01-copertina V8_cop 2013.12.03 22:08 Page 1

EDUKACIJSKI PROGRAMI

Obiteljska potpora Prezentacija programa

Informacije i kontakt

Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim edukacijskim programima i

stilom života, održavaju se:

Zagreb, subotom u 13 satiTravno, crkva sv. Luke Evanđeliste

Božidara Magovca 101b

Osijek, subotom u 13 saticrkva Preslavna Imena Marijina, Crkvena 34

Poreč, subotom u 13 satiEufrazijeva bazilika, Eufrazijeva ulica 22

Split, utorkom u 13 satiured u Splitu, Matoševa 29

Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Škocjan), BIH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica).

Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na odgovarajućem kontakt telefonu

“Obiteljske potpore”

Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji,možete se obratiti roditeljima u našoj

Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim

osobnim iskustvom i savjetom:

Zagreb01/230 3001, 099/613 98 98

Split021/385 920, 091/55 40 838

Osijek031/503 222, 032/518 135

Zadar023/335 109, 095/900 15 19

Poreč052/410 267, 453 171, 098/367 213

Slovenija - Škocjan

00 386 /51/ 671 983

BiH - Mostar i Međugorje

00 387 /36/ 651 756

Srbija - Novi Sad i Subotica

00 381/24/ 523 256

Za sve ostale informacije vezane uz Zajednicu Cenacolomožete se obratiti

u našu središnju bratovštinu:

Zajednica Cenacolobratovština Sv. Vinko Paulski

Dvorac Lovrečina GradKučari 1, 10340 Vrbovec

tel. 01/ 27 26 515mob. 099 / 27 26 515

fax. 01/ 27 26 516

ili u ured u Splitu, Matoševa 29tel. 021 385 920 od 8 -12 sati

mob. 091 554 0838 od 14 - 22 satainfo@zajednicacenacolo.hrwww.zajednicacenacolo.hr

Zajednice Cenacolo

DOGAĐANJA - SUSRETI - DATUMI

02-Kolokviji i dogadanja_cop 2013.12.02 20:23 Page 2

SUSRETI ZA ZARUČNICE, SESTRE ISUPRUGE MLADIĆA U BRATOVŠTINAMA

“Lijepo je biti ženom”

Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima

možete dobiti na:varazdin@zajednicacenacolo.hr

VELIKI CENACOLO KONCERT U ZAGREBU

Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski”

Za prijatelje, simpatizere i članove našegpokreta te sve ljude dobre volje koji želeuživati u suvremenoj kršćanskoj glazbi

organiziramo ovaj veliki koncert u nedjelju2. veljače 2014. u 18 sati

SUSRETI ZA MLADE BRAČNE PAROVE

“Rast u ljubavi i vjeri”

Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima

možete dobiti na:info@zajednicacenacolo.hr

MJESEČNI SUSRETI RODITELJA

“Obitelj na putu k Bogu”

Održavaju se u bratovštini Sv. Vinko Paulski,Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, Vrbovec

Točne termine za svaki mjesec možete saznatikod voditelja roditeljskih skupina.

RADIO MARIJA Emisija “Izazovi”

Emisiju o Zajednici Cenacolo i problematikamasuvremene obitelji možete poslušati

svakog drugog ponedjeljka u mjesecu u 21 sat.

13.01.2014.

10.02.2014.

10.03.2014.

Za detaljnije informacije i dogovore o susretima za mlade i svjedočanstvima možete se obratiti na:

Zajednica Cenacolo, bratovština Sv. Vinko PaulskiDvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec

tel. 01/27 26 515 mob. 099/27 26 515 fax. 01/27 26 516info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr

DOGAĐANJA - SUSRETI - DATUMI

ŽIVE JASLICE U ZAGREBUI DILJEM HRVATSKE

U razdoblju od subote 21.12.2013. pasve do ponedjeljka 6.1.2014., svaki dan(osim Badnjaka i Stare godine) u 16.15,

17 i 19 sati pred Zagrebačkomkatedralom možete doživjeti scenski

prikaz Isusova rođenja u ozračjuBetlehemske štalice.

Za raspored predstava u drugim mjestimaobratite se vama najbližoj Cenacolo

bratovštini ili na naše kontakt telefone.

02-Kolokviji i dogadanja_cop 2013.12.02 20:23 Page 3

Uvodnik 5

30 godina vjere 6

Svjedočimo svjetlo 12

20 godina u Americi 28

Glas Svetog Oca 32

Broj 4/63Godina XIV.

Prosinac 2013.

Impresum

Nakladnik: Udruga “San Lorenzo”Zajednica Cenacolo

Dvorac Lovrečina GradKučari 1, 10340 Vrbovec

tel: 01/27 26 515www.zajednicacenacolo.hr

uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr

Urednik:Šimo Talajić

Grafička priprema:Studio Cenacolo

Glasilo “Uskrsnuće” udruge “SvetiLovro - Zajednica Cenacolo”prijavljeno je kod Ureda za

odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske

03-Sadrzaj_impresum 2013.12.02 08:09 Page 1

““

Uvijek je velika privilegija naviještati,evangelizirati, govoriti o ljubavi Božjoj: sve ovose događa jer se Bog nije umorio voljeti nas ineće se nikada umoriti. Ne voli nas samo kadasmo dobri, nego prije svega kada smo grešnici.Ovo je moje iskustvo, ovo je naše iskustvo:okusili smo već u majčinoj utrobi ljubav jednog Oca kojije zainteresiran, oduševljen, koji kleči pred svojom djecom. A mi smo vidjeli čudakoja je naš Bog, ljubitelj života, ostvario u srcu mnogih mladih: tomu sam ja svjedoki to je moja jedina stručna kvalifikacija. Očajni i tužni mladi koji kucaju na naša vratanam govore da im sve ono što su ostvarili nije bilo dovoljno da im pruži praveodgovore srca. Ovo je jedno veliko proročanstvo: imaju sve, a žive smrt srca, nade,povjerenja, ljubavi. Navještaju nam na taj način da materijalne stvari ne ispunjavajuduboke potrebe duše, da čovjek traži nešto više, traži Nekoga. Moramo znatičitati ove znakove vremena, da nam dopuste evangelizaciju svakodnevnog životačitajući ga u svjetlu Duha Svetoga. Ova nova evangelizacija mora započeti unutarčovjeka. Prepustimo se stoga evangeliziranju od jutra do mraka, jer to je našeslavlje. Ne činimo grešku želeći evangelizirati odmah druge bujicom riječi: prva,najefikasnija, najistinitija, najprodornija riječ si ti, s tvojim novim gestama, tvojimponašanjem, tvojim služenjem drugima, tvojom savješću, slobodnom od zla, odkompromisa, od laži, od strahova; ti si taj koji je susreo radost Radosne vijesti ipostaješ jedna stranica živog Evanđelja. Najljepša stvar na svijetu jest biti dobar,a mi danas možemo to biti!

Zrake svjetlosti

Prva Riječ si ti!

od Majke Elvire

02-editoriale V8_Editoriale 2013.12.04 09:30 Page 3

rijeme­ evangelizacije­ je­ vrijemesvjedočanstva.­Mogu­s­radošću­po-svjedočiti­Božja­djela­jer­ih­svako-

ga­dana­razmatram­s­oduševljenjem,­učudu,­radosti­i­zahvalnosti.­Već­nekovrijeme,­kao­Zajednica,­osjećamo­jakupotrebu­da­se­pokrenemo­kako­bi­na-viještali­i­svjedočili­živu­Isusovu­prisut-nost­među­nama.­Već­od­prvih­godinajaka­intuicija­iz­srca­mi­je­govorila­daovi­mladi­mogu­dati­radost,­nadu,­vra-titi­povjerenje­mnogim­osobama­kojesu­obeshrabrene,­da­bi­mogli­biti­svje-doci­svjetla­i­Božjeg­milosrđa.­Kao­od-govor­ na­ ovu­ potrebu­ srca­ da­ sesenzibilizira­ javnost­ za­ poteškoće­mladih­te­da­ti­mladi­posvjedoče­da­zloi­droga­nemaju­zadnju­riječ,­sami­su

­uprizorili­jedan­recital­koji­su­nazvali„Iz­tame­u­svjetlo“.­Ispričat­ću­o­čudunjihova­­ponovnog­rođenja­preko­ple-sa,­muzike,­svjedočanstva,­pjesme,­sce-nografije...­ sve­to­su­stvorili­kako­bisvjedočili­ljepotu­ponovno­nađenog­ži-vota­i­danas­ga­žive­u­svjetlu,­u­istini.Potom­su­rođeni­različiti­recitali­i­bi-blijski­mjuzikli­ koji­ su­ nas­ doveli­ namnoge­trgove­i­crkve­u­Europi­i­u­svije-tu,­ svjedočiti­ veličinu­ Milosrđa­ Go-spodnjeg­i­radost­vjere.­Sve­se­to­rađaiz­ kreativnosti­ mladih­ te­ iz­ njihovepožrtvovnosti,­iz­ozbiljnog­i­ustrajnogtruda­koji­se­sastoji­od­sati­i­sati­rada­iproba,­čitanja­Riječi­Božje,­u­izradi­ko-reografija,­ montiranju­ pozornice,­svjetala…­ Katkad­ se­ odričući­ i­ sna,

1983

2013iz tame u svjetlo

30 GODINA VJERE

Prosinac 20136

VV

04-30 anni V8_Layout 1 5.12.2013. 21:30 Page 6

užitka­nogometne­utakmice,­­slobodnogvremena.­Lijepe­stvari­se­uvijek­rađajuiz­žrtve,­što­ih­čini­pravima.­Tako­se­iova­umjetnička­dimenzija­pjesme,­ple-sa,­kazališta­može­­smatrati­dijelom­po-ziva­ naše­ Zajednice.­ Jedan­ poziv­ dasvjedočimo­radost­vjere,­da­naviješta-mo­onima­koje­susrećemo­da­ je­ Isuspobijedio­ smrt,­ našu­ smrt!­ Da­ po-sljednja­riječ­Božja­nije­križ,­smrt,­većuskrsnuće,­ pobjeda­ ljubavi!­ Uvijekkažem­prisutnima,­prije­svake­predsta-ve,­da­oni­koje­će­vidjeti­na­pozornicinisu­umjetnici,­nego­„uskrsli“.­Bili­sumrtvi,­ali­Božja­ljubav­ih­je­uskrsnulana­novi­život.­Bili­su­izgubljeni­momcii­djevojke­na­ulici,­sposobni­plesati­ilipričati­o­ sebi­ samo­ako­su­bili­ izvan

E povijest

­sebe,­a­sada­su­to­sposobni­činiti­čista­srca­ i­ blistavih­ očiju,­ pobjeđujućistrahove,­ svladavajući­ sramežljivost.Zbog­toga­naši­nastupi­nisu­„spektak-li“­nego­stvarne­činjenice,­­konkretne,aktualna­čuda­koja­su­se­u­nama­dogo-dila.­Naš­je­život­stvaran!­To­je­­Isusovapriča,­došao­nas­je­spasiti,­što­se­na-stavlja­danas­i­dolazi­do­nas.­Želimo­na-viještati­svima­da­smo­bili­spašeni­krvljujednog­čovjeka,­jednog­mladića,­Isusaiz­Nazareta­koji­je­bio­živo­lice­Boga,koji­je­platio­za­našu­slobodu­darovavšisamoga­sebe­za­nas­sve­do­posljednjekapi­svoje­krvi,­kako­bi­nam­objavio­ko-liko­smo­dragocjeni­u­očima­Božjim.­Mismo­njegova­ djeca!­ I­ svaki­ put­ kadasmo­pozvani­da­svjedočimo­opažamoda­se­vjera,­kada­je­darujemo­i­­dijelimo,osnažuje­u­nama.­Naš­uskrsli­život­po-staje­danas­opipljivi­znak­i­stvarno­svje-dočanstvo­da­smo­djeca­jednog­Boga,živog­i­uskrslog,­koji­je­pobijedio­smrt:samo­jedan­Uskrsli­je­bio­sposoban­uči-niti­čudo­da­uskrsne­mrtve,­pokida­lan-ce­zatvorenicima,­da­vrati­pogled­vjereonomu­tko­je­mnogo­godina­bio­slijepii­lutao­u­tami.Zato­smo­sigurni­da­po-stoji­jedna­djelatna­sila­u­nama­koja­seaktualizira­u­snazi­svoje­pobjede­nadsmrću,­koja­je­prisutna­i­živi­preko­naševjere.­Bili­smo­mrtvi,­sada­živimo:­mismo­ djeca­ uskrsnuća,­ uskrsli­ smo­ u­Kristu!­Želimo­vam­to­reći,­naviještati,svjedočiti­sa­svim­zanosom­i­radošćunašeg­ ponovno­ pronađenog­ života.Doista­ako­je­tko­u­Kristu,­on­je­novostvorenje!

(iz kateheze Majke Elvire)

„Naš uskrsli životpostaje danas opipljivi znak i

stvarno svjedočanstvo da smo djeca jednog živog iuskrslog Boga koji je porazio smrt: samo jedan Uskrsli je

sposoban učiniti čudo uskrsa-vajući iz mrtvih,razbijati lance zatvorenicima, ponovno vratiti

pogled vjere onome tko jegodinama bio slijep“

Uskrsnuće 7

EVANGELIZACIJA

04-30 anni V8_Layout 1 5.12.2013. 21:30 Page 7

Prosinac 20138

asopis „Uskrsnuće“ je rođen već u početcima Zajednice, daleke 1986. godine kao potreba dadijelimo i svjedočimo naš život s onima koje susrećemo na putu. Vjerujemo da se u susretima

život obogaćuje, horizont proširuje, iskustvo jednog postaje bogatstvo za drugoga. Rođen uzskromna sredstva i bez ikakvih pretenzija, tromjesečnik Zajednice je postao kroz godine glas kojiizražava i prepričava oduševljenje onoga što Božja ljubav ostvaruje u našem zajedničarskom životu.Trenutno stiže do domova oko 20.000 obitelji kako bi donio jedan novi vjetar, svjež i čist: zrakoprosta, milosrđa, svjetla, nade. Želimo svjedočiti da je moguće željeti si dobro, oprostiti si, krenutiiz početka. „Uskrsnuće“ se obraća prije svega mladima, da im govori o dragocjenosti dara života,daru koji treba čuvati i štititi, cijeniti i razvijati upunini. Na svojim stranicama želi navijestiti svimada je kršćanski život siguran put, svjetlo u noći,hrana za upoznati i voljeti samoga sebe, snaga zasvladavati vlastite krhkosti, energija za započetisvaki dan ljubeći, za vjerovati i živjeti slobodno.Želimo ispričati da Božja ljubav postaje diočovjekove životne priče i svjedočiti da taj uskrsliKrist nastavlja danas uskršavati mrtve. „Uskrsnuće“je besplatno, živi od Providnosti, živi od vjere, jer jerođeno iz zahvalnosti i vjere. To je sredstvo koje želireći svima da je život najljepši ako imaš hrabrostidarovati ga.

Časopis

„UskrsnUće“za naviještanje nade

Č

{ }Neka nam Gospodin da taj zanos da svima govorimo o ljubavi Isusova srca, Raspetog i Uskrslog za nas. Moramo naviještati

velicanstvene stvari koje je On napravio u nama i svjedociti svima naše obracenje: ne trebamo se sramiti! Poput Samaritanke kada je

trcala govorecisvima: „Ovaj covjek mi je rekao sve ono što sam ucinila“, tako Gospodin zeli da sada mi naviještamo ono što je

On ucinio za nas. Postoji veliki dio covjecanstvakojem je teško zivjeti, postojati, nadati se. S Marijom zelimo

i mi reci svima da ljubav postoji, a da Otac, Sin i Duh Sveti uvijek misle na nas, na covjecanstvo.

Majka Elvira

04-30 anni V8_Layout 1 5.12.2013. 21:31 Page 8

povijest

EVANGELIZACIJA

Uskrsnuće 9

svjedoČimo

svjetlo

ijepo je uključiti druge u našu radost, svjedočiti ne samo riječima, nego i djelima, ono štoje Bog posijao u nama, uskrsnuće živog Isusa u našem životu. Moći reći svijetu da je dar životadragocjen, da se ne može trošiti trčeći za novcem, užitkom, egoizmom. Lijepo je vidjeti daupravo mi, koji smo gradili svoju kuću na pijesku lažnih idola koji sunas gurnuli na put droge, možemo danas svjedočiti naše ponovnorođenje i stoga biti pomoć osobama da ponovno pronađu nadu.

L

{ }Mi smo vec mnogo godina gledatelji cuda o tom

Kruhu zivota koji ozdravlja, oslobađa, transformira, daje mir, doista moze zasititi covjekovo srce.

Zbog toga moramo imati hrabrostii snage naviještanja. Ne slijedimo jednog mrtvog Boga,

gluhog, nijemog, koji ne govori, koji ne grli,koji se ne smije. Mi poznajemo i vjerujemo u jednog Boga koji je ljubav i koji se zove Isus, koji je došao na zemlju:

mi smo ga susreli. Svakoga dana vidimonjegovo uskrsnuce zivo u ovim mladima.

Kazemo i vama: dođite i vidite!Majka Elvira

04-30 anni V8_Layout 1 5.12.2013. 21:31 Page 9

Prosinac 201310

prve predstaveiz tame U svjetlo

ajte momci, pripremite nekoliko pjesama za susret s vašim roditeljima“. U siječnju mjesecu,prije dvije godine, Elvira nam je ovo predložila i mi smo krenuli. Da, počelo je sve tako: jedna stvarjako jednostavna koju su poslije drugi nazvali „predstava“, iskustvo koje nam je dalo radost inastavlja nam je davati, iako je uvijek tražilo trud i požrtvovnost. Osjetili smo zadovoljstvo zajednostvarajući nešto lijepo ne zato da bi nam rekli kako smo dobri, nego kao čin duboke iskrenostiprema Bogu: dodirujemo rukom njegovu očinsku prisutnost, a kako bismo to mogli prešutjeti?Osjećamo također da želimo reći svima da smo pogriješili hodajući cestom smrti, neiskrenosti,prepotentnosti. Naše srce je imalo potrebu za drugim: za vrijednostima, istinom, bili smo žedni

obitelji, mira, prijateljstva, ali ne pronalazeći sve to, reagiralismo na krivi način. Svi prepoznajemo danas da je dolazak uZajednicu bio veliki Božji dar, koji je zapravo jednak pozivuda postanemo novi ljudi, stvaratelji mira. U što vas želimouključiti, što vam želimo prenijeti ovom predstavom? Želju za životom, okus ponovnog rođenja, postajanjadjetetom i novim početkom. Želimo se povezati s vama dabismo uputili prijedlog slobode, nade, prave ljubavi, novogprijateljstva, bratstva, prije svega vjere, jer sve, barem iz našegiskustva, izvire iz nje. Netko je došao ususret našoj žeđi zasrećom, za istinom, za ljubavlju, za životom i šalje nas uavanturu zvanu život, koji počinje biti uistinu čudestan. Kako je reći svima da je taj netko koji nas je oslobodio od

smrti kada je ona već bila u nama Bog koji se zove Otac?Oprostite nam, ali ne želimo i ne možemo to prešutjeti, naprotiv, moramo o tom glasno vikati,moramo pjevati. Mi smo ljudi bez sluha, u svakom smislu, nismo naviknuti raditi nešto zajedno,razgovarati se, sudjelovati... ali smo zato željeli pokušati... a vi ćete nam oprostiti naše nedostatke.To je mali spektakl koji govori o velikim stvarima, zato jer su istinite; jedna predstava koju trebatoliko gledati koliko doživjeti, i vi i mi, u jednostavnosti, spontano, u prijateljstvu, u duhuimprovizacije onoga koji tek počinje hodati, onoga koji prvi put stvara nešto novo i lijepo.

(iz brošure za predstavu „Iz tame u svjetlo“ – godina 1986./1987.)

«D

04-30 anni V8_Layout 1 5.12.2013. 21:31 Page 10

povijest

EVANGELIZACIJA

Uskrsnuće 11

mjUzikl “vjerUjem”govori o radosti vjerovanja

{ }To nije spektakl, ne! To je stvarna cinjenica,

to je konkretna cinjenica, to je aktualna cinjenica. Vidjeti cemo pricu koja se i danas nastavlja: to je Isus!

Mi vjerujemo da nas On spašava svakoga dana. Podsjeca nas da smo bili spašeni od krvi jednoga covjeka, jednoga tridesetogodišnjega koji je dopustio da ga ubiju jer smo mi dragocjeni u Bozjim ocima, mi smo njegova

djeca. Ne dopustimo Isusu da prođe uzalud niti ove veceri.Majka Elvira

juzikli su rođeni iz želje momaka iz Zajednice da dadu svima svjedočanstvo nade i uskrsnuća.„Vjerujem“ priča o povijesti spasenja, prolazi kroz nekeposebne događaje: stvaranje, grijeh, Isusovo rođenje, nekaod čuda, njegovu smrt i uskrsnuće, njegov silazak nadpakao i ponovni uzlazak izvlačeći čovječanstvo iz smrtigrijeha, uskrslog u Kristu... To je mjuzikl potpuno realizirans osamdeset momaka i djevojaka iz Zajednice, koji dolazeiz različitih bratovština, preko dvadeset različitihnacionalnosti. „Vjerujem“ je od srpnja 2009. bio na turnejiu mnogim zemljama Europe, u crkvama, na trgovima i ukazalištima. Prikazan je na talijanskom, španjolskom,hrvatskom, njemačkom i poljskom. „Vjerujem“ je rođen dabi iskazao našu radost vjerovanja u Boga.

M

04-30 anni V8_Layout 1 5.12.2013. 21:31 Page 11

Marzo 200912

ovem se Piergulio, Talijansam i nedavno sam navršio

pedeset godina. Stigao sam uZajednicu kao tridesetosmogo-dišnjak, fizički i psihički uništen.Nisam imao sretno djetinjstvo.Rođen sam prerano i zbog togami je zdravlje bilo jako krhko.Bio sam odgojen u kršćanskomduhu. Kao mali imao sam lijepkarakter i trudio sam se biti do-bar i slušati. U školi sam biomarljiv đak i sve do kraja osnov-ne škole dobivao sam pohvalni-ce za dobre ocjene. Međutim, uobitelji nisam uočavao ljubav iz-među svojih roditelja. Bili sutako različiti da sam uspio shvati-ti samo njihove kontraste. Bile suto dvije prekrasne osobe, ali samih uvijek vidio samo kako sesvađaju. Izvan kuće sam se boljeosjećao iako sam imao osjećajmanje vrijednosti sa svojimvršnjacima. U školi sam na pro-vokacije odgovarao agresivno ibio sam vrlo osjetljiv na bilo kak-ve nepravde u društvu.Bio sam pun ljutnje pomiješane siluzijama te sam s nekolicinomprijatelja istomišljenika polakopočeo pušiti cigarete, pitialkohol, biti lažan. Nije prošlomnogo vremena i u moj život jeušla droga. Praznina koju samosjećao u sebi gurala me je pre-ma bilo kojem iskustvu. Grčevitosam tražio odgovore na pitanjakoja su me mučila. Zanimale sume istočne filozofije, satima bihrecitirao mantru i druge vježbe

meditacije. Poslije srednje školeupisao sam se na fakultet. Prviispiti su prošli odlično. Djevojkakoja me je voljela htjela je da sevjenčamo, ali ja joj nisam biorekao da ću ići na fakultet. Osje-tila se izigranom te me napustila.Malo poslije umro je i moj naj-bolji prijatelj. Heroin sam većprije bio probao i od tog trenutkapočeo sam ga konzumirati često.Problemi s policijom i u obiteljistvorili su mi velike poteškoće sučenjem: trebao sam prestati sdrogom, ali ja sam umjesto toganapustio fakultet. Živio sam kaou noćnoj mori, dani su bili svijednaki, radio sam, ali sam samogomilao dugove. Zatim nesrećamog oca, njegova agonija i smrt.U tom trenutku doživio sam tuž-no otkriće, otkrio sam ljubavkoja je povezivala moje roditelje.Vidio sam stvarnost njihovazajedništva i sebe kao plod te lju-bavi. Očajnički sam plakao,tražeći ljubav, no osjećao samjaku bol u duši i veliku želju daumrem. Napravio sam overdose.Susjed mi je spasio život. Imaosam tada trideset godina. Htiosam se prestati drogirati, ali ni-sam uspijevao. Jednog dana sreosam starog prijatelja koji me pi-tao želim li promijeniti život. Bezrazmišljanja sam mu rekao:„Da“. Odveo me je u jednu sku-pinu karizmatske obnove. Kadasmo se navečer vraćali kući,moje srce je bilo lakše. Počeosam čitati Evanđelje i dolazile bi

Prosinac 201312

Z

04-testimoni V8_Testimoni di speranza 2013.12.05 19:04 Page 12

Uskrsnuće 13

mlad, jedan dobar momak iz Hrvatske, koji se zvao Marko. Jasam bio jako ponosan, na sve štomi je govorio, ja sam mu odgo-varao, no on mi je s puno str-pljenja prenosio znanja koja jeon stekao u Zajednici. Kritiziraosam ga, osuđivao, bacao svumoju negativnost na njega, ali onmi je uvijek bio blizu. Jedna st-var koja me je dotakla već od pr-vih dana Zajednice bila je ta dasu svi momci koje sam sretao

imali čisti pogled i osmijeh na li-cu. Njihovu pažnju nisam mogaorazumjeti. Imao sam veliku željuda odem, ali zahvaljujem Bogušto sam u tim prvim tjednima do-bio puno riječi nade i gesta istin-skog prijateljstva koje su stizale upravo vrijeme. Kada su me pre-bacili u drugu bratovštinu, uzpomoć drugih počeo sam prei-spitivati svoje postupke: na-pokon sam počeo uviđati mojponos i prihvaćati greške cijelogjednog života. Trudio sam se usvojim odgovornostima. Svakunoć sam odlazio u kapelicu.

mi suze u oči. Prestao sam kon-zumirati drogu i odlučio sam na-praviti ozbiljan put u zajednicikoju mi je preporučio jedansvećenik salezijanac u Abruzzu.Po završetku programa bio samuvjeren da sam napravio dobarput; bio sam isplanirao svoj izla-zak, osjećao sam se jak, spremanza ostvarenje svojih planova, si-guran da će ih Bog sve blagoslo-viti. No ubrzo su se pojavila prvarazočarenja. Imao sam tek nekolicinu prijatelja ipoznanika, svakogpreokupiranog vlasti-tim brigama, tako dabi na kraju tjedna opetostajao sam. Počeosam viđati jednu dje-vojku do koje mi je bi-lo jako stalo u prošlo-sti, ali koja se u među-vremenu udala. Kadasam shvatio gdje tovodi pokušao sam seudaljiti od nje, ali jeveć bilo prekasno: du-boko sam se zaljubio.Ponovni pad je biostrašan. Nisam mislioda je moguće pastitako nisko u ponor očaja. Bile suto dvije teške godine. Nisam viševiđao moju obitelj, ali mojamajka i sestra nisu prestale molitiza mene. Radio sam jako punoružnih stvari, ali u trenucima ka-da se nisam drogirao uzimao bihkrunicu u ruke i često molio milosrdnu krunicu . Nisam više osjećao ni nadu, nitisnagu unutar sebe da se ponovno dignem. Ali Gospodinmi je bio blizu. Pojavila se mo-gućnost izlaza, Zajednica Cenacolo mi je otvorila vrata.Moj „anđeo čuvar“ je bio jako

Osjećao sam duboke rane u sr-cu: ispred Isusa su mi dolazileružne stvari iz moje prošlosti,zajedno s ružnim mislima koje sume ometale u molitvi. Nakonnekoliko mjeseci shvatio sam dasam u puno gorem stanju negošto sam mislio. Stigla je još jednakriza i skoro sam otišao iz Zajed-nice, ali i ovaj put riječi jednogprijatelja dale su mi snagu da na-stavim. Moja najveća kriza jedošla poslije susreta s obitelji, za-

to jer sam se nadao daću ih moći izmanipuli-rati, no nisam uspio.Još i danas zahvaljujemBogu jer su bili jasni iodlučni: mogućnost dase vratim kući nije dola-zila u obzir. Vrata su bi-la zatvorena! Bio samljut, ali nakon tri mjese-ca, tijekom trenutkaosobne molitve, dogo-dilo se čudo: moja negativnost jednostav-no je nestala. Bilo je tokao da mi se maknuoveo s očiju. Moja obi-telj, zatvorivši mi vrata,dala mi je istinsku slo-

bodu i vlast nad mojim životomte sam konačno mogao sam od-lučiti o svojim odabirima i prioritetima!

ovem se Serena i htjela bihs vama podijeliti lijepe stva-

ri koje je Bog učinio u mom ži-votu. Nedugo nakon mogrođenja moja je majka doživjelaživčani slom i nikad se nije dokraja oporavila od toga, tako daje odnos s njom bio uvijek težak.

Piergiulio: «Naučio sam da su pravila važna, ali nikadne smiju biti zapreka činjenju dobra. Danas se trudimda procijenim situaciju više srcem nego glavom»

Z

04-testimoni V8_Testimoni di speranza 2013.12.05 19:04 Page 13

Odrastala sam s njom jer je mojotac bio dosta odsutan iz kućeradi posla. Cijela ta situacija jedoprinijela da izrastem u nesi-gurnu mladu djevojku punustrahova. Do osamnaeste godi-ne, iako sam se osjećala dru-gačija od svih zbog situacije ukući, sve je bilo u najboljem re-du: imala sam puno prijatelja,igrala sam košarku i bila sam do-bra u tome, u školi sam imaladobre ocjene i vladanje.U trenutku kad je izgledalo dasve ide dobro i kad sam počelabiti svjesna svojih mogućnosti,koje su i drugi vidjeli i cijenili,dogodilo se da sam počela imatitisuće strahova i moj um je pocijele dane bio opsjednut razno-raznim mislima koje su me para-lizirale i koje su mi branile da bi-lo što učinim, čak i najjednostav-nije stvari. Zbog toga više nisamhtjela biti s drugima jer sam sebojala da bi me mogli odbaciti.Ostavila sam košarku, koja je bi-la moja najveća strast, htjela samse ispisati iz škole, ali milostBožja je htjela da na mom putubudu osobe pune vjere, koje suvjerovale u mene i koje su mehrabrile i bodrile da idem na-prijed i da ne puštam.U tom razdoblju sam se uhvatilajako za molitvu koja mi je davalasnagu. Upoznala sam jednuprijateljicu koja me nije osuđiva-la i koja me prihvatila onakvomkakva jesam. Prvi put sam seosjetila voljenom: bilo mi je jakočudno da mi netko želi dobro uonakvom stanju u kakvom sambila. Na savjet mog tadašnjegduhovnog oca otišla sam kodjedne psihologice koja mi je po-mogla da bolje upoznam sebe ida shvatim što mi se događa.Uvijek sam mislila da će me Bogozdraviti čarobnim štapićem itako sam prelazila od jednog dodrugog psihologa tražeći onog'pravog' koji će imati rješenje udžepu, ali to se nije dogodilo.U međuvremenu, zahvaljujući

Uvijek bi me dotakla njihova svjedočanstva i volja za životom.Bila sam im zavidna i govorilasam Bogu: „Zašto si za njih otvo-rio ovu zajednicu, a za mene niš-ta?“ Molila sam Boga sa srcemda i za mene nešto providi. Takoje i bilo. Na zadnjem hodočašćuupoznala sam jednog momkakoji je bio u Zajednici i koji mi jepredložio da napišem pismo El-viri i da ju upitam da napravimiskustvo u zajednici. Osjetila samda Bog misli o mojem životu. Po-slije dva mjeseca provedena uZajednici odlučila sam dati otkaz

na poslu tako da mogu krenutina ovaj put. Bilo mi je jako teškona početku jer nisam imalapovjerenja u druge, ali ono štomi je davalo snagu bila je sigur-nost da me je Bog pozvao ovdje.Na ovom putu otkrila sam tkosam ja zaista, naučila sam pre-poznati svoje slabosti i dati imestvarima koje živim. Polakoupoznajem i svoje darove.Osjećam da Bog vodi ovaj mojput, korak po korak i vjerujem u

svjetlu koje mi je davala molitva,shvatila sam da ja moram napraviti konkretne korake pre-ma Bogu ako želim ozdraviti. Ohrabrena svojom prijateljicomželjela sam vjerovati u sebe tesam se upisala u višu medicinskuškolu da bi bila medicinska se-stra. Osjetila sam prisutnostBožju na svakom mojem koraku,kao da me prati gdje kod sam iš-la. I tako sam se preselila u dru-go mjesto gdje sam počela raditikao medicinska sestra u sta-račkom domu. Posao mi se jakosviđao i s kolegama sam razvila

lijep odnos, ali nesigurnost i nemir u meni nisu mi dopuštalida živim dobro do kraja. Osjeća-la sam da moj život treba radika-lan zaokret, jedno duboko oz-dravljenje. Osjećala sam samoćuiako sam bila okružena ljudimakoji mi žele dobro. S nekim ko-legama na poslu svake sam godine išla na hodočašće uMeđugorje, gdje bismo posjetili i'Polje života' te slušali svjedočan-stva momaka iz Cenacola.

Prosinac 201314

Serena: «Zahvaljujući svjetlu koje mi je davala molitva, shvatila sam da jamoram napraviti konkretne korake prema Bogu ako želim ozdravitii»

04-testimoni V8_Testimoni di speranza 2013.12.05 19:05 Page 14

negdje drugdje. Od najranijh godina mog života sjećam se st-vari koje su mi škodile: problemiu kući, nepravde koje nisam mo-gao prihvatiti... Sve to dovelo jedo toga da se pobunim najprije ukući, potom u školi, a onda i uCrkvi. Počeo sam živjeti u laži,krasti doma i vani s prijateljima,a sve to doprinijelo je da pad-nem sve niže, sa željom dapobjegnem od stvarnosti. Odmalena mi je bilo normalnovidjeti da netko konzumiraalkohol u mojoj obitelji i tako minije bilo teško započeti piti skri-većki, već kao desetogodišnjaku.Potom sam prešao s alkohola nadrogu, živeći trenutke lažne srećekoji nisu dugo trajali. Zah-valjujući Bogu i njegovoj pomoćimimoišle su me mnoge opasno-sti, a nisam nikad imao hrabrostioduzeti si život. U to vrijeme samse bio zatvorio tako jako u sebeda više nisam htio razgovarati sasvojim ocem i sa svojommajkom, koja mi je bila samoispušni ventil zamoju negativno-st. Prema svombratu sam se od-nosio kao da nepostoji, a tako iprema sestrama.U tom mojemkrivom načinuživljenja izgubiosam poštovanjeprema svima iopravdavao seupirući prstom udruge. Nesigurani pun strahovaskrivao sam svojunutarnji svijetopijajući se i dro-girajući se. Danasmogu reći dasam već tada do-bro znao da jesve to što živimjedna velika ilu-zija. U svem tomočaju tražio sam

budućnost. Iako me moji strahovi znaju još uvijek uzeti,znam da me On nikad neće na-pustiti i da će mi pomoći da ihpobijedim i da postanem slobod-na žena. Zajednica me uči da neplačem sama nad sobom negoda se darujem onome tko mi jeblizu, takva kakva jesam, bezčekanja da budem savršena.Otkrila sam da kad sam tužnakrivica nije u drugima, nego umeni. Danas predajem Isusu onošto ja ne uspijevam promijeniti.U zagrljaju Božje dobrote, ritmaposla i molitve Zajednice Gospo-din me nastavlja ozdravljati i da-ruje mi mnogo više od onog štosam se ja uopće usudila moliti.Osjećam u srcu mnogo zahval-nosti prema djevojci koja mi jebila „anđeo čuvar“, zahvaljujemza strpljenje i ljubav koje je imalaza mene na početku, kada sambila izgubljena i zbunjena. HvalaMajci Elviri za ljubav prema isti-ni, na njezinu primjeru slobodnežene i za njezinu majčinsku njež-nost. Od nje sam uvijek dobilasnažan poticaj u trenutcima kadsam htjela sve pustiti. Na krajuzahvaljujem i našim svećenicimakoji se svakodnevno radosno da-ruju svima nama. Danas samsretna da mogu živjeti i hodatizajedno s Gospodinom u ovojobitelji zvanoj Cenacolo.

ovem se Carlos, Meksika-nac sam i već nekoliko go-

dina živim u Zajednici. Uvijekzahvaljujem Bogu na tom ve-likom daru što ga živim danas:što mogu živjeti život bez da gatrošim uzalud. I to što pišem ovosvjedočanstvo je rezultat Božjemilosti. Shvaćam da me Boguvijek podržavao, i u prošlosti: itada mi je pokazivao da je mojput bio pogrešan, bez da seumarao da mi to i pokaže, otkri-vajući mi da je istinski život

istinski smisao pravoga života. zahvaljujući Bogu dogodilo sečudo: našavši Zajednicu našaosam Gospodina. Ova velika obi-telj u kojoj danas živim uistinume fascinira. Poslije prvog perio-da navikavanja osjetio sam sekao doma. Na prirodan i jedno-stavan način pronašao sam istin-ske vrijednosti života. Prepoz-najem da su mnoge stvari kojedanas radim upravo one koje sumi se sviđale još od kad sam biomali, na primjer graditi ili raditiu polju, jer sam uvijek imaokreativan duh u poslu. Iskrenoprijateljstvo i iskrenost općenito,stvari koje nikad nisam praktici-rao u prošlosti, danas su diomoje svakodnevnice. Sretan sam jer danas u Zajednicimogu ostvariti svoj san: biti dioobitelji koja živi dobro, imati pu-no braće i sestara i biti 'otac'momcima s kojim živim i kojeosjećam da volim kao prijatelje ikao sinove. Zahvaljujem jakoZajednici za povjerenje koje mi

Uskrsnuće 15

Z

Carlos: «Sretan sam jer danas u Zajednici moguostvariti svoj san: biti dio obitelji koja živi dobro»

04-testimoni V8_Testimoni di speranza 2013.12.05 19:05 Page 15

je dala. Slijediti volju Božju zamene je danas temelj mog živo-ta i to me preobražava i mijenjami srce. U životu sam puno putanegirao Boga, ali danas ne mo-gu a da ne vidim njegovu milostkoja me iz dana u dan ući važ-nosti oprosta. Danas znam da jeljubav Božja – koja je Isus – jed-na beskonačna ljubav. Čudomog života je ta punina koju ži-vim u srcu i zahvaljujem Boguna mogućnosti da ju živim.

ovem se Claudia. Jakosam sretna što mogu po-

svjedočiti moj prošli i sadašnji ži-vot, s puno radosti u srcu i s pu-no zahvalnosti prema mojoj obi-telji koja me je dopratila u ovoveliko Božje djelo, gdje sam seponovo rodila iznutra, u duši.Od malena sam uvijek imala pu-no želja, puno volje za raditi iupoznavati nove stvari. U obi-telji su uvijek udovoljavali svimmojim željama, kako u mate-rijalnim stvarima, tako i u

slobodi. Ali kako sam raslauvijek sam htjela sve više stvari,sve više slobode. S dvanaest go-dina počela sam se družiti sdruštvom u kojem su se koristile'lake' droge. Ovakav život je po-stao moja svakodnevnica. Mojamajka i ostatak obitelji nisu ništasumnjali. Nekoliko godina poslijeveć sam prešla na teške droge, akad sam shvatila što se događa,već je bilo prekasno. Tako jepočela moja kalvarija i kalvarijamoje obitelji, koja je mi jepokušala pomoći na sve načine.Živjeti zajedno postalo je nemo-guće tako da sam otišla od kuće.Poslije tri godine sam pokušalaprestati s drogom, zbog drama-tičnih iskustava za koja nisamvjerovala da ću ih ikad doživjeti.Ni danas ne znam kako se dogo-dilo ovo čudo, no u mene je ušlavolja i rekla sam: „Dosta!“. Da-nas sam uvjerena da su to bilemolitve moje obitelji. Stala samponovo na svoje noge, počelasam raditi, imala sam kuću i sveono što mi je bilo potrebno zaživjeti. Poslije nekoliko godinasam upoznala oca svog sina, Ni-

colasa, kojeg smoželjeli i voljeli u tihnekoliko godina ko-liko smo živjeli zajed-no. Izgledalo je da sveide na bolje u mom ži-votu, ali nije bilo tako.Bila je praznina unu-tar mene, iz dana udan nesuglasice socem mojeg sina, i tome je polako zatvorilou samu sebe: bila samtužna i provodila samvečeri pijući sa svojimprijateljima. Osjećalasam se još praznijom,sve razočaranija živo-tom. Ipak, voljela samsvog sina i htjela munajbolje. Odlučila samprekinuti vezu kojame je samo gušila i ra-zarala, jer si to više

Prosinac 201316

nisam mogla dopustiti. Ispričalasam svojoj sestri što sam sveživjela u tom razdoblju i ona mije preporučila Zajednicu Cenacolo, da bih počelaispočetka i zatvorila vrata prošlo-sti. Pristala sam. Nakon punopočetnih poteškoća počela samvjerovati da mi Isus i Gospa želedobro. Kada sam osjetila da mije sve oprošteno, počelo je mojeuskrsnuće, počela sam se davatidrugima, voljeti bližnjega svoga,biti žena i majka s pravim vrijednostima. U meni je sve višerasla želja da vratim sve dobrokoje sam primila i zbog toga sami danas ovdje. Mogu samo iz du-bine srca zahvaliti ovoj velikojobitelji. Djevojke koje su imalestrpljenja sa mnom, očajnom, bi-le su za mene dokaz da Bog postoji i da je među nama prisu-tan. Danas na ovom putu istineponovo se u meni rodila želja daživim u radosti i u miru.

ovem se Davor. Imam 31godinu i dolazim iz Mosta-

ra. Želim vam posvjedočiti o svome životu prije Zajednice te oživotu koji danas živim u zajedni-ci,zajedno sa svojom braćom unašoj bratovštini u Biogradu.Dolazak rata devedesetih godinaostavio je dubok trag i velike ra-ne u mojoj mladosti. Preseljenja,promjena okoline i upoznavanjenovih ljudi i prijatelja teško mi jepalo. u svemu tome sam sepočeo gubitii nisam se znao nosi-ti sa svojim kompleksima te sampočeo sreću tražiti na ulici. Malopomalo počinjem izbivati izkuće, piti alkohol, pušiti travu idružiti se sa starijim momcima,prestajem trenirati nogomet. Od-lučujem promjeniti grad i početiiz početka, misleći kako sam jak ikako mogu sve sam. OstavljamBoga, malo po malo udaljavamse i od svoje obitelji koja nije

Claudia: «Djevojke koje su imale strpljenja samnom bile su za mene dokaz da Bog postoji ida je među nama»

Z

Z

04-testimoni V8_Testimoni di speranza 2013.12.05 19:06 Page 16

ništa znala o mome problemu i omojim avanturama. upoznajemdjevojku, misleći kako je ona takoja mi može pomoći da iziđemna pravi put i da zajedno može-mo sve, ali i ona pada pod mojutjecaj i zajedno se počinjemodrogirati. Ja se zatvaram u svojsvijet u koji je ušao heroin i kojipopunjava sve praznine moga ži-vota, dajući mi lažnu sigurnost iosjećaj nadmoćnosti. Ali sve je tobila jedna velika laž i maska kojusam godinama nosio. Počinjempolako shvaćati da sam postaoovisnik i da moram potražiti po-moć. Obruč oko mene se stegaoi priznajem svojoj obitelji kakoimam problema s drogom i kakomi je potrebna njihova pomoć.To je bio veliki šok za njih i sigur-no im nije bilo lako, alizahvaljujući njihovojhrabrosti i odvažnostida mi pomognu i ja samdobio snagu da se bo-rim i nosim sa svojimkrižemi da ustrajem nasvome putu. Skidanje sdroge bio je tek početakrata sa zlom, ali Gospameđugorska i dragi Bogbili su na mojoj strani. Utim trenutcima upoz-najem Zajednicu Cena-colo i na prvi kolokvij-dolazim na SvetogNikolu 2008. godine ipočinjem misliti kako jemožda baš on moj zaš-titnik. Odlazim na radnedane u našu kuću uMeđugorju i tamo su-srećem ljude koji mi žele dobro ikoji me razumiju. Sjaj i mir unjihovim očimaza za mene su bi-li svojevrsna prekretnica. Sigu-ran sam da je to bio Gospin od-govor na molitve i post ljudi kojisu mi u tim trenutcima bili blizu.Ulazak u Zajednicu bio mi je do-sta težak, jer sam u tim trenutci-ma mislio kako sam nisko pao ikako je to velik udarac kako zamoju obitelj, tako i za mene. Još

jednom sam trebao krenuti izpočetka, po tko zna koji put, aliu sebi sam znao da je to jediniispravni put. Blizina braće koji subili uz mene bila je znak Božje ljubavi da sam na pravom putu iosobno iskustvo Boga koji dolazigrešniku. Stižu i prve obaveze,poteškoće, rano ustajanje, kom-promisi, usponi i padovi, periodikada sam želio odustati jer samponio dio uličnog mentaliteta sasobom... No to je sve bilo zlokoje je živjelo u meni, a dubokou sebi sam znao da to nije odBoga. Sve stavljam Isusu u ruke,tražeći njegovu pomoć naklanjanju pred Presvetim. Polakodolaze i prvi rezultati, postajemAnđeo čuvar jednom momku izZagreba koji je bio dosta mlađi

od mene i koji je kao i ja sam bioizgubljen u svemu tome. Bogusam zahvalan na tome momkujer je on pomogao puno više me-ni nego ja njemu: shvatio sam daprvo trebam dati kako bih dobio.U Zajednici sam naučio reći isti-nu, pitati oprost, poniziti se, štonije nimalo lako. Po prvi put samuistinu primjenjivao u praksi onevrijednosti što nam predlaženaša vjera. Prvi put sam u svome

životu bio i kum nekim momci-ma koji su primali sakramente itako se još više učvrstilo naše prijateljstvo. Zahvaljujući Zajed-nici život moje obitelji i moj životsu se promijenili i ja sam danassretan što sam upoznao Boga injegovo milosrđe, koji je u mojesrce stavio one prave vrijednostikoje bi trebao živjeti svaki pravikršćanin. Zajednica mi je dalajako puno darova i prilika. Jednood najljepših je to da ja danasmogu raditi kolokvije i priprema-ti momke na nove korake unjihovim životima, dajući im onajsjaj koji sam ja uočio kod mo-maka koji su mene pripremali.Vjera, ljubav i molitva su oneistinske vrijednosti koje ja danasnastojim živjeti i prenositi drugi-

ma. Naša kuća uBiogradu se baviuzgojem i proiz-vodnjom povrća.Na tome poljusam jako punonaučio i to meispunjava, jertako mogu iz-građivati sebe isvoju osobnost ikarakter, a opetsvjestan svojihslabosti i po-teškoća. Moj je ži-vot knjiga punaratova, svaki listje uzburkano mo-re, ali danas vi-dim smisao iznam put kojimtrebam ići, koji je

težak i trnovit, ali je jedini ispravni. Hvala svima onima kojisu bili u mojoj blizini kada samsumnjao u sebe i u sve oko sebe,mojoj obitelji koja me je uvela uZajednicu, prijateljima koje samstekao na putu, Majci Elviri, nje-zinoj ljubavi koju ima prema na-ma mladima koji smo bili potreb-ni očitovanja Božje ljubavi, hvalaiznad svega Bogu koji mi seobjavio preko Zajednice.

Uskrsnuće 17

Davor: «U Zajednici sam naučio reći istinu, pitati oprost,poniziti se, što nije nimalo lako»

04-testimoni V8_Testimoni di speranza 2013.12.05 19:06 Page 17

Dicembre 200918

se, među mužem i ženom, više govori o nov-cima nego o djeci. Nije istina da vas je novacusrećio; zavarao vas je i to si morate priznati.Novac vas je učinio materijalnim ovisnicima,u sve tjeskobnijoj potrebi, jer novca nikaddosta. Započeli smo tu utrku za blagostanjemuz izliku da našoj djeci želimo priuštiti sveono čega smo mi bili lišeni. To je urodilovarljivim mentalitetom: što više imam, boljese osjećam! Utrkivali smo se kako bismoimali račun u banci, lijep auto, udobnu kuću,stan na moru, u planini... Međutim, nije istinada smo sve to činili samo radi naše djece, da

BUDI ZADOVOLJAN SAMIM SOBOM!Mladi današnjice, vaša djeca, gladni su i žedninečeg dubljeg što mnogo puta ne znaju opi-sati i to iskazuju 'vapajem'. Kuća, motor,auto, škola, dobrostojeći život, obilje hrane...to nije dovoljno! Taj vapaj iskazuje nezado-voljstvo, ljutnju, pobunu, očaj. I osvećuju seškodeći sami sebi. Neobjašnjiva je to pojavaako se ne uđe u srž života mladih današnjice,a što većina obitelji danas propušta, zane-marujući poruku istine koja se nalazi u tomvapaju – materijalna dobra djeci nisu do-voljna! Promislimo koliko mi odrasli vre-mena potrošimo govoreći o novcu. Katkad

Na ovim stranicama posvećenima odgoju,

donosimo neke konkretne misliiz kateheza Majke Elvire,

o tome koliko je važan odgoj. Vjerujemo da nam ova razmišljanja,

rođena iz proživljena iskustva,mogu pomoći da ponovno

spoznamo važnost i vrijednost jednostavnih,

ali temeljnih načela našega života.

Od moje sam obitelji dobila sve ono što mi je bilo potrebno: obrazovanje, auto, mnogo st-vari... Na sreću još sam u pubertetu osjetila da mi stvari nisu dovoljne. Osjećala sam da po-stoji nešto dublje i iskrenije u životu, ali nisam znala gdje to tražiti niti naći. Danas samsvjesna da se to što sam tražila nalazi u uskrslom Kristu. U pubertetu sam prestala ići u Crkvu,misleći da je život življen u vjeri samo gubitak vremena i da mi ne može dati radost. Takosam pokušavala ispuniti prazninu pogrešnim stvarima. Došla samo do jedne točke kada sammislila da Bog ne postoji, da nema nikakve veze s mojim životom i našla sam se u očaju.Pokušala sam si oduzeti život te sam tada shvatila da tako ne mogu ići naprijed. Moja majkami je predložila Zajednicu Cenacolo. Nisam odmah smogla hrabrosti da ostavim sve i uđemjer sam se još uvijek prečvrsto držala za sigurnosti koje sam imala: prijatelje, malo ušteđe-vine sa strane i svoje strahove. Nakon godine dana, na hodočašću u Međugorju, Gospa meje uzela za ruku i dovela u Cenacolo. Tamo su me se najviše dojmili iskrene geste ljubavi:vidjeti da postoje osobe koje nisu plaćene, koje nisu tražile novac od moje obitelji, a koje sutrošile sve svoje vrijeme na mene probudilo je u meni nanovo povjerenje. Pomoglo mi je daotvorim svoje srce Bogu i malo po malo otkrijem da sam Njegova ljubljena kći.

Chiara

Prosinac 201318

«Djeca ne postaju sretnasamo kroz materijalnu skrb

koju im roditelji pružaju. Sve to obasipanje

materijalnim najprije ih jezavelo, a potom razočaralo,

ostavljajući ih tužne. Životna istina je u tome da

trebamo pronaći bit,postati svjesni da smo uistinu djeca Božja»

Majka Elvira

05-educarsi per educare v8_una Famiglia tanta Vita 2013.12.05 19:27 Page 18

im ništa ne bi nedostajalo; zapravo smo to či-nili jer nam se svidjelo, jer smo mi tako htjeli!Djeca ne jedu više no što jedemo mi roditeljii ako smo ih htjeli oblačiti u markiranuodjeću, to je bilo zbog naših ambicija, sigurnone zato jer su oni to tražili. Djeca u početkuništa ne traže, to čine poslije, u pubertetu, jersmo ih mi tako naučili. To čine da bi se osje-tili važnima, da bi provocirali, da bi ispunilivlastitu prazninu. Mi onda mislimo da je pro-blem u njima jer mi smo im priuštili sve štoim je bilo potrebno. Nije istina! Nisu im ne-dostajale materijalne stvari, ali im je nedo-stajao život, naše vrijeme, razgovor, osmijeh,oprost. Život je temeljno dobro, vrijedi naj-više, važniji je od cipela, odjeće i punogtanjura. Ja sam do trinaeste godine hodalabosa. Nije bilo cipela u moje vrijeme, a nas jebilo sedmero i tko se prvi dizao, prvi seoblačio. I što onda? Što mi je nedostajalo? Ci-pele? Sada se svega toga vrlo rado prisjećam,znate zašto? Jer mi se katkad dogodi da neobujem cipele – i danas bih mogla hodati bosapo kamenju! U naše je vrijeme bilo više ži-vota jer je bilo više ljubavi, više razgovora,više međusobne dobrohotnosti, više str-pljenja, više vjernosti, više hrabrosti, višepožrtvovnosti. Današnja je čežnja za novcemi materijalnim dobrima uništila obitelji, po-svadila roditelje i braću među sobom. Zbogtoga mladi obezvrjeđuju materijalno, trošenovac uništavajući se i drogirajući se, jer je zanjih taj novac smrt. Ne dopustimo da našojdjeci nedostaju trenutci istinskog života:osmijesi, oprosti, zagrljaji, međusobne gesteljubavi, radostan prihvat, zajedno podnesenaodricanja; to vrije više od ičega. Danas smobogatiji materijalnim dobrima, ali siromašnijiživotom. Pokušajmo zato biti siromašniji ma-terijalno, a bogatiji životom!

Da nisam upoznala Zajednicu i njezinepouke, ne bih nikad postala stvarno svjesnakoliko je ljubavi nedostajalo u mojoj obitelji.U mojoj obitelji nije bilo mnogo ekonomskihsredstava i suočavajući se često s prijateljimakoji su bili boljeg imovinskog stanja uvijeksam težila k materijalnom dobru, i poslije ubraku. Mislila sam da sam važna ako imamlijepu kuću, bundu, veliki automobil... no unašoj obitelji bilo je mnogo svađe, nervoze iuvijek je bila napeta atmosfera. Danas zah-valjujem Bogu jer sam, preko naše kćeriChiare, shvatila koliko se dobro živi u jedno-stavnosti i zahvalnosti. Vjera se utjelovila umom svagdašnjem životu: naučila sam zah-valiti što postojim ujutro čim otvorim oči;naučila sam voljeti osobe koje susrećem čak iako za njih trebam napraviti nešto što mi nijeusput. Sve to ne umanjuje moje probleme, aličini život ispunjenim. Prihvaćajući nedostatkei razlike između mene i mog muža puno samradosnija. Molitva i sakramenti su mi oslonacu mojoj svakodnevnici kćerke, žene, majke,bake i prijateljice, radosnog sam srca jer samotkrila da je Isus u svemu i u svima.

mama Paola

Za razliku od obitelji iz koje dolazi mojasupruga Paola, u mojoj nikad ništa nije ne-dostajalo niti materijalno niti što se tičeškolovanja. Ono što ja nisam imao bio jekršćanski odgoj. Nakon ženidbe i troje djecenašli smo se u čestim svađama, uglavnomuzrokovanim različitima pogledima na svag-dašnje probleme. Posao je postao mojeutočište, moja "droga". Kada je Chiara za-pala u probleme, bilo nam je predloženo dase susretnemo s Majkom Elvirom. Priznajemda su nam često puta predlagali ZajednicuCenacolo, ali ja sam svaki put ljutito odbijaojer sam smatrao da je to slučaj kojim se tre-baju pozabaviti doktori i psiholozi. Nakon susreta s Majkom Elvirom u Pagnushvatio sam da će se samo tu Chiara uistinuspasiti i da je potrebno vjerovati do kraja. Sproblemom smo se trebali suočiti uz Božjupomoć! Tako je i bilo. Sada ne mogu drugonego zahvaljivati i blagoslivljati taj susretkoji je promijenio naš život iz korijena, učinivši ga jednostavnijim i vedrijim.

tata Francesco

Uskrsnuće 19

05-educarsi per educare v8_una Famiglia tanta Vita 2013.12.05 19:27 Page 19

Sjećam se da sam još kao dijete sve dobivao bez imalo muke. Kad bi me to što sam dobioprestalo zanimati, okrenuo bih se k nečemu drugom i priča bi se ponovila. Moji su rodi-telji "radili za mene", kako mi ništa ne bi nedostajalo, kako bih mogao studirati, isključivšitako ono što bi trebao biti temelj u svakoj obitelji: razgovor i međusobna pažnja. I tako,odrastajući, što sam više imao, to sam više htio sve dok me više ništa nije zadovoljavalo i krenuo sam u potragu za nečim novim, što me dovelo do droge. U Zajednici sam prepoz-nao koliko sam razmažen i trebao sam naučiti zadovoljiti se jednostavnim stvarima, otk-rivši da radost leži upravo u njima. Najveće se čudo u mojoj obitelji dogodilo kada su,zahvaljujući koracima koje su napravili uz Zajednicu, moji roditelji postali svjesni da jenjihova ljubav prema meni bila iskrena i neiskvarena, ali bez pažnje, temeljena samo na materijalnim stvarima.

Andrea

Prosinac 201320

«Ljudima je sve teže dati dublji smisao vlastitom postojanju. Zbog toga što su dezorijentirani, što svatko gleda samo sebe, narcisoidni su, nezasitni su posjedovanja i konzumiranja, u potražnji su za seksom bez obaveze prema osjećajima ili

životnim odgovornostima, vladaju nemir i strah, nesposobni su se nadati, rašireni su nezado-voljstvo i depresija. To se očituje u gubljenju autentičnog smisla odgoja i zanemarivanja njegove

nužnosti. Mit o čovjeku koji je "sam svoj gazda" svoj kraj ima u odvajanju osobe od njezinihkorijena i od drugih, čineći je na kraju nesposobnom da ljubi sebe i svoj život»

Talijanska Biskupska Konferencija – Dobar odgoj po Evanđelju

U nama ima pohlepe i povrh svega straha da ćenam sutra nešto nedostajati.Koliko god materijalnog posjedovali postoji dionas koji može umiriti samo Bog. Vaša su djecaimala sve, raspolagali su svim materijalnim bla-gostanjem koje smo mi odrasli izmislili i željeli,ali u jednom trenutku počeli su tražiti, tražiti… Išto su pronašli ovdje u Zajednici?Unutarnji mir. Roditelji bi katkad dali sve od sebekako bi povratili mir svojoj djeci: kupe motor, paauto, pa ga zamijene, onda mu kupe kamp-kućicu, pa kuću... Ali radost djece se ne rađasamo iz vaših napora za materijalnim. Sve to"ispunjavanje" stvarima ih je prvo obradovalo, aonda razočaralo, ostavljajući ih u velikoj tuzi. Ži-votna istina je u tome da trebamo pronaći bit,znati tko smo, prepoznati se kao djeca Božja.Mladi u Zajednici pronađu stvarnost jednostav-nog života, bez mnogo materijalnih stvari, isretni su. Roditelji, ne možete nastaviti "plaćati"stvarima vašoj djeci kako bi vam oprostili greškekoje ste učinili kada su bili mali. Ne ponižavajteponovno vašu djecu čineći ih ovisnima o vašimnovcima, zavaravajući ih. Umjesto toga iznena-dite ih vašom vjerom, vašom iskrenošću, iznena-dite ih pokazavši im da se mijenjate. Danas ste

BUDI ZADOVOLJAN SAMIM SOBOM!Bitno je da svatko pronađe vlastitu ulogu, vla-stito dostojanstvo i veličinu! Nije lako prihva-titi se takvima kakvi jesmo. Kad me je mojamajka, u dobi od trinaest godina, vidjela kakopromatram moje lijepo odjevene prijateljice,shvaćala je da sam bila malo zavidna jer su oneizgledale elegantno, u lijepim sjajnim cipelama,lakiranim, dok sam ja bila siromašna, s po-trošenim klompama na nogama. Govorila mije: «Rita, sjeti se da trebaš biti zadovoljna samasa sobom; ti se trebaš osjetiti poput "go-spođice" ne zato jer si bogata, već zato jer si za-dovoljna svojim životom!» Pomagala mi je dashvatim da je beskorisno živjeti zavist, htjeti sepokazati i postati nešto što nisi: to je maska.Naučila me na jednostavan način živjeti u real-nosti, prihvatiti i živjeti dobro našu životnu si-tuaciju, shvatiti da se može biti bogat iako sisiromašan. Pokazala mi je da pravo bogatstvone stoji u onome što imaš ili u odjeći koju nosiš,nije u pokazivanju nego u postojanju. Prava ve-ličina se očituje u onome tko si uistinu u srcu!

NAJLJEPŠI POKLONDok se ne naučimo zahvalnosti, nećemo biti uistinu zadovoljni, zahtijevat ćemo sve više i više.

05-educarsi per educare v8_una Famiglia tanta Vita 2013.12.05 19:27 Page 20

postali pravi ljudi, slobodni, kršćani, vjernici,znači i ponizni; roditelji ste koji si međusobnopraštaju, koji započinju jednu priču novu, isk-renu, u miru, dobroti i ljubavi. To je bogatstvokoje trebate ostaviti vašoj djeci jer je promjenaona unutarnja, iz srca: mijenja se način kako segledate, kako se razgovarate, opraštate, grlite.Samo jedna stvar donosi život, onaj pravi: to jeljubav. Kada želiš nešto pokloniti svome sinu, na-smij se njegovoj majci. Kada želiš nešto poklonitisvojoj kćeri, osmijehni se i razgovaraj s njezinimocem. Zagrli njezina oca. To je najljepši dar, jerje dar iz ljubavi, od srca. Oni žele vidjeti da nisunapušteni, da nisu slučajno došli na svijet, da nisuovdje greškom. Zagrlite se. Ponesite zajednovaše odgovornosti. Želite da vaše dijete budezahvalno? Budite vi zahvalni. Želite da vašedijete živi u miru, da bude mirna osoba? Truditese vi izgraditi mir u sebi, postati mirna osoba.Onda ćete imati mirnu djecu, kompletnu, reali-ziranu, zrelu, jakog karaktera. Budite to prvo vi,u dobrome! To će biti promjena koju ćete vidjetii u vašem sinu, ali će i povrh svega vaš sin ili vašakći to vidjeti u vama. Onda će, s čuđenjem, reći:«Oni su se promijenili!»Zatim će se zagledati usebe, usporediti s vamai reći: «I ja sam se pro-mijenio!» Hrabro na-prijed, zasučimo rukave.Zagledajmo se svakogdana u čisto, sjajno iistinsko ogledalo kojepronalazimo u RiječiBožjoj, u Istini. Pred Isti-nom otkrivamo tko smoi više se ne zavaravamo.Tada vaše dijete nećeviše lagati, neće moći iz-reći laž, jer, ogleda-vajući se u vama, vidjetće Istinu. Čini se jed-nostavnim biti rodi-telj... no to je zapravonešto sjajno!

(Iz jedne kateheze Majke Elvire roditeljima)

Kada je Elena imala devet godina, njezinotac i ja smo se rastali. Tada su počeli prviproblemi. Kada je bila mala, često me jepitala da se zaustavim i poigram s njom, alija nisam imala vremena. Uvijek sam negdježurila i nešto radila, trebala sam dosta za-rađivati da bih nam mogla priuštiti lago-dan život. Navečer bih se vraćala umornai nisam imala više snage za igru. Nisamimala strpljenja za nju, kada bih nešto ra-dila u kuhinju i ona bi mi htjela pomoći,nisam joj dopuštala jer bi mi to oduzelopreviše vremena. Zato bih ju za uzvratobasipala igračkama i poklonima. Potom supočeli problemi u školi, pala je godinu dva-put za redom. Sjećam se da sam zahtijevalada uspije pod svaku cijenu. U početku samjoj pokušavala pomoći, trošeći novce na in-strukcije i pokušavajući ju obradovati pok-lonima, odjećom, mobitelom... ali stanje jepostajalo sve gore. Prijekori, teški, i svađemeđu nama postale su svakodnevica.Obraćala mi se samo da bi dobila ono štoželi: izaći s čudnim društvom i imati no-vaca. Sjetila sam se svjedočanstava mo-maka iz Zajednice koje sam čula uMeđugorju. Imala sam predosjećaj da samna pravom mjestu, da mogu imati povje-

renja i da se kao roditelj trebammijenjati. Prihvatila sam sve ono štosu od mene tražili, iako mi je bilo jakoteško i bolno. Nije bilo lako priznati dasam puno griješila, a pogotovo danisam trebala vlastite propusteispravljati materijalnim stvarima. Danasrazumijem da sam mnoge stvari htjelaja, a ne moja kći. Sada, nakon tri go-dine puta, moram reći da mnogo trudapočinje donositi plodove. Pronašla samradost življenja zajedno sa svojomkćeri: skupa smo uskrsnule. Možemose zagrliti i pogledati se u oči bez dase skrivamo iza maski. Sada znam daviše nikad nećemo biti same, jer Bog,naš Otac, jest i uvijek će biti prisutanmeđu nama.

mama Diana

Uskrsnuće 21

05-educarsi per educare v8_una Famiglia tanta Vita 2013.12.05 19:27 Page 21

U Godini vjereželimo nanovo otkriti to

dragocjeno blago koje činisastavni dio puta u Zajednici.

Vjera drugih nas prihvaća,obgrljuje, preodgaja, vjeruje u nas,ona je Svjetlo koje nam obavija put

u tmini. Zatim, malo po malo,to isto Svjetlo dopire do nas... napokon nam se otvaraju oči:

započinje nov život!

PUT U ZAJEDNICI:VJEROVATI U DUHA SVETOGA

«Vjerujem u Duha Svetog

06-cuore v8_Layout 1 2013.12.05 21:59 Page 22

pomoć prije važnih odluka ili razgovora imoliti ga kako bi njegovo svjetlo stiglo dosrca onih koje susrećemo, ljubimo islužimo. On, Duh Stvoritelj, ljubav kojaproizlazi iz srca Boga Oca koji je stvoriosvijet ostavivši u Stvaranju svoju prisut-nost, stvara i obnavlja sve bez prestanka:prije nego što se probudimo ujutro On već"pali" svjetlo čineći da izađe sunce

“

dobrima i lošima; On je dao prirodi bojeza sve nas; On stvara i daje oblik svakomdjetetu još u utrobi njegove majke... On jeljubav koja, ljubeći, obnavlja lice zemlje imijenja srce čovjeka. On je vječni osmijeh,radost bez kraja, vječni život koji kuca navrata našeg srca, sa željom da bude jedno-stavno prihvaćen u našu priču! Duh Svetije Isusova ljubav koja nas ozdravlja,

“

ČOVJEk JE POPUT PUTNIkAkOJI, PROlAZEćI PUSTINJAmA

žIVOTA, žEđA ZA žIVOm VODOm,IZVORNOm I SVJEžOm, SPOSObNOm

DA UTAžI ČOVJEkOVU DUbOkU žElJU ZA SVJETlOm, lJUbAVlJU,

lJEPOTOm, I mIROm.SVI OSJEćAmO TU žElJU!

ISUS NAm DARUJE TU žIVU VODU: TO JE DUH SVETI

Papa Franjo

Opća audijencija – 8. svibnja 2013.«Dragocjen je dar koji Duh Sveti donosi našim

srcima: sam život Božji, život istinske djece Božje, odnos upouzdanju, slobodi i povjerenju u ljubav i milosrđe Božje. To kao posljedicu ima nov

pogled na druge, one u blizini i daljini, da ih gledamo kao braću i sestre u Kristu te daih poštujemo i ljubimo. Duh Sveti nas uči da gledamo Kristovim očima i da živimo kaošto je Krist živio, da poimamo život kao što ga je Krist poimao. Eto zašto živa voda DuhaSvetoga taži žeđ našega života: jer nam govori da smo ljubljena Božje djeca, da kaodjeca možemo ljubiti Boga i da uz njegovu milost možemo živjeti kao djeca Božja, kaoIsus. A mi, osluškujemo li glas Duha Svetoga? Što nam poručuje Duh Sveti? Govori nam:Bog te ljubi. To nam govori. Bog te ljubi, želi ti dobro. Ljubimo li mi uistinu Boga i druge,kao što je to Isus činio? Dopustimo da nas Duh Sveti povede, da se obrati našem srcui kaže: da je Bog ljubav, da Bog čeka na nas, da je Bog Otac, da nas voli kao pravi tata,voli nas uistinu i to samo Duh Sveti može reći našem srcu. Osjetimo Duha Svetoga,osluškujmo Duha Svetoga i krenimo naprijed tim putem ljubavi, milosrđa i oprosta» PA

PA FR

ANJO

Uskrsnuće 23

Uvijek sam zamišljala Duha Svetogpoput živahnog djeteta, punogmašte i života, koje stalno izmišljamnoge lijepe stvari, nove i isti-nite, jednu za drugom: to sezove Ljubav. Da bi susreli todijete potrebno je spustiti se,kako bi postali i mi poputdjece: eto zašto našim mla-dima predlažemo da kleknuna koljena dok mole, da seprepoznaju maleni i potre-biti, kako bi susreli istinuLjubavi. Bez tog susretanismo sposobni činiti pri-marna ljudska djela: nitise smijati, niti plakati,niti činiti djela dobrote,milosrđa, strpljenja,mira. Zbog toga dopu-stimo da nas obuzmeto svjetlo, ta vatra, taljubav, njegova pri-sutnost: sve ono štonam treba je DuhSveti. On je djeli-telj darova i želi inas darivatin e v j e r o j a t n i mdarovima: želiučiniti da senaše srce pro-mijeni, želio z d r a v i t iduboke rane

u nama da bismo živjeliu miru. U Zajednici učimo moliti za dar

Duha Svetoga kako bi otvorio naša srcaprema molitvi, učimo zazvati njegovu

oga»

06-cuore v8_Layout 1 2013.12.05 21:59 Page 23

dopušta da se upustimo u razgovor sBogom pripremajući naše srce, duh,dušu. Ja imam samo jednu brigu: "Danitko ne bude ravnodušan u molitvi!" To jejedini trn, jedina bol koja me prožima iz-nutra. Želim da i vi dosegnete tu puninuživota koju ste tražili čak i u drogi koja jebila vaša velika iluzija. Obećala vam je pu-ninu života, a donijela beskrajnu tugu. Nijeistina da nas zemaljske stvari mogu zado-voljiti, neće zadovoljiti nikad nikoga. Trebaslušati Duha Svetoga jer on nije bučan, tihje; ne vidimo ga fizički, ali trebamo naučitividjeti ga i prepoznati u vlastitim promje-nama. Trebamo širom otvoriti srce,razum i nutrinu bića kako bi dopustili DuhuSvetomu da uđe. To je naša obaveza, jer usuprotnom ostajemo svjetovni i vidimo

«Duh Sveti je ljubav. Ljubav se nevidi, nego se osjeća živa i snažna uvlastitoj nutrini. Ljubav je Netko utebi tko te potiče na neizmjernupožrtvovnost, a da ti na to neobraćaš pozornost, jer je ljubav jačaod požrtvovnosti, od poteškoće. DuhSveti je jači od umora i tjelesnihograničenja. U nam prebiva, postoji,živi Duh Sveti koji nas podupire, dišeu nama čak i kada mi to ne opažamo.Duh Sveti je stvarna dinamika životau nama koji nas podsjeća na sve našepotrebe. Eto zašto se zaziva DuhSveti. Što je to molitva? Kada započ-nemo dijalog s Bogom, uvijek zazivamo, zovemo i pozivamo DuhaSvetoga, jer je on taj koji nam

Životni Dinamizam

Duh Sveti čini da čujemoNakon nekoliko godina provedenih u Zajednicijoš nisam bila sigurna hoću li se krstiti ili ne.Tijekom jedne kateheze svećenik je jakopotvrdio da nam preko sakramenta krštenjaDuh Sveti otvara uši; nisam to nikako shvaćala!Nakon prebačaja u Lourdes doživjela sam mnogostvari koje sam protumačila kao znak da jevrijeme da donesem tu odluku; tijekom jednoghodočašća slušala sam gospođu koja je bila veomabolesna i koja mi je teško govoreći pripovijedala okrštenju: osjetila sam da nas je nešto mnogo većeod nas ujedinilo i da sam se trebala prepustiti iotvoriti srce. Bio je to upravo Duh Sveti koji mi jegovorio, koji mi je otvorio srce!

Daniela

njeguje i osvjetljava rane duše, pomaženam da napravimo mjesta za Boga; on jesnaga Božja koja može podići naš životgodinama paraliziran zlom. Zbog toga gas vjerom trebamo zazvati: "Dođi DušeSveti, dođi Duše Stvoritelju, dođi DušeLjubavi!" Sveci, muškarci i žene obilježenikrhkošću, grijehom, ljudskim ogra-ničenjima, živo su svjedočanstvo da, kadčovjek dopusti Duhu Svetom da djeluje unjemu, tada okusi snagu, slobodu, vjer-nost koje su mu do tada bile nepoznate.Sveci su dopustili Duhu Svetomu da dje-luje u njima. Gledajući njih možemo rećida ljubav postoji i da Duh Sveti nije iz-mišljotina već živa prisutnost koja nas ui-stinu mijenja. Htjela bih da svi možemodoživjeti to beskrajno snažno iskustvo:

Prosinac 201324

MAJ

KA EL

VIRA

kada mislimo da smo na izmaku snaga,znajmo da postoje još jedna vrata kojamožemo otvoriti, da postoji snaga koja sezove energija ljubavi, hrabrosti, slobode,to je Duh Sveti, to je Božja snaga koja dje-luje u nama, ona stvara i obnavlja dina-miku života u nama. Imamo taj izvor živevode koja izvire – uvijek i prije napajanas, kako bi spoznali da u nama prebivaprisutnost koja nam ne pripada te poslijepreko nas napaja i one koji nas okružuju.Svaki put kada se zaustavimo pred po-teškoćom, postajemo mlitavci, beskič-menjaci, bezvoljni, puštajući da presahneizvor u nama jer se uprljao lijenošću,strahom, nedostatkom hrabrosti. Vjerujemu Duha Svetoga Gospodina i Životvorca!Duh Sveti nas uči da darujemo život, da

06-cuore v8_Layout 1 2013.12.05 22:00 Page 24

queste cose perché anch’io ho tremato tanto:ci sono delle situazioni buie, però Dio inter-viene, anche quando non gli urlo. Ho il grossoproblema della vita dei giovani, che deve con-cordare con l’armonia in una fraternità, altrimentipuò succedere un disastro. Io dico dentro di me,mentre faccio le cose: «Io credo in Dio Padre on-nipotente!». Non c’è un atomo dove Dio non agisce, il nostroDio è un Dio meraviglioso, è il Dio della festa, il Diodella gioia, il Dio che ci vuole contenti. Lui non ci hacreati per la nostra disperazione ma perché lui è anostra disposizione. Dobbiamo fare tutto quello chepossiamo, ma ci sono delle situazioni in cui non pos-siamo e allora dobbiamo far intervenire Lui e lui inter-viene! Noi non possiamo vantarci di nulla se non diessere amati, di avere un Dio amante della vita, dellamia vita, che mi ama alla follia, si è lasciato mettere incroce e vi è rimasto, per me! Cosa devo temere?»

(da una catechesi di Madre Elvira)

Duh Sveti korača sa mnomTijekom mog puta u Zajednici u vjeri iobraćenju naučio sam i rukom dotaknuo moćDuha Svetoga, zazvavši ga u raznimsituacijama. Kada sam imao dvije godineZajednice, tijekom razgovora s donMassimom, doznao sam da je mojaobiteljska situacija bila jako loša, očajna.Sjećam se dobro da nisam bio ja,Cristian, taj koji je odgovorio: «Znači datrebam više moliti!» već je to bio DuhSveti koji je djelovao u meni. Danas,nakon nekog vremena, shvaćam da jeOn vodio moje korake odabirući dobroi moleći više u situacijama koje su mesnašle. Danas osjećam da Duh Svetikorača sa mnom!

Cristian

Hvala ti što si tuKada se obratim Duhu Svetomu, poniznim srcem, On se unatoč mojimstrahovima, nesigurnostima i beskorisnim mislima, očituje. Ono štomi ostane, kada izađem iz kapele, jest potpuno zadovoljstvo, radostkoju nitko ne može negirati. Molim da bude prisutan u mom radnomdanu ili prije no što ću susresti svoju obitelj ili prije podjele s jednimod braće. I On je uvijek tu, uvijek odgovara. Ovisi samo koliko jemoje srce čisto, otvoreno i u stanju da ga prepozna usvakodnevici. Danas, više no ikad osjećam da mi je potrebnanjegova potpora da bih učinio konkretne korake u životu. Hvala tiDuše Sveti što si tu i osvjetljavaš svaki moj korak.

Ante

samo ono što nam se sviđa, što nam jelagodno: naprotiv Duh Sveti nas uči dase borimo kako bismo pobijedili i zadobiliono što je iskreno, lijepo, dobro, istinu onama samima. Duh Sveti nas može uvestiu istinu i mi ju možemo prepoznati jer smoslobodni. Naša karizma je ova: u Duhu Svetomu preobraziti tamu u Svijetlo, našebiće, naše srce, naš život. Tako postajemoosobe koje primaju Duha Svetoga i daruju ga,to postaje lančana reakcija! Pomislimo nanaše kuće: mladi koji dolaze iz dramatičnih si-tuacija uče živjeti u svjetlu Ljubavi Božje; ovisnik se preobražava u novog čovjeka i tadazapočinje novi život, najprije u nutrini, a ondase počinje širiti na sve okolo»

(iz jedne od kateheza Majke Elvire)

u nama

ga dajemo. BlagoslivljajmoGospodina kada god namživot daje priliku da zapa-limo i probudimo tu vatru unama, da doživimo neko konk-retno iskustvo, da se osjetimo posjećeni i nastanjeni DuhomSvetim, učeći tako živjeti kvali-tetan život u davanju. Često po-navljam mladima da ako životnije darovan, onda je potrošen! A ako ga darujemo, onda i napre-dujemo u hrabrosti; nemojmo sezadovoljiti površnim sitnicama kojenas samo čine žalosnima i praz-nima. Život, u onoj mjeri u kojoj gadarujemo, raste. Dajmo našem

06-cuore v8_Layout 1 2013.12.05 22:00 Page 25

Duh Sveti mi priskače u pomoć kad mi je potrebnoDuh Sveti je živa osoba, koju susrećem svaki dan u životima djevojaka koje žive sa mnom, unjihovim poteškoćama, radostima i svagdašnjim situacijama. Živim jedno predivno iskustvo sdjevojkama koje dolaze na kolokvije. Kada sam prvih puta odlazila k njima bez molitve, nisamuspijevala biti ono što jesam, niti im pomoći, niti razumjeti ih, osjećala sam se sama i slaba.Nakon nekog vremena dogodilo se da na kolokvij nisu mogle doći starije djevojke zbog drugihobaveza. Malo sam se prepala. Prije nego je započeo susret izmolila sam krunicu s roditeljimate zamolila Duha Svetoga da me vodi. Na kraju je sve ispalo dobro, vidjela sam da su djevojkekoje su došle bile mirne i radosne. Kako je lijepo imati Duha Svetoga uza sebe, jer je On upravotamo gdje je najpotrebnije, uvijek mi pomaže i podupire me na mom putu. Nisam ja ta kojapomaže drugima, već je Duh Sveti taj koji mi daje snagu i hrabrost da budem ono što jesampred svima.

Anna

on odgovaraDok sam bio u misijama često bihse sjetio ove rečenice: "Duše Svetiispravi ono što mi krivo napravimo".Nakon nekog vremena u misijama nemožeš više griješiti jer je odgovornostza djecu prevelika. Trebaš pitati zasavjet nekoga tko zna više od tebe.Majke Elvire nema, znači trebaš samsebe priupitati, a često nemaš odgovore.U tim bih trenucima rekao: "Duše Sveti štoda radimo?" Uvjerio sam se da Onodgovara kada sam miran, ponizan ispreman prihvatiti odgovor koji se nalazi umeni, u mojoj savjesti. "Molitva nije sve, alisve počinje od molitve!" Tako danas započinjesvaki dan moja avantura s Duhom Svetim.

brat Konrad

životnom stilu slobodu služenja, iosjećat ćemo se mnogo jači tjelesno,manje umorni, sretniji u dubini, imirniji u srcu. Duh Sveti je lagan,ali moćan povjetarac, on je delikatna, ali i snažna prisutnost,on je pravi prijatelj koji čeka da gaslobodno zazovemo. A kada gazazovemo, on radosno hita te govori jasno: «Evo me!» Radosno nam služi, strastvenonas ljubi, on ljubi život. Upravozato što ga ljubi, mijenja ga,obnavlja, stvara, čini galjepšim, svjetlijim, sretnijim!

Prosinac 201326

06-cuore v8_Layout 1 2013.12.05 22:00 Page 26

Uskrsnuće 27

20 GodiNaCENaCola U aMEriCi!

„Tko sije u suzama,žeti će u radosti“, kaže psalam: ustrajnost puna povjerenja prvih volontera u Americi, proživljena

s mnogo poteškoća, danas je urodilaplodovima, obraćenjima i

dobrom. U ovih dvadeset godina surođene četiri bratovštine koje danas

prihvaćaju puno mladih Amerikanaca,željnih susreta s pravim Svjetlom

i sa živom Nadom

kronikaobiteljikronika obitelji

Jedna liJepapriča!Prije dvade-set godina ta-dašnji župnikkatedrale St.A u g u s t i n ,Florida, otacRobert Baker, današnji biskup iz Birminghama– Alabama, pokucao je na vrata matične kuće uSaluzzu, u Italiji, tražeći od jedne hrabre i „bor-bene“ časne sestre, zvane sestra Elvira, da do-nese sjeme nade i u Sjedinjene AmeričkeDržave, zemlju bogate materijalnim stvarima,ali s mnogo mladih siromašnih u srcu, u duši.Časna sestra Elvira je prihvatila izazov hrabro is povjerenjem te je poslala dvoje mladih nanekoliko mjeseci da izvide situaciju. Nakonnjih su im se pridružila slijedeća sedmorica kojisu s ustrajnošću vjerovali da će se roditi neštolijepo, čak i uz brojne početne poteškoće i na-pore s mladim Amerikancima, koji su nakonnekoliko mjeseci odlazili. Kako je vrijeme pro-lazilo, srce američkih momaka i njihovih obi-telji se otvaralo zajedničarskom putu, tako kakoje i naše naučilo prihvatiti ih, voljeti ih str-pljivo i poštovati ih... i od te prve kuće „OurLady of Hope“, rođene prije dvadeset godina,rodile su se druge tri: „Mary Immaculate“,„Saint Maria Goretti“, „Our Lady of JoyfulHope“. Rođena je jedna lijepa priča! U ovih dvadeset godina prošlo je jako mnogomladih Amerikanaca kroz naše kuće, koji su obnovili Božje Svjetlo i isto toliko obitelji, kojesu ponovno otkrile vjeru i oprost zahvaljujućiživom susretu s Uskrslim.

Florida - Sad

08-cdf1-Florida v8_Cronaca di famiglia 4.12.2013. 11:07 Page 27

Prosinac 201328

Vi ostanite tamo!U brojnim telefon-

skim razgovorima s Majkom Elvi-rom u prvim godinama naše prisutnostiovdje, stalno sam joj govorio da ne znam bi liZajednica Cenacolo bila prikladna za Ame-riku, suočavajući se s mnogim razočaranjimai bezbrojnim poteškoćama koje nisu imalekraja. Ona je uvijek govorila: „Gospodin nasje želio tamo, i vi ćete ostati tamo. Nas ne za-nimaju rezultati niti koliko momaka imamou Zajednici, nego nas zanima vaš život, vašažrtva i vaša ustrajnost! Čak i ako se samojedan momak spasi, mi smo tamo zbog toga!“Njezina nam je uvjerenost protiv svake nadedavala snagu. I nastavili smo put. I tako smose korak po korak privikli, naučili jezik i nekimomci su počeli ostajati. Kuća se počela pu-niti; mladi su počeli ulaziti i ostajati, njihoviroditelji ih pratiti; počeli smo slati prvemomke živjeti neko vrijeme u kuće u Europi,a ovdje je bivalo sve više Amerikanaca, a svemanje Talijana! Danas želim zahvaliti Gospo-dinu jer su njegova vjernost, strpljenje i mi-losrđe bile puno veće od svih naših grešaka;zahvaljujem od srca Majci Elviri na hrabrostikoju je imala poslavši nas preko oceana iostavivši nas ovdje s povjerenjem; zah-valjujem biskupu Bakeru što nas je prihvatioi što je uvijek poštovao i vjerovao u našuZajednicu te zahvaljujem svim osobama kojesu godinama bile instrument Providnosti ipovjerenja prema Zajednici. Želim povjeriti uMarijine ruke sve momke i djevojke koji suprošli kroz naše kuće u ovih dvadeset godina!Gospa, „Our Lady of Hope“, nas blagoslivljasve i prati zauvijek.

Albino

1993-2013: “boGU Ništ 1993-2013: “boGU Niš

kronikaobiteljikronikaobitelji

08-cdf1-Florida v8_Cronaca di famiglia 4.12.2013. 11:07 Page 28

Uskrsnuće 29

Bog BlagosloVio ameriku!„Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 2,37). Ovatema je izabrana kao zahvala za slavlje kojimje proslavljeno dvadeset godina ZajedniceCenacolo u Sjedinjenim Američkim Drža-vama. Slavlje je započelo susretom ame-ričkih roditelja, okupljenih u velikom broju:kateheze oca Stefana i pokornički dan smnogo svećenika koji su tijekom nekolikosati ispovijedali dok je cijeli skup bio u tišiniu prisutnosti Euharistijskog Isusa. Svetamisa, proživljena srcem pročišćenim BožjimMilosrđem, Gospodnju je prisutnost učinilajoš bližom. Večer je završila malom predsta-vom djevojaka iz kuće „Sveta Marija Go-retti“, koja je prikazivala neke konkretnescene iz zajedničarskog života. Subotnjavideo projekcija koja je prikazala pričuZajednice u SAD-u – zahvaljujući trudunekolicine momaka koji su pronašli snimkeu prašnjavim arhivima – omogućila je svimada prožive oduševljenim srcem ovih dvade-set godina života kroz različite intervjue: odBiskupa Bakera do prvih prijatelja Zajednice,od Albina do prvih prihvaćenih momaka.Dan se nastavio dirljivim Euharistijskimklanjanjem, na kome su svi kleknuli predPresvetog na molitvu zahvale. Mnogo suzazahvalnica je palo pred Gospodina, koje jesretno prihvatio. Popodne je don Ivan, koji

Na Slavlju Života sam doživjela trenutke oz-dravljenja ne samo sebe, nego i mojih roditelja. Snjima sam doživjela toliko puno ljubavi u trenu-cima molitve! Vidjela sam koliko je radosti i zajed-ništva bilo među roditeljima i djecom te je bilodoista lijepo vidjeti da smo jedna velika obitelj.Hvala ti Majko Elvira na tvome Da Božjoj volji.Lijepo je što postojiš!

Cecilia

kronikaobiteljikronika obitelji

Ništa NijE NEMoGUćE” Ništa NijE NEMoGUćE”

08-cdf1-Florida v8_Cronaca di famiglia 4.12.2013. 11:07 Page 29

Prosinac 201330

je prvi put stigao u posjet kućama u SAD-u,ispričao svoju priču, svoje obraćenje, svojodgovor Bogu zahvaljujući Zajednici, omo-gućivši tako roditeljima da ga upoznaju. Nakraju je ohrabrio i molio da neki momci idjevojke, koji osjete Božji poziv da se darujuovoj obitelji, budu spremni ostati u Zajed-nici za cijeli život. Nakon večernje Svetemise koju je predvodio biskup emeritus Sny-der, došao je trenutak za predstavu „Boguništa nije nemoguće“, koja je ispreplelaživot momaka u Zajednici s Isusovim živo-tom, a ostvarili su je mladi Amerikanci kojisu ovih godina stekli iskustvo mjuzikla 'Vje-rujem' u Europi i vrativši se prenijeli ga usvoju sredinu. Nedjelja je započela pozivomputem Skype-a Majci Elviri u Saluzzu. Uz njuje bila prisutna skupina časnih sestara,

nekoliko američke braće i momaka koji senalaze u kućama u Saluzzu i okolici! Vidjevšipogled, osmijeh i zanos Majke Elvire ispu-nili smo se radošću i emocijama; govorila jenašem srcu jednostavnim osmijehom, a svisu momci pozdravili svoje ganute obitelji.Tako smo se pripremili za Euharistijskoklanjanje sa željom da zahvalimo Bogu nadaru jer smo dio ove stvarnosti. Molili smoIsusa da ozdravi obiteljske rane, da nas ot-vori za obostrani oprost i osjetili smo punomira i vedrine, uz puno suza radosnica, nadei novog života na licima roditelja i djece! Po-slije nije mogao izostati ručak u američkomstilu: hot dog, hamburger, roštilj, slatkiši iCoca-Cola. Popodne smo nastavili s različi-tim plesovima djevojaka i momaka, uzjednu američku verziju plesa 'Maske' koji je

Slavlje Života je bilo jedno duboko iskustvo. Vrijememolitve, radosti, ljubavi i oprosta, istine koje ne moguopisati riječima. Unatoč svim poteškoćama za vrijemepriprema, na kraju je Duh Sveti sve riješio! Trud kojismo uložili u predstavu i u sve ono što smo učinili jebilo pravo svjedočanstvo Božje ljubavi prema nama.Hvala ti Gospodine Isuse za sve ono što si učinio inastavljaš činiti u mome životu i u životu mnogihosoba preko Majke Elvire i Zajednice. Doista, a danasto još više vjerujem, „Bogu ništa nije nemoguće!”.

Zef

nositi sViJetu naduŽelim zahvaliti dvojici ovdje prisutnih biskupa: biskupu ove biskupije Felipeu Estevezu, kojegapoznam od kada je bio upravitelj sjemeništa kada sam podučavao u Boyntonu, na jugu Floridei biskupu emeritusu Johnu Snyderu, koji je bio moj biskup kada sam bio ovdje župnik, u kate-drali St. Augustin, u vrijeme kada sam upoznao Cenacolo. Dugujem mu, i svi mi zajedno, ve-liku zahvalnost jer bez njegova pristanka danas ne bi bilo svih ovih rezultata. Danas smo svijako zahvalni Majci Elviri jer nema niti jedne druge Zajednice na svijetu koja je imala premamladima s problemima ovisnosti takvu viziju oporavka cijele osobnosti, uključujući i duhovnu

stranu, takav put koji danas momci slijede i ovdje. Tisuću puta hvala Albinui svim drugim Talijanima koji su prošli ovuda tijekom godina, jer su oni do-nijeli duh Majke Elvire s druge strane svijeta. Jako smo zahvalni zbog ovogpredivnog, zajedničarskog duha koji je omogućio sve ovo. Želim zahvaliti ionima koji su nam pomogli prije dvadeset godina, poput fondacije Powerkoja nam je pomogla kada nismo imali ništa; kao i obitelji Helow koja jeprve momke pozivala u svoju kuću svake nedjelje navečer na molitvu, a i naBožić. To su dva imena koja obuhvaćaju moju zahvalnost prema svimaonima koji su, prije svega na početcima, pomagali na mnoge načine. Sadaželim zahvaliti momcima i djevojkama Zajednice za ono što ste učinili krozplesove i predstavu; želim vam reći da morate nositi svijetu ovo svjedočan-stvo. Zajednica sada ima dvadeset godina, zato idite u svijet kako biste po-dijelili poruku nade. Bog vas blagoslovio! Hvala.

Mons. Robert Baker – biskup Birminghama, Alabama, SAD

kronikaobiteljikronikaobitelji

08-cdf1-Florida v8_Cronaca di famiglia 4.12.2013. 11:07 Page 30

Uskrsnuće 31

Zahvalna sam za mogućnost sudjelovanja ukratkoj predstavi koju su pripremili članovi bra-tovštine; “Santa Maria Goretti”. Shvatila samkoliko tame sam uspjela pobijediti i koliko oz-dravljenja sam primila od Isusa i Marije u raz-doblje prikazivanja predstave. Nadam se da ćeporuka nade i spasenja iz predstave dotaknutisrca drugih djevojaka da smognu snagu i dođudo zajednice. Hvala Majci Elviri jer sam na nje-nom primjeru otkrila kakva žena želim postati.

Katherine

ZahValni Za liJepe stVari koJe gospodin čini Za sVoJ narodCenacolo znači „večera“. Odnosi se na posljednju večeru našeg Gospodina, usobi na gornjem katu. Apostoli su se okupljali u Cenacolu, u Jeruzalemu; u Ce-nacolu je proslavljena Euharistija; u Cenacolu je započela Crkva.Kako je čudesan ovaj pokret za mlade, pokret ozdravljenja, oslo-bođenja, započet u srcu jedne žene koja se zove Majka Elvira, na-ziva se Zajednica Cenacolo! Jako sam zahvalan biskupu JohnuSnyderu i biskupu Robertu Bakeru jer su poslušali Duh i doveliZajednicu Cenacolo na Floridu – ne samo jednu Zajednicu, većdvije; i ne samo dvije, nego danas tri bratovštine. Jako smo zah-valni dobročiniteljima koji su dali puno; zahvalni smo i lokalnojzajednici, mnogim susjedima i prijateljima koji su i danas pri-sutni, koji su puno puta donijeli Providnost i koji podržavajuZajednicu. Jako smo blagoslovljeni što toliko puno svećenika do-lazi slaviti Svetu misu i ispovijedati. Obitelji koje su danas ovdjeokupljene morale bi osjetiti puno zahvalnosti za lijepe stvari kojeGospodin čini za svoj narod, posebno za mlade. Zahvaljujemo od srca Gospodinu!

Mons. Felipe Estevez – biskup St. Augustina, Florida, SAD

kronika obiteljikronika obitelji

dirnuo sve!U međuvre-menu su namse pridružilibiskup Bakeri biskup našebiskupije Fe-lipe Estevezkoji je pred-vodio za-vršnu Svetumisu, nakojoj je kon-celebrirao ibiskup emeri-tus Snyder uzd e s e t a k svećenika. Svi

prisutni su nakon toga pošli srca ispunjena radošću i dubokim mirom koji samo Bogmože darovati čovjekovu srcu. Hvala Isusu,hvala Mariji na ovih dvadeset godina. Bogblagoslovio Ameriku!

Jako me dotaknuo trenutak kada smotijekom Euharistijskog klanjanja svi kleknulipred Isusom kako bi zahvalili na čudimakoja su se dogodila u ovih dvadeset godina.Sretan sam jer sam sudjelovao na Slavlju Života i što vidim kako smo danas i mi Amerikanci dio velike obitelji Cenacolo. Svepoteškoće koje smo živjeli tijekom pripremasu nestale, ostavivši puno mjesta miru,zajedništvu, radosti i pravom prijateljstvu.

Gabriel

08-cdf1-Florida v8_Cronaca di famiglia 4.12.2013. 11:07 Page 31

kronikaobitelji

“SNAGOM LJUBAVI Z “SNAGOM LJUBAVI Z

Prosinac 201232

U Gradsko Sportskoj Dvorani Arena, održalikoncert humanitarnog karaktera pod nazi-vom „Snagom ljubavi za djecu u ZajedniciCenacolo“. Cilj organiziranja ovog kon-certa bio je senzibilizirati javnost na to daproblem ovisnosti ne utječe samo na poje-dinca, već i na cijelu obitelj, te da u svevećem broju i čitave obitelji kucaju na vrataZajednice. Cilj je bio i predstaviti javnostikako je realnost djece u Zajednici realnostkoja je najljepša i koja nas najviše oboga-ćuje. Program je bio jednostavan i dinami-čan, pod vodstvom naših „voditelja –amatera“; Bojana i Mateje, s radosnim slav-ljenjem, pjesmom i plesom našega zbora inaše, opet amaterske, plesačke skupine.Upravo je to lijepo, kao što je i u kratkomfilmu ispočetka rekla i sama Majka Elvira;da se pred vama ne nalaze profesionalci,nego mladi koji svjedoče Uskrsnuće. U tom18-minutnom filmu sama Elvira je svojimriječima predstavila na samo njoj svoj-stven, jednostavan način Božje djelo kojeje Zajednica. Pjesmom su oduševili i Ales-sandro i Francesca Gallo, koji su se i saminajavili i predstavili „djecom Zajednice“,jer su se u Zajednici upoznali, zaljubili tepronašli svoju karizmu u duhovnoj glazbi

U Zajednici nas je oduševio program i pri-stup mladima, način na koji se rješavajuproblemi. Lijepo je vidjeti kada mladi ljudi,kao u bratovštini u Varaždinu, odluče ostatiu Zajednici i osnovati obitelj. To su sadazdravi, lijepi, pametni, sposobni i kreativniljudi, koji svojim trudom i rukama izgra-đuju prekrasne stvari i to je za nas pravoBožje čudo.

sestre Husar

HUMANITARNI

KONCERT CENACOLA

U VARAŽDINU

07-Kronika 5-Varaždin 2_Recitali 2013.12.05 18:53 Page 32

VI ZA DJECU CENACOLA” VI ZA DJECU CENACOLA”

Uskrsnuće

svima te uputio pozdravnu riječ. Namaje uvelike značilo prisustvo biskupa Jo-sipa Mrzljaka, prečasnog Franje Biškupa,sestara uršulinki, te ostalih mnogobroj-nih prijatelja i dobročinitelja, koji susvojim prisustvom podržali ono što či-nimo prepoznajući u Zajednici Božjedjelo. Na koncertu je bila predstavljenai izložba dječjih radova, te keramički idrveni proizvodi, rad nastao u suradnjidjevojaka i mladića iz Zajednice. Hvalaod srca svima koji su sudjelovali u orga-nizaciji koncerta, u njegovom ostvare-nju;posebno onima koji su djelovali izpozadine; mnogim samozatajnim de-čkima i curama koji su često bili budnii do kasno u noć da bi sve ispalo onakokako treba. Hvala, jer u Zajednici jeupravo to lijepo - raditi stvari zajedno!!!

Moje obraćenje bih smjestio u razdoblje kad sam bio u Saluzzu, gdjebih navečer odlazio u kapelu i tamopred Presvetim skladao i pjevao. S vre-menom su se priključivali i drugi i takosu nastale moje prve pjesme. Tamo samshvatio da se moram baviti glazbom,da je to moj životni put. Živimo jedno-stavno, od svog glazbenog rada i Pro-vidnosti, i zahvalni smo Zajednici iBogu na svemu.

Alessandro

Alessandro i ja smo se upoznali pje-vajući zajedno u zboru Cenacola uSaluzzu. Nakon izlaska iz Zajednicebavili smo se 'normalnim' poslo-vima. No nakon nekog vremenaMajka Elvira nam je sugerirala da bibilo dobro da se nastavimo bavitiglazbom. Mi smo ju poslušali idanas se bavimo isključivo time.Naše pjesme rađaju se kroz svakodnevnicu, jednostavno dolaze,mi ih sviramo, pjevamo. Bog nam ihdaruje, a mi smo sretni što kroz njihmožemo moliti i iskazivati mu zahvalnost.

Francesca

kronikaobitelji

kojom i danas u Italiji svjedoče svoje obra-ćenje. Sestre Husar su također oduševile pu-bliku,ponajviše svojom jednostavnošću iglasom. Pozivanjem djece na pozornicu, raz-veselile su mališane koji su radosno s njimaplesali i pjevali. Cijeli program završen jeupravo dječjim plesno scenskim nastupom,koji je za publiku bio kulminacija oduševlje-nja. Svojom su barkom u kostimima ribica,valova, hobotnica i školjkica zaplovili srcemcijele publike. Nakon još nekoliko rasplesanih pjesama, don Ivan je zahvalio

33

07-Kronika 5-Varaždin 2_Recitali 2013.12.05 18:54 Page 33

glas

PaPe“Obitelji, budi

radOsna u vjeri!”Drage obitelji, vi znate dobro: istinska radost koja se može iskusitiu obitelji nije nešto površno, ne proizlazi iz materijalnih stvari, izprikladnih uvjeta… istinska radost proizlazi iz dubokog skladameđu osobama, koji svi osjećaju u srcu, i koji nam daje daosjećamo ljepotu boravljenja zajedno, ljepotu međusobne podrškena životnome putu. No u temelju tog osjećaja duboke radosti stojiprisutnost Božja u obitelji, prisutna je njegova ljubav koja prihvaćasvakoga, koja je milosrdna i puna poštovanja prema svima. Iznadsvega, jedna strpljiva ljubav: strpljivost je vrlina Božja koja nas uči,u obitelji, imati tu istu strpljivu ljubav, jedni s drugima. Imati str-pljenja među nama. Strpljiva ljubav. Samo Bog zna stvoriti skladmeđu razlikama. Ako nedostaje Božje ljubavi i obitelj gubi sklad,prevagnu individualizmi i gasi se radost. Umjesto toga, obitelj kojaživi radost vjere, vjeru spontano prenosi drugima, ona postaje solzemlje i svijetlo svijeta, kvasac cijeloga društva. Drage obitelji, ži-vite uvijek s vjerom i jednostavnošću, kao i Sveta Obitelj iz Naza-reta. Radost i mir Gospodinovi neka budu uvijek s vama!

Iz propovijedi Papa Franje na Dan obitelji

Rim, Trg Sv. Petra, 27. 10. 2013

34

10-papa v8_La Voce del Papa 2013.12.05 22:08 Page 36

daH svjeŽine„Obitelji, budi radosna u vjeri!“ To je bilamisao vodilja koju je Papa Franjo odabraoza ova dva dana u kojem su obitelji iz cije-loga svijeta bile pozvane u Rim da žive,zajedno s njim, trenutke intenzivne molitve,kateheza i svjedočanstava. U Rimu nas jedočekalo toplo i blistavo sunce, zajedno sdon Bernardinom, našim dragim prijateljemsvećenikom, koji nam je zahvaljujući svojojstrpljivosti, nepomućenoj zbog našegkašnjenja uzrokovanog nesnalažljivošću urimskom prometnom kaosu, omogućio dazačudo stignemo na Trg sv. Petra, čak prijevremena, uspjevši nam pronaći mjesto ujednom od prvih bočnih odjeljaka. DolazakSvetog Oca bio je predviđen za početakmolitvenog bdijenja. Na njegov dolazak,koji su svi čekali, u zrak je pušteno tisućuobojenih balona, koje su ispustila djecatamo prisutna, kao znak naših molitava kojeuzlaze na nebo. Tijekom bdijenja imali smopriliku čuti brojna svjedočanstva: mnogoč-lane obitelji, misionarske obitelji, prošireneobitelji, zaručnike na putu prema sakra-mentu ženidbe, obitelji razdvojene iiskušane ratom. Nakon svakog svjedočan-stva Papa se zaustavljao pozdraviti i poraz-govarati sa svakom obitelji koja jesvjedočila. Ljudskost i jednostavnost ocakoji ima riječ i osmijeh za svakoga dirnulanas je. Na kraju bdijenja Papa Franjo je go-vorio o mnogim teškoćama koje obitelji

imaju, no koje se s vjerom i molitvom mogupobijediti idući prema Isusu koji želi današa radost bude potpuna. Brak je, podsje-tio nas je Papa, put koji se počne i kojitreba prijeći zajedno, s rukom u ruci, svakidan… Ne može se znati što će se dogoditiili kamo se ide i zbog toga se uvijek trebapovjeriti Bogu, njegovoj vjernosti, jer On jevjeran zauvijek! Prisjećanjem na važnostsakramenta, odgovorne obveze, koju smopreuzeli na dan vjenčanja, donijelo je dahsvježine u naše obitelji i u odnose nas su-pružnika. U nedjelju ujutro sudjelovali smona Svetoj Misi i Angelusu, uvijek na Trgu sv.Petra, među brojnim drugim obiteljima idjecom. S ovog hodočašća kući nosimo triključne riječi za dobar život u obitelji, kojenam je Papa Franjo povjerio: “molim, hvala,oprosti“, zajedno sa zadatkom da budemoobitelji vjerne jednostavnoj i konkretnojmolitvi, obitelji koje čuvaju vjeru te je svje-doče drugima, obitelji koje žive radost i lju-bav. Zahvaljujemo Zajednici i providnostikoje su nam dopustile da sudjelujemo utom trenutku toliko lijepom u susretu snašim Papom Franjom (kojeg su mnogi odnas tom prilikom vidjeli prvi put) i hvalanašoj Majci Elviri jer smo u riječima SvetogOca mogli prepoznati sve ono što nas je iona kroz ove godine učila i čemu težimo dabismo stavili u praksu svaki dan u našimobiteljima. Hvala od srca!

35

«Radujte se uvijek… Gospodin je blizu!“(Fil 4,4-5). baš bih želio postaviti jedno

pitanje danas. neka Ga svatko ponese u svome sRcu svojoj kući, kao domaću

zadaću. i neka si sam odGovoRi. kako se živi Radost u tvojoj kući? kako ide s

Radošću u tvojoj obitelji? odGovoRite si»

«Radujte se uvijek… Gospodin je blizu!“(Fil 4,4-5). baš bih želio postaviti jedno

pitanje danas. neka Ga svatko ponese u svome sRcu svojoj kući, kao domaću

zadaću. i neka si sam odGovoRi. kako se živi Radost u tvojoj kući? kako ide s

Radošću u tvojoj obitelji? odGovoRite si»

10-papa v8_La Voce del Papa 2013.12.05 22:09 Page 37

Prosinac 2013

Impresioniralo nas je mnoštvo ljudi, pridošlih iz mnogih zemalja,svi radi molitve, slušati Svetog Oca i biti dio ove Crkve koja je zai-sta velika! U metrou i na ulici ljudi su nas promatrali, čitali su retkeiz „Vjerovanja“ otisnutog na majicama naše djece te su nam sesmješkali, kao kad vidiš sliku nečega što ti daje nadu. Papa Franjonas je upitao očinskim glasom: “Kako se živi radost u vašoj obi-telji?“ Trg je bio u tihom osluškivanju i onda je netko započeoaplauz ohrabrenja. Tada nam je rekao: “Temelj ovog osjećaja du-boke radosti je u Božjoj prisutnosti u obitelji“ i još: “Samo Bogzna stvoriti sklad u razlikama“. Hvala Franjo!

Sabina i Agostino

Veliko hvala Zajednici za dar što smo mogli biti u Rimu naovom susretu obitelji sa Svetim Ocem. Nama je bio prviput da smo vidjeli Papu te da smo sudjelovali na nekomesusretu kao obitelj. Papine jednostavne i konkretne riječidirnule su naša srca, osvježile su važnost i značenje sak-ramenta koji nas je ujedinio te nas je podržao u odluci dakročimo zajedno, s rukom u ruci, uvijek i za cijeli život, umalim i velikim poteškoćama svakoga dana. Bit će to dugput kojem smo mi tek na početku, no znamo da ako osta-nemo vjerni molitvi, poteškoće se pobjeđuju. Hvala!

Irene i Fabrizio

Vratili smo se kući sretni i dirnuti nježnošću s kojom je Papa ponovio: “Sjetite se uvijek da ne odete spa-vati prije no što ste tražili oprost!“ Tako nas je motivirao još jednom na molitvu krunice da bismo ostaliujedinjeni te sačuvali mir unatoč poteškoćama. Papa Franjo nas je puno ohrabrio svojim riječima naustrajnost u radosti i vjeri unutar obitelji. Zahvaljujemo Bogu, zajednici i Božjoj Providnosti što su nam dopustili živjeti ovaj susret.

Elizabeth i Dario

10-papa v8_La Voce del Papa 2013.12.05 22:09 Page 38

37

“Molim, hvala, oprosti“: jednostavne riječi,no jako konkretne. Papa Franjo nam jeobjasnio da: “poštovanje, nježnost i opro-st su mogući samo ako se moli zajedno!“Upravo zato jer je vrijeme u obitelji uvijek do-sta rastrgano mnogim obavezama, PapaFranjo nam je savjetovao molitvu Krunice!Pronašli smo se u njegovim riječima te smozahvalili za dar Zajednice na našem putukršćanske obitelji. Ako danas zajedničkamolitva ne stvara više nelagodu, već je hra-na koja ako izostane ostavlja veliku prazni-nu, to dugujemo Majci Elviri. Ona nas je od-gojila da, dan za danom, izabiremo stavitiIsusa prije i iznad svega, preko osobnemolitve i one u obitelji.”

Simona i Daniele

„Obitelji, živi radost vjere!“ S tom nas je reče-nicom dočekao Sveti Otac. Dva dana milostii svjetla o pozivu obitelji. Mnoge obitelji i dje-ca ispunili su radošću, bojom i molitvom Trgsv. Petra, gdje nam je Papa svojim riječima,svojom jednostavnošću i svojom vjeromomogućio da se osjetimo kao kod kuće, u obi-telji, unutar velike obitelji crkve, koja sve voli,prihvaća i oprašta. Još smo se jedanputosjetili pozvanima da živimo u punini naš po-ziv na darivanje, na ljubav, na služenje, na mo-litvu, na razgovor i na radost… upravo nas jeto pitao Papa: “Jeste li sretni? Živite li rado-st u obitelji?“ Zahvaljujemo od srca za ovo ho-dočašće, jer su i naša djeca mogla vidjeti bo-gatstvo pripadnosti Crkvi i jer se u nama po-novno probudila želja da se „ubacimo u igru“.Koja lijepa priča!

Mara i Maurizio

Prije nekoliko tjedana, naovome trgu, rekao sam da jeprijeko potrebno koristiti tririječi da bi obitelj išla premanaprijed. Želim ih ponoviti. Tririječi: molim, hvala, oprosti. Triključne riječi. “Mogu učinitiovo? Bi li voljela da učinimono?“ S tonom koji pita zadopuštenje. Recimo hvala,hvala za ljubav! Ma reci mi,koliko puta na dan ti kažešhvala svojoj supruzi i ti svomesuprugu? Koliki dani prođu ada se ne kaže ta riječ “hvala“!I zadnja: oprosti. Svipogriješimo, katkad se tko iuvrijedi u obitelji, u braku,katkad lete i tanjuri, kažu seteške riječi, no poslušajte ovajsavjet: nemoj završiti dan a dase ne pomiriš. Mir se obnavljasvaki dan u obitelji! Opraštatisi svaki dan! U životu obiteljprolazi kroz mnoge lijepetrenutke: odmor, zajedničkiručak, izlazak u park ili uprirodu, posjet bakama idjedovima, posjet nekombolesniku… ali ako nedostajeljubavi, nedostaje radosti,nedostaje slavlja, a ljubav namdaruje uvijek Isus: On jenepresušni izvor.

Papa Franjo

10-papa v8_La Voce del Papa 2013.12.05 22:10 Page 39

Prosinac 201338

ošli smo u Zajednicu kako bismodali smisao vlastitom životu. Preko moli-tve, prijateljstva i različitih zaduženja za-počinje naš put u 'Školi života'. Jedno odmjesta na kojima se učimo životu je i ke-ramička radionica. Radni dan započi-njemo jednostavnom molitvom, gdjenaše prijateljstvo i posao koji smo pred-vidjeli učiniti stavimo Gospodinu uruke i zazovemo Mariju da nas prati svo-jim majčinskim zagovorom. Keramika senaizgled može činiti kao jednostavan ipomalo monoton posao, ali je zapravovrlo raznolik i kreativan s dosta eksperimentiranja i spoznaja, gdje kroz

Mladi iz Zajednice o svojim i

D

Kada si se prvi puta susrela s kera-mičkom radionicom?

JOSIPA: Prvi kontakt s keramikom u Za-jednici bio je kada sam se pripremala zavjenčanje u ženskoj bratovštini u Vr-bovcu. Do tada sam se već bila upoznala smnogo različitih umjetničkih tehnika podrugim radionicama u Zajednici, ali kera-mika je bila nešto novo te mi je sve toodmah bilo privlačno i zanimljivo. Kera-mika je postala mojom obavezom kadasmo kao obitelj došli u Vrbovec. Mnogosam naučila od djevojaka. Uvijek mi jebilo drago naučiti nove stvari te prenijetidrugima ono što me Zajednica kroz go-dine naučila, a posebno me raduje vidjetikako kreativnosti i mašti nema kraja!

FLUTRA: Prvi kontakt s keramikom i s gli-nom uopće bio je kada me je Josipa za-molila da probam napraviti figurice sv.Obitelji od gline za našu kapelicu u Vr-bovcu. U početku sam mislila da je bezna-dno, nisam znala što bih s tom glinomkoja mi je doslovno bježala iz ruke te sambila smiješna sama sebi. Ubrzo je moj in-teres počeo rasti i iako taj prvi put figurice

01 - Rad kao Dar - keramika_Kuhinja 2013.12.05 18:40 Page 40

rad i druženje možeš otkriti i nau-čiti puno o sebi i drugima. Da bi postaodobar keramičar, potrebno je puno lju-bavi i strpljenja. Ljubav prema ambi-jentu u kojem si čitav dan, premasvakom križiću, anđelu koji ti prođe krozruke, prema bratu ili sestri koji rade dotebe i možda imaju loš dan, strpljenjeprema sebi samome i svojim ograničenjima. Potrebno je imati viziju,biti hrabar i truditi se biti što bolji i precizniji svakoga dana. Osjećati se kori-snim jako je bitno u životu, a upravo tonam Zajednica pruža preko naših obaveza, a na poseban način preko preciznog rada u keramici.

Keramika

Mladi iz Zajednice o svojim iskustvima rada u keramičkoj radionici

Uskrsnuće 39

Kada si se prvi puta susrela s kera-mičkom radionicom?

JOSIPA: Prvi kontakt s keramikom u Za-jednici bio je kada sam se pripremala zavjenčanje u ženskoj bratovštini u Vr-bovcu. Do tada sam se već bila upoznala smnogo različitih umjetničkih tehnika podrugim radionicama u Zajednici, ali kera-mika je bila nešto novo te mi je sve toodmah bilo privlačno i zanimljivo. Kera-mika je postala mojom obavezom kadasmo kao obitelj došli u Vrbovec. Mnogosam naučila od djevojaka. Uvijek mi jebilo drago naučiti nove stvari te prenijetidrugima ono što me Zajednica kroz go-dine naučila, a posebno me raduje vidjetikako kreativnosti i mašti nema kraja!

FLUTRA: Prvi kontakt s keramikom i s gli-nom uopće bio je kada me je Josipa za-molila da probam napraviti figurice sv.Obitelji od gline za našu kapelicu u Vr-bovcu. U početku sam mislila da je bezna-dno, nisam znala što bih s tom glinomkoja mi je doslovno bježala iz ruke te sambila smiješna sama sebi. Ubrzo je moj in-teres počeo rasti i iako taj prvi put figurice

nisu uspjele, osjećam to kao prvu „školu“i početak moje avanture s keramikom.

IVANA: Budući da je keramika podijeljenana više poslova, jedan od tih je i glazira-nje, tj. sjajni preljev – ujedno i moj prvisusret sa keramikom. Posao koji je jakozahtjevan i gdje čovjek treba biti sabran ipažljiv. Prihvatila sam se tog posla s punovolje baš zbog tih posebnosti. Glazura jezavršna točka u keramici, znači da posaood drugih djevojaka na kraju prolazi krozmoje ruke i o tome kako ja napravim svojposao ovisi i posao drugih. Jedanput sedogodilo da sam stavila pregustu smjesu inakon pečenja sve je bilo uništeno, i nesamo ti proizvodi nego i sav trud drugih,upotrijebljeni materijal i vrijeme. Bilo mije jako teško ali mi je pomoglo da se prih-vatim i da u tim trenucima budem pažlji-vija.

Najveći rast koji si doživjela radećiovaj posao, neki trenutak koji nećešzaboraviti?

JOSIPA: Glina je nepredvidiva i krhka. Toje posao koji zahtijeva mnogo pažnje.

01 - Rad kao Dar - keramika_Kuhinja 2013.12.05 18:40 Page 41

Prosinac 201340

IVANA: Kad imamo puno posla i trebamonapraviti puno proizvoda u malo vremena zna se dogoditi da moramo po-noviti postupak je nije sve izašlo dobro.Teško je ponekad vratiti se ponovno na tajposao i krenuti iz početka ali bez nervoze,s jako puno strpljenja i volje sve to sepretvori u osobni rast, konstruiranje sebekao osobe.

Ova obaveza je poznata po strpljenjui miru koji je potreban da se svedobro napravi, možeš nam reći maloviše o tome?

JOSIPA: Kad je u pitanju samo bojenje ioslikavanje, to zaista iziskuje mnogo str-pljenja i mira. Ako te stvari radiš dok siuznemiren, definitivno neće uspjeti. Aliima i dio posla koji je brz, dinamičan,gdje nema puno filozofiranja.

FLUTRA: Keramika je jako dinamična iprije svega neizvjesna; nikada ne znamo ukakvom će stanju stvari izaći iz peći.Često puta se radi o identičnom procesu,a na kraju izađe nešto novo, drugačije, ne-ponovljivo. Kad stvari jednostavno ne idui dođe ti da polomiš sve. A katkad je uz-budljivo danima raditi na jednom pro-jektu, sve dok nismo zadovoljni. Meneispunjava upravo to što radimo nešto,stvaramo nešto svoje ni iz čega – doslovceiz blata.

IVANA: Iako već neko vrijeme radim sakeramikom, ona je za mene uvijek rast ustrpljenju, jer koliko god strpljenja imao i trudio se napraviti dobro posao, dok sene ispeče ne znaš dali je izašlo dobro, i utim trenutcima isčekivanja tvoje strplje-nje svakim danom raste.

Kakav je osjećaj vidjeti djelo svojihruku izloženo u trgovini i spremnoza prodaju?

JOSIPA: Mene ispunjava vidjeti što smo sve sposobni napraviti kada se ujedinimo,

Za mene je najveći rast bio iscrtavati ke-ramičke okvire engobnom bojom, kojazahtijeva strpljivost na koju ja dotada uslikanju nisam bila navikla. Boju nekadtreba jednolično prijeći i po pet puta.Upravo kada bih dovršila, okvir bi pukaona kutovima i cijeli posao bio bi uzalu-dan. To mi je pomoglo da budem pažlji-vija. Imali smo i nekoliko izvanrednihnarudžaba, na koje bismo ambicioznorekli: „Da, pa mi to možemo!“ No ispo-stavilo bi se da nije baš tako. Kad se pekuveće površine, često dolazi do pucanja upeći i sve treba ispočetka. No svaka gre-ška je škola. Ne smijemo si dopustiti daponavljamo iste greške, već nas one učekako se poboljšati.

FLUTRA: Najveći rast za mene bio jekada smo radili vazu kao poklon za ro-đendan Majci Elviri. Imala sam želju„baciti se u vatru“. Isprobavala sam teh-nike koje nisam dobro poznavala te jebilo veliko razočarenje kada bi se onošto bih napravila slijedeći dan pretvorilou prah. Cijela je kuća molila. Vaza kojusmo odnijeli Majci Elviri bila je ona izšestog pokušaja. Narasla sam u ustrajno-sti, poniznosti i vjeri. Vjerujem da tuvazu nisam napravila ja, već su velikudio imala molitva i post cijele bratovštine.

kada uje dinimo ideje i darove. Važno je ot-kriti kreativnost u sebi, jer kroz kreativnostvaranje osoba se izražava i obogaćujedruge. Svaki pojedini proizvod ima svojuvlastitu priču. Ljudi koji kupuju vjerojatnone znaju tu pozadinu, no sigurno je to dapločica na kojoj piše npr. „Vjerujem u pri-jateljstvo“, zaista ima tu priču, jer krozposao, kroz svakidašnje situacije, svađe ioproste, ta pločica zaokružuje jednu priču imi stvarno osjećamo da su te stvari naštandu dio nas.

FLUTRA: Kada gledam naše gotove proiz-vode u trgovinama, kako ničim ne zaostajuu kvaliteti za proizvodima renomiranih ra-dionica, ponosna sam na sve nas. Tek tadasam uistinu svjesna koliko prijateljstvo imolitva imaju udjela u njihovu nastanku,jer na kraju krajeva mi nismo profesionalnikeramičari nego samo početnici koji imajupuno volje i koji uče jedan od drugoga.

IVANA: Prije svega uvijek mi izvuče osmi-jeh na lice, osjetim radost u srcu veliko za-dovoljstvo. Ponosna sam jer iza toga nestoji neka umjetnička struka niti neka po-sebna nadarenost nego nešto puno jedno-stavnije da sve ono što radim sam sposobnaraditi i ukloniti limite i staviti volju.

01 - Rad kao Dar - keramika_Kuhinja 2013.12.05 18:41 Page 42

Uskrsnuće 41

IVANA: Kad imamo puno posla i trebamonapraviti puno proizvoda u malo vremena zna se dogoditi da moramo po-noviti postupak je nije sve izašlo dobro.Teško je ponekad vratiti se ponovno na tajposao i krenuti iz početka ali bez nervoze,s jako puno strpljenja i volje sve to sepretvori u osobni rast, konstruiranje sebekao osobe.

Ova obaveza je poznata po strpljenjui miru koji je potreban da se svedobro napravi, možeš nam reći maloviše o tome?

JOSIPA: Kad je u pitanju samo bojenje ioslikavanje, to zaista iziskuje mnogo str-pljenja i mira. Ako te stvari radiš dok siuznemiren, definitivno neće uspjeti. Aliima i dio posla koji je brz, dinamičan,gdje nema puno filozofiranja.

FLUTRA: Keramika je jako dinamična iprije svega neizvjesna; nikada ne znamo ukakvom će stanju stvari izaći iz peći.Često puta se radi o identičnom procesu,a na kraju izađe nešto novo, drugačije, ne-ponovljivo. Kad stvari jednostavno ne idui dođe ti da polomiš sve. A katkad je uz-budljivo danima raditi na jednom pro-jektu, sve dok nismo zadovoljni. Meneispunjava upravo to što radimo nešto,stvaramo nešto svoje ni iz čega – doslovceiz blata.

IVANA: Iako već neko vrijeme radim sakeramikom, ona je za mene uvijek rast ustrpljenju, jer koliko god strpljenja imao i trudio se napraviti dobro posao, dok sene ispeče ne znaš dali je izašlo dobro, i utim trenutcima isčekivanja tvoje strplje-nje svakim danom raste.

Kakav je osjećaj vidjeti djelo svojihruku izloženo u trgovini i spremnoza prodaju?

JOSIPA: Mene ispunjava vidjeti što smo sve sposobni napraviti kada se ujedinimo,

kada uje dinimo ideje i darove. Važno je ot-kriti kreativnost u sebi, jer kroz kreativnostvaranje osoba se izražava i obogaćujedruge. Svaki pojedini proizvod ima svojuvlastitu priču. Ljudi koji kupuju vjerojatnone znaju tu pozadinu, no sigurno je to dapločica na kojoj piše npr. „Vjerujem u pri-jateljstvo“, zaista ima tu priču, jer krozposao, kroz svakidašnje situacije, svađe ioproste, ta pločica zaokružuje jednu priču imi stvarno osjećamo da su te stvari naštandu dio nas.

FLUTRA: Kada gledam naše gotove proiz-vode u trgovinama, kako ničim ne zaostajuu kvaliteti za proizvodima renomiranih ra-dionica, ponosna sam na sve nas. Tek tadasam uistinu svjesna koliko prijateljstvo imolitva imaju udjela u njihovu nastanku,jer na kraju krajeva mi nismo profesionalnikeramičari nego samo početnici koji imajupuno volje i koji uče jedan od drugoga.

IVANA: Prije svega uvijek mi izvuče osmi-jeh na lice, osjetim radost u srcu veliko za-dovoljstvo. Ponosna sam jer iza toga nestoji neka umjetnička struka niti neka po-sebna nadarenost nego nešto puno jedno-stavnije da sve ono što radim sam sposobnaraditi i ukloniti limite i staviti volju.

01 - Rad kao Dar - keramika_Kuhinja 2013.12.05 18:43 Page 43

«Naša misija mora imati jedan jedini ideal:pokazati lice milosrdnog Boga koji je Otac svima,

i svakoga dana čini svakoga novom osobom»(iz Pravila života)

«Naša misija mora imati jedan jedini ideal:pokazati lice milosrdnog Boga koji je Otac svima,

i svakoga dana čini svakoga novom osobom»(iz Pravila života)

11-miss v8_Missioni 2013.12.05 22:34 Page 40

10 GODINA MISIJA U BAHIJI:“VELIKE NAM STVARI UČINI GOSPODIN!”

U ovim smo danima slavljazahvalili s puno radosti Gospo-dinu za sve dobro proživljenou ovih deset godina misije: ko-liko Providnosti, čuda, milo-srđa, života spašene djece, ma-lenih i velikih djela ljubavi isluženja, krunica, Svetih Misa,trenutaka klanjanja proživlje-nih pred Euharistijom... Pose-ban dar u ovih deset godinabio je naš biskup iz Alagoinha-sa don Paulo Romeu koji nasje prihvatio, zavolio i pratiopoput pravog oca cijelo ovovrijeme. I mi možemo reći uistini, koristeći riječi psalma:„Velika nam djela učini Gospo-din, ispunio nas je radošću!“(Ps 125). Preporučili smo Go-spodinu i naša siromaštva,naše pogreške: tražili smooprost od Gospodina za našekrhkosti i molili Gospu da do-pre do tih srca koja smo bezhtijenja možda na neki načinpovrijedili. Ovih smo dana saoduševljenjem i u zahvalnostirazmatrali Gospodinova čude-sa: koliko je Božje milosti sišlona nas zbog sretnog i ustrajnog

„Da“ časne sestre Dolores,koja nas je prije 10 godinapoželjela ovdje. U svom ve-likom srcu je Bog stavioželju da se rodi jedna misijaCenacola i u Bahiji. Dugogodina je pitala Majku Elvi-ru, a kada je ona rekla„Da“, pomogla nam je pr-vo pronaći prikladno mje-sto, a poslije s puno mate-rijalne i duhovne provid-nosti. U početku su mno-ga djeca koju smo primali biliupravo oni koje biona spasila i istrgnulaiz tužnog života. Bilaje za sve, misionare ičasne sestre, pravamajka, sestra i prija-teljica. U njoj smopronašli snagu, borbe-nost, nježnost, jedno-stavnost, slobodu iuniverzalnu ljubav!Sada u nebu, sigurnismo da je posebnaprijateljica ovoj misiji isvakom od nas kojismo imali privilegijuupoznati ju. Hvala!

Imala sam dar započeti svoj put posvećenja upravo kada je bila otvorena ova misija:iako imam tek trideset i sedam godina i još puno života ispred, za mene je to bilo najljepšihsedam godina moga života! Jako sam se oduševila, ponajprije prvih godina, zbog mnogihBožjih čuda. Bilo nas je samo devet odraslih u jednoj velikoj kući usred prelijepe brazilskeprašume, a onda je malo po malo sve krenulo: počela su dolaziti prva djeca, prijatelji,Providnost... Zajednica mi je dala veliki dar da budem tamo i za desetu obljetnicu misijei mogla sam ponovno vidjeti mnogo djece koje sam vidjela kada su ušli s tri, četiri, pet

godina, a sada su adolescenti. Koje li radostvidjeti da su još tamo i da su zahvaljujućiZajednici odrasli u dobru! Bili su djeca s ulice,napuštena, jer nisu imala roditelje ili zbograzličitih nepravda. Danas osjećaju da su uobitelji. Istina je, to nije jedna uobičajena obitelj statom i mamom: imaju puno „stričeva“, puno „teta“,ali se vidi da osjećaju obitelj. Bilo je doista lijepovidjeti ih kako s puno volje pomažu misiju i ovu svojuobitelj. To je meni bila jedna od najvećih radosti!

časna sestra Claudia

11-miss v8_Missioni 2013.12.05 22:37 Page 41

Dajmo slavu Bogu i Gospi začudesa koja su učinili u ovihdeset godina misije u Bahiji! Javljamo vam se da bismo vamprepričali kako je prošlo slavljekuće. Proživjeli smo dva jakointenzivna dana, puna radosti,Duha Svetoga, molitve i mno-gih čuda! Prihvatili smo jednuveliku cenacolovsku obitelj izrazličitih zemalja među kojimasu bili naši dragi svećenici donEugenio i don Massimo, časnasestra Claudia i časna sestraGiuditta, momci iz Jaua i iz Ar-gentine te iz misije Mogi dasCruzes, Andreja i Domenico sdjecom iz Perua i mnogi prija-telji iz Italije, Brazila i drugihpodručja. U petak, dok smoobavljali posljednje pripreme,padala je i velika kiša. Puno kiše često otežava pripre-me, ali poteškoće su nas nauči-le da imamo povjerenja u

Božansku Providnost. Činilo seda nećemo sve stići završiti, alionda je čudom, upravo polasata prije početka, sve bilo go-tovo! Putem skype-a smo uputi-li pozdrav Matičnoj kući, poseb-no Majci Elviri i svima onimakoji su prošli kroz misiju uBahiji. Bio je to jako lijep trenu-tak: osjetili smo se kao djecapovezana s Majkom i svimaonima koji su tamo bili prisutni.Najljepši poklon, željno očeki-van tijekom ovih godina životamisije, dao nam je sam Gospo-din: posljednjih smo mjesecidobili dar da možemo prihvatitinekoliko beba, među kojima jei nekoliko djevojčica starih sve-ga nekoliko mjeseci. Ovogo-dišnja sveta zaštitnica ove mi-sije je sveta Gianna BerettaMolla i vjerujemo da je ona izneba, kao dobra majka, donije-la ovdje ove tek rođene živote.

RADOST JER SMO DIO BOŽJEG DJELA

Posljednjih smo tjedana svi zajedno, radeći itijekom noći, uspjeli pripremiti kuću za prihvatsvih sudionika, ali sve do zadnjeg trenutkanešto bi nedostajalo. Na primjer, nismo imalinapitke, no na dan slavlja dobri Bog nam ihje poslao i mogli smo ih poslužiti na stolu. Kadje sve bilo konačno gotovo došlo mi je dazaplačem od zadovoljstva gledajući kako jeBog učinio puno čuda u svakome od nas.Shvatio sam da je i Bog bio sretan i želio ovoSlavlje jer nam Providnost nije ništa uskratilada možemo tako svjedočiti Njegovo Svjetlo.

Marco

11-miss v8_Missioni 2013.12.05 22:38 Page 42

Uskrsnuće 45

U subotu ujutro, vidjevši da jenebo još uvijek tmurno, po-mišljali smo na jedan alternativ-ni program da bismo mogli ve-selo proživjeti slavlje bez kiše, ali se i ovaj put Gospa, u svojoj nježnosti, sagnula pre-ma nama i providjela da seraščisti nebo: izišlo je lijepo i to-plo sunce donoseći radost svi-ma. Vjerujemo da se ovo „ču-do“ dogodilo zahvaljujući zago-voru naše predrage prijateljiceu nebu, časne sestre Dolores,koja je jako željela i voljela ovumisiju. Ujutro smo imali SvetuMisu koju je predvodio naš pre-dragi biskup don Paulo Romeu,koji nas poznaje sve od početkai želi nam jako puno dobra ikoji je izrazio svu svoju zahval-nost našoj misiji, pripovije-dajući kako je proživio ovih de-set godina puta s nama; čulismo jako puno dirljivih riječi

koje su dotakle mnoga srca.Čak je i don Paulo u jednomtrenutku imao suze u očima:mogli smo još jedan put vidjetinjegovo očinsko prijateljstvokoje je za nas sve jako dra-gocjeno. Popodne smo imaliEuharistijsko klanjanje koje suvodili don Eugenio i don Massi-mo, u kome smo zahvaljivali zasve lijepe stvari koje su se do-godile tijekom ovih godina.Klanjanje je bilo animirano mo-litvenim nakanama nekolicinemisionara, obitelji i časnih se-stara koji su živjeli u ovoj misijite od adolescenata koji su došliu ovu misiju kada su bili djeca.Bilo je dirljivo čuti ih kako sr-cem zahvaljuju Isusu na ve-likom daru ove obitelji u kojojsu bili prihvaćeni, voljeni i od-gajani kako bi rasli u dobru i uBožjoj ljubavi. Gospodinu smopovjerili svu djecu i prijatelje

Neophodno je, draga braćo i sestre, imati iskustvo ljubavi u životu. Božja ljubavmora biti voljena, Božja ljubav mora biti prihvaćena, Božja ljubav mora biti po-dijeljena. Što više prihvaćamo i dijelimo Božju ljubav, toliko više ljubavi ćemo imatiza darovati. U ovoj je kući Božja ljubav prihvaćena, u ovoj se kući Božja ljubavdijeli, u ovoj kući, sa svim svojim ograničenjima, Božja ljubav je voljena. Najvažnije,najveći od svih osjećaja je ljubav. Božja ljubav mora biti ljubljena! Ljepotu IsusaKrista moraju svi spoznati, naša braća i sestre preko stavovanašeg srca, preko našeg osmijeha, preko pokreta naših ruku,našeg pogleda, našeg srca, naše duše. Ja sam svjedok uovih deset godina da je bilo jako puno djece, adolescenata imladih koji su upoznali Boga jer su ovdje doživjeli iskustvonjegove ljubavi..

don Paulo Romeu – biskup Alagoinhasa

11-miss v8_Missioni 2013.12.05 22:38 Page 43

koji su prošli kroz našumisiju; mnogi od njihsu bili prisutni naslavlju. Tijekomklanjanja mnoge suosobe bile ganute i dotaknute dobrim kojeje Gospodin učiniopreko Zajednice. Po-podne smo prikazaliplesove koje su pri-premila djeca i adole-scenti, a dan je za-vršio predstavom Iz-gubljeni sin, koja je

sigurno taknula srca mnogih. Bio je jako lijep i drugačiji oduobičajenog jer su ga prikazaladjeca iz misije. U svjedočanstvi-ma koja su ga predstavljala,kao što se puno puta dogodi uZajednici, mogao se primijetitiIsusov prolazak kroz naše životepreko proba, obaveza, po-teškoća, pomirenja. Nedjelja jezapočela ponovno s oblacima,

ali kiše nije bilo; štoviše, cijelidan je sjalo sunce pravobahijansko, toplo i jako.Proživjeli smo još jedan prelije-pi dan, pun radosti. Svetu Misuje slavio don Massimo, koji jegovorio o Zajednici i stilu životakoji nudi. Bile su nazočne idruge osobe, one koje nisu mo-gle doći u subotu. Popodnesmo molili pred Presvetim Sak-ramentom koji je poslije prošaoizmeđu svih nas za blagoslov. Bio je to jako intenzivan trenu-tak u kojem je svatko od prisut-nih osjetio Isusa jako blizu. Zahvalili smo mu, prikazavšimu sve ono što nosimo u srcu.Nakon plesova i svjedočanstvanavečer smo ponovili predstavuIzgubljeni sin za sve prijateljekoji nisu bili u subotu. Veliko čudo s dva dana prelijepog sunca smo shvatilijoš više kada je, upravo dok seplesao posljednji ples nakon

Nakon slavlja za desetu obljetnicu Zajednice, osjećamjoš više da sam dio ove velike obitelji. Jako medirnula ovo jednostavno slavlje, uvidjela samvažnost prijateljstva među nama. ZahvaljujemBogu što mogu sudjelovati u predstavi. Dok samplesala osjećala sam snažno želju da ostanem uZajednici, jer ovdje imam sve, osjećam sesigurna, zaštićena, voljena. Ne želim bitidjevojka bez budućnosti, koja živi a da ne znasmisao i vrijednosti života. Danas vjerujem danam život može darovati prelijepe stvari! Lijepoje živjeti, zbog toga sam jako sretna. Želim vamdobro! Neka vas Isus štiti i voli zauvijek!

Carina

Bio je to poseban trenutak, tijekomklanjanja, kada sam bila duboko ganuta:adolescentice su zahvaljivale tetamakoje su ih odgajale, a koje danassmatraju mamama. Pomislila sam kolikodobra učini jedna osoba koja darujevlastiti život poput Krista. U meni, kojasam na početku misije, povećala seželja da darujem sebe. Hvala ti MajkoElvira jer si me naučila da darujućiživot, konačno ga mogu i pronaći!

Valeria

11-miss v8_Missioni 2013.12.05 22:39 Page 44

Uskrsnuće 47

nedjeljnog recitala, opet počelapadati kiša uz vrlojako nevrijeme! Činilo se kao danam u trenutkuNebo govori: za-vršilo je slavlje...idite u miru! Zahva l ju jemo doista od srcasvima za mno-ge molitve kojesu nas blago-slovile ovih da-na, za vaševjerno prija-teljstvo, a prijesvega hvalaGospodinu iGospi koji suprovidjeli zasve ono štonam je trebalo! Dannakon slavlja je započeo povra-tak u razne misije, a kuća sevratila u svoj svakodnevni ri-

tam. Ali zasigurno ono što smodoživjeli, zahvaljujući

Božjem Milo-srđu i Ljubavi,ostati će neiz-brisivo upisanou nama. Iz srcamisionara, ado-lescenata, djecei prijatelja ovihsu dana izišlamnoga djela lju-bavi i služenjakoje su nas jakoobogatile. Kao štokaže naša predra-ga Majka Elvira,slavlje ne završavanego se nastavljasvakoga dana. Usvakom trenutkumoramo živjeti ra-dost u srcu zbog ču-desa koja Gospa

nastavlja činiti oko nas i u nama. Hvala svima od srca!

Došao sam u Zajednicu s dvanaestgodina, zajedno sa svoje petero braće.Sretan sam što su me dobro prihvatili, kaosina, sve do danas. Slavlje Života je biloprelijepo! Vidjeti mnoge osobe kakoradosno slave Boga svidjelo mi se i nositću te osjećaje u srcu, zajedno s još punodrugih posebnih trenutaka. Sada sepripremam za izlazak, jako će minedostajati svi, ali vjerujem da će meGospodin i Gospa zaštititi u ovom novomživotu.

Isaltino

11-miss v8_Missioni 2013.12.05 22:40 Page 45

S velikom radošću i zahvalnošću Bogu Ocu,ljubitelju života, objavljujemo da su rođeni:

Celeste, druga kći Martine i Andree ubratovštini u Saluzzu; Anamaria, prvo dijeteIvane i Petra, rođena u misiji Villa Salvadoru Peruu; Anna Lucia, četvrto dijete Andreei Domenica, rođena u misiji Rayo de Luz uPeruu; Lorenzo Kim, treće dijete Roberte

i Gabrielea, u bratovštini u Enviama.Povjeravamo malene i njihove obitelji

Djevici Mariji, kako bi njihov životuvijek bio zaštićen i vođen vjernomljubavlju Boga.

U subotu 28. rujna 2013. u našojbratovštini u Vrbovcu okupili su se

roditelji s područja Hrvatske, BiH, Srbijei Slovenije kako bi obilježili godišnjicuotvaranja dvorane za susrete. Tom

prigodom proslavljen je i sakramentkrštenja Hane Andree Buljat.

Čestitamo novopečenim roditeljimaTomi i Mateji i neka ih sve troje

Gospa i dalje štiti i vodi na njihovuputu!

Prosinac 201346

Zadnje prinove u Cenacolu

Susret roditelja, krštenje Hane-Andree

Celeste

Lorenzo Kim

Anamaria

Hana Andrea

Anna Lucia

12-news v8_Cenacolo News 4.12.2013. 12:02 Page 46

Uskrsnuće 47

U mjesecu borbe protiv ovisnosti pokušavamomladima na poseban način predočiti

kompleksnu problematiku ovisnosti, uskopovezanu s problemima u obitelji. Tako smo iove godine odlučili izvesti seriju izvedbi naše

predstave „Svatko glumi sebe“, ovaj put uproduženoj verziji, uz pjesmu i rap ritam.

Predstavu smo izveli u teatru 'Exit' u Zagrebute u cijelom nizu škola. Hvala svima koji su

sudjelovali, pogotovo mladima grada Zagreba i sveseljem očekujemo nove susrete!

S puno radosti smo blagoslovili novemisionare na odlasku u Meksiko: Gregory,

Marco, Matteo i brat Hubert će sepridružiti našoj meksičkoj misiji kojaprihvaća siromašnu i ranjenu djecu,

hodajući zajedno s njima u ljubaviGospodinovoj. Povjeravamo ih Marijinu

zagovoru, prvoj misionarki i DjeviciGuadalupskoj, da ih nauči služiti u ljubavi

i dosljednosti u dobru.

Misionari u polasku

Djevojke bratovštine "Majka Života" u Vrbovcu, zajedno s mnogobrojnim

prijateljima i dobročiniteljima, proslavili sudevetu obljetnicu osnutka kuće. Proveli smo

predivan dan u druženju, razgovoru i molitvi.Svetu misu je predvodio don Domagoj, a

koncelebrirali su fra Tomo i don Josip, svatrojica veliki prijatelji naše bratovštine.

Pogledali su i zanimljiv video uradak koji supripremile djevojke koji na slikovit načinprikazuje doživljeno i proživljeno tijekomprotekle godine. Hvala Gospodinu na ovoj

bratovštini i na svim prijateljima koji zajedno snama kroče na ovom putu.

Dan kuće u ženskoj bratovštini"Majka života" u Vrbovcu

Predstava „Svatko glumi sebe“

12-news v8_Cenacolo News 4.12.2013. 12:02 Page 47

Naše bratovštine u Vrbovcu i Varaždinuimaju vrlo zanimljive kreativne radionice.

U njima osmišljavamo i izrađujemo različite rukotvorine, od kojih se posebno ističu predmeti odkeramike. Radimo ih i po narudžbi kao uspomenu

na sakrament vjenčanja, prve pričesti i krizme!

Misionarski križeviŽivih su i veselih boja, s ispisanim nazi-vima životnih vrijednostima kojimatežimo: vjera, molitva, mir, radost... Dok ih izrađujemo prisjećamo se dalekihzemalja i naših prijatelja misionara koji unjima djeluju…

Keramičke kruniceVrlo su dragocjene jer je svako zrno ručno

oblikovano i priča vlastitu priču...

NOVO!

Zajednice Cenacolo

Keramičke pločice u obliku crijepova Simboliziraju svakog od nas,podsjećajući nas da zajedni-čki tvorimo i gradimo Crkvu.Oslikavamo ih živim, rado-snim bojama, a na njima senalazi prigodan crtež ilicitat iz Svetog pisma.

15 - Reklame_cop 2013.12.02 17:14 Page 55

“Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga šaljemo svima koji to žele. U svakom se trenutku potpuno besplatno možete upisati ili ispisati s liste za dobivanje časopisa, pišući na:

Udruga “San Lorenzo” Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća”Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec

ili putem e-maila na: uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr

Majka Elvira (kateheze)

Zrake svjetlosti (iz srca majke Elvire)

Nada koja seponovo rađa

(život u Zajednici)

Bojanke zadjecu

(Osnovne kr-šćanske molitve s

ilustracijama)

Molitvenik(Knjižica s molitvamanamijenjena ljudima kojiprate naš pokret)

BIBLIJSKI MJUZIKLI

Ne bojte se!

Vjerujem

Povratak rasipnog sina

SVJEDOČANSTVA

Svjedočimo Svjetlo

Ljubav će sei vjernost sastati

(Svjedočanstvo Majke Elvirena Međunarodnom kongresu

o Božanskom Milosrđu)

Što god vamrekne, učinite!

Aleluja, Isusje uskrsnuo!

Elvira(Kateheze Majke Elviresa Festivala mladihu Međugorju 2005)

(Pjesme u izvedbi djevojaka i mladića Zajednice Cenacolo)

• Žena: požrtvovnost u ljubavi• Dajmo mjesta Duhu Svetomu• Svjedočimo Svjetlo• Odgajati sebe da bi odgajali druge• Obitelj - kolijevka života• Dati život za prijatelje• Bog će providjeti

(Kateheze majke Elvire, sinkronizirane na hrvatski)

Knjige, DVD-e i CD-e možete naručiti putem telefona: 01 / 27 26 515

ili e-mail: info@zajednicacenacolo.hr

NOVO!

NOVO!

Od osnutka do priznanja (knjiga o nastanku, razvoju,

putu i životu Zajednice)

15 - Reklame_cop 2013.12.02 17:15 Page 56

«U tišini jedne tajanstvene noći,dok veliki dio čovječanstva živi u drami

samoće, bolesti, grijeha, mržnje i ljutnje,

Bog ljubavi nam se objavljuje: jedno dijete nas dolazi tražiti;

Kralj svemira rođen je među poniznim pastirima.Došao je na svijet Onaj koji je Spasitelj svakog čovjeka.

Evo zašto su sva novorođenčad neizmjerno blagokoje donosi svjetlo na svijet koji je često

protkan tamom uskraćenog života.Dopustimo da nas zagrli Dijetekoje nas poziva da postanemo

još bolji i još ljudskiji»Majka Elvira

01-copertina V8_cop 2013.12.03 22:08 Page 52