svjetlo riječi [broj 348, mart 2012.]

VJERAVJERADRUŠTVODRUŠTVOKULTURAKULTURA

Godina XXX. � Broj 348 � Sarajevo, ožujak 2012. � Cijena 3,5 KM (15 HRK) www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 1 1.3.2012 18:38:56

Obavijest čitateljima u Hrvatskoj

Kako smo već ranije objavljivali, predstavništvo Svjetla riječi u Zagrebu je prestalo s radom. Naša izdanja sada možete potražiti u Knjižari sv. Antuna u Zagrebu (Kaptol 6) ili naručiti na tel. 01/4828 823.

Pretplatu za Svjetlo riječi iz Hrvatske možete izvršiti na sljedeći račun kod Zagrebačke banke.Franjevački samostan sv. Ilije, Prigornica 2, 10090 Zagreb-Susedgrad

Račun: 2360000-1500028007

Molimo Vas da u rubriku Model upišete 00 a u rubriku Poziv na broj svoj ID broj radi točnijeg registriranja uplata budući da iz banke dobivamo nepotpune podatke. Hvala za razumijevanje!

��

BiH – 71000 SarajevoZagrebačka 18

tel: + 387 (0)33 726-200fax: + 387 (0)33 812-247

[email protected]

www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 2 1.3.2012 18:39:07

vlasnikFranjevačka provincija

Bosna Srebrena

nakladnikFMC Svjetlo riječi d.o.o.

ravnateljMiljenko Petričević

[email protected]

glavni urednikIvan Šarčević

[email protected]

zamjenik glavnog urednikaDrago Bojić

[email protected]

uredničko vijećeDrago Bojić

Boris DivkovićLadislav Z. Fišić

Miljenko PetričevićDarko RubčićIvan Šarčević

adresa uredništvaZagrebačka 18, BiH71000 SARAJEVO

tel: + 387 (0)33 72 62 00fax: + 387 (0)33 81 22 47

[email protected]@svjetlorijeci.ba

[email protected]://www.svjetlorijeci.ba

godišnja pretplataBiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn

Švicarska 80 CHFZapadna Europa 40 €Prekooceanske zemlje

80 USD/120 AUD

bankovni računi – KM: Raiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo 1610000035150095

UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

devizeRaiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo502012000-36371

IBAN: BA391611000001251358

SWIFT: RZBABA2SUniCredit Bank d.d. BiH

25021420101IBAN:

BA393386904812029659SWIFT: UNCRBA22

račun u njemačkojSparkasse Ulm, Kontonummer

891343 BLZ 63050000(Svjetlo riječi) Deutschland

račun u švicarskojCredit Suisse

CS Wädenswil - 459061-10Kontonummer PM

Wädenswil 80-500-4

grafičko oblikovanjeBranko R. Ilić

tisakRadin print culture

Sveta Nedelja

List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu

obrazovanja, nauke iinformiranja Kantona Sara-

jevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine

ISSN 1512-6986

IZ SADRŽAJA

RIJEČ ČITATELJIMA

Kath

bild

Isus nije nastradao zbog čudesa. Da je samo ozdravljao bolesne, liječio opsjednute, hranio gladne, mogao je proživjeti mnogo duže. Nijed-noj vlasti, ni religijskoj ni političkoj, čudesa re-dovito ne smetaju. Na čudesima i jedna i druga nastoje profi tirati. Religijska na čudesima zara-đuje, političkoj čudesa smanjuju socijalne pro-bleme. Da je Isus bio tek čudotvorac, ne samo da ga ne bi raspeli, nego bi ga i najmoćniji tražili i masno mu platili željenu uslugu. Nek’ čini čuda, samo neka ne priča, mislili su kao i svaka vlast.

A Isus je nastradao najviše zbog riječi. Ne zbog onih, a veoma ih je mnogo – utješnih, nego kako su rekli poglavari, kako su rekli oni uskvasani farizejskim i Herodovim kvascem, zbog njegovih “tvrdih riječi” koje se nisu mogle slušati. Pa zar mu toliko puta nisu rekli: Tvrd je to govor, tko to može slušati. Isus nije govorio ne-razumljivo, naprotiv, jednostavno i jasno. Nije govorio ni odoka, ni paušalno, nije ni tračao. Nije govorio poluistine, ni u tajnosti, ni tako da bi druge poticao da umjesto njega javno kažu ono što on govori. Njegova riječ nije, kako se

to u Crk vi često hoće, unosila lažni mir, nego je poput “dvosjekla mača” izazivala obraćenje i od-luku. Isus nije govorio ni s jedne visoke pozicije, iza njega nije stajala nijedna zemaljska instituci-ja, teološka škola, vlast ili sila.

Dakle, Isusa su čuli i slušali, ali je to za moć-ne i strašljive bilo nepodnošljivo. I jedni i drugi su ga osudili. I nije se, i kad je o Bogu govorio, služio ikakvim tajnim znanjima, ni magičnim riječima. I o ljudima kad bi pričao, nije to činio po zakucima mračnih ureda. Rekao je pobož-nima (farizejima) da su licemjerni, obijeljeni grobovi, svašta im je rekao; pismoznancima da Božju riječ zamjenjuju ljudskim uredbama i običajima. O Herodu je kazao da je lisica, Petra je nazvao sotonom, učenike malovjernima, tr-govcima u Hramu da su od Božje kuće napravi-li špilju razbojničku... I rekao je daleko više, ne-izmjerno više spasenjskih riječi. Ljudima nije ostao dužan informaciju, istinu koju je znao i živio, do smrti.

Urednik

Tema broja 6CRKVA I MEDIJI

Novo doba – novi jezici

Božja djela u Bibliji 12KNJIGA O MUDROSTI I VJERI

Propovjednik i Bog koji šuti

Razgovor 18EDIN ŠARČEVIĆ

Novi ustav za složenu zemlju

U retrovizoru 28Il’ je snijeg il’ su labudovi

Treće oko 34TELENOVELE

“Evanđelje” po sapunicama

Reportaža 36ŠIROKI BRIJEG

Puno sjećanja ...

Hrvatsko katoličanstvo u modernosti 54Crkva u NDH

Razgovor 64IVICA PANDŽIĆ

Na Divkovićevu putu

Tvrde riječi

sr03.indd 3 1.3.2012 18:44:18

Posjetite i naše knjižare u Vitezu i Livnu!

Lucerna lucens? / Dossier “Dobri pastir” Fra Ignacije Gavran

Knjiga ima dvije zasebne i tematski samostalne cjeline. U prvoj cjelini radi se o djelu Lucerna lucens? iz 1978. godine kojeg je autor izdao u samostalnoj nakladi u kojemu je obrađen odnos Vrhbo-sanskog ordinarijata prema bosanskim franjevcima. Druga cjelina Dossier “Dobri pastir” donosi osam rasprava i polemika o bosan-skom udruženju katoličkih svećenika između kojih se ističe do-sad neobjavljeni spis Odnos bosanskih franjevaca i jugoslavenske države iz 1964. kojeg je fra Ignacije napisao na njemačkom jeziku. Predgovore za obje cjeline napisao je aka-demik S. M. Džaja.“Znam da će mnogi dočekati ovu raspravu s čuđenjem i pitanjem: čemu iznositi nutarnje crkvene sporove u javnosti?! Imaju pra-vo što se tako pitaju. O našim sporovima ne bi trebalo ra-spravljati u javnosti. Ali, ovo je pitanje već izneseno na javu i sva usta o njemu govore. U takvoj situ-aciji mislim da je po-štenije i korisnije za opću stvar istupiti otvoreno, s punim imenom, i kaza-ti na pošten način ono što se misli i navesti razlo-ge za svoje mišljenje. Šutnja, prešućivanje i zataškavanje istine hrane korupciju, bilo da se radi o poduzeću, državi ili Crkvi. Ne-časno je jedino govoriti tako da se onaj koga se stvar tiče ne može braniti: tj. iza leđa, pred neupućenim svijetom i ne navodeći dokaze.” (Iz uvoda u Lucernu lucens?)

Osuđeni na naduFra Ljubo Lucić

Riječ je o odabranim tekstovima fratra u kojemu je, kako stoji u predgovoru Ivana Lovrenovića, Bosna Srebrena i sva Bosna ima-la neobična čovjeka i pisca. Fra Ljubo Lucić je pisao mnogo i o raznim temama, a ovdje su skupljeni tekstovi koje je stvarao od 1984. pa sve do pred smrt 1995. godine. Objavljeni su u Svjetlu

riječi, Danima, Stećku, a nešto je tekstova iz njegove ostavšti-ne. Knjiga je tematski podijeljena na tri cjeline: Ja i moj ne-prijatelj; Grci, Turci i Latini te Ubili su Bosnu. Nemoguće je u

čitanju fra Ljubine rečenice ostati ravnodušan i ne biti uvučen u susrete o kojima piše iz blizine i u jednostavnosti. Nemoguće je također Bosnu ne doživjeti kao ljubljenu zemlju unatoč

nevoljama, mržnji i nerazu-mijevanju.

Uzmi svoj križ i slijedi me Riječ je o Putu križa od pet meditacija koje su napisali Bruna Velčić, Anto Kovačić, Josip Jozić, Vjeko Božo Jarak i Ivan Šarčević. Tekstovi su popraćeni reprodukcijama Puta križa poznatih umjetnika Krune Bošnjaka (Vitez), Slavka Šohaja (Gornji Vakuf-Uskoplje), Josipa Marinovića (Bihać), Zdenka Grgića (Visoko), Antuna Babića (Tuzla), Nine Sedlar (Šikara) i Ljube Laha (Žeravac). Ovo je treća knjiga na ovu temu koju objavljuje Svjetlo riječi.

www.svjetlorijeci.banovo!novo!

sr04.indd 4 1.3.2012 18:45:05

ožujak 2012. Svjetlo riječi 5

OSVRTI

Kardinalove propovjedničke

nejasnoće i aluzije koje zbunjuju

U znanstveno-povijesnom preis-pitivanju dosta je toga izneseno i razjašnjeno barem u pogledu

svećeničkog udruženja Dobri Pastir u Bosni i Hercegovini, osnovanog 1951. godine. Ne može se reći isto i o svećenič-kom Ćirilo-Metodskom društvu koje je postojalo u Hrvatskoj, i osnovano nešto kasnije (g. 1953.), koje je imalo znatno manje članova, čiji su stavovi i držanje, pa i prema Crkvi i njezinu vodstvu, bili drugačiji od stavova i držanja koje je zau-zimalo bosansko-hercegovačko udruže-nje Dobri Pastir. Ta činjenica se ipak ne uzima u obzir ni u stručnim raspravama, ni u izljevima “propovjedničkog zanosa”.

Kad se izriče kritički sud i negativan stav prema svećeničkim udruženjima nastalim u komunističkoj Jugoslaviji 50-ih godina prošlog stoljeća, veoma često se naglašava i koji je stav o tome imao zagrebački nadbiskup, blaženi Alojzije Stepinac.

Alojzije Stepinac, imajući pred očima prvenstveno Ćirilo-Metodsko društvo u svojoj nadbiskupiji, bio je odlučan i izri-čit u njegovoj osudi i u odvraćanju sveće-nika da stupe u njega. Manje poznata mu je bila situacija sa svećeničkim udruže-njem Dobri Pastir u Bosni i Hercegovini, i o tom Udruženju se nije izrijekom izjaš-njavao, ali su se njegovi načelni stavovi sigurno ticali i tog Udruženja. Ono što je ipak neosporno, nekorektno je žestoke kritike i snažno Stepinčevo protivljenje Ćirilo-Metodskom društvu u Hrvatskoj protezati općenito na svećenička udru-ženja, a ciljajući poglavito na svećeničko udruženje Dobri Pastir u Bosni i Herce-govini, u kojem su većinu članova činili bosanski franjevci.

Stepinčevo gledanje na Ćirilo-Metod-sko društvo mnogi i te kako rado proji-ciraju na Dobri Pastir. U tom pravcu je išla i propovijed na večernjoj misi u sa-rajevskoj katedrali 10. veljače 2011, kad je o blaženom Alojziju Stepincu kazano: “Borio se za Crkvu Božju i kada je bio u Krašiću u pritvoru. U svojim privatnim pismima spominje upravo teške trenutke iskušenja Crkve kada je stvoreno svećenič-ko udruženje s ciljem da se kroz politiku

rastroji Crkvu iznutra [naglasio V. B.]. Blaženi Alojzije borio se za jedinstvo Crkve. Jasno daje svećenicima na znanje da to udruženje nije dozvoljeno jer je to rastrojavanje Crkve iznutra.” Govoriti u Bosni na ovakav način, a ne reći o kojem se konkretno svećeničkom udruženju radi, neizbježno insinuira da se radi o udruženju Dobri Pastir.

Ne bi se na to imalo smisla osvrtati godinu dana kasnije, da se i ove godine, u istom povodu, nije dogodilo nešto slično. Opet je u propovijedi, u kojoj je ocrtan svijetli lik blaženog Alojzija Stepinca, spomenut i njegov stav o svećeničkom udruženju. I opet je izostala identifi kaci-ja o kojem se udruženju radi! A na što bi drugo slušatelji u Sarajevu mogli pomi-sliti nego na udruženje Dobri Pastir. Ali to još nije ono najžalosnije!

Kako je Katolička tiskovna agencija (KTA) Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine prenijela, u propovijedi je kardinal Vinko Puljić spomenuo “kako je u jednom župnom uredu vidio dopis kojim se zabranjuje svećenicima iz udru-ženja da sudjeluju na Euharistijskom nacionalnom kongresu u Mariji Bistrici 1984. godine [naglasio V. B.] jer je navod-no riječ o nacionalističkom skupu”.

Više je nego očito da se misli na udru-ženje Dobri Pastir.

Ako takav dopis doista postoji, kako kaže nadbiskup kardinal Puljić, mogao je otvoreno reći tko ga je i komu poslao. Vodstvo udruženja Dobri Pastir 1984. go-dine sigurno nije takvu zabranu uputilo svećenicima svojim članovima, a tada je predsjednik Dobrog Pastira bio fra Vlado Karlović, za kojega se može slobodno reći da je bio religiozniji čovjek, dosljedniji svećenik, veći štovatelj Euharistije i oda-niji Crkvi od mnogih “crkvenih ljudi”!

Sud o svećeničkim udruženjima, pa onda i o udruženju Dobri Pastir, dakako i negativan, može se izvlačiti na osnovu činjenica, određenih indicija, pa nekad i na osnovu utemeljenih pretpostavki, ali ne na temelju poluistina i neistina, ili zlo-namjernog prešućivanja istine. •

Fra Velimir BLAŽEVIĆ

Nadbiskup Alojzije Stepinac i svećenička udruženja

sr05.indd 5 1.3.2012 18:46:21

6 Svjetlo riječi ožujak 2012.

TEMA BROJA Crkva i mediji

Crkveni dokumenti o medijima u mnogome

nadilaze crkvenu medijsku praksu, posebno u onim

crkvenim medijima koji i pola stoljeća nakon

II. vatikanskog sabora i unatoč novoj “teologiji

medija” ne odustaju od koncepata protivnih

duhu Evanđelja i teologiji Sabora

Piše: • Drago BOJIĆ

Drugi vatikanski sabor je najvaž-niji događaj u novijoj povijesti Katoličke crkve tako da se s pra-

vom i u Crkvi i izvan nje govori o vreme-nu prije i poslije Sabora. Sabor je donio mnoge reforme unutar Crkve ali je bitno promijenio i odnos Crkve prema svijetu. Dokumenti i smjernice koje su ondašnji biskupi i teolozi donijeli odredili su put suvremene Crkve. Jedan od važnih sa-borskih dokumenata je svakako i dekret o medijima (o sredstvima javnog priop-ćavanja) Inter mirifi ca. Iako mnogi teo-lozi smatraju da ovaj dekret zaostaje za drugim saborskim dokumentima, on je ipak vrlo važan jer je označio početak no-vog crkvenog razumijevanja medija i jer je bio poticaj nastajanju drugih crkvenih dokumenata (instrukcija) o medijima, posebno pastoralnih uputa o sredstvima javnog priopćavanja Communio et pro-gressio (1971) i Aetatis novae (1992).

Novo razdoblje povijesti. Budući da je krš ćanstvo i religija knjige, da su odluču-

juće norme vjere i crkvenog djelovanja utemeljene u Svetom pismu – u zbirci tekstova, da je Crkva od početka pove-zana s medijima – posve je razumljivo da se i Sabor osvrnuo na ovu temu. Osim toga, kako to ističe pastoralna konstituci-ja Gaudium et spes, “životne su se prilike modernog čovjeka sa socijalnog i kultur-nog stanovišta tako duboko promijenile da je opravdano govoriti o novom raz-doblju ljudske povijesti”. Među brojnim promjenama modernog doba – razvoj prirodnih, humanističkih i socijalnih znanosti, napredak tehnike – pastoralna konstitucija ističe i “razvitak u izgradnji i boljoj organizaciji sredstava društvenih komunikacija” (GS 54).

Te dvije činjenice – povezanost Crkve s medijima i svijest o novom medijskom, komunikacijskom i informatičkom dobu ljudske povijesti zahtijevale su da se i Sabor osvrne na odnos Crkve i medija. Evangelizacija koja već po svom etimo-loškom značenju upućuje na komunika-ciju i interakciju nezamisliva je bez po-moći medija. Crkva se oduvijek obilato koristila medijima i njezina povijest po-kazuje mnogostruke načine naviještanja

Novo doba – novi jeziciA

P

sr06-09.indd 6 1.3.2012 18:47:09


TEMA BROJA

i širenja evanđeoske poruke, ovisno o so-ciokulturološkim kontekstima u kojima je Crkva živjela i djelovala. U dugoj po-vijesti naviještanja mogu se pojednostav-ljeno razlikovati četiri velike faze: vrijeme do konstantinovske ere, konstantninov-ska era i s njom povezani privilegirani društveni položaj Crkve, novi vijek koji započinje otkrićem tiska, reformacijom, prosvjetiteljstvom i konačno pojavljiva-nje novih medija u 20. stoljeću.

Kroz cijeli novi vijek, u povijesno-ko-munikacijskom smislu od otkrića tiska, odnos Crkve i medija je bio često optere-ćen oprezom, skepsom pa i međusobnim sučeljavanjima. Više je razloga za to ali su svakako najvažniji oni koji se odno-se na crkveni gubitak komunikacijskog monopola i strah od (zlo)upotrebe novih medija protiv Crkve i vrijednosti i shva-ćanja koje je zastupala. Drugi vatikanski sabor označava zaokret i u odnosu Crkve prema medijima. Mediji su izričito kva-lifi cirani kao pozitivni i nezaobilazni u evangelizaciji, ali se upozorava i na opa-snost njihove zloupotrebe.

Dvostruki karakter medija – Inter mi-rifica. Saborski dekret IM koji je zaključen

4. prosinca 1963. koristio je dijelom govore i radijske poruke pape Pija XII., ali i pret-hodne enciklike – Miranda prorsus iz 1957. koja se bavila temom fi lma, radija i tele-vizije i Vigilanti cura iz 1936. godine koja govori o kinu. Činjenica da se Sabor bavio i odnosom Crkve i medija dobiva tim više na značenju ako se uzme u obzir da mediji nisu visoko stajali na predsaborskoj listi te-matskih želja: od 9.348 različitih tematskih zahtjeva, samo se njih 18 odnosilo na sred-stva društvenog priopćavanja!

Iako se, dakle, odnosu Crkve prema medijima prije Sabora nije pridavalo previše pozornosti, sudionici Sabora su dobili jasne instrukcije što bi taj dekret o medijima trebao sadržavati: “sažetak cr-kvenog nauka o sredstvima društvenog priopćavanja koji bi poticao oblikova-nje savjesti u pravilnoj upotrebi medija, pokazati odnos medijskog područja sa zahtjevima vjere i ćudoređa i razraditi upotrebu medija u naviještanju. Ovako postavljene instrukcije dale su naslutiti da Sabor želi donijeti jedan zaokružen

crkveni nauk o medijima. Prva verzija dekreta bila je ogromna i sadržavala je 114 odsjeka, da bi nakon toga bila bitno skraćena na sadašnju dužinu teksta, brzo prihvaćena od sudionika Sabora i potvr-đena od pape” (H. Rolfes, E. Baragli).

Konačna verzija teksta uz uvod i za-ključak sadrži dva poglavlja. U uvodu se tematizira značenje termina sredstava društvenog komuniciranja i objašnja-va zašto Crkva obrađuje ovu temu pri čemu se ističe dvostruki karakter medija. S jedne strane se naglašava da je Crkvi poznato da ta sredstva “ako se ispravno upotrebljavaju, pružaju efi kasnu pomoć čovječanstvu, jer mnogo doprinose od-moru i naobrazbi i širenju i učvrš ćivanju Božjega kraljevstva”, ali i da “ona [Crkva] zna da ih ljudi mogu upotrijebiti protiv nauma božanskog Stvoritelja i zlorabiti i na svoju vlastitu štetu”. Prvo poglavlje obrađuje teme morala i umjetnosti, jav-nog mnijenja i prava na informiranje, dužnosti primalaca saopćenja, mlade-ži i roditelja, autora i civilne vlasti, dok drugo govori o nužnosti korištenja ovih sredstava u djelima apostolata, o dužno-sti promicanja dobre štampe, o potrebi obrazovanja autora i primalaca, o danu

sredstava javnog priopćavanja, o uredu Svete Stolice i nacionalnim uredima za odnose s medijima.

Promjena koju donosi ovaj dekret u odnosu Crkve prema medijima svakako je njihovo pozitivno vrednovanje i duž-nost njihova korištenja u evangelizaciji. Teolozi i komunikolozi su ipak zamjerali ovom dekretu jednostrano razumijeva-nje medija kao “sredstava” i ukazivali na potrebu novog crkvenog dokumenta o medijima koji bi uzeo u obzir i sve druge karakteristike medija. Samo nekoliko go-dina poslije Sabora pojavit će se pastoral-na instrukcija po “izričitom nalogu Sa-bora radi primjene dekreta o sredstvima društvenog priopćavanja” (IM 19; 23).

Iako dekret IM u kontekstu značenja, uloge i percepcije medija zaostaje za on-dašnjom medijskom znanoš ću pa je kao takav već u trenutku svog pojavljivanja predstavljao “relikt prošlosti” (H. J. San-der), on je ipak posve u saborskom duhu nove crkvene strategije i dijaloškog odno-sa prema svijetu – svijetu medija, koji će u godinama poslije Sabora pokrenuti cijelu teologiju medija iz koje će nastati novi cr-kveni dokumenti. Tome će iznimno puno pridonijeti medijska otvorenost pape Pa-

vla VI., a posebno “medijskog pape” Ivana Pavla II., koji se i sam obilato koristio mo-gućnostima masovnih medija.

Mediji su darovi Božji – Communio et progressio. Pastoralnu instrukciju (upu-tu) Communio et progressio pripremilo je i izdalo 1971. godine Papinsko vijeće za sredstva javnog priopćavanja. Instrukcija se uz kratki uvod i zaključak sastoji od tri dijela. Prvi dio govori o sredstvima društvenog priopćavanja u krš ćanskom gledanju, drugi dio o sredstvima druš-tvenog priopćavanja kao dijelu ljudskog napretka i treći o djelatnosti katolika na području sredstava društvenog priopća-vanja. Drugi dio vrlo opširno govori o utjecaju sredstava priopćavanja na ljud-sko društvo i najpogodnijim uvjetima za uspješno djelovanje pri čemu se po-sebno ističe važnost obrazovanja i onih koji rade u medijima i onih koji primaju poruke. Treći dio je posvećen djelatno-sti katolika na području sredstava druš-tvenog priopćavanja i opširno govori o

• “Katolički tisak ima dakle biti poput ogledala svijeta i ujedno i poput svjetla koje ga obasjava; ujedno ima biti mjesto susreta i izmjene mišljenja. Potrebni su u tu svrhu sposobni i nadareni ljudi

koji će svoj posao obavljati s profesionalnom i tehničkom stručnoš ću” (CeP 138) •

CN

S

sr06-09.indd 7 1.3.2012 18:47:19


TEMA BROJA

njihovoj koristi osvrćući se posebno na dijalog unutar Crkve i dijalog Crkve sa svijetom, ali i na pojedine medije.

Uz dekret Inter mirifi ca, pastoralna instrukcija Communio et progressio se oslanja na nekoliko saborskih dokume-nata: pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, dekret o ekumenizmu Unitatis redinte-gratio, dekret o misijskoj djelatnosti Cr-kve Ad gentes, dekret o pastirskoj službi biskupa Christus Dominus i deklaraciju o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae. Uz to što je pastoralna instrukcija posve u duhu Sabora i njegove otvorenosti svi-jetu, ona je izraz nove saborske teologije koja uzima u obzir razvoj medija i nji-hovu kompleksnost i time upotpunjuje manjkavosti i nedorečenosti saborskog dekreta Inter mirifi ca. U tom smislu ona označava i početak novog crkvenog ra-zumijevanja medija kako se to i ističe u zaključku: “Papinsko vijeće za sredstva javnog priopćavanja brižno je pripravilo ovaj Naputak prema nalogu II. vatikan-skog sabora, pošto se posavjetovala sa stručnjacima i nadležnima za to pitanje iz cijeloga svijeta, s nakanom i željom da objava ovog Naputka ne bude toliko sažetak negdašnjeg vremena već početak novog razdoblja” (CeP 186).

Ova vrlo opširna instrukcija na kojoj su godinama radili mnogi teolozi i komu-nikolozi dobila je mnoge pohvale nakon pojavljivanja (i unutar Crkve i izvan nje), a i danas se smatra jednim od ponajbo-ljih crkvenih dokumenata o medijima. Instrukcija izrasta iz duha Drugog vati-kanskog sabora, o medijima govori kao o “darovima Božjim” i ističe njihovu ve-liku važnost za cjelokupno čovječanstvo: “Zbilja je uzvišena svrha i namjena ovih izuma u tome da iznose na vidjelo teš-koće i težnje ljudskog društva, kako bi se one što brže razriješile a ljudi se okupljali u sve čvrš će i čvrš će jedinstvo” (CeP 6).

Neka ovdje bude doneseno nekoliko uputa koji se odnose na katolički tisak – najčeš ću formu crkvenog medijskog djelovanja: “Katolički tisak ima dakle biti poput ogledala svijeta i ujedno i poput svjetla koje ga obasjava; ujedno ima biti mjesto susreta i izmjene mišljenja. Po-trebni su u tu svrhu sposobni i nadareni ljudi koji će svoj posao obavljati s profe-sionalnom i tehničkom stručnoš ću” (CeP 138). Instrukcija također zahtijeva da se “potiču i bodre vjernici da redovito prate tisak katoličkog nadahnuća”, ali se pod tim ne misli “da se koči sloboda da svat-ko čita što mu izgleda prikladnijim a niti da se zapostavlja opravdani pluralizam

informativnih organa određenog mjesta a niti mišljenja drugih novinara. Jasno je da će katolički pisci imati naklonost ljudi samo ako pokažu da su stručno i tehnič-ki na visini” (CeP 140).

Instrukcija vrlo snažno naglašava i nužnost unutarcrkvenog dijaloga, slobo-de govora i mišljenja u Crkvi ali i dijaloga Crkve prema svijetu: “Stoga je neophodno da katolici budu svjesni da imaju istinsku slobodu govora i izražavanja koja se temelji na ‘osjećaju vjere’ i na ljubavi: Tko god ima u Crkvi neku vlast neka se brine i nastoji da se u zajednici pojača slobodna izmje-na govora i mišljenja“ (CeP 116). „Takav slobodan dijalog ne samo da ne škodi nje-zinoj čvrstoći i jedinstvu, već brzim kola-njem javnog mnijenja može pogodovati i promicati slogu i zajedništvo. No da bi se taj dijalog korisno hranio i jačao veoma je važno da svi i onda kad se razilaze sačuvaju velikodušnu ljubav te budu prožeti željom da sačuvaju i osnaže međusobno razumije-vanje i suradnju” (CeP 117).

Ova je instrukcija pokrenula slične inicijative i na regionalnim i lokalnim crkvenim razinama, obilježene novim shvaćanjem medija i njihovog značenja i opadanjem skepse i otpora ljudi iz Crkve prema novim medijima. Tome su pogo-dovale i papine poruke za Svjetski dan medija koji se od 6. svibnja 1967. svake godine u Crkvi obilježava. U povodu dvadesete godišnjice pastoralne instruk-cije Communio et progressio, Papinski savjet za sredstva javnog priopćavanja

izdao je novu pastoralnu uputu – Aetatis novae (Nadolaskom novoga doba).

Mediji su prvi areopag novog doba – Aetatis novae. Pastoralna uputa Nado-laskom novoga doba (AN) se sastoji od uvoda, zaključka i pet dijelova koji obra-đuju sljedeće teme: tlo društvenog priop-ćavanja, zadaća komunikacije, današnji izazovi, pastoralni prioriteti i sredstva da se ostvare i nužnost pastoralnog pla-niranja. Dokument ima i Dodatak s ele-mentima pastoralnog plana za društvenu komunikaciju.

Ova uputa polazi od činjenice “neopi-sivog proširenja ljudskog općenja”, gole-mih “tehničkih novosti” i “utjecaja što ga sredstva priopćavanja vrše na religiozno i ćudoredno ponašanje, na političke i druš-tvene sustave i odgoj” (AN 1). U uvodnom dijelu, citirajući riječi pape Ivana Pavla II. iz jednog ranijeg dokumenta (Redemptoris missio), pastoralna uputa Aetatis novae na-glašava “da je prvi areopag novog doba svi-jet komunikacije, koja sve više objedinjuje čovječanstvo te ga čini – svjetskim selom” (AN 1). Suvremeno doba bitno karakte-riziraju pojmovi “društvo informacija”, “kultura masmedija” i “generacija sredsta-va priopćavanja” pa se već u uvodu ističe dužnost vjernika da se “kreativno služe novim pronalascima i tehnologijama na dobro čovječanstva i za ostvarivanje Božje-ga plana o svijetu”. U uputi se “pozdravljaju pozitivna nastojanja na području javnog priopćavanja oko ekumenske suradnje i

sr06-09.indd 8 1.3.2012 18:47:30


TEMA BROJA

međureligijskog rada s pripadnicima dru-gih religija”. U ovom kontekstu uputa citira tekst iz dokumenta Smjernice za ekumen-sku i međureligijsku suradnju na polju druš-tvenih komunikacija iz 1989: “Djelotvorna suradnja krš ćana i uže zajedničko djelova-nje s članovima drugih religija na području priopćavanja nije samo poželjna nego je i nužna kako bi religiozni sadržaji doista mogli biti prisutni u sredstvima javnog pri-općavanja” (AN 3).

Kao i dva prethodna dokumenta i pa-storalna uputa Nadolaskom novoga doba (AN) ističe i važnu ulogu sredstava javnog priopćavanja u službi dijaloga sa svijetom: “Drugi je vatikanski koncil naglasio kako su krš ćani svjesni da su ‘doista najuže povezani s čovječanstvom i njegovom poviješ ću’ te su oni koji naviještaju riječ Božju ‘dužni poštivati riječi’ raznih naroda i kultura te pokušati da ih razumiju kako bi ne samo od njih učili nego im i pomogli da Božju riječ spoznaju i prihvate. Crkva mora stoga biti aktivna i pažljivo prisutna u svijetu, tako da promiče zajedništvo te pomaže onima koji tragaju za prihvatlji-vim rješenjima za osobne i socijalne pro-bleme. (…) Dijalog, na kraju, zahtijeva još

da odgovorni u Crkvi i u dušobrižništvu dobrohotno i mudro odgovaraju na upite medija: da pokušaju, naime, s onima koji ne dijele s nama našu vjeru uspostaviti odnose povjerenja i međusobnog poštiva-nja koji se temelje na zajedničkim vrijed-nostima” (AN 8).

I u ovoj se uputi govori o sredstvima javnog priopćavanja u službi ljudskoga društva i društvenog napretka, u službi crkvenog zajedništva, nove evangelizacije. U dijelu o crkvenom zajedništvu između ostalog se kaže da “vjernici imaju pravo, te nekad i dužnost da svojim pastirima izraze vlastito mišljenje o pitanjima koja se tiču dobra Crkve”, jer “između člano-va toga zajedništva što čini Crkvu postoji temeljna jednakost u dostojanstvu i po-slanju, koja izvire iz krštenja i na kojoj se temelji hijerarhijska struktura i mnogo-strukost zadaća i službi. Toj se jednakosti mora naći izražaja u iskrenu i poštivanja punom sudjelovanju u informacijama i očitovanju mišljenja” (AN 10).

Na svjetlu i sa krovova. Ovaj kratki pregled tri najvažnija crkvena dokumen-ta o medijima od Drugog vatikanskog

koncila pokazuju svijest Crkve o velikom značenju koje mediji imaju i u Crkvi i u društvu. Oni dokumentiraju i promjenu odnosa Crkve i medija, koja ističe njihovu pozitivnu ulogu i u naviještanju i za čovje-čanstvo uopće nazivajući ih “Božjim da-rovima”. Ovi crkveni dokumenti pozivaju na unutarcrkveni dijalog, na otvorenost informacijama i na dijalog sa svijetom, naglašavaju važnost slobode govora i mi-šljenja, potiču na medijsko obrazovanje, na čuvanje etičkih normi i pravila u njiho-vom korištenju, na ekumensku suradnju i međureligijski dijalog.

Čini se da ovdje spomenuti crkveni dokumenti o medijima i mnogi drugi, posebno oni koji se odnose na etička pi-tanja, nadilaze crkvenu medijsku prak-su, posebno na regionalnim i lokalnim razinama i u onim medijima koji i pola stoljeća nakon Drugog vatikanskog kon-cila i unatoč novoj “teologiji medija” ne odustaju od pretkoncilskih, apologet-skih, antimodernih i s duhom Evanđelja i teologije Sabora nespojivih koncepata. Broj crkvenih dokumenata o medijima posljednjih desetljeća svjedoči ne samo o važnosti medija već i o tome da se upravo

u svijetu medija događaju najveće i naj-brže promjene i da se jedanput zauzete pozicije i shvaćanja trebaju nadopunja-vati i mijenjati. U crkvenim dokumen-tima je jasno izražena ta svijest. Ostaje samo pitanje koliko će praksa crkvenih medija pratiti dokumente, njihove upute i savjete. U multireligijskom društvu kao što je bosansko-hercegovačko katolički mediji i oni koji u njima djeluju bi trebali posebno imati na umu upute koje se od-nose na ekumensku suradnju, međureli-gijski dijalog i slobodu mišljenja i govo-ra. To su uostalom i najvažnije smjernice Drugog vatikanskog sabora na kojem se temelji put suvremene Katoličke crkve. To je i zahtjev Evanđelja i Isusa iz Naza-reta – “savršenog komunikatora” koji je učenicima naložio – kako to ističe i spo-menuta uputa Communio et progressio – da “dobru vijest pronesu do svih ljudi ma kojeg vremena ili kraja, naviješ ćuju je ‘na svjetlu’ i ‘sa krovova’.” •

• Instrukcija naglašava i nužnost unutarcrkvenog dijaloga, slobode govora i mišljenja u Crkvi ali i dijaloga Crkve prema svijetu: “Stoga je neophodno da katolici budu svjesni da imaju

istinsku slobodu govora i izražavanja koja se temelji na ‘osjećaju vjere’ i na ljubavi: Tko god ima u Crkvi neku vlast neka se brine i nastoji da se u zajednici pojača slobodna

izmjena govora i mišljenja“ (CeP 116) •

sr06-09.indd 9 1.3.2012 18:47:36


DUHOVNE STRANICE

Riječ i žari i sleđuje, uvjerava i razuvjerava; zna raspaliti svađu kao i razbuktati razgovor. A je li

pismo kadro obujmiti žiće riječi da bude živim poput nje?

U Svetom pismu pohranjeno je sveto iskustvo ljudskih susreta s božanskim. A je li naša riječ kadra uprisutniti i oživjeti to iskustvo tako da ono bude i naše vla-stito?

Različiti biblijski govori – proročki, mudrosni, propovjednički – prethode pismu. I sam Isus bješe propovjednik, a ne pisac. Njegovi svjedoci kroz stoljeća naviještali su evanđelje kao Riječ Božju, a krš ćanska teologija rado sebe nazivlje “teologijom riječi”, u tom nazivu sjedi-njujući porijeklo, objekt i izraz vjere.

No, živa biblijska riječ trajno je uspo-stavljala odnos s pismom: prvo se odno-sila na prethodno pismo koje je interpre-tirala, potom je i sam Isus interpretirao Toru, a apostol Pavao kristološki događaj u svjetlu proroštava i Starog zavjeta što ga je razumio kao navještaj Isusa Krista. Krš ćanstvo je, zapravo, od svojih početa-ka trajno beskrajna egzegeza. Ne tek riječi, nego pisma, ne tek pisma, nego osobe.

U nizu pismo-govor-pismo čas je riječ posrednica dvaju pisama (Isusova riječ među dvama Zavjetima), čas pi-smo posrednik dviju riječi (evanđelja među propovijedanjem Prve crkve i sveg propovijedanja poslije). Upravo taj niz omogućuje tradiciju u smislu prenošenja

poruke: prije no što se riječ razumijevala kao izvor pisma, tradicija je bila povije-sna dimenzija procesa ulančavanja govo-ra i pisma.

Značenje u govoru ujedno je ono što govornik kani reći i ono što izgovoreno znači, no izgovoreno je svaki put vezano uz subjekt, uz onoga tko govori te u sva-kom novom izgovaranju ima novo zna-čenje. Dok se u živom govoru značenje i događaj diskursa zbivaju istodobno, u pisanom diskursu značenja se odvajaju od događajnosti govorenja. Stoga: pismo je svojevrstan redaktor događaja, tj. inter-pretacija njegova značenja. No, upravo pi-smu zahvaljujuć riječ je stigla sve do nas: doseže nas svojim smislom i svojim svije-tom, a ne glasom što ju je proglašavao.

Događaj je nemoguće točno zabilježi-ti, a nije ga moguće ni jednoznačno tu-mačiti. Tek u pismu događaj se, zapravo, posvemašnje očituje ostavljajući otvoren prostor za njegovo razumijevanje. Naše razumijevanje pisma interpretacija je značenja što ga čitamo. Ne može postojati jedna jedina interpretaci-ja pojedinoga biblijskog događa-ja, nego svaki biblijski događaj po našem razumijevanju postaje naš vlastiti događaj: odaziv, pristajanje, upitanost.

Stari i Novi zavjet, tj. židovski i krš ćanski tekstovi Biblije za vjernike su, dakako, više od pisma: oni su Sveto pismo. Svetost pisma nije tek

sadržana u njegovoj poruci koja se tiče svetih vremena, prostora i osoba, nego je u živoj riječi koja se pismom obraća onome tko ga čita i sluša. Time što nam se obraća, Pismo nas čini pozvanima da prihvaćamo biti nastanjeni svetim.

Hoćemo li se odazvati na poziv upu-ćen nam iz Svetoga pisma, nije dovoljno da slušamo tuđe glasove – pa bili oni i od nadahnutih i obrazovanih svećenika i teologa – nego se sami moramo izloži-ti njegovu djelovanju. Dakle, čitati ga i opetovano iščitavati. Dopustiti da tekst djeluje na nas i u nama, a onda samora-zumijevanju pred tekstom dati vlastitu odgovornost. Pismu dati više od glasa, dati mu osoban život. •

Jadranka BRNČIĆ

Biblijski govor-pismo

sr10-11.indd 10 1.3.2012 18:48:50


Biblija je za mene sveta knjiga jer sadrži povijest svetih i mudrih ljudi. Ona je za mene svjetlo u noći, trajno obećanje i nada u njegovo ispunjenje.

NIKOLA

Biblija je za mene izvor odgonetavanja Božjih tragova. Drugi izvor je liturgija.

GORAN

Novi zavjet govori o Bogu punom nježnosti prema onima koji trpe te svima nudi nutarnje iscjeljenje.

MIRJANA

U Starom zavjetu čitamo tekstove u kojima je opisana i svakodnevica običnih ljudi na putu k svetosti. Ljudi poput nas koji su pred sličnim problemima kao što su i naši, ulazili u vrijeme ti-šine, molili i puštali da ih Bog rasvjetljuje i vodi.

IVAN

Biblija je za mene ljubavno pismo mojega Stvoritelja koji ima veličanstven plan sa mnom: da budem s Njim! Ona mi je vodič u mojoj svako dnevici. Ne odgovara na sva moja pi-tanja, ali mi daje pouzdane smjernice, bodri me i pomaže da sve svoje situacije vidim iz njezine perspektive.

RUŽICA

sr10-11.indd 11 1.3.2012 18:49:00


BOŽJA DJELA U BIBLIJI Knjiga o mudrosti i vjeri

Propovjednik nas uči da vjerovati znači

prihvatiti činjenicu da na neka pitanja

možda nećemo dobiti odgovor i da će neke naše molitve možda

ostati neuslišane

Piše: • Bruna VELČIĆ

Za vjernika je zacijelo najteže shvat-ljiva Božja šutnja. Jer Bog govori, od vijeka. Od početka, jer je riječ-

ju sazdao svijet, pa putem proroka u po-vijesti Izraela, i naposljetku u Sinu, koji je sam utjelovljena Riječ. S Božjom riječi svakodnevno se susrećemo u liturgiji i nadohvat nam je ruke u Svetome pismu. Ali Bog ipak ponekad šuti. Ponekad sto-jimo pred njim sa svojim životnim pita-njima, a odgovora nema. Iskustvo je to vjernika svih vremena, od starozavjetnih proroka, psalmista i mudraca, do samo-ga Krista koji vapije Ocu na križu. Svatko od njih podiže glas Bogu u nevolji, tra-žeći utjehu, zaštitu, pravdu ili izbavljenje. Jedan, međutim, izabire drugačiji put, i u prihvaćanju Božje šutnje nalazi svoj mir. To je starozavjetni mudrac poznat pod imenom ‘Propovjednik’.

Knjiga Propovjednika spada u mu-drosne knjige Staroga zavjeta i među njima zauzima posebno mjesto. To nije knjiga koja hvali mudrost, niti zbirka mudrih izreka, već je riječ o vrlo osob-nom razmišljanju o smislu života. Na prvi pogled, stav Propovjednika prema životu izrečen je već u prvom retku nje-

gove knjige: “Ispraznost nad ispraznoš-ću, ispraznost nad ispraznoš ću, sve je ispraznost!” Zbog ovog uvodnog retka

Propovjednika se često naziva pesimi-stom, ili, u najmanju ruku, realistom, jer on odvažno preispituje smisao svih

Propovjednik i Bog koji šuti

Salvador DA

LÍ, Vanitas vanitatum (Prop 1,2-3)

sr12-13.indd 12 1.3.2012 18:49:41


BOŽJA DJELA U BIBLIJI

ljudskih napora i dovodi u pitanje sve ustaljene vrijednosti.

Čemu živjeti, pita se Propovjednik. Kakva je korist čovjeku od svega njegova truda pod suncem? Promatrajući sve što čovjek za života čini, Propovjednik ni u čemu ne nalazi trajnu vrijednost. Čovjek promatra život koji nezaustavljivo teče i prolazi, bez moći da na to utječe i da razumije zašto. Jer sve oko čega se tru-dimo, sve što gradimo, sve što posjedu-jemo, naposljetku gubimo i ostavljamo u baštinu nekome tko se oko toga uopće nije mučio. I sav užitak života je trenu-tačan i prolazan, a mudrost isprazna jer čovjek uza svu svoju mudrost ne uspi-jeva dokučiti krajnji smisao svih stvari. Ni pravednost mu nije od velike koristi jer ga ne uspijeva sačuvati od nevolje, već je, štoviše, pravedniku život često teži negoli nepravedniku, a naposljet-ku obojicu čeka smrt. Mučnu je zadaću Bog zadao sinovima ljudskim, zaključu-je Propovjednik. Božje djelovanje ostaje

čovjeku skriveno i nedokučivo i mnoga ljudska pitanja ostaju neodgovorena.

No Propovjednik se, kako i doliči mudracu, ne predaje malodušnosti. U ispraznosti koja ga okružuje vidi da je ipak bolje biti mudar nego lud, jer mu-drac ide pravim, a ne krivim putem, i “mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami”. Za razliku od bezumnika, mudrac u svijetu koji ga okružuje otkri-va tračak svjetlosti. Nije to zasljeplju-juća svjetlost božanskog prosvjetljenja, već svjetlo koje prosijava u ljudskoj sva-kodnevici. Mudar je čovjek, veli Pro-povjednik, onaj koji u sretan dan uživa sreću, a nevolju prihvaća u strpljenju, jer je Bog stvorio i jedno i drugo. Iako je, dakle, život prolazan i često težak i nepravedan, Propovjednik pronalazi ra-dost života u malim stvarima. Jesti i piti, biti zadovoljan svojim poslom i uživati sa ženom koju ljubiš: to je čovjekov udio u životu, to je ključ ljudske radosti, to je

dar Božje ruke koji čovjek iz dana u dan treba prihvaćati sa zahvalnoš ću.

Radost koju mudrac otkriva, iako osvjetljava ljudski život, ipak ga ne li-šava ispraznosti. Unatoč tračcima ra-dosti, on jasno vidi plodove ljudskog bez umlja i nepravde: nasilje, potlače-nost, ko ristoljublje, zlo. “Pravednike sti že sud bina opakih, a opake sudbina praved nika”, veli Propovjednik. Čovjek ne može dokučiti zašto Bog to dopušta, ali opet, zaključuje on, bolje je biti pra-vedan i bogobojazan, negoli nepravedan i bez straha Božjega, jer Bog će suditi i pravedniku i zločincu i “bit će sretni oni koji se boje Boga”. O kakvoj je sreći riječ, ostaje otvorenim pitanjem. I hoće li ta sreća stići pravednika još za ovozemno-ga života ili ne, Propovjednik ne može reći, jer ne zna što se s čovjekom zbiva poslije smrti. Prekogrobni život još je jedno u nizu njegovih pitanja koje ostaje bez odgovora.

Tako se, u potrazi za smislom života, Propovjednik suočava s Božjom šutnjom. I dok odvažno propituje sve što vidi pod suncem, isto tako odvažno tu Božju šut-nju prihvaća. On ne vapi Bogu, ne podiže glasa, ne traži odgovor kao da bi ga Bog bio dužan dati, već, u svojoj bogobojazno-sti, Božju šutnju prihvaća u vjeri. Svoje suvremenike, a i nas današnje čitatelje, on time prvenstveno poučava poniznosti. Jer Bog nije netko koga smijemo prozivati kada ne odgovara na naše molitve, vapaje ili pitanja, odnosno kada nam se čini da “ne izvršava svoje obaveze” prema nama. Bog je na nebu, a mi na zemlji, veli Pro-povjednik, i stoga je ispravan stav prema njemu stav bogobojaznosti, odnosno po-štivanje njegove volje i njegova djelovanja, posebice onda kada nam se njegovo djelo-vanje čini neshvatljivim.

Tko se od nas u životu nije našao u situaciji da dođe Bogu s teretom na srcu, tražeći pomoć i utjehu, a naišao je na muk? Ponekad se čini da Bog ne

čuje naše molitve, iako nam je rečeno da tražimo i naći ćemo, da kucamo i otvo-rit će nam se. Katkada nam se, napro-tiv, čini da je Bog daleko, toliko daleko da ne čuje naš glas. Čini nam se da nas je zaboravio. I tu dolazi Propovjednik, da nam ukaže na ispravan stav prema Božjoj šutnji. On nas uči da vjerovati u Boga ne znači samo prihvaćati njegovu Riječ, već i njegovu šutnju. Vjerovati znači prihvatiti činjenicu da na neka pitanja možda nećemo dobiti odgovor i da će neke naše molitve možda ostati neuslišane. No usprkos Božjoj šutnji ne smijemo nikada posumnjati u njegovu prisutnost, u njegovu brigu za nas, i u njegova obećanja. Bog zna zašto nešto čini ili dopušta i on je pravedan sudac nas sviju, jer smo svi, u konačnici, u nje-govim rukama. A Božja šutnja ne znači da on nije tu, već je to poziv na strplje-nje, nadu i iščekivanje Riječi koja će, u za to zadano vrijeme, doista i doći. •

• Tko se od nas u životu nije našao u situaciji da dođe Bogu s teretom na srcu, tražeći pomoć i utjehu, a naišao je na muk? Ponekad se čini da Bog ne čuje

naše molitve, iako nam je rečeno da tražimo i naći ćemo, da kucamo i otvorit će nam se. Katkada nam se, naprotiv, čini da je Bog daleko, toliko daleko da ne čuje naš glas.

Čini nam se da nas je zaboravio. I tu dolazi Propovjednik, da nam ukaže na ispravan stav prema Božjoj šutnji. On nas uči da vjerovati u Boga ne znači

samo prihvaćati njegovu Riječ, već i njegovu šutnju •

Charles A

llan GILBERT, Sve je ispraznost

sr12-13.indd 13 1.3.2012 18:49:48


SVJETSKI DAN 22. ožujka – Dan voda

Rezolucijom opće skupštine Ujedinjenih naroda iz 1993. godine odlučeno je da se 22. ožujka obilje-žava kao Svjetski dan voda, a razdoblje od 2005. do 2015. proglašeno je desetljećem voda pod geslom Voda za život.

Voda čini 70% Zemljine površine, od čega je samo 2,5% slatke vode. U 20. stoljeću potrošnja vode se povećala deseterostruko tako da se danas 70% slatke vode koristi za navodnjavanje, 22% za indu-striju, 8% za kućnu uporabu. Od sedam milijardi stanovnika njih više od jednu milijardu nema sta-lan pristup zdravoj vodi. Svakoga dana oko dva milijuna tona otpada završi u vodi i ako se nastavi s ovim tempom, računa se da će do 2025. gotovo dvije milijarde živjeti u područjima bez pitke vode. Globalna dobit od prodaje fl aširane vode iznosi 60-80 milijardi dolara.

sr14.indd 14 1.3.2012 18:51:50


ŽIVOT I VJERA

Milijuni gledatelja diljem bivše Jugoslavi-je mogli su jasno uočiti razliku između civilizacije nasilja – u koju su nas uveli

nacionalne stranke i političari, oslanjajući se, uz ostalo, i na potporu nacionalno instrumentalizi-ranih religija, čiji su viši i niži predstavnici uni-verzalne religiozne vrijednosti stavljali u službu nacionalne i religijske isključivosti – i civilizacije nenasilja, koju proročki zastupa i svjedoči Čedo-mir Jovanović, predsjednik Liberalno-demokrat-ske partije u Srbiji, koji se od svojih studentskih dana na demokratski način bori za istinski de-mokratsku Srbiju, toliko hrabro, dosljedno i hu-manistički kao moderni prorok Jeremija. Jova-nović – kako je to činio prorok Jeremija – poziva pripadnike svoga vlastitog naroda da se suoče sa svojim vlastitim zlom. Naše religije upravo imaju zadaću učiti ljude da se kaju za svoje vlastite gri-jehe, da se čiste od svoga vlastitog zla, da se tako stalno obraćaju, tj. mijenjaju se nabolje.

Jovanović zastupa vrhunski humanizam kada kao paradigmu ponašanja ističe Srđana Aleksića (Srbina i pravoslavca iz Trebinja) kojega su – jer je branio svoga prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka i muslimana – četvorica pripadnika Vojske Repu-blike Srpske tako pretukli da je umro od zadobive-nih rana 27. siječnja 1993. godine. Srđan Aleksić je, po mom sudu, nadmašio milosrdnoga Samari-janca iz Lukina Evanđelja (10,30-35). U Usporedbi o milosrdnom Samarijancu kraj ranjenoga Židova prošli su najprije veliki svećenik (najviši religio-zno-politički autoritet židovskoga naroda), zatim levit (niži religiozno-politički autoritet židovskoga naroda), koji mu nisu pomogli. Tada je naišao Sa-marijanac, koga su Židovi smatrali neprijateljem židovskoga naroda i židovske religije, i on mu je pomogao. Srđan Aleksić je učinio više: on je dao svoj život da bi spasio život svoga prijatelja koga su, po logici nacionalne i religijske isključivosti, njegovi sunarodnjaci proglasili neprijateljem srp-stva i pravoslavlja. U Ivanovu Evanđelju stoji re-čenica: “Veće ljubavi nema nitko od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (15,13). Srđan Aleksić položio je svoj život za svoga prijatelja u navedenom smislu.

Karl Jaspers davno je u svome djelu Pitanje krivice govorio o krivičnoj, političkoj, moral-noj i metafizičkoj odgovornosti. Metafizička odgovornost ide dotle da od čovjeka zahtijeva davanje vlastitoga života radi spašavanja živo-ta drugoga čovjeka. Čovjek može osjećati me-tafizičku odgovornost samo onda ako priznaje bilo koju metafizičku vrijednost, ako priznaje da postoji vrijednost koja ga nadilazi i obvezu-je, koja je, dakle, za njega normativna. Za nas vjernike Bog je vrhovna instanca za metafizič-ku odgovornost. Srđan Aleksić je svojim či-nom očitovao svoju metafizičku odgovornost, pokazao vrhunac čovjekoljublja i tako po-stao paradigmom humanističkoga djelovanja. Umjesto paradigme nasilja uspostavio je para-digmu ljubavi i tako posvjedočio svim ljudima na Balkanu i diljem svijeta kako je moguć izlaz iz paradigme nasilja. Tako se ponaša pravi čo-vjek i takav je čovjek mjerodavan za ljudsko ponašanje. Njegov plemeniti otac Rade tako i shvaća ponašanje svoga sina.

Čedomir Jovanović zatim ističe da se na ovim prostorima – i nigdje u svijetu – ne može graditi svoju sreću na tuđoj nesre-

ći, jer se to protivi temeljnom moralnom princi-pu. Nosioci nacionalne i religijske isključivosti krše taj temeljni moralni princip: zlatno pravilo morala, i tako pretvaraju svoj vlastiti narod u razbojničku družinu. Kada su god narodi na Balkanu kršili zlatno moralno pravilo: ne čini drugom što ne želiš da drugi učini tebi, sami su se unesrećivali i tako stradavali. Na kraju Jova-nović naglašava da ljudi sreću mogu naći samo u susretu, tako da jedni drugima idu ususret, a ne da preziru, mrze i ubijaju jedni druge. Tako se Čedomir Jovanović nametnuo svojim huma-nističkim riječima i djelima kao vrhovni moral-ni i duhovni autoritet na ovim prostorima. Iako i za njega vrijedi biblijska izreka: prorok je bez časti samo u svom zavičaju (Mk 6,4), treba reći mladim ljudima da ćemo nastaviti propadati – kao što sada propadamo – ako budemo progo-nili proroke kakav je Čedomir Jovanović. •

Mile Babić

Postupci za naše vrijeme

Srđan Aleksić je svojim činom pokazao vrhunac čovjekoljublja i tako postao paradigmom humanističkoga djelovanja

sr15.indd 15 1.3.2012 18:52:57


OTVORENI PROZOR Dan Gospodnji i čovjekov odmor

U tranzicijskim zemljama stanje je

lošije nego drugdje što se tiče rada trgovina

nedjeljom jer su u mnogima baš bivše “elite” najspremnije

prihvatile logiku profi ta neoliberalnog

kapitalizma

Piše: • Neven ŠIMAC

Još kao djeca naučili smo onu Spo-meni se da svetkuješ dan Gospodnji. Osjećali smo je možda više kao ob-

vezu nedjeljne mise, nego kao zapovijed počinka, premda šabat znači mirovanje, a potpuni tekst 4. Božje zapovijedi u Knji-ge izlaska (20,8-11) inzistira i na jednom i na drugom: “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poči-nak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi… Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i po-svetio dan subotnji.” Podsjetimo ovdje da je prvoizabrani narod Božji svetkovao šabat kao posljednji dan u tjednu, a da je krš ćanski prijelaz na nedjelju – za Židove prvi dan u tjednu – zaživio postupno, već u prvim židovsko-krš ćanskim zajednica-ma, vjerojatno zbog spomen-dana Isuso-va uskrsnuća, a da ga je tek 321. godine car Konstantin oslužbenio.

Krš ćanstvo je kroz stoljeća oblikovalo raspored i ritam dana i tjedana, svagdana i blagdana. Tako je to trajalo i poštivalo se u onomad krš ćanskom, potom “za-padnom svijetu” kroz sedamnaest stolje-ća. A onda se, sa sekularizmom, opada-

njem vjerske prakse i sve bješnjom trkom za profi tom štošta poremetilo. Jer, ako nema svetosti u dnevima, zašto bi bilo vremena kad se ne-djela? Zašto ne pove-ćavati stalno produktivnost i profi t, ako su dani istovrijedni? Neoliberalni kapita-lizam, koji evo već tri desetljeća caruje, i na tom je području nadvladao. Zato se valja upitati što je ostalo od one davnaš-nje zapovijedi počinka i posvete sedmog dana u tjednu; od nedjeljne mise i žup-skih susreta; od obiteljskog okupljanja i blagovanja; od odmora i izleta; od druže-nja i igre; od društvovne i duhovne zau-zetosti… ukratko od civilizacije i kulture nedjelje? Nije li neoliberalna deregulacija dovela do toga da su države-na-uzmaku pred novcem i profi tom prepustile sudbi-nu nedjelje ponegdje samovolji lokalnih zajednica, a drugdje izravnim i utoliko nejednakim pregovorima poslodavatelja i radnika, posebice u sektoru trgovine? Nije li i taj naročiti dan postao svagda-nom, jer po anketama u Europi već 53% zaposlenika povremeno radi u subotu ili/i nedjelju? A samo u Njemačkoj, koja više od drugih država poštuje i štiti ne-djelju, od 1995. do 2010. broj zaposleni-ka koji su povremeno radili blagdanom porastao je sa 7,7 na 11 milijuna. I tako su se postupno pogoršali uvjeti rada,

zdravlja i življenja ljudi u velikom broju zemalja Starog kontinenta.

U tranzicijskim zemljama stanje je lošije nego drugdje što se tiče rada tr-govina nedjeljom jer su u mnogima baš bivše “elite” najspremnije prihvatile lo-giku profi ta neoliberalnog kapitalizma, pa tako i rada “24 sata na dan i 7 dana u tjednu”. A u njihovim trgovinama prve žrtve nedjeljne tlake su žene i maj-ke, nezamjenjive nositeljice zajedništva obitelji. Pred blagajnama i tezgama ovih ropkinja nezajažljivog kapitala svake ne-djelje promiču rijeke ovisnika potrošaš-tva i Mamonovih “hodočasnika”. Države popuštaju pred apsurdnom tvrdnjom da će tako biti većeg prometa i više poreza, a nitko da primijeti da kupovna moć ljudi nije rastezljiva, nego ograničena veliči-na, pa će ljudi i u šest dana potrošiti isto koliko i u sedam. Ili, možda ipak više od zarađenoga, pa upasti u dužničko rop-stvo, jer neoliberalna ideologija potiče na “egzuberantnu potrošnju”, kako je to volio govoriti “otac” američke fi nancijske krize, Alan Greenspan, bivši predsjednik središnje banke SAD.

Ima li Europska unija (EU) kakve nadležnosti na tom području i može li ta zajednica, koja bi po vlastitim pravilima trebala biti “socijalno tržišno gospodar-

Nedjelja: za krš ćane ili za

sr16-17.indd 16 1.3.2012 18:53:32


stvo”, zaštititi nedjelju od neoliberalnog ugrožavanja? Jednoznačan odgovor na ovo pitanje nije lako dati, jer evo kako stvari stoje. EU je već u dva navrata svo-jim smjernicama (directives) nastojala odrediti kako regulirati radno vrijeme i odmor, prvi put 1993, a drugi put 2000. godine. Smjernica iz 1993. sadržavala je zaštitu nedjelje “u načelu”, kao minimalni tjedni odmor (čl. 5), ali je u obrazloženju to ipak ostavljala slobodi država članica. Smjernica iz 2000. godine ukinula je pak taj čl. 5, jer je 1966. Sud pravde Europ-skih zajednica to zahtijevao nakon jedne tužbe Velike Britanije, koja je tražila da EU uopće ne regulira pitanja radnog vre-

mena i odmora, pa da radni tjedan mo-gne biti i duži od 48 sati. Sud pravde je odbio ovu tužbu, ali je ipak ustvrdio da europski zakonotvorac (Vijeće ministara i Parlament) nije objasnio zašto bi nedje-lja kao dan odmora imala pozitivnijeg utjecaja na “zdravlje i sigurnost” radni-ka od kojeg drugog dana u tjednu. Sud je dakle ipak ostavio otvorena vrata do-kazivanju da je nedjelja od najvećeg po-zitivnog utjecaja na”zdravlje i sigurnost” radnika. U tu svrhu, Europska komisija je posljednjih godina konzultirala “socijal-ne partnere” – poslodavatelje i sindikate – i njezin je posao sada pri kraju.

O ovom pitanju su se oglasile i brojne Crkve, pa tako i Komisija biskupskih kon-ferencija država članica EU (COMECE), navlastito povodom odluke njemačkog trgovačkog lanca REAL da svoje 4 vele-trgovine u Rumunjskoj drži otvorenima i za Božić i za Novu godinu 2012. Među-tim, navedenom dokazivanju prionula je

velika mreža nevladinih udruga i koordi-nacija, crkava i biskupija, kao i sindikata radnika i poslodavatelja, pod nazivom Eu-ropski savez za nedjelju (European Sunday Alliance – www.europesundayalliqnce.eu). Ovaj Savez (ESN) namjerava iskoristiti mogućnost “građanske inicijative”, koja će početi funkcionirati u EU od 1. travnja ove godine i predložiti donošenje nove smjernice o radnom vremenu i odmoru, koja bi zaštitila neradnu nedjelju. Za ta-kvu inicijativu potrebno je milijun potpi-sa EU-građana iz najmanje sedam država članica, kao i to da predmet inicijative spa-da u nadležnost Europske komisije. Šanse ESN da u tome uspije – tj. da EU ozakoni obvezu država članica da poštuju neradnu nedjelju – nisu velike jer, premda će se Eu-ropska komisija proglasiti nadležnom za tu materiju, ona će se vjerojatno zakloniti za načelo supsidijarnosti, po kome države članice mogu same djelotvorno i na vlastit

način, tj. vodeći računa o svojim kultur-nim i gospodarskim prilikama i navada-ma, regulirati tu materiju.

ESN bi međutim mogao ukazati da je neradna nedjelja od bitnog utjecaja ne samo na pomirenje radnog i obiteljskog života – što je jedan od ciljeva EU (čl. 93. Lisabonskog ugovora i Povelje temeljnih prava) – nego i to da nepoštivanje nedjelj-nog odmora povećava radne rizike, jer ugrožava fi zičko i mentalno zdravlje rad-nika; jer narušava društvovnu koheziju i susrete; jer onemogućuje istovremeno su-djelovanje građana u kulturnom, politič-kom, građanskom i vjerskom životu. U tu svrhu ESN je pozvao sve ljude dobre volje, udruge i Crkve da mu se pridruže, te da 4. ožujka 2012. proglase Europskim danom neradne nedjelje i u taj dan razviju vlastite akcije obavještavanja, zahtijeva i prosvje-da eda bi pokazali da je – “šabat stvoren radi čovjeka” (Mt 2,27). Hoćemo li se i mi pridružiti tom plemenitom pozivu? •

sve ljude?

• Krš ćanstvo je kroz stoljeća oblikovalo raspored i ritam dana i tjedana, svagdana i blagdana. Tako je to trajalo i poštivalo se u onomad krš ćanskom, potom “zapadnom svijetu” kroz

sedamnaest stoljeća. A onda se, sa sekularizmom, opadanjem vjerske prakse i sve bješnjom trkom za profi tom štošta

poremetilo. Zašto ne povećavati stalno produktivnost i profi t, ako su dani istovrijedni? Neoliberalni kapitalizam, koji evo već

tri desetljeća caruje, i na tom je području nadvladao •

NAPREDNI KAPITALISTIČKI SUSTAV je inherentno ateistički. Bezbožan je u svojoj konkretnoj materijalnoj praksi, kao i u vrijednostima i vje-rovanjima koja su mu implicitna, ma koliko pojedini njeni pobornici pobožno dokazivali suprotno. Kao takav, on je ateistički na sve pogreš-ne načine, dok su Marx i Nietzsche ateisti na uglavnom ispravan na-čin. Nije vjerojatno da će društvo pakiranog ispunjenja, upravljane želje, menadžerske politike i kon-zumerističke ekonomije doprijeti do te dubine na kojoj bi se teološ-ka pitanja uopće mogla propisno postaviti, baš kao što odbacuje politička i moralna pitanja koja u sebi imaju bilo kakve dubine. Koji bi, pobogu, bio smisao Boga u ta-kvom uređenju, osim kao ideološ-ke legitimacije, duhovne nostalgije ili sredstva osobnog ispetljavanja iz svijeta lišenog vrijednosti?

Jedno od mjesta na kojima su takozvane duhovne vrijednosti, istjerane s lica brutalno pragma-tičnoga kapitalizma, našle utočište jest New Age, koji je upravo ona-kva karikatura duhovnog za kakvu bi se i očekivalo da će je stvoriti materijalistička kultura. Otprilike kao što ljudi kamena srca plaču na srcedrapateljnu glazbu, tako su oni koji ne bi prepoznali istinsku duhovnu vrijednost ni da im pad-ne u krilo skloni vidjeti duhovno kao sablasno, eterično i ezoterič-no. To je, usput rečeno, ono što je Marx imao na umu kad je o religiji pisao kao o “duši svijeta bez srca, duhu bezdušnih prilika”. Pod time je mislio da je konvencionalna re-ligija jedina vrsta srca kakvu svijet bez srca može zamisliti, po prilici kao što je posramljujuće prostački humor jedina vrsta komedije koju ljudi lišeni humora mogu cijeniti. Religija koju napada Marx odaje upravo onakvo sentimentalno, be-stjelesno shvaćanje duhovnog ka-kvo bi se i očekivalo od trezvenih materijalista. •

[Iz: Terry EAGLETON, Razum, vjera i revolucija. Refl eksije o raspravi oko Boga, Naklada Ljevak, Zagreb 2010, str. 46-47.]

Implicitni ateizam

sr16-17.indd 17 1.3.2012 18:53:43


RAZGOVOR

Edin Šarčevićprofesor ustavnog prava

Dejtonski ustav je donesen za stanje nužde i generator je dezintegracije, neefi kasnosti i sve snažnijeg otuđenja državnih funkcionera. Zato je nužan potpuno novi ustav!

Novi ustav za Novi ustav za složenu zemljusloženu zemlju

sr18-22.indd 18 1.3.2012 18:56:03


RAZGOVOR

Razgovarao: • Drago BOJIĆ

Prof. Edin Šarčević, rodom iz San-skog Mosta, renomirani je struč-njak za pravna pitanja s međuna-

rodnim ugledom i reputacijom. Studij pravnih znanosti završio je u Sarajevu, magisterij u Beogradu, promovirao je na Pravnom i ekonomskom fakultetu u Saar-brückenu (1992), habilitirao za područje državnog prava, europskog prava, među-narodnog prava i opće teorije države na Univerzitetu u Leipzigu (1999-2002). Do 1992. godine bio je asistent na Pravnom fakultetu u Sarajevu i urednik u redakciji Trećeg programa Radio Sarajeva. Godine 1992. gostujući je profesor na Univerzite-tu Helsinki, a potom viši asistent, docent i od 2004. izvanredni profesor na Uni-verzitetu Leipzig.

Član je Internacionalnog udruženja za pravnu i socijalnu fi lozofi ju, Njemač-kog udruženja profesora državnog prava i Akademije nauka i umjetnosti BiH. U Sarajevu vodi regionalni Centar za javno pravo (CJP) koji izdaje znanstveni časopis za pravna pitanja – Sveske za javno pravo. Ovaj centar je osnovan s ciljem uspostav-ljanja znanstvenih kriterija prema kojima

se mora uobličavati javno pravo. Riječ je o otvorenom znanstveno-pravnom foru-mu u kojem se u formi pravnih ekspertiza razmatraju problemi javnog prava u Bosni i Hercegovini i zemljama u regiji.

Prof. Šarčević je autor desetak knjiga iz područja prava i mnogih pojedinačnih priloga (studija) objavljenih u zbornici-ma radova i u domaćim i međunarod-nim znanstvenim časopisima. Jedan od najcjenjenijih stručnjaka na našim pro-storima ali i u Europi. Njegova posljed-nja knjiga Ustav iz nužde. Konsolidaci-ja ustavnog prava Bosne i Hercegovine objavljena 2010. bila je povod za ovaj raz-govor. S prof. Šarčevićem razgovaramo o ustavnim promjenama u BiH, o pravnom statusu Republike Srpske, o federalizmu, o građanskom principu, o “hrvatskom pitanju”, legalitetu i legitimitetu.

• Profesore Šarčeviću, posljednjih se godina često govori o potrebi ustavnih reformi u BiH. Što to pretpostavlja? Koja su to najvažnija pitanja koja se ve-zuju uz ustavne reforme?

Ustavna reforma se danas veže za presudu Sejdić-Finci i svodi se, zapra-vo, na pitanje, kako osigurati “Ostalim” odgovarajući status u političkom ustroj-stvu BiH. U radu Privremene zajedničke komisije oba doma Parlamentarne skup-štine BiH vidi se da postoje bitne razlike između političkih partija zastupljenih u PSBiH, ali i jasna tendencija da se u skla-du sa zahtjevom tzv. bloka srpskih partija iz Republike Srpske predlože minimalne izmjene Aneksa 4. Taj zahtjev se svodi na jednostavan moto: promjene Aneksa 4 bez izmjena u pogledu statusa RS-a. To bi praktično značilo da će se kategorija “Ostalih” rješavati pozicioniranjem u Predsjedništvu i u Domu naroda. Ovim se, sve u svemu, izigravaju potencijali od-luke Sejdić-Finci jer se glavni problemi ustavnog uređenja ostavljaju otvorenim. To su neprohodne zakonodavne proce-dure sa entitetskim glasanjem i sa ne-određenim sadržajem vitalnih nacional-nih interesa, to je nesrazmjerni federali-zam u kojem se entitetske strukture RS-a samodefi niraju i politički-pravno djeluju kao kvazi-državni supstrat velikosrpskog nacionalizma koji se, opet, koristi držav-nim i entitetskim ustanovama da bi iz ovog entiteta eliminirao nepravoslavni i

nesrpski element, to je nominacija ma-njeg entiteta i neprirodna teritorijalna organizacija koja predstavlja svojevrsno javnopravno nasilje nad prirodnim re-gijama, to je konačno, ali najvažnije, et-nički odvojeno biranje po entitetima pri čemu se RS pojavljuje kao legitimaciona baza za sve državne službe na koje se imenuju Srbi i obrnuto, FBiH za Hrvate i Bošnjake.

• Hoće li se moći donijeti novi ustav i ko-liko će on riješiti probleme naše države?

Ja spadam u krug malobrojnih za-stup nika teze da se mora donijeti pot-puno novi ustav. Jer, Aneks 4 se ne može prevesti u ustavni akt zbog antinomičnih propisa i zbog činjenice da otjelotvoruje nepravedno rješenje. On je donesen za stanje nužde i generator je dezintegra-cije, neefi kasnosti i sve snažnijeg otuđe-nja državnih funkcionera. Istina, moje mišljenje danas ima sve više zastupnika u jurisprudenciji, ali sve manje u krugu političkih partija koje su se profi lirale kao predstavnici naroda. Mislim na blok

srpskih partija i oba HDZ-a. Mali izu-zetak predstavlja SDA, budući da je ova partija od razbijača BiH i zagovornika da se narodi moraju dogovarati, tako što će ona predstavljati Muslimane/Bošnja-ke, danas postala tihi zagovornik novog federalizma koji nije ekskluzivno etnič-ki određen. Dakle, sve probleme bi bez poteškoća mogao riješiti potpuno novi ustav, ali ustav koji, na jednoj strani, izla-zi u susret opšteprihvaćenim javnoprav-nim standardima u pogledu pravne drža-ve, proceduralne demokratije i ljudskih prava, a na drugoj, u tačno određenom krugu unaprijed defi niranih nadležnosti štiti kolektivna prava konstitutivnih i ne-konstitutivnih naroda kao i nacionalnih manjina. Moramo znati da postoji mnoš-tvo ustavnih standarda kojima ustavo-tvorac ne može raspolagati po slobod-noj volji, nego ih mora inkorporirati u ustavni sistem kako bi bio kompatibilan sa Evropom i ostatkom svijeta. To bismo mogli nazvati civiliziranjem državne vla-sti putem standardiziranja ustavnog pra-va. Ono je u BiH neophodno.

• Koja ustavno-pravna defi nicija naj-bolje opisuje BiH? Je li ona federacija, konfederacija, konfederalno-federalni

savez, asimetrična federacija-konfede-racija, unija ili protektorat?

U smislu političkog sistema Aneksa 4 BiH je jednoznačno asimetrična federa-cija. Međutim, mora se znati da BiH nije savezna država, ali jeste složena država. Pojmovi nisu nevažni. Naime, entiteti nisu države i današnje državnopravno ustrojstvo ne poznaje princip “savezna država” kao ustavnu odrednicu iz koje bi se mogle izvoditi normativne zapovijesti, zabrane ili pravila za raspodjelu nadlež-nosti. Federalizam, unitarizam i konfede-ralizam su, za razliku od “savezne države”, politički, a ne državnopravni pojmovi. Oni pokazuju kako je organiziran poli-tički život u jednoj zajednici. Njemačka je npr. savezna država unitarnog tipa, Švi-carska je savezna država konfederalnog tipa, Austrija savezna država federalnog tipa. Evropska unija je uzak savez država sa federalnim elementima, Španija, opet, jedinstvena država sa federalizmom itd. Budući da su političke partije BiH skoro isključivo organizirane po entitetima, a u okviru FBiH i po kantonima, to se ovaj

• RS je danas jednopartijski sistem sa jakim velikosrpskim političkim nabojem i kontrolom svih segmenata entitetskog života. Sa te pozicije oni produciraju istinu •

sr18-22.indd 19 1.3.2012 18:56:15


RAZGOVOR

tip državnosti može tačnije opisati kao složena država sa izrazitim konfederal-nim elementima. U njemu političke par-tije imaju kao legitimacionu bazu samo entitetsko stanovništvo, od njega žive, njemu se obraćaju i upravljaju državnim poslovima i socijalnim produktom. Sve to u ime jednog naroda, kako bi se obe-spravili drugi narodi. To najjasnije, samo primjera radi, dolazi do izražaja u poli-tičkom konstruktu i praksi RS-a.

• Ne čini li Vam se da se iz ratnih opcija u kojima su se sukobili nacionalne i na-cionalističke politike i projekti, danas kod nas sve želi svesti na odnos nacio-nalnoga i građanskoga? Jesu li ove dvije stvarnosti ustavno pomirljive i ako jesu na koji način?

Naravno da su pomirljive, bar što se tiče javnopravnog razumijevanja nacio-nalnog i građanskog. No, pomirenju pret-hodi saglasnost da smo državljani jedne države i da naše pojedinačno ili kolek-tivno blagostanje ne može biti postignu-to obespravljivanjem i osiromašivanjem dru gih pojedinaca ili konkurirajućih ko-lektiva. Naime, nacionalnost u modernoj svjetskoj komunikaciji podrazumijeva pravnu vezu građanina i države, dakle, nacionalnost je jednaka državljanstvu i pravima i obavezama koja iz njega slijede. U tom smislu nema uzajamnog isključi-vanja. Ono bi moglo postojati, i to je bo-sanskohercegovački slučaj, kada se naro-di kao zajednica jezika, porijekla, vjere, svijesti o zajedničkoj sudbini poistovje-ćuju sa nacijom, a država se interpretira kao mehanički zbir takvih nacionalno--kulturnih krugova. No, ni u toj perspek-tivi narodnost, tačnije princip “konstitu-tivni narod” ne isključuje državni narod – naciju, tačnije, građanski princip. Rje-šenje mora biti zaštita kolektivnih prava u jednom unaprijed određenom krugu pitanja, u svemu ostalom važi građanski princip, odnosno donošenje odluka i us-postavljanje zakonodavnih tijela prema pravilima proceduralne demokratije. Tu odlučuje apstraktan čovjek, konkretnije, važi pravilo: jedan čovjek jedan glas. Pre-ma tome, unaprijed se određuje spisak posebnih područja u kojima se artikulira jedan narod kao kulturno-biološka za-jednica. I samo u tim područjima naro-di imaju privilegiju da se konsenzusom odlučuje o njihovom statusu. Takva lista narodnog identiteta mora biti zaštićena posebnim pravnim procedurama. Sve ostalo je građansko. Zaključujem, oba principa se ne isključuju ako unaprijed znamo šta ulazi u nedodirivi identitet

jednog naroda i kakvim procedurama se on štiti – sve ostalo pripada svim građa-nima jedne države.

• U knjizi Ustav iz nužde govorite o “ideologizaciji javnog prava” za lokal-ne političke potrebe što stvara pravni i politički kaos. Možete li to pojasniti?

Fenomen se može lako shvatiti kada utvrdimo da je bosanskohercegovački ustavnopravni projekt napustio priznate i opšteprihvaćene javnopravne standarde. To se odnosi na organizaciju, kontrolu i legitimiranje državne vlasti. Na toj osno-vi se pojavila posebna vrsta paraznanosti. Ona se ne bavi interpretacijom ustavnog prava i tumačenjem postojećih pravnih propisa prema pravilima pravne dogmati-ke, nego u pravni sistem učitava značenje i pojmove koje on nema. Tako se ne utvr-đuje šta jeste pravo, nego šta bi ono tre-balo biti. To svaki put slijedi s obzirom na odgovarajuće ideološke obrasce do kojih ne dopiru glasovi pravnog razuma. Naj-očigledniji primjer, sa karakteristikama sistematske ustrajnosti, dokumentiraju radovi srpskih autora o ustavnom pravu BiH, prije svih velikosrpski ideologemi Rajka Kuzmanovića i nešto uglađeniji stavovi Aleksandra Fire. Ali to se vidi i u

izdvojenim mišljenjima sudija Doma za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. Ovo je falsifi katorski mentalitet koji je raspro-stranjen u BiH i može se pronaći skoro u većini javnopravnih rasprava i studija. Na taj način se od javnog prava, dakle, od racionalnih koordinata za upravljanje kompleksnim sistemom kakav je država, pravi sistem idologema koji su pretočeni u pravnu normu. Već prema potrebama političkih struktura na vlasti, oni svaki put mogu poprimiti proizvoljno značenje. To je bosanski model! Ako tome dodamo da je pisanje ustava zadnjih godina posta-lo neka vrsta kućne radinosti, shvatićemo da živimo u vremenu ustavne nesigurno-sti čiji je uzrok nacionalističko nasilje nad pravnim standardima. Čovjek u takvim okolnostima ne vjeruje u ustavno pravo, poduzetnici nemaju racionalne koordina-te za rad, građanin je najprije pripadnik konstitutivnog naroda i samo tako može računati na pravnu zaštitu, pravo je suma proizvoljnih pravila. Nije li to već pred-građe socijalnog haosa?

• Veliki dio Vaše knjige posvećujete us tavno-pravnom položaju Republike Srpske. Ove godine je Republika Srp-ska proslavila 20 obljetnicu svoga po-

sr18-22.indd 20 1.3.2012 18:56:29


RAZGOVOR

stojanja, iako je Republika Srpska u pravnom smislu kao zaseban entitet verifi cirana tek u Daytonu 1995. Koji je ustavno-pravni status ovog entiteta?

Da, tačno je da je nulti čas držav-nopravnog nastanka RS-a potpisivanje dejtonskog sporazuma. Njime je jedan de-facto režim, koji je, i tu nema ništa sporno, kao nosilac prava i obaveza, odgovoran za postupke njegovih orga-na preveden u državnopravni entitet Dejtonskim mirovnim sporazumom. Iz perspektive prava o tome nema disku-sije – nije slučajno da je prva konstitu-tivna sjednica, dakle, još jednom, prva konstitutivna sjednica NSRS-a (Narodne Skupštine Republike Srpske) održana u Banjaluci 19. 10. 1996. – po potpisivanju Daytonskog aranžmana! To je njen služ-beni naziv. Proslava dvadesetogodišnjice se oslanja na utemeljenje jednog ilegal-nog, de-facto-režima i nema ništa sa en-titetom BiH. Djelimične odluke Ustav-nog Suda BiH o konstitutivnosti naroda su samo potvrdile ovu pravnu činjenicu. Politički govori i prateći rituali su para-da velikosrpskog kiča koji danas vrijeđa samo zbog toga što potcjenjuju sjećanje i sposobnost rasuđivanja. Pravna pozicija entiteta je jasna, to su visoko osamosta-

ljene teritorijalno-političke organizaci-one jedinice BiH. No, ovakvi jubileji se ne proslavljaju s pozicije prava, nego s pozicije moći. RS je danas jednopartijski sistem sa jakim velikosrpskim političkim nabojem i kontrolom svih segmenata en-titetskog života. Sa te pozicije oni produ-ciraju istinu.

• Posljednjih godina se iz Republi-ke Srpske često mogu čuti zahtjevi za odcjepljenjem. Nekad je to reakcija na jačanje državnih institucija, ali čini se najčeš će politički adut republičko-srp-skih političara. Koliko su uopće realne “prijetnje” o odcjepljenju Republike Srpske nastale na etničkom čiš ćenju?

O stepenu njihove realnosti ne mogu reći ništa upotrebljivo – u načelu, one su realne ako su iz perspektive konste-lacija moći i provodive. Međutim, mogu uputiti na kriterije koji određuju kada je zahtjev za samoopredjeljenjem do ot-cjepljenja pravno utemeljen. Tu je kon-

stelacija jasna. Subjekt samoodređenja u formi otcjepljenja mogu biti samo Srbi kao narod, entiteti nisu i ne mogu biti nosioci prava na otcjepljenje. No, da bi se jedan narod mogao pozvati na ovo pra-vo neophodno je ispunjenje određenih pretpostavki. Tu se u prvom redu misli na zahtjev da takav narod mora kao au-tohton naseljavati kompaktan teritorij koji je sposoban za opstanak, da na tom teritoriju predstavlja dominantnu većinu i konačno, ali najvažnije, da je zbog et-ničkih svojstava, dakle, zbog kolektivnog identiteta diskriminiran u toliko teškoj formi da nikakav drugi oblik zaštite nije moguć do osnivanja vlastite države. Srbi su svakako narod koji u BiH ne pred-stavlja nacionalnu manjinu. Danas je pretežno naseljen na teritoriju na kojem nije autohton, konačno, ne vide se razlozi zbog kojih su u bosanskohercegovačkoj konstelaciji nesrazmjerno diskriminirani po osnovu etničke pripadnosti. Prema tome, iluzorno je i razmišljati o pravu na samoopredjeljenje u formi otcjepljenja bosanskohercegovačkih Srba, ali se na osnovu kriterija nepodnošljive diskrimi-

nacije, kriterija autohtonog stanovništva na kompaktnoj teritoriji uočava razlika između priznanja države albanskog na-roda i nemogućnosti priznanja još jedne srpske države na bosanskom tlu.

• Kada već aludirate na Kosovom, po-sljednjih godina se povlače paralele iz-među Republike Srpske i Kosova iako su to dva posve različita “slučaja”. Ko-liko su točne i realne procjene nekih analitičara da na taj način politika Be-ograda Republikom Srpskom pokušava nadoknaditi izgubljeno na Kosovu?

Sasvim je sigurno da postoje takvi planovi i ambicije. Ali, kao i u pogledu otcjepljenja, sve je u osnovi pitanje real-nih pozicija moći i internacionalnog sa-vezništva. Pravnih, političkih ili socijal-nih analogija između Kosova i Albanaca u Srbiji, sa BiH i Srbima u njoj naprosto nema. Ovim nisam rekao da maštovite političke elite i prateća znanstvena no-menklatura nemaju neiscrpan rezervoar

konstrukta koji se po potrebi mogu upo-trebljavati i zloupotrebljavati. Ljudskog materijala za takve upotrebe nikad nije nedostajalo.

• I danas se često čuje da službeni Beo-grad nije raskinuo s velikosrpskom po-litikom. Izjave nekih predstavnika srbi-janskih vlasti upravo su na tom fonu. Je li živa još velikosrpska politika? Kako vidite odnos Beograda i Banje Luke?

Mene ovaj odnos prevashodno za-nima kao pravni odnos i odnos dva in-ternacionalna subjekta. Tu se lako uoča-va masa pravno relevantnih činjenica i akata koji su jednoznačno velikosrpski. Ne mislim samo na deklaracije Narod-ne Skupštine Republike Srpske i stavove visoko pozicioniranih srpskih funkcio-nera o ujedinjenju srpskog naroda s obje strane Drine, nego i na javni i tajni spo-razum o specijalnim vezama, na propise o državljanstvu, na upad u bazu ličnih podataka bh. građana, na insistiranje na sporazumima o suradnji tužilaštava koji kriju male podvale, na ponavljanje op-tužbi i pokretanja postupaka protiv tzv.

• Ne postoji ni jedan propis koji određuje da samo dva HDZ-a smiju zastupati interese hrvatskog naroda, tako da se npr. birači mogu odlučiti samo za jednu od njih – prema tome, notorna je

glupost vezivati jednu ili dvije političke partije za legitimno i zakonito predstavljanje jednog naroda •

sr18-22.indd 21 1.3.2012 18:56:38


RAZGOVOR Edin Šarčević

Alijine armije u scenarijima koji su smi-ješni i za moldavske pravne standarde. U svemu tome ima sistema i upravo se u tom sistemu ne može previdjeti stvaranje pravnih okvira za veliku Srbiju.

• Već je više od godinu dana prošlo od uspostave vlasti u Federaciji BiH. Dvije najjače hrvatske stranke koje su ostale izvan vlasti smatraju da je ta vlast ne-legalna i nelegitimna. Jesu li pri uspo-stavi vlasti u Federaciji BiH prekršeni zakonski okviri?

Izbori su zajedno sa izbornim rezul-tatima provedeni u skladu sa zakonom. Ukoliko je zakon nelegitiman, onda bi se moglo govoriti o nelegitimnim iz-borima. Do kršenja izbornog zakona je došlo samo zbog kašnjenja u izboru za Dom naroda i u svim kantonalnim skup-štinama. Kršenje je i blokada formiranja Doma naroda javno iznesenim prijetnja-ma u Zapadnohercegovačkom kantonu,

Kantonu 10 i Posavskom kantonu da će se blokirati izbor delegata u kantonima ako u federalnu vlast ne uđu oba HDZ-a. I tu je stvarni problem: oba HDZ-a zahti-jevaju da samo oni tumače političke inte-rese Hrvata i svaki izborni rezultat koji ne bude izlazio u susret njihovim potre-bama biće proglašavan nelegitimnim. Ništa više, do borbe za vlast na politič-kim premisama Herceg-Bosne.

• Predstavnici dviju najjačih hrvatskih stranaka u BiH u posljednje vrijeme stalno govore o suverenosti hrvatskog naroda. Smatraju također da su oni njegovi jedini legalni i legitimni pred-stavnici. Što je to suverenost i kako se stječu legalitet i legitimitet?

Tema je nezahvalna jer se ne može ap-solvirati u kratkim crtama. Suverenitet je samo jedna od više osobina državne vla-sti. Njime se opisuje jedan element savrše-ne državne vlasti: da je najviša, najjača sila koja je u stanju isključiti sve konkuriraju-će vlasti na jednom teritoriju i uspostaviti se prema drugim suverenim vlastima – državama kao ravnopravna sila. Od ove karakteristike se razlikuje pitanje: ko nosi, od koga se izvodi takva vlast. I tu smo već na tlu preplitanja suvereniteta sa ostalim

osobinama državne vlasti, sa legalnoš ću i legitimnoš ću. Vlast je legalna kada se ko-risti u skladu sa ustavom, ona je legitimna ako je pravedna, a njeni nosioci izabrani u unaprijed određenoj proceduri. Da bismo odredili ko je nosilac suvereniteta u drža-vi, moramo pogledati kako je uspostavljen sistem izbora državne vlasti i kako funkci-onira politički sistem. U BiH je sigurno da su nosioci suvereniteta i apstraktni građani (reprezentirani u Predstavničkom domu) i narodi (reprezentirani u Domu naro-da). Hrvati su u tom sistemu, kao i dru-gi narodi, dvostruki nosioci suvereniteta, jednom kao apstraktni građani, državlja-ni BiH, drugi put kao pripadnici jednog naroda. Svi su narodi, ipak, primarno dio bosanskohercegovačkog državnog naroda tako da se kao stvarni nosilac suvereni-teta pojavljuje svaki državljanin koji ima pravo da prema ustavnim ovlaštenjima upravlja državnim poslovima. Kazano modernim pravnim jezikom, suverena je bosanskohercegovačka nacija kao suma državljana BiH. U takvim konstelacijama ni jedna politička stranka nema ekskluzi-van mandat da zastupa jedan narod, pa ni oba HDZ-a hrvatski. Ne postoji ni jedan propis koji određuje da samo dva HDZ-a smiju zastupati interese hrvatskog naroda,

tako da se npr. birači mogu odlučiti samo za jednu od njih – prema tome, notorna je glupost vezivati jednu ili dvije političke partije za legitimno i zakonito predstav-ljanje jednog naroda.

• Kako prema Vašem mišljenju riješiti “hrvatsko pitanje” u BiH? Hrvatska po-litika u BiH još uvijek dominantno po-litika iz vremena Herceg-Bosne. Pred-sjednik najjače hrvatske stranke stalno “prijeti” trećim entitetom. Kako Vi vidi-te sadašnju hrvatsku politiku u BiH, ko-liko su realne priče o trećem entitetu?

Da bih znao kako riješiti “hrvatsko pi-tanje” morao bih prvo znati kako ono gla-si? Ako mislite na status Hrvata u BiH, to je pitanje riješeno Aneksom 4. Treći entitet je zahtjev koji politički nasljednici herceg-bosanskog državotvorstva unose u sumu želja za ustavne promjene. To je jedan od na listi zahtjeva, ravnopravan sa drugim. Ako pažljivije pogledamo zahtjev za tre-

ćim entitetom vidi se želja da se u ime ma-njeg dijela hrvatskog naroda na jednom, što je moguće širem, teritoriju, u ime svih bh. Hrvata vlada socijalnim bruto pro-izvodom. Ovdje ne može biti isključena snažna simbioza kriminogenih struktura sa strukturama javne vlasti i u tom se okvi-ru dobro organizirana i etnički neutralna, profesionalna državna vlast pojavljuje kao smetnja. Naravno, vidi se golim okom, da je treći entitet novi projekt Herceg-Bosne i da on ima snažnu podršku u institucio-nalnim ostacima ove hrvatske republike, od velikih privrednih sistema, Katoličke crkve, preko mostarskog sveučilišta koje je zbrinulo hercegbosanske intelektualne prvoborce, do javnih glasila i bivših služ-benika hrvatskih vojnih i bezbjednosnih struktura. Sve je to jedan dio hrvatske poli-tike koja se hrani HDZ-ov skom političkom baštinom. Ona je uvijek ovisna o praktičnoj politici Republike Hrvatske i tu ne smijemo imati iluzija. No, čini se da je izvan ovih po-litičkih stranaka ostalo zrno zdravog politič-kog razuma i da će hrvatski entitet ostati na spisku političkih želja koje će za historiju dr-žave i prava dokumentirati samodestruktiv-no razdoblje bosanskoherce govačkih Hrva-ta i polit-autizam velikodržavnog hrvatskog pokušaja. •

• Naravno, vidi se golim okom, da je treći entitet novi projekt Herceg-Bosne i da on ima snažnu podršku u institucionalnim ostacima ove hrvatske republike, od velikih privrednih sistema, Katoličke crkve, preko mostarskog sveučilišta koje je zbrinulo hercegbosanske intelektualne prvoborce, do javnih glasila i bivših službenika hrvatskih vojnih i bezbjednosnih struktura •

sr18-22.indd 22 1.3.2012 18:56:54


U LAŽI SU KRATKE NOGE

Mi govorimo kao intelektualci, kao ljudi koji nisu op-sjednuti samo politikom i gradnjom država, mi na-stojimo sačuvati sve dokaze koji su potrebni jednom

rješenju zasnovanom na njihovoj ukupnosti – na političkim, kulturološkim, geopolitičkim i drugim razlozima i motivima. To je naša dužnost. Mi ne smijemo ostati po strani, mi se ne smijemo isključiti iz političke borbe, ali mi ne smijemo ni jed-nog trenutka dopustiti da nas dnevnopolitički, epizodni moti-vi zaslijepe. Mi ne pravimo urote, mi ne stvaramo koalicije, mi samo podsjećamo na istinu, borimo se za nju, želimo da naša kritička svijest pomogne u orijentira-nju, da u odlukama onih koji stvaraju države budu sačuvane sve činjenice i da na temelju njih djeluju.

Htio bih spomenuti još jednu či-njenicu koja je za nas ovdje važna, koju sam neposredno iskusio. U vrije-me kosovskih događaja i svega ono ga što je bilo s njima povezano ili što je do njih dovelo, dakle, u vrijeme kada su motivi za raspadanje Jugoslavije već bili snažno izraženi i evidentno uka-zivali na njezin kraj, susreo sam se na Bledu, na jednom skupu što ga je or-ganizirao slovenski PEN, s Dobricom Ćosićem. Razgovarali smo preko četi-ri sata. Obojica smo bili svjesni onoga što se događa i svih perspektiva toga događanja. On je sebe smatrao patri-jarhom nacije, htio je i meni sugerirati taj osjećaj u hrvatskom okviru, ali ja sam to odbio, jer ne samo da je to bilo netočno, nego je s mog stajališta nepri-hvatljivo. Hrvatima patrijarsi nisu po-trebni, njima je potrebna javnost koja će s punom kritičkom samosviješ ću ocjenjivati prilike i postupke u njima svih onih koji su preuzeli odgovornost djelovanja u ime nacije.

Sve što mi je tada Ćosić rekao i obe-ćao bila je obična laž. Sve što je kasnije činio i govorio bilo je suprotno onome u što me je uvjeravao. Ja znam za nje-gove pohvale srpskoj lažljivosti, za ulogu koju je on toj lažljivosti namijenio, za dobra koja je u njoj našao, ali sam se ipak nadao da postoje one činjenice koje su iznad svega toga, ne apstraktno, nego stvarno – one činjenice bez kojih je čovjekov svijet nemo-guć. Ćosić očigledno u takve činjenice ne vjeruje. […]

Vrativši se u Srbiju, počeo je držati huškačke govore, za-stupao je represiju i njezinu ratnu slavu, njegovo se srpstvo

proširilo upravo onako kao i srpstvo Pećke patrijaršije: dokle Turska dotle Srbija.

Tako u oponašanju djeluje “drugi um” na Balkanu! Nije stvaranje toga uma pitanje neprosvijećenosti, već obratno: to je zapošljavanje prosvjećenosti na proslavljanju zaostalosti. Ni to nije slučajno: izabran je jedini način na koji se sram zbog zaostalosti može pretvoriti u povijesni ponos, zapuštenost u mesijanstvo. […] Laž je za Ćosića, očigledno, stalna ljudska pozicija, balkanska pozicija neprekidnog vrebanja, jedina po-zicija balkanskog osjećaja da ništa nije sigurno. […]

Politički i diplomatski život na Zapadu pun je različitih zamki, skri-venih putova, više ili manje vještih smicalica, pa i prevara, ali on ipak posjeduje izvjestan obavezni tijek, određene standarde, nepotkupljive norme i poštivanje preuzetih obave-za. […] U nas se, naprotiv, često mi-sli da je jedini smisao razgovora pre-vara. Duboko se vjeruje da je svaka prevara korisna – jer pregovaračima ne pada ni na kraj pameti da misle što će se poslije te uspjele prevare dogoditi.

Sve su te prevare, balkanske pre-vare, prevare koje nemaju budućno-sti – hajdučke prevare u klancu ja-dikovcu. Za njih je uvijek bitno što će se sada dogoditi, a kasnije – već ćemo vidjeti... Nikada u tom laganju ne postoji nikakva, a najmanje za-jednička perspektiva. Naši političari često – vjeruju da je smisao politič-kih razgovora u skrivanju političkih ciljeva, zbog kojih se ti razgovori vode. […]

Da, mi smo u politici krivi što nas svijet na pravi način ne vidi, mi mu prodajemo laž-

ne slike, mi stvaramo maglu. Politika sigurno nije naivno poštenje, ni ba-udelaireovsko srce na dlanu, ali ona

ipak posjeduje jednu smislenu vidljivost i postoji zato da bi toj vidljivosti pružila dokaze i djelotvornost. Samo tako ona može biti vjerodostojna. Onaj tko laže mora biti spreman na to da laž ima kratke noge, i da ta kratkonogost ima svoje, vrlo često, neugodne posljedice. •

Vlado GOTOVAC /1930-2000/

Balkanske laži i prevare

Sve su te prevare, balkanske prevare,

prevare koje nemaju budućnosti – hajdučke

prevare u klancu jadikovcu

[Iz knjige: Adil ZULFIKARPAŠIĆ – Vlado GOTOVAC – Miko TRIPALO – Ivo BANAC, Okovana Bosna. Razgovor, Moderator razgovora Mladen MALOČA, Bošnjački institut, Zürich 1995, str. 155-159.]

sr23.indd 23 1.3.2012 19:01:20


POGLED U DUŠU Mediji

Trebalo bi moć psihoaktivnog

djelovanja medija upotrijebiti

za približavanje ljudi samih sebi,

za vraćanje u ovdje i sada, za osvješćivanje

i probuđivanje istinskih vrijednosti na

kojima počiva svijet, koje ga održavaju i

daju mu smisao

Piše: • Elvira KOIĆ

Omiljena šala među psihijatrima je ova: “Sretnu se dva psihijatra. Na-kon pozdrava, prvi veli: ‘Molim te,

reci mi, kako sam danas?’” (Kraj šale.) No, možda to više i nije tako smiješno otkako je postalo uobičajeno pitati druge o svojim osjećajima, stilu života, načinu odijevanja, održavanja tijela, hranjenja, o potrebama, željama, nadama... Nimalo nije lako živjeti izvorne osjećaje, imati svoje mišljenje, svoj stav, svoj način, svoj put. Lakše je uklopiti se u opći tijek. Zato što se zbog različitosti od mainstreama, glavne struje općeg mi-šljenja, može učiniti kako se radi o buntu, o protivništvu, otporu, a to nerijetko dovo-di do borbe u kojoj većina ipak uglavnom pobjeđuje, a pojedinac gubi. Kako to ne bi bilo pravilo, ipak se, mada rijetko, događa-ju situacije kada jedno potpuno drukčije mišljenje započne lavinu ili probije branu pa otvori bujicu i potakne događanja važna za ljudsku vrstu i njezin opći razvoj jer bez različitosti, bez promjena i učenja novoga, nema budućnosti. To je jednostavno nepo-reciva činjenica.

Kao što je i činjenica da su sve pro-mjene uglavnom bolne, barem toliko koliko boli minimalni napor, npr. u odricanju od ugljikohidrata ili mesa iz svakodnevne prehrane, pa makar to bilo i od životne važnosti. Većini je to “tako teško”, pa krišom ipak jedu i debljaju se, i traže boljeg doktora koji neće zabranji-vati koješta... Ili na primjer, kada se (da svi znaju) ode na duhovnu obnovu u ko-rizmi gdje se za večeru na zajedničkom stolu u petak nađe grah i kupus, pola molitelja protestira tražeći meso, “platili smo večeru, a što je to”... Za zamisliti se, o svemu pomalo.

Nešto značajno se ipak ne može do-goditi sve dok god se ne stvori takozvana kritična masa mišljenja, koja prevlada i ponese sve sa sobom. Do tada stradaju oni koji prvi viču “može se i drukčije”, a nakon toga se čini kako svi baš to isto misle i jednostavno se dogodi promjena.

U prošlosti se taj proces odvijao spo-rije, jednostavno zato što je bilo teže doći do velikog broja ljudi kojima bi se preni-jelo neko mišljenje. Danas je lakše jer su različiti mediji toliko dostupni da gotovo i nema vijesti o kojoj “baš svi” ne znaju

Je li to dobro ili loše?

sr24-25.indd 24 1.3.2012 19:01:48


POGLED U DUŠU

“baš sve”. Koliko je to dobro ili loše, nije lako odgovoriti.

Naravno da je dobro znati što se do-gađa, da će poskupiti automobilsko go-rivo, namirnice, hoće li padati kiša ili će biti vruće, jesu li prometnice blokirane, da postoje vrlo uspješni ljudi koji su pro-blem sličan našem riješili vrlo jednostav-no, da dobro uvijek pobjeđuje, da je život lijep i radostan, da se ljudi zapravo vole... Dobro je kada mediji koriste svoju moć za širenje optimizma, pozitivnih stavova, nude različite pozitivne načine življenja, vjeru i nadu. Međutim, svakodnevica je nemalo drukčija.

Kiosci s novinama i televizijski pro-grami prepuni su takozvanih “vijesti” o katastrofama, nasilju, bezizlaznosti, siro-maštvu, bolestima, lopovima, a slično je i s radijskim programima, mada su naj-slušanije zapravo one postaje na kojima se uopće ne govori, već uglavnom samo pušta glazba. Od silnih informacija koje se nude, nema više razlike koja je važna, koja to nije, a njihova količina i dostup-nost kao kod svake izloženosti psiho-aktivnom sredstvu – prvo povećava to-leranciju pa dolazi do svojevrsne gladi i žudnje za informacijama, bez obzira na kvalitetu i vrstu. A to je već po defi niciji – ovisnost. Zato se ljudi počesto vrlo loše

osjećaju kada ostanu uskraćeni za infor-macije ili u “medijskoj blokadi”. Nema veze jesu li to podaci o mogućoj kata-strofi , poderanoj čarapi glumice za koju nitko nije nikada čuo, ali novine kažu da je “slavna”, o sudbini izmišljenih likova iz najnovije “sapunice” ili o samim novina-ma ili televiziji.

Nema veze što su “mediji” obična po-duzeća kao i svaka druga, a tzv. “vijest” je roba koju prodaju. Vidljivo je to kada nemaju o čemu pričati, pa se bave sami sobom, glumci si dijele nagrade za svoj posao, a cijeli svijet “slavi”, nogometaši se tuku oko velikog novca koji zarađuju, a Mirko i Slavko se potuku u dvorištu zbog njih, teta Bara i gospođa Biserka plaču i vesele se oponašanju života svojih omi-ljenih likova... Što bi bez njih? Bez likova iz bajki, bez nogometaša, bez političara i bez “celebritya”? Možda bi morali živjeti svoj život, razgovarati sa susjedima, misli-ti o tome što će i kako skuhati... Ali zašto bi mislili kada drugi misle umjesto njih?

Recepti se nude iz novina, s televizije, na-čini ponašanja i igre također. “Moraš ih sve imati”, kaže reklama u pauzi crtanog fi lma. Moraš. Moraš ih sve imati... sve fi gurice nestvarnih konjića, letećih psi-ća ili medvjedića... Moraš ih sve imati... Imati. A o tome kako se osjećaš reći će ti horoskop... ili vidoviti netko...

Jasno je da je to samo trgovina. Među-tim, moć koju ima je zapravo neopisiva. A moć može biti vrlo dobra, ali i vrlo loša. Dokazuje to nekoliko primjera iz povije-sti. Prvi je Biblija. Najčitanija i najproda-vanija knjiga svih vremena, jedini pravi bestseller. Ono što doista vrijedi, to i traje. A moderne vijesti i “popularnost” doista ne traju. Već drugog dana su dosadne. Pa ako su i lažne, vrijede samo toga dana. Zato osporavanje gotovo da i ne vrijedi, niti koga briga za istinu, pa se tzv. “de-manti” objave na desetoj ili na posljednjoj stranici, dolje u uglu, gdje ih nitko ne čita. Važno je ono što prodaje izdanje.

Drugi je primjer moći medija detaljan izvještaj o samoubojstvu dječaka, na na-slovnici najčitanijeg dnevnog lista. To je nešto što se nikako ne bi smjelo dogoditi jer otkako je Goethe napisao Patnje mla-dog Werthera, zna se da priča o samou-bojstvu koja postane dostupna mnogima – direktno potiče samoubojstva, poput

sugestije. Nakon upozorenja novinaru da to ne čini, odgovorio je: “Pričajte što ho-ćete, ja tim naslovom hranim svoju dje-cu.” Ni nakon što mu je direktno rečeno da tako zapravo krvlju tuđe djece hrani svoju djecu, nije odustao. Tek nakon što je drugog dana djevojčica potpuno opo-našajući dječakovo samoubojstvo učinila isto, tada je vijest stavio na kraj, bez foto-grafi je i rekao da to nije razlog za naslov-nicu, da je sigurno bila depresivna, a da se depresija uspješno liječi... no, već je bilo kasno. Smrt je tako konačna. Ali strah od smrti je univerzalan i svi ga razumiju na nesvjesnoj razini i prepoznaju toliko da će kupiti naslov koji govori o strahu. Slič-no slično prepoznaje i privlači. I dok god je straha u ljudima, dotad će se uspješno prodavati zastrašujući naslovi.

Ne mora to imati veze s istinom, kao što Orson Welles nije mogao uvjeriti puk da je njegova radio-drama samo iluzija o tome kako se “upravo događa invazija Marsovaca na Zemlju, i da su jako zločesti”... Bilo je to 1938. godine, no je li se što promijenilo od tada? Bi li itko slušao tu emisiju da se umjesto Rat svjetova zvala na primjer Ljubav svjeto-va, da je govorila o Marsovcima dobri-činama koji donose na poklon gene za velike paprike i grožđe, za med, mlijeko

i naft u, da konačno živimo svoju Obe-ćanu zemlju u kojoj već jesmo, a i ne primjećujemo je, jer u “omiljenoj sapu-nici” iz neke potpuno strane zemlje ni-malo nije veselo... a u drugoj predalekoj zemlji o kojoj sve znamo, osim što ne znamo izgovoriti imena likova jer je je-zik toliko različit, moraju svi u logor jer nisu dovoljno plakali... ili se smijali... Je li to doista bitno? Je li to “vijest”?

Doista je velika moć zabaviti mase primitivnim strahovima ili sakupljanjem ružičastih letećih konjića, silnom brigom o moralu kafanske pjevačice, skupog sportaša ili dokazanog lopova, sudbina-ma izmišljenih likova. No tako korištena moć nije dugog vijeka niti se itko njome može ponositi. Veća bi vrijednost bila kada bi se ta moć psihoaktivnog djelo-vanja upotrijebila za približavanje ljudi samih sebi, za vraćanje u ovdje i sada, za osvješ ćivanje i probuđivanje istinskih vrijednosti na kojima počiva svijet, koje ga održavaju i daju mu smisao. •

• Od silnih informacija koje se nude, nema više razlike koja je važna, koja to nije, a njihova količina i dostup nost kao kod svake izloženosti psihoaktivnom sredstvu – prvo povećava toleranciju pa

dolazi do svojevrsne gladi i žudnje za informacijama, bez obzira na kvalitetu i vrstu •

sr24-25.indd 25 1.3.2012 19:01:58


METAFORE I PUTOKAZI

Bio sam prošle noći na putu. Mjesec je nekako hladno obasjavao moje tijelo, ali je inače bio tako svijetao i lijep da sam mu se istinski radovao i da ga se nisam mogao nagledati. Pomislih u sebi: Ove noći, prije 1800 godina, nisi sigurno tako sjao. Jer nije valjda moguće da su ljudi, naočigled tako ugodno blagog mjeseca, mogli jednom pravednom i nevinom čovjeku nanijeti toliku bol!

Matthias CLAUDIUS (1740-1815)

U jutro Velikoga petka

sr26.indd 26 1.3.2012 19:06:55


OLTAR I TRIBINA

Odnos političkog Zagreba prema Bosni i Hercegovini posljednjih godina se pro-mijenio, pogotovo u usporedbi s devede-

setima, ali ta politika često nije dovoljno jasna i ostavlja dvoznačnosti. O odnosu hrvatskog pred-sjednika Ive Josipovića prema Bosni i Hercegovini pisano je na ovim stranicama i onda kad je najav-ljivao “novu politiku” prema našoj zemlji (govor u Parlamentu BiH) ali i onda kad ju je svojim po-stupcima demantirao (političko koketiranje s Mi-loradom Dodikom).

Koncem veljače u BiH je službeno po prvi put bio i hrvatski premijer Zoran Milanović posjetivši pritom Sarajevo, Vitez, Široki Brijeg i Mostar. Mi-lanović je, slično kao i predsjednik Josipović u više navrata prije njega, jasno i nedvosmisleno kazao da Republika Hrvatska želi graditi prijateljske odnose sa susjedima, pogotovo s Bosnom i Hercegovinom te da nije došao kao “tutor ili mentor”. Hrvatski pre-mijer je bio prilično suzdržan i diplomatski urav-notežen pazeći da ne izgovori kakvu riječ zbog koje bi se nekome zamjerio, jer on je “došao razgovarati sa svim ljudima u BiH i ne želi se miješati u unutar-nje stvari”. Činjenica da je svoj službeni posjet BiH započeo sa Sarajevom, znak je da je glavni grad Mi-lanoviću najvažnija adresa u BiH. No, neke njegove izjave zaslužuju da ih se analizira.

Govoreći o pomoći Republike Hrvatske Hr-vatima u BiH, Milanović je kazao “kako je do-sada pomoć bila previše raspršena pa bi možda trebalo više koncentrirano ulagati” i dodao da će Hrvatska nastaviti pomagati Hrvatima u BiH, “ali ne milostinjom, već kroz fokusirane progra-me” i nastaviti pomagati projekte koji se odnose na Kliničku bolnicu i Sveučilište u Mostaru. Ne znamo za sve sadržaje Milanovićevih razgovora, pogotovo ne s predstavnicima Hrvatskog narod-nog sabora (HNS), ustvari uglavnom s HDZ-čel-nicima, ali neke stvari s obzirom na pomoć stoje upravo suprotno. Pomoć Republike Hrvatske Hr-vatima u BiH u posljednja dva desetljeća najčeš će je bila netransparentna i stranački usmjeravana, dakle koncentrirana na HaDeZe Mostar, zapadnu Hercegovinu i još neke druge ekonomske centre i uglavnom je bila vođena političkim i ekonomskim koristima vladajućih iz Hrvatske.

Nije sporno što Milanović želi pomoći spome-nute projekte (posebno bolnicu), ali ostaje da se vidi hoće li ta pomoć biti distribuirana kao i do sada, i hoće li se interesi Hrvata u BiH opet po-

istovjetiti s interesima političkog, kulturnog i gospodarskog Mostara. Ako premijer Milanović, i hrvatska vlast uopće, želi voditi “novu politiku” prema BiH, onda bi svakako trebalo promijeniti odnos prema bosanskohercegovačkim Hrvatima u cjelini. Mostar nikad nije bio niti je sad političko, kulturno i gospodarsko središte svih bosansko-hercegovačkih Hrvata, niti je “zajednički politički nazivnik” njihovih interesa.

Hrvatski premijer je između ostalog rekao i to da u BiH dolazi kao “posrednik koji je relativno neopterećen svime što se događalo”. Ostaje nejasno o kakvom je “posredništvu” riječ i može li se s po-zicije premijera Hrvatske, pa makar on naglašavao više ekonomiju nego politiku, biti “neopterećen” prošloš ću koja je obilježena pogubnom politikom (i ekonomskom) ondašnjih vlasti R Hrvatske pre-ma BiH, posebno prema Hrvatima u Bosni, koju i danas provode vodeće hrvatske stranke u BiH. Od-nosi li se “posredništvo” na susret s predstavnicima HNS-a koji ne odustaju od varijacija herceg-bosan-ske politike devedesetih godina, danas svedene na zahtjev trećeg entiteta i čije je pobornike Milanović svojim posjetom barem simbolički legitimirao?

I nakon Milanovićeva posjeta ostaje pitanje može li (i treba li) hrvatska politika pomoći artiku-liranju stvarnih interesa svih bosanskohercegovač-kih Hrvata, ako to već dvadeset godina nije učinila stožerna stranka (HDZ)? Ako u novu politiku u Hrvatskoj bitno pripada detuđmanizacija, za novu politiku bh. Hrvata potrebna je dehercegoviniza-cija, i politički i ekonomski. U tome smislu, barem u javnosti, Milanović nije bio transparentan.

Hrvatska politika devedesetih godina bila je koncentrirana na nezavisnost Hrvatske i njezino pogubno podebljanje granice i

popunjavanje nauštrb BiH, za što je demografski žrtvovana polovica bosanskih Hrvata, a politič-ki, gotovo svi. Današnja hrvatska politika sva se usmjerila na ulazak u Europu. U tom kontekstu je i Milanovićev posjet. Hoće li radi toga, radi smi-rivanja pitanja granica u regiji, radi dobrih odno-sa sa Srbijom i Republikom Srpskom, radi svoje političke i ekonomske koristi utopiti interese bh. Hrvata i države Bosne i Hercegovine? Hoće li ko-načno pomoć Hrvatske Bosni i Hercegovini biti transparentna i hoće li se razlikovati za sada ne-usuglašeni interesi među bosanskohercegovačkim Hrvatima i uvažavati njihove stvarne potrebe? •

Drago Bojić

Relativno neopterećen?

Hoće li konačno pomoć Hrvatske BiH biti transparentna i hoće li se razlikovati za sada neusuglašeni interesi među bh. Hrvatima i uvažavati njihove stvarne potrebe?

sr27.indd 27 1.3.2012 19:07:25


U RETROVIZORU

Otkuda si i čija si, bona? Nakon izjave Čedomira Jovanovi-ća, predsjednika Liberalno Demokratske Partije, da je “Repu-blika Srpska nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čiš ćenju nezabilježenom u Evropi poslije Drugog svetskog rata”, organiziran je 1. veljače u prostorijama Tanjuga u

Beogradu duel između Jovanovića i Dodika na temu je li ta re-publika genocidna tvorevina. Duel su izravno prenosile mnoge televizijske mreže kao da je riječ o zagonetki o čijem rješenju ovisi sudbina svijeta. Teško se mogao očekivati s tog “viteškog” turnira neki veliki i revolucionarni odgovor. Svakako je važno to što je Čedomir Jovanović govorio o srpskim zločinima u Bosni i Hercegovini i govorio iz neke – barem se tako čini – konstruk-tivne pozicije. Tema odgovornosti srbijansko-srpske politike – i svega što iza toga stoji: vojske, institucija, crkve i medija – za ratove i sijanje velikosrpskih pečurki, još uvijek je tema koja iza-ziva bijes, škripu zubi pa i potezanje obarača. Kod nekih možda tek širenje očiju, kao kad se čuje strašna vijest iz daleke zemlje i kad se s nevjericom govori: Ma, nije moguće!

Dodik je bio na svom mjestu. Ne bi valjalo da je drukčije bilo: ne bi valjalo jer bi onda to bila gluma i on kao predsjednik repu-blike ne bi bio njezin pravi reprezentant. Zamućen pogled, blago režanje, debele laži i optužbe za izdaju. Adekvatna i dosljedna obrana svoje republike: agresija, primitivnost, ugroženost, laž i nacionalističko bjesnilo. Jedino je falilo malo oružja. Za glaso-vito junaštvo.

Ipak, ima jedan prigovor tezi da je zlosretna republika nasta-la na genocidu, jer ta tvrdnja izgleda nekako neobuhvatno i na pola puta i nije pravedna prema republici samoj. Ona je, naime, nastala sasvim jasnom voljom srpskog političkog i vojnog vod-stva i po sasvim jasno razrađenim planovima. Njezina ideja nije iskočila iz glave srebreničkog genocida, nego je on tek logičan slijed onoga što pripada temeljima, najvlastitijoj biti republike i sve njezine političko-vojne elite. Još prije Srebrenice republika

se objavila u svojoj naravi: u govoru mržnje i otvorenih prijet-nji nestankom, u dozubnom naoružavanju golorukog naroda, u nizu ubilačko-rušilačkih “oslobađanja” gradova i općina, u ubijanju, u masovnim grobnicama, u mučenju i zlostavljanju, u silovanju i ponižavanju, u progonu i izgonu stanovnika čitavih krajeva, u pljački…

Na tom nizu pokazala se prava narav republike, pokazalo se koja je to “javna stvar” njezina temeljna ideja, lik te pravi interes i usmjerenje. Takvom interesu srebrenički genocid dođe, do-slovno i javno pokazano i podržavano, kao šećer na kraju. Šećer kojeg ne može rastopiti ni sva vodica vladike Amfi lohija dok se iskreno i debelo hriš ćanski kaje što je krstio izroda Čedu Jova-novića. A teško da ga može rastopiti i jedan duel, i jedno pitanje prekratka dometa. •

Čuvaj se pameti! Kad pahulje počnu svoj strmoglavi a opet laki ples prema zemlji, prvo što nam pada napamet jesu “dječje ra-dosti”: saonice, snješko, klizanje ili pak skijanje. Snježna roman-tika, stišana i svečana bjelina prostora, duge ledenice što vise s krovova, topla soba i napici. Prava zimska idila. Kad je nema kao da zime nije ni bilo i odmah pomišljamo na klimatske promjene.

No, da sa snijegom nije uvijek romantika i da priroda može i u ljepoti pokazati svoje okrutno lice, imali smo prilike iskusiti upravo koncem siječnja i u veljači. Snježne padaline kao da su se nakanile nadoknaditi svu onu suhoću ljeta i jeseni. Ovaj put snijeg nije pokazao zube samo planinskim predjelima, nego se spustio sve do mora, zabijelio obalu i otoke po Hrvatskoj, zauzeo

Il’ je snijeg il’ su labudovi

sr28-29.indd 28 1.3.2012 19:09:13


piše: Miro JELEČEVIĆ

sami jug Europe i zabijelio čak i saharske dine. I nije samo pao neuobičajeno visok snijeg, nego i temperature u nekim krajevi-ma, sve do -20 stupnjeva. I niže.

U Bosni i Hercegovini snježna pošast dosad je odnijela već dvadesetak života. Ostavila bez struje, vode a naravno i grija-nja čitave gradove i područja. Mjesta po istočnoj Bosni, ali i u livanjskom kraju i u Hercegovini ostala su odsječena od svijeta. Čitava zemlja je bila nekoliko dana doslovce paralizirana. Po-novo se – uza svu objektivnu težinu situacije – pokazala naša poslovična neorganiziranost, aljkavost i iznenađenost snije-gom u po zime. Proći našim gradovima – također velikim i ve-ćim gradovima – bila je prava lutrija. Ne samo prvog, drugog ili trećeg dana, nego još i deset dana nakon prvog snijega. Kako to kod nas redovito biva jedni na druge prebacuju odgovor-nost. A snijeg i hladnoća su učinili svoje: uzeli živote, zaustavili promet, urušili krovove i porušili kuće.

Da možda prirodne nepogode i nisu ipak najgore, govori nam primjer Splita. Osim snježnih oborina, leda i bure koji su poput apokaliptičkih bičeva šibali grad i okolicu te polomili ledu nenavikle Dalmatince, na Dioklecijanov grad se sručila i nepo-goda gradske vlasti s meteo-teološkim opravdanjima. Odgo-vornost za katastrofalno čiš ćenje grada, predsjednica gradskog vijeća prebacila je na same građane optužujući ih što izlaze za vrijeme nepogode i što se netko ne brine za njih. Sve one koji su se polomili, ukorila je, poučila i utješila poznatom – u Bibliji nepostojećom! – Božjom zapovijedi: Čuvaj se i ja ću te čuvati. Od snijega, gradske vlasti, pameti... •

Medena prašina. Digla se prašina oko fi lma U zemlji krvi i meda. A bit će da se prašina zapravo nikad nije ni slegla. Od sa-mog početka fi lm je ozloglašen, kao nekom prenatalnom dija-gnostikom utvrđeno je kako loše prikazuje tragediju Bošnjaka i osobito silovanih Bošnjakinja. Onda je utvrđeno i da u lošem svjetlu prikazuje zločine srpske vojske i srpski narod. I snima-nje fi lma protjerano je u Mađarsku. Sad se na crvenom tepi-hu vratilo ponovo u Bosnu i Hercegovinu. Među sve ugledne uzvanike. I fanovi su došli na svoje: Angelina Jolie i Brad Pitt dijelili su autograme. I svi su bili sretni u zemlji meda posuti zvjezdanim prahom.

A zemlja meda je raj za bosove kulture koji određuju što će se snimati, što pisati, pjevati, čak misliti. I uvijek im se za svaku odredbu ko med lijepe honorari za džepove. Naravno, to se u zemlji meda zovu honorari. Poznata je po kritičkoj ne-umoljivosti kojom se euforično unosi u visine nebeske i srdito baca na dno pakla. Zemlja meda je poznata također po slat-kom okusu zaborava, onoga što se tek nedavno dogodilo i onoj stvarnoj krvi što je prolivena, onih iskustava od kojih se čovjek nekako sledi i ukoči.

Film Angeline Jolie neka gleda tko hoće. Netko će ga pro-glasiti povijesnim dokumentom netko zabraniti radi nedostatka interesa publike. Može se o njemu kritički govoriti kao o ame-ričkom klišeju. U zemlji meda gotovo sve je moguće. Ipak, nek se medom ne pokrivaju krvave činjenice, kojima za potvrdu ne treba nikakav fi lm, jer su od svih fi lmova stvarnije i strašnije. I sve zaboravljenije. •

Jedan pravosudni. Nedavno je Dragan Čović izrazio nezado-voljstvo trenutnom situacijom u Sudu i Tužilaštvu BiH i ista-knuo da pravosuđe BiH mora biti nezavisno. Ono to sada, na-ravno, nije. Pristati uz spomenuto nezadovoljstvo nije teško. U nas je pravosuđe potpuno potpalo pod vlast političkih krugova, stranaka i moćnika. Tako nekom političaru može se suditi, ali apsolutno nema nikakve šanse ni govora ni pomisli da će biti osuđen za ono što i vrapci na grani znaju da je učinjeno i da iza lociranog kriminala, pljačke i muljaže stoji sasvim poznat lik. Nadalje, političari se poradi svojih, dakako “političkih”, interesa mogu igrati s pravosuđem kako im se prohtije. Mogu namještati suce pred kojima ponosna čela izjavljuju: Nisam kriv, časni sude!

Mogu imati najbolje odvjetnike, koji znaju sve rupe u zakonima i majstorski brane nevinost i najprofi liranijih gadova. Mogu čak imati tužitelje koji kroje optužnice tako da ne nanesu duševnu bol tuženome.

S Čovićem se može složiti što pravosuđe naše nije nezavisno. I žaliti zbog toga. No što dalje činiti? Možda poslati telegram po-drške njemu i onom drugom ucviljenom zbog pravosuđa, Suda i Tužiteljstva BiH. I odmah bezuslovno zatražiti nezavisno pravo-suđe. Potpisati se na ćirilici, naravno. •

sr28-29.indd 29 1.3.2012 19:09:20


VIJESTI

Sarajevska zimaSARAJEVO – Ovogodišnji, 28. međunarodni festival Sarajevska zima svečano je otvo-ren 7. veljače u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Tako je festival uspio otvoriti vrata kulturnih institucija koje su nebrigom nadležnih već bile zatvorene ili pred zatvaranjem kao što su Umjetnička galerija BiH, Historijski muzej, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Nacionalna i univerzitetska bibliote-ka BiH, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica, Kinoteka BiH i ukazati na njihovo znače-nje i blago koje čuvaju. Ovogodišnji moto festivala je 2012 s nadom da će čovječanstvo preživjeti proročanstvo Maja, a bosanskohercegovačka kultura dočekati dane kakve i zaslužuje. Vremenske neprilike nisu omele organizatore u realizaciji, samo što su neki od predviđenih programa morali biti odgođeni za kasnije. Osim na brojnim lokacijama u Sarajevu, Sarajevska zima se odvija na olimpijskim planinama, te Travniku, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli. Počasni gost je Kraljevina Danska sa svojim umjetnicima.

U Zemaljskom muzeju je u okviru specijalnog programa istog dana otvore-na izložba Dr. Ćiro Truhelka – U spomen na jednog pionira autoricâ Snježane Mu-tapčić i Marice Filipović kojom se obilje-žava 70. godišnjica smrti prvog doktora historije umjetnosti i arheologije u Bosni i Hercegovini i 125. godišnjica osnivanja Zemaljskog muzeja. U realizaciji izložbe su sudjelovali još Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost i Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa iz Sarajeva.

Ćiro Truhelka (1865, Osijek – 1942, Zagreb) prvi je kustos Zemaljskog mu-zeja, njegov direktor i urednik uglednog Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercego-vine. Pionir je bosanskohercegovačke muzeologije, arheologije i povijesti s pomoćnim disciplinama. Na međunarodnim je izložbama s velikim uspjehom predstavljao Bo-snu i Hercegovinu kao zemlju s bogatim kulturnim i prirodnim naslijeđem. •

Leona SABOLEK

Novi magistar glazbeSARAJEVO (SR) – Fra Anto Kovačić, profesor glazbe na Franjevačkoj teologiji u Sa-rajevu, obranio je 17. veljače na Muzičkoj akademiji u Sarajevu magistarski rad pod naslovom Odnos muzike i religije u ranom krš ćanstvu.

U ovom magistarskom radu pod vod-stvom mentora prof. dr. Ivana Čavlovića, au-tor je analizirao porijeklo, izvanjski utjecaji i glavne karakteristike ranokrš ćanskog pjeva-nja, te odnos ranokrš ćanske duhovnosti i te-ologije prema pitanju glazbe i glazbene prak-se. Analiza, sinteza i zaključci najvećim dije-lom su zasnovani na fragmentima patrističke literature o glazbi, te Augustinovu djelu De musica, koje je jedino djelo ranokrš ćanske literature u cijelosti posvećeno temi glazbe. Ovaj rad osvjetljava temeljne principe razvo-ja krš ćanske bogoslužne glazbe, prvenstveno gregorijanskog pjevanja, kojemu su sve bitne karakteristike postavljene u razdoblju ranog krš ćanstva. Rad i obrana ocijenjeni su naj-višom ocjenom, a kandidat je stekao naslov magistra znanosti u oblasti muzikologije. •

• •

•

X. SKUPŠTINA KVRPP BiH

Konferencija viših redovničkih pogla-vara i poglavarica Bosne i Hercegovine održala je 25. veljače u samostanu kar-melićana u Buškom Blatu X. plenarnu skupštinu. Na skupštini su, pod predsje-danjem s. Ivanke Mihaljević, predsjednice Konferencije, sudjelovali svi provincijali i provincijalke redovničkih zajednica sa sje-dištem u Bosni i Hercegovini te predstavni-ci redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, a provincijalno sjedi-šte imaju izvan države. www.redovnistvo.ba

IZLOŽBA O ŽENI

Izložba iz kolekcije fra Nikole Bošnja-ka pod naslovom Žena otvorena je 18. veljače u Galeriji Abonos u Orašju. To je od 2002. godine fra Nikolina četrnaesta po redu izložba, izloženo je 66 eksponata, slika, grafi ka i skulptura raznih autora, koje pri-kazuju lik žene, rađenih različitim likovnim tehnikama. Pozdravnu riječ uputio je toliški gvardijan fra Marijan Živković, a izložbu je otvorio Ivo Jelušić, ministar prosvjete zna-nosti kulture i sporta Županije Posavske. Fra Nikola je na otvorenju najavio i svoju skoru izložbu na temu Isusove muke i smrti prigo-dom korizmenog vremena. KTA

NOVE POSTAJE PUTA KRIŽA

Samostanska crkva u Tuzli dobila je no-vih 14 postaja Puta križa. Postaje je 29. siječnja blagoslovio mons. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. Izradio ih je prof. Antun Babić, akademski kipar. Tuzlanski gvardijan fra Zdravko An-đić istaknuo je da su postaje dar obitelji, župljana područnih crkava i drugih sa-mostanskih župa, umirovljenika, pjevača samostanskog zbora Iuventus salinarum, te skupine studenata i učenika okupljenih u Frami. Postaje su novi doprinos umjet-ničkom blagu samostana u Tuzli u okviru kojeg djeluje i umjetnička galerija Kristian Kreković. Maja NIKOLIĆ

sr30-31.indd 30 1.3.2012 19:10:23


VIJESTI

Ukleti neimarSARAJEVO – U velikoj sali gradske galerije Collegium artisticum od 7. do 20. veljače trajala je izložba Ukleti neimar, posvećena bogatom stvaralačkom opusu Bogdana Bogdanovića.

Izložba, u okviru Sarajevske zime, uključi-la je njegove crtačke meditacije, arhitektonske projekte, te teorijski, spisateljski i pedagoški rad. Izložbu je koncipirao kustos Ivan Ristić a njezinu realizaciju potpisuju Muzej grada Be-ograda i Društvo arhitekata Beograda u surad-nji s Arhitektonskim centrom iz Beča. Izložba prikazuje njegov opus u pet zasebnih cjelina kroz bogat fotografski materijal, originalne cr-teže, planove, knjige i vizualne zapise. •

Collegium artisticum

Međureligijski dijalogBANJA LUKA (TABB) – Dana 16. veljače u sali Europske akademije u Banjoj Luci održa-no je predavanje na temu Međureligijski di-jalog: Moda, politička diplomacija ili zahtjev vjere u Boga. Predavač je bio fra Ivan Šarče-vić iz Sarajeva, glavni urednik Svjetla riječi.

Povod ovog predavanja bilo je predstav-ljanje knjige Karla-Josefa Kuschela: Židovi, krš ćani, muslimani. Podrijetlo i budućnost u nakladništvu Svijetla riječi.

Pored prof. Šarčevića svoj osvrt na sadržaj knjige ali i viđenje međureligijskog dijalo-ga u BiH dali su i mr. Eli Tauber, savjetnik za religiju i kulturu Jevrejske zajednice u BiH; mr. Željko Vujadinović, docent na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci kao i mr. Muris ef. Spahić, glavni imam banjolučki. Svi sudionici složili su se da Kuschelova knjiga može biti dobar udžbenik i dodatni poticaj za intenziviranjem ovog dijaloga. •

SVIJET DINOSAURA – Od 25. siječnja do 19. veljača u sarajevskom zoološkom vrtu Pionir-ska dolina bila je postavljena izložba Svijet dinosaurusa. Najveća europska izložba dinosaurusa predstavila se bh. publici s 52 eksponata izrađena u prirodnoj veličini. /foto: Martina Rubčić/

f o t o v i j e s t•

• •

•

GRAMATIKA NA MARKICI

Hrvatska pošta Mostar je 300. obljetni-cu izdavanja Gramatike fra Tome Babića obilježila tiskanjem prigodne poštanske marke, žiga i omotnice prvoga dana. Au-tor likovnog rješenja je Marin Musa, tiska-na je u arku od 9 maraka u tiskari Zrinski u Čakovcu. Nominalna vrijednost marke je 0,70 KM i u poštanskom prometu kori-sti se od 21. veljače 2012. Fra Toma Babić (oko 1680-1750) bio je hrvatski franjevac, učitelj, književnik, graditelj i dobročinitelj. Prima grammaticae institutio pro tyronibus illvricis accommodata udžbenik je latinske gramatike na hrvatskom jeziku s hrvatsko--latinskim rječnikom za početnike u uče-nju latinskog jezika. Značajna je u izučava-nju i izgradnji hrvatskog književnog jezika i njegove standardizacije. Prvo izdanje Babi-ćeve Gramatike tiskano je u Veneciji 1712, a drugo 1745. godine. HP Mostar

LEKSIKON BANJOLUČKE BISKUPIJE

Dana 10. veljače u dvorani Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci predstavljen je Leksikon pokojnih svećenika Banjo-lučke biskupije autora mons. dr. Ante Orlovca, aktualnog župnika banjolučke župe Pohoda BDM. O ovoj knjizi, koja je objavljena potkraj prošle godine, govorili su: Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup, Ivica Božinović, ravnatelj KŠC-a u Banjoj Luci, i sam autor. Knjiga je tiskana u Zagrebu, a nakladnik je Biskupski ordina-rijat u Banjoj Luci. Leksikon je još jedna u nizu knjiga mons. Orlovca koji se bavi istra-živanjem povijesti rodne biskupije, poseb-no stradanja svećenika i župa u ratovima 20. stoljeća. TABB

sr30-31.indd 31 1.3.2012 19:10:32


POGLED U HRVATSKU

KLOŠTAR IVANIĆ (KTA) – U samo-stanu Školskih sestara franjevki u Kloštru Ivaniću, 11. veljače predstavljen je nekro-logij U domu Očevu. Riječ je o 63 živo-topisa pokojnih sestara autorice s. Renate Ruže Mrvelj.

Predstavljanju su uz mnoštvo sestara nazočile i provincijalna predstojnica s. Ivanka Mihaljević, njezina zamjenica s. Ka ta Karadža, provincijalna ekonoma s. Mla-denka Ćurić, kao i predstavnice Splitske provincije sestara franjevki, gvardijan i župnik u Kloštar Ivaniću fra Tomislav Božiček i župni vikar fra Petar Posilović, te suradnici na izdanju Katica Majdan-džić-Stupac, urednica i Christian Tomi-slav Belinc, grafi čki urednik.

Ne krijući radost, s. Ivanka Mihaljević je u pozdravnom govoru istaknula kako je ova “knjiga za sestre franjevke više od obične knjige, jer to je knjiga u kojoj su satkani životopisi pokojnih sestara koje su svoje živote ugradile u našu zajedni-cu. Zato mi ovom knjigom uzimamo u

ruke svoju povijest koju želimo produbi-ti i produbljenu nastaviti ju graditi kako bismo ju ponudile našim suvremenici-ma.” Izrazila je želju da ovo djelo bude spomen i znak poštovanja i zahvalnosti pokojnim sestrama i to posebno u godini kada Provincija obilježava 70 godina od svoga osnutka.

U programu predstavljanja sudjelovao je zbor sestara, a poeziju i promišljanja pokojnih sestara kazivale su kandidatice i novakinje. Zahvalno misno slavlje za

živote preminulih sestara u samostalnoj kapeli predvodio je fra Tomislav Božiček u koncelebraciji s fra Petrom Posilovi-ćem. U poslijepodnevnim satima sestre su se uputile na mjesno groblje gdje po-čivaju tijela četrdesetak sestara. Sestre su upalile svijeće, te položile 63 ruže, za sva-ku sestru iz nekrologija po jednu. •

SPLIT – U samostanu Sv. Frane u Splitu održana je 20. veljače sjednica Vijeća franjevačkih zajednica u Hr-vatskoj i Bosni i Hercegovini. Tema sjednice bila je priprema proslave 800. obljetnice dolaska sv. Franje Asiškoga na hrvatsko tlo.

Sjednicu je otvorio i njome predsje-dao fra Ivan Sesar, predsjednik VFZ-a. Sudjelovali su provincijali i provincijal-ke franjevačkih zajednica na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, naci-

onalni ministri FSR-a, nacionalni du-hovni asistenti FRAME, kao i članovi odbora za proslavu 800. obljetnice (1212-2012).

Na sjednici je donesen zaključak da se proslava održi u dva dijela. Prvi dio proslave bit će u obliku simpozija koji će se održati 1. i 2. listopada 2012. u Splitu i Zadru. Za članove organiza-cijskog odbora imenovani su fra Josip Sopta, fra Ljudevit Maračić i fra Gabri-jel Jurišić.

Fra Žarko Relota je svim članovima VFZ-a predstavio prijedloge organi-zacijskog odbora za vanjsku proslavu. Članovi VFZ-a zaključili su da će se ova svefranjevačka proslava održati u Trogiru u subotu 6. listopada. Za taj dio proslave imenovan je organizacij-ski odbor kojem predsjeda fra Žarko Relota, a članovi su fra Roko Bedalov, fra Miljenko Šteko, fra Frano Doljanin, fra Danimir Pezer, fra Nikola Vukoja i fra Diego Deklić. Na sjednici se tako-đer raspravljalo o programu i provedbi proslave u koju će biti uključeni svi fra-njevci i franjevke. •

www.bosnasrebrena.ba

Izbor najljepše poštanske markice

ZAGREB – U vremenu od 21. ve-ljače do 7. travnja bira se najljep-še izdanje hrvatskih poštanskih markica sa sakralnim motivima iz 2011. godine.

Čak 34 izdanja (npr. markice s motivom pape Benedikta XVI., Ruđera Boškovića, Uskrsa, Božića i drugih) su u utrci za najljepše izda-nje a glasati se može internetom te putem pošte. Glasovi putem pošte ulaze u nagradnu igru u kome se osim vrijednih fi latelističkih poklo-na može osvojiti i putovanje u Pariz za dvije osobe na Svjetski fi lateli-stički sajam, u lipnju ove godine.

Osim što se ovakvim natjeca-njima u Hrvatskoj dodatno pro-moviraju motivi na markicama, re-zultati izbora su putokaz hrvatskoj izdavačkoj politici markica (izbor tema i motiva, vrsta tiska, dizajn i dr.) posebice u vremenu elektro-ničkih komunikacija. •

Ivo AŠČIĆ

U domu očevu

Sjednica Vijeća franjevačkih zajednica

sr32-33.indd 32 1.3.2012 19:12:54


POGLED U HRVATSKU

Osječka sjećanja

OSIJEK – U najnovijoj knjizi Osječka sjeća-nja – Njihov život u našem sjećanju dr. sc. Zlata Živaković-Kerže je na samo njoj svojstven način opisala čak 216 građana koji su ostavili za-pažen trag u životu Osijeka.

Riječ je o ljudima koji su bilo rođeni u gradu na Dravi ili u njemu dugo vremena djelo-vali. Osnovni kriterij je bio da

više nisu živi i da su pripadali 19. ili 20. stoljeću. Dosta ovih ljudi je povezano i s Bosnom i Hercegovinom. Ova vrijed-na knjiga je pravi autorski projekt Zlate

Živaković-Kerže budući da ju je sama ilustrirala uspjelim por-tretima u olovci i vedutama grada u ugljenu. Na koricama su tako portret kazališne umjet-nice Elize Dobrić i veduta osječ-ke konkatedrale. •

Leona SABOLEK

VARAŽDIN (KTA) – Varaždinski biskup i predsjednik hrvatskog Caritasa mons. Josip Mrzljak uputio je na Pepelnicu po-slanicu u povodu Tjedna solidarnosti s Cr-kvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.

Biskup Mrzljak je kazao kako je “tre-ća korizmena nedjelja već šestu godinu prepoznata kao vrhunac Tjedna solidar-nosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, kada se prikuplja i materijalna pomoć za naše sunarodnja-ke. Kolektom koja se na današnji dan prikuplja u župama u cijeloj Hrvatskoj pomažemo našim sunarodnjacima u materijalnim potrebama. Želimo im biti podrška u nastojanjima da se zlu odlučno suprotstave snagom dobra, da im križ koji nose bude putokaz i svjetlo, da se svladaju bolna iskustva prošlosti kako bi se u istini gradilo društvo do-stojno čovjeka i ugodno Bogu.”

Podsjetio je i na riječi pape Ivana Pa-vla II. koje je izgovorio za svoga drugoga

pastoralnog pohoda Bosni i Hercegovini a kojima je potaknuo ljude u Hrvatskoj i BiH da udruženim snagama i uzdajući se u Boga mogu i moraju liječiti nezacijelje-ne rane koje nose s obje strane granice.

Biskup je naglasio da se budućnost solidarnosti treba graditi na zajedništvu osoba, a ponajprije u obitelji. “Iskonsko i odgovorno zajedništvo koje se njeguje u obitelji temelj je i škola društvenoga za-jedništva i solidarnosti. Bez solidarnosti u obitelji neće biti ni solidarnosti izvan obitelji. Bez shvaćanja i obrane obitelji, neće se moći shvatiti društvo kao ljudsku obitelj, a ni Crkvu niti župu kao veliku obitelj krš ćana. Neka naša braća u vjeri u Bosni u Hercegovini po djelima naše solidarnosti osjete da pratimo i znamo njihove potrebe, te da činimo ono na što nas Isus potiče i poziva: da čineći dobro pobjeđujemo zlo. Pokažimo da djelotvorna ljubav prema bližnjemu na-dilazi križ bolesti, nemoći, siromaštva i ostavljenosti; drugim riječima: križ svih mogućih kriza. Pokažimo da je ona put do uskrsnuća, do novog života. Plodna korizma siguran je put do Života”, stoji u poslanici biskupa Mrzljaka. •

ZAGREB (IKA) – Leksikon hrvatske crkvene glazbe predstavljen je 13. velja-če u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.

Riječ je o prvome leksikonu s po-dručja crkvene glazbe u Hrvata, izvije-stilo je Hrvatsko društvo crkvenih glaz-benika na svojim mrežnim stranicama. Leksikon na 428 stranica donosi 2.500 natuknica o najznačajnijim stvarate-ljima, interpretima i popularizatorima hrvatske katoličke crkvene glazbe u povijesti i sadašnjosti.

Ovo opsežno djelo predstavili su Petra Somek uime nakladne kuće Me-ridijani, priređivači dr. Marijan Steiner,

izvršni urednik mo Josip Degl’ Ivellio te glavni urednik fra Izak Špralja. Dr. Steiner osvrnuo se na liturgijsko-glaz-bene jedinice te pojasnio zbog čega su uvršteni određeni pojmovi te određe-ne jedinice u Leksikon. Osvrnuo se i na niz nedostataka kojih su priređivači bili svjesni zaključivanjem djela. Dr. Špralja istaknuo je kako je sljedeći korak prire-đivanje Povijesti crkvene glazbe Crkve u Hrvata te snažniji angažman oko istra-živanja i očuvanja hrvatske glagoljaške baštine. Mo Degl’ Ivellio zahvalio je po-kojnome akademiku Lovri Županoviću koji je započeo i dobrim dijelom ostva-rio priređivanje Leksikona. •

Ekumenski susret u Slavonskom Brodu

SLAVONSKI BROD (IKA) – Pod geslom Svi ćemo se izmijeniti pobjedom Gos-podina našega Isusa Krista, održan je 18. veljače u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu šesti po redu ekumenski molitveni susret.

U svečanoj procesiji predstavnici više krš ćanskih Crkava i zajednica u gradu, Katoličke crkve zapadnog obreda dekan Ivan Lenić i brodski svećenici, istočnog obreda o. Ivan Barščevski, grkokatolički župnik brodski i biskupski vikar slavon-sko-srijemski, pastor Evangeličke crkve Josip Ivić, te Srpske pravoslavne crkve paroh Ratko Gatarević, odjeveni prema tradiciji svoje zajednice, ušli su u opho-du u crkvu. Pozdravnu riječ uputio je dekan Ivan Lenić i uveo nazočne u temu susreta. Kao domaćin susreta pozdrav-nu je riječ uputio zamjenik gvardijana fra Robert Perišić, naglasivši kako takvi susreti ohrabruju i poticaj su za daljnja nastojanja. U ozračju lijepe barokne fra-njevačke crkve svaka je zajednica pred-molila odabrane tekstove Svetoga pisma te molitvom i pjesmom, koju su animira-le njihove pjevačke skupine, oplemenila taj molitveni susret. Nakon svečanog bla-goslova svi zajedno, oko 150 okupljenih vjernika, otpjevali su pjesmu Milost. •

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH

Leksikon hrvatske crkvene glazbe

Mons. Josip Mrzljak

ua a

Živsatrgrsunike

Leo

sr32-33.indd 33 1.3.2012 19:13:29


TREĆE OKO TELEnovele

Sve one vrijednosti u koje nas naši

roditelji, prijatelji ili propovjednici kroz

čitav život nisu uspjeli uvjeriti, junacima

sapunica pošlo je za rukom usaditi u naše

srce i glavu kroz samo 200-tinjak epizoda

Piše: • Miroslav JUREŠIĆ

Zamislimo čovjeka koji se sav za-japuren i uspuhan vere po krovu kuće, te gotovo fanatički okreće

antenu u svim mogućim smjerovima u

uzaludnoj potrazi za kvalitetnijim signa-lom. Zamislimo i kako je ova njegova vratolomna ekspedicija praćena prigo-vorima i psovkama na račun onoga tko je napravio spomenutu antenu, te povre-menim glasnim pitanjem upućenim ne-kome u kući: “Je l’ sad u redu?” Zacijelo je to jedna od prvih slika koju vezujemo uz pojavu televizije na ovim prostorima. Bilo je to vrijeme tehnički loših, uglav-nom crno-bijelih, prijemnika domaće proizvodnje i sadržajno siromašnog pro-grama na samo dva kanala. Vrijeme kada je televizija već bila prisutna u mnogim domovima, ali bez stvarnog utjecaja na živote običnih ljudi. Naravno, i tada su se redovito pratile kojekakve emisije i serije s likovima koji bi mamili uzdahe sredovječnih domaćica i zaljubivih tinej-džerki. Čak je i muški dio publike povre-meno bivao zahvaćen trendom uspore-đivanja vlastitog lika i djela s junacima raznoraznih fi lmskih serijala. Naravno, u tipično muškoj perspektivi, to se najčeš-će očitovalo kroz kritičko premjeravanje dimenzija vlastitog pivskog trbuha i po-tajno maštanje o životu na visokoj nozi. Međutim, ako izuzmemo ove prilično rijetke izlete u svijet mašte, televizija u to doba nije imala nekog velikog upliva na

svijest i svakodnevni život socijalističkog čovjeka i radnika.

A onda se sve preko noći promijeni-lo. Što bi naš narod rekao, vrag je došao po svoje, te se čitav jedan bezbožni druš-tveni sistem urušio kao kula od karata. Nekadašnji narodi i narodnosti konačno su mogli odahnuti jer je sloboda, poput pijana i raskalašena svata, doslovno gru-nula na ove prostore kroz širom otvore-na vrata. Bože mili, koje li sreće! Sad se smjelo svašta govoriti, pisati, slušati i gle-dati jer više nije bilo straha od partijske cenzure, sjeme joj se zatrlo! Desetljećima suzbijana sloboda medija počela je me-tastazirati, te je sada svaka iole ozbiljni-ja mjesna zajednica ili mahala osnovala svoju televizijsku, radijsku ili barem no-vinsku kuću. Neka se nađe, zlu ne treba-lo! Ali onda su ljudi na čelnim pozicijama tih kuća shvatili da je pred njima uistinu težak i odgovoran zadatak kreiranja pri-kladnog programa kojim će mijenjati zatucani i grubi mentalitet naših balkan-skih naroda. I to ne samo u političkom, nego i u emotivnom pa čak i u duhov-nom smislu. Trebalo je našim bosanskim i hercegovačkim ženama i muškarcima otvoriti oči kako bi konačno vidjeli ka-kvim su neznanjem i zabludama godina-

»»EvanđeljeEvanđelje«« po sapunicamapo sapunicama

sr34-35.indd 34 1.3.2012 19:14:51


TREĆE OKO

ma bili zadajani od strane svojih majki i očeva. Trebalo je u njihovim životima promijeniti sve one općeprihvaćene, ali zastarjele ljestvice vrednota kako bi se mogli na adekvatan način uključiti u su-vremene svjetske trendove. I na koncu, trebalo ih je učiniti kritičnijima prema svim vrstama međuljudskih odnosa koji su se temeljili na tim vrednotama.

Gledano u tom svjetlu, od sve one sile ozbiljnih televizijskih sadržaja koji izrav-no ili neizravno postavljaju pitanja ovakve vrste, ovdje je svakako vrijedno istaknuti hvale vrijedno svakodnevno emitiranje i gledanje latino-sapunica i telenovela. Ri-ječ je o uistinu kvalitetnim i umjetnički dotjeranim prikazima ljudskih sudbina, koji obiluju životno važnim lekcijama i poukama. Doduše, ima nekih zlih jezika koji ove vrhunske uratke izlažu žestokim kritikama, tvrdeći da su užasno plitki i neuvjerljivi, da zaglupljuju ljude i čine ih nezadovoljnim vlastitim životima, itd. Međutim, riječ je o nekolicini neukih pa-metnjakovića na čije neutemeljene kriti-ke samo možemo uskliknuti: blažene oči koje su gledale Marisol, Esmeraldu ili Ka-sandru! Koliko su nam samo životne priče ovih hrabrih i plemenitih latino junakinja otvorile oči i učinile da drugačije gledamo svijet i ljude oko sebe. Sve one vrijednosti u koje nas naši roditelji, prijatelji ili pro-

povjednici kroz čitav život nisu uspjeli uvjeriti, njima je pošlo za rukom usaditi u naše srce i glavu kroz samo 200-tinjak epizoda. Zahvaljujući njima, pred nama se otvorila bogata knjiga recepata i savjeta za svaku životnu situaciju od kojih ćemo ovdje istaknuti samo neke, kako za žene tako i za muškarce.

S obzirom na to, prema evanđelju po sapunicama, žena prije svega treba voditi računa o svom, narodski rečeno, obra-zu kako bi sebi osigurala ljubav pravoga muškarca koji je uz to, kojega li čuda, materijalno situirani preplanuli ljepotan. Čednost, skromnost, skrušenost i osta-le kreposne varijacije na istu temu nisu ništa drugo do neka vrsta investicije na čije ulaganje treba pomno paziti kako bi se ostvarila određena dobit. Ako je suditi po sudbinama glavnih junakinja, bitan element u životu svake žene je i odabir prave prijateljice koja ni u kojem slučaju ne smije biti ljepša ili bogatija od nje. Na-ime, prema statističkim podacima sapu-nica, u 99% slučajeva prijateljica s takvim kvalitetama uglavnom smišlja način kako da zabije nož u leđa čestitoj ženi i uvali se na njezino mjesto. Sponzoruša jedna! Stoga se preporučuje maksimalan oprez i uvođenje strogih kriterija ženskog pri-jateljevanja. Što se tiče napredovanja u karijeri, bitno je započeti raditi bilo gdje,

a onda pustiti kozmičkoj pravdi da stvari dovede u red. Primjerice, ženi je dovoljno da se zaposli kao kućna pomoćnica kod nekog bogataša za kojega će se sigurno ispostaviti da je njezin otac ili barem djed koji je u mladosti iz čisto rekreativnih ra-zloga malo vršljao po tuđim krevetima.

Što se tiče muškaraca, evanđelja po sapunicama nedvojbeno su jasna. Muš-karac treba da je izuzetno osjećajan i da nije neki namćor. U protivnom, nijedna ga normalna žena neće zavoljeti pa će siromah čitav život ostati stari momak. Štoviše, muškarcu je preporučljivo s vre-mena na vrijeme pustiti i koju suzu kako bi urbi et orbi pokazao onu svoju nježniju stranu. Osim toga, bez obzira na društve-ni status i materijalnu situaciju, čestitim se muškarcima sugerira redovit odlazak na gradsku tržnicu ili barem kakav stoč-ni sajam. Na tim će mjestima sigurno upoznati ljubav svoga života u liku ne-iskvarene seoske ljepotice koja prodaje krumpir ili neko drugo sezonsko povr-će ili voće. Osim toga, ozbiljni muškar-ci, koji se oslanjaju na životnu fi lozofi ju sapunica, u duhovnom su smislu uvijek izuzetno izgrađene osobe. Za svaku pa i najmanju dvojbenu situaciju obraćaju se za pomoć čitavoj brigadi nebeskih za-štitnika od kojih na poseban način treba istaknuti Djevicu od Guadalupe koja je

po brzini i praktičnosti savjeta bolja čak i od naše vidovite Zorke.

Sve ovo što smo do sada nabrojali tek je neznatni djelić neprocjenjivog duhov-nog i životnog bogatstva kojim obiluju latino sapunice. Tih njihovih kvaliteta odavno su svjesni urednici naših tele-vizijskih kuća pa ne žale truda i novaca kako bi nam priuštili svakodnevne obro-ke ove kvalitetne i zdrave duševne hra-ne. Ustvari, sapunice i gledanost koju one postižu na ovim prostorima jasan su pokazatelj kako profi njenog kulturnog ukusa genetski usađenog našemu naro-du, tako i istančanog osjećaja za društve-nu odgovornost čelnih ljudi na televiziji. Također, ne treba zanemariti ni njihov snažan utjecaj na jačanje kritičke samo-svijesti običnog bosanskohercegovačkog čovjeka koji tek zahvaljujući gledanju Esmeralde ili Kasandre shvaća koliko je ustvari sretan što živi u jednoj ovako sre-đenoj zemlji kao što je BiH! •

• Ne treba zanemariti ni snažan utjecaj sapunica na jačanje kritičke samosvijesti običnog bosanskohercegovačkog čovjeka koji tek zahvaljujući gledanju Esmeralde ili Kasandre shvaća

koliko je ustvari sretan što živi u jednoj ovako sređenoj zemlji kao što je BiH •

sr34-35.indd 35 1.3.2012 19:15:00


REPORTAŽA Široki Brijeg

Puno sjećanja –previše

Može li Široki Brijeg postati simbol kulture i pismenosti, kako su mu namijenili

prvotni franjevci, simbol vjere kao čiš ćenja memorije, kako traži

Isusovo evanđelje?

sr36-41.indd 36 1.3.2012 19:39:37


REPORTAŽA

Tekst i snimke: • Ivan ŠARČEVIĆ

Ako se simbolu promijeni smisao, njega se izopačuje. I mjesta mogu biti simboli. Do-gađaji i ljudi ih konstruiraju u simbole, naročito rat. Tako je i s hercegovačkim gra-dićem Širokim Brijegom. Za jedne, on je simbol hercegovačke pismenosti, fratarske

i hrvatske povijesne žrtve, grad prosperiteta. Za druge, je leglo ustaštva i fašizma, sumnjiva

prešućivanja

sr36-41.indd 37 1.3.2012 19:39:53


REPORTAŽA

bogaćenja i kleptokracije. U tom konfl iktu interpretacija nije lako naći odmjerenost, cjelovitu istinu, činjenice, a skraćena tu-mačenja izobilno koriste dnevna politika, vlastodršci i njihove sluge.

Veljača ide kraju, u Širokom. S Čabulje se spustila hladnoća. Pao snijeg. Na njega se nije naviklo. Danas se povlači, otoplilo je. Lištica se nabrala vode i od Borka moć-no se kotrlja prema Blatu, ponire, preime-novana u Jasenicu stiže u Neretvu. Veljača je za Širokobriježane sva u sjećanju. U tom su mjesecu 1945. dalmatinski partizani poubijali franjevce i mnoge druge. U tom je mjesecu 1947. poharano i opustošeno ono što je preostalo od širokobriješkoga simbola školstva i kulture, Franjevačke klasične gimnazije. Za “čiš ćenje arhiva”, za matice i umjetnine posebno su se zanima-li, još godinu ranije, sekretar i predsjed-nik Sreskog narodnog odbora, drugovi P. Leko i M. Šoljić.

U zadnje vrijeme podigli su Široko-briježani ogromni spomenik fra Didaku Buntiću s knjigom, spomenike Tuđmanu i Šušku. Kao gotovo svako veće mjesto u Hercegovini, i oni su uspravili kameni križ u centru grada, križeve i hrvatske grbove rasijali po brdima. Otvorene su i nove tvornice i fi rme koje dobro posluju i imaju relativno solidan broj zaposlenih. Košarkaški klub je godinama najuspješ-niji u državi. Tu su i druge sportske eki-pe. I u kulturi se bore, Likovna akademija prednjači. Velika je širokobriješka župa, oko 17 tisuća. Fratri su aktivni. Široki ima puno novih kuća i mnogo neplanske gradnje. Infrastruktura, posebno kanali-zacija, kao da ne pripada nikomu.

Sporo se vozim na fratarski Brijeg. Na nje-mu nema posebnih promjena. Zapravo, još od početka, od 1846, kada je započe-la gradnja crk ve i samostana, pa onda od 1930-ih kada su dovršeni gimnazija i kon-vikt, sve je zadano, sve teži monumental-nosti ali kontrolirano. Teško je nešto arhi-tektonski pokvariti. Može se popravljati i narušavati u detaljima. Konvikt je na putu prvi. U njemu je sada Likovna akademi-ja. A onda se stupa na ogroman plato u zelenilu, i pred veliku crk vu s dva nedovr-šena tornja. Desno se nastavlja samostan, muzej, klaustar i pokraj samostana gale-rija. Iza crk ve, opet na širokom prostoru, zgrada gimnazije u obliku slova E, projekt Mostarca Miloša Komadine.

Silazim kratkim stepenicama do mjesta gdje su partizani bacili ubijene franjevce i zapalili ih. Bilo je to skloni-šte koje su fratri izgradili zadnjih godina rata. Danas je mjesto jednostavno ogra-

đeno, postavljen drveni križ, na zidu je popis ubijenih. Sjećam se kad je to bila samo u grmlje zarasla rupa. Prvi put sam tu bio prije tridesetak godina. U vrijeme još tvrdog komunizma, blizine Titove smrti i Udbine operacije “Proljetni ma-čići”, kojom su u zenički zatvor otposlali dvojicu naših visočkih kolega, Hercego-vaca, “rušitelja države”(!). Bilo je opasno i zastajati, a kamoli obilježavati to mje-sto. Ni javno pričati o njemu. A pričalo se, polujavno i s većim pijetetom nego danas. I sjećanja sustižu. Bili smo treći razred visočke gimnazije – tercijani (i danas se tako zovu po klasičnom visoč-kom pravilu). Običavalo se za godišnju ekskurziju putovati i to u majskom pro-ljeću. Prvi razred (tironi) po Sarajevu, od Svetoga Ante na Bistriku, preko Ba-ščaršije, Zemaljskoga muzeja do Ilidže. Drugi razred (sekundani) vlakom do Va-reš Majdana pa onda pješice na Bobovac i Kraljevu Sutjesku. A tercijani, vlakom niz Ivan i tunele do Mostara, razgledanje samostana, staroga mosta i Tepe, pa onda autobusom na Humac, na slap Kravice i konačno Široki Brijeg i izvor Lištice...

Ulazim u širokobriješku crk vu. U njoj sad govore o “komunističkim žrtvama” i oni koji su u prošlom režimu bdjeli da se o tome ne govori. Oni nemaju svetinja, odnosno oni se služe svetinjama. Oni su čuvari vlasti. Isti ljudi koriste se vlaš ću na isti način kao u onom režimu. Doduše, danas više za pare, nego za ideologiju. Sjećam se kako nas je nekolicinu fra B. uveo u veliku neoromaničku crk vu. Do-veo nas do mjesta u desnoj lađi, gdje su

• U zadnje vrijeme podigli su Širokobriježani

ogromni spomenik fra Didaku Buntiću

s knjigom, spomenike Tuđmanu i Šušku. Kao

gotovo svako veće mjesto u Hercegovini, i oni su uspravili

kameni križ u centru grada, križeve i hrvatske

grbove rasijali po brdima •

Kameni križ na Trgu širokobrijeških žrtava

Spomenik Gojku Šušku

sr36-41.indd 38 1.3.2012 19:40:09


REPORTAŽA

tek 1971. položene kosti ubijenih frata-ra. Bila je samo ploča, ništa ukrašeno. Ne sjećam se što je sve fra B. pričao. Iz emotivnog šapata ostalo mi je da su ne-pravedno ubijeni i kratka molitva za mi-ran pokoj dušama njihovim. Potom smo otišli u fratarsku blagovaonicu. Pijemo sokove. Ima i smokava, lóze i vina. Od-gojitelji i profesori se pozdravljaju s fra-trima. Među njima i pokoji starac, drago im vidjeti nasljednike. Sjećaju se svojih visočkih godina, pitaju gdje je ovaj, kako onaj fratar… Visočka siromaština, odu-zet konvikt i dio sjemeništa, stiješnjeni u malom prostoru, rano ustajanje, pa ajnpren supa, pa šutnje i šetnje na Visoči-cu, sjećanja naviru, oduševljenje, zahval-nost za zajednički provedeno vrijeme, za brigu bosanskih franjevaca da postanu maturanti, zreli…

Ovdje bi bilo najbolje stati. Jer kako uopće nastaviti pričati o Širokom Brijegu? Većina će kazati, pa nema se tu što pričati. Sve je poznato. Ipak, čega je ovo, i danas glavno mjesto franjevaca i katoličkoga svi-jeta u Hercegovini veći simbol – školstva ili hrvatstva? Ili je za ovdašnje vlasti to jedno, isto? No, možda je ipak više simbol hrvatstva? Ali kojega i kakvoga? I tko to hrvatstvo ovjerava kao pravo?

Čini se da i danas vlada prešućivanje. Ima puno jedne priče i previše potiskiva-nja u zaborav vlastitih zabluda i pogreša-ka. Postoje svjedoci koji drukčije pričaju od “službene” verzije o “srcu hrvatstva”, drukčije i od one “komunističke” da je Široki Brijeg samo “leglo nacionalizma”. Neki šute, boje se, i pod “svojom” vlaš ću. Oni kojima je dodijalo prešućivanja kažu da ima povijest Brijega i nekoliko ratnih godina prije dolaska partizana, kao i da su ne malim dijelom fratri “uvezli ustaš-luk u Široki”. Nije to lako javno reći. Na-samo će mnogi s gorčinom odmahivati

na Pavelićevo razdoblje, ali u društvu se tako ne potvrđuje identitet – hrvatski. Njime se maše kao osobnom zastavom.

Opet “hrvatska šutnja”. Danas ne za-tvaraju, ne tuku, ali društveno kažnjava-ju, izoliraju, proglašavaju “izdajnicima” one koji se usude reći, samo postaviti pitanje što je s nekoliko stotina (priča se oko 400) ubijenih partizana u borbama oko Brijega. Ako se ubijanje hercego-vačkih franjevaca i preko sedam stotina

nastradalih Širokobriježana svede samo na mržnju prema svemu što je hrvatsko, postavlja se pitanje tko su onda bili dal-matinski partizani? Zar oni nisu bili Hr-vati? Ako se kaže da se sve dogodilo iz komunističke mržnje prema vjeri (odium fi dei) i prema franjevačkom habitu, kako vole tumačiti nacional-ideolozi-franjev-ci i neki novi povjesničari obavještajne provenijencije i političkog katolicizma, kako je moguće da se među tolikim dal-matinskim partizanima nalazilo katoli-ka i iz onih mjesta gdje su ih fratri učili i vjeronauku i hrvatstvu? Njima je, uz mnoge druge, pripadao i Nazor koji nije napadao na Brijeg, ali je spjevao pjesme Mariji, koje se čitaju i u njezinoj crk vi na Brijegu. I šta će uopće Dalmatinci u Hercegovini, da ne spominjemo Kupreš-ko polje i Sutjesku? Jesu li oni bili samo ubilačke marionete u rukama bezbožnih komunističkih vođa, mrzitelja Hrvata?

Sve je veoma delikatno – i bolno. Ko-sti posukljale sa svih strana, ali ne pro-govaraju. Preostali svjedoci, ušutkani ili ustrašeni. Neki ne govore, jer peru savjest, popravljaju životopis. A fratri, njih većina, kako reče Ionesco, više vole tvarnost, vole mrtvace, nego malo svjetla u povijesnom polumraku. “Najkomotnije je zaboraviti vlastite pogreške. Još je komotnije tvrdi-ti da ih nije bilo… ili napadati druge za ono što smo mi loše učinili” (V. Gotovac). Takav simbol Širokog Brijega bez mrlje, konstruirali su najviše politički ideolozi da operu savjest. Njega predstavljaju naj-većom žrtvom za “integralno hrvatstvo”, svetinjom koju se ne smije dirati, simbo-lom hrvatstva odmah iza Zagreba. Široki je žrtva za tisućljetno sanjanu hrvatsku državu “u njezinim povijesnim grani-cama”. A gdje su i kada bile te granice? Pa zna se. Istočna je ona koju je još u 4. stoljeću rimski car Teodozije postavio na Drinu dok nije bilo ni Hrvata ni Srba ni Bošnjaka – ni Širokog. Kasnije je granica ona banovinska, sada je “treća”, još se ne zna kojom “krivom drinom” ide.

Vole neki Širokobriježani i Hercegov-ci kazati da su gotovo svi bili ustaše. A nisu. U apokaliptičkim vremenima bili su kao i mnogi – vjerni i poslušni puk. Nisu bili ni partizani ni komunisti. Oni su to postajali. Postajali i poslijeratnim udbaškim kažnjavanjem, ucjenjivanjem i nagrađivanjem. Ne mogu se opravdati partizanski i udbaški zločini. Pogotovo ne oni poslije rata, kada dolazi do nepod-nošljive represije zato što je netko Hrvat i što mu je netko bio ustaša ili domobran. Potrebna je cjelovita istina. Nisu franjev-ci s Brijega pucali, točno je, i ubijeni su

• Čini se da i danas vlada prešućivanje.

Ima puno jedne priče i previše potiskivanja u

zaborav vlastitih zabluda i pogrešaka. Postoje svjedoci

koji drukčije pričaju od “službene” verzije

o “srcu hrvatstva”, drukčije i od one “komunističke” da je Široki Brijeg samo

“leglo nacionalizma”. Neki šute, boje se, i pod

“svojom” vlaš ću •

Gimnazija

Širokobriješka crkva

sr36-41.indd 39 1.3.2012 19:40:17


REPORTAŽA

nepravedno, bez suda, ali fratarski su Brijeg još od 1942. zaposjeli ne samo ustaše nego i fašisti, Talijani. Ušli su u dio konvikta i ondje svraćali do kapitulacije Italije. I nisu se na crk venom, fratarskom Brijegu svako malo poslije mise održava-li samo ustaški mitinzi, nego su Nijemci s ustašama, najprije sporadično, a od stu-denog 1943. stalno zauzimali i konvikt i gimnaziju i sjemenište. Učinili su slično i na franjevačkom Humcu kraj Ljubuškog. Provincijal i uprava Gimnazije, u “svojoj” kući, oskudijevali su i učionicama i kre-vetima i hranom za đake, uzaludno su od “svoje” vojske tražili barem neku nado-knadu. Išli su i dalje. Obnavljali su u veli-koj neimaštini čak kuću u Crnču kako bi barem 7. i 8. razred (klerike) premjestili s Brijega da ne prekidaju nastavu.

Radi istine važno je napomenuti da nije školovanje na Brijegu prestalo dola-skom partizana, nego još za NDH. Škol-ska godina 1943/44. bila je sva ispreki-dana. Nastava se neredovito održavala. Skoro dvije trećine đaka uopće nije oci-

jenjena, samo ih je deset polagalo matu-ru u srpnju 1944. Školska 1944/45. nije zabilježena, jer je “naša” vojska gotovo sve zauzela, jer su se vodile žestoke bit-ke s partizanima. Hram hercegovačke i franjevačke pismenosti i kulture postao je vojna utvrda i ratno stratište. Je li bilo protivljenja da se to nije smjelo činiti?

Partizani su se osvetili, zločinački, i ni-šta ne može opravdati njihovu osvetu. Ali ako se tada i nije moglo oduprijeti da ustaše i nacisti zauzimaju fratarske (“svete”) prostore i okolnu zemlju, i od njih prave kasarnu, zašto se to kasnije, pa ni danas, ne može kritički sagleda-ti? Jesu li to Nijemci voljeli Široki Brijeg radi Hrvata ili zbog boksita? Jesu li se borili za njega radi hrvatske države ili da svoje snage neometano izvuku iz Grčke dolinom Neretve? I je li “hrvatska” i Hi-tlerova vojska s fratrima dočekala parti-zane, hrabro se borila dokraja, ili je ipak u najtežem trenutku pobjegla prema Mostaru? Uostalom, i poslije, kamo su se to uputili toliki širokobriješki Hrvati, tko je odveo “nacionalno svjesne” mla-diće, koga su to išli braniti izvan svoga zavičaja, čak na Bleiburg, kad se i Po-glavnik već bio “sklonio” na sigurno?

Palo je puno žrtava. I veliki se fra Dominik Mandić “korigirao” nakon što

su u komunističkoj represiji stradali nje-govi bližnji. Zabluda se utopila u patnju. Patnja je opravdala prešućivanje. Pre-šućivanjem narasla gluhoća. I u Crk vi. Prečulo se i poziv na kajanje (mea culpa) i molbe pape Ivana Pavla II. za čiš ćenje pamćenja. Za što kajanje? Koje čiš ćenje? Kojega pamćenja? Možda za grijehe neke prijašnje, srednjovjekovne Crk ve, ako i te. Znači li išta podatak da provincijal fra Leo Petrović u listopadu 1943. piše veli-kom županu župe Dubrave u Dubrovnik, Anti Buću, da mu pošalje žita jer na Bri-jegu ima nekoliko stotina gladnih ustiju, nakon što je dvojicu širokobrijeških pro-fesora poslao i oni “već puna dva mjeseca oblieću po Zagrebu od Ministarstva do Ministarstva” da “isposluju živežne na-mirnice za naše učeće zavode” i “sav je trud dvojice profesora ostao uzaludan”? Koje čiš ćenje pamćenja? “Zagreb” je bezgr(i)ešan. Hrvatska politika svetinja. Čak i onda kad u jednom od Pavelićevih ministarstava, onom za pravosuđe i bo-goštovlje, radi širokobriješki profesor fra

Radoslav Glavaš, koji je odmah s osnut-kom NDH-a napustio profesuru i otišao služiti Poglavniku usprkos Uputama svih provincijala (lipanj 1941) i Uprave Fra-njevačkoga reda iz Rima (srpanj 1941) da se franjevci ne bave takvim rabotama, da se ne bave političkom djelatnoš ću i ne sudjeluju u režimu NDH. Kako je mo-guće da se “prijatelj Crk ve i franjevaca”, “doglavnik ministar nastave”, Mile Bu-dak, hladno oglušio na “predstavku” po-glavara franjevačkih klasičnih gimnazija (i dominikanske s Bola, osim visočke) da ih izjednači s državnim, ustvari da im pravedno pomogne u uzdržavanju?

Zar ne bi trebalo ovaj dio povijesti pisati iznova? Naravno, ne samo za Širo-ki Brijeg. I to s uvažavanjem konteksta, i one druge, “neprijateljske” strane, te s više strpljivoga rada i metodičke znanstveno-sti. Jer, dokle god se diskvalifi cira svaki zahtjev za činjenicama, za stvarnom re-vizijom historiografi je, carevat će nacio-nalistički mit i srljat će se u nove zablude. Potrebno je žrtvama dati ime i lice, staviti ih u njihov povijesni i društveni kontekst. Potrebno ih je pronaći, sahraniti, kome-morirati, ali ne koristiti za dnevnu politi-ku, za borbu protiv današnjih nacionalnih protivnika, za osiromašenje evanđelja, za opći lopovluk i beščaš će, u konačnici za vlastitu. I lanjske godine objavljeno “tro-

knjižje” na gotovo 2.000 stranica o Fra-njevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu, kojim sam se i ovdje poslužio, uza sve validne dokumente, prašuma je ko-jom se prikriva puna istina. Ne može žar-ka ljubav, a pogotovo ne nacionalistička ideologija, nadomjestiti ni talent ni znan-stvenost. Slično je i s akcijom proglaše-nja blaženicima 66 ubijena franjevca. Jer, nisu samo franjevci poubijani, i ne mogu istoga ranga “mučeništva” biti ubijeni fra Marko Barbarić – Lesko, koji je na Brijegu nepokretan ležao na smrtnoj postelji, i dr. fra Radoslav Glavaš koji je bio dio ustaš-kog aparata i čimbenik u “državnom tero-ru”. U sličnom smislu ne mogu se, makar bila i samo dvojica, širokobriješki skojevci stavljati u popis ubijenih od partizana ako su bili ubijeni od ustaša-škripara, jer je zbog toga prerovnosni oznaš Mirko Pra-ljak [otac haškog Slobodana] po naredbi glavnog iz Mostara, Nedže Borozana, že-stoko kaznio 200-tinjak ljudi preselivši ih iz Mokrog daleko, po obodu Popova polja (ondje su bili tri teška mjeseca s 1946. na 1947). A ni Nedžo nije otpravljen na Goli otok zato što je “pedagoški preseljavao” Hrvate, nego jer je bio informbiro ovac. U svakom slučaju, ne može nam od prošlo-sti ostati samo prazni ponos, zataškavanje i opravdanje neodgovornosti i zla naših predšasnika. Nedužne žrtve, a pogotovo

• Palo je puno žrtava. Zabluda se utopila u patnju. Patnja je opravdala prešućivanje. Prešućivanjem narasla gluhoća. I u Crkvi •

Sklonište u koje su bačeni 12 ubijenih fratara

sr36-41.indd 40 1.3.2012 19:40:26


REPORTAŽA

ne zločinci prošlih vremena, ne mogu jamčiti našu današnju ljudskost, krš-ćansku ni fratarsku veličinu.

Odlazim s Brijega. Ispod površine tinja zahtjev za punom istinom. Istina nadživ-ljava, kažu uvjerljivo neki među onima koje sam susreo. Treba, doduše, još vre-mena, i cijena može biti visoka. Čini se da se na Balkanu, i ne samo od Kosova, naučilo slaviti poraze, recentnu zabludu i zlo pokrivati prijašnjim patnjama. A u pitanju hrvatstva, i evanđelje je subver-zivna riječ. Nacionalno katoličanstvo je samorazumljivo i prejako, nacija je bog, baš onako kako je nacionalističkom kri-stologijom Boban pisao kardinalu Kuha-riću (1993) tumačeći mu da je Isus uložio amandmane na Deset zapovijedi, kad je kardinal u ratu u BiH zahtijevao od Hr-vata da ih obdržavaju.

Odlazim, a čeka me mučan posao. Šta napisati? Sve je tako osjetljivo i ranji-vo. Kako sastaviti reportažu o Širokom? Kako izmaći napasti kolektivne osude. Da pričam da je Široki smješten na 270 metara nadmorske visine, da se od 1991. grad udvostručio, s 5 na oko 10 tisuća, a općina s 27 na 30 tisuća žitelja, da su se sela prilično ispraznila, ili da ima oko 60% neobradivog zemljišta, ili o tome gdje su se sve iselili Širokobriježani, ili da u Širokom, za razliku od doline Neretve, i od Šuškova i Bobanova, ima posve malo “humano preseljenih” bosanskih Hrvata. Možda bi bilo bolje pisati o nastavnim programima od početka širokobriješke gimnazije do danas. U onom ratu je bilo lekcijâ o doprinosu arapske kulture, o islamu, Muhamedu i muslimanima, uvi-jek puno o povijesti Hrvata u Hrvatskoj, o “Vjekovnoj borbi Hrvata za baštinu Petra Krešimira, Mare nostrum Dalma-ticum” (ne Croaticum!), kako je glasila posljednja maturalna pismena zadaća iz 1944. u širokobriješkoj gimnaziji. Bilo bi možda manje bolno pisati o Likovnoj akademiji, o bazilici u Mokrom, o steć-cima u Uzarićima, drugim važnim loka-litetima, pa i o Čerigaju i odlasku herce-govačkih franjevaca iz Kreševa, iz Bosne, o onom kada “Fra Mato Ćorić (Beljo) skupiv kolo sebe hercegovačke klerike” i “kroz suze žalostnice uzdahnu: ‘S Bo-gom drago Kreševo! Niti mi više k tebi, niti ti igda k nama!’” Ili da pišem kako su osamdesetih godina fratri držali vjerona-uk za preko 100 odjeljenja đaka, ili da je pred početak rata znalo dohodočastiti i do 100 tisuća mladih na Brijeg, a danas su tu najviše framaši, iako, kažu, još ima “komunista”.

Važnije je ipak pisati o izopačenju simbola, o zabludama svake rigidne ideo logije, ustaške pogotovo. Ne brinem za one kojima je neupitna pozicija moći ili fratarluka, u koje hercegovački svijet u većini vjeruje. Ni za one kojima vlast osigurava veličinu, ni za one kojima je ustašluk i hrvatstvo profesija, ni za one koji su udbašili i lovili “male” a sada su postali “veliki” Hrvati. Nego što s pat-njom i križevima koji ne uskršavaju, koji se množe i cementiraju?

Prolazim zaobilaznicom ispod fratar-skog Brijega. Ondje je nekada stajala fra-tarska mlinica i fratarska hidrocentrala za brašno i struju na Brijegu. Ostavljam Široki. Što je ostalo poslije svega? Što su stvarno ovim ljudima u baštinu ostavili Pavelić, Luburić, Jure i onaj Boban, što nedavno “sveto trojstvo” Tuđman-Šušak--Boban? Manje poginulih? – u ovom ratu preko sedamdeset, u onom preko sedam-sto. Koliko je u Širokom bogatih od onih “odabranih” dvjesto Tuđmanovih obite-lji? I kako se tko obogatio?

Ratne su mržnje prerasle u demoni-zaciju etničkih i religijskih drugih. De-setljećima proklinjani “srbokomunizam” i “srboslavija”, politički i ratni stratezi, u do-govoru s Miloševićem i Karadžićem izo-krenuli su u nepotrebnu i krajnje štetnu “omrazu” i rat prema onima koje se neka-da besmisleno “pohrvaćivalo” i nazivalo “cvijećem”. Te iste garniture, zajedno s Vr-hovnikom i njegovim trabantima, bosan-ske Hrvate su najprije desubjektivizirali, zatim izdali ili kupili, u svesrdnu pomoć njihove glupavosti i podatnosti. Sada ih novi makijavelisti omalovažavaju, u stvari ignoriraju ili koriste kao sredstvo, ali ne toliko za hercegovački lokal-patriotizma koliko za sebe i nekolicinu svojih posluš-nika. A kakva bi bila politika da nema “predmeta” svoje mržnje? I u Širokom vlada partitokracija, politički se strančari, prekomjerno, i licemjerno se zaziva naci-onalno (koje farse, i crk veno) jedinstvo. U krugu od četrdesetak kilometara svi su današnji hrvatski (hercegovački) čelnici. Svi imaju svoje stranke, ljude i prostore u koje dolaze i koje zaobilaze. Ucjenjuju se, pogađaju, trguju, mire i svađaju. Hrvat-stvo je unosno. Za razliku od prije, danas se gotovo svi naguravaju u njega. I “čisto” se izvozi kao (politička) municija, u “stol-ni grad” i u miješanu Bosnu.

Što je ostalo od prošlosti, što od tolikih žrtava, ljubavi i zabluda? Ostala je i dalje ljudska patnja, nepoznata mjesta strada-nja nekih bližnjih, ostala je muka, briga da se prehrani obitelj, školuju djeca, i čežnja da se već jednom sve smiri. Većini nije do priča, ni do politike, ali se kao i drugdje ljudi zapale i na koncu odlažu nade u one od kojih ovise, materijalno a i duhovno. Ideologije mijenjaju imena mjesta, od Širokog do Lištice, mijenjaju spomenike. Ostaju povijesne poluistine, bezbrojne žrt ve, pa i frustracija, jer opet se nije u Hr-vatskoj. Hrvatska i dalje ostaje “perecija”, kako je u izljevu neuzvraćenog patriotiz-ma prezrivo naziva glavni hercegovački poskok-portal. A frustraciju mnogima stvara i to što hrvatskom entitetu nitko da konačno nacrta “povijesne granice”, iako je danas življi nego Herceg-Bosna. Pri tome se samo rijetki pitaju za njegovu ci-jenu, moguće nove (hrvatske) gubitke?

Mrak je već pao. Cohen biblijski pjeva sa CD-a. Katarza se već nazire ispod površi-ne. Uravnotežit će se sjećanje i prešućiva-nje. Zvuči moguće i istinito: Široki Brijeg – simbol kulture i pismenosti, kako su mu namijenili prvotni franjevci, simbol vjere kao čiš ćenja memorije, kako traži Isusovo evanđelje. •

• Potrebno je žrtvama dati ime i lice, staviti ih u

njihov povijesni i društveni kontekst. Potrebno ih je pronaći, sahraniti,

komemorirati, ali ne koristiti za dnevnu politiku, za borbu protiv današnjih nacionalnih protivnika, za osiromašenje evanđelja, za opći lopovluk i beščaš će, u konačnici za

vlastitu slavu •

sr36-41.indd 41 1.3.2012 19:40:34

sr42-43.indd 42 1.3.2012 19:41:23

Najteži padŠto nam može reći treći Isusov pad pod teretom križa? Možda pomišljamo na čovjekov pad uopće, na udaljavanje mnogih od Krista, na skretanju u sekularizam bez Boga. No, ne trebamo li misliti također na to koliko Krist mora trpjeti u svojoj vlastitoj Crkvi. Kako često se zlorabi sveti sakrament njegove prisutnosti, u koju prazninu i zloću srca često ulazi! Koliko puta slavimo sami sebe a da njega uopće ne uzimamo u obzir! Koliko puta njegova riječ biva izopačena i zloupotrijebljena! Koliko malo vjere ima u tolikim teorijama, koliko praznog govora! Koliko samo prljavštine ima u Crkvi, i upravo među onima koji bi mu po svećeništvu trebali potpuno pripadati! Koliko oholosti, koliko samodostatnosti! Koliko malo poštujemo sakrament pomirenja u kojem nas on čeka da nas podigne iz naših padova! Sve je to prisutno u njegovoj muci. Izdaja učenika te nedostojno primanje njegova tijela i krvi najteža je Otkupiteljeva patnja, ono što mu probada srce. Ne ostaje nam ništa drugo nego iz dubine duše uputiti mu vapaj: Kyrie eleison – Gospodine spasi nas! (usp. Mt 8,25).

Gospodine, često tvoja Crkva sliči lađi koja tone, lađi u koju sa svih stana nadire voda. I na tvojoj njivi vidimo više kukolja nego pšenice. Zaprepašćuje nas tako uprljana odjeća i lice tvoje Crkve. Ma sami mi ih prljamo. Mi sami smo oni koji te izdajemo svaki put nakon naših velikih riječi, naših velikih gesta. Smiluj se svojoj Crkvi: i unutar nje Adam pada uvijek iznova. Našim padom povlačimo te na zemlju, sotona se smije, jer se nada da se više nećeš moći uspjeti podići iz toga pada; nada se da ćeš oboren u padu svoje Crkve ostati na tlu pobijeđen. Ti, međutim, ustaješ. Ti si ustao, uskrsnuo si i možeš uspraviti također i nas. Spasi i posveti svoju Crkvu. Očisti i posveti sve nas.

Joseph RATZINGER

[IX. postaja iz Puta križa u Rimskom koloseumu, 25. ožujka 2005.]

Najteži pad

sr42-43.indd 43 1.3.2012 19:41:35


MOJ DOM Sliv Omble

Nezainteresiranost bh. javnosti prema

hrvatskim planovima iskorištavanja

Omble pokazuje da malo ljudi zna da

je u pitanju njihova vrhunska baština

Tekst i snimke: • Ivo LUČIĆ

Koliko u upravljanju okolišem u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ne poznaju krš, jednu od najo-

sebujnijih geoekoloških cjelina te vrste na svijetu, dobro pokazuje slučaj Omble. Neki pitaju: Što se mi u BiH imamo ba-viti Omblom, koja je u Hrvatskoj, kad mi imamo dosta i naših belaja. E, pa zato što je podzemna mreža Omble gotovo pot-puno na području BiH.

Što je Ombla? Ono što se obično smatra Omblom – dakle izvor u Dubrovačkoj rijeci u Hrvatskoj – samo je završni dio toga ogromnog i nepoznatog podzemnog sustava. Veličinu njegove podzemne mreže možemo nazrijeti iz udaljenosti dviju važnih točaka: ponora po njego-vu rubu, između akumulacije Gorica, Ljubomirskog polja i Sedlara u Popovu polju, i izvora u Rijeci dubrovačkoj. Po-vršina neposrednog sliva Omble zahvaća između 600 i 900 četvornih kilometara. Koliko je gusta mreža u podzemlju, za-jedno s pećinama i jamama koje ih po-vezuju na zaravni iznad njih, to nitko ne zna, ali sudeći po iznimno velikoj razvi-jenosti krša, zacijelo je velika. Treba zna-ti da sliv Omble prirodno pripada slivu Trebišnjice, koji obuhvaća prostor izme-đu mora i Lebršnika nadomak Sutjeske, a čiji je utjecaj reduciran izgradnjom brana između Bileće i Trebinja.

Jedino što nešto više znamo o Ombli je iz hidrogeologije. Oslikava ih nekoliko podataka: najniži prirodni protok izno-sio je 4,1 kubični metar u sekundi, a naj-veći oko 160. Pod snažnim oborinama protok se za svega 24 sata zna povećati do 120 m3/s, podzemna razina vode zna rasti 370 cm na sat, odnosno 89 m za 24 sata, odnosno u ekstremnim situacijama 90 m za10 sati (Brnjoš 2003). Kad bi kiše potpuno nestalo, Ombla bi istjecala još 470 dana (Milanović 1977). O drugom znamo vrlo malo.

Istraživanja Omble nisu starija od jednog stoljeća, ali su u nekoliko maho-va bila intenzivna i dala značajne prinose razvoju znanosti o kršu. Prvi koji je poka-zao zanimanje za nju, postavio je hipote-zu da je Ombla najveća podzemna rijeka na svijetu. Bio je to Čeh Karel Absolon, oko 1912. godine, geograf, biolog i arhe-olog, čije su vizije bile kreativne, zanos nenadmašan, a istraživanja sintetička. O istraživačkoj atmosferi toga doba go-vori podatak da je te godine u Trebinju osnovano prvo speleološko društvo u

BiH. Padom Austrougarske odlazi i nje-gov istraživački projekt. Istodobno, sliv Trebišnjice je istraživao rodonačelnik znanosti o kršu (karstologije) Jovan Cvi-jić. On se bavio općim geomorfološkim odnosnima na slivu i zaključuje da je širi prostor (Od Neretve do Skadarskog jezera) najrazvijeniji do tada poznati tip krša, na temelju koga je i defi nirao pojam cjelovita krša (holokarst).

Nakon Drugog svjetskog rata krenuo je projekt Hidrocentrala na Trebišnjici, koji je šire područje podvrgnuo novim, do tada po opsegu, metodama i utrošku nezabilježenim istraživanjima. Ona su, zahvaljujući objavljivanju radova Petra Milanovića, imala snažan prijem u svjet-skoj znanosti o kršu. Ta su istraživanja rodila ideju o Ombli kao podzemnoj hi-drocentrali, s kojom se danas susrećemo. Ideja je smjela i tehnički elegantna, ali nije vodila računa od ekološkim aspek-tima, koji su danas važni u planiranju upravljanja okolišem.

Ruku na srce, jedno od najvećih oče-kivanja od tih istraživanja i jest znan-

Rijeka dubrovačka s izvorom Omble i Trebinjskom šumom, brdom Hum te Popovim poljem u zaleđu /dubrovnikportal.hr/

Sliv omble

Omerova slijepa publika

sr44-45.indd 44 1.3.2012 19:42:01


MOJ DOM

stveno: poticanje razvoja znanstvenih istraživanja pod motivom gospodarske upotrebe. Međutim, donekle se dogodi-lo suprotno. Ombla je gurnuta da bude hidrocentrala, a da je nedovoljno i jed-nostrano istražena, uglavnom samo sa stanovišta fi zičkih geoznanosti.

Upotreba i percepcija. To što Omblu danas promatramo samo kao njezin izvor, ili u najboljem slučaju kao dva od-vojena svijeta, nije svojstveno samo njoj. To je gotovo redovita pojava kod velikih prirodnih cjelina. Vidimo to i na slivu Save, a da ne govorimo za Dunav. On od izvora u njemačkom gorju Schwarzwald, do uš ća u Crno more, prolazi kroz deset država, od kojih su četiri na nj smjestile svoje glavne gradove, a u 37 posto svo-je duljine čini granicu među državama. Unatoč tome, moderno upravljanje Du-navom nastoji stvoriti svijest o zajednič-koj vodi i tako izgrađuje sustav i upozna-je s tim javnost i povezuje ju. Presudnu ulogu što je Ombla percepcijski podije-ljena, iako se 120 godina nalazila u za-jedničkoj državi, odigrala je činjenica da je zadnjih tisuću godina njezin sliv pri-padao, ako izuzmemo kraća razdoblja, dvjema različitim državnim i političkim i kulturnim cjelinama. S jedne strane je bila Dubrovačka Republika, s druge Tra-vunja (Tribunija), Bosna, odnosno Oto-mansko Carstvo.

Iako su bile povezane na više razina, razdvajale su ih mnoge duboke suprot-nosti: Dubrovačka Republika je imala razvijen racionalni sustav, upravni život, trgovinu, mornaricu, arhiv, visoku kultu-ru i obrazovanje, dok je život sa sjever-

nu stranu granice organiziran u arhajske porodične zadruge i zaostao, s izuzetkom malobrojnih urbanih točaka. Izvor Om-ble prirodno je središte Rijeke dubro-vačke, u kojoj se do 18. stoljeća podiže niz izvanrednih ljetnikovaca dubrovačke gospode. Takav, prostor je postao uzor prvim ovdašnjim svjetovnim književnim djelima, koja tematiziraju prirodu, pa-storalama. Glavnina sliva, koju obuhvaća karakteristična krška zaravan Trebinjska šuma, i dva krška polja ili njihova dijela – Mokro i Popovo – s uzvisinom Hum, nikada nije valorizirana unutar cjelovite znanosti o kršu (karstologije), koja joj daje visoku vrijednost.

HE Ombla je planirana tako da se njezina brana ukopa u podzemlje: u str-mu padinu iz koje istječe rijeka ugradile bi se tri betonske zavjese ukupne visine oko 130 metara. Napravilo bi se mnoštvo okomitih bušotina jedna do druge i u njih bi se ubrizgala posebna betonska masa, tako da ispuni sve šupljine u stijenama. To bi omogućilo da se u podzemlju po-dignu vode i nastane hidroakumulacija. Godine 1999. usvojena je Studija procje-ne utjecaja na okoliš HE Omble, uz obra-zloženje da pogon neće bitno umanjiti prirodne vrijednosti Omble. Međutim,

sve je urađeno kao predstava za javnost, a upravni postupak je izmanipuliran. Teške laži studije su da nema ugroženih životinjskih vrsta, a zapravo se radi o sre-dištu podzemne raznolikosti u svjetskim razmjerima.

Moderna valorizacija. Svaka moder-na valorizacija mora biti cjelovita i obuhvatiti sve prirodne, društvene i kulturne aspekte nekog prostora, u nje-govoj prošlosti i sadašnjosti, te dati što jasniju procjenu za budućnost. Tek kad je upoznamo, možemo planirati njezino upravljanje. Ombla to nije imala. Nje-zina studija utjecaja je obična lakrdija. Pored svega, u njoj nisu nigdje naveli moguće utjecaje na bh. prostor. Na naše pitanje su odgovorili: šta imamo pitati BiH kad od nje ništa ne uzimamo. A go-tovo sve bi se ekološke promjene zbivale zapravo u tlu BiH. I dok je podzemlje Popova polja trajno isušeno, ovo Om-blino, koje se naslanja na njega, trajno bi bilo potopljeno, pa imamo ogroman za-jednički podzemni prostor s uništenim prirodnim stanjem. Podzemna razina vode bi se povremeno približila površi-ni terena, što bi Trebinju, koje sve češ će plavi, zaprijetilo većim poplavama. To je za sada jedno bilo zanimljivo bh. jav-nosti nakon što je upozorena na projekt HE Ombla. I malo su izbile čarke izme-đu elektroprivreda iz Trebinja i Mostara kome će koliko vode.

Unatoč racionalno utvrđenim znan-stvenim činjenicama, koje govore o vr-hunskoj vrijednosti ovdašnje prirode, podzemni prostor krša je za mnoge još uvijek sfera nepoznatog, iracionalnog i đavolskog. Pažnja javnosti se usmjerava na lakrdije od Troje u Gabeli do neka-kvih piramida u Visokom. Još pedese-tih godina prošlog stoljeća, kad je počeo val novih istraživanja, Omer Uzunović je bojanjem ponora empirijski potvrdio neke teze predšasnika o veličini ovdaš-njih pojava.

Moj Omere, prošlo je 55 godina, a tvoja publika to još nije pročitala. •

Podizanje razine podzemnih voda koje bi stvorila podzemna akumulacija, prijetnja je poplavama Trebinja koje su sve češće

Ponor kod Sedlara u Popovu polju povezan je s izvorom Omble od koje je udaljen 18 km zračne crte

NAPOMENA – ISPRAVAK: U pret-hodnom članku Spužvom preko me-morije napisao sam da je Vejsil Ćurčić za čovječju ribicu koristio ime sljepu-šac. Istina je da je on pored uobiča-jenog koristio naziv slijepi golušac. Zbog nedostatka vremena nisam us-pio naći i provjeriti taj podatak, pa se zbog toga ispričavam. I. L.

sr44-45.indd 45 1.3.2012 19:42:08


DILJEM SVIJETA

Vijeće za misije i evangelizacijuRABAT – Sjednica Međunarodnog vijeća za misije i evangelizaciju održana je u kući molitve Naše Gospe Kraljice Mira, u Rabatu, glavnom gradu Maroka, 8-15. veljače.

U radu sjednice sudjelovalo je 13 tajnika i delegata franjevačkih konferencija sa svih kontinenata, tri člana Generalnog tajništva za misije i evangelizaciju iz Rima, kao i generalni tajnik za odgoj i izobrazbu iz Rima, te članovi Izvršnog odbora na čelu s generalnim defi nitorom za misije i evangelizaciju. Južnoslavensku konferenciju predstavljali su fra Mato Topić, tajnik u Tajništvu za misije i evangelizaciju i fra Pero Vrebac, delegat.

Generalni defi nitor je govorio o evangelizaciji i misijama Reda. Na području evan-gelizacije dana je prednost radu na župama, odgojnim ustanovama, novim oblicima evangelizacije, kao i ekumenskom i međuvjerskom dijalogu. Generalni tajnik za od-goj i evangelizaciju je govorio o odnosu formacije i misijske evangelizacije. Cilj našeg odgoja i izobrazbe jest misijska evangelizacija koja je razlog postojanja našeg Reda. Nakon izlaganja generalnog defi nitora, radilo se u tri jezične skupine. Zadnja dva dana sumirali su se rezultati rada u manjim skupinama i formulirali prijedlozi Gene-ralnom defi nitoriju. •

www.bosnasrebrena.ba

Hildegard Burjan blažena

BEČ (RV) – Dana 28. siječnja u katedrali svetoga Stjepana u Beču Hildegard Burjan proglašena je blaženom.

Novo-proglašena blaženica rođena je 1883. u Njemačkoj. Podrijetlom je Židovka a obratila se na katoličanstvo. Kad se udala, preselila se u Beč gdje je nedugo potom ušla u austrijski parlament. Godine 1912. osniva udrugu za pomoć najpotrebnijim beskućnicima i pomoć obiteljima te se bori protiv rada maloljetnika. Godine 1919. utemeljuje Sestre milosrdnog djelovanja. “Hildegard je dokazala da se i u politici može postići svetost”, izjavio je kardinal Christoph Schönborn. “Hildegard bijaše žena duboke vjere i iznimno vjerna krš ćanka. Ona, dakle, svjedoči evanđelje svojim dje-lima. Danas se mnogo govori o ‘novoj evangelizaciji’. Mnogi se pitaju: koja je stvar ispravna? Vjerujem da beatifi kacija Hildegard Burjan dolazi u pravom trenutku. Ona je krš ćanka koja ne uvjerava mnogim riječima, nego djeluje. Za rad nam ne pomaže samo teorija nego riječi i djela zajedno. Što u današnje vrijeme znači biti učenik Isu-sov? Dovoljno je pogledati novu blaženicu Hildegardu Burjan te njezino djelovanje u parlamentu i izvan parlamenta i uvjeriti se u to što znači biti krš ćanin!” – zaključio je kard. Schönborn. •

NOVI KARDINALI

Na svečanom konzistoriju u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, papa Benedikt XVI. imenovao je 18. veljače 22 nova kardina-la. Kardinalski zbor sada ima 213 članova, među kojima je 125 mlađih od 80 godina, s pravom biranja pape. Zadaća je novih kardinala s ljubavlju i snažno služiti Crkvi, jasnoćom i mudroš ću učitelja, energijom pastira, vjernoš ću i hrabroš ću mučenika. U službi i poslanju u Crkvi i svijetu moraju biti usmjereni jedino Kristu, poručio je, između ostaloga, Sveti Otac u propovijedi svečano-ga slavlja. Nove kardinale papa je upozorio da nije uvijek lako ući u logiku Evanđelja i ostaviti put moći i slave. Treba odustati od logike svijeta. Vlast i služba, sebičnost i ši-rokogrudnost, posjedovanje i darivanje, interesi i pružanje pomoći – logike su koje se duboko suprotstavljaju jedna drugoj i suočavaju se u svim vremenima i na svim područjima, objasnio je Papa. IKA

UMJETNOST I CRKVA

Časopis za arhitekturu i umjetnost Kunst und Kirche (Umjetnost i Crkva) postoji već 40 godina. Godine 1971. evangelički časopis istog naziva i katolički list Christliche Kunstblätter (Krš ćanski list za umjetnost), na čelu s Günterom Romboldom, spojeni su u jedan časopis pod nazivom Umjetnost i Crkva – ekumenski časopis za arhitekturu i umjetnost. To je bilo prvo medijsko eku-mensko spajanje, potaknuto duhom Dru-goga vatikanskog sabora. Osnovni smjer toga kvartalnog časopisa, koji izdaje Sprin-ger-Verlag iz Beča, izravno je promicanje dijaloga između suvremene umjetnosti i Cr-kava. List je podijeljen na tematski i na izvje-štajni dio, a grafi čki dizajn mu je na visokoj razini. Donosi izviješ ća o velikim izložbama i o važnim događanjima, informacije o zna-čajnijim obnovama pojedinih crkvi, kao i recenzije relevantnih novih izdanja vezanih uz glavnu tematiku lista. Teme umjetnosti i arhitekture promatraju se s vjerskoga i s fi lo-zofskog stajališta. RV

• •

•

CN

S

sr46-48.indd 46 1.3.2012 19:47:16


DILJEM SVIJETA

Krš ćani žele prava kao i muslimaniGENEVA/BEJRUT (IKA) – Glavni tajnik Svjetskog vijeća crkava (KEK) Olav Fykse Tveit istaknuo je prinos Crkve za pravdu i mir na Bliskom istoku, kao i važnost suživota između krš ćana i muslimana u arapskom svijetu.

O Krš ćanskoj prisutnosti i krš ćanskom svjedočenju u arapskom svijetu Fykse Tveit govorio je na krš ćansko-muslimanskom savjetovanju. Susret je održan 24-27. siječnja u sjedištu armensko-apostolskog katholikosa iz Cilicije Arama I., u gradu Antelias kraj Bejruta, u organizaciji Svjetskog vijeća crkava i Bliskoistočnog vijeća crkava (MECC).

“Naše življenje krš ćanske vjere ima svoje korijene u ovoj regiji; hranjena je ne-prekinutim svjedočenjem mjesnih crkava na ovom području, sve od apostol-skih vremena. Bez te krš-ćanske prisutnosti suživot naroda različitih vjera i različitih kultura – koji je znak Božje ljubavi za cije-lo čovječanstvo – bio bi u opasnosti”, rekao je Fykse Tveit.

Stoga je od presud-ne važnosti da krš ćani u arapskim zemljama imaju prava i mogućnosti kao i muslimani. Vlade i ustavi

u regiji trebali bi im to osiguravati. Fykse Tveit pozdravio je činjenicu da su na savje-tovanju sudjelovali visoki muslimanski predstavnici i da su izrazili spremnost pomoći jačanju krš ćanske prisutnosti na Bliskom istoku. Samo zajedničkim naporima krš ćana i muslimana za opće dobro može se u arapskom svijetu postići mir, pravda, sloboda i sklad, zaključeno je na sastanku. •

SVEĆENIČKO PRVENSTVO U MALOM NOGOMETU

Na VI. europskom svećeničkom prven-stvu u malom nogometu u mađarskom gradu Gyula reprezentacija svećenika Bosne i Hercegovine završila je na četvr-tom mjestu. U utakmici za prvo mjesto održanoj 9. veljače reprezentacija svećenika Hrvatske igrajući s reprezentacijom portu-galskih svećenika osvojila je drugo mjesto. Hrvatski svećenici došli su do fi nala nakon pobjede nad reprezentacijom Poljske koja je u borbi za treće mjesto pobijedila Bosnu i Hercegovinu. IKA

IZLOŽBA O RUĐERU BOŠKOVIĆU

Nakon gotovo tromjesečna trajanja, 16. veljače u Londonu je zatvorena izložba Ruđer Bošković and the Royal Society prof. dr. Ivice Martinovića. Pomoću do-kumenata, rukopisa i rijetkih knjiga iz ar-hiva i knjižnice Royal Society ta je izložba prikazala suradnju velikoga Dubrovčanina s britanskim znanstvenicima u Rimu, Boš-kovićevo polugodišnje djelovanje u Londo-nu 1760, njegov izbor za člana Kraljevskoga društva 1761, napokon i njegove odnose s Royal Society tijekom pariškoga razdoblja. Tako je i Royal Society, nedvojbeno naju-glednija prirodoslovna akademija u svjet-skim razmjerima, počastila 300. obljetnicu Boškovićeva rođenja i 250. obljetnicu nje-gova izbora u svoje članstvo. Londonska izložba o Boškoviću imala je i izrazitu eku-mensku dimenziju. Kako je u predgovoru londonskoga kataloga istaknuo dr. Peter Collins, ravnatelj akademijina Centra za povijest znanosti, “poštovanje prema Boš-kovićevu djelu nadvladalo je nepovjerenje koje su engleski znanstvenici mogli imati prema Boškoviću kao isusovcu i pokazuje da znanost uvijek premoš ćuje granice na-roda i vjera.” RV

KAMENJE ZA SAMOSTAN – Časna sestra zajedno s djecom skuplja kamenje za zid oko sestar-skog samostana u blizini brane i hidrocentrale Myitsone Dam na sjeveru Mijanmara (Burme). U rujnu prošle godine predsjednik države Th ein Sein obustavio je rad ovoga kontroverznoga hidroenergetskog projekta je su mnoga područja bivala poplavljena. CNS foto / Reuters

f o t o v i j e s t•

sr46-48.indd 47 1.3.2012 19:47:25


DILJEM SVIJETA

Za izlječenje i obnovuVATIKAN (IKA) – U Vatikanu je 9. veljače završen Međunarodni četverodnevni sim-pozij o pedofi liji u svećeničkim i redovničkim krugovima, koje je na poticaj pape Bene-dikta XVI. na Papinskom sveučilištu Gregorijani pod geslom Prema izlječenju i obnovi priredila Sveta Stolica.

Stotinu i deset biskupa iz raznih krajeva svijeta, ali poglavito iz zapadnih zemalja, među kojima i dubrovački biskup Mate Uzinić te tridesetak predstavnika redovničkih zajednica ra-spravljalo je o posljedicama i pružanju pomoći žrtvama pedo-fi lije. U sklopu simpozija priređeno je i pokorničko molitveno bdijenje, koje je predvodio pročelnik Kongregacije za biskupe kardinal Marc Ouetlet.

To je svakako korak naprijed u Crkvi u suzbijanju pedofi lije od strane klera, rekao je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi. To će, prema njegovom mišljenju, pridoni-jeti buđenju svijesti u ljudima i pridonijeti stvaranju preventivne kulture. Sa skupa je proizašla jasna volja Crkve da želi reagirati i stvoriti preventivne mjere. U tome joj je međutim potrebna, kako su posvjedočili predstavnici biskupskih konferencija i redovnič-kih zajednica iz različitih krajeva svijeta, pomoć cijelog društva. “Nisu dovoljne nove kaznene mjere. Potrebno je promijeniti mentalitet”, rekao je kanadski kardinal Ouetlet ponovivši u više navrata: “Nikada više, nikada više.” Istaknuo je kako se Crkva srami zbog tog velikog i neoprostivog skandala, kojega je nazvao tragedijom. Svećenici, redovnici i redovnice počinili su zločine koji su nalik pravom iskustvu pokolja nevine dječice. “Kao članovi Crkve moramo imati snage i moliti oproštenje od Boga i od ranjene djece”, rekao je kardinal i primijetio kako je u prvom redu potrebno saslušati ih i vjerovati njihovim žalosnim ispovijestima. Često se te žrtve smatralo crkvenim neprijateljima.

Osim duhovnih šteta pedofi li su nanijeli Crkvi i velike materijalne štete. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama Crkva je morala obeštetiti žrtve pedofi lije u vri-jednosti od 500 milijuna dolara. Štete su međutim mnogo veće, jer neki vjernici sada odbijaju davati priloge za ustanove gdje su se odgajala njihova djeca. •

PALJENJE KUR’ANA – Za vrijeme demonstracija u afganistanskoj pokrajini Jalalabad protestanti su 22. veljače zapalili automobilske gume. U pucnjavi je ranjeno 30-ak ljudi za vrijeme protesta u nekoliko gradova diljem zemlje zbog paljenja Kur’ana u glavnoj NATO-voj bazi u Afganistanu. CNS photo/Reuters

f o t o v i j e s t•RELIGIJA U MEDIJIMA

Krš ćanstvo bolje podnosi grublje tre-tiranje u medijima nego ostale religije, smatra generalni direktor BBC-a Mark Th ompson, govoreći o napadima na krš-ćansku vjeru u britanskim i svjetskim medijima. Krš ćanstvo ima stalan udio u kulturnom obrascu “prilično širokih okvira”, rekao je šef britanske televizije. Ostale reli-gije povezane su, međutim, s nacionalnim manjinama i stoga zahtijevaju puno osjet-ljivije ophođenje. Za muslimanske vjernike satiričko i podcjenjivačko prikazivanje pro-roka Muhameda ima, prema Th ompsono-vim riječima, jednak učinak kao prikazivanje dječje pornografi je. Neuspjeh zagovornika sekularizma je u tome što ne mogu ni za-misliti “kako može osjećati blasfemiju netko tko je realist u svojim vjerskim uvjerenjima”, kaže generalni direktor BBC-a, koji sebe opi-suje kao pobožnog katolika. Treba dobro razmisliti o tome utječe li nešto izrečeno u ime slobode izražavanja na ugrožavanje ili isključivanje. Th ompson je rekao da BBC nikad ne bi emitirao satiričku produkciju o muslimanima, kao što je Jerry Springer: Th e Opera. Godine 2005, kada je prikazan musical koji na zub uzima krš ćanske teme, izazvao je, prema medijskim izvješ ćima, više od 45.000 prosvjednih reakcija. IKA

FESTIVAL HRVATSKOG FOLKLORA

U Brigu, kanton Walis, 28. siječnja odr-žan je treći festival hrvatskih folklornih skupina koje djeluju u Švicarskoj. Na ovom festivalu nastupilo je osam folklornih skupina s oko tristo izvođača. Organizator festivala za očuvanje hrvatske folklorne tradicije je HKM Lausanne-Wallis koju vodi fra Vlado Ereš. Iako je ovo tek treći festival s pravom se može reći da je veoma dobro prihvaćen od Hrvata koji žive i rade u Švi-carskoj. To pokazuje i preko 1.000 posjeti-telja koji su se te večeri okupili u Simplon-hali, a koji su došli iz svih dijelova Švicarske. Festival je pokazao svu ljepotu i bogatstvo hrvatskog narodnog stvaralaštva i veliku zainteresiranost mladih za tradiciju i obi-čaje rodnog kraja svojih predaka. KTA

sr46-48.indd 48 1.3.2012 19:47:34


S voljom, željom i motivacijom NAŠI U TUĐINI

U knjizi o mojim misionarskim go dinama u Ugandi i Ruandi, Naš čo’ek u Africi, autori Željko Garmaz

i Maja Sajler Garmaz značajno poglavlje posvetili su djevojci Joseline Amutuhaire, o čemu smo mogli čitati u prošlome broju Svjetla riječi. Govoreći o usponu s druš-tvenog dna i dosezanju velike sreće, koju Joseline sada uživa sa svojim suprugom i djecom, Željko i Maja su naglasili njezin segment volje, želje i motivacije, koji je Jo-seline tjerao prema uspjehu.

Nažalost, Joseline i njezino naučeno iščitavanje knjiga su rijetkost u afričkim uvjetima. Zvučat će nevjerojatno, ali ogromna većina djece završe osnovno, pa i srednjoškolsko obrazovanje bez ijed-ne pročitane pa i dodirnute knjige!

Na području moje župe Kivumu u središtu Ruande četiri državne osnovne škole pohađa čak 6.000 učenika. Ne želim ni pomisliti da oni ne žele čitati knjige, ali oni, opet, nemaju nikakvih moguć-nosti doći do knjiga. Na te navike ih ne mogu naučiti ni njihovi učitelji, jer ni oni nemaju knjige. Pa ni one stručne iz kojih bi, valjda, trebali pročitati barem dobar savjet kako znanje prenijeti na učenike. Iskreno govoreći, često se pitam odakle su učitelji naučili sve to što znaju!? I, kao pitanje koje se potpuno logično na-meće – što onda očekivati od učenika!? Bolno zvuči podatak da je u cijeloj Ru-andi, osim nekoliko privatnih i presku-pih škola, koje pohađaju ‘privilegirana’ i djeca bogatih roditelja, škola bez knjige je obrazac školovanja.

Škola o kojoj mi skrbimo, srećom, ne slijedi primjer škola koje sam spomenuo.

Ne tako davno smo od dobrih ljudi iz Kanade dobili kontejner pun knjiga. Bili smo toliko oduševljeni kontejnerom da smo ga prozvali ‘Limenko’, a namjeravali smo ga u cijelosti pretvoriti u bibliokon-tejner. No, srećom, zbog knjiga koje su počele pristizati sa svih strana, školsku

knjižnicu smo ipak privremeno morali smjestiti u neke veće prostore pod okri-ljem strukovne škole Otac Vjeko. Kažem privremeno, jer prava školska knjižnica nalazit će se u prostorima buduće sred-nje škole koju planiramo početi graditi vrlo brzo. No, kako mi ne bismo gubili vrijeme dok se buduća knjižnica ne iz-gradi i otvori, sve su knjige u privreme-noj prostoriji već na policama, sve su po-pisane i uvedene u računalo. Moram se pohvaliti da imamo čak 10.936 naslova! Ima tu razne literature – vjerske, raznih enciklopedija, udžbenika, beletristike. Tu je i oko 600 knjiga stručne literature koja će dobro doći učenicima naše stru-kovne škole. Jer, u njima će moći pročita-

ti mnogo toga upravo iz područja za koje se školuju. Nijedna škola u državi se ne može pohvaliti ovolikim brojem knjiga. Kao i stručne literature za nastavnike!

Knjižnica je spremna za svoje buduće korisnike. Samo još trebamo našim uče-nicima ‘usaditi’ naviku čitanja… Možda se to sada čini nemogućim. Ali do nedav-no se činilo nemogućim uopće privući djecu u školu. Pa, ipak, pogledajte dokle smo stigli!

Izgradnjom srednje škole, u kojoj ćemo trajno smjestiti knjižnicu, stvorit ćemo uvjete da mnogo stvari pomakne-mo s mrtve točke. •

Fra Ivica PERIĆ

Najopremljenija knjižnica u Ruandi

Bankovni račun u KM: UniCredit Bank d.d. • Račun primatelja: 3383202200897320 • Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH • Svrha doznake: Izgradnja škole u RuandiDevizni račun: UniCredit Bank d.d. • IBAN: BA393383204893626147 • SWIFT CODE: UNCRBA22 • No. 48-32-936261

Adresa Misijske središnjice: Kaptol 32, 71000 Sarajevo • tel/faks: 033/667-889 • e-mail: [email protected] • web: www.missio.ba

‘Limenko’ je bio tek početak

Nijedna škola u Ruandi se ne može pohvaliti ovolikim brojem knjiga, preko deset tisuća naslova

sr49-51.indd 49 1.3.2012 19:48:57


NAŠI U TUĐINI

KRAJEM SIJEČNJA U KIVUMUU je na nekoliko dana domaći jezik bio – hrvatski! U bratski posjet su nam došli provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, gvardijan franjevač-kog samostana u Podsusedu fra Tomo Anđić te fra Ilija Krezo, također član Bosne Srebrene koji služi u Frankfur-tu, u Njemačkoj.

Provincijal je došao upoznati se s našim radom u Ruandi, no glavni cilj njihova dolaska svakako je obilježava-nje tragične pogibije našega brata fra Vjeke Ćurića, koji je 31. siječnja 1998. godine ubijen u 41. godini života ispred crkve Sv. Obitelji u ruandskom glavnom gradu Kigaliju.

Meni ovaj posjet iznimno puno znači. Prije svega, zbog fra Vjeke, jer to dokazuje da njegova žrtva, život i djelo nisu zaboravljeni. A onda i radi nas koji nastavljamo služiti ovome narodu.

Obilježavanje fra Vjekine smrti započeli smo svetom misom u crkvi u Kivumuu koju je on izgradio i u kojoj je i pokopan. Crkva je bila prepuna, što je i uobičajeno, jer oko fra Vjeki-nog groba se svakodnevno okuplja puk da ga časti, zahvaljuje mu i moli mu se. Misa je protekla uz ples, bub-njeve i slavu Gospodinu, baš onako kako je naš pokojni brat volio.

“Cijela je Crkva misijska i uvijek se brinula za misije. Uvijek je sla-la misionare da navještaju Kristovo evanđelje. Jedan od slavnih misionara Kristove crkve bio je i naš dragi brat, pokojni fra Vjeko, vaš dugogodišnji župnik i dobročinitelj, koji je obna-šajući svoju službu poginuo prije če-trnaest godina, upravo na današnji dan”, kazao je provincijal u homiliji te župljanima poručio: “Na poseban

način ovu svetu misu prikazujemo na čast i slavu Bogu za našega pokojnog brata fra Vjeku Ćurića. Uvjereni smo da je njegov duh i danas ovdje skupa s nama, pa se i mi preporučujemo u njegove molitve.”

Nakon svete mise učenici Centra ‘Otac Vjeko’ za uzvanike su održali dramsku predstavu u kojoj su prika-zali fra Vjekino misijsko djelovanje, kako je pomagao drugima, kako se družio sa svojim župljanima i zajedno s njima dijelio i dobro i zlo. Bilo je to odlično izvedeno. Istodobno nas je i ganulo i nasmijalo, jer naši su učenici to sjajno pripremili i odglumili!

Potom smo se svi zajedno uputili u 50-ak kilometara udaljen glavni grad Ki-gali. Tamo smo, u procesiji, obišli mjesto ubojstva gdje je fra Vjeki prije nekoliko godina podignut spomenik, a onda otiš-li u crkvu Sv. Obitelji gdje je služena još jedna misa na kojoj su sudjelovale sve franjevačke obitelji iz Ruande.

U misnom slavlju su nam se pridru-žili i naši misionari, salezijanski svećenici, don Danko Litrić i don Sebastijan Mar-ković. Misu je predvodio ruandski fratar fra Philipe koji je ujedno i predsjednik franjevačkih zajednica u Ruandi.

Svi smo se ujedinili u molitvama da fra Vjekin život i smrt budu zalog mira i blagoslova narodu Ruande. •

Fra Ivica PERIĆ

I dalje će čovjekova mržnja voditi svoje trijumfe, dokle god

bude zlu pokornih. No, i dalje će se pronalaziti pojedinci koji će imati

hrabrosti i ljubavi stajati na put zlu, koji

će dobru tj. čovjekovom dobru biti pokorni

Shrvan silom zla koje se utjelovilo u genocidu u Ruandi netko je rekao: “Da je Dante živio u vrijeme rata

u Ruandi, njegov bi pakao drukčije bio opisan, a njegovo djelo ne bi se više zvalo komedija.” Uistinu, kako drugačije nazvati pokolj oko milijun ljudi u sto dana, nego kulminacijom ljudskog zla? Kako je bilo moguće zatvoriti oči pred nedužnim stra-danjem deset tisuća ljudi po danu, oprav-davajući se pilatovskim pranjem ruku, jer nas se to, kao i obično, ne tiče? Uvijek su drugi krivi ili odgovorni. Ipak, u sveopćoj oglušenosti na ljudsku patnju, u suptilnom izmotavanju i kukavičkom otklanjanju kri-vice, našla se nekolicina koja je stala na put zlu. Nekolicina, koja nije izdala ljudstvo u sebi napustivši čovjeka pored sebe. Neko-licina, koja je osjetivši dah smrti za vra-tom, znala kako je mnogo veća opasnost i od same smrti da se ne pokaže čovjekom, da se zatomi ono ljudsko u sebi, ljudsko koje odražava klicu božanskog. Nekoli-cina, koja se nije mogla praviti da ne vidi povorke osoba koje su više nalikovale bes-pomoćnim ovcama koje čekaju svoj red za smaknuće. Među tom nekolicinom bio je i čovjek imenom fra Vjeko Ćurić. Čovjek i fratar koji je išao do kraja, kojeg su se ticali ljudi, koji je platio najveću cijenu za dobro drugoga, onu životnu.

Fra Vjeko je iz naših krajeva, iz Bosne. Ponosimo se njime. Nakon što se iščitaju

Bratski posjet

Fra Vjeko

sr49-51.indd 50 1.3.2012 19:49:09


NAŠI U TUĐINI

napisi o njegovom životu i smrti – koji su samo dijelovi njegovog životnog mozaika – teško je ne osjetiti osobnu odgovornost kako smo učinili premalo. Fra Vjeki se mora diviti, no to je tek prvi korak. Kada bismo ga danas, četrnaest godina nakon njegove mučeničke smrti, mogli upitati što bi želio da mi činimo, gotovo sam uvjeren kako ne bi od nas tražio da mu se divimo, koliko da nastavimo ondje gdje su njega nasilno zaustavili. Vjerojatno ne bi od nas tražio niti da sami idemo u Ruandu, nego da živimo za druge. Svatko na sebi svojstven način, ali s istim ciljem: trošiti život za drugoga. Ono što bismo od njega osobito morali naučiti jest tko je taj drugi. U najkraćem drugi jest onaj slabi. Ono po čemu će fra Vjeko ostati uvijek upisan ne-kim nevidljivim ali i neizbrisivim slovima u povijest čovječanstva, osobito u povijest ljudske patnje, nije čak ni činjenica da je spasio život tolikim osobama, nego stvar-nost da je spašavao slabe. Pleme Hutu kada ih je zločinački ubijalo pleme Tutsi, ali i obratno. Upravo ovo obratno tipično je fra Vjekino. Pomagati svojima, voljeti ih i žrtvovati se za njih, jest nekako logič-no. No, živjeti i za one druge, to je ipak nelogično, krš ćanski nelogično ali spaso-nosno, reklo bi se tipično na Isusov način. Fra Vjeko je činio tako iz jednostavnog razloga jer nije imao svojih i onih drugih, jer je ljubavlju odavno nadišao umjetne podjele na ove i one, jer nije ograničavao i sužavao Božju ljubav na nama tako drage kalupe. Upisati se u njegovu školu života za slabe, zadaća je svih koji žele ostvariti čovjeka u sebi, koji žele biti slika milosrd-nog Boga na zemlji.

Ljudsko će zlo i dalje, usprkos svim na-šim zgražanjima nad stradanjem nevinih, pronalaziti svoje vjerne suradnike. I dalje će čovjekova mržnja voditi svoje trijumfe, dokle god bude zlu pokornih. No, i dalje će se pronalaziti pojedinci koji će imati hrabrosti i ljubavi stajati na put zlu, koji će dobru tj. čovjekovom dobru biti pokorni. Put je to pun trnja, nikad lagan i uvijek za-htjevan, ali i jedini koji vodi od čovjeka do čovjeka i u konačnici od čovjeka do Boga. Fra Vjeko je išao tim i takvim putem. Kre-nuti možemo i mi. Fra Vjekino vrijeme života u Runadi bilo je iščašeno vrijeme (Shakespeare), i naše nije bitno drugačije. On je, kako napisa jedan autor, “Ruan-di poklonio ljudskost u vrijeme kada su njome šetale samo zvijeri”. Nama ovdje, u našoj sredini, ostaje trajna zadaća činiti da bude što manje “zvijeri”, a to možemo samo poklanjajući im ljudskost. •

Stipo KLJAJIĆ

– čovjek za slabe

sr49-51.indd 51 1.3.2012 19:49:19


MITOLOGIJA Kentaur Hiron

U kentauru Hironu pronađen je

odgovarajući spoj ideala ljudskog odgoja

koji bi garantirao opstanak u svijetu:

mudrost, snaga i ljubav prema čovjeku

Piše: • Josip MRNJAVAC

Grčka mitologija nudi brojne liko-ve koji su izmišljeni da bi pružili ljudima model za ispravno po-

našanje. Među tim likovima istaknuto mjesto zauzeo je i lik mudrog kentaura Hirona. Ideja o kentaurima zacijelo ima duboko svoje povijesno podrijetlo još iz vremena dok su ljudi živjeli u druga-čijim, nekultiviranijim uvjetima života. Mnogostruke su legende o njihovom podrijetlu od toga da su ljudi pogrešno vidjeli neke Tesalce kako vode konje na pojilo, pa su krivo zaključili da su to pola ljudi, a pola konji, pa do teorije da su Te-salci bili toliko divlji, neobrazovani i ne-civilizirani da su ih Grci doživljavali kao poludivlje ljude. Tomu u prilog ide i slika kentaura u starogrčkoj literaturi koja ih opisuje uglavnom u negativnom kon-tekstu. Međutim, grčka svijest razvijala se do te mjere da se mogao izdići jedan kentaur i doživjeti toliko poštovanja kao malo tko u grčkoj mitologiji. Prema lju-dima je bio veoma prijazan, ali pametniji i mudriji od njih te je stoga imao čast biti učiteljem i odgajateljem znamenitim grč-kim junacima. Nama gotovo blasfemičan spoj životinje i čovjeka za Grke je bio prihvatljiv i njihovom ukusu primjeren uzor učitelja i odgojitelja koji će nadići njihovo zahtjevno iskustvo s odgajanjem mladih pretočeno u znamenitu sintagmu

da su bogovi učinili odgojiteljima one koje su mrzili.

Kentaur Hiron (grč. Heiron, lat. Chi-ron) pripadao je mitskom narodu polu-ljudi-polukonja iz grčke pokrajine Tesa-lije. Kentauri su bili poznati kao surovi, divlji, neobrazovani, pijanice i nisu baš uživali velik ugled. Od njih se posve ra-zlikovao mudri Hiron koji, ne samo da je bio veoma obrazovan i pravedan, kako ga naziva Homer (Il 11,832: “...a njeg nauči Hiron od sviju kentaura bolji”), nego su mu čak povjeravani na odgajanje znameniti grčki junaci. Nije bio pijanica niti je ikada koristio oružje protiv ljudi. Umjesto toga svoju starost posvetio je poučavanju korisnosti ljekovitog bilja,

sviranju frule i drugim vještinama. On je bio potomak Krona, Zeusova oca i oke-anide Filire. Priča kaže da se Kron prili-kom zavođenja Filire promijenio u konja i tako je začet kentaur Hiron. Nimfa Ha-rikla rodila mu je kćerke Okiroju i Ende-idu, koja je bila Pelejeva majka. Hiron je imao poseban odnos s Pelejem, Ahileje-vim ocem kojemu je darovao koplje. Sta-novao je u dubokoj spilji na Malejskom vrtu ili na obronku gore Pelion. U toj je spilji davao poduke iz znanosti i umjet-nosti. U postarhajskom dobu pripisivano mu je i znanje drugih umijeća kao što su astronomija, pravo i proricanje.

Prema jednoj predaji Hiron je odga-jao Kastora i Polideuka. Oni su bili bli-

Neobični odgojitelj

Hiro

n po

učav

a m

lado

g A

hile

ja, s

taro

rimsk

a fr

eska

sr52-53.indd 52 1.3.2012 19:49:39


MITOLOGIJA

zanci, ali ipak polubraća. Kastor je bio sin spartanskog kralja Tindareja, a Poli-deuku je otac bio Zeus, dok im je majka spartanska kraljica Leda. Odlikovali su se hrabroš ću, snagom i odvažnoš ću, a posebno su upamćeni po bratskoj ljuba-vi. U mladosti su dobili temeljito obra-zovanje, a jedan od učitelja bio im je i Hiron. Najveći grčki mitski junak He-raklo imao je također veze s Hironom. Po nekim pričama Hiron je od Hermesa prihvatio tek rođenog, a već odbače-nog Herakla. Hiron ga je podučavao da voli i služi ljudskom rodu, te mu je bio ne samo učitelj nego i prijatelj. Jedan-put dok je Heraklo progonio kentaure, koji su se skrili u Hironovu pećinu, ne-sretnim slučajem smrtno je ranio svog učitelja Hirona. Iako je bio vješt ljekar i mogao izliječiti svaku ranu, ipak sebi nije mogao pomoći jer je bio pogođen otrovnom strelicom. Kentaur se dugo mučio u bolovima, a budući da je bio besmrtan, nije mogao umrijeti. Na kon-cu je zamolio Zeusa da postane smrtan i da umre umjesto Prometeja. Zeus je to prihvatio i postavio ga na nebo među zvijezde, te je poznat kao Sagittarius.

Junak Homerova epa Ahilej tako-đer je bio na poučavanju kod kentaura Hirona. Njegov otac Pelej, nakon što je

sina oteo od majke Tetide, najprije ga je predao odgojitelju, mudromu starcu Feniksu. Nakon nekog vremena Ahilej je dospio u Hironovu pećinu gdje ga je kentaur podučavao jahanju, lovu, svi-ranju na fruli i liječenju. Hiron je mla-dića hranio iznutricama lavova, divljih veprova te medvjeđom moždinom da ga učvrsti u hrabrosti. Osim toga davao mu je med iz pčelinjeg saća i moždinu srndaća da bi stekao brzinu. Takav način ishrane je doista pomogao Ahileju te je on s deset godina golim rukama zadavio vepra i u trku dostigao jelena. Ako bi što još ulovio, dovlačio bi to u pećinu svoga učitelja. Tako je Ahilej stekao sve vještine prilične junaku: ponašati se kao muška-

rac, vješto rukovati oružjem, vidati rane, svirati liru i pjevati.

Čini se da je skupa s Ahilejem na po-duke išao i njegov prijatelj Patroklo, koji se posebno isticao u bacanju koplja i ja-hanju. Jedan od učenika Hironovih bio je i vođa Argonauta Jazon. Podučavao ga je svemu potrebnom za život: boriti se ma-čem i kopljem, strijeljati lukom, liječiti, svirati na liri te ophoditi se kao kraljević. Jazon je kod svog učitelja, kojeg je zvao poočimom, proveo dvadeset godina i kao zreo mladić krenuo osvetiti oca i preuze-ti vlast od Pelija. Slavni liječnik Asklepije dio svog umijeća mora zahvaliti Hironu koji ga osposobio za medicinu i lov. Znao je liječiti sve bolesti, povrede, a čak i vra-ćati u život umrle.

Iz Hironove biografi je da se iščita-ti oznaka nadljudskog inicijatora, koji premda stanuje u prirodi, mlade heroje uvodi u kulturnu tradiciju, koja je u ar-hajskoj Grčkoj obuhvaćala lov (kao vjež-bu za rat), glazbu, te liječništvo. Kasnije se ta tradicija proširila na astronomiju, proricanje, pravo i druge znanosti. Obra-zovanje i odgoj djece bio je veoma ozbi-ljan događaj za cijelu obitelj, a djeca su svečano predavana učiteljima. Kako se razvijala grčka civilizacija, tako se razvi-jala i predodžba o Hironu. On je postao

ideal učitelja prinčeva i vladara. Njegov izgled, premda u najmanju ruku neobi-čan, sadržavao je puno simbolike za on-dašnje prilike. Naime, prema tadašnjem prevladavajućem mentalitetu, vladar je u sebi morao sadržavati dvije glavne kom-ponente da bi mogao uspješno vladati. Prva bi bila zakon ili razum, a druga bi komponenta bila snaga. Prva bi se, dakle, komponenta prepoznavala u Hironovu ljudskom, a druga u njegovom životinj-skom liku. Tako bi Hiron i slikovito mo-gao predstavljati ideal odgojitelja. Posve je razumljivo da je njegova uloga bila ve-oma zahtjevna, budući da je mladi princ, ako bi želio postati pravi vođa, morao znati sve vještine koje su mu tada stajale na raspolaganju.

Činjenica je da je Hiron bio veoma uspješan odgojitelj i što je možda najvaž-nije bio je vrlo human. Nigdje se ne spo-minje njegovo nasilje niti sukob. Premda je druge učio i ratnim vještinama, ne spo-minje se da je on predstavljao opasnost po čovjeka. Po svojoj humanosti mogao bi biti doista uzorni učitelj i današnjim generacijama. Roditelji, ma kako bili sposobni, ipak nisu mogli prenijeti djeci cjelokupno znanje potrebno za život i već u ranim vremenima prepuštali su djecu povjerljivim stručnim osobama. Naravno

da su sa svoje strane također imali i odre-đena očekivanja od učitelja: on je trebao biti vrsni poznavatelj umijeća koja su bila na cijeni u različitim povijesnim razdo-bljima. U kentauru Hironu pronađen je odgovarajući spoj ideala ljudskog odgoja koji bi garantirao opstanak u svijetu: mu-drost i snaga. Ova dobitna kombinacija proteže se do današnjih dana.

No, često se previđa još jedna kate-gorija prisutna kod Hirona, a to je ljubav prema čovjeku. Ako ta ljubav oplemeni čovjeka, tada mu razum i snaga mogu samo pomoći da raste u dobroti i da bude kompletan čovjek. U takvoj kombi-naciji svi bi postali dobitnici, a svijet bi bio puno plemenitiji. •

• Kako se razvijala grčka civilizacija, tako se razvijala i predodžba o Hironu. On je postao ideal učitelja prinčeva i vladara. Njegov izgled, premda u najmanju ruku neobičan, sadržavao je puno

simbolike za ondašnje prilike. Naime, prema tadašnjem prevladavajućem mentalitetu, vladar je u sebi morao sadržavati dvije glavne komponente da bi mogao uspješno vladati.

Prva bi bila zakon ili razum, a druga bi komponenta bila snaga. Prva bi se, dakle, komponenta prepoznavala u Hironovu ljudskom, a druga u njegovom životinjskom liku •

sr52-53.indd 53 1.3.2012 19:49:48


HRVATSKO KATOLIČANSTVO U MODERNOSTI

U Crk vi je sporo ali sigurno dolazilo

do razmimoilaženja oko vezivanja

uz ustaše i NDH. Taj proces nije bio

javan niti ga je lako dokumentirati.

Razvijao se pod tihim pritiskom javnosti, ali

i napadima protivnika

Piše: • Ivo BANAC

Ne može se reći da je katolička hijerarhija, pa i većina vjernika, bila svjesna svih opasnosti ve-

zanih uz uspostavu NDH. Za adepte hr-vatskog nacionalizma, koji su početkom 1940-ih prevladavali u hrvatskom katoli-čanstvu, štoviše bez tradicije uporišta u demokratskim vrijednostima, ustaški je maskenbal, na kojemu su pored fanati-zirane svjetine ipak sudjelovali i bespri-jekorni idealisti, bio isprva teško pronic-ljiv. Premda su shvaćali da su Nijemci i Talijani osnovali nimalo nezavisnu drža-vu, premda se nisu slagali s otimačinom hrvatskog teritorija, nedostatkom slobo-de, pa ni s progonima Srba i Židova, bili su odveć vezani uz ideju hrvatske države, da bi pogledom kroz draperiju hrvatskih državnih simbola sve to odbacili bez do-datnih provjera.

Naknadna prepreka bila je u nedostat-ku alternative. Premda je Maček dio stra-načkog vodstva poslao u emigraciju s kra-ljevskom vladom, on je ipak pozvao “sav hrvatski narod da se novoj vladi pokora-va”, te time odbacio put oružanog otpora, što je većinski HSS – netom zabranjen od te iste “nove vlade” – jedino mogao legiti-mirati pred zapadnim saveznicima. Tako je hrvatski otpor okupatorima i ustašama, nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez, inercijom pao u ruke komunista, a oni nisu mogli biti opcija za Crk vu. U pre-dratnom razgovoru o zagrebačkim stu-dentskim sukobima između frankovaca i komunista nadbiskup je Stepinac rekao: “Znam, da studenti u tim demonstraci-jama znadu prijeći granicu, ali se ipak ne smije dozvoliti da se komunistička zastava vije na hrvatskom sveučilištu. Ta i ja, kada bih danas bio student, zastalno, birajući između dva bloka nacionalista i komu-nista, izabrao bih nacionaliste.” To je bio

II.

Predratni Zagreb

sr54-56.indd 54 1.3.2012 19:52:33



i crk veni izbor za vrijeme rata i tu prestaje svako domišljanje o crk venom ponašanju 1941. godine. Crk veni su ljudi svojim sta-vovima i iskustvima bili predisponirani u NDH vidjeti prihvatljivu, čak vlastitu, dr-žavu. Trebalo im je nešto vremena i mno-go gorkog iskustva da na Pavelića i ustaše počnu gledati mnogo realnije. No, mnogi se nikad do kraja nisu riješili iluzije, rije-čima poslanice biskupske konferencije od 24. ožujka 1945., da je hrvatska misao slo-bode i nezavisnosti “u drugom svjetskom ratu ... još jače naglašena i oživotvorena u vlastitoj državi.”

Nedostatak alternative bistrio se i karakterom četničkog pokreta. Stepinac je proljeća 1942., po tvrdnji poručnika Stanislava Rapoteca, izaslanika vlade u egzilu, koji je nadbiskupa tajno posjetio u Zagrebu, čvrsto vjerovao “u vaskrsnuće Jugoslavije”. (Rapotecu je rekao: “poruči-te vani, neka kod budućeg uređivanja dr-žava svakako vode računa o federaciji”, a odbacivao je ideju podunavske katoličke države s centrom u Beču.) No, kolikogod ta vjera bila realna, zapravo vezana uz savezničke izglede, ona nije mogla pro-izvesti simpatije za Mihailovićeve četni-

ke koji su, pod zvučnim nazivom “Jugo-slovenske vojske u otadžbini”, sprovodili brutalne masakre nad Hrvatima i musli-manima. Unatoč nedostatku alternative, u Crk vi je sporo ali sigurno dolazilo do razmimoilaženja oko vezivanja uz ustaše i NDH. Taj proces nije bio javan, niti ga je lako dokumentirati. Razvijao se pod tihim pritiskom javnosti, ali i napadima protivnika, ne samo sa strane dominan-tno srpskog dijela vlade u egzilu, nego i HSS-ovih ministara, pa i iseljeničkih ko-lonija u SAD-u i Kanadi.

Već smo vidjeli da je Pavelić sebe predstavljao katoličkim vladarom, te da je za svoj pokret pridobio lijep broj pre-dratnih aktivista iz redova katoličkog lai-kata. Bilo je i izrazito proustaških biskupa, poput vrhbosanskog nadbiskupa Šarića i

banjalučkog biskupa fra Joze Garića. (Za potonjeg je nadbiskup Stepinac napome-nuo Rapotecu da je prosvjedovao pro-tiv “izdajničkog i protudržavnog tona” jedne Stepinčeve propovijedi.) Postojala je i izrazito proustaška naklonost među svećenstvom, kako dijecezanskim, tako i redovničkim. Istaknuti svećenici što su djelovali u državnoj administraciji već su spomenuti. Njima treba dodati Pavelićeve povjerenike Božidara Bralu, župnika Sv. Josipa u Sarajevu (za BiH, osim Vrbaske banovine), Dragutina Kambera (za kotar Doboj), Iliju Tomasa (za Hercegovinu), te fra Petra Berkovića (za kotar Knin). No, kolikogod je reputacija ovih pojedinaca još uvijek krajnje kontroverzna, oni su ipak predstavljali izrazitu manjinu među katoličkim svećenstvom. Jedno je vjerova-ti u hrvatsku nezavisnost, pa i u endehaški okvir, a drugo pripadati ustašama.

Rijetki neosporni zločinci među sve-ćenicima-ustašama, kakav je bio fra To-mislav Filipović, izloženi su sankcijama. Defi nitorij franjevačke provincije Bosne Srebrene otpustio je Filipovića iz Franje-vačkog reda (svibanj 1942.) nakon što je utvrđeno da je samovoljno preuzeo du-

šobrižničku službu u ustaškoj postrojbi što je u veljači 1942. počinila zločine nad Srbima u tri sela blizu Banje Luke. Defi -nitorij nije mogao utvrditi je li Filipović osobno sudjelovao u ubijanju (držalo se da čak i nije), ali sama činjenica da je bez prinude bio na mjestu zločina bila je do-voljna da se zaključi kako je svojim “pri-sustvom prouzrokovao javnu sablazan i nanio ogromnu štetu ugledu Provincije”.

Valja naglasiti da su hrvatski franje-vački provincijali već 12. lipnja 1941. za-ključili da franjevci ne mogu biti članovi ustaškog pokreta. Pismo s tom odlukom osnaženo je uputom generalne upra-ve Franjevačkog reda koja je 24. srpnja 1941. upućena franjevačkim zajedni-cama u NDH. U njoj se franjevcima ne samo brani članstvo u ustaškom pokretu nego i svaka politička djelatnost. Napo-se se napominje da franjevci “ne smiju imati nikakva udjela u progonima Srba i Židova, u oduzimanju njihovog imetka, pokretnog ili nepokretnog, u iseljavanju Srba u Srbiju i naseljavanju Hrvata u do-sadašnjim srpskim naseljima”. Dosljedno tomu franjevcima se brani sudjelovanje u “odborima i sudovima u istraživanju

krivnje četnika i drugih Srba prema Hr-vatima”, primanje na dar ili kupovanje otetog srpskog ili židovskog vlasništva, te udjel “u nasilnom i masovnom prevađa-nju pravoslavnih na katoličku vjeru”, što je pretpostavljalo i također zabranjeno preuzimanje pravoslavnih župa. Naprotiv, ovom su uputom franjevci bili upućeni da kod vlasti zagovaraju odustajanje od osvete i progona nevinih, te da “oprezno i skrovito, i materijalno pomažu progonje-nu i potrebnu braću Srbe”. Za ove su upute pored hrvatskih franjevačkih provincijala posebno zaslužni bili fra Vitomir Jeličić, profesor prava na Antonianumu i fra Do-minik Mandić, tada generalni ekonom Franjevačkog reda, obojica u Rimu.

Nenapisano poglavlje crk vene povijesti u NDH vezano je zapravo uz neodustajanje

• Valja naglasiti da su hrvatski franjevački provincijali već 12. lipnja 1941. zaključili da franjevci ne mogu biti članovi ustaškog pokreta. Pismo s tom odlukom osnaženo je

uputom generalne uprave Franjevačkog reda koja je 24. srpnja 1941. upućena franjevačkim zajednicama u NDH. U njoj se franjevcima ne samo brani članstvo u ustaškom pokretu nego

i svaka politička djelatnost. Napose se napominje da franjevci “ne smiju imati nikakva udjela u progonima Srba i Židova, u oduzimanju njihovog imetka, pokretnog ili nepokretnog,

u iseljavanju Srba u Srbiju i naseljavanju Hrvata u dosadašnjim srpskim naseljima” •

Susret poglavnika Ante Pavelića i nadbiskupa Alojzija Stepinca u Zagrebu 1941.

sr54-56.indd 55 1.3.2012 19:52:43



od evanđeoskog nauka. Za neke će to biti pitanje prirodnog morala, za druge inte-retničke solidarnosti tipične za urbane juž-noslavenske prostore, posebno za Bosnu i Hercegovinu, kako to naglašavaju zapadni povjesničari poput Marka Attile Hoarea i Emily Grable, ali, kako god to nazvali, po-stoji mnoštvo primjera što negiraju crnu sliku ratnog razdoblja, pa time podvlače sav neuspjeh ustaškog projekta nacionalne homogenizacije. Bilo da je riječ o djelatno-sti fra Zlatka Sivrića i fra Damjana Rozića u zaštiti hercegovačkih Srba ili o odbijanju Vida Putice i Martina Krešića, svećenika iz Dubrava, da udovolje ustaškim traženjima glede pravoslavnih prijelaza, ili u otporu ustašama niza bosanskih fratara – Anđela Kaića, Krunoslava Misila, Josipa Markuši-ća, Bone Ostojića i mnogih drugih, jasno je da je znatan broj katolika riskirao vrlo mnogo kako bi pomogao progonjenima. To se, paradoksalno, ponekad odnosi i na ustaške pristaše. Mladi i hiroviti Božidar Bralo, Pavelićev povjerenik, koji je u Na-

pretkovu upravu trpao režimske ljude i dao uhititi članove HSS-a jer su odbijali pristu-piti ustašama, optužen je (u anonimnom pismu što ga je 1. studenoga 1942. primila sarajevska njemačka komandatura) da je pokrštavao Židove, kako bi ih spasio.

Unatoč ovoj alternativnoj povijesti suvremeni sekularni povjesničari bit će razočarani motivima mnogih hrvatskih katoličkih djelatnika iz ratnog razdoblja. Često se spominju pisma fra Alojzija Mišića, mostarskog biskupa, biskupskoj konferenciji i nadbiskupu Stepincu, u kojima dominiraju osude – i naturali-stički opisi – ustaških nedjela (“Od Mo-stara i Čapljine odvezla je željeznica šest punih vagona majka, djevojaka, djece is-pod deset godina, do stanice Šurmanci, gdje su izvagonirani, odvedeni u brda, žive matere s djecom bacali u duboke propunte.”) No, taj isti Mišić nije dvojio da je ustaška politika prijelaza ispravna: “Božjom milosti sada ko nigda prvo zgo-da je, da pomognemo hrvatstvu, spasimo bezbrojne duše, ljude dobre volje, a to su dobroćudni seljaci, koji živu pomiješano s katolicima. Poznaju katolike, a katolici njih. Prijelaz vrlo zgodan i lagan./ Naža-lost vlasti uzanim pogledima nehotice smetaju hrvatsku i katoličku sv. stvar.

Nijesu krivi vrhovi. Umješano je svašto: mlado, nespremno, beziskusno; mjesto pameti i razbora – vatra, sila – nije čudo, da su od toga za hrvatsku i katoličku stvar nezgodne posljedice.”

Mišić je, naime, pripadao generaciji što je doslovno vjerovala da izvan Kato-ličke crk ve nema spasenja, ali i genera-ciji što je miješala hrvatsku i katoličku stvar. Smatrao je da bi prijelazi uspjeli, da nije bilo ustaške “bahatosti”, te da bi tako katolička manjina (“Manjina ne smije biti nasilna”) mogla “skoči/ti/ na jedan milijon i tri stotine tisuća” i po-stati relativna većina. Držanje nadbi-skupa Stepinca bilo je utoliko različito što je on po svemu sudeći bio manje naivan. Bio je skeptičan prema izgledi-ma prijelaza, a i realan u držanju pre-ma Paveliću. (Rapotec je držao da radi svojih stavova “nema podrške kod svog klera”.) Kolikogod je vrlo brzo nakon 10. travnja pokazao javnu odanost pre-ma NDH, nije mu se dogodilo da, poput

Mišića, u Paveliću vidi “uzor krš ćanina katolika”. Kod Pavelića je često zagova-rao progonjene pravoslavce i Židove, te na razne načine osuđivao povrede ljud-skih prava i rasizam (“Ne može se istri-jebiti s lica zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom.”) Zato ga je Pavelić prezirao, ponižavao, te ga u njegovoj nazočnosti a i pred drugima nazivao “magarcem” i “balavcem”.

Ipak, tvrdi se da je izostala javna Ste-pinčeva osuda Pavelićeva režima. Pitanje je otvoreno, jer propovijed od 31. listo-pada 1943. nije dvosmislena. U njoj je Stepinac jasno osudio rasizam (“Katolič-ka Crk va ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju”), sistem strijeljanja talaca (“Mi osuđujemo sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva”), ali i pokušaje manipuliranja Crk vom (“Jedni nas optužuju, da nismo pravodobno i da nismo, kako bi trebalo ustali protiv zloči-na, koji su se zbivali u pojedinim kraje-vima naše domovine. Njima odgovaram prije svega, da nismo niti željeli biti bilo čija politička trublja, koja prilagođuje svoj glas časovitim željama ili potrebama pojedinih stranaka ili pojedinaca”).

Crk va je, tvrdio je, zastupala vječni Božji zakon i onaj poredak koji je sâm Bog sažeo u deset zapovijedi: “Ali mi ne možemo zvati na uzbunu niti fi zički bilo koga siliti, da te vječne Božje zakone

vrši.” Ustaše su poruku dobro razumjeli, Stepincu se grozili Jasenovcem, premda, istina je, u propovijedi Pavelić nije spo-menut isto kao što tijekom Holokausta Pio XII. nikad izrijekom nije osudio Hi-tlera i sustav logorâ za istrebljenje. Ipak, ostaje činjenica da je rijetko koja javna ličnost, dostupna poput Stepinca fašistič-koj odmazdi, na ovakav način nastupala u Hitlerovoj Europi.

To neće uvjeriti mnoštvo generala na-kon bitke, posebno kad se zna da je crk veni otpor komunizmu poremetio mogućnosti ponovnog ispitivanja ratnog razdoblja na-kon 1945. Poput Pija XII. nadbiskup Ste-pinac je vjerovao (kako je 1942. priopćio Rapotecu), da je mogao postići više, u pr-vom redu glede spašavanja života pojedi-nih Pavelićevih žrtava, odustajući od javne osude ustaškog režima. Postoji mišljenje britanske spisateljice Stelle Alexander da je Stepinčev nepopustljiv stav bio potre-ban kako bi se tradicionalistička hrvatska Crk va othrvala novoj demoralizaciji koja bi mogla uslijediti ustupcima komuni-stičkoj vlasti. Bilo kako bilo, proći će još mnogo vremena prije nego što se hrvat-sko katoličanstvo suoči s endehaškim raz-dobljem što ga je pretvorilo u sinegdohu – dio što ga određuje. •

• Često se spominju pisma fra Alojzija Mišića, mostarskog biskupa, biskupskoj konferenciji i nadbiskupu Stepincu, u kojima dominiraju osude – i naturalistički opisi – ustaških nedjela. No,

taj isti Mišić nije dvojio da je ustaška politika prijelaza ispravna •

Fra Alojzije Mišić

sr54-56.indd 56 1.3.2012 19:52:50


Jazz GLAZBA

Jazz-improvizacija je spontana kreacija

mašte koja se događa u trenutku

Piše: • Anto KOVAČIĆ

Na jugu Sjedinjenih Američkih Država došlo je do vrlo živog su-sreta glazbenih izraza crne i bi-

jele rase. U državi Louisiani afroamerički crnci su dolazili u dodir s europskim glaz-benim formama – narodnim pjesmama, salonskim igrama, crkvenom glazbom, vojničkim marševima i slično. Crnci, glaz-beno izrazito kreativni, s jakim smislom za fantaziju i interpretaciju, osobito na području ritma, svojom karakterističnom interpretacijom europskih oblika i stilova stvorili su posebni afroamerički glazbeni jezik u formama radne pjesme i glazbe za igru, duhovne pjesme (spirituala i gospe-la) i bluesa, što su sve zapravo izvorišta iz kojih se razvio jazz, zadnji i najsavršeni-ji rezultat tog spoja europskih i afričkih glazbenih elemenata.

Glavna karakteristika jazza je impro-vizacija. Značajka improvizacije je spon-tana kreacija mašte koja se događa u tre-nutku. Tako improvizacija, ako se zapiše, na neki način gubi svoju bit, jer bi ona u pravom smislu svaki put trebala biti drukčija. Za razliku od klasične glazbe u kojoj notni zapis sadrži potpunu sklad-bu (uvjetno rečeno, jer svaki dirigent u interpretaciji dodaje nijanse kojih nema na papiru), jazz glazba se često zapisuje u obliku skice u kojoj su defi nirane samo tema i harmonijski kostur s brojem tak-tova. Improvizacija kao glavna karak-teristika jazz-stila svoje korijene ima u prirođenoj improvizacijskoj sposobnosti crnaca, ali vjerojatno i u činjenici da se crnci zbog svog teškog društvenog po-ložaja nisu mogli obrazovati, pa samim tim poznavati i glazbenu teoriju, pisanje i čitanje notnih zapisa. Improvizacija se u crnaca izvodila masovno, na tekst, melo-diju i ritam. U crnačkim kvartovima New

Orleansa u crkvama su se improvizirale duhovne pjesme, a poslije se po lokalima i na ulici uz te pjesme igralo. Improviza-cija u jazzu najčeš će ima oblik teme s va-rijacijama, a tema često bude neka popu-larna pjesma od 32 takta. Improvizira se melodija teme na harmonijskom uzorku koji se ponavlja.

Drugu važnu karakteristku jazz glaz-be čini ritam, koji je često smion i neobi-čan i koji ima jedan neizostavan element – sinkopu. Sinkopiranje u jazzu je pravi-lo i princip. Teorijski, sinkopa je preno-šenje metričkog naglaska s teške dobi na laku, ali mehaničko nesvjesno naglašava-nje lakih dobi neće samo po sebi stvoriti jazz-glazbu. Tu se radi o fi nom diferen-ciranju koje se ne može staviti u kalup nekog pravila. Sinkopa u jazzu najlakše se opisuje dojmom, a to je određena vr-sta lakoće, poleta, oslobođenosti, gipko-sti, elastičnosti i slično. Kad se lakoća i gipkost spoje s maštovitoš ću melodijske improvizacije, nastaje neobičan i vrlo kreativan glazbeni događaj. Zbog nave-denih karakteristika stvaranja i izvedbe, nesumnjivo je da u jazzu ne usporedivo najviše uživaju sami izvođači, koji se potpuno prepu-štaju mašti, slobodi i krea ciji što se u njima događa, i time se na trenu-tak premještaju u neku “drugu dimenziju”, a njihov doživljaj dobiva vrlo jasan

izraz na njihovim licima. I u izvođenju klasične glazbe postoji to premještanja u “drugu dimenziju”, ali se ono razlikuje u jednoj stvari: izvođač klasičnog djela u većoj mjeri slijedi skladateljevu viziju, s njom se suživljuje i pokušava je dočarati, a jazz-izvođač slijedi više svoje vlastite unutarnje impulse.

Izvođenje jazz-glazbe stoga je vrlo ekspresivno, pri čemu se u sviranoj me-lodiji često oponaša izražajnost ljudskog glasa. Boja tona u jazz svirača posjeduje koncentraciju izraza i određenu nape-tost zvuka, koji su rezultat uživljenosti u izvedbeni i stvaralački trenutak, što često poprima ekstatična obilježja.

Jazz-sastavi mogu biti mali, od 2 do 8 svirača (takozvani combo sastavi), ili veli-ki, od 10 do 15 svirača (big band sastavi). Instrumenti su podijeljeni na ritmičke, harmonijske i solističke, a međusobno se mogu smjenjivati u ulogama. Jazz sastave čine razne vrste instrumenata, ali najčeš-ći su bubnjevi, kontrabas, klavir, gitara, puhači (truba, trombon, saksofon...), vi-brafon i drugi. Jazz se razgranao u razne vrste pod-stilova (New Orleans, swing,

bebop, cool jazz, free jazz, sim-fonijski jazz...) i razvio se

u sofi sticiranu glaz-bu, više umjetničku

nego zabavnu, koja privlači ozbiljnu, intelektualiziranu publiku. •

Ekspresivna improvizacija

sr57.indd 57 1.3.2012 19:53:03


PUT KRIŽA

Put križa akademskog

kipara Antuna Babića u samostanskoj

crkvi u Tuzli

Malo je koje mjesto u povijesti čovječanstva, a osobito u povi-jesti krš ćanstva, toliko zaoku-

pljalo pozornost ljudi kao brdo Kalvarija (Golgota) na koje je Isus, uz teške muke, donio križ. S razlogom! To je mjesto smrti i ukopa Isusa Krista koji je, prema krš ćanskom vjerovanju, svojom smrću na križu otkupio ljudski rod od grijeha i njegovih posljedica. Već je Pavao teo-loški obrazložio ono što se dogodilo na Golgoti s Isusom Kristom: “[...] koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja” (Rim 4,25). S Kristo-vom smrću na Golgoti povezano je ot-

kupljenje, a s grobom Kristovim smrt i uskrsnuće onih koji vjeruju u njega: Kri-stova muka i smrt na križu uzrokom su otpuštanja grijeha, uskrsnuća i rađanja za vječni život.

S križem i Golgotom, međutim, nije povezana samo Isusova smrt i s grobom nije povezano samo njegovo uskrsnu-će nego i neke druge stvarnosti koje su manje poznate. Tako je prema judeokrš-ćanskoj teologiji ispod Golgote sačuvan grob prvog čovjeka Adama kojeg je krv Kristova, potekla iz probodena Kristova boka, oprala od grijeha i otkupila te sla-vodobitno uvela u raj. Iz toga se odmah razvija teološka legenda koja je imala dvostruku poruku. Prvo, Krist je svojom krvlju koja je kapala s križa oprao i ot-kupio sve čovječanstvo koje je u Adamu uosobljeno. Drugo, Krist je sišao u pod-zemlje (pakao) da odande u raj uvede Adama i s njime sve pravedne koji su umrli prije Krista. Ova tradicija ima da-lekosežnu teološku poruku: s križem je otajstveno i simbolički vezana Isusova ljudskost, njegova kraljevska čast i njego-vo božanstvo.

Međutim, s onu stranu svakog teo-loškog i pobožnog tumačenja, križ znači ostavljenost, napuštenost, raspetost izme-đu izvjesnosti zemaljskog i neizvjesnosti božanskog. Križ nije nikakvo poniženje već zbilja čovjekove egzistencije (J. Mol-tmann). U toj neizvjesnosti, strahu i želji za prevladavanjem napuštenosti križu egzistencije ostaju jedino vjera i ljubav. Umni uvid koji to zanemaruje može doći jedino do bezumnosti tvrđenja izvjesno-sti samog tog uvida.

Stoga nije ni čudno što je upravo križ, kao simbol krš ćanstva, do današnjeg dana ostao predmetom štovanja u cije-lom svijetu, a osobito u našim krajevima gdje se, kao rijetko drugdje, u vremenu

Patnja na plavom

sr58-59.indd 58 1.3.2012 19:54:48


PUT KRIŽA

korizme obavlja pobožnost puta križa. Ali ne samo to! Križ i Isusov put križa čine i vječnu temu umjetnosti.

Bosanski su se franjevci već od po-četka svoga rada u Bosni (1291) brinuli, osim za gradnju crkava i samostana, ta-kođer za njihov umjetnički izgled. Dopri-nos težnji za prevladavanjem prostornih i vremenskih granica, za prodor u smjeru što vodi u nepoznato, ali neograničeno, uzvišeno, umjetničko, predstavlja i novi put križa akademskog kipara Antuna Ba-bića za samostansku crkvu u Tuzli. Sam put križa, kako je to uobičajeno na na-šim prostorima, razdijeljen je u četrnaest postaja koji, osim predstavljanja Isusova uspinjanja na Kalvariju i njegove smr-ti, uprizoruje i niz oglednih slika našeg ljudskog postojanja: naše ogledalo, skan-diranje našega prolaska zemljom, našu zadanost i opomenu.

Pri izradi ovog puta križa Babić se odlučuje za reljef u terakoti kojemu na koncu dodaje boju. Tražeći ishodište Ba-bićeva stvaralaštva kao da smo neizbjež-no zagazili u Knjigu Postanka i stvaranje opisano u njoj. Likovima oblikovanim od zemlje umjetnik udahnjuje duh. Ne pripisujući mu božanske prerogative on je tvorac par excellence koji svojim dje-lom običnu zemlju pretvara u nešto puno uzvišenije, nešto što postaje spoj lijepo-ga i svetoga. Kao što je to uobičajeno, na svakoj od njih dominira lik Isusa Krista kojega Babić za-odijeva u bijelu tuniku. Iako umjetnik ne inzistira previše na detalju, nego u konturi vidi ono bitno i to prenosi u pro-stor umjetničkog djela, ipak, ukoliko se promatra pozorno Isusovo lice na svakoj od po-staja, itekako dolazi do izra-žaja sva dramatika kroz koju Isus prolazi i koju proživlja-va u zadnjim satima svojega ovozemaljskog života. Tu dramatičnost simbolizira i neizbježna plava boja koja tvori pozadinu svih postaja. Tko god da se zagleda u bilo koju od njih, osjetit će dubi-nu i smisao onoga što prika-zuju: smisao napuštenosti i osamljenosti, boli i patnje, na koncu i same smrti, ali i ljubavi i vjernosti Bogu i lju-dima, zbog koje je Krist sve to na sebe preuzeo. Njegovo ozbiljno lice pokazuje pat-nički grč ali i dostojanstvo, strpljivost i mirnoću zbog

onoga što čini, kao da se želi sakriti usred te osamljenosti te uputiti promatrača u smisao svoje i naše patnje: samo ako se podnosi iz ljubavi prema Bogu, bližnje-mu i samome sebi, strpljivo, ponizno i mirno, samo tada se patnja smije nadati i uskrsnuću.

Premda se radi o djelima nevelikih dimenzija (38x34 cm) i o skromnoj pale-ti boja koje umjetnik nanosi na svaki od reljefa, jačina kolorita i dubina umjetnič-kog izraza čine ih posebnima. Babić uspi-jeva vrlo zorno prikazati Kristovu muku. Naravno, promatranje umjetničkog djela uopće, a napose promatranje religioznog umjetničkog djela kakvo je ovo Babićevo, zahtijeva da motritelj (i molitelj) posta-ne tihim, da se sabere, da budna duha i otvorene duše motri, pozorno osluškuje, su-doživljava. Tada nas umjetničko djelo obuzima, zadire u nas samim time što ga promatramo.

Na ovom mjestu nije moguće ulaziti u tumačenje prizora po prizor što je na-činjeno bezbroj puta i na visokim literar-nim razinama, kao i u opisivanje pojedi-nih postaja Babićeva umjetničkog upri-zorenja Isusove muke i smrti, jer svaki će zainteresirani promatrač moći, na osob-noj razini, doživjeti njihovu snagu i smi-sao. Ali, potrebno je ipak podsjetiti na obnovu suglasja koju svakidašnjica uvi-jek iznova pruža svakom velikom uzoru.

Tako put križa jasno govori o apsurdima i granicama de-mokracije (izbor slobode za Barabu, a smrti za Isusa), o bijedi ljudskog suđenja, o bi-jedi materijalnoga naslijeđa (bacanje kocke za nešto što nam ne pripada), o rizicima solidarnosti, o osamljenosti pojedinca, o memoriji kao nagradi (Veronikin rubac); napokon, o cijeni što je po-trebna da se napusti krletka prostora i vremena, kojoj je simbol križ, i da se kroz vrata smrti uđe u novu dimenziju (Ž. Čorak). Sve to zgusnuto kazuje, između ostalih, i novi put križa Antuna Babića u tuzlanskoj crkvi i predstavlja izvjesno osvježenje na planu sakralne umjetnosti budući da Babićeva umjetnička djela, osim fi gura za božićne jaslice u Dubravama, dosad nisu na-lazila mjesta u franjevačkim crkvama u Bosni. •

Leon KIKIĆ

ANTUN BABIĆ, akademski kipar i gra-fi čar, rođen u Bijeljini 1931. Diplomirao 1958. kiparstvo kod Vanje Radauša na Akademiji likovnih umjetnosti u Za-grebu. Predavao na Pedagoškom fakul-tetu u Osijeku. Živi i radi u Vinkovcima. Samostalno i skupno izlaže od 1958. godine, u Hrvatskoj i inozemstvu (Por-tugal, Mađarska, Nizozemska, Njemač-ka, Engleska, Slovačka, Turska i Indija). Nagrađivan je za kiparstvo i grafi ku. Priređujući izložbu u okviru progra-ma Suvremenici zagrebačke moderne galerije, kritičarka Mladenka Šolman s razlogom se pozvala na ranije pismeno svjedočanstvo o Babiću iz pera kipara Branka Ružića te je, uz pomoć auto-ritativnog i kompetentnog mišljenja drugog umjetnika i stručnjaka, izrazila jednu od bitnih spoznaja o metodo-logiji i značenju Babićeve skulpture: “njegovi ljudi, izrasli iz zemaljskog i konkretnog, poput Barlachovih, ispo-vijedaju temeljne istine postojanja”.

sr58-59.indd 59 1.3.2012 19:54:57


PREKO RUBA STVARI Marko Vešović

Boga su svukli iz transcendentalne sveprostornosti i

metafi zičkog beskraja u blatno političko i karijerističko tlo,

da bi ga na koncu militarizirali i učinili

faktorom mržnje. Hadžijicin i cjelokupan

etnonacionalistički Bog postao je negacija

Boga svetih objava

Piše: • Enver KAZAZ

Humor je božanski bljesak, kaže Milan Kundera u Izneverenim testamentima, da bi pokazao

kako se njime osvjetljavaju društveni i povijesni fenomeni u njihovom relati-vizmu i oduzima mogućnost apodiktič-nom umu da donosi dogmatske istine o njima. Zato je humor dokaz vrhunske književne inteligencije, jer neprestano otkriva iznijansiranost naše egzistencije i višestrukost društvene istine. Istodobno, bez njega svaka, pa i najmanja tragedija bila bi neizdrživa, te je on počesto za-dnje sredstvo naše odbrane pred andri-ćevskim krvnikom životom. Vešović je u Poljskoj konjici, kombinirajući u pjesmi mnogobrojne iskaze drugih, ulomke tu-đeg govora, dosjetke, tuđe čitave ispovi-jesti, narodne izreke i fraze iz govornog jezika sa autorskom ispoviješ ću, pokazao blagotvorno djelovanje humora i ironije u stravičnim ratnim uslovima. Izbirika-ni hadžijica spada u humornu, karne-

valesknu liniju Poljske konjice, koja je iz perspektive odozdo, iz vizure malih ljudi i njihovog iskustva, dovela u pitanje i os-porila proklamirane ideološke istine i na njima utemeljene društvene vrijednosti, čineći vidljivim ono što je skriveno ispod niza maski kojim se surovi, đavolji moć-nik prikazuje masi u liku anđela.

Obrazlažući postupak karnevalizacije u svojoj knjizi O romanu, Mihail Bahtin naglašava demaskirajuću funkciju hu-mora kojom se vrši dehijerarhizacija društvenih vrijednosti. Preduslov za ta-kav postupak, prema njemu, sadržan je u beskrajnom približavanju predmeta smijeha kako bi bila moguća ironijska analiza njegovih osobina. U Izbirikanom

hadžijici tim postupkom približen nam je onaj tip ovdašnjeg manipulatora koji je neposredno pred rat i u ratu komu-nističku knjižicu brzo zamijenio onom džematskom i crkvenom, petokraku križom ili polumjesecom i zvijezdom, a obogotvorenog Tita novim nacionalnim vođom. Bog je takvima učas postao izvo-rom društvenih privilegija i argumentom laži, baš kako je to u prethodnom režimu bila pripadnost Komunističkoj partiji.

Vešović tom društvenom tipu pristu-pa ironično već od naslova pjesme. Naš je hadžijica izbirikan, vrhunski majstor hadžiluka, čime je bljesnula prva dema-skirajuća ironijska nota u čitavoj njihovoj simfoniji u ovoj pjesmi. Za hadžijicu je,

Đavleno, sinko, đavleno

Was

sily

KA

ND

INSK

Y, Z

elen

a ko

mpo

zici

ja, 1

923.

sr60-61.indd 60 1.3.2012 19:55:29


PREKO RUBA STVARI

sugerira naslov ove pjesme, hadžiluk ne duhovni, unutarnji preobražaj u misiji približavanja svetom i božanskom, nego zanat, uloga koju vježba i uči kako bi od nje napravio ličnu karijeru. Činjenica da je izbirikan u hadžiluku upućuje na to da mu je vjera profesija, puka računica, a ne izvor ubjeđenja u Božije postojanje. Fraza iz govornog jezika obasjala je jedan nakazni društveni trend u kojem su pro-fesionalni vjernici učas postajali politički moćnici, parlamentarni zastupnici, di-rektori i dekani, jednom riječju, vladaju-ća etnonacionalistička nomenklatura.

Potom se takvom tonu naslova pri-dodaje čitav niz drugih hadžijicinih ka-rakteristika. On o Bogu ne govori, nego raspreda, pri čemu je jasno da je to ci-ljano detaljno kazivanje kojim se prikri-va neznanje, a glumi obrazovanost. Ali, hadžijica nije tek običan raspredator o Bogu, nego je i poznanik s njim, o njemu priča kao ja i ti o drugu iz djetinjstva s ko-jim smo igrali trule kobile. To poznanstvo možemo zamisliti kao situaciju u kojoj je hadžijica upoznao Boga, zaskočio ga na prijemu u Predsjedništvu ili Parlamentu, ili proveo s njim mladost kao sa bliskim drugom, koristio za igru trule kobile, da bi se iza toga pokazala sva količina lice-mjerstva profesionalnih, novih vjernika, proizvedenih na fabričkoj traci sloma ko-munizma i uspostave etnonacionalistič-kog ideološkog jednoumlja. Ovdje onaj bahtinovski glas sa dna društvene lje-stvice gleda manipulatora s njenog vrha, prokazujući čitav ideološki poredak, a ne samo konkretnu osobu. Izbirikani hadži-

jice, predratni komunjare, preselili su iz komunističke u nacionalističke partije, pa, kako to čine svi konvertiti, u enor-mnim količinama religijske slatkorječi-vosti, neprestano dokazuju da su stostru-ko veći vjernici od onih prijeratnih što su ih baš takvi hadžijice progonili, margina-lizirali i stigmatizirali. Zato se govorni-ku u ovoj pjesmi i zadrijema od onolike ljepote, čime se pokazuje da hadžijicino raspredanje i jest promašeno stoga što je predetaljno prazno i dosadno, neznalač-ko, a uz to i karakterno kurvinjsko, jer se on tom ljepotom od koje se inasanu za-drijema hinjski udvara i ulaguje i masi i vlastodržačkoj oligarhiji.

Čitav zbir hadžijicinih osobina, me-đutim, natkriljen je transgeneracijskim znanjem i iskustvom. Naime, govorni-kov otac je znao hadžijicu kao predratnu komunjaru za koju je volio reći: veće po-gani u manje mesa nisam srio na dunja-luku. Transgeneracijska govorna fraza na najbolji mogući način obasjava karakter karijeriste i moćnika. Tjelesno i duhovno sitan, ovaj hadžijica, sugerira posprdni deminutiv, mali je u svemu osim u po-ganštini, pa je on na dunjaluku najveća moguća pogan u najmanje mesa. Oko ove govorne fraze i okuplja se čitava pje-sma, jer se njom oslikava karijerist iz tri perspektive odjednom: tjelesne, duhov-no-intelektualne i moralne. Takva pogan postala je društvenim uzorom našeg rat-nog i tranzicijskog vremena, suštom vri-jednosti etnonacionalističkih elita.

Baš u oslikavanju niza formi etnona-cionalističke nakaznosti u profi liranju

hijerarhije društvenih vrijednosti ova pjesma doziva se čitavim nizom drugih u Poljskoj konjici. Npr. sa pjesmom Đavle-no, sinko, đavleno u kojoj anonimni glas iz naroda portretira katolički primjerak hadžijice: Jes, veliki je sad Hrvat, a prije, đavao ti mu/ majku ne ponio, čitavi život ono, znaš,/ one marksizme provodio. Ili sa pjesmom Đeneral Gvero, koji stroje-vim korakom/ ulazi u crkvu salutira pred raspetim Hristom, a potom držeći propo-vijed, glasom od kojeg/ moral pastve po-staje stabilan/ ko švicarski franak, zagrmi: Nama je direktiva od svetog Save!/ Konač-no su Srbi došli tobe!

Pretvarajući religiju u svoju ideolo-giju, etnonacionalistički moćnici stvorili su sistem poželjnih kadrovskih osobina kako bi zasnovali novi društveni moral. Klatno komunističkog licemjerstva i pre-vare otišlo je u svoju drugu krajnost – et-nonacionalističku, zasnovanu na istim licemjernim suštinama prilagođavanja karijeriste vrhu društvene moći. Dru-gim riječima, komunisti su se presvukli u etnonacionaliste i srušili komunizam koristeći religiju kao pogonsko gorivo za mržnju prema religijskim i etničkim drugim u tom procesu.

Zato u ovoj pjesmi hadžijica i jest iz-drečio oči farbane u zeleno ko minobacač-ka cijev. A u ovom poređenju bljesnula je Vešovićeva poetska virtuoznost. Boja tih očiju dovedena u vezu s bojom mino-bacačke cijevi sugerira militarizam nove društvene, klerikalizirane elite, koja je Boga svukla iz transcendentalne svepro-stornosti i metafi zičkog beskraja u blatno političko i karijerističko tlo, da bi ga na koncu militarizirala i učinila faktorom mržnje. Hadžijicin i cjelokupan etnona-cionalistički Bog postao je na toj osnovi potpuna negacija Boga iz svetih objava. On militarizira Boga i religiju isto kako to čini i đeneral Gvero dok ulazi u crkvu strojevim korakom i svojom propovijedi pretvara je u kasarnu, u kojoj pastva po-staje vojska čiji borbeni moral od njegova govora biva stabilan ko švicarski frank, a sveti Savo izdaje političke direktive o do-lasku Srba tobe, tj. u religiju kao ideološ-ki projektovanu mržnju prema religijski drugima. Na identičan način se u pjesmi Đavleno, sinko, đavleno prozrijeva iz po-zicije anonimnog govornika da je hrvat-ski etnonacionalizam Boga zamijenio svojim ideološkim vragom: trebaš veliku praksu imat/ da ovoliko zavališ naroda/ al šta ćeš, što rekla moja stara:/ u božje ruke – pa k vragu! •

[Nastavak u narednom broju]

Izbirikani hadžijicaUf, kad naš novopečeni hadžijica stane o Bogu da raspreda, zadrijema se

insanu od onolike ljepote. Gotovo da ne prepoznaš predratnu komunjaru za koju je moj otac volio reći: veće pogani u manje mesa nisam srio na dunjaluku. Sad priča o Bogu kao ja i ti o drugu iz djetinjstva s kojim smo igrali trule kobile. Pritom nazuje naj-muslimanskiju od svih faca koje ima u zalihi, a izdrečio one oči farbane u zeleno kao minobacačka cijev. Hiko veli da mu prije rata nisu bile onoliko zelene. Nego da im je boju lećama pojačao!

Šta ćeš, on je jedan od onih što su se nagrabili čak i za pra unučad, pa sad vjeruju za trojicu, šta ćeš. Ovaj brodolom za njih je bio prilika za pljačku smrskane lađe, izbačene olujom na obalu. Stoga i nije čudo što danas vjeruje za trojicu nas koji i ne pamtimo kad smo počeli u Boga vjerovati. I žuri da u prvom safu naklanja sve što je propustio u doba kad komunisti bijahu stavili na svaku džamiju po katanac! A vaz mu opasno izbirikan: bio sekretar partijski debelih petnaest godinica, pa se izvježbao ko Goran Ivanišević.

Inače, vjera u Boga ni na čemu se ne drži. Mislim, ni na čemu zemaljskom. Da stoji i na čemu, mi ljudi bismo, jašta bismo, to davno u zrak digli. Ko Ferhadiju i Aladžu. Ova-ko, na sreću, tu nema ništa za minirati.

Zato Bog toliko traje.

Uf, kad n

sr60-61.indd 61 1.3.2012 19:55:38


KULTURA Prikaz knjige

Ivan Čavlović, Historija

muzike u Bosni i Hercegovini, Institut

za muzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu, Sarajevo

2011, 388. str.

Dana 6. siječnja ove godine, u am fi teatru Akademije nauka i umjetnosti BiH u Sarajevu, pred-

stavljena je Historija muzike u Bosni i Her-cegovini, prvo djelo koje cjelovito obra-đuje naslovljenu temu, autora dr. Ivana Čavlovića, uglednog bosanskohercego-vačkog muzikologa, redovnog profesora i aktualnog dekana Muzičke akademije u Sarajevu. Knjigu je izdao Institut za muzi-kologiju Muzičke akademije u Sarajevu, u čijoj izdavačkoj produkciji postoji još niz drugih stručno-znanstvenih izdanja. Po svom sadržaju i metodama obrade proble-matike Čavlovićeva Historija je nastavno--znanstvena literatura, izvorno namijenje-na studentima muzikologije, ali jasnoća i pitkost pisanog stila čini je pristupačnom širem čitateljstvu zainteresiranom za ovu tematiku. Knjiga na 388 stranica pored osnovnog teksta sadrži preko 80 slikovnih priloga, indeks imena i pojmova, opširan popis literature i izvora, te odličan sažetak na nekoliko stranica, koji ne daje samo kosturnu predodžbu o sadržaju knjige, nego predstavlja samostalnu cjelinu koja sadrži niz značajnih informacija, te dotiče temeljne probleme proučavanja povijesti glazbe u Bosni i Hercegovini. Sažetak je donesen također u engleskom i njemač-kom prijevodu.

Historija muzike u Bosni i Hercegovi-ni strukturirana je dvoslojno: kronološki i po oblastima glazbene djelatnosti. Po prvom principu organizirana su glavna poglavlja knjige, a po drugom podna-slovi u okvirima pojedinih poglavlja.

Povijest glazbe u Bosni autor dijeli na sljedeća razdoblja: 1) glazba starog vijeka do naseljavanja Južnih Slavena, 2) glazba srednjovjekovne Bosne, 3) glazba u vrije-me osmanske uprave, 4) glazba u vrijeme austrougarske uprave, 5) glazba između dva svjetska rata, 6) glazba u vrijeme Drugog svjetskog rata kao prijelazni pe-riod, 7) glazba od 1945. do 1992, 8) glaz-ba u ratu 1992-1995. kao prijelazni peri-od i 9) glazba nakon 1995. S obzirom na drugi kriterij izlaganja, prema oblastima glazbene djelatnosti, unutar pojedinih vremenskih razdoblja nailazimo na dis-kusije posvećene pitanju kompozitorstva, izvođaštva, glazbenih institucija, glazbe-ne pedagogije i glazbene znanosti.

Terminološki, autor razlikuje glazbu u BiH, određenu dakle geografskim gra-nicama, i bh. glazbu, koja je proizvod bo-sansko-hercegovačkog glazbenog duha, što je opet diskutabilan pojam, jer bitno uključuje multietničnost i multikultural-nost, ali isključuje nacionalnost, odno-sno, umjesto tog pojma stavlja narodnost. “Bosanski duh u prošlosti i sadašnjosti je emanacija narodnog, a ne nacionalnog, emanacija ljudi (pojedinaca i grupa) koji nastanjuju prostor BiH, a ne jedne od nacija. Bosanski duh transcendira nacio-nalnost”, naglašava autor. Također ističe potrebu razlikovanja glazbene kulture od glazbene umjetnosti, te stalnu težnju kod svih naroda da glazbena kultura postane glazbena umjetnost, što je dugotrajan i iscrpljujući proces.

Autor naglašava činjenicu velikog kaš-njenja za umjetničkim rezultatima svjet-ske glazbe (značajnija glazbena djelatnost u Bosni započinje tek dolaskom Austro--Ugarske, krajem 19. stoljeća, a umjet-ničko glazbeno stvaralaštvo počinje tek nakon Drugog svjetskog rata u djelima domaćih kompozitora), što nema nika-kve veze sa sposobnoš ću bosanskih naro-da da stvaraju glazbu, nego s činjenicom povijesnog diskontinuiteta, uzrokovanog prečestim i prejakim promjenama druš-tveno-političkih odnosa, koje nas tjeraju da uvijek iznova krećemo ispočetka.

Bez obzira na zakašnjelost razvoja bo sansko-hercegovačke glazbe, u knjizi Ivana Čavlovića nalazimo brojne i iscrp-ne podatke o skladateljima, institucija-ma, kulturnoj, odgojnoj i znanstvenoj

djelatnosti na polju glazbe u Bosni i Her-cegovini. Iz obimnog popisa literature i izvora vidno je da je autor u istraživanju konzultirao svu relevantnu i dostupnu građu, a sadržaj knjige potvrđuje struč-nu i iscrpnu obradu te građe. Ipak, autor skromno ističe da njegovo djelo pred-stavlja samo uvod u historiju, metodo-lošku osnovu za daljnji rad na istraživa-nju i obradi oblasti koje nisu zastupljene u ovom izdanju, kao što su pop i etno glazba. Autor napominje i to da knjiga ne promatra muziku u BiH u odnosu na susjedne teritorije, niti u širem svjetskom kontekstu, što je predmet nekih budućih istraživanja. Historija muzike u Bosni i Hercegovini bez sumnje je iznimno vrije-dan i značajan prilog bosansko-hercego-vačkoj kulturi. •

Anto KOVAČIĆ

Povijest glazbe u BiH

Zgrada nekadašnjeg Zavoda sv. Augustina sagrađena je 1893. po projektu Josipa Vancaša u historicističkom neogotičkom stilu. U njoj su sestre Kćeri Božje ljubavi poučavale djecu glazbi. Od 1955. u zgradi je smještena Muzička akademija

sr62.indd 62 1.3.2012 20:41:22


ŽENA U CRKVI

Kad je 29. siječnja u Beču dr. Hildegard Bur-jan proglašena blaženom, pitanja i dvojbi – iznenađujuće – nije bilo. Čast oltara ste-

kla je agnostičarka, pokrštena Židovka (baš kao i njezina sestra po podrijetlu, Edith Stein), “promi-cateljica socijalne pravde”.

Je li beatifi kacija pod egidom Život u napetosti: između braka, obitelji i javne djelatnosti, primjere-no okarakterizirala novu blaženicu i narav njezi-nih “herojskih kreposti”? O tom potom. Doduše, Crkva odaje priznanje ženi koja je kao supruga i majka obnašala općinski i parlamentarni mandat republikanske Austrije (1918-1920). No, ovakvu “špagu” ostvarivale su i ostvaruju dnevno milijuni žena diljem svijeta, a Crkva ih za to ne podiže na čast oltara. Postulatura je više gledala na njezino uspješno spajanje braka i obitelj s javnim djelova-njem, nego na plodove njezina rada – na doprinos političkoj kulturi u ratom ukrućenom društvu, na herojsko promicanje dijaloga i pomirenja između socijaldemokrata i Katoličke crkve u ratobornim ideološkim sukobima između dva velika rata.

Hildegard Burjan (rodila se 1883. u njemač-kom gradu Goerlitzu, umrla 1933. u Beču) doista je uspješno spajala svoje obaveze. Nakon svršetka studija germanistike, prava i ekonomije u Züri-chu, preselila se sa svojim suprugom Alexandrom Burjanom iz Berlina u Beč. Godinu dana nakon vjenčanja, mlada supruga se prvi put suočava sa simptomima progresivnog zatajivanja bubrega (uzrokom prerane smrti u 50. godini života), no svejedno se odlučila postati majkom. U zdravstve-noj krizi, koju, protivno liječničkim prognozama, prevladava, ugledala je “znak s Neba” koji je upu-ćuje na krštenje.

Preuzimati odgovornost za svijet. U Beču se Hil-degard, odgojena za liberalni humanizam kakav je obilježio emancipirano židovstvo, uključuje u ka-toličke udruge za socijalni rad. “U svakom trenut-ku se osjećam odgovornom za sve žalosno što se događa negdje po svijetu” – govorila bi. Preuzima-nje političkih mandata proizlazi iz njezine struč-nosti i spoznaje da je za učinkovitu pomoć potre-ban rad na dva kolosijeka: ublažiti nevolje odmah i istovremeno pokrenuti promjene zakona. Kad je 1919. godine ušla u austrijsko Nacionalno vijeće, bila je jedina zastupnica krš ćansko-demokratske stranke naspram sedam socijaldemokratkinja. No, dok se vodstva dvaju najznačajnijih politič-

kih tabora iscrpljuju u ideološkom neprijateljstvu, Hildegard je sa socijaldemokratkinjama razvijala suradnju koja je postala uzorom političke kulture i dijaloga.

Suradnja donedavno političkih protivnica uro-dila je izbornim pravom za žene, te pravnom zašti-tom izrabljivanih radnica u industriji, zajamčenim minimalnim nadnicama, zaštitom materinstva, bolesnika i u slučajevima smrti.

Nova polazišta socijalne politike. Svijest za važ-nost političkih i socijalnih prava žena Hildegard Burjan razvijala je u sekularno-humanističkom ozračju svojeg roditeljskog doma, a vrijednost “Pomoći za samopomoć” naučavala je i socijalna enciklika pape Leona XIII, Rerum novarum. Bur-jan je proširila njezino polazište: Enciklika se, na-ime, izvorno obraća (muškim) hraniteljima obite-lji, no nakon izgubljenog rata “vojska” samohranih žena, udovica, raspuštenica i supruga ratnih inva-lida morala je preuzeti skrb za obitelji. Trebalo je osmisliti socijalnu zaštitu nekvalifi ciranih, neukih radnica, zbog čega se izvan parlamenta uključila u osposobljavanje žena za borbu za egzistenciju. Povrh toga, prihvatila se suzbijanja rada djece, za-branjenog u Austriji od 1859, a da pri tome nitko nije kontrolirao (ne)poštivanje te zabrane.

Socijalni rad kao naviještanje evanđelja. Godine 1919. Hildegard Burjan osniva zajednicu posveće-nog života Caritas socialis (CS) kao “prve centre pomoći” i djelotvornog naviještanja evanđelja. Kad je Hildegard Burjan 1924. godine u Beču osnovala Dom za neudate majke, sestre iz CS udomljavaju, zatim pomažu mlade majke i socijalno zapuštene djevojke da se osove na svoje noge, da se zaposle i skrbe o djeci za vrijeme majčinog rada.

Koncept njezinih domova oštro su napadali “pobožni” krugovi zbog tobožnjeg “potpo-maganja nemorala”, dok su je krš ćanski de-

mokrati denuncirali zbog suradnje sa “crvenima” i zbog “tolerantnosti” prema “neprijateljima Crkve”. Činjenica pak jest da nakon njezinog napuštanja parlamenta, nikada, sve do sloma parlamentarizma u Austriji (1933), nije bilo toliko uzajamnog pošti-vanja između socijaldemokrata i krš ćanskih politi-čara. Neosporan je Hildegardin doprinos emanci-paciji žena i Židovki – no uspjeh na tom polju bio je tek u službi pomoći drugima, kako promišljenim akcijama tako i političkom kulturom. •

Anna Maria Gruenfelder

Političarka pa blaženica

Blaženom je proglašena dr. Hildegard Burjen, socijalna radnica i austrijska političarka, promicateljica pomirenja socijaldemokrata i Katoličke crkve

sr63.indd 63 1.3.2012 20:01:19


RAZGOVOR

Ne mislim da zaslužujem neku posebnost niti kao Hercegovac niti kao Hrvat. Sve svoje identitete i iskustva

nastojim uz dozu samokritičnosti,

naravno “dokle mogu dobaciti”, živjeti

ljudski i odgovorno, nekad zgodno nekad

nezgodno po sebe i svoje sugovornike

Razgovarao: • Miljenko PETRIČEVIĆSnimio: Darko RUBČIĆ

Ivica Pandžić vlasnik je izdavačke kuće Synopsis koja objavljuje vrijedna dje-la domaćih autora. S velikim entuzi-

jazmom radi na otkrivanju i promicanju bosansko-hercegovačke kulturne baštine, posebno one manje poznate – franjevač-ke. S riječkom kućom Ex libris suizdavač je niza teoloških djela koja su obilježila 20. stoljeće kao i međunarodnog teološ-kog časopisa Concilium. S njim smo raz-govarali o Bosni i Hercegovini, njegovoj ljubavi prema ovoj zemlji, kulturi, izda-vaštvu, problemima i planovima.

• Rođeni ste i odrasli u Hercegovini, u Šimićevim Drinovcima, odselili u Sa-rajevo, kasnije u Zagreb. Kako je tekao taj put? Što Vas je nagnalo da napustiti zavičaj?

Baš kako ste naveli, moje putovanje na relaciji Drinovci-Sarajevo-Zagreb traje i danas. Što vlastitim izborom što potre-

bama posla i sve tri adrese doživljavam mjestom svoga boravka. U Sarajevo sam došao studirati sredinom osamdesetih a tu su prije mene studirala moja dva starija brata tako da nisam imao dilema prema izboru – Sarajevu. Tu je još jedan neizo-stavan i motivirajući razlog za odabir Sa-rajeva – djevojka koja mi je danas žena.

• Živeći u Sarajevu postupno upoznajete Bosnu i njezine ljude. Rado u nju dolazi-te? Što Vas posebno fascinira u Bosni?

Došao sam iz Drinovaca u grad koji je tada uistinu živio “punim plućima”. Nudilo se puno toga u glazbi, fi lmu, li-teraturi, jednom riječju u kulturnom životu grada. Tada se susrećem i s Fra-njevačkom teologijom u Nedžarićima (predavanje za studente četvrtkom) koja mi je i ostala važno mjesto u Sarajevu. Radoznao i nemiran kakav jesam brzo sam se socijalizirao u Sarajevu. Tu važno mjesto također pripada i Miri Petroviću koji me upoznaje s mnogim zanimljivim ljudima koje sam do tada sretao samo u novinama i literaturi, a od kojih su mi neki danas prijatelji, autori, urednici i suradnici. Čestim izletima po samosta-nima upoznao sam baštinu za koju sam znao samo površno, koja me osvojila i

okupirala do danas. Druženja i suradnja s ovim svijetom i moj uvid u njegovu proš-lost i sadašnjost okupiralo me i emocio-nalno vezalo tako da osobno doživljavam njegove uspone i padove prema kojima nisam nimalo ravnodušan. Pa i posao kojim se bavim izravna je posljedica ovih odnosa i nastojanja, ma koliko ona bila marginalizirana a ponekad i naivna, da se može ljudskije i odgovornije odnositi prema sebi i svijetu oko sebe.

• Ne čini li Vam se da opet nije zgodno kao ni u “ona” vremena biti hercego-vački Hrvat poput Vas?

Ne mislim da zaslužujem neku poseb-nost niti kao Hercegovac niti kao Hrvat niti kao netko tko ima iskustvo politič-kog izopćenika, to jesu elementi koji su dijelom odredili stavove u mom životu i formatiranju. Sve svoje identitete i isku-stva nastojim uz dozu samokritičnosti, naravno “dokle mogu dobaciti”, živjeti ljudski i odgovorno, nekad zgodno nekad nezgodno po sebe i svoje sugovornike.

• Što je zajedničko Bosancima i Herce-govcima a koje su im posebnosti?

Zajednička im je činjenica da žive i živjeli su na istom tlu i istoj zemlji i kada

Ivica Pandžićizdavač

Na Divkovićevu

sr64-66.indd 64 1.3.2012 20:03:11


RAZGOVOR

je bila u sastavu drugih većih sustava kroz povijest (Osmansko Carstvo, Au-stro-Ugarska Monarhija, Jugoslavija…). Iskustvo suživota i okolnosti u kojima su živjeli određuju stavove ljudi i njihovo ponašanje bez obzira na interese elita. To iskustvo jest zajednički integrirajući fak-tor i njihova izrazita vezanost za zemlju i zavičaj, budući da su bili dominantno zemljoradnici i stočari skoro do sredine 20. stoljeća. Posebnosti također postoje od prirodnih, geoloških, klimatskih koje također formiraju ljude, razlike u tempe-ramentu i mentalitetu.

• Imaju li Hrvati u Bosni i Hercegovini neki zajednički interes ili se sve prepu-šta dnevnoj politici i moćnicima?

Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju zajedničkih interesa ali i partikularnih (posebnih) koje također nema potrebe ignorirati i zanemarivati s jedne ili druge strane. Pitanje je tko evidentira i artiku-lira te interese svakog od ovih svjetova. Nama se u ovom vremenu, čini mi se, dogodila najgora moguća varijanta jer taj osjetljiv i važan posao prepušten je samo političkoj eliti domaćoj i donedavno onoj izmještenoj – zagrebačkoj. Vraški pra-gmatična u upravljanju “resursima” pot-

puno ignorira intelektualnu, duhovnu, socijalnu, ekonomsku energiju vlastitog naroda i svaki oblik drugog mišljenja na trenutke kao da ga prezire i proglašava izdajničkim. Ta elita jest dominantno porijeklom iz Hercegovine i cijelo rat-no i poslijeratno vrijeme stvara se lažni dojam velike brige za njegovu sudbinu i prepuštenost bosanskih Hrvata i njiho-vih interesa koji jesu više stradali jer su svojim mjestom stanovanja bili na putu stvaranja velikosrpskog državnog pro-jekta – Posavina i kao najveći stradalnici hrvatsko-bošnjačkog sukoba – Srednja Bosna tek kao pregovarački adut bez oz-biljnog utjecaja u određivanju strateških interesa Hrvata u pregovorima oko bu-dućeg ustavnog uređenja BiH. To je moj dojam i uvid u političku stvarnost danas i taj odnos smatram neodgovornim, štet-nim i pogubnim dugoročno za obje za-jednice ma koliko danas netko na tome pravio biznis koji se ogleda u vlasti po svaku cijenu. Važno i više no što se na prvi pogled čini jest pitanje radništva i

posla a danas je najveći razlog iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine, ali i dru-gih naroda, čak puno više nego nacional-no pitanje, a ono još kod naših elita nije uopće aktualno pitanje. Koliko mi sam stvarni život daje za pravo, svjedočimo ovih dana gledajući solidarnost i sućut čak i onih koji su se gledali kroz nišan.

• Razmišljate li kako bi trebalo urediti ovu našu državu?

Pratim rasprave, čitam ponude mo-gućih rješenja i najbliži sam onima koji potiču da se do ustavnog rješenja za Bo-snu i Hercegovinu dođe kroz poštivanje ljudskih prava, osobne slobode, vladavi-ne zakona, socijalne pravednosti, naci-onalne ravnopravnosti, institucionalne zastupljenosti, funkcionalne države... Uz ovaj popis lijepih želja mislim da uz političku volju i kompetenciju uključe-nih u ovaj odgovoran posao, ovo jest put dinamiziranja političkih odnosa kako

bismo se riješili ovog stanja stagniranja i propadanja društva. Ovaj posao svakako ne treba prepustiti samo političkoj eli-ti kojoj ovo stanje sudeći po ponašanju odgovara. Iskreno se nadam i pritisku iz Europske unije za poštivanje navede-nih standarda, što je vidljivo iz iskustva Republike Hrvatske gdje nije bilo nedo-dirljivih ali tek pod pritiskom iz EU, gdje nas u budućnosti vidim.

• Otkrivajući Bosnu upoznajete i čla-nove franjevačke zajednice Bosne Sre-brene. Kako vidite njihovu ulogu kroz povijest i danas?

Iskreno govoreći to upoznavanje jako je povezano i neodvojivo kad sam ja u pitanju. Povijest Bosne i franjevačke za-jednice upoznajem i otkrivam čitajući autore koji se bave ovim temama i upo-znajući se s blagom koje čuvaju samo-stanske zbirke ali i civilni muzeji. Ovo iskreno preporučujem svakom makar kao temeljno i osnovno upoznavanju s vlastitom prošlosti kako bi se s više po-

štovanja i odgovornosti govorilo o sebi i o drugima kroz povijest ali i danas. Što mislim o povijesnoj ulozi franjevačke zajednice najbolje ilustrira angažman na zajedničkom poslu. S prijateljem i ured-nikom Ivanom Lovrenovićem oko poku-šaja barem ekstenzivnog prikaza njihove pisane baštine u dvadeset svezaka koji obuhvaćaju razdoblje od XVI do počet-ka XX stoljeća. Uloga franjevačke zajed-nice i danas je u Bosni nezaobilazna u pastoralnom, karitativnom, socijalnom, intelektualnom i svakom drugom druš-tvenom angažmanu unatoč problemima s kojim se i sama suočava, ostavlja i daje mnoge plodove.

• Prošla su četiri stoljeća od objavljivanja prve knjige na narodnom jeziku – Nauk krstjanski fra Matije Divkovića 1611. Što to znači za kulturu ove zemlje?

Sudeći prema odnosu i interesu ovog društva i njegovih institucija, izuzimajući

putu • Važno i više no što se na prvi pogled čini jest pitanje radništva i posla a danas je najveći razlog iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine, ali i drugih naroda, čak puno više nego

nacionalno pitanje, a ono još kod naših elita nije uopće aktualno pitanje. Koliko mi sam stvarni život daje

za pravo, svjedočimo ovih dana gledajući solidarnost i sućut čak i onih koji su se gledali kroz nišan •

sr64-66.indd 65 1.3.2012 20:03:32


RAZGOVOR Ivica Pandžić

provinciju Bosnu Srebrenu, stječe se do-jam da ih ova činjenica gotovo i ne in-teresira. Razloga je više a osnovni vidim u elementarnom neznanju o sebi i pot-punoj površnosti što sam se osvjedočio i u privatnim razgovorima. Tu izuzimam provinciju Bosnu Srebrenu koja je s aka-demijom i simpozijem o Matiji Divkovi-ću i njegovom djelu iako skromno ipak obilježila ovu nezaobilaznu povijesnu osobu i značenje njezina djela za nas.

• Koje biste knjige preporučili kao nei-zostavnu literaturu za upoznavanje bh. prošlosti?

Postoji cijela mala biblioteka neizo-stavne literature kroz koju sam upoznavao

bosansko-hercegovačku prošlost. Nezao-bilazni autori za razumijevanje ove teme su S. M. Džaja, I. Gavran, L. Petrović, M. Šunjić, D. Lovrenović, N. Klaić, S. Ćirko-vić, N. Filipović, H. Kreševljaković, M. Karamatić, A. Barun, P. Anđelić, M. Vego, Š. Bešlagić, A. Benac, I. Bojanovski, P. Ćoš-ković, L. Đaković, D. Kovačević-Kojić, N. Miletić, D. Mandić, E. Redžić, J. Jelenić, A. Zirdum, I. Andrić, I. Lovrenović... Ovdje namjerno nisam naveo starije franjevačke pisce koje kanimo izdati u ediciji Iz Bosne Srebrene a također su dragocjeni.

• Vlasnik ste izdavačke kuće Synopsis u Sarajevu i Zagrebu. Kakva je situacija u izdavaštvu danas?

Izdavaštvo danas, posebno ovo kojim se bavi izdavačka kuća Synopsis – kulturna baština i znanstvena literatura – uvijek su teško bile komercijalne pa i danas. Više je razloga koji su nepovoljno utjecali na ovo stanje. Dominantno mišljenje u društvu ali i u našim institucijama Vlade, tj. mi-nistarstvima jest da su kultura i znanost trošak a ne ulaganje u vlastitu sadašnjost i budućnost. Sustav potpora i otkupa knji-ga za biblioteke kod Ministarstava znano-sti, obrazovanja i kulture je simboličan ili uopće ne postoji. Distribucija knjiga po knjižarama sve je teža zbog smanjene ku-povne moći stanovništva, odnosa prema znanosti i kulture te je posljedično i sma-njena kultura čitanja uopće. Sve navedeno

smanjuje produkciju i tiraže na simbolič-nu razinu a i to uz veliku borbu oko sku-pljanja sredstava obilazeći desetine tvrtki tražeći potporu i pomoć. Srećom još uvi-jek se naiđe na ljude koji imaju razumije-vanja za ovakvu vrstu projekata na čemu sam im beskrajno zahvalan.

• Prije desetak godina pokrenuli ste bi-blioteku Iz Bosne Srebrene. Otkuda ide-ja o pokretanju jedne takve biblioteke?

Ideja o pokretanju biblioteke Iz Bosne Srebrene došla je od dragog prijatelja Iva-na Lovrenovića, znalca i čovjeka s uvi-dom o važnosti i vrijednosti franjevačke književnosti za zajedničku povijesnu ba-štinu Bosne i Hercegovine i za kulturni identitet katolika-Hrvata na cijelom pro-storu nekadašnje franjevačke provincije Bosne Srebrene.

• U prvom kolu koje se pojavilo prije desetak godina (suizdavači su Svjetlo riječi i Naša ognjišta) objavljeno je pet franjevačkih ljetopisa iz 18. stoljeća. Što će biti u drugim kolima i kada ih možemo očekivati?

Priređeno je drugo kolo koje također ima pet knjiga: Stjepan Margitić, Izabrana djela, priređivač dr. Pavle Knezović; Epi-stolografi ja bosanskih franjevaca, priređi-vač Željko Ivanković; Poezija franjevačkog latiniteta u Bosni, priređivač fra Stjepan Pavić; Životopisi bosanskih franjevaca,

priređivač dr. fra Marko Karamatić; Ivan Frano Jukić, Izabrana djela, priređivač Ivan Lovrenović a namjeravamo ga obja-viti do kraja godine. Sljedeća dva kola po pet knjiga za sada su samo u planu.

• Postoji li uopće interes za ovakvu vr-stu literature?

Postoji, iako je to mala skupina, ali začudo ljudi najraznovrsnijih zanimanja. Od specijalizanata za stariju hrvatsku književnost poput dr. Ive Beljan koja je doktorirala na franjevačkim ljetopisima do potpunih amatera koji također s puno entuzijazma svojim dopisima ili pozivi-ma upućuju riječi potpore i interesa za sljedeće knjige. Mogao bih od tih dopisa

objaviti jednu knjigu o čitanju i doživlja-ju ove edicije što je također poticaj i po-tvrda da radimo vrijedan i važan posao.

• Uz riječku izdavačku kuću Ex libris suizdavač ste teološkog niza Ecumeni-ca i međunarodnog teološkog časopisa Concilium na hrvatskom jeziku. Što Vas je potaknulo da se upustite u ovaj poduhvat i kako je on prihvaćen?

Teološka literatura jest nama važna i poticajna tema. Namjera nam je objav-ljivanjem temeljnih djela židovske, krš-ćanske, islamske teološko-fi lozofske literature sustavno ponuditi domaćoj i regionalnoj javnosti uvid u ovu literatu-ru i potaknuti trijalog navedenih zajed-nica što smatram bitnom pretpostavkom ozdravljenju i međusobnom uvažavanju u našem društvu. Časopis Concilium jest pokušaj povezivanja domaće zainteresi-rane javnosti sa svjetskim trendovima na polju teološkog promišljanja. Prihvaćen je odlično po reakcijama onih koji ga či-taju a taj broj nažalost ponovno nije velik uz sav naš trud.

• Kakvi su Vam planovi za budućnost?Trenutno sam u akciji prikupljanja

sredstava za objavljivanje dvadesetak za-vršenih rukopisa za koje sam uvjeren da ima smisla truditi se kako bi bili objav-ljeni zbog vrijednosti i važnosti autora i njihovih rukopisa u našem društvu. •

• Dominantno mišljenje u društvu ali i u našim institucijama Vlade, tj. ministarstvima jest da su kultura i znanost trošak a ne ulaganje u vlastitu sadašnjost i budućnost. Sustav potpora i otkupa knjiga za biblioteke kod Ministarstava znanosti, obrazovanja i kulture je simboličan ili uopće ne

postoji. Distribucija knjiga po knjižarama sve je teža zbog smanjene kupovne moći stanovništva, odnosa prema znanosti i kulture te je posljedično i smanjena kultura čitanja uopće •

sr64-66.indd 66 1.3.2012 20:03:40

23. ožujka – Sveta Rebecca Ar-Rayyas (1832-1914), libanonska monahinja SVETICA MJESECA


Piše: • Grozdana CVITAN

Iako će zasigurno mnogi misliti drukčije (i vjero-jatno biti u pravu), meni se oduvijek činilo kako postoje neki ljudi talentirani u svetosti. Kao što

mi se i religija često čini ponajprije pitanjem talenta. Ali nisam sklona vjerovati da je sukladno takvom stanju stvari moguće ustvrditi da postoje svetački više i manje talentirani narodi. Iako zajedno proma-trani povijest Crkve i svetački kalendar tvrde nešto drugo. Jer dok u nekim narodima postoji tek jedan ili dva sveca jedva prepoznati od Crkve pa i vlasti-ta naroda, u drugima ih je toliko mnoštvo pa im se opet događa isto: bivaju zaboravljeni i od Crkve i od naroda iz kojeg su niknuli. Ponekad je dobro da je tako. U takvim slučajevima nije suviše zlobno pri-sjetiti se one narodne poslovice prema kojoj misu bolje čuju oni što se smjeste blizu oltara. Uostalom, kao narod i sami smo dugo bili “daleko od oltara”, daleko od svih kalendara, daleko od formalne sveto-sti. Uvijek ćemo moći razmišljati zašto je bilo tako i sigurno biti daleko od odgovora budemo li ih tražili samo u vjeri pojedinaca. Jer nju nije moguće odre-ći, ali primjerice “nefunkcionalnost” malih i slabih naroda – čak i u vjerskom kontekstu – moguće je prepoznati.

Papa Ivan Pavao II. često je na svojim putova-njima krš ćanskom svijetu otvarao svijest o zaborav-ljenim i zapostavljenim narodima, o krš ćanima na svim stranama svijeta pa ako je ponekad bilo previše onih koje je kao uzore izvlačio iz dubina povijesti, zasigurno je često ispravljao i nepravde pronalazeći svjetleće duhove vjere i upornosti kojima je trebalo odati počast i čaš ću oltara. Libanonskim krš ćanima tako se odužio promaknuvši najprije među blažene (1985), a onda i svete (2000. godine velikog jubileja) monahinju Rebeccu Ar-Rayyas. Uostalom, ako se i sjećamo neke Rebeke to je uglavnom ona što silazi k vodi a onda netom zagrabljenu vodu daje putnici-ma-namjernicima i njihovim devama. Starozavjetna je to voda od sudbine koja priča neku davnu priču i običaje na kojoj je mnogo lakše graditi povijest svijeta nego povijest vjere. Je li lakše s novovjekom

Rebekom, imenjakinjom čije ime bi trebalo značiti zamku ili omču?

Rođena u selu Himlaya na sjeveru Libanona 29. lipnja 1832. godine, na krštenju je dobila ime Bou-troussyeh odnosno Petronila prema svecu na čiji dan se rodila. Godine 1853. stupa u Kongregaciju sestara Marije od Bezgrešnog Začeća i u njihovom samosta-nu Naše Gospe Osloboditeljice u Bifk ayau boravi u postulaturi, završava novicijat, polaže zavjete 1856. i uzima ime Janja (Anissa). Studira za nastavnicu, poučava vjeronauk i drži nastavu u planinskim seli-ma. Nakon skorašnjih promjena prilika sestrama u Kongregaciji dan je izbor da ostanu ili odu. Janji se javlja sveti Antun Opat, svetac koji se smatra ocem monaštva. Uz pomoć njegovih sugestivnih javljanja ili, mogli bismo reći, čitanja znakova što ih susreće na vlastitom putu, ona 1871. ulazi u samostan Svetog Šimuna kod Aitoua, koji pripada libanonskom redu svetog Antuna maronita. Polaže svečane zavjete i do-biva ime Rebecca. S novom redovničkom zajednicom sestri Rebecci počinju i novi izazovi. Ponajprije joj ponestaje zdravlja, trpi bolove u glavi i očima, preživ-ljava pogrešnu operaciju i kao rezultat toga slijedeća desetljeća provest će slijepa. Još jednom mijenja sa-mostan pa u onaj svetog Josipa u Ad-Daheru ulazi na kolicima. Svoje je boli podnosila velikom strpljivoš ću bivajući uzor mlađim sestrama, zahvaljujući Kristu na dioništvu u njegovim mukama, doživljavajući sve teškoće i boli kao pročiš ćenje duše.

Pred sam kraj života doživljava onaj tako čest fenomen: progleda i umire. Posljednja oso-ba koju je tako vidjela časna je majka Ursula

kojoj također ponestaje zdravlja. Rebecca umire 23. ožujka a već nekolika dana nakon smrti na njezinom grobu počinju čudesna ozdravljenja, među ostalim i časne majke Ursule. Mističarku Rebeccu Ivan Pavao II. prepoznao je kao prvu modernu libanonsku sve-ticu i povjerio joj časno mjesto u kalendaru uzora. Za dvije godine u njezinoj će zemlji, u kojoj krš-ćani ne mogu govoriti o sretnim vremenima, trebati obljetničarski ali i funkcionalno, promisliti proteklo stoljeće koje nas dijeli od smrti svete libanonske mo-nahinje Rebecce. •

Mijenjajući sebe i ime

Mističarku Rebeccu Ivan Pavao II. prepoznao je kao prvu modernu libanonsku sveticu

sr67.indd 67 1.3.2012 20:04:00


PRIČA

1992.7

ve tri sestre, imenom Milada, Sofi ja i Mitra, godinama nastanjene u sobičku navrh čardaka koji se naslanja na zid crkvene porte – po poro dičnoj tradiciji trgovkinje

crkvenim i vjerskim potrepštinama: svijećama, dušicama i kan-dilima, čislima i kalendarima – da sve sada, pobogu, ne nabra-jam! – moraše jesenas krenuti u Srbiju. U zemlju o kojoj su često maštale. (Baš kao što pobožni pravoslavci diljem svijeta sanjaju o Svetoj Gori atoskoj, tako su one sanjale o Visokim Dečanima.)

Nije u nas rat još bio ni počeo, a one odoše. Nikome ništa ne rekoše. Sada znam kako i one, sve tri duše prostodušne i od svake politike daleke, na nečiji nagovor pristaše. Utekoše, a vrata za sobom ne zatvoriše. (Tada ni ja niti itko drugi u komšiluku ne posumnjasmo u njihov bijeg.) A kada saznasmo istinu, nismo se mogli načuditi toj njihovoj odluci. Da i one, iz čista mira, negdje odu i da se više nikada ne vrate – bilo nam je teško zamisliti! Jer bijeg smatrasmo sasvim nepotrebnim. Kako tada, tako i sada.

Pa živjele su s nama tolike godine! I, kada se sve uzme i od-bije, dobro. A i da su do nas došli, njihovih se glava ratne glavo-sječe ne bi takli. Prije bi ih mi, da su štogod pokušali, smakli... S druge strane, kada pogledam još dalje unatrag, bilo nam je čud-novato što odoše jer u nas nije običaj seliti. Rečeno je i upam-ćeno: Tamo gdje te mati rodila i Bog postavio, tamo ti je živjeti i

mrijeti! Svatko po svomu. Svatko za sebe. Što bolje zna i bolje umije. Koliko može, ispravnije.

Kad već Bosnu moraše ostaviti, bile su spremne krenuti bilo gdje. Čak i na zemlju Rusiju pomisliše. Ako već bježe i goli život spašavaju, ništa im ne može biti daleko! Ali rekoše im kako tamo izbjeglice bez novčanog kapitala ne primaju. Kako tamo vlada glad. Država ni vojsku ne može hranom namiriti, a kamoli novcem isplatiti. Ako je tako, čime će tek izbjeglice na-hraniti! Pošle bi one tamo rado, zašto ne bi, premda je pokojna mati tvrdila da “nijednome Rusu ni jednu jedinu riječ ne treba za ozbiljno uzimati...”

Mati im, pokojna Mileva, bijaše žena bez dlake na jeziku. I, tko zna zašto, uvijek im je govorila da se nipošto ne udaju za strance.

“Naši su ljudi najbolji! A i Bosna je po svemu najljepša. Ako i ne baš najljepša, ono sigurno najčestitija. Pa i kad se samih Sr-bijanaca i Rusa tiče, upamtite jednom zauvijek, valja otvoriti če-tvore oči! Nigdje nema našeg svijeta! Nigdje našega muškinja!”

Nijednom im ne reče zašto tako strogo o tim ljudima sudi. Među strancima, znale su, nikada nije živjela.

Sjećam se kako se nisu sustezale za sebe reći:“Nismo mi zbog poslušnosti materi ostale neudane! (Po

svemu sudeći, takve ćemo i ostati. Ko će nas, u našim godina-ma, uzeti?) A ni mi više ne bi znale razdvojene živjeti. Naši nas momci ne htjedoše. Pa što bi tražile tuđe ljude? Tuđi su za utje-hu, domaći za udaju!”

Dragan Pavelić

Aslinamprica

sr68-69.indd 68 1.3.2012 20:04:23


SLOVO PO SLOVO

Duša joj se nasmijala

Tri su joj hodže u izbjeglištvu isto govorile. Cazinski, ba-njalučki i dobojski. Sva trojica postarija i već sjedobra-da imama. Sva trojica, ne otvarajuć Kur’ana:

Živi su ti sinovi! Živi! Sva trojica.“Sva trojica?” pitam ih. Ušima ne vjerujem.Sva trojica! Istina, svojieh imena oni sada ne nose. Napatit će

se ko što se niko njihov nije napatio...“A obični ljudi? Što ti oni kažu?” pitam ja nju – samo da ne

šutim.“Kažu mi neki naši ljudi, Krajišnici, da ih ko roblje drže. Neg-

dje u aleksinačkim rudnicima, pod crnom zemljom, irgate. Pod tuđijem se imenima zlopate. Kada sam to čula, namah se dosje-tih što mi rekoše oni hodže. I na svoju muku, skroz na skroz, zaboravih. Vjeruj mi, duša mi se moja opet nasmijala...”

Tako mi je pripovijedala jedna mati iz sela Kozarca. Iz ne-sretnog prijedorskoga kraja.

• •

•

Svrzimantija1

io je svrzimantija. Osim toga, mrzio je kler kao što ga može zamrziti samo bivši pop – raspop. Osuđivao je svećenički stalež koji se, po njegovu mišljenju, pouzdaje

u stalešku vrlinu – kao da je ona, samim pripadanjem, unaprijed dobivena zasluga. Bez muke izvojevana pobjeda. Svećeničkim zvanjem stečena prćija.

Često nam je govorio o njihovu licemjerju. Kao o nečemu neprispodobivo ružnom. Pretpostavljali smo, bio se u njih ra-zočarao. Duboko i, po svemu sudeći, neizlječivo. Onako kao što se razočaravaju ljudi koji prvo u nebesa uzdižu, a onda, s prvom sumnjom, rukama ruše i nogama gaze vlastitu svetinju. Progla-šavaju je lažnom, a sebe smatraju obmanutom žrtvom.

A zar se nije lakše rastati s nekom svo-jom predanoš ću ako ju, prije rastanka, svu popljuješ? I ako ju, na vrijeme, pro-glasiš nevaljalom. Sve što joj pripada i ne pripada, izvrgneš ruglu. Onda ljudi poput našega svrzimantije započnu nov život. Što je moguće dalje od prezrena mjesta i još prezrenijih ljudi. Obrenu se u svijetu i ondje ustrajno cjepidlače. Drže propovijedi i radnim danom. Od svega peru ruke. Žure sitnim pobožnjačkim korakom i rade sve ono što bi im, da su ostali među redovnicima, redovnička ste-ga branila.

Iz knjige: Terevenka u Majdanu i druge do sada neispričane priče, V.B.Z., Zagreb 2011.

Od branja do shvaćanjaOd branja do shvaćanjaŽiva je Riječ Božja – veli Pismo. Nadalje, ona je kao sje-

me: da bi donijelo ploda, treba ga posijati, tj. Riječ treba izgovoriti, odnosno pročitati, a to uopće nije jednostavno. Nažalost, u našim zajednicama često se vrlo olako pristupa čitanju Riječi “s oltara”: čita tko stigne i kako zna, bez ikakve ozbiljne pripreme, ponekad uopće ni sam ne shvaćajući što to čita i govori, tako da zaključni usklik Riječ je Gospodnja doista zvuči kao gruba podvala, jer se tu više nipošto ne radi o Riječi Gospodnjoj nego o zbrkanu nizu glasova smušena čitača/čitačice. Lako ćemo se složiti da Riječ ipak zaslužuje da je se makar korektno i odgovorno čita.

Glagol čitati, čtiti odnosno štiti (otuda štivo), Hrvatima je značio brojiti, a to se značenje zadržalo ne samo u slovenskome, npr. šteti – brojiti, številka – broj, nego i u našem spočitavati i spočitnuti – očitati bukvicu; osim toga, ponegdje u Dalmaciji čitka znači brojanica, što upućuje na nabrajanje molitava.

Latinski se čitati kaže légere, što doslovno znači skupljati (otuda kolekcija), stavljati zajedno (otuda lat. lex – zakon), a srodno je ne samo s grč. légein – reći (lógos – riječ), nego i s njem. lesen, što znači i brati i čitati. Tako, romanski jezici kao i njemački te njemu geografski blizak slovenski poimaju čitanje kao skupljanje, branje slova. Možda su Hrvati glago-lu brati oduzeli značenje čitati jer brati nije podrazumije-vao samo berbu, skupljanje i pabirčenje (kao biblijska Ruta) nego sve više i nošenje: na to upućuje imenica breme, kao što za ženku koja nosi mlado kažemo da je bređa.

Kako su Grci i nepoznatim stvarima pristupali kao već pozna-tima, naslućuje se po tome što im je glagol čitanja anagignôskein sastavljen od aná – ponovno, i gignôskein – prepoznavati.

Moglo bi se reći da se ideja čitanja najljepše uobličila u en-gleskome: glagol read potječe od staroengl. redan – savjetova-ti, tumačiti, što nalazimo i u njem. raten – savjetovati, vijećati. Sve to skupa nakalemljeno je na indoeu. korijen *re(i)-, koji znači umovati, računati, a odrazio se ne samo u grč. arithmós – broj (otuda aritmetika), nego i u našem rad, raditi, radnja.

Prema tome, bilo bi dobro kad bismo se, pristupajući Riječi, prisjetili da čitanje nije puko brojanje ni mehaničko nabrajanje, skupljanje ili prepoznavanje znakova, nego svje-stan umni napor kojim se odgovorno posreduje shvaćena misao i poruka. •

Ivan NUJIĆ

sr68-69.indd 69 1.3.2012 20:04:31


RODITELJIMA I DJECI O velikima i Malima

Piše: • Dominika ANIĆ

To je moja mrvica, ostavi to! – ljuti-to se obrati golub vrapčiću dok su tražili hranu usred snježnog ne-

vremena, sletjevši ispred jedne pekarnice. – I ja sam jako gladan – tužno će vrapčić. Ako mi ne dadneš te mrvice, mogao bih i umrijeti. – Umrijeti – nasmija se golub. Vi vrapci ste toliko dosadni da mi vas uopće nije žao. Snaći ćete se vi, znam ja takve – nadoda golub i kljunom udari vrapčića koji se teškom mukom pokre-nuo jer su mu promrzle nožice.

Tek što je odletio, doletjelo je desetak drugih vrabaca. Opkolili su goluba sa svih strana i vješto mu otimali mrvice od velike šnite kruha. Uzalud se golub bra-nio. Vrapčići su bili uporni. – Nije snaga u veličini tijela – pomisli mali vrapčić ko-jega je golub otjerao – nego u snalažljivo-sti i slozi. Golub se na trenutak izgubio. Brzo se vratio sa skupinom svojih prija-telja. I nastala je žestoka borba za mrvice. Vrapci protiv golubova. Sad je na snijegu bilo i perja od borbe. Ali nitko nije želio odustati od mrvica koje su značile pre-življavanje.

Laganim korakom i nečujno ovoj po-svađanoj skupini ptica prišuljao se ma-

čak Miki. I on se nadao nekakvu svom profi tu iz ovog kaosa, bar jednom sivom vrapčiću. – Opasnost – povikao je jedan vrabac i svi su u tren bili na grani kamo se mačak nije usudio penjati jer je sve bilo zaleđeno. – Propade mi ručak – tuž-no će mačak prešavši promrzlom šapom preko usta – ali strpljiv sam ja, čekat ću vas ponovno – promrmlja i sjede na noge ispred pekarnice zatvorivši oči da malo odrijema. No, tada ga stiže nova nevolja. Neki pas lutalica naleti preko snježnog nanosa i u jurnjavi za golubom zape za mačka te se glavom zabi u snijeg. – Pro-kleti mačak, mogao sam zbog tebe slo-miti vrat, sad ću te zadaviti – iskezio je pas zube na mačka koji se skamenio od straha i hladnoće. – Šta je ovo sad? – po-misli mačak. – Ovdje je svak svakome kriv. Bolje mi je da se sklonim. Ovaj pas nije mogao uhvatiti goluba pa se na meni istresa. Šta sam mu ja učinio? – tužno se pitao mačak.

Kad je opasnost prošla vrapčići se vratiše po mrvice kojih je sada bilo puno više. Neka nevidljiva ruka s drugog kata kuće bacala je mrvice. Vrapci su uživali veselo cvrkućući. No, ne zadugo. Odne-kud se stvoriše crne vrane. Na bijelom snježnom pokrivaču bile su još crnje i opasnije. One su smatrale da sve mrvi-

ce pripadaju upravo njima i samo njima. Vrapčