umberto eco - ulazak u sumu

8/10/2019 Umberto Eco - Ulazak u Sumu

1/30

9Ulazak u umu

JEDAN

U laza k u umu

elio bih zapoeti prizivanjem uspomene na Itala Calvina,koji je prije osam godina [1985.] bio pozvan ovdje odratiest predavanja u ciklusu nazvanom u spomen na CharlesaEliota Nortona,1 ali ih je bio dospio napisati samo pet prijenego to nas je napustio. Ne prizivam ga samo kao svogaprijatelja, nego i kao autora romana Ako jedne zimske noineki putnik,2 jer se to djelo bavi prisutnou itatelja u pri-povjednom tekstu, a moja e predavanja u velikoj mjeri bitiposveena tom predmetu.

1 Charles Eliot Norton (1827-1908), profesor povijesti umjetnosti na SveuilituHarvard 1875-1898; prevoditelj Dantea; prijatelj Longfellowa, Lowella, Car-lylea i Ruskina. Njemu u spomen, od 1925. Sveuilite svake godine imenujegostujueg profesora poezije (u najirem znaenju tog pojma). Tu su ast, meuostalima, imali T.S. Eliot, Igor Stravinski, E. E. Cummings, Aaron Copeland, Jorge Luis Borges, Lionel Trilling, Octavio Paz, Nothrop Frye, Leonard Bern-stein, Frank Stella, Harold Bloom, Frank Kermode, John Cage, John Ashberyi George Steiner. Op. prev.

2 Italo Calvino: Ako jedne zimske noi neki putnik, preveo Pavao Pavlii (Za-greb: Znanje, 1981).


2/30

10 est etnji pripovjednim umama

Iste godine kad je u Italiji objavljena Calvinova knjiga,izila je i jedna od mojih knjiga naime, Lector in fabula,

djelomino kasnije prevedena na engleski pod naslovom The Role of the Reader .3 Engleski i talijanski naslov ovogadjela se razlikuju stoga to bi doslovan prijevod talijanskog(ili latinskog) naslova bioitatelj u basni, to ne znai nita.U Italiji se latinska sintagmalupus in fabula upotrebljava usluajevima kad se osoba o kojoj se upravo govorilo nenadanopojavi. No dok se u izreci zaziva vuk, koji se javlja u svim

bajkama, ja upuujem na itatelja. Zapravo, u mnogim sesluajevima vuk uope ne pojavljuje, a kao to emo uskorovidjeti na njegovom se mjestu moe nai Bauk. No u priiuvijek postoji itatelj, i taj je itatelj temeljni sastojak ne samoprocesa pripovijedanja nego i same pripovijesti.

Ako bi tkogod danas usporedio Lector in fabula i Ako jedne zimske noi neki putnik , mogao bi pomisliti kako jemoja knjiga pisana kao odgovor na Calvinov roman. No,ta su dva djela bila objavljena otprilike u isto vrijeme i nitijedan od nas dvojice nije znao to radi onaj drugi, premdasmo obojica dugo vremena bili duboko zaokupljeni istimproblemima. Kad mi je Calvino poslao svoju knjigu, ve jebio dobio moju, jer posveta koju mi je napisao glasi:Um-bertu: superior stabat lector, longeque inferior Italo Calvino.Calvino je oigledno prilagodio tekst Fedrove basne o vukui janjetu (Superior stabat lupus, longeque inferior agnus, iliVuk stajae uzvodno, a janje nizvodno) tako da aludira namoju knjigu Lector in fabula. Ali sintagmalongeque inferior ,koja znai i nizvodno i inferioran ili manje vaan,svejedno je referencijalno dvosmislena. Ukoliko rijelector valja shvatitide dicto , tako da se odnosi na moju knjigu,

3 Umberto Eco: Lector in Fabula: la cooperazione interpretativa nei testi narra-tivi (Milano: Bompiani, 1979);The Role of the Reader (Bloomington: Indiana,1979).


3/30

11Ulazak u umu

Calvino je ili odabrao ironino skromnu ulogu ili pak ponosnopreuzeo pozitivnu ulogu janjeta, ostavljajui teoretiku da igra

Zloestog vuka. Ukoliko, naprotiv, rijelector valja shvatitide re, tako da znai itatelj, Calvino je izrekao vanu tvrdnjui odao poast ulozi itatelja.

Kako bih odao poast Calvinu, uzet u za svoju polaznutoku drugi od njegovih est prijedloga za novo tisuljee4 (kako glasi podnaslov Amerikih predavanja, to ih je trebaoodrati na ovom istome mjestu), prijedlog posveen br-zini, u kojem upuuje na pedeset i sedmu bajku u svojojantologijiTalijanskih narodnih pria:

Neki se kralj razbolje. Dooe lijenici i rekoe mu:Vae velianstvo, elite li ozdraviti, morate se domoiBaukovog pera: no do njega je teko doi, jer Bauk imugleda ljudskog stvora, odmah ga podere.

Kralj to svima javi, no nitko se ne htjede tamo uputiti.Potom zapita nekog svog podanika, vjernog i hrabrog, iovaj odgovori: Poi u.

Pokazae mu put: Na vrhu nekog brda ima sedamrupa: Bauk je u jednoj od njih.

Calvino primjeuje kako nita nije reeno o bolesti kojamui kralja, o tome kako je mogue da Bauk ima perje,kako izgledaju te rupe,5 te hvali hitrost kojom se odlikujepripovijedanje, premda tvrdi kako ova apologija brzinenipoto ne eli porei zadovoljstvo oklijevanja.6 Svoje utree predavanje posvetiti raznim oblicima oklijevanja, odugo-vlaenja i odgode. Za sada e dostajati da primijetimo kako jesvaka kcionalna pripovijest nuno i fatalno hitra jer, gradei

4 Italo Calvino: Amerika predavanja: est prijedloga za sljedee tisuljee, preve-la Vanda Miki (Zagreb: Ceres, 2002).

5 Ibid ., str. 48.6 Ibid ., str. 56-57.


4/30


svijet koji se sastoji od mnotva dogaaja i likova, ne moeizrei sve o tom svijetu. Samo nagovjeujui, ona neprestano

trai da itatelj popunjava itav niz praznina. Naposljetku(kao to sam ve napisao), svaki je tekst lijena maina kojaod itatelja trai da obavlja dio njezinih zadaa. Kakav bi tobio problem kad bi tekst iskazivao sve to primatelj trebada razumije bio bi beskonaan. Kad bih nazvao nekogaod vas i rekao: Idem autoputom i stiem za jedan sat, nebiste oekivali da dodam kako u osim autoputom takoerii i automobilom.

U svom djelu Kolovoz kad doe, eno moja, ne poznamte vie, veliki komiki pisac Achille Campanile napisao jesljedei dijalog:

Gedeone je divlje mahao pokazujui prema koiji koja jestajala na kraju ulice. Postariji koija s mukom sie sasvoga mjesta i zaputi se to je bre mogao prema naimprijateljima, pitajui: Kako vam mogu pomoi?

Ne! vikne Gedeone nervozno. elim koiju!O! odvrati koija razoarano. Mislio sam da tre-

bate mene.Vratio se do koije, popeo na vozako mjesto i upitao

Gedeonea, koji je bio sjeo u vozilo zajedno s Andreom:Kamo?

Ne mogu vam rei, kazao je Gedeone, koji je svojpothvat elio zadrati u tajnosti. Koija, koji nije bioosobito ljubopitljiv, nije ustrajao. Svi su zajedno neko-liko minuta sjedili nepomino, promatrajui okolinu.Naposljetku Gedeone, ne mogavi se vie suzdravati,uzvikne: U dvorac Fiorenzina! to je konja navelo

da se trzne a koijaa da prosvjeduje: U ovo doba dana?Stii emo nakon mraka.Istina, promumlja Gedeone. Poi emo sutra ujutro.

