Copyright 2013, Andrea Dandolo

PROMATRANJE JE SLIJED KOJIM PERCIPIRAMO SEBE, ISTINU I OSTALO Ovo to slijedi su ope praktine vjebe iji je cilj razvoj temeljne sposobnosti koje su potrebne za razvijanje konkretnog promatranja u pravom smislu rijei, tepredviene su za osobe koje rade u grupama. Prakticirajui te vjebe u nizu razvijaju se preduvijeti za prvo i drugo promatranje. Koliko god te vjebe mogu izgledati jednostavne te biti dobre i korisne za malo vie centriranja u nekim trenucima u ivotu, bez direktnih upustava i nadzor osobe koja je prola kroz njih i dobila neto od njih, ne mogu dovesti do konkretnih i trajnih rezultata.Meutim, vjebe same od sebe ne mogu sigurno dovesti do tog cilja. Ako je na cilj upoznati, otkriti nau istinsku prirodu te razviti odreeni nivo svijesti i unutarnje tiine, potrebno nam je malo vie napora nego to inae uloimo. Napor ne podrazumijeva nikakav sadomazohistiki pristup naspram sebe ili drugih, nego angairati se na discipliniran, dosljedan i zreli nain. Trebamo prevazii vlastiti uobiajeni pristup prema Radu na Sebi. Uobiajeni pristup, bio on manje ili vie mehanike naravi, i dalje je uobiajeni. Doveo nas je do onoga to jesmo, i to je vie ili manje dobro, odnosno od onog to smo dostigli i naeg zadovoljstva naspram onoga to smo stekli. Ali "uobiajeno" znai "staro", "automatsko", "po navici"... "po liniji manjeg otpora". Ukoliko elimo napredovati dalje, ka "novome", bez obzira na kojoj svijesnoj ilimehanikoj razvojnoj razinu se nalazimo u ovom trenutku, trebamo vie napora.Druga stavka je da trebamo "obitavati" praksu, bilo koju praksu, ne samo ove predstavljene u ovom nizu. Isto kao to avionu koji se treba sputati na zemlji treba iskljuiti autopilot te aktivirati fizikog pilota, tako tijekom vjebe osobnoga razvoja (bilo koje vjebe, bilo koje prakse) treba postojati neko tko ih radi, inae e se odvijati same od sebe i dati nam iluziju da ih odradimo. Treba nam intencionalnost, namjera. To je veoma bitna stavka u Radu na Sebi- naravno, ukoliko ne elimo da te vjebe ostanu uobiajena rutina.Ovdje u ponoviti glavna naela pristupa praksama to su neki koji su pohaali susrete uivo imali ve priliku itati u podjeljenim skriptama. Budui da smo skloni zaboravljati te se vraati starim, uobiajenim ablonima, ponavljat u ih do besvjesti. Tko pie, proita ih svakodnevno prije svojih dnevnih praksi skoro pa dvadeset godina kako bi mu ostale upeaene u umu.

meta-svjesnost: dok odradimo odreene prakse svjesni smo naega tijela koje miruje ili se kree, kvalitete miinoga rada, stanja tijela.... i injenice da smo svjesni toga to radimo u sadanjem trenutku. Ta svjesnost da smo svjesni je metasvijesnost.

namjera: fokusirana panja na raznoraznim aspektima (tijelo, disanje,

pokret, itd... ovisno o praksi); ne mora se panji dopustiti da odluta ili da bude obuzeta tenzijama, naporima ili djelovima koji su posebno aktivni tijekom odreene prakse;

prihvaanje: odnosi se na neprosuivanju naspram toga to radimo, osjeamo, mislimo, vidimo, ujemo. To je toliko bitna stavka da moe bitishvaena sama po sebi kao praksa. Sve to se deava treba prihvatiti onako kako dolazi: tenzije, napor, bolovi, emocije, misli i ostalo... nije to bitka protiv neega, nego izraavanje naeg psihofizikog sustava u sadanjem trenutku. Budui da je prisustnost vaan dio ove prakse, sve tose deava sada ne mora biti ignorirano, pobjeeno, zaboravljeno, nego prihvaeno za ono to je deavanje.

svijesnost o sadanjem trenutku: biti potpuno u praski dok je odradimo, ne misliti na sljedei pokret ili kada e praksa zavriti jer je naporna ili zahtjevna. Ne misliti o sljedeim ili prethodnim vjebama. Tijekom vjebi, ne misliti o tome koliko je vremena prolo, koliko e trajati, nego usidriti se u tu-i sad. Biti u ovom trenutku, u onome to radimo.

ne-prosuivanje: naspram sebe, drugih limita ili prednosti vlastitoga tijela, koliko dobro ili loe odradimo odreenu praksu, na vlastito psihofiziko stanje, i naspram svega to se moe prosuivati.

