesme, u psihologiju junaka, u namere i umetnika htenja narodnog pesnika, u neke probleme kompozicione prirode. U novije vreme, u poslednjih stotinu godina, Hasanaginica nije samb predmet interesovanja naunika, istraivaa narodne knjievnosti, nego je privukla i panju dramskih pisaca koji su sudbinu nesrene Hasanaginice pretakali u dramu i time istakli dramski naboj kao bitnu osobenost balade o Hasanaginici. Od Alekse antia, preko Milana Ogrizovia, do Ljubomira Simovia Hasanaginica je doivljavala razliite dramaturke interpretacije.

, ! , , : ; ; ! , , : , -! , , : , ; : , , , , , , , ; , , , , ;, , , , . , , ; , ! , ; , , . , , , ; , : -, , . , , . , , , : , ! , ? , , , : , ! , . , : , : , , . , , , , . , , , ; , , ! , ; , , . : , ! ? ? ? ? , : , -! , , , : , , , , . , . ! : , , , . : , ; -,- , , : , ; ; . ,( , !), , . , , , , , : ! ! , , , , , , . , , : , ! , , : , , , , , , ; , , , , !, : , !, , ! , , , ; , , , , ! , , , , , . , -; :, ! ! , , ! , , , ; ; , , : , ; , ; , . : , ! , ! , , ;, , ! : , !, , , , , , . , , . , . , , , : , -! , ? , , , , , ? : , ! , : , , ! , ! , , , . , , , . , , , . , ; , , , ; , , - . , , ; , , , , , :, ! , ! , , , : ! , ! , , ! , . , , : , ! , , . , , , , , .

enidba Milia Barjaktara

Mili barjaktar, glavni junak balade enidba Milia Barjaktara silno je eleo da se oeni devojkom ija je lepota ravna udu, ali se njegova enidba zavrava tragino, smru njegove nesuene mlade i njega samog.

Ljeposava, Milieva izabranica, kao to joj i samo ime govori, bila je devojka udesne lepote, najlepa meu najlepima. Tanka struka, a visoka stasa, sa oima kao dva draga kamena i zubima poput bisera predstavljala je ideal enske lepote. Bila je besprekorno graena i sve je na njoj bilo savreno. Njeno lepo lice blistalo je iza marame poput svetlosti koja se probija kroz prepreku i obasjava sve oko sebe. Kao da je od zlata bila salivena ili od srebra skovana ili od sunca oteta, toliko je bila lepa da je svom buduem suprugu i njegovim svatovima svojom lepotom oi zasenila. Ali ta njena nadzemaljska lepota remetila je ravnoteu na ovozemaljskom svetu i izazivala zavist mitskih bia i boanstava. Po narodnom verovanju prevelika lepota nikome nita dobro nije donela. Prekrasne devojke su bile roda urokljiva, a njihova lepota je bila ukleta i privlaila je zlu kob. U skladu sa ovakvim narodnim verovanjem tragian kraj mladenaca bio je sudbinski neminovan i neizbean. Nesrea ih je snala zbog prevelike devojake lepote, ali i zbog Milievih pogrenih postupaka tokom enidbe. Traei devojku, obiao je zemlju i gradove, a kad je naao onu koja ga je svojom lepotom opinila, skupio svatove i urno krenuo da je svom dvoru dovede, preskoivi prosidbu i prstenovanje, obiaje koji svaki mladoenja treba da izvri. Time se izdigao iznad onoga to se u narodu smatralo poeljnim i ispravnim, ogreio se o pravila i morao je da bude kanjen.

Devojina nadzemaljska lepota i Milievi uurbani postupci tokom enidbe, namerno krenje obiaja i tradicije, uzroci su njihovog traginog kraja. Sve to je preterano, to se izdvaja od uobiajenog i svakodnevnog, prema narodnom verovanju, privlai natprirodne sile i mora biti kanjeno.

Motiv devojake lepote

U narodnoj pesmi enidba Milia Barjaktara opevana je prevelika i udu ravna devojaka lepota, koja prelepoj devojci i njenom buduem suprugu nita dobro nije donela. Motiv devojake lepote dat je kao motiv uklete lepote koja izaziva ljubomoru i zavist mitskih bia, a samim tim i traginu sudbinu nesuenih mladenaca.

Ljeposava, izabranica Milieva barjaktara, bila je devojka udesne lepote, najlepa meu najlepima.. Tanka struka, a visoka stasa, sa oima kao dva draga kamena i zubima poput bisera predstavljala je ideal enske lepote. Bila je besprekorno graena i sve je na njoj bilo savreno. Rumeno lice blistalo joj je iza marame poput svetlosti koja se probija kroz prepreku i obasjava sve oko sebe. Toliko je bila lepa da je svom buduem suprugu i njegovim svatovima svojom lepotom oi zasenila, kao da je od zlata bila salivena, ili od srebra skovana ili od sunca oteta. Lepoj L,eposavi je ak i ime bilo u skladu sa njenim izgledom i motivisano njenom lepotom. Ali, njena sudbina nije bila lepa. Po narodnom verovanju prevelika lepota je bila ukleta i donosila je nesreu. Preterano lepe devojke su bile roda urokljiva i privlaile su zlu kob. One su svojim izgledom remetile ravnoteu na ovozemaljskom svetu i izazivale zavist mitskih bia i boanstava koja su elela da ih zbog njihove nadzemaljske lepote kazne. Jedino su ih mogli sauvati sveci zatitnici u njihovim kuama. Zbog zoga prekrasna Ljeposava umire u prirodi, tamo gde nema nikoga da je zatiti od traginog ishoda. Ali i posle njene smrti, njena lepota i dalje traje kroz ukraeni devojaki grob, vodu i rue.

Sve to je preterano lepo, to se izdvaja od uobiajenog i svakodnevnog, prema narodnom verovanju, privlai natprirodne sile i mora biti kanjeno. U skladu sa ovakvim narodnim verovanjem smrt Ljeposave i njenog nesuenog mladoenje bile su sudbinski neminovne i neizbene.

Analiza

Narodna pesma "enidba Milia Barjaktara" u sebi sadri lirske i epske elemente, pa spada u epsko-lirske pesme, tanije balade.

EPSKI elementi ove balade su:

Mili uzalud trai devojku za enidbu. Mili se sree sa vojvodom Maletom. Mili kupi svatove i odlazi po devojku. Mladina porodica daruje mladoenju. Saranie lijepu evojku / otkuda se jasno sunce raa. Saranie Mili barjaktara / kuda jarko smiruje se sunce.

LIRSKI elementi ove balade:

Ljeposavin opis Milievo oduevljenje Ljeposavinom lepotom Ljeposavina majka predosea tragediju Ljeposavin oprotaj od ivota Milieva tubalica i predoseanje sopstvene smrti Miliev susret sa majkom i smrt Snaga Milieve majke u bolu i gubitku

Motiv uklete devojake lepote uklete koja izaziva zavist mitskih bia i boanstava odraz jestarih shvatanja, verovanja i obiaja naroda. Sve to je preterano, to se izdvojilo svojim kvalitetima od uobiajenog i svakodnevnog, prema narodnom verovanju, podlono je uroku, pa je tako i Milieva nevesta roda urokljiva. Vodei devojku, svatovi prave buku i graju ne bi li rasterali demone, budui da je devojka njihovom uticaju najizloenija na prelasku sa starog na novo ognjite, kada vie nije pod okriljem zatitnika svoje stare porodice, a jo nije stupila pod okrilje zatitnika nove. Ipak urok, ije je dejstvo prikazano kao sudbinsko i neminovno, stie devojku u gori koja je mesto prevlasti demona. Tragina sudbina mladenaca povezana je sa prirodnim silama koje oni oliavaju. U tubalici Milieve majke i svakodnevnim halucinacijama sin i snaha poistoveuju se sa suncem. Ona se javlja u zoru, a on u suton. Zora prethodi pojavljivanju sunca i samim tim ona prestaje (umire) kada se sunce pojavi. Zbog toga to sunce i zora nikad ne mogu da dele nebo, ni Mili Barjaktar i njegova nevesta ne mogu zajedno da stignu do njegovog dvora.

OPIS LIKOVA

Mili Barjaktar - Iako se u pesmi u katalogu svatova pojavljuju poznati junaci iz 17. veka, o samom glavnom junaku se ne zna mnogo. Bio je barjaktar, pa iz toga proizilazi da ga je krasio viteki duh, stasitost i krnost. Da je ugledan, jasno se vidi po darovima kao to su prekrasan konj, sa prekrivaem zlatom izvezenim, sedlo srebrom okovano, gospodsko oruje, pozlaen estoperac, okovana sablja i pozlaene uzde. Bio je mlad i gord, na velikom glasu po lepoti i ugledu i sav ustreptao od nabujale mladalake energije. Opisi junaka u epskim pesmama su slini po tome to se muka lepota ne opisuje direktno nego posredno, preko oruja, dobrog konja, sedla, raskone odee, toka i kalpaka. Od toga ne odstupa ni opis Milia Barjaktara u ovoj pesmi. On je pun zvunosti i posrednog izraavanja oseanja preko treperenja pera na kalpaku, uborenja toka od otkucaja srca i zvuka sablje.

Ljeposava - Opis njene lepote je jedan od najlepih opisa u naoj narodnoj knjievnosti. Opevana je kao raskona lepotica besprekorne grae i predstavlja ideal enske lepote u ono doba. Njen struk, stas, obrve, usta, govor, hod, kosa, pogled i zubi bili su savreni i za Milia Barjaktara njena lepota se nije mogla meriti ni sa im. Bila mu je skupocenija od zlata i srebra i sjajnija od sunca. Bila je tanka, visoka, sa oima poput dva dragulja i lepo izvajanim obrvama . Krasili su je rumeni obrazi i beli zubi, to je ujedno i odraz dobrog zdravlja

. , : -, ; , , ' : , .

, :" ' ? ' , ; ' , , , ; ' , -; ' , ; ' , .- ' , -!, , ! , ! ' , -! , , !"

, :" , -, , :' !, ! ,' , ; , !

"- ! , , ! , ' -, '; , , , , ' , !"

Kneeva veera

Kneeva veera je epska narodna pesma u kojoj je opevana zdravica kneza Lazara srpskim velikaima i vitezovima i odgovor Miloa Obilia na kneevu zdravicu.