Doite po nas tono u sedam sati.


5/30

13Ulazak u umu

Koijom? upita koija. Gedeone razmisli nekolikominuta. Napokon ree: Da, tako e biti bolje.

Zaputivi se natrag prema gostionici, okrenu se i vikneprema koijau: Hej! Ne zaboravi konja!Ozbiljno? ree ovaj iznenaeno. No, kako elite.7

Odlomak je apsurdan jer protagonisti isprva kau manje negoto bi trebali, a zatim osjeaju potrebu da kau (i uju) i onoto nije nuno izrei.

elei rei mnogo toga, autor ponekad zna ispasti komi-niji od svojih likova. Carolina Invernizio bila je vrlo popularnaspisateljica u Italiji devetnaestoga stoljea, othranivi itavenarataje proletera priama pod naslovima kao to su Poljubacmrtve ene, Osveta luakinje i Le koji optuuje. CarolinaInvernizio pisala je poprilino grozno, a primijeeno je i kakoje imala hrabrosti, ili slabosti, da u knjievnost uvede jezik

sitne birokracije novoosnovane talijanske drave (birokracijekojoj je pripadao njezin mu, poslovoa vojne pekarne). Evokako Carolina zapoinje svoj roman Krma zloina:

Veer je bila divna, premda je bilo vrlo hladno. Mjesec,visoko na nebu, osvjetljavae ulice Torina kao pri danjemsvjetlu. Stanini je sat pokazivao sedam sati. Pod velikimtrijemom ula se zagluujua buka jer su se susretaladva direktna vlaka: jedan je upravo odlazio, a drugi jeupravo stizao.8

Ne treba preotro suditi gospou Invernizio. Nekako je osje-ala da je brzina velika vrlina u pripovijedanju, ali nikada ne bibila mogla zapoeti, kao to je to uinio Kafka u Preobraaju ,reenicom: Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz

7 Achille Campanile: Agosto, moglie mia non ti conosco, uOpere (Milano: Bom-piani, 1989), str. 830.

8 Carolina Invernizio: Lalbergo del delitto(Torino: Quartara, 1954), str. 5.


6/30


nemirnih snova, naao se u svom krevetu, pretvoren u golemakukca.9 Njezini bi se itatelji odmah zapitali kako je i zato

Gregor Samsa postao kukcem i to je bio jeo prethodnogdana. S druge strane, Alfred Kazin pripovijeda kako je Tho-mas Mann posudio jedan Kafkin roman Einsteinu, koji muga je vratio rekavi: Nisam to mogao itati; ljudski um nijetako sloen.10

Einsteinu je moda smetalo to je pria prilino spora (noja u kasnije hvaliti umijee odugovlaenja). Doista, itatelj nezna uvijek kako valja suraivati s brzinom teksta. U svom djelu Reading and Understanding , Roger Schank nam pripovijedajednu drugu priu:

Ivan je volio Mariju, ali ona se nije eljela udati za nje-ga. Jednog je dana zmaj oteo Mariju iz dvorca. Ivan jeuzjahao konja i ubio zmaja. Marija se pristala udati za

njega. I ivjeli su dugo i sretno.11

U toj knjizi Schank se bavi pitanjem to djeca razumijevajukad itaju, te je o ovoj prii pitao trogodinju djevojicu.

P: Zato je Ivan ubio zmaja?C: Jer je ovaj bio zao.

P: Po emu je zmaj bio zao?C: Boljelo ga je.P: Zato je Ivana boljelo?C: Vjerojatno je rigao vatru na njega.P: Zato se Marija pristala udati za Ivana?C: Jer ga je jako voljela i jako se htjela udati za njega

9 Franz Kafka: Preobraaj, prevela Iva Adum (Zagreb: Epoha, 1954), str. 5.10 Alfred Kazin:On Native Grounds (New York: Harcourt Brace, 1982), str.

445.11 Roger Schank: Reading and Understanding (Hillsdale, N.J.: Larence Erlbaum,

1982), str. 21.


7/30

15Ulazak u umu

P: Kako to da se Marija pristala udati za Ivana kadisprva nije htjela?

C: To je teko pitanje.P: Pa, to ti misli da je odgovor?C: Jer ga tada jednostavno nije htjela a onda je on puno

raspravljao i priao s njom puno o enidbi i onda seona zainteresirala da se uda za nju, hou rei njega.

Oigledno je kako znanje o svijetu ove djevojice ukljuuje

injenicu da zmajevi rigaju vatru iz nosa, ali ne i da se netkomoe povinovati, iz zahvalnosti ili divljenja, ljubavi koju neuzvraa. Pria moe biti bra ili sporija to e rei, vie ilimanje eliptina ali koliko eliptina moe biti, to odreujevrsta itatelja kojima se obraa.

Budui da nastojim opravdati sve naslove to sam ih biodovoljno blesav dati svojim djelima, dopustite mi da opravdami naslov ovog niza predavanja u ciklusu nazvanom u spomenna Charlesa Eliota Nortona. uma je metafora za pripovjednitekst, ne samo za tekst bajki, nego za bilo koji pripovjednitekst. Ima um kao to je Dublin, gdje umjesto Crvenkapicemoemo sresti Molly Bloom, i um kao to je Casablanca,gdje ovjek moe sresti Ilsu Lund ili Ricka Blainea.

Da se posluim metaforom to ju je smislio Jorge LuisBorges (jo jedan duh vrlo prisutan u ovim izlaganjima, kojije svoj niz predavanja u ovome ciklusu odrao prije dvadeseti pet godina12), uma je vrt sa stazama koje se ravaju. aki kad u umi nema utabanih staza, svatko moe nai svojustazu, odluiti da kod kakvog drveta skrene lijevo ili desnoi tako kod svakog drveta na koje naie.

12 Borgesova su predavanja objavljena tek 2000. pod naslovomThis Craft of Ver- se (Cambridge, Mass.: Harvard University Press); usp.To umijee stiha, preveoDinko Telean (Zagreb: Jesenski i Turk, 2002).Op. prev.


8/30


U pripovjednom tekstu itatelj je neprestano prisiljenodabirati. Ta je obaveza biranja dapae prisutna i na razini

pojedinane reenice barem u onima u kojima se pojavljujeprijelazni glagol. Kadgod se govornik nalazi pred zavretkomreenice, mi se kao itatelji ili sluatelji kladimo (doduenesvjesno): predviamo njegov ili njezin izbor, ili se zabrinutopitamo to e biti odabrano (barem u sluaju dramatinihreenica, kao to su Prole noi sam na groblju upne crkvevidio).

Pripovjeda nam ponekad eli pruiti slobodu da zamilja-mo kako e se pria nastaviti. Pogledajmo, na primjer, krajPoeove Pripovijesti Arthura Gordona Pyma:

A zatim potrasmo u zagrljaj vodopada, gdje se bezdanrastvori da nas primi. Ali na naem se putu pojavi platomzaogrnuta ljudska prilika, proporcija mnogo veih od

bilo kojega ljudskog stvora. A boja koe te prilike bilaje savreno bijela poput snijega.13

Time to pripovjeda ovdje prekida svoje prianje, autor naseli natjerati da ostatak ivota provedemo pitajui se to sezatim zbilo; u strahu da nas udnja da saznamo ono to namnikada nee biti otkriveno jo nije sasvim obuzela, autor,ne glas pripovjedaa, dodaje na kraju biljeku u kojoj namkae kako je, nakon nestanka gospodina Pyma nekolikopreostalih poglavlja koja su imala dovriti njegovu pripovijest[] nepovratno nestalo14. Nikada neemo utei iz te ume kao to se dogodilo, na primjer, Julesu Verneu, Charlesu

13 Edgar Allan Poe: Narrative of A. Gordon Pym, u The Fall of the House ofUsher and Other Tales, with an Afterword by R.P. Blackmur (New York: New American Library, 1960), str. 371. [Usp. Doivljaji Arthura Gordona Pyma, preveo Leo Dri, uGrad u moru, ur. Sonja Bai (Zagreb: NZMH,1986), str. 195]

14 Idem. [Usp. Doivljaji, str. 197]


9/30

17Ulazak u umu

Romynu Dakeu i H.P. Lovecraftu, koji su odluili ostati unjoj pokuavajui nastaviti Pymovu priu.

No, ima sluajeva u kojima nam autor sadistiki eli po-kazati kako nismo Stanley nego Livingstone, te da nam jesueno da zalutamo u umi neprestano pogreno birajui.Uzmite Laurencea Sternea, na poetkuTristrama Shandyja:

Da su moj otac ili moja majka, ili zapravo oni oboje, jersu na to po dunosti bili obavezni, barem pripazili to

ine kad su mene davali na svijet; da su estito promislilito sve zavisi od onoga to u tom trenutku rade15

to je to par Shandy mogao raditi u tom delikatnom trenut-ku? Kako bi dao itatelju vremena da smisli neke razumnemogunosti (ak i one najneprilinije), Sterne skree s temeitav odlomak (to pokazuje kako je Calvino bio u pravu tose nije s prezirom odnosio spram umijea odugovlaenja),da bi zatim otkrio pogreku poinjenu kod praiskonskogprizora:

Molim te, dragi , ree moja majka,nisi li zaboravio navitiuru? Gospode Boe , drekne moj otac glasno, ali nastoje-i u isti mah da stia glas, Je li ikad od stvaranja svijeta

ena prekinula ovjeka tako budalastim pitanjem?16

Kao to moete vidjeti, otac misli o majci upravo ono toitatelj misli o Sterneu. Je li ikada postojao autor, kako godpodao, koji je tako frustrirao svoje itatelje?

Nesumnjivo, nakon Sternea su avangardne pripovijestiesto pokuavale ne samo iznevjeriti naa itateljska oeki-

15 Laurence Sterne: ivot i nazori gospodina Tristrama Shandyja, preveo FranjoHartl, redigirao Tomislav Brlek (Zagreb: Ljevak, 2004), str. 11.

16 Ibid ., str. 12.


10/30


vanja, nego tovie stvoriti vrstu itatelja koji od knjige kojuitaju oekuju da im prui potpunu slobodu izbora. Ali tu

je slobodu mogue uivati upravo stoga to su na temeljunasljea starog tisue godina, koje ukljuuje pripovijesti urasponu od primitivnih mitova do suvremenog detektivskogromana itatelji u naelu spremni sami birati pretpostavkomda e neki izbori biti razboritiji od drugih.

Kaem razboritiji kao da je rije o izborima temeljenimna zdravom razumu. No bilo bi pogreno pretpostaviti kakose kcionalno djelo ita prema naelima zdravog razuma.To sasvim sigurno nije ono to od nas trae Sterne ili Poeili ak autor (ako je takav izvorno postojao)Crvenkapice .Zdrav bi nas razum, naprotiv, naveo da odbacimo zamisaoda se u umi moe nai vuk koji govori. to, dakle, elimrei kad kaem da u pripovjednoj umi itatelj mora vritirazborite izbore?

Na ovom se mjestu moram pozvati na dva koncepta tosam ih raspravio na drugom mjestu naime, model itateljai model autora.17

Model itatelja u prii ne odgovara empirijskom itatelju.Empirijski itatelj ste vi, ja, svatko onaj tko ita kakav tekst.Empirijski itatelji mogu itati na razne naine i ne postoji

zakon koji bi im propisivao kako valja itati jer im tekstesto slui kao spremnik za njihove vlastite strasti, kojima seizvor moe nalaziti izvan teksta ili koje tekst moe sluajnorazjariti.

Ako ste ikada gledali komediju dok ste bili iznimnopotiteni, znate kako je u takvim trenutcima teko uivatiu smijenom lmu. To nije sve: ukoliko isti lm ponovnovidite nekoliko godina kasnije, moda se jo uvijek neete17 Umberto Eco: Model itatelja, prevela Morana ale Kneevi, Republika 44

(1988) 9/10: 92-105.


11/30

19Ulazak u umu

moi smijati jer e vas svaki prizor podsjeati na tugu kojuste osjeali prvi put. Oigledno je da biste kao empirijski

itatelj pogreno itali lm. Ali pogreno s obzirom nato? S obzirom na vrst gledatelja koji su se skloni smijati islijediti priu koja ih se osobno ne tie. Takvoga gledatelja(ili itatelja knjige) nazivam modelom itatelja to je nekavrsta idealnog tipa itatelja kojega tekst ne samo da predviakao suradnika nego ga tovie nastoji stvoriti. Ukoliko tekstpoinje s Bilo jednom , on alje signal koji mu istog trena

omoguuje da odabre svoj model itatelja, koji mora bitidijete, ili barem netko tko je spreman prihvatiti neto to jeonkraj zdravorazumskog i razboritog.

Moj prijatelj iz djetinjstva, kojega godinama nisam vidio,pisao mi je nakon to je objavljen moj drugi roman, Fou-caultovo njihalo : Dragi Umberto, ne sjeam se da sam tiispriao jadnu priu o svome ujaku i ujni, ali smatram da jevrlo neumjesno to si je upotrijebio u svome romanu. Pa, ja usvojoj knjizi pripovijedam nekoliko epizoda u kojima sudjelujustric Carlo i strina Caterina,18 stric i strina protagonista, Jacopa Belba, i tono je da su ti likovi doista postojali: uz nekemanje izmjene, priam priu iz svog djetinjstva o stricu i strini koji su, meutim, imali druga imena. Otpisao sam svomprijatelju kako su stric Carlo i strina Caterina moji roaci,a ne njegovi, te da sam stoga ja vlasnik autorskih prava;ak nisam ni znao da on ima strica i strinu. Moj se prijateljispriao: bio je toliko zaokupljen priom da je pomislio kakoprepoznaje stvari koje su se dogodile njegovom stricu i strini to nije nemogue, jer se za vrijeme rata (a to je razdobljena koje su se odnosile moje uspomene) sline stvari zbivajuraznim strievima i strinama.

18 Usp. Umberto Eco: Il pendolo di Foucault (Milano: Bompiani, 1988), poglav-lja 49, 55 i 119; Foucaultovo njihalo, prevela Lia Pai (Zagreb: Izvori, 2003).Op. prev.


12/30


to se dogodilo mojem prijatelju? Traio je u umi netoto zapravo bilo u njegovom vlastitom sjeanju. eui umom

imao sam pravo upotrijebiti svako iskustvo i svako otkriekako bih nauio neto o ivotu, o prolosti i budunosti. No,kako je uma stvorena za svakoga, ne smijem u njoj traiti i-njenice i osjeaje koji se tiu samo mene. U suprotnom (kao tosam napisao u dvije novije knjige, I limiti dellinterpretazionei Interpretation and Overinterpretation 19), ne tumaim tekst,ve se njimekoristim. Dakako da nije zabranjeno koristiti setekstom za sanjarenje, i to esto inimo, ali sanjarenje nijejavna djelatnost; ono nas navodi da se pripovjednom umomkreemo kao da je na vlastiti vrt.

Moramo, dakle, potivati pravila igre, a model itateljapredstavlja onoga tko je spreman igrati tu igru. Moj je prijateljzaboravio pravila i projicirao svoja vlastita oekivanja empi-rijskog itatelja na oekivanja to ih je autor elio pobuditikod modela itatelja.

Autor, dakako, ima na raspolaganju specine anrovskesignale kojima se slui kako bi davao upute svom modelu ita-telja; no ti signali nerijetko mogu biti viesmisleni. PinocchioCarla Collodija, na primjer, poinje ovim odlomkom:

Bio neko neki kralj! rei e odmah moji mali itaoci.Ne, djeco, pogrijeili ste. Bio neko komad drva.20

To je vrlo sloen poetak. Isprva Collodi kao da daje doznanja da poinje bajka. im se njegovi itatelji uvjere da je

19 Umberto Eco: I limiti dellinterpretazione (Milano: Bompiani, 1990) [Granicetumaenja, prevela Milana Pileti (Beograd: Paideia, 2001)]; Interpretation and Overinterpretation (Cambridge: Cambridge University Press, 1992).

20 Carlo Collodi: Pinokio: udnovati doivljaji jednog lutka, preveo VjekoslavKaleb (Zagreb: Mladost, 1963), str. 5


13/30

21Ulazak u umu

rije o prii za djecu, djeca stupaju na scenu kao sugovorniciautora i pritom, razmiljajui poput djece koja su navikla na

bajke, grijee u predvianju. Moda pria ipak nije namijenje-na djeci? Ali autor se ponovno obraa djeci kako bi ispravionjihov pogrean zakljuak, te ona stoga mogu nastaviti itatipriu kao da je namijenjena njima, naprosto uvaavajui kakoto nije pria o kralju, nego o lutku. A na kraju nee biti razo-arani. Ali taj je poetak svejedno i mig odraslim itateljima.Nije li mogue da je bajka namijenjena i njima? I zar mig nebi mogao ukazivati na to da bi je trebali itati u drukijemsvjetlu, istodobno se pretvarajui da su djeca kako bi razumjelialegorijska znaenja prie? Takav je poetak bio dostatan danadahne itav niz psihoanalitikih, antropolokih i satirikihitanja Pinokija, koja nisu sva besmislena. Moda je Collodielio igratidouble jeu, na toj se pretpostavci velikim dijelomzasniva fascinacije tom malom velikom knjigom.

Tko odreuje ta pravila igre i ta ogranienja? Drugimrijeima, tko je taj tko konstruira model itatelja? Autor,rei e istog asa moji mali itatelji.

Moemo li, meutim, nakon to smo s toliko muke uvelirazliku izmeu modela itatelja i empirijskoga itatelja, oautoru misliti kao o empirijskoj jedinki koja pie priu i od-luuje koji model itatelja treba da konstruira, iz razloga kojise moda ne mogu priznati te ostaju poznati samo njegovomili njezinom psihonalitiaru? Odmah u vam rei kako meuope nije briga za empirijskog autora pripovjednoga teksta(odnosno, to se toga tie, bilo kojega teksta). Svjestan samda u uvrijediti sve one, kojih je meu mojom publikommoda prilian broj, koji mnogo vremena provode itajuibiograje Jane Austen ili Prousta, Dostojevskog ili Salingera,kao to vrlo dobro znam kako je divno i uzbudljivo zaviritiu privatni ivot stvarnih ljudi koje smo zavoljeli kao bliske


14/30


prijatelje. Spoznaja da je Kant svoje remek-djelo21 napisao uzreloj dobi od pedeset i sedam godina bila mi je u nestrpljivoj

uenjakoj mladosti velikim primjerom i utjehom; isto samtako oduvijek bio strano ljubomoran kad god bih se sjetioda je Raymond Radiguet svoj roman avo u tijelu 22 napisaokad mu je bilo dvadeset godina.

Ali takvo nam znanje ne pomae da odluimo je li Kant biou pravu kad je broj kategorija poveao s deset na dvanaest, nitije li avo u tijelu remek-djelo (bilo bi to i da ga je Radiguetnapisao kad mu je bilo pedeset i sedam godina). Moguihermafroditizam Mona Lise je zanimljiv predmet estetskerasprave, dok su seksualne navade Leonarda da Vincija, tose mog itanja te slike tie, obian tra.

U sljedeim u se predavanjima esto baviti jednom odnajveih knjiga ikad napisanih,Sylvie Grarda de Nervala.

Proitao sam je kad mi je bilo dvadeset godina i do danasje nisam prestao itati.23 Kad sam bio mlad, napisao sam onjoj vrlo slab tekst,24 a 1976. sam na Sveuilitu u Bolognipoeo drati seminare o njoj, to je urodilo trima doktorskimdisertacijama, te 1982. posebnim brojem asopisaVS.25 NaSveuilitu Columbia sam 1986. predavao diplomski kole-gij posveenSylvie, iz ega su proizili neki vrlo zanimljivi

seminarski radovi. Sada poznajem svaki zarez i svaki tajnimehanizam te novele. To me je iskustvo ponovnog itanja

21 Misli se, dakako, na Kritiku istog uma, preveo Viktor D. Sonnenfeld, redigi-rao Vladimir Filipovi (Zagreb: NZMH, 1984).Op. prev.

22 Raymond Radiguet: avo u tijelu, preveo Branimir Donat (Zagreb: Naprijed,1985).

23 Nakon ove knjige, Eco e objaviti vlastiti analizom popraeni prijevodSylvie (Torino: Einaudi, 1999), a Nervalovom e se pripovijetkom ponovno baviti utekstu Le brume del Valois, uSulla letteratura (Milano: Bompiani, 2002),str. 35-69.Op. prev.

24 Umberto Eco: Il tempo diSylvie, Poesia e critica 2 (1962): 51-65.25 Sur Sylvie, VS 31/32 (1982), ed. Patrizia Violi.


15/30

23Ulazak u umu

teksta tokom etrdeset godina nauilo kako su blesavi ljudikoji tvrde kako minuciozna analiza i pomno itanje ubijaju

magiju teksta. Premda tako dobro poznajem njezinu anatomiju moda upravo zato to je tako dobro poznajem kad goduzmemSylvie u ruke, iznova se zaljubim, kao da je itamprvi put.

Evo poetkaSylvie, te mogueg prijevoda:

Je sortais dun thtre o tous les soirs je paraissais aux avant-scnes en grande tenue de soupirant26

Izlazio sam iz kazalita, u kojem sam se svake veeripojavljivao u prvim redovima u ruhu eznutljiva lju-bavnika.

U engleskom jeziku ne postoji imperfekt,27 pa prevoditeljuna raspolaganju stoje razne mogunosti prijevoda francuskogimperfekta. Imperfekt je vrlo zanimljivo vrijeme jer je isto-dobno trajno i iterativno. Trajanje nam daje do znanja da seneto dogaalo u nekom neodreenom prolom vremenu, none i kada je to zbivanje poelo, odnosno zavrilo. Iterativnostnas upuuje na zakljuak da se radnja ponavljala mnogo puta.No, nikad ne znamo pouzdano je li posrijedi iterativnostili trajanje, ili pak i jedno i drugo. Na poetkuSylvie, naprimjer, prvi imperfekt, sortais , iskazuje trajanje, jer je izlazak

26 Grard de Nerval:Sylvie. Souvenirs du Valois, u Les Filles du feu / Les Chimres,ed. Jacques Bony (Paris: Flammarion, 1994), str. 172. Izvorno objavljeno u Le Revue des deux mondes, 15. srpnja 1853, a zatim u izmijenjenom obliku u Les lles du feu (Paris: Giraud, 1854). [Usp.Silvija, preveo Boidar Markovi, uNerval:Odabrana dela (Beograd: Nolit, 1956), str. 101.]

27 U hrvatskom imperfekt, dakako, postoji, no budui da je izrazito stilski obilje-

en, obiava ga se u prijevodu zamijeniti perfektom, kao u gornjem primjeru.Eco zadrava istu razradu i u talijanskoj verziji knjige, premda u talijanskomimperfekt funkcionira kao i u francuskom. Usp.Sei passegiate nei boschi narra-tivi: Harvard University, Norton Lectures 1992-1993 (Milano: Bompiani,1994), str. 15-16.Op. prev.


16/30


iz kazalita radnja koja iziskuje odreeno vrijeme. Ali drugiimperfekt, paraissais, istodobno iskazuje trajanje i ponavljanje.

Iz teksta je jasno da je lik svake veeri odlazio u kazalite,ali upotreba imperfekta bi na to upuivala i bez dodatnogpojanjenja. Temporalna dvosmislenost ini ovo glagolskovrijeme najpogodnijim za prepriavanje snova i nonih mora. A rabi se i u bajkama. Bilo jednom se na talijanskom kaeCera una volta una volta se moe prevesti kao jednom, aliupotreba imperfekta daje naslutiti kako je vrijeme o kojem

je rije neodreeno, moda cikliko, to se na engleskomizraava supon a time.Iterativno znaenje francuskog paraissais u prijevodu je

izraeno sintagmom svake veeri, a moglo bi se postii i upo-trebom konstrukcije poputobiavao sam. To nije trivijalnopitanje, jer uitak itanjaSylvie uvelike proizlazi iz dobrosraunate naizmjenine upotrebe imperfekt i aorist, priemu zbivanja ispripovijedana imperfektom zadobijaju snovituatmosferu, kao da ih promatramo kroz poluzatvorene kapke.Nervalov model itatelja nije bio anglofon, jer je engleskijezik bio odve precizan za njegovu svrhu.

Vratit u se Nervalovoj upotrebi imperfekta u svom idu-em predavanju, no ubrzo emo se uvjeriti kako je to vrijemevano za nau raspravu o autoru i njegovom ili njezinom glasu.Pogledajmo sada Je kojim pripovijest poinje. Knjige pisaneu prvom licu mogu naivne itatelje navesti da pomisle kakose ja u tekstu odnosi na autora. To je oigledno pogreanzakljuak. Zamjenica se odnosi na pripovjedaa, na glas kojipripovijeda, a da pripovjedni glas nije nuno glas autoranenadmano je demonstrirao P.G. Wodehouse napisavi uprvom licu memoare izvjesnog psa.

U Sylvie se susreemo s tri entiteta. Prvi je gospodin kojije roen 1808. i umro (od vlastite ruke) 1855., a koji seuope nije zvao Grard de Nerval, nego Grard Labrunie.


17/30

25Ulazak u umu

S turistikim vodiem u ruci, mnogi posjetitelji Pariza i daljetrae uliicu Vieille Lanterne u kojoj se objesio. Neki od njih

nikada nisu shvatili ljepotuSylvie.Drugi je entitet ovjek koji u pripovijetci govori ja. Tajlik nije Grard Labrunie. Sve to znamo o njemu jest to danam on pripovijeda priu i da na kraju prie ne poinjasamoubojstvo, nego melankolino razmilja: Opsjene padajujedna za drugom, poput ljuski kakvog voa, a to je voeiskustvo.28

Moji studenti i ja nazvali smo ga Je-rard , no budui da jeta igra rijeima mogua samo u francuskom, nazvat emo gapripovjedaem. Pripovjeda nije gospodin Labrunie iz istograzloga iz kojeg osoba koja zapoinjeGulliverova putovanja 29 pripovijedajui kako je bio trei od pet sinova, kako je njegovotac imao malo imanje u Nottinghamshireu, te kako ga je, kadmu je bilo etrnaest, poslao u Emanuel College, na SveuiliteCambridge, nije Jonathan Swift, koji je pohaao TrinityCollege u Dublinu. Od modela itatelja se trai da ga dirnuizgubljene iluzije pripovjedaa, a ne gospodina Labruniea.

Napokon, imamo i trei entitet, kojega je obino tekoidenticirati i kojega nazivam modelom autora, radi sime-trije s modelom itatelja. Labrunie je mogao biti plagijator

a Sylvie je mogao napisati djed Fernanda Pessoe, ali modelautoraSylvie svejedno bi bio anonimni glas koji zapoinjepripovijedanje govorei Je sortais dun thtre , a zavravaga rijeima sme Sylvie Pauvre Adrienne! elle est morte auconvent de Saint-S, vers 1832 . Nita drugo ne znamo onjemu, odnosno znamo samo ono to taj glas govori izmeu

28 Grard de Nerval:Sylvie. Souvenirs du Valois, u Les Filles du feu / Les Chimres,ed. Jacques Bony (Paris: Flammarion, 1994), str. 206. [Usp.Silvija, preveoBoidar Markovi, u Nerval:Odabrana dela (Beograd: Nolit, 1956), str. 137]

29 Jonathan Swift:Gulliverovi putevi k raznim dalekim narodima na svijetu, pre-veo Iso Velikanovi (Zagreb: Humoristina knjinica, 1925).


18/30


prvog i etrnaestog poglavlja pripovijesti, a tom je zavrnompoglavlju naslov Dernier feuillet , posljednji listi: nakon toga

preostaje samo uma pripovijesti, a na nama je da u nju uemoi da njome proemo. Nakon to smo jednom prihvatili topravilo igre, moemo se odvaiti da tom glasu damo ime,nom de plume. S vaim doputenjem, mislim da sam naaovrlo lijepo rjeenje: Nerval. Nerval nije niti Labrunie, nitipripovjeda. Nerval nijeon, kao to George Eliot nijeona (samo je Mary Ann Evans bilaona). Nerval bi na njemakombio Es, a na engleskom It (na talijanskom bismo mu, na alost,iz gramatikih razloga morali odrediti rod).

Mogli bismo rei da e To koje na poetku pripovijestijo nije oito, ili se javlja tek u slabanim tragovima nakraju itanja biti poistovjeeno s onime to sve estetske teorijenazivaju stilom. Naravno, nakon itanja model autoramoe biti prepoznat kao stil, a taj e stil biti tako nepogre-ivo prepoznatljiv da emo zakljuiti kako je to isti glas kojizapoinje pripovijest Aurlia rijeima Le rve est une secondevie,30 San je drugi ivot.

No, pojam stil istodobno kazuje previe i premalo.Navodi nas da pomislimo kako model autora, da citiramoStephena Dedalusa, usamljen u svom savrenstvu, poputBoga stvaranja, ostaje unutar ili iza ili onkraj ili iznad djelasvojih ruku, nevidljiv, proien do nepostojanja, indiferentan,podrezujui si nokte31. Model autora je, naprotiv, glas tonam se obraa s njenou (ili svisoka, ili pak prijetvorno), kojinas eli uza se. Taj se glas javlja kao pripovjedna strategija, kao

30 Grard de Nerval: Aurlia, u Aurlia et autres textes autobiographiques, ed. Ja-cques Bony (Paris: Flammarion, 1990), str. 251. [Usp. Aurelija, preveo BoidarMarkovi, u Nerval:Odabrana dela (Beograd: Nolit, 1956), str. 31]

31 James Joyce: A Portrait of the Artist as a Young Man (Harmondsworth: Pen-guin, 1992), str. 233. [Usp. Portret umjetnika u mladosti, preveo Leo Dri(Zagreb: Alfa, 1999), str. 213]


19/30

27Ulazak u umu

sklop uputa to ih dobivamo jednu po jednu i koje moramoslijediti kad se odluimo ponaati kao model itatelja.

U irokom rasponu djel posveenih teoriji pripovijeda-nja, estetici recepcije i itatelju usmjerenoj kritici, postojerazliiti likovi poznati kao idealni itatelji, implicitni itatelji,virtualni itatelji, metaitatelji, i tako dalje a svakome odnjih odgovara idealni ili implicitni ili virtualni autor.32 Tipojmovi nisu uvijek istoznani. Moj je model itatelja, na

primjer, vrlo slian implicitnom itatelju Wolfganga Isera.Meutim, za Isera je itatelj taj koji postie da tekst otkrijepotencijalnu viestrukost svojih sveza. Te su sveze proizvodrada itateljevog uma na sirovom materijalu teksta, ali onenisu sm tekst jer se on sastoji samo od reenica, iskaza, po-dataka, itd. [] Ta se meuigra oigledno ne zbiva u samom

tekstu, nego moe nastati iskljuivo kroz proces itanja. []32 Svoje uvide u vezi s ovom problematikom dugujem sljedeim djelima, nave-

denim kronolokim redom: Wayne Booth:The Rhetoric of Fiction (Chicago:University of Chicago Press, 1961) [ Retorika proze (Beograd: Nolit, 1976)];Roland Barthes: Introduction lanalyse structurale des rcits,Commu-nications 8 (1966) [Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova, uVladimir Biti (ur.):Suvremena teorija pripovijedanja (Zagreb: Globus, 1992)];Tzvetan Todorov: Les catgories du rcit littraire,Communications 8(1966); E.D. Hirsch:Validity in Interpretation (New Haven: Yale UniversityPress, 1967) [ Naela tumaenja (Beograd: Nolit, 1983)]; Michel Foucault:Quest-ce-quun auteur? Bulletin de la Socit Franaise de Philosophie 63(1969) [to je autor? Knjievna kritika 5 (1983)]; Michael Riffaterre: Essaisde stylistique structurale(Paris: Flammarion, 1971); Grard Genette: Figures III (Paris: Seuil, 1972) [ Figure (Beograd: Vuk Karadi, 1985)]; Wolfgang Iser:The Implied Reader (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1974) [Ulo-ga itatelja u FieldingovomTomu Jonesu, u Miroslav Beker (ur.):Suvremeneknjievne teorije (Zagreb: SNL, 1986)]; Maria Corti: Principi della communi-cazione letteraria (Milano: Bompiani, 1976); Michael Riffaterre:The Semiotics

of Poetry (Bloomington: Indiana University Press, 1978); Seymour Chatman:Story and Discourse (Ithaca: Cornell University Press, 1978); Charles Fillmore: Lettori ideali e lettori reali (Parma: Zara, 1984); Paola Pugliatti: Lo sguardonel racconto (Bologna: Zanichelli, 1985); Robert Scholes: Protocols of Reading (New Haven: Yale University Press, 1989).


20/30


Taj proces formulira neto to je u tekstu neformulirano, noto svejedno predstavlja namjeru teksta.33

Takav je proces vie nalik onome to sam ga izloio usvojoj studijiOpera aperta .34 Model itatelja to sam ga kasnijepredloio je, naprotiv, sklop tekstualnih uputa izloenih ulinearnoj manifestaciji teksta upravo kao skup reenica ilidrugih signala. Kao to je primijetila Paola Pugliatti,

u Iserovoj se fenomenolokoj perspektivi itatelju dodje-ljuje privilegija za koju se smatralo da pripada tekstu: nai-me, ustanovljavanje toke gledanja, a time i utvrivanjeznaenja teksta. Ecov model itatelja (1979.) nije samonetko tko surauje i djeluje zajedno s tekstom; on/ona jemnogo vie a istodobno i mnogo manje jer se raa stekstom, on/ona je tkivo njegove interpretativne strate-gije. Kompetencija modela itatelja je odreena vrstom

genetikog upisa to im ga je prenio tekst [] Stvorenizajedno s tekstom i zatoeni u njemu imaju upravoonoliko slobode koliko im je tekst voljan dopustiti.35

Istina, u knjiziThe Act of Reading , Iser tvrdi kako je konceptimplicitnog itatelja stoga tekstualna struktura koja predviaprisutnost primatelja, ali dodaje, bez da ga odreuje. Za

Isera, uloga itatelja nije identina s ktivnim itateljemopisanim u tekstu. Potonji je tek jedan aspekt itateljeveuloge.36

33 Wolfgang Iser:The Implied Reader(Baltimore: Johns Hopkins UniversityPress, 1974), str. 278-287.

34 Umberto Eco:Opera aperta: forma e indeterminazione nelle poetiche contem- poranee (Milano: Bompiani, 1962). [Otvoreno djelo, preveo Nika Milievi,Sarajevo: Veselin Maslea, 1965.]

35 Paola Pugliatti: Readers Stories Revisited: An Introduction, u Il lettore:modelli, processi, ed effetti dellinterpretazione, VS 52-53 (1989), str. 5-6.

36 Wolfgang Iser:The Act of Reading (Baltimore: Johns Hopkins University Press,1976), str. 34-36.


21/30

29Ulazak u umu

Premda uzimam u obzir i sve druge aspekte to ih je Isertako maestralno analizirao, u svojim u se predavanjima

uglavnom usredotoiti na tog ktivnog itatelja opisa-nog u tekstu, polazei od pretpostavke da je glavni zadataktumaenja dokuiti narav toga itatelja, usprkos njegovojfantomskoj pojavi. Ako hoete, moete rei da sam veiNijemac nego Iser, da je moj pristup apstraktniji, ili kakobi rekli ne-kontinentalni lozo spekulativniji.

U tom bih smislu govorio o modelu itatelja ne samo u

onim tekstovima koji su otvoreni mnogim gleditima, nego iu onima to predviaju iznimno poslunog itatelja. Drugimrijeima, postoji model itatelja ne samo za Finnegans Wake nego i za eljezniki red vonje, a tekstovi oekuju razliitevidove suradnje od svakoga od njih. Oigledno je da nas vieuzbuuju Joyceove upute za idealnog itatelja koji pati odidealne nesanice37, ali trebali bismo obratiti panju i na skup

uputa za itanje to nam ih prua vozni red.Nadalje, moj model autora nije nuno slavan glas, nitikakva sublimna strategija: model autora djeluje i otkrivase ak i u najjeftinijem pornografskom romanu, kako binam rekao da opisi koje itamo slue tome da potaknu naumatu i zike reakcije. Kao primjer modela autora koji sebesramno otkriva itateljima ve od prve stranice, nareujuiim kako bi se trebali osjeati ak i ako knjiga ne uspije izrazitiodgovarajue emocije, uzmimo poetak romana Pitolj mi jebrz Mickeyja Spillanea:

Dok kod kue sjedite udobno zavaljeni u fotelju poredkamina, pomislite li ikada na ono to se zbiva vani? Vje-rojatno ne. Odaberete knjigu i itate o ovome i onome,uzbuuju vas ljudi i dogaaji koje se nikad nisu zbiliZabavno, ne? To su i stari Rimljani radili, sladili su

37 James Joyce: Finnegans Wake (London: Faber and Faber, 1939), str. 120.Op. prev.


22/30


si ivot djelima, dok su sjedei u Koloseju gledali kakodivlje zvijeri trgaju ljude na komade i uivali u pogleduna krv i grozote O, sjajno je promatrati, o tome nemasumnje. ivot kroz kljuanicu Ali zapamtite: vani seneto doista dogaa. Nema vie Koloseja, ali grad je jovei kotao i u njega stane jo vie ljudi. Ne prijete otrepande divljih zvijeri, ali ovjek zna biti jednako otar idvaput podliji. Morate biti brzi, morate biti sposobni, ilipostajete jedan od onih koje su prodrli Morate bitibrzi. I sposobni. Ili ste mrtvi.38

Ovdje je model autora eksplicitno prisutan i, kako sam rekao,besraman. Ima i drukijih primjera, u kojima su, jo bezonije,ali istodobno i suptilnije, model autora, empirijski autor,pripovjeda i neka jo tee uhvatljiva bia, predstavljeni upripovjednom tekstu s izriitom namjerom zbunjivanja i-tatelja. Vratimo se Poeovom Arthuru Gordonu Pymu. Dvanastavka tih pustolovina objavljena su 1837. u listuSouthern Literary Messanger , u vie-manje istom obliku u kojem ih idanas itamo. Tekst je zapoinjao ovako: Ime mi je ArthurGordon Pym, predstavljajui, dakle, pripovjedaa u prvomlicu, ali uz taj je tekst stajalo ime Poea kao empirijskog autora(vidi ilustraciju br. 1). Godine 1838. itava je pria objavljenakao knjiga, no bez imena autora na naslovnoj stranici. Umjestotoga, u predgovoru, koji je bio potpisan s A.G. Pym, tesu pustolovine predstavljene kao injenine, a itateljstvu jedano na znanje kako je u listuSouthern Literary Messanger lancima bilo pridodano ime g. Poea stoga to, kako ionakonitko ne bi povjerovao u priu, nije nita smetalo da ju seodjene u ruho kcije39.

38 Mickey Spillane: My Gun Is Quick (New York: Dutton, 1950), str. 5.



23/30

31Ulazak u umu

POE

MODEL AUTORA

Ime mi jeA.G. Pym.

(PRIA)

PYMkao ktivni lik i pripovjeda

empirijskiautor

Ime mi jeA.G. Pym.

(PRIA)

Pymov paratekst: Ovaj je tekst moj, ag. Poe ga je samo biopotpisao.

PYMkao empirijskiautor

PYM kao pripovjeda i stvarna osoba

Ilustracija 1

Ilustracija 2


24/30


Imamo, znai, izvjesnog g. Pyma, navodno empirijskogautora, koji je ujedno i pripovjeda istinite pripovijesti, i koji

je, tovie, napisao i predgovor koji nije dio pripovjednogteksta nego spada u paratekst .40 G. Poe se povlai u pozadinu,postaje nekom vrstom lika iz parateksta (vidi ilustraciju br. 2).Meutim, na kraju prie, upravo u trenutku kad se prekida,dodana je biljeka koja objanjava kako su zavrna poglavljaizgubljena uslijed nedavne iznenadne smrti g. Pyma, smrtis kojom je javnost nesumnjivo dobro upoznata kroz dnevni

tisak41

. Ta se biljeka, ispod koje nema potpisa (a koju sasvimsigurno nije napisao g. Pym, o ijoj smrti govori), ne moepripisati g. Poeu, jer u njoj pie kako je g. Poe bio prvim ured-nikom teksta, te ga se ak optuuje da nije znao protumaitikriptografske simbole to ih je Pym umetnuo u svoj tekst.itatelj je sada naveden da povjeruje kako je Pym ktivnilik iji se glas javlja ne samo u svojstvu pripovjedaa, nego i

na poetku predgovora, koji time postaje dijelom prie, a neparateksta. Tekst je nesumnjivo proizvod treeg, anonimnog,empirijskog autora autora biljeke (pravog parateksta), ukojem govori o Poeu na isti nain na koji o njemu govori Pymu svom lanom paratekstu; itatelj se sad s pravom pita je lig. Poe stvarna osoba ili lik u dvjema razliitim priama, onojkoju iznosi Pymov lani paratekst i onoj koju iznosi pravi,ali prijetvorni paratekst g. X-a (vidi ilustraciju br. 3). Da bistvar bila jo zagonetnija, taj tajanstveni g. Pym svoju priuzapoinje rijeima Ime mi je Arthur Gordon Pym incipit

40 Prema studijiSeuils (Paris: Seuil, 1987) Grarda Genettea, paratekst se sastojiod itavog niza poruka kojima je tekst popraen u svrhu raznoraznih pojanje-nja poruka kao to su reklame, omot, naslov, podnaslov, meunaslovi, uvod,prikazi, itd.



25/30

33Ulazak u umu

koji ne samo da anticipira Melvilleov Zovite me Ismael42 (to nije osobito vano), nego, ini se, i parodira tekst u kojem

je Poe, prije no to je napisao Pyma, bio parodirao izvjesnogMorrisa Mattsona, koji je jedan od svojih romana zapoeoovako: Ime mi je Paul Ulric.43

itatelji bi opravdano mogli posumnjati kako je empirijskiautor Poe, koji je izmislio ktivnu stvarnu osobu, g. X-a, kojigovori o lanoj stvarnoj osobi, g. Pymu, koji je pak pripo-vjeda kcionalne pripovijesti. Nezgodno je samo to to tektivne osobe govore o stvarnom g. Poeu kao da je stanovniknjihovog ktivnog univerzuma (vidi ilustraciju br. 4).

Tko je model autora u ovoj tekstualnoj zbrci? Tkogod daje, to je glas, ili strategija, koja brka razliite pretpostavljeneemprijske autore, na takav nain da model itatelja nikakone moe doskoiti tom katoptrikom triku.

Vratimo se ponovnom itanjuSylvie. Time to rabi im-perfekt na poetku, glas to smo ga odluili zvati Nervalupozorava nas da se pripremimo na sluanje prisjeanja.Nakon etiri stranice, glas se odmah prebacuje iz imperfektau aorist i prepriava no provedenu u klubu nakon kazalita.Razumjeti nam je kako i ovdje takoer sluamo pripovje-daeva prisjeanja, no da se sada prisjea tono odreenogtrenutka. To je trenutak u kojem, pripovijedajui prijateljuo glumici u koju je bio zaljubljen ve neko vrijeme, a dajoj nikada nije priao, shvaa kako ne voli enu, nego sliku(Tek sliku slijedim, nita vie44). Meutim, u zbilji precizno

42 Moby Dick ili Bijeli kit, preveli Zlatko Gorjan i Josip Tabak (Zagreb SN Liber,1978), str. 21.

43 Harold Beaver, komentar u E.A. Poe:The Narrative of Arthur Gordon Pym (Harmondsworth: Penguin, 1975), str. 250.

44 Grard de Nerval:Sylvie. Souvenirs du Valois, u Les Filles du feu / Les Chimres,ed. Jacques Bony (Paris: Flammarion, 1994), str. 175. [Usp.Silvija, preveoBoidar Markovi, u Nerval:Odabrana dela (Beograd: Nolit, 1956), str. 106]


26/30


Paratekst g. X-a: Autor ovog teksta je g. Pym, koji je nedavno umro. Poe je priredio

netono prvo izdanje.Pymov lani paratekst: Ovaj je tekst moj,

a g. Poe ga je samobio potpisao.

Ime mi jeA.G. Pym.

(PRIA)

G. Xempirijski autor

PYM kaoktivni lik

Pym kaopripovjeda

Poeov paratekst: Parodija teksta Ime mi je Paul Ulric.

MODEL AUTORALani paratekst g. X-a (zavrna napomena)

Pymov lani paratekst(predgovor): Bio jednomE. A. Poe

Ime mi je A. G.Pym.

Pym kao pripovjeda

POEempirijskiautor

G. Xktivnastvarna

osoba

Pym kao ktivna stvarna osobakoju je izmislio g. X

Ilustracija 3

Ilustracija 4


27/30

35Ulazak u umu

odreenoj prolim vremenom, pripovjeda ita u novinamakako se, u zbilji, te iste veeri u Loisyju, mjestu gdje je proveo

djetinjstvo, odrava tradicionalna sveanost strijelaca, na kojojje i on obiavao sudjelovati kao djeak, kad je bio zaljubljenu lijepu Sylvie.

U drugom se poglavlju pria vraa u imperfekt. Pripovjedaprovodi nekoliko sati u polusnu u kojem se prisjea slinesveanosti, po svemu sudei iz svojih djeakih dana. Sjease njene Sylvie, koja ga je voljela, i lijepe, ohole Adrienne,koja je te veeri pjevala na livadi; djelovala je poput kakveudesne pojave, a zatim zauvijek nestala iza samostanskihzidina. Izmeu sna i jave, pripovjeda se pita nije li jo uvijekbeznadno zaljubljen u istu sliku to jest, nisu li, na nekineobjanjiv nain, Adrienne i glumica ista ena.

U treem poglavlju pripovjeda, obuzet iznenadnom

eljom da se vrati na poprite svojih djeakih uspomena,izrauna da bi mogao stii onamo prije zore, izlazi, uzimakoiju, te za vrijeme vonje, raspoznavajui ceste, brda i selasvoga djetinjstva, zapoinje novo prisjeanje ovaj put narazdoblje koje prethodi putovanju tek oko tri godine. No,itatelju je taj novi tok uspomena predstavljen reenicom kojaje, proitamo li je paljivo, doista zapanjujua:

Pendant que la voiture monte les ctes, recomposons les souvenirs du temps o jy venais si souvent.45

Dok se koija uspinje kosinom, prizovimo uspomene navrijeme kad sam tako esto dolazio ovamo.

Tko to izgovara (ili ispisuje) ovu reenicu, pozivajui nas da

mu se pridruimo? Pripovjeda? Ali pripovjeda bi, opisujuivonju koijom koja prethodi trenutka u kojem pripovijeda

45 Ibid . , str. 180. [Usp.Silvija, str. 111]


28/30


nekoliko godina, morao rei neto poput Dok se koijauspinjala kosinom, prizivao sam [ili poeo sam prizivati ili

rekoh sebi: prizovimo] uspomene na dane kad sam takoesto dolazio ovamo. Tko je ili prije, tko su to mikoji zajedno prizivaju uspomene, pripremajui se tako za jojedno putovanje u prolost? Tko su mi koji to moraju uinitisada, dok se koija uspinje (koija se kree istodobno dokmi itamo), a ne onda, dok se koija uspinjala, u trenutkudok nam pripovjeda govori da je prizivao uspomene? To

nije glas pripovjedaa; to je Nervalov glas, to govori modelautora, koji na trenutak govori u prvom licu u pripovijetci,kazujui nama, modelu itatelja: Dok se pripovjeda uspinjekosinom u koiji, obnovimo (skupa s njim, naravno, ali vi ija, takoer) uspomene na vrijeme kad je tako esto dolaziona ta mjesta (vidi ilustraciju br. 5).

Labrunie Model autora kao tekstualna strategija: NERVAL(Opsjene padaju poput ljuski kakvog voa)

PRIPOVJEDA (Opsjene padaju)

LIKOVI

Bilo jeto 1832

prije mnogogodina

M

O D E L

I T A T E L J A

1853?prije 1853

Izlazio sam iz kazalita, u kojem sam se

1853 Oblikovanje modela itatelja: Prizovimo uspomene

Ilustracija 5


29/30

37Ulazak u umu

To nije monolog, ve dio dijaloga koji ima tri sudionika:Nervala, koji se kriomice uvlai u diskurs pripovjedaa; nas,

koji smo jednako kriomice pozvani da sudjelujemo, a mislilismo da moemo promatrati zbivanja izdaleka (nas, koji smobili uvjereni da nismo ni izali iz kazalita); i pripovjedaa,koji nije iskljuen, jer je on taj koji je tako esto dolazio nata mjesta: Jy venais si souvent.

Valja takoer naglasti da bi se mnogo stranica moglo

posvetiti tom jy. Znai li to ondje, ondje gdje je pripovje-da bio te veeri? Ili znai ovdje, ovdje kamo nas Nervalnenadano dovodi?

Na ovom se mjestu, u toj prii u kojoj su vrijeme i mjestotako nerazmrsivo isprepleteni, ak i glasovi brkaju. No, ta jezbrka tako divno orkestrirana da se uope ne primjeuje ili

gotovo uope, s obzirom na to da smo je mi primijetili. Nijeto uope zbrka, nego upravo trenutak u kojem se jasno vidi to je epifanija pripovijedanja, u kojoj se zajedno ukazuju trilika narativnog trojstva: model autora, pripovjeda i itatelj.Moraju se ukazati zajedno stoga to su model autora i modelitatelja entiteti koji se uzajamno deniraju, i to jedino utoku i po zavretku itanja. Drim da to vrijedi ne samo zapripovjedne tekstove, nego za tekstove bilo koje vrste.

U svojim Filozojskim istraivanjima (66), Wittgensteinpie:

Razmotri npr. jednom procese koje nazivamo igrama.Mislim na igre na ploi, igre kartama, igre loptom, bori-

lake igre, itd. to je svima njima zajedniko? Nemojrei: Moraim neto biti zajedniko jer se inae ne bizvale igrama nego pogledaj je li svima njima netozajedniko. Jer kad ih pogleda, nee, dodue, vidjeti


30/30


neto to bi bilo zajedniko svima, ali vidjet e slinosti,srodnosti, i to itav niz.46

Line zamjenice u ovom odlomku ne odnose se na empirijskuosobu po imenu Ludwig, niti na empirijskog itatelja; one suiskljuivo tekstualna strategija koja iskazu daje oblik izravnogobraanja, poput poetka dijaloga. Intervencija subjekta kojigovori zbiva se istodobno s oblikovanjem modela itate-lja koji zna kako nastaviti igru ispitivanja prirode igara; a

intelektualni je prol toga itatelja (ukljuujui i nagon zasudjelovanjem u toj igri igranja igara) odreen iskljuivovrstom interpretativnih postupaka to ih njemu ili njoj nalaetaj glas: gledati, razmotriti, uviati, nalaziti, uoavati odnosei slinosti.

I autor je jednako tako samo tekstualna strategija koja jesposobna uspostaviti semantike korelacije i koja trai da ju

se oponaa: kad taj glas kae mislim, on nas poziva da sesloimo, da rije igra prihvatimo u znaenju koje obuhvaaigre na ploi, igre kartama, i tako dalje. Ali taj glas ne denirarije igra on odnas trai da je deniramo, ili da uvidimoda se ona moe na zadovoljavajui nain odrediti jedinopomou obiteljskih slinosti. U ovom tekstu, Wittgensteinnije doli lozojski stil, a njegov model itatelja ine samo

volja i sposobnost prihvaanja tog stila, koji je uope i mogusamo uz takvu suradnju.Tako i ja, glas bez tijela, bez spola (i bez povijesti, osim

one koja je zapoela ovim prvim predavanjem, a zavrit eposljednjim), pozivam vas, potovani itatelji, da zaigrate samnom moju igru tokom naih narednih pet susreta.

46 Ludwig Wittgenstein: Filozojska istraivanja, preveo Igor Mikecin (Zagreb:Gl b 1998) 66

umberto eco - ulazak u sumu

Documents