Ukoliko e se te prakse ozbiljno prihvatiti i odraditi, u drugim tekstovima dodat u i neka naela koja su inae SKROZ zanemarena, ali bez kojih bilo to radimo ne vodi do niega konkretnog. Prije nego to opiem prakse i kako njima pristupiti, kako bi dobili jasnu viziju cilja dodat u dio teksta koji je ve objavljen u drugim pdf skriptama koje sam objavio u ovu grupu, Put, Razvoj, Promatranje, Unutranja Tehnologija i udo promatranja, tekstovi koje preporuim da ponovo proitate prije nego to se posvetite ovim praksama te povremeno kako bi postale dio vaega bia. Shvaanje i Prakticiranje idu zajedno, ne mogu jedan bez drugog. Tko misli da je teorija manje bitna ili da ju je ve razumio ili "zna", oduzme si mogunost za bilo kakvo daljnje i konkretno napredovanje. Istina je da praznateorija ne vodi do ikakvih rezultata, ali isto tako je istina da sama praksa ne vodi do niega, osim mehanikog oponaanja odreenih praksi. Tko ne pristupi na ovakav nain, moe biti siguran da nee imati nikakve rezultate odovih kako od drugih (bilo kojih drugih) praksi.

PanjaTo je meustanje izmeu pasivnosti i svjesnijeg stanja. Totalno pasivno stanjeprethodnih katova je razbijeno od vanjskog zbivanja: desi se neto to namprivlai panju i postajemo paljiviji. Trajanje te paljivosti ovisi o tome kolikoje stvar koja nam je privukla panju nama zanimljiva. Ta se razina deava estotijekom dana: mehanika osoba je uronjena u prva tri stanja pasivnosti, netko jezove, prolazi lijepa cura, deko, auto, desi se neto, zvoni sirena, i osoba izlazina tren iz te pasivnosti. Tu se ne moe jo priati o svjesnosti jer to nije svjesnaodluka, deava se.

Prepoznavanje tog stanja u samorazvojnom smislu je veoma bitno iz razloga toosoba kad je u pasivnom stanju, kad spava, nije sposobna primijetiti to stanje.Neto joj privlai panju, postaje trenutno prisutnija, i taj dogaaj koji jeprivukao panju ostaje u memoriji. Znai, osoba se moe prisjetiti tog dogaaja.Izmeu takvih trenutaka, je u stanju pasivnosti. Repetitivnost tih trenutakatijekom dana daje joj iluziju da je prisutna tijekom cijelog dana. Iako osobaprihvati injenicu da nije prisutna, to stanje joj daje dojam da ipak nije tolikoodsutna. Vie sam puta preporuio osobama da se pokuaju prisjetiti dogaajakoji su se desili u zadnjem satu ili tijekom dana; osim ljudi koji su lagali da imto nije predstavio nikakav problem, ostali su morali priznati da nisu bilisposobni prisjetiti se svega. Postojali su neki trenuci koji su im ostali u umu,izmeu tih trenutaka, praznina. Npr. znali su da su bili na poslu i nakon togadoma: ostalo su rekonstruirati po logici. Hodali su do doma, ili ili busom,tramvajem, itd. ali nisu bili sposobni prisjetiti se ikakvih detalja o tomperiodu.

Realizacija tog stanja je uasan ok, jer shvatimo da u biti mi provedemo svojivot u stanju nalik spavanju. Bez da osoba realizira tu istinu, buenje jenemogue.

Prirodno Promatranje (Prvo Promatranje)To je poetak svjesnog puta. Kako bi ovjek preobrazio pasivnost u fokusiranopromatranje potrebno je da, u stanju panje, um se stapa sa emocijom stvarajuimotivaciju sposobnu za odrati to stanje panje.

To je proces "zadovoljstva": u mjeri koliko zadovoljstva uspjevamo izvui odneega, toliko e trajati panja, i to e dovesti do koncentracije. Kad se misaostapa sa emocijom dosegnemo stanje koncentracije.Intelekt e biti privuen znatieljom, dok emocija zadovoljstvom. To stapanjevodi do aktivnog i intenzivnog stanja prisustva. U tom stanju, sve to ovjekdoivi i iskusi ostaje konkretno utisnuto u pamenju.To stanje je definirano kao Prva Panja.Prijelaz iz obine panje do prave koncentracije deava se kroz svijesni napor.Prirodno promatranje (koji je prvi stupanj aktivnog promatranja) moe bitiistrenirano i razvijeno kroz promatranje (naravno, nepristrano) kojem se dodajuinteres, motivacija i lagoda.Polje na kojem se razvije takva vrsta promatranja je jednodimenzionalno.

Drugo Promatranje (Proces deidentifikacije)Od ovog stupnja kreemo prema viim stanjima svjesnosti okarakteriziranimstanjem neidentifikacije sa prividnom osobnou. Konano dostignue tog stanjaje stvaranje stabilnog "Ja" koje moe kontrolirati i nareivati svimfragmentiranim dijelovima prividne osobnosti (itaj: Ego). Na taj nainstvaramo red i balans u nama.Ova faza u Radu podrazumijeva kompleksan, trajan i specifini trening koji imaveze sa dvodimenzionalnom svjesnom percepcijom unutarnjeg i vanjskogprostora.Drugo Promatranje moemo ralaniti u tri faze: promatranje sadraja, proirenopromatranje, promatranje u treem licu.

1. Promatranje sadraja- odnosi se na tri glavne karakteristike:

Vizualno promatranje materijalnih elemenata: uemo u prostoriju iuoimo sve to je statino i vidljivo: stolice, stolovi, ae, drugipredmeti....

Takvo promatranje definira stvari u brojanim terminima (kolikoaa? koliko stolica? koliko prozora? itd...).

U ovoj prvoj fazi svjesnost prostora je jako limitirana, kao da promatramo samoono to je statino u njemu. Prostor nije percipiran kao promjenjiv i "iv" negokao statina fotografija istine. zato definiramo taj stupanj promatranje sadraja.

2. Proireno promatranje- podrazumijeva doslovno proirenjesvijesti koje bismo mogli definirati kao: o koliko stvari mogu bitiistovremeno svjestan? Bazira se na tri glavne karakteristike:

Aktiviranje svih fizikih osjetila.

Promatranje nestatinih elemenata i promjenjivosti uprostoru.

Neprestano prouavanje na 360.

U ovom stupnju, svijesnost nije vie limitirana na samom vidu nego sva suosjetila aktivirana istovremeno i prostor je vien kao ono to je: realnost uneprestanom kretanju i neprestanoj promijeni. Naime, prostor nije viepercipiran kao statina fotografija u kojem moemo biti svijesni statinihelemenata, nego kao ivo organsko polje koje se neprestano mjenja.

Kad ulazimo u prostoriju primjeujemo sve to je statino kao u prvompromatranju, i sve to se mie i mijenja: ljudi, mirisi, zvukovi, temperaturaprostora, svijetlost, okus, itd... sve istovremeno.

Ta faza je ulaz u svijet osjetila preko kojih moemo primjeivati promijenjivostpromatranih fenomena. To nas vodi u stanje neprestanog promatranja u kojempanja postaje dinamina i prati sve mogue procese koji se odvijaju unutar iizvan nas bez da se identificiramo s njima, a svijesnost nije vie bljesak koji sejavi u prekidima nego ostaje aktivna i neprekidna, na 360, fokusirana u prostorukao cijelini.Od sterilnog jednodimenzionalnog promatranja, prijeemo na promatranje kojepodrazumijeva svjesnu interakciju sa vanjskim svijetom. Prosto reeno, nepromatramo vie samo kako vanjski uvijeti i prilike utjeu na nas, negopoinjemo shvatiti kako utjecati na vanjske prilike.Naravno, sve se to ne odnosi samo na fizikom nivou, nego na emotivnom imentalnom i uzronom nivou.To je stanje poznato u Zenu kao Zanshin.

3. Promatranje u Treem licu- u ovoj fazi drugog promatranja,razina osobne svijesnosti dostigne znatno iri i dublji nivo svijesti.Karakteristike te faze su:

Deidentifikacija.

Razvoj dvodimenzionalnog promatranja, naime svijest opromatrau i promatranim objektima (itaj: odvojena panja).

Svijest o efektima prouzrukovanih u vanjskom prostoru.

Recimo da ova faza je relativno laka za primijeniti, ali istovremeno nije lako seprisjetiti to raditi. Neto o toj praksi sam pisao na svom Blogu, ali isto tako onoto je napisano nije dovoljno. Kako bi dostigli stanje intenzivnog, dubokog inepristranog promatranja, nije dovoljno promatrati, treba ojaati promatranje, ito se svodi specifinim vjebama koje su dane tijekom susreta kolektivno(svima) i individualno (po osobnim potrebama, kad je osobi potrebno razviti i/iliojaati odreen aspekt u sebi). Treba rei da, iako je drugo promatranje predstavljeno ovdje u tri faze, to neznai da se te faze trebaju razviti na linearan nain (prva, pa druga, pa trea).Mogu biti trenirane istovremeno.

Prije nego to poinijemo...

nauite se razviti nenadmanu disciplinu kod svakodnevnog prakticiranja tihvjebi;

svaki put kad koristite te prakse, odradite ih kao da ih izvodite po prvi put;na ovakav nain, shvatit ete koliko je svaki trenutak, svako iskustvo koji jeprividno isto, u biti razliito, jedinstveno;

nabavite konopac na kojem ete zapisivati voriem svaki put kad budetesvjesno odradili vjebu;

zabiljeite voriem samo trenutke u kad tijekom prakse dosegnete izravnupercepciju, ne kad na primjer mislite na disanje (prva praksa), nego kad gadoslovno osjetite, iskusite, doivite. Naime, nemojte misliti o praksi, negoiskusite je. Trenuci kad sumnjate da niste imali izravnu percepciju, nemojtezabiljeiti. Inae, te e prakse postati prazna rutina koja ne vodi niemu. Kadbi zabiljeili koliko puta mislimo da uspjevamo odraditi i takve prakse,konopac od dva metra nebi bio dovoljan;

taj rezultat ete zapisivati na kraju svakog dana u biljenicu koju etekoristiti kao dnevnik (za sad je dovoljno da koristite dnevnik samo za to,budui da su te prakse dovoljne, pa moda i previe za sad. Ubudue u pisatispecifian tekst o disciplini dnevnika). Na kraju dana imat ete toan brojputa koliko puta ste odradili odreenu praksu;

odradite te prakse po 20-30 sekundi po svaki put; znai, ako se prijsetite ihodraditi deset puta na dan, odradit ete ih deset puta po 20-30 sekundi svakiput;

ako mislite da te prakse vam nisu potrebne, Rad na Sebi zavrava ovdje.Prividni ego je pobjedio;

nemojte se tediti s pitanjima. Ni jedno pitanje nije suvino, ni jedno pitanjenije nepotrebno. Misliti da smo sve razumjeli znai zaustaviti bilo koji Radna Sebi prije nego to poinje. To je najea pogreka ljudi koji se bavesamorazvojem;

nemojte prilagoavati te vjebe po vlastitim potrebama;

nemojte preskoiti nijedan dio ovog teksta i vratite se k njemu svakodevno.Ukoliko elite neto dostii, koristite ga kao sredstvo za dostii stanje"buenja";

ukoliko mislite da ste ve budni, taj tekst vam nije potreban, izbriite ga,zaboravite ga i nastavite spavati;

ukoliko mislite da ve radite te prakse ili da su vam te prakse ve poznate, taj tekst vam nije potreban, izbriite ga, zaboravite ga i nastavite spavati;

budui da su te mikro- prakse temelj stvaranja dubljeg stanja svijesti, oneuzrokuju potpuno otvaranje naspram naih unutarnjih limita i nepoznatihdjelova sebe, te naspram svijetu. Ukoliko mislite da imate dovoljno "veliko iotvoreno srce" te ste dosta otvoreni naspram svijetu, stavite tu ideju podupitnik i nastavite s praksama jer srce nije nikad dovoljno "veliko iotvoreno";

ukoliko smatrate takav pristup uvrijedljivim i niste sposobni prevazii tajosjeaj, taj Rad nije za vas;

Vjebe

Vjebe Vjebe koje sljede su ope temeljne prakse posebno posveene aktiviranju svihfizikih osjetila, iako utjee na razvoj sposobnosti spomenutim u drugimstavkama. Budui da su temeljne prakse, to su najjednostavnije i nisu jedinepotrebne za dostizanje tog cilja. Postoje i prakse koje su posebne za svakogpojedinca i mogu biti dodjeljene samo izravnim putem. Te se prakse odrade na nain da se krene od razvoja svjesnosti o disanju, te sepostepeno, kako napredujemo praksom, dodaju fizika osjetila, jedan po jedan.Na kraju, ukoliko smo ustrajni i uspijemo u tome, bit emo sposobni odratisvjesnost na sva osjetila istovremeno.

DisanjeKako bi aktivirali sva fizika osjetila, naime kako bi bili potpuno prisutni svojimosjetilima, emocijama i mislima, praksa zapoinje promatranjem (koji se u ovomnivou podrazumjeva kao "obratiti panju na") na procesu disanja. Trebamopostati svijesni vlastitoga disanja onakav kakav je. Ukoliko ne upliemo um uprocesu disanja, to osvjeivanje daha smiruje i proiri dah. Prije nego topoduzmemo bilo to u vezi s disanjem, trebamo jednostavno obratiti panju nanjega, nauiti se ne misliti o disanju (proces koji ometa disanje jer "mislimo odisanju"); kao to su drevni i sadanji ozbiljni majstori govorili, bilo koja radnjakoja se odradi iz stanja nesvjesti ne vodi do niega osim dodatnih iluzija iproblema.

Odaberi dva trenutka u danu kad moe ostati miran petnaestak minuta bezda bude ometan. Sjedi mirno, na stolici ili na podu prekrienim nogama,tijelo mora biti uspravno, glava poravnata sa kimenim stupom. Zatvori oi iponi promatrati svoje disanje. Tijekom promatranja disanja broj na sljedeinain: udah 1, izdah 2, udah 3, izdah 4, .... do deset. Ne treba odraditi tuvjebu vie od 15 minuta, bitno je odraditi ju redovno. (Ova praksa moe bitizamjenjena sa meditacijom o praenju disanja, ukoliko je ve raditeredovno);

Tijekom dana budi svijestan vlastitog disanja dok obavlja uobiajenezadatke: dok hoda, dok sjedi, dok pria, na poslu, dok radi bilo ta. Svakiput kad svjesno prati disanje, zabiljei to vorom na konopcu. Ono to jebitno nije trajanje te svijesnosti, nego da to vie puta tijekom dana budetoga svijestan. Dovoljno je da bude svijestan disanja za 20-30 sekundi po

svaki put (to vremensko trajanje vrijedi za sve vjebe opisane u ovom tekstu).Nakon toga, moe se vratiti uobiajenim nainu djelovanja. Kostantnovraanje panje na prasku dozvoli nam da izbjegnemo sklonost da onapostaje mehanika i da steknemo iluziju da to prakticiramo cijeli dan dok tone radimo.

U poetku daj si kao cilj da e po 10-20 puta tijekom dana pratiti disanje.Postepeno poveaj broj puta, do 100 i vie puta na dan, ali to se mora steipostepeno, ne ubrzati proces. Ostavimo sa strane iluziju i pretenziju da je tolako, da mi to moemo, poinjemo od malih stvari. kao za prvu vjebu, i tu jebitna kostanta, ne kvantiteta.

Uspjeh svih daljnih praksa koje se bave razvijanju konkretne i potpunesvijesnosti ovisi iskljuivo o razvoju svijesnog disanja. To je toliko bitno damnoge discipline limitiraju svoje uenje iskljuivo na disanje (primjer:vipassana, zen i anapanasati meditacija).

DodirKoa je vidljiva granica naega tijela i toka dodira sa vanjskim svijetom.Nakon nekoliko tjedna svijesnog praenja disanja, otkrit ete da vae tijelo nijelimitirano koom. Vaa osjetila se ire daleko preko vidljivog limita koe; moglobi se i initi da se osjetila ire izvan tijela taknuvi svijet oko vas i vrate se tijelu.Koa predstavlja 16% teine naeg tijela, ali je najsenzibiljniji organ koji nasnajvie "hrani".Drevni uitelji spomenuli su da odravanje svijesnosti takta je bitni mediji kakobi doveli do sjedinjenja djelovi nae fragmentirane osobnosti.U svakom sluaju, bez previe filozofiranja, mi kostantno diramo neto, ak kadbi lebdjeli, dirali bi zrak oko nas. Nismo nikad u vakumu.

Od trenutka buenja, postajemo svijesni svoje koe, vidljivi i tanak limitnaega fizikog tijela. to osjetimo? Koji su osjeaji nae koe? Toplina?Hladnoa? Ugodnost? Relaksiranost? Tenzija?

Dignemo se, i percipirana temperatura se mjenja. Svijesni smo i toga.Osjetimo kontakt stopala s podom, ruke koje diraju; tuiramo se, osjetimovodu na koi i mi smo ivi. Diramo i osjetimo raznorazne predmete iprimjetimo njihove kvalitete.

Ako smo prisutni cijelo tijelo postane ivo, postajemo svijesni neprekidnogdodira sa svijetom. Postajemo svijesni da taj dodir nas povezuje sa svijetom.Izvan svih naih bahatih predrasuda, miljenja i nesvjesnih uvjetovanja kojanas dre daleko od istine, mi smo dio svijeta, dio te igre koja se odvija prednama i u nama i koju zovemo ivot.

Tijekom cijelog dana, naa koa promijeni svoje stanje, odgovorivi navanjske prilike i podraaje. To "dahtanje" je svijest i ivot. Ukoliko seotvorimo njemu znai prihvatiti sebe kao ivo bie pod bilo kojimpogledom, te izai iz automatizma koji nas zadri zarobljeni u vlastitu iluzijuivljenja.

Provedite svaki dan u stanju djelomine svijesnosti o disanju i dodira kakobi razvili i proirili svoju svijesnost.

Okus Kako postepeno usidrimo svoju panju u svijesnosti o disanju i dodira, moemododati jo jedan element: okus.

Postajemo svjesni svega to takne na jezik, nepce, usta.Otvorimo se osjeaju okusa stvari i bia.

Nae usne i na jezik su jedne od najosjetljivijih djelova naegtijela, koritimo ih potpunom svjesnou i namjeru kako bi stupiliu kontakt sa vlastitom intimnom prirodom (biem) i svijetom.

Kao dijete dozvolimo si iskusiti u potpunosti bilo koji oku kojise pojavi tijekom dana.

SluhKroz sluha postajemo svjesni prostornosti oko nas. Nauimo primijetitiprisutnost tiine ak i u najbunijim prostorima i prilikama.

Kad savladamo svijesnost daha, dodira, okusa, dodajmo i ovo ulo.

Otvorimo se u potpunosti svijesnosti nastanka i nestankazvukova oko nas. Istovremeno budemo svijesni da ujemoono to ujemo.

Promatramo svoje tijelo kako reagira na raznorazne zvukove,muziku, itd...

Preputamo se u sluanju zvuka naega daha kako ulazi iizlazi iz tijela.

Nauimo sluati druge potpunom panjom (i bezinterpretiranja); sluajte druge svim biem, pokuajuiprimijetiti i to stoji iza verbalnih zvukova:emocije, misli,osjeaji, namjere, itd...

VidVid je najrazvijenije osjetilo u dananjem ovijeku. Mi ivimo uvizualnom drutvu u kojem to ulo ne slui samo za gledanje ipromatranje vanjskih prilika, nego i kroz imaginaciju, snove, matanje,vizualizaciju, itd... Vid funkcionira i dok drimo oi zatvorene. Osim toga, vrlo je bitno imati na umu da nam vid dozvoli i percepcijuperspektive, dubine, strukture i forme (prostornost).Osim sposobnost vizualizacije, kroz koritenje organa vida, moemoisprazniti, administrirati i ak kontrolirati emotivni i mentalni procesi.Na primjer, stari tantrici su imali obiaj gledati nebo koje ima istekvalitete uma (oblaci koji prolaze kroz nebo kao misli koje prolazekroz um). Zazen (meditacijska Zen praksa) se takoer odradiotvorenim oima gledajui u zid kako bi se privremeno ispraznilisvojih misli i emocije.

Postajemo svijesni nenamjernih pokreta oiju i onih kapaka.

Promatramo prostor, nauimo se komunicirati na suptilannain postajui objekt koji promatramo (bez da izgubim

svijest o sebi). Na ovakav nain, nauim se stavit u tuukou.

Nauimo se promatrati stvari sa zanimanjem, kao da ihvidimo po prvi put, ne kao "ve poznate".

Primijetimo kako se komunikacija sa vanjski svijetompromijeni kad poinjemo vidjeti, ne samo gledati to je okonas.

Primijetimo predmete, broj predmeta, boje, forme, sazanimanjem.

Dozvolim da, uz ostala opisana ula, vid postaje odraz mojesvjesnosti.