Skup kneza Lazara sa srpskim velikaima i vitezovima odigrao se na tajnom mestu u Kruevcu, no uoi bitke na Kosovu polju. Svi su za stolom imali svoje mesto i bili su rasporeeni po vanosti. Na elu stola sedeo je Lazar, s njegove desne strane stari Jug Bogdan i devet Jugovia, a sa leve strane Vuk Brankovi i ostala gospoda. Na dnu stola, naspram kneza Lazara sedeo je njegov najvei i najbolji vitez, Milo Obili. U svojoj zdravici Knez Lazar nazdravlja svojim gostima po njihovoj vanosti i osobinama, prvo po staretvu, pa po gospodstvu, milosti, lepoti, visini i na kraju po junatvu. Zaplet nastaje kada knez nazdravi Milou Obiliu i svojim reima iskae sumnju u njegovu vernost. Kneeve rei prekora su pune blagosti, jer umesto pretnje kaznom on Milou nudi nagradu za dotadanju vernost. Nepravedno optuen za izdaju i osramoen pred ostalom srpskom gospodom, Milo Obili na kneeve blage rei je reagovao burno. Dolo je do sukoba izmeu dve centralne linosti kosovskog epa. Milo se zahvalio knezu na daru, ali ne i na njegovoj besedi. Za sebe je rekao da nikada nije bio, niti e biti izdajnik i upozorio je kneza da je pravi izdajnik onaj ko je njemu najblii. Milo je sumnjao da su klevete potekle od Vuka Brankovia i znao je da svoju ast moe odbraniti samo junakom borbom u boju na Kosovu. Da bi dokazao svoju ispravnost i odanost bio je spreman i da umre. Zbog toga je dao zakletvu pred svim gostima da e ubiti turskog cara Murata i da e se, ako kojim sluajem preivi, osvetiti Vuku Brankoviu zbog klevete.

U ovoj pesmi kroz knaevu zdravicu kataloki su nabrojana imena srpskih junaka prema njihovoj vanosti i epskoj slavi, a glavni motiv pesme su sumnja na izdaju, meusobno nepoverenje i svesno rtvovanje junaka za odbranu svoje asti.

Analiza Kneeva veera je predstavljena kao dramska scena. Ona podsea na tajnu veeru apostola. Zaplet poinje kada se knez Lazar obrati Milou Obiliu na vrlo neobian, za Miloa uvredljiv nain. Nazdravljanje je esto koriena situacija. Dramatizuje radnju i podstie na dalji tok. Dok nazdravlja knez Lazar nabraja kosovske junake, tako da je funkcija ove pesme kataloko nizanje junaka po njihovoj vanosti i epskoj slavi. Taj postupak prikazivanja junaka naziva se epski katalog junaka. U ovom odlomku najupeatljivije je predstavljanje Miloa Obilia i Vuka Brankovia. Oni su predstavljen kao suprotnosti. Miloeva odrednica je junatvo, a Vukova gospodstvo. Poto je Milo poginuo na Kosovu polju, a Vuk Brankovi je izvukao ivu glavu, na toj istorijskoj injenici se izgradila legenda o izdaji, tako da su, pre nego to su istoriari dokazali suprotno, motiv izdaje i Vuk Brankovi kao negativan junak i izdajnik uli u narodnu knjievnost.

u kojoj strast na smrt zavaene brae biva pobeena plemenitou ene jednog od njih. Ideja narodnog pevaa je da doara mudrost srpske ene i vanost porodice u ivotu.

Osim imena brae Jakia u pesmi "Dioba Jakia" nema nieg istorijskog, ali se kroz neslogu i sukob brae Dmitra i Bogdana nasluuje opta razdeljenost i nesloga izmeu vladajue vlastele u tadanjem srpskom drutvu. Pesma poinje razgovorom izmeu nebeskih tela. Sukob meu braom dobio je vasionske razmere i nad njihovom neslogom i zloinakim mislima o bratubistvu zgraava se cela vasiona (personofikacija i hiperbola: ljudski sukob u sferi nebeskih pojava istie pogubnost nesloge. Sve u prirodi i ljudskoj dui udruilo se protiv zla.)

, , -, -. ; , . ' , . , ' , .' ;", , , , , ' , ; , , , , , , ." . , , , ; , , , . ,' :", , ,, , , ,, , : , , ."' , . , ; , , ;", , ! ,j ;j , !" :" , ! , ?" :" , !, , , . , , . , ; , . , ; , ." , , ; : , . , :" , , ?" :" , ! , ?" :" , , ; - , ." , , , :", ! ' , !" , , ; , , , .' :, -, ? ." :"', , , ! , , ." , : , , . . , , :", , ! , ,j :j , ! ? ? :' , ?" , , :" , ! : !" , . , .

Jankovi Stojan

Jankovi Stojan je bio poznati uskok, hrabri junak i zatitnika porobljene raje koji je odmah posle enidbe odveden u ropstvo iz koga je pobegao svojoj kui ba u trenutku kad mu se voljena ena preudavala.

Tokom dugogodinjeg boravka u zatoenitvu Stojan se nije pretvorio u mranog osvetnika koji eli da iskali svoj nagmilani bes godinama skupljan u mranoj tamnici turskog zatvora i osveti se zbog bola i patnje koje je pretrpeo. On je ostao onakav kakav je i bio, hrabar i izdrljiv junak, odluan da izdri svako iskuenje pred koje ga ivot stavlja. Bio je pun ljudskih vrlina i bez ijedne mane, pravi vitez spreman da i u toj tekoj i nadasve bolnoj situaciji u kojoj se naao viteki postupi. Nije bio ljut zbog udaje svoje ene, niti se oseao izdanim, jer je znao da mu je ona bila verna i da je ekajui njegov povratak rtvovala najlepe godine svog ivota, ali ga je zbog tog saznanja srce mnogo bolelo. Njegova nena i napaena dua je eznula za ljubavlju i toplinom. eleo je da sve probleme rei na miran nain i zato, umesto neprijateljstva prema svatovima i grubog prekida tog nedolinog veselja u svojoj kui, on peva pesmu nadajui se da e ga ena po stihovima prepoznati. U tim tekim trenucima Stojan je pokazao svu svoju veliinu, snagu i izdrljivost junaka sa nadljudskim osobinama, ali i tihu patnju i bol koji osea jedan sasvim obian, nean i oseajan ovek. Kada ga je ena prepoznala i i od udaje odustala, Stojanova bol, patnja i tuga postali su prolost.

Jankovi Stojan je bio je bio ba onakav kakav po naodnom shvatanju treba da bude junak ogromnih ljudskih i vitekih kvaliteta. Bio je vrst kao stena, nesalomiv, hrabar i astan junak, ali i dobar i duevan ovek, srca velikog za ceo svet, pun ljubavi, toplote i razumevanja.

Analiza

Pesma "Ropstvo Jankovi Stojana" je jedna od najlepih epskih pesama jer govori o vernosti i ljubavi koja preivljava sva iskuenja. U ovoj pesmi nisu opevane junake borbe hrabrog uskoka, ve porodina ljubav i toplina, radost, stradanje i tuga. Narodni pesnik je potpuno zapostavio portret glavnog junaka, njegov uskoki ivot i junaku prolost. Teite pesme je prebaeno na njegove ljudske i viteke kvalitete, njegova oseanja i privrenost svojoj porodici i eni koju voli. Pesma je nastala na istorijskoj osnovi nakon povratka Jankovi Stojana, poznatog junaka i zatitnika porobljene raje iz dugododinjeg ropstva u trenutku kad mu se ena preudaje. Kroz pesmu je obraen odisejevski motiv povratak mua i njegovo prisustvo na svadbi svoje ene. Stojan se viteki ponaao na svadbi, nije nastupio neprijateljski ve je pesmom o ptici lastavici koja je vila gnezdo devet godina, pa ga razvila, svojoj eni poslao poruku da je iv, da je jo uvek voli i silno pati, jer nije pored njega. Taj njegov simbolian govor izreen u metafori niko drugi nije razumeo osim nje same. Prepoznavi se u pesmi ona odustaje od udaje. Bezgranina radost Stoajnove ljube i sestre zbog njegovog povratka iz ropstva brzo je smenjana neoekivanom tragikom. Cela pesma se zasniva na kontrastu emocija. Stalno se smenjuju tuga i radost, nesrea i srea, zadovoljstvo i patnja. Kada to smenjivanje bude naglo, nastaje lom u dui i na kraju smrt, u koju opijena sreom odlazi Stojanova majka, saznavi da joj je sin iv i da se vratio kui. Zbog prisustva i epskih i lirskih elemenata, iskazanih na jedan dramatian nain ova pesma se moe svrstati u balade.

Poetak: U uvodnom delu narodni peva nas informie kako su Turci posle osvajanja Kotara u ropstvo odveli Smiljani Iliju i Jankovi Stojana. Da naglasi veliinu patnje ovih junaka peva kae da su im kod kue ostale ljube od petnaest odnosno nedelju dana, to znai da su u ropstvo odvedeni mladi, odmah posle enidbe. U ropstvu su proveli "devet godina i desete za sedam meseci" i na kraju su uspeli da pobegnu.

Zaplet: Ilija i Stojan se vraaju iz ropstva. Kad su bili blizu Kotara, Ilija ide "dvoru bijelome", a Stojan svraa u vinograd gde pronalazi majku koja tuguje. Odlazi prvo u vinograd koji je svojim rukama zasadio, da vidi u kakvom je stanju, sali ga neko odr\avao sve te godine i nadao se njegovom povratku ili je propao i pust kao i njegov dom. U tubalici Stojanove majke gradacijski su poreane dve metafore. Majka Stojana poredi sa jabukom od zlata, a za snahu kae da je nenoeno zlato, to je vrednije od zlatne jabuke.Na prvi pogled udno je da neko voli snahu vie od sina, ali u sledeim stihovima sledi objanjenje. Stojanova ena je dugo ekala da joj se mu vrati i nijednog trenutka nije ga zaboravila, dok majka koja ga je rodila i odgojila, nije mogla da se seti njegovog lika, niti da ga prepozna.

Vrhunac: Stojan hita kui i tamo zatie svatove. On se ne sukobljava sa njima, ve im se obraa s molbom da zapeva. U stihovima njegove pesme data je najlepa alegorija nae epske poezije:

"Vila gnjizdo tica lastavica,Vila ga je za devet godina, A jutros ga poe da razvija;Doleti joj siv-zelen sokoleOd stolice cara estitoga,Pa joj ne da gnjizdo da razvija".

Rasplet: Stojanova Ljuba iz stihova pesme shvata da je ispred njen mu. Sledi dirljiva slika susreta brata i sestre. Umesto svoje ljube Stojan mladoenji daje roenu sestru. Steu i zadovoljstvo zbog ovakvog razvoja dogaaja zamenjuje tuga zbog smrti Stojanove majke.

Epilog: Stojanova majka umire. Srce joj je prepuklo od silne i iznenadne radosti zbog satnanja sa joj je sin iv i zdrav, a njegova ena pored njega.

................. Nastavak pesme ..................

Kad uvee o veeri bilo,ide majka u dvor kukajui,ona kuka kao kukavicai spominje svog Stojana sina:"Oj, Stojane, jabuko od zlata!Stoju majka, ve zaboravila,snaje Jele zaboravit neu:snajo Jelo, nenoeno zlato!Ko e staru doekati majku?Ko e pred mene staru ietati?Ko e staru zapitati majku:'Jesi li se umorila, majko?"Kad zaula ljuba Stojanova,ietala pred dvore bijele,prima majku na gospodske rukei govori svojoj staroj majci:"Ti ne kukaj, moja stara majko!Tebe staru ogrijalo sunce:evo tebi tvog Stojana sina!"Kad ugleda svog Stojana sina,mrtva majka na zemljicu pade.Ljepo Stojan opravi majku,kako carski valja i trebuje.

! ! , , ,;' ,' , , ; ,; , ' , , . ; ' ;' : ,; ,' ' . : ;' , ,' ' . : ; , , , , ,' ' .; :' , , ,; . , : -, , ,;- -, ,- , , ; -, , , :" ! "", , ."; , , , ,; ' , , , , ;; , , . , ,; , , , , ; , , , , ,; , , :" , '!" ," , ," ." ', ; , ,; :", , "' :" ' "' ,;"' ' ," ," ," :" ;" , ," ;" ,"' ," ,;" ," :" , !" , ," ,;" :" ," ';" ," ;;" ' ," ' ;" ," , ;" ,;" ," ':" ," ;" ;" , ," ' ' ," ;" ' ," ' ,;" ' . -" , ," ," :" ,;" ' ," ," ' ," ;;" ,", ," ," ;" ;;" ," ," ," '." !;" ," ," ;" ' ," ' ,;" ' ;" ," " ' ," ,;" ' ," ," ." , ,; , , . , ' ,; , ; -, , :" , !;"' " ," ' :" ," ,;" ," ." ' ," ," ,;" ?" ? ," ;" , , ," -,;" -," " ;" ," ,;" ," ," ;" " ' ,;" ' ," " ' ,"' ," , ,;" , ," ," ," ," ,;" ." " ," , ." ;" ," , ;" ," , ." ;" ' ," , ;" ." " ' ,;"' ," ," ' , ." " ,;" ," '" ," , ," ,;" , ." ' " , , ." ;" " ,"' ':" " ,;" , ." ,"- -," " ',;" ," ," , ." -,"- ,;" ," :" , ' ," ;" ,;" ," ," ," ," ,;" :"", ! ',"" .""" ," ,;" ," :""-, ,"" ,"" ."";" ," :""-! ?"" .""" ,;" ," , '," ;" , ." ;" ," , ." " ," :;" ," ," ," ' ,", ,;" ," ." ," ," , ,;", ;" , ." ," -;" ,;" -," , ." ," -," , .;" ," -,"' ' ," ," ,;" " ," ," ," ,;" " ," " ;", , ' !;" ' ," ," ?" ,- :;" , -!" ," ," ." :;" ! !" !" , -," ," :;"' ," ?" , ," ," ', , ;;" ' " ;" ," ', ," ', ,;" ," ."' ," :" ' ,;", , ," ' ," , , :" ," , ' :;" ;" ," ," ," ',;" ' ," ." ?" , ' ."' -:;" , ." , , , , ,; : -,-, -, ' , , ' ,; , ' . : ; ; , . ,;, ; ; ';; , , , ,; - , , .- : ,; , - , , -, ,; ; - , , -:" -!;" ," ."- :" , , ," .";' :", -!" ," ." -:;" , !" ?"- , ;; , " ," !" , !;" ," ' , ." , ' , , ' .; : , ;- , , :;' .- , ' , '.' ,; ,- . -, , , ,;' , , :" , !" ,;" ," ' :" ," , ." ,; , , ; ; , , , :"' , !"; ? ? , ,; : ' . , .; :" , , !" ?" ," , ,;" , ." . , , , ,; ; , , :" , !;", ," ," , ;" , ," ;;" , ," ' ," ," ," ' ."; , , . ,; , :" , !" ,"' ,;" ," ' ,", ' ." , , ,; , ' ; ', , . , ,; , . , , ,; , , ! , ,; ; , , ' , ,; . ' :" ;;", ." , : , ,; ,, , , ,; , , , ,, , ,; . , ,' ; ' . ;; , :" , !" ' ,"' ,;"' ," :" ,"' ," ,;" ," " ;" ," ,;" , ' ;" , , ." , ' :" , !;" ," ," ," ." ,; ' ' , , . !; , , ,; , , ,, :", ! ' '" ,; . , , ; ' ' ',; , '; , ; , . ', ,; , ,' :" ! ;"' ' !" ," " ."

Pocetak bune protiv dahija

Teko je bilo srpskom narodu pod jarmom surovih turskih osvajaa. Dugogodinje patnje i stradanja, nepravda, nasilje, muenja i ubijanja, nagomilali su ogromni bes i mrnju u srcima ljudi i dalo im snagu da se pobune protiv turskih dahija i krenu u borbu za osloboenje svoje zemlje. Cela Srbija se pohajduila i digla na ustanak.

Da je dolo vreme za ustanak svedoili su i nebo i zemlja. Nepokolebljiva odlunost potlaenih i obespravljenih seljaka da se bore za svoju slobodu, nepomirljivost sa ropstvom i elja za osvetom nisu bili sami po sebi dovoljni, ve su se i nebeske sile osetile pozvanim da ih opomenu i podstaknu na otpor. Boji sveci iz carstva nebeskog slali su poruku na zemlju da je doao taj as, a namuena raja sa zemlje, oiju uprtih u nebo, gledala je te nesvakidanje nebeske prilike i tumaila ih kao poziv na ustanak. Pomraenje sunca i meseca, gromovi na Svetog Savu i krvavi nebeski barjaci za napeni narod su bili boja opomena, znak od Boga u koga su vrsto verovali da nema vie ekanja. I dahije su gledale u nebo. Pojavljivanje razliitih prirodnih pojava u vrlo kratkom periodu nije ih ostavilo ravnodunim. Ti nadmoni turski silnici, nekada tako sigurni u sebe i svoju mo nad nejakim narodom, postali su sujeverni i skloni crnom razmiljanju i strahovanju. Oseajui uzavrelu srpsku krv, uspanieni i uplaeni za svoju sudbinu itali su zvezde oslikane u vodi staklene tepsije, a one su im poruivale da im se ne pie dobro. Iz njihovog straha se rodio bes, a iz besa nasilje. Nemoni da spree ustanak i smire pobunjeni narod posekli srpske knezove i sve vienije ljude. Tako su jo vie rasplamsali mrnju prema sebi i pojaali elju srpskog naroda za osvetom. Sea kneeva od strane turskih krvnika bila je poslednja kap koja je prelila au narodnog strpljenja i pokrenula borbu do konanog osloboenja.

Nebeske prilike i stanje naroda na zemlji spojeni zajedno u stihovima na jedan vrlo slikovit nain opisuju situaciju u Srbiji pred Prvi srpski ustanak, surovost turske vojske prema srpskom narodu, nezadovoljstvo i bes potlaenih seljaka i njihova odlinost da prui otpor i dignu celu zemlju na ustanak. Dugih pet vekova patnji i stradanja ostavilo je duboke tragove na svim pokolenjima, ali i pored toga srpski narod nikada nije posustao, niti izgubio svoju veru u boga, nadu i snove o slobodi.

Analiza

"Poetak bune protiv dahija"je najkrupniji biser u kruni nae epske poezije i predstavlja najpoznatiju i najznaajniju pesmu slepog guslara Filipa Vinjia Istorijska osnova pesme je Prvi srpski ustanak i pogibija srpskih knezova i vienijih prvaka koje su dahije pogubile u "sei knezova". Zbog nasilja, pljaki, ubistava 1804. godine itava se Srbija pohajduila i digla na ustanak. Tok dogaaja daje se sa obe suprotstavljene strane i sa srpske i sa turske. U uvodnim stihovima pesnik nam govori o nemogunosti srpskog naroda da istrpi turski zulum i istie s jedne strane neodlunost srpskih knezova da krenu u borbu, a s druge nepokolebivu odlunost potlaenih i obespravljenih seljaka da prue otpor surovim psvajaima.

Tu knezovi nisu radi kavzi,Nit su radi Turci izjelice,Al' je rada sirotinja raja,koja globa davati ne moze,ni trpiti Turskoga zuluma

Uvod u dalji tok pesme karakterie metafiziki karakter. Boji sveci sa neba poslali su Srbima poruku da je dolo vreme za dizanje ustanka u vidu nesvakidanjih prilika, a svaka od njij je ulivala strah kod pojedinca. Nebeske prilike o kojima govori pesma, nisu plod mate pevaa i niti ih je on izmislio. One su se stvarno desile, a peva ih je pesnikim jezikom kroz pesmu oslikao. Re je o fenomenima koji su se dogodili neposredno pred ustanak i tokom njega, a to su pomraenje Sunca i Meseca, pojava komete, grmljavina u zimu i zemljotres. Totalno pomraenje Sunca koje se jasno videlo iz Beograda zbilo se poetkom 1804. godine, a nekoliko dan pre toga i pomraenje Meseca. Godinama neposredno pred ustanak, od 1802. do 1804. deavale i druge neobine i veoma retke prirodne pojave, i to ne samo nad Srbijom ve i u okolnim zemljama, o emu je izvetavala tadanja tampa. Filip Vinji je bio svedok svih tih nebeskih pojava, zapamtio ih i efektno iskoristio u pesmi da snanom poetskom slikom istakne sudbinsku predodreenost i neminovnost podizanja ustanka. Prema narodnom verovanju pomraenje Meseca najavio je skoru propast turskog carstva dok je pomraenje Sunca bio lo znak za srpske vladare ime je nagovetena propast ustanka i smrt Karaora.

Nebom sveci stae vojevati;I prilike razline metatiVi' Srbije po nebu vedrome;'Vaku prvu priliku vrgoe:Od Tripuna do svetoga uraSvaku nocu mesec se vatae;Da se Srblji na oruje diu,Al' se Srblji dignut' ne smjedoe.

Sa jedne strane pesnik opisuje raju i nebeske prilike, a sa druge strane sagledava Turke i njihovu reakciju na sve ono to se na nebu deava. Okupljeni na ,,Na Neboju kuli' gledali su svoju sudbinu i kukali:

Sve sedam se sastalo dahija;Bijogradu na Stambol-kapiji,Ogrnuli skerletne binjie,Suze rone, a prilike glede:

Opisujui turske dahije kako uspanieno gledaju ta im je initi, pesnik ih na neki nain ismejava i umanjuje njihovu snagu i nadmonost u odnosu na srpsku raju.Znaenja prirodnih pojava na nebu, dahije su tumaile pomou zvezda uhvaenih u staklenu tepsiju i svoje "knjige indijele". Uvidevi da im se dobro ne pie, da bi preduhitrili Srbe i spreili njihovu pobunu, odluili su da poseku sve srpske knezove i vienije ljude. Sa ovakvom odlukom se nije slagao iskusni starac Foo, napominjui da e sea knezova jo vie rasplamsati pobunu.

,,Uzmi sinko Foi Mehmed-aga,uzmi slame u bijelu ruku,Mani slamom preko vatre ive,Il' e sa tim vatru ugasiti,Ili e je vema raspaliti

Mudri Foo je bio u pravu. Pokoljsrpskih knezova ubrzao je pripreme za ustanak, cela zemlja se pohajduila, a mnogi miroljubivi Turci po gradovimapoeli su da bee iz Srbije bojei se osvete rasrenih Srba

Pesma se zavrava stihovima o srpskim knezovima i njihovom pogubljenju, pri emu je pesnik na veoma lep i interesantan nain dao opis Biranin Ilije, kneza iji je lik stvoren po uzoru na neustraivog srpskog junaka Marka Kraljevia, koga su se i age plaile.

Ivan Gunduli

Osman

PJEVANJE PRVO

Ah, ijem si se zahvalila,tata ljudska oholasti?Sve to vie stere krila,sve e paka nie pasti!Vjekovite i bez svrhenije pod suncem krepke stvari,a u visocijeh gora vrhenajprije ognjen trijes udari.Bez pomoi vinje s nebisvijeta je stavnos svijem bjegua:satiru se sama u sebisilna carstva i mogua.Kolo od sree uokolivrtei se ne pristaje:tko bi gori, eto je doli,a tko doli gori ustaje.Sad vrh sablje kruna visi,sad vrh krune sablja pada,sad na carstvo rob se uzvisi,a tko car bi, rob je sada.Proz nesree srea iznosi,iz krvi se kruna crpe,a oni kijeh se boje mnozistrah od mnozijeh i oni trpe.Od izdajstva i od zasjedaograena je glava u cara,a u as se zgoda ugledaod ke ne bi pametara.O djevice iste i blageke vrh gore slavne i sveteslatkom vlasti pjesni dragesvijem pjevocim nariete,narecite sad i menikako istonom caru mladusmrt vitezi nesmiljenidae u svomu Carigradu.Znam da bi se otprije htiloda ja pjevam, vi kaete,ko se on rodi sreno i milocaru Ahmetu prvo dijete;i po smrti oca svogas ke pomoi, s ke zasjedevrh pristolja otmanskogaMustafa mu dundo sjede;ko li se opet carsko mistoMustafi ote, tere u slavina pristolje ono istosultan Osman car se stavi;i on mlaahan kako paka,eljan starijeh slavu sresti,podie se na Poljakas mnogom silom, s malom esti.Ali da tijem pjesni mojesasma duge ne ishode,samo objav'te smrti svojehude uzroke, tune zgode!Vladislave, poljakogaslavna kralja slavni sinu,im tva puni slava mnogasvega svijeta veliinu,na spijevanja ova obrativelianstvo vedra ela,u kijeh ti item prikazatinedobitna tvoja djela.Kraljeviu plemenitijur u smrti cara Osmanasvemoguom tvom dobitizamnjela je svaka strana.Tim s me trublje da svit sliaslavu tvoju svakas veu,ti sve djeluj djela via,a ja pjet ih pristat neu.Jadna u srcu uspomenacaru Osmanu bijee ostalada mu je vojska nebrojenaod poljake ruke pala,i da zemljom svom velikomod tega se digla slava,glase carskijem dobitnikomkraljevia Vladislava.Ili putnik kopnom jae,il' pomorac more brodi,Vladislav se klikovaeslavan carskoj pri nezgodi.Gozbe aste druba milai pastiri stada pasestrenitelja turskijeh silapopijevahu u sve glase.Jur na krilijeh od vjetaraglas po svemu svijetu priko kraljevi silna carakopja slomi, sablje skri.U vedrini nad oblacims istoka mu do zapadasunce upisa zlatnim zracimime kojim slava vlada,kau da on pri NesteruIstonoga razbi Zmaja,lete za njim u potjerusivi Oro do Dunaja.im s ovega dijete oholopeali se, grize i mori,misle da svijet vas okolotuom hvalom njega kori,klie: "Ja ti, ah, nikako,kraljeviu, ne zavidim:sueno je bilo takodobitnika da te vidim.Ni me manje srea muitebi dobra, meni huda;er komu se to odlui,vik ne ubjegne togaj suda.Nu sve rane srca mogai muke su i alostis neposluha vitekogai s bojnike nevjernosti.Ah, neumrli vitezovi,glasoviti Turci stari,s kijem dobie vas svijet ovimoji djedi, vai cari,gdi naini vai bojnii djela su slavna onau kih izgled jes dostojnivitekijih od zakona?Vi u trudu dni vodei,snana srca, smione obrazekazahote podnoseiljetna sunca, zimne mraze.U pogubah krepci uzrokomod posluha vjere iste,tijekom polja, gore skokom,rijeke plovom prihodiste,misle da je svake zleditrpjet bolje, pae umriti,neg careve zapovijedis neposluha pristupiti.Sve poude, sve pohlepeviahu se vae milejahat bojne konje lijepei iz luka tratit strile.Pae svaki u odluciza raskoe svoje obrasablju o pasu, kopje u ruci,luk o pleih, konja dobra.Bila vam su brana hodebez razluke svaka ita,a poskupo hladne vodepia ugodna, plemenita.Konju i vami strehe openestahu nonijeh sred pokojakuarice opleteneod hrastovijeh tancijeh hvoja.I vojvode i viteza,i na kopnu i sred mora,i postelja i trpezabijee koa zvijeri od gora.Pae u sjever posred zime,jezde mrazno Podunavje,sterae vam mnokrat svimesnijeg postelju, stijenje uzglavje.Odjea vas resi lakasvita sama i priprosta,a za oklopje u junakasrce i prsi bijehu dosta.Grahote vi sva blagai sva plemstva razmi onoko dobije sablja i snagavojujui sve smiono.Suahote da nevoljenajvee su stat bez ratii da je umrijet vele boljeneg isprazno dni trajati.Veljahote da kudjeljeene predu doma u tmini,a junaci neprijateljeda zatjeu na ravnini.Drahote za as svojui najveu diku i slavuza vaega cara u bojuizgubiti rusu glavu.Vapijahote: "Smrti prijeka,ne stavljamo pamet na te:da se carstvo prostre, a nekaivoti se nai skrate!"Ah, blaena i estitakoli doba vaa scijenim!Lasno dobit krunu od svitabi s vitezim ta hrabrenim.Jaoh, a sada sve je inako:vojevode i vojnici,sve je otilo naopako,nevjerni su svikolici!Na boj ide svak pod silu;grije ga ljeto, zima mu udi;a oblau zlato i svilu -ljudska oblija, enske udi!ter pod zlatom doim sjajuu napravah bez procjene,neprijatelje pozivajune na bjenja neg na plijene.Hode zemlju, brode vodu,da u lasti plovu, hranesprijed jedeke u povodu,naprane zad seksane.Svioni su njih atori,stoli zlatni na kijeh sjede,ptica u moru, riba u gorijestojske ih slijedom slijede.Na trpezah vrhu sagaduge i obilne gozbe ine,piju dokli svijes i snagaod vina im svijem pogine.Pernice im raskone su,gdi u bludijeh svu no tonu,u mirisu i uresu,pro naravi i zakonu.Od momaka i od dvoranasvaki ograen uokolojae u zlatu konja vrana,glavu die, gleda oholo,ter se gizda, ter se diitatom slavom od junaka:vas u vidjenju i u rii,a u stvoru nita paka.Ah, kolikrat pun nemiravidjeh jednog od krstjanagdi ih na jata goni i tirakako ovce sa svijeh strana;viknuh, skoih sam na konjubojnik ujedno i vojvoda,pri sramotnom bezakonjune paze se od nezgoda.Pae ne ostah, za osvetittej prikore sasma grube,vraat ovijeh, onijem prijetit,ne marei za pogube.Ah, zloesti i neznani,od ta ste se, rijeh, pripali?Jeda i vi, ko krstjani,po dvije ruke nijeste imali?Jeda i oni nijesu ljudi?jeda i u vas srca nije?to vas strai? to vas trudi?tursko staro smjenstvo gdi je?Bolje vam je smrt stignutii u boju s kopjem pastinegli tako poginutibez zamjene i bez asti. -Nu zaman se snaga izmui,jezik vika, ruka udara,jer od ovih strah se stuis neposluhom janjiara.Spahoglani, ki sred ratirvahu se jo smioni,ko ovi poee ustupati,uzmakoe preno i oni.Ovo uzroi me bojnikeleki mai da posijekui od krvi druge rikekraj Nestera da proteku;pae, da taj rijeka svudinapuni se i zajazitelesima mrtvijeh ljudikijeh poljaka vlas porazi.Ali hou unaprijedada ma ruka svijetom vrtii ona sama zapovijedavrh ivota i vrh smrti.im mi cari tete svakei naega smo uzrok vaja,ki astimo ne junakeneg hotime od saraja;i hoemo, tko otprijeslue bludno dni provodi,s neprijateljim da boj bijei da vlada i gospodi.Mi, za uzmnoit vee zlata,ne gledamo nijedna ina,ter junaka to bi plata,sad je carska trgovina.Ali trg se carski tjerai od trgovac namjesnika:zgone u vojsku skup pastijera,a plaaju se od bojnika.Tim pastijeri iza stadavojevodam pod ovacimkako hoe da ikadaudriti se smiju s junacim?Ne, ne, istoni bojni puci,zaeo sam djela vea,a u ovoj sablji u rucisvijeta je udes, vaa srea!Car Lesandro primoguiu bremena starijeh ljeta,mlad ko i ja vojujui,dobi carstvo svega svijeta.A i Suliman car hrabreni,pradjed slavni moga djeda,sablju opasa vrsnik menii vojskami zapovijeda.Dva cara ova jo odavnaza izgled stavih eljam mojim:njih u slidit djela slavna,dokli vas saj svijet osvojim!Hrabrene su ove sprave;ja znam to u i to je trijebi!"Prista i, pun elje od slave,stvari uzmnone zae u sebi.Carska blaga nebrojenau Istok odnijet miso obraa,i pisma u kijeh te se imenaod svijeh vitez kijeh on plaa;a to da tuj, ne pazeisipat pinez odsvudijere,ki uzmnoe skup najveiod junaka izabere;k janjiarom ter savievele vei broj iznovapo izboru jo ispieod istonijeh vitezova;a i ete spahoglanadvakrat vee s tijem uinis nova skupa izabrana,s kim ih zdrui i sjedini.Neka se uzdom tom ukrotei posluni unaprijeda,ne tedei sve ivote,lete gdi car zapovijeda.Jote odlui u svoj volji,pod zakletvu paek ree:tko se ukae junak bolji,da as bolju prid njim stee,na vladanja carska svojahtei samo da se uzviseki dobiju as sred bojas neprijateljim rvui se;ter ne pjenez, blud i ene,negli sama krepos golaput od milosti i od scjeneu carskoga bude stola.Blagodarstvom ovacijemesvemogu se izit nadai u kratko prostrijet vrijemes istoka se do zapada.Ovu odluku stanovitu,pod zakletvu i pod vjeru,najprije uini on oituglavi od paa Dilaveru,s deset tisu ki bojarau istonoj skupnih stranilansku jesen mlada caraod poljake sile obrani.Tim car pau velikogaHusaina smaknu onada,a uzvisi slavno ovoga,da u sve mjesto carstvo vlada.Nu to njemu ne zataja,jo i hodi svomu objavii hadumu od saraja,bijelijeh vila crnoj glavi.Pak svakomu da se uzmuimiso ovoga dogovora,za koristan svjet odluibogoljupstvom skrit ju zdvora.Zato glase prosu opetai svakomu ini znatida grob sveca Mahumetana Meci e po klanjati;a otole put krajinapomorskijeh svrnut ree,sidonskoga emirinas odmetnicim da posijee.

1.

, , , , . .

PJEVANJE SEDMO

Pri moru uprav srpskih strana,u prinah pusta alalei Troja ukopana,od grkoga ognja pala;slavna Troja, ka je svimenjegda Istokom gospodila,a sad ino nije neg imenakon sebe ostavila.Gdi su miri, gdi su dvori?Nije zlamenja od niesa:to ognju osta, vrijeme oborii pohara i poplesa.Samo jote nedaleeSimeonte rijeka samas malo vode jedva teei ona usahla s davnijeg plama;a polak nje gora Idau vidjenju svome zdriuspomenu od Parida,koga oganj Troju spri.Ah, kud, plahi mlae, poje,na ki li se put potei,kroz gorjenje neka tvojeu pepelu Troja lei?O mladosti, bez razlogai razbora, vi, tko hodi,na to plahos tvoja mnogadovodi ga i navodi!Bijee danica objavilajur svanutje dana bijela,i istekla zora milas vijencem rusa oko ela,kad za brodit sinje mores djevojicam ke ga slideKazlaraga u istok zorena korablju zlatnu uzide.lje otole na sve strane,da se otok svaki ophodi,s druzijem plavim crnce uzdane,a on uprav more brodi.Gleda k stranam sjevernimetijesna mora val nablizukomu Ele poda ime,kad na oiju zginu Frizu,i kojemu jo njekadaposluh ui Kserse smioni,vrhu njega bjena kadamos veliki on nasloni.Ah, nesvijesna oholasti,kud se nijesi ti prostrla!Da li scijeni tvojom vlastisrdbe ukrotit mora vrla?Vrla mora ki gradovei kraljevstva cijela dere,kada skoi na valovei izide iz sve mjere.Leandro mladac zatravljeni,gizdav mimo sve ostale,slide sve vil zrak ljubljeninjegda plova ove vale;nu srditi val zaklopinjegove oi plahom silom,usred puta kad ga utopiprikom vlasti i nemilom.On se molit za sloboduvjetru i moru tad ne krati,da prinese u pohodua utopi ga u zavrati.Ali uto molit uzegnjevno more, vjetre plaheprolijevaju grozne suze,podiraju este uzdahe,uzdasi mu vjetar veia suzami more uzrasti;tim on, itu smrti utei,sam ju srete svojom vlasti.Iza otoka od Tenedacrni se aga uto izvaa,ki skri grke plavi i ne dada ih trojanska vidi straa.Leno i Lezbo mimohodii upravlja put na io,ki doskora u slobodisam je sebi gospodio.lje po otocih na sve stranedjevojice da izbirajus druzim plavim crnce uzdane,a on brodi eljnom kraju.Na otok slazi, u grad ide;plau matere, oci blijede,uto nain na ne videda im djece ne odvede.Ter slobodu izgubljenunaricati svak poinje,vele: "Da li carskom plijenuraaemo mi robinje?Ah, sve imanje nije li dosta,ke se od nas za inih stjeca,tea sila da ne postaod ke nam se grabe djeca?O alosti plana svima!Vaj, nevolje gdi su ove:svoju istu, jaoh, druzimadjecu raat za robove;i pun vaja i pun smeebit usiljen s teke slubeu porodu im init veenegli u smrti plae i tube!Moe li se s hue zgodeginut gorom smrti kojom,neg ivei bez slobodene bit voljan duom svojom?O slobodo slatka i draga,izvrsno te vik ne ljubi,ni poznava tvoga blagatko te ovako ne izgubi!"Vodi iz plijena turska siladjevojica mno izbranuod kih svaka lijepa i milau svijetlu se rodi stanu.Rodjaci ih i rodice,pune tube, plaa i vaja,skubu vlase, grde lice,do samoga slijede kraja.Udaraju s teke mukepokraj ala odsvudije,put korablje, steru rukeka im porode slatke krije.Srce od smee i od jadarazabrati njih ne moreimaju li im eljet sadablage vjetre, mirno more.Gnjev i milos sve u sebipamet vrte, svijes im viju;to bi htjeli, to li ne bi,da odluit ne umiju.Ne ljubovce neg robinjescijene da e caru biti;huda miso tim poinjeu srcih se njih buditi.ele s misli hude oveda plah vjetar dme s planina,da more udre na valovei da prodre svih puina.Ali od elje hude ovakobjei opeta srce ureda,i, ako razlog hoe tako,milos brani, ljubav ne da.Crni se aga die iz ija,i nalijevo im se vozi,Samo, Andro, Ikarijai otoci mu stoje mnozi -slavni otoci, od kih hvalate se puna pisma stara,sad neznana mjesta ostalas malo stada odizgara.Delo svijetli, otkli svitudanja i nona svjetlos usta;tamni diku glasovituprazan otok, zemlja pusta.Vrhu mjesta suha i golaobiljeja crkve nije,na zavjete boga Apolagdje iae vas svijet prije;neg to na glas prazne jameiz pustoi k svakom krajuzamnivaju, i one sameodgovore mukle daju.Meu otocim k lijevoj strani,od kih aga mno zamijera,udalek su raspraniNaso, Paro i itera -Naso, gdi svu crkvu imaenjegda Bako bog veseli;Paro, otkle resijaecarske dvore mramor bijeli;Pafo i Gnido jur boiciod ljeposti posveeni,a u otonoj jedva slicisad neplodni svim kameni;itera, ka od ljubavilijepoj majci ime poda,sad sve u grmu i u travistijenje obraslo usred voda.Gdje stan pucim bi vrijednime,tuj sad pastir ovce svraa;ah, koliko moe vrimeke s goditim sve privraa!Slidi i obraa crnac veemimo iro jedra bila,gdi man krie enske odeedomiljatom Grku Akila -silna Akila, kom svi puciime u slavnu ue glasu,a njegovi sad unucizemlju teu, stada pasu.Tako srea svim puzivau promjeni vjenijeh dobapromjenivat sve uivaroba u kralja, kralj u roba.Jedri hadum i ostajena desnu mu Gora Sveta,od starijeh Etos ka jebila u davna zvana ljeta.Kon Olimpa jote gledaPeleo i Osa gdi se izmie,od kojih se pripovijedada u nebo vrh im tie.Brda priklona i nizocibrijezi su ovo svekoliko,glasovitu nu pisociuspee ih na toliko.U pismijeh uzrastiemale ovako stvari u sebi;a velike se izgubie,er ko e od njih pisat ne bi.Rije je ko se bijehu ljudigorostasni jur propelipod orujem, u poudida bi nebo Jovu oteli.Oni od ovih postaviejednu vrhu druge goru,neka uzidu na najvieod nebesa strane goru.Ali Jove, za strt njimasvim nesvijesno ovu miso,ognjevitijem treskovimaoni as je satariso.Na veliko svaije smjenjeosta u temu izgled tada:tko visoko prem se penjeda nizoko sasma pada.Nu doime sinje valecrnac brodi mora ovega,od njegove drube ostalesve korablje sretoe ga,ke otoke nebrojenemora Edea prole bijehui jur k njemu put Atenevraahu se u pospjehu.U staroga luku grada,koga davnje slave rese, njima svijem zdruen tadaKazlaraga uveze se.S djevojicam na kraj side,i u malo opet danasve drave on obideod razlicijeh grkijeh strana,paze mjesta oko sebegdi u stara bi vremenaAtene, Argo, Sparta i Tebei Korinto i Miena.Sedam slavnih razumnikadrave ove porodie,od kih ufat nije dovikadohititi znanjem vie.Svako mjesto ovo podajo za vjenu diku svojumno hrabrenijeh vojevoda,nedobitnijeh sve u boju.Od kriposti stare ostaloni imena sad tu nije:s gradovima je znanje paloi sva slava ka bi prije.O bjegue sasma vrime!o nekrepka sreo odvee!Koja stvar se pod vaimepromijeniti silam nee?Ah, jesi li ti, o slavnagrka zemljo, ona matiplod estiti ka odavnaod razuma dat ne krati?Porodi li njegda oneti mudrace glasoviteki nauke i zakoneostavie plemenite?Sinovi li tvi se glasevitezi oni i junaciki Istok stavit vas poda ses malijem vojskam bie jaci?Ti li si ona puna hvalekoja cia znanja tvogazvae puke sve ostalebez razbora i razloga?Ah, obrati sad se na tei nevoljno bitje pazi:nevjerstvu su starom platesadanji ovi tvi porazi.Eto vee nigdje u tebiosobita nije vladanja;sama ostaje ti pod nebibez oruja i bez znanja.Poruena u crniluvei dio lei pusta,izgubila budu silui od ruka i od usta.Sloboda se tva ponizi,dobro ti je svako oteto;za vrat dri te u verizisamosilje tursko kleto.Ali sva zla ova hudakoja trpi suna takood vinje su pravde osudana ivjenje tve opako.Nevjerstvom se tvojijem bolii narii njega jade,jer pedepsa s neba, kolilake ide, tee pade!Jezdit crnac ne pristajepriko ravne Livadije,i slijeva mu more ostajeod Korinta zvano prije,koga kraju nadaleeod Priveze vali stoje,Zapad i Istok gdje doteena pomorske dvakrat boje.Tuj u doba starijeh ljetaMarkantonija razbi Agusto,im za dobit carstvo od svijetasvaki od njih bijee usto -Markantonija, ki se obratisvom korabljom i pobjee,kad s ognjene odsvud ratinajvema se more uee.O istoni vojevoda,ti ne bjea tad neg sliditvoj plam slatki priko vodaki nadalek letjet vidi.Rimskijeh plavi mno moguanije tebe pridobilanego tvoja pobjeguaKleopatra lijepa i mila.Pri carici srca tvogasvega svijeta carstvo ostavi,ter ljubovnik bolji stoganeg vojevoda ti se objavi.Na istom mjesti s mnogom vlastiskoro vitez panski izbraniturskom krvi more omastii krstjanstvo sve obrani;on na moru Turke pobii ima dobit vjene slave,a na kopnu ti ih pridobi,o prislavni Vladislave.Nu glas vie s bojne zgodeod imena leti tvoga,jer on carske vojevodea ti razbi cara istoga.Ali crnac, ko sve proegrke strane blie i dalje,uputi se preno i doena ravnine od Farsalje,gdi u vremena njegda staraboj veliki oni postaod Pompea do ezara,svemu svijetu tetan dosta.Velikoga ovdi Rimavijee i Istok vas ujednocarstvu od svijeta meu njimauinie grlo jedno,da slobodi rodna gradasilni ezar glavu odsijee,ki tu s pucim od Zapadana domai boj istee.Ovdi pobjeni i dobitiRimljani oni slavni bieki narode sve na svitii pobie i dobie.Njih sloboda njih poginu;i to nesklad hudi uzroi,kad zet svekru, otac sinua brat bratu protiv skoi.Njima nijedna vlas pod nebivik ne moe doi vrha:oni od raspa sami sebipoetak su bili i svrha.Tako davnji dub, ki ileutvrdi odvik sred planina,krepak stoji na sve sileplasih vjetar, zlih godina;usred njega ali kademalahan se crv zavre,podgrize ga i, da pade,tegota ista sva ga vre.Ah, da je proklet tko zameeu rodnomu nemir gradui domae vrijei smeeu zavadi i neskladu.Ali ovako Kazlaragajezde zau glas pun slaveod uresa lijepa i dragaSunanice prigizdave;i kako se bijee ovadjevojica svijetla i milasred bijeloga Smederovaplemenito porodila.Tim as ne hte od umoraduga puta poinuti,priko polja, priko gorak rakoj zemlji on se uputi,a po mnozim crncim ini,da iznahode ljepos novu,po bosanskoj kraljevinii gospostvu hercegovu,velei im da otprijeput drava tih ne idu,dokli od blinje Arbanijemjesto svako ne obidu.A on s drubom svoga dvoradie se uprav put Dunava,priko polja, priko gorakud najprei put poznava.Priko mjesta, priko selamaedonskih upreiva;zdesna ostaje grad mu Pela,Filipova polja sliva -Filipa, ki jaram stavinajprije grkoj jur slobodi,ali vema se on proslavi,to Lesandra sina rodi,koga oruje i desnicaprostrijee se dokraj svitapriko grkijeh svih granicai Istoka pridobita.Aga i ostala druba svojana Kosovo doe paka,glasovito polje od bojagdi ubi Milo cara opaka.Ne ustavlja se na Kosovunegli uprav kroz Toplicusvre k bijelom Smederovuza na slavnu Sunanicu,od ke, igdje put obrati,u zamjerne i velikeod liposti spovijedatijednim glasom sve jezike.

Ivan Gunduli - Osman

Pod vodstvom Osmana 1621. godine bila je poraena turska vojska u bici kod Hoima. Za tu je pobjedu bio zasluan kraljevi Vladislav. Nakon tog poraza Osman je pobjegao natrag na Istok, da bi prikupio snanu vojsku da ponovo osvoji Zapad. Kada se vrato kui, dogovara se sa savjetnicima o potrebi nasljednika (o enidbi) te o sklopi mir sa Poljskom u svrhu skupljanja nove vojske. Na pregovore je u Poljsku poslao Ali-pau. Kazlar - aga je dobio zadatak da ide traiti Osmanu ene, te je tako otiao u Smederevo i oteo lijepu Sunanicu ocu. Sokolica je bila turska junakinja koja je obeala da se vie nee boriti protiv krana te se vratila u Carigrad kod Osmana, jer je bila jako zaljubljena u njega i tako sprijeila brak Osman s Sunanicom. Na kraju je u Carigradu izbila pobuna, koju su vjeti iskoristili za svrgavanje Osmana i ponovnog dolaska na vlast sultana Mustafe. Osman je na kraju bio zadavljen.

Analiza djela:Osman je barokni ep u dvadeset pjevanja od kojih je etrnaesto i petnaesto pjevanje izgubljeno. U 19. st. Ivan Maurani je vrlo dobro nadomjestio ova dva pjevanja, tako da je danas ono cijelo. Maurani je odlino nadopunio Gundulievo dijelo zbog njegovog dobrog poznavanja Gundulieva naina pisanja. Gotovo je nemogue prepoznati da su djelo pisala dva razliita autora. Osman je ponegdje lirski oblikovan osjeajima likova, ali ipak najveu tenju daje na epski stil.

Pri nastanku ovog djela Gunduli je zapravo htio prevesti Tassov "Osloboeni Jeruzalem", ali je potaknut stvarnim dogaajima, bitkom kod Hoina 1621. godine, napisao povijesni ep. Odstupao je od povijesne teme uvodei i druge likove koji ne pripadaju tom dogaaju. Sljedeim stihovima Gunduli prikazuje ljudsku oholost i promjenjivost sree. S napomenom da to se vie uzdiemo, to emo i dublje pasti.

Ah, ijem si se zahvalila,tata ljudska oholosti?Sve to vie stere krila,sve e paka nie pasti.

Gunduliev nain izraavanja je aforistian i za sva vremena istinit, jer pie paralelama. Stih je pisan u osmercu, rimovan parnom rimom - abab rimom. Djelo je pisano dubrovakom tokavtinom s nekim elementima akavtine; preteno prevladava ijekavica, ali i malo ikavice. Po uzoru na Tassa Gunduli je u djelo ubacio i romantino viteke epizode. Otmica Sunanice pisana je lirskim i emotivnim tonovima - ljubav oca prema kerci i bol za njenim gubitkom.

Vrsta djela: povijesni ep

Tema: Povijest Osmanove propasti (u 1.,2., te 16.-20. pjevanju)

Mjesto radnje: Carigrad (1,. 2., 16.-20. pjevanje); Varava, Smederevo (3.-12. pjevanje); pakao (13. pjevanje)

O djelu:

Djelo je pisano osmerakim katrenom, a rima je abab.Hoimska se bitka dogodila 1621. g., a radnja epa se dogaa 1622. g., mir je sklopljen 1623. g.

- gobleni (tapiserije) s prikazom Hoimske bitke u 11. pjevanju (ima ih 6):- polazak turske vojske iz Carigrada- Vladislav okuplja vojsku- prikaz obiju vojski- slika poljske vojske po skupinama- Hoimska bitka- bijeg turske vojske

1. pjevanje:Sultan Osman II. ojaen zbog prologodinje Vladislavove pobjede kod Hoima, konstatira da je nedisciplina i kukaviluk nekad slavne turske vojske uzrok hoimskog poraza. Odluuje otii na Istok po nove vojnike, te odbaciti porok i vladati kreposno kako bi osvojio svijet. Svoje odluke priopuje Dilaveru, hodi i hadumu saraja. Da bi pred vojskom prikrio prave namjere, svoj put na Istok razglasit e hodoaem (aba) i akcijom protiv odmetnutog sidonskog emirona.

2. pjevanje:Zabrinuti Osmanovom brzopletou, tri dostojanstvenika dolaze pred sultana: Dilaver, Hoda i Kazlar-aga. Silaver savjetuje Osmana da prije odlaska na Istok ubije maloumnog strica Mustafu, Mustafinu astohlepnu majku i zeta Dauta. Hoda savjetuje Osmana da odabere za enu djevojku plemenita roda i s njom izrodi potomstvo koje e uvrstiti prijestolje. Kazlar-aga upozorava Osmana da prije puta sklopi mir s Poljacima, jer je preopasno ostavljati zemlju pritisnutu ratnom opasnou. Osman odluuje Kazlar - agu poslati u potragu za plemenitim djevojicama, dvolinog Ali - pau poslati Poljacima da sklopi mir, a Rizvan-pai povjeriti uvanje utamnienog Korevskog.

3. pjevanje:U rano proljee Ali-paa kree iz Carigrada, praen Gaparom Milostiem. Predjeli kroz koje putuje podsjeaju ga na prologodinju hoimsku bitku i on svojoj drubi opisuje turski rasap minulog ljeta.

4. pjevanje:Ali - paa pria bogdanskom vojvodi o hoimskoj bitci. Opisuje glavne toke bojita i poloaje istaknutih zapovjednika i grupacija turske vojske. Pohvalivi vie puta Vladislava, naglaava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomou koje je pobijedio. Opisuje Sokolicu i njezinu drubu, dodajui da je Sokoliina ljepota privukla i samog sultana Osmana. Zavrava usporedbom nekad ogromne turske vojske s tunom hrpom kostiju, njezinim jedinim ostatkom.

5. pjevanje:Putujui kroz gomilu turskih kostiju, Ali-paa u Podolju susree Krunoslavu, koja ne isputa oruje otkako su joj Turci zarobili zarunika Korevskog. Saznajemo povijest Krunoslavina ivota, kako je po zarobljavanju Korevskog vojevala uz Vladislava ptoriv Turaka, izazvala Osmana, borila se sa Sokolicom, poslije ega je no prekinula sraz turske i kranske vojske. Saznavi o svom zasunjenom zaruniku, Krunoslava rastuena ostavlja Ali - pau.

6. pjevanje:Tugujui u dubravi za svojim zarunikom, Krunoslava zauje glas pastira koji tui za svojom Rumenkom. Potom skuplja otkupninu i preobuena u haljinu ugarskog velikaa stie u Carigrad. ekajui vijesti o Ali-painu poslanstvu, Osman mata o svjetskom gospodstvu, pokorenju Perzije i kranskih sila, te konanom obraunu s Poljacima. Kazlar-aga, kojega Osman nestrpljivo oekuje, u meuvremenu je s otetim djevojicama stigao do ruevina Troje.

7. pjevanje:Kazlar - aga sa otetim djevojicama plovi pored grkih otoka. Susrevi dio svog brodovlja, uplovljava u atensku luku. Mjesta kojima dalje putuje podsjeaju ga na nekadanju slavu grkih zemalja, na velike bojeve i propala carstva. uvi o ljepoti Sunanice, upuuje se u njezino rodno Smederevo, aljui svoje ljude u potragu za plemenitim djevojicama.

8. pjevanje:Kazlar - aga stie u Smederevo. Sunanica, djevojka plemenita roda kojoj su sva braa izginula (njih 12), zavjetovala se ostati djevicom. elei omesti naum svoje keri, starac Ljubdrag prireuje veselje. Kazlar - aga, iji iznenadni dolazak prouzroi strah i mete, smiruje okupljenu mlade. Na Kazlar-aginu molbu starac Ljubdrag pria povijest svog plemena, a usred njegove prie, Kazlar-aga otima Sunanicu. Dok Ljubdrag jadikuje, Kazlar - aga je ve daleko odmaknuo. Dirnut tualjkom Sunanice, Turin ju grubo uutka. Kreui po Osmanovu nareenje u Carigrad, Kazlar - aga alje svog pouzdanika da pronae Sokolicu, za kojom sultan potajno udi.

9. pjevanje:Sokolica, harajui sa svojim ratnicama poljskom zemljom, dospijeva u jesen do Varave. O godinjici hoimske bitke Vladislav s braom i gostima odlazi u lov. Sokolica i njezine ratnice otimaju poljske dame i veu ih u dubravi. Dok se ratnice kupaju, upada Vladislav s pratnjom i otima Sokoliine pratilje. Sokolica se hrabro bori dok joj ne pukne ma, a kad viteki Vladislav oslobodi njezine ratnice, ona mu na poklon alje ogrlicu. Kazlar-agin poslanik javlja Sokolici o pozivu sultana Osmana.

10. pjevanje:Sokolica hita u Carigrad. Vladislava pozivaju u Varavu. Na povratku jedan kraljeviev pratilac pjeva o hoimskom boju. Vladislav sveano ulazi u Varavu. Ali - paa doputuje do ravnice pred Varavom i ujutro ulazi u grad. Na ulazu u kraljev dvor prolazi pored kipova starih poljskih kraljeva. Knez Zborovki prima Ali - pau.

11. pjevanje:U kraljevskoj vijenici Zborovski, na painu molbu, tumai detalje tapiserije s prikazom hoimskog boja. Pozvan u kraljevsko vijee, Ali - paa predaje kralju sultanovo pismo, te iznosi razloge za primirje. Kralj iman (igmund) prihvaa mir s Turskom. Bogato nadaren, Ali - paa nosi natrag u Carigrad kraljevo pismo sultanu.

12. pjevanje:Ali - paa stie u Carigrad. U opem veselju zbog mira s Poljskom tuguje samo Krunoslava. Od Rizvan - paine neakinje Kalinke, koja se zaljubila u Krunoslavu mislei da je ugarski velika, saznaje o zarobljenitvu Korevskog i naklonosti Rizvan - paine keri Ljubice prema poljskom vitezu. Raspaljena ljubomorom, Krunoslava smilja osvetu, namjeravajui ostati vjerna ak i ako je Korevski nevjeran. Lano se predstavivi kao brat Korevskog, Krunoslava Rizvan - pai nudi otkup za utamnienog viteza. Paa na prijevaru utamnii i Krunoslavu.

13. pjevanje:Usred pakla Lucifer, u strahu od pobjede kranstva, nalae svom vijeu da, ne birajui sredstva, pomogne pobjedi Turske. Lucifer, iako na strani Turaka, protiv je Osmana jer je izgubio od krana. Paklena su bia izala iz pakla i haraju Carigradom.

16. pjevanje:uvi da sultan namjerava posjei neposlune janjiare, vojska se pobuni. Ali-agu, koji ih opominje da su duni pokoriti se sultanu, pobunjenici otjeraju. Trae pau Dilavera i uitelja hodu koje smatraju loim sultanovim savjetnicima. Osman odbija zahtjeve pobunjenika.

17. pjevanje:Usred noi zasjeda sultanovo vijee. Sasluavi savjete Dilavera i Husain-pae, Osman pristaje nagoditi se s pobunjenicima. Osman usvaja Dilaverove savjete da Husain - pau opet proglasi velikim vezirom, pomiluje vei broj vojnika i ne ide na Istok. Istovremeno se Mustafina majka savjetuje sa zetom Dautom. Planiraju smaknuti Osmana, te vraajui na prijestolje Mustafu, sami stvarno preuzeti vlast.

18. pjevanje:Ujutro se pobunjenici savjetuju sa starcima iz puka i poznavateljima zakona. Daut poziva pobunjenike da svrgnu Osmana. Predvoeni Dautom, pobunjenici prodiru u Dilaverovu palau. Dilaver se bori s agom spahoglana Derviem. Daut vodi pobunjenike na sultanov saraj.

19. pjevanje:Pobunjenici provaljuju u sultanov saraj. Dervi i spahoglani stiu stiu Dilavera koji je preruen krenuo po pomo. Jedan rob ga udari sjekirom u potiljak. Daut odbija predati tijelo DIlaverovoj ljubavi Begum Adamkinji. Osman se skriva u Sinan - paine perivoje, a pobunjenici ubiju Osmanovog izaslanika i Husaina. Pronalaze Mustafu i vode ga u srednji meet. Postavivi glave pogubljenih pred meet sultana Bajazeta, vojnici hvataju Osmana i vode ga pred sultana Mustafu.

20. pjevanje:Mustafa nalae da Osmana zatvore u Jedi - kulu. Svrgnutog sultana odvode na konju kroz svjetinu koja mu se ne prestaje rugati, a Daut pouruje vojnike da ga smaknu. Crnac rob Dautovim pojasom davi Osmana, a sultanovo tijelo odmah pokopaju do oevih nogu..

Ideja:U djelu se istiu ideje o relativnosti i prolaznosti ivota. Djelo je napisano u kontrastima (lijepo - runo - Europa - Turci, Kranstvo - Islam - dobro - zlo).

Strah za Dubrovnik:U djelu Osman Ivan Gunduli prikazuje opasnost za svoj Dubrovnik od Tuaraka i Mleana, a to moemo viditi kroz suprotnosti izmeu kranstva i islama. Poto se otkriem Amerike konkurencija za prevlast nad morskom trgovinom u mediteranskom moru poveala, Gunduli strahuje za Dubrovnik zbog konkurencije Venecije u tom pogledu.

Zakljuak:Gunduli u svom djelu vjeto ispreplee formu i sadraj, bira izraze koji mi ponekad nisu bili i najrazumljiviji. Teme njegovih djela su stvarne, ivotne, a autor je inspiriran izrazom narodne poezije.

II

, . , : , , , . , , . , , , , . , ' : ', . ' , , , : , , , , . : ; . , ! , , - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , : ' ! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , ! , , , ' , , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , ' ? , - ' ? , . , , , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , , , , , ... ... , , - !

1847.

, (.)

- , - - -

: , , , , , , , .

, .

( )

, , ! , ! , ! , . ! ; . . . , ! , , - , : , , , , . , ; ! , , ! ; , ? , ' . - , ? , , , ... , , , ; , . , ! , , ! , , ... , ! , ? ? , ; , ! ? , ! , : " ; ..." . , , ? ? , ? - , : , , - . , , ! , .

; , .

, , ! ? ? , , ; ; - . , ! ! , ; ! : , ? , , ? , ; , , , . ! ; , . ; ... ; . , !

, , .

, ! , - .

, ! , , : , ; , , ; ' , ' ! , , , , , , , , , . .

? , , . , ! . , , , !

, ?

, .

, ! ... , , ?

, .

, , !

, . .

:

, , , . , .

, .

,

, .

. , , ; , . . , , , ; , , , ; , , . , ; , ! , , , ? , ? , , ! ; . ? . , , . , , , , ; , . : , . , . . , - ! , , , , , . ! , ; , , , . . . , ? , . ... , , ! , , !

? , . . , , , - . , , !

()

, . ! ? ? , , , !

, ? ; .

; : , , , .

, ? , , ; ' .

, : , , ; , . , , ; , .

? ?

, , , . , ?

' ?

, , ! ? , .

? ?

. ; , . -: " , , , , ! , , , ; , ." , : " , ! ? ? ' , ? , , , ! - , , ? , !"

! , ...

.- . : , . ; , ' . , , , ; , , . , , ! , . , ; , , .

, . . , .

, ' . , .

, , , , ; , , . .

, ! , , , . , .

, , ! , , .

, ?

, .

, ? , , ; .

. , , , : , ! ! : ! , , . : ! ! , ; . ! , . , : , , . . ?

! ; .

. , , , . , : , , ! , , . , , . .

, ! ? , ; , . , . , , .

, .

, , . , : ' , ; , ' . , - , - .

, , ! , . , ' , ; - ' . , , . ; , ; , , ! . ; !

( )

? ? , ! , ; , , ' , , ! , , ' , . ; . , ! , .

( )

, . , .

, .

; .

; , . , , . , , , . : ; ; , - ! . , , . ' , ' ; , , ; , . , ? : , , ; -. ! .

, ! , , . , ! ' .

( )

, . ' , ! . ' , , ! , . , ; . , . , ... , - . , . - . ; , ' ? , ! , ? , , . ; , . , . , , ? , , . ; . . , - , ! .

! , , , ' .

.

, , , ! ! ! , !

:

, !

... ... ! , , , , .

, , , , ! , , , ; , !

.

! , , . , . ! , , ; . ! , . , . , . , , , !

, , , .

? , ?

--

, ! , . , . : . , , , , , - ' . , . , !

, , . , . , . - .

.

, , ; , , , ; , , , , - , ' ! , ; . ? !

.

, ! , : , ' ! ; , , . , . ; ; , , . , ! ' , ; .

.

-

, , , ! , ? , , . ? .- .- , .- , ; , , !

! , , .

, . !

: , .

, .

, , .

, ! , --, ?

()

, , , .

! , , . : ; , !

, ! ' ; : , : . ' ; , - ! , : , .

, - !- ? , , ; ! , . ! ? , , ; ! , , , ,- ! ' , ?

:

, !

-

? ? ! , ? , ? , , ! ; . , , . , ! ? , . , '? , , . , ! , ' . . , , , , ? , , , ; , ! , , , , , ; , , ,- ! ? , , . , , , , , , , . ? ?

, !

( )

: , !

, , ! . , !

, , ! ? ,- , , .

, .

, , , .

! , .

, !

' , , !

( )

-, .

- ( ; )

? ? ? , ? . ?

, ! . , ; , ; , ' . ! , . , !

, , ! , ? ? , . ? , , , ; , , . , ? ; ' , , , .

! , , , ! .

,

, , ! . , , . , .

, , ! . , , : .

, , ! , , ?

-

, , , .

, ! .

-

, , ; .

, .

-

.

, !

, , ,

, . . , ; , , - . , ! ! . ! . , , . , , !

, , , ,

', . , !

( ):

, , , . , ! , : ; ; , ; , ;- , . . . . , , , , , , . ; , . ? ? , . ! - ? - ! . . - , . !

, ; !

, . , !

, , !

():

- . , , ' ! , . - ! . , ; ! . , , . . , . , . , . , . . - ! , . , . , ! , , , . , ; , .

( )

, ! .

, ,

, , , .

, ! , , !

, ; . ? , ; , . , ; , .

. - .

! , ? , . - ; , , ?

-

. : , !

, .

, , , , . ! , ; , - . - ; , . , ; .

( )

, , ?

.

( )

?

; , .

( )

! , , . .

. , ; .

( )

! , ?

, , ! , ; , . , . , .

, , . , ' .

, , ?

, , , ; , .

, , ? ?

, , , .

, !

! , !

?

, ? ! , , .

, ! .

' , , ? , . , , . , , , ; . . , ; , , . , , . : ' . , , , ,- . - , ...

( )

, , , .

; .

. , ; , . , , . , , ; . . ; , : . , , . .

( )

, ! , . , .

; , , .

, .

. , , . . , . , ; , . : ? ?- . . ( ) , . , !

; , .

, ; .

, ? , , , .

, , . : . , , .

, ? ?

, .

, : ! , , .

, ! . ?

. , . . , , - . , . , .

, , .

, .

, , ! ?

, , ? - .

, , , ?

, , , ; . ; , . ; , , . ( !) . , .

, ?

! : , , .

( )

, ?

' , ? , , . , . , , , . , .

, ?

, , ! . , , , ; ' , .

?

, , ! . ; , , ; . , ; , , , , . ; . , , ; . , , . , . , , : , , ? , ? : , . - : , .

, ?

' , . ; . , , , . , . , . , . , . !

, ?

, . . , ; , , ; '. , . , . , , . , ; ! , , . , ! , , ; , ; ,- , . , , : ", , !" , . , , , , ; , , . , , . ( ): .

, , .

, ; .

! , , , , : " !" , . , ! : " , , , ' , , !" , ; : , ! : ", , !" ; , , , . , ! , , , .- , !

?

? !

. , .

; , ?

, , .

, ?

; , .

, ?

... .

?

, , . , . , , , . ; , : - - , ' , , ? , , ? - - . , ? - !

?

, ! . : , , ' . , , . .

, ? ?

, , . , , . .

, ! ? . ! , , , , . , , ; , , , !

. , .

, ! , , !

, ' ?

.

, . ? , ; , .

. , - .

( )

, , , ; , , .

( )

, , : !

? ?

? . , ; . !

, , ; , .

()

, , , , ! , ; ! ' : , , , . : , , , .

( )

, , , .

, , .

, , .

, ?

, .

, .

.

, ? ?

, ?

, . , . : ' . , ; ' , !

, , ! , ; , .

.

, , , , , ; . , , ! ' , , . ; , !

, , ? , ' . ', , , , ; , !

, , ' , , , , ? ' ; , ! ' , ; , .

, , , ! ! , . . , ? , .

, , , ! , . , , , ! , ; .

, , , ! , ; , . , , , , ; . ', , ; ' .

- , , , .

-

', , : , ; , . . , , , ; , , ' ; , ' - . , . !

, , , ; , .

, , , . ; .

, ! ? , : , - ! , ; .

, , !

, , ! , . , . , , !

, . ? . , , ; - !

.- , , .

, , , ? ' , ! ? ! , ! , ! , ! , , , , ! , ? ? , ; , ? , ! ' , ! , , ! , , ' , , , ? , , , , , ; , ! , , , , , ! , , , ; , , , ! , , , ! , , , , , ! , ! , ! , ! , ! , , ! , ! , ! , ! , ! , ? , , ? ! , , ' , ! , ! ! !

, , . , . (), ; .

, !

.

, , !

; , , - !

. ! : , ; .

? ! ' , ' ! - . . , , !

,- : !

! , ?

, , , !

?

, , ? , ; . ?

?

, .

, ?

, , ?

? , ? , !

, , .

, , ! ; , , .

, , ' ! , , , ! , , , , , , ,- , ! , !

, , . .

! , ? ! ; , ?

, , , .

, ' , , .

. .

? , ?

.

.

( )

, ! , .

. .

, , ', !

, :

()

... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...

, ! , ? ? , ?

, , ? , ! , . , , . , !

, , .

, ; . ?

, ! ?

, , , ' . , , ; , .

, , !

.

, , .

, ! , , , . - . . , . , , , . , , , . , ; , . , ; . . , .

, , ! ?

. ; , , .

.

, , ?

, , .

?

, , ; .

?

,- . , . ; , . ; , .

! ; . , , .

, , : , , , , .

, , ! ? ; , .

( )

, , ? , ?

, , , !

()

, , ; ?

, , ! . , ; , !

:

, , , ' ! : !

( .)

, ' , .

, , , , . , ' ; , !

( )

, ; . , , , . , , : " , ." : " , , , : , ,- , !" , , .

, , , .

; .

; . , . .

, , ?

, , , ?

?

, , . , ; , . , !

; .

, ?

, , .

. , , , . . ? , , .

, , . , , , ' , , . , .

, , . , , , , .

: , , , .

. , , . . , . . : , , . , . ! , , . , . ; , . ; ? , , , ' ,- ? ' , ' ? , , . ' , , : , ; , ; , , . ; ', , . , ; , ! ; , , ; , . ; ' , . , ! , , , . ? , ; - ? , ' ; ! ' : ! . ? ; . ! ', ' ! . , , , . , ! , . !

, , .

, , . . , , , , .

, , . , , ; , .

, , ? , . ' : . , , ; . , , .

! ( ): ; , , , !

, : , . . , , , .

, , ! , , , . , !

, , , ; , , , - ! , , . , . , !

, ; .

, , , , : !

! ; , ! , ! ! ! , ; ! , , , ; ' ! , , , , ; , ; , ! , , , ; !

:

!

.

, , , .

, , , ?

, , , , .

, , , .

, .

( )

! , , , , ; . , , , .

( )

()

! , , ' . , , ; , , , , , , - , . , !

, , !

, , . , .

, : , , , .

, , . , ; . . , ! . ! ' , ! : , , , , , , , , . ' , '. , ; , . , , , . : !

, ; , , , !

, , ? ; . , ! . , , , , , . , , , , !

, , ! , . , , , , .

, ! ; !

. . , . .

, , . , , , . , . , . , , ! . , ' , , .

' , ? : , , . , .

, , , , ; ! .

' , ! , ! ?

. . . . . , , .

: ' ?

, , . , ! - . , . ? , , , ; , , . , . . ; , .

, , , ! !

, ; . , , .

, . , , ', .

. , . , . , .

, , , , - ; , , , . , ! ! , . , , , , , - '? !

, , , . . , .

, , ! ; , .

.

( )

, , , : , , , , , , , , , , , , , - , ! !

, .

, ,

, ! ?

( )

, . , , ?

; , .

( )

, .

, , .

, ? ? ?

, ; , .

, , .

, , . ! . ! , ' - ; . , : .

, , .

, ..

( )

! . , . : , , . ; , . , . . .

.

, , , : !

( )

, ' . , , , , .

, , .

( )

! , ' !

, . . , , . " ". .

, ? ! , , , ; ' .

( )

, , : ! . . , , . , ' . , ! , , , . ; , , . , . : ' . . , ; , , , , , , , - ! , , . , . ; , , . , , - - , , () , ! ! , , . , ; , ; . , : , ' !

, , , ! . , !

.

- ANALIZA DELA -

Gorski vijenac je za mnoge , tesko razumljivo djelo, zbog arhaicnog jezika kojim je pisano. Njegova ljepota i lezi u tome, u pravom duhu naroda, koji je uvijek tezio svojoj slobodi. Ne smije se zaboraviti ni istorijski okvir u kojem je ovo djelo pisano. Napisano je u jeku borbe protiv turske vlasti. Njegos velica srpsku istoriju, kroz njegov omiljeni lik junaka srpske istorije Karadjordja. Njemu je posvecen uvod , koji je naknadno pisan i koji se zove Posveta prahu Oca Srbije . Cijelo Njegosevo djelo, ima osnovnu ideju, velicanje srpske nacionalne svijesti i jacanje borbenog duha u borbi protiv poturica. Niko nikada nije tako dobro istakao nepomirljive razlike izmedju dva naroda, srpskog i turskog ( zapravo poislamljenih Srba ), kao sto je to uradio Njegos. Izvukao je glavne ljudske osobine, koje karakterisu i jedan i drugi narod, isticuci kako su one toliko nepomirljive da stvaraju duboki istorijski jaz, koji se nikada nije mogao i nece premostiti. I danas smo zivi svjedoci, koliko je Njegos bio u pravu.

POSVETA PRAHU OCA SRBIJE Cijela Posveta je oda Karadjordju i velicanje njegovog djela, a isticanju velike sramote Milosa Obrenovica, koji je svoju vlast utvrdio na izdaji velikog srpskog junaka i tako zadobio povlastice od Turaka. O tome govori stih br.24tvojoj glavi bi sudjeno za vjenac se svoj prodati !

GORSKI VIJENAC - Analiza delaZapocinje monologom Vladike Danila u kojem opisuje koliko je jako i rasprostranjeno tursko carstvo i koliko se sve vise i vise siri. Pominje neke istorijske dogadjaje, a medju njima je najznacajniji dogadjaj, sprijecavanje sirenja turskog carstva u zapadnoj Evropi 732g. u bitci kod Poatjea, kada je Karlo Martel, pobijedio Turke. O tome govore stihovi br. 7 i 8 Francuskoga da ne bi brijega, aravijsko more sve potopi !Spominje i ostale junake koji su se borili protiv Turaka, Sibinjanin Janka i Skenderbega, a uporedjuje s njima svoju sudbinu, koja mu je nametnula tezak zadatak da probudi nacionalnu svijest kod svog malog naroda, koji je mali po brojnosti, a kojeg je snasla jos gora sudbina, pojava sve veceg broja poturica. Njegov zadatak je samim tim i bio tezi, jer se tu nije radilo o stranom neprijatelju, nego o dojucerasnjoj braci. Mnoge crnogorske porodice su imale tu tesku sudbinu ,da je jedan brat ostao u pravoslavnoj vjeri, dok je drugi primio islam. Kud ce vece tragedije, nego da brat udari na brata, a to je bilo neminovno. To je Vladiku Danila razaralo . O tome svjedoce stihovi br. 35 45.A ja sto cu, ali sa kime cu?malo rukah, malena i snaga,jedna slamka medju vihorove,sirak tuzni bez nigdje nikoga!Moje pleme snom mrtvijem spava,Suza moja nema roditelja,Nada mnom je nebo zatvoreno,Ne prima mi placa ni molitve;U ad mi se svijet pretvorio,A svi ljudi pakleni duhovi.Crni dane, a crna sudbino!O kukavno Srpstvo ugaseno,Zla nadzivjeh tvoja svakolika,A s najgorim hocu da se borim!Ovo su stihovi koji opisuju kako su Turci raznim povlasticama , prevodili Srbe u islam, br.70 80. Crnu Goru pokorit ne moguMa nikako da je sasvim moja;S njima treba ovako raditiPa im poce demonski mesijaLazne vjere pruzat poslastice.Bog vas kleo, pogani izrodi, Sto ce turska vjera medju nama?Kuda cete s kletvom pradjedovskom?Su cim cete izac pred Milosai pred druge srpske vitezove,Koji zive doklen sunca grije?Vuk Micunovic tjesi Vladiku, pricajuci mu o velikom junastvu mladih Crnogoraca, koji sa majcinim mlijekom, upijaju shvatanje o nacionalnoj borbi za oslobodjenje i cija borba traje kroz vjekove. Stih br. 130 govori o neprestanoj borbi.Borbi nasoj kraja biti neceDo istrage turske ali nase.

KOLO I: U ovom kolu Njegos pretresa srpsku istoriju, pocevsi od Nemanjica, i tuzi nad pojavom, koja je tako cesta kod srpskog naroda, a to je bratoubistvo i oceubistvo, te spominje u zavijenoj, pjesnickoj formi, zlocinstva Vukana , Urosa i, Stefana Decanskog, Dusana. Pominje velikase, koji su rasparcali veliku Srpsku drzavu, pominje Vuka Brankovica i njegovu klevetu. Prikazuje kako se pojavljuje sve veci i veci broj poturcenjaka, a krajem XVII vjeka ih je bilo dosta i u selima na cetinjskom polju. O tome govore stihovi br. 280 290

KOLO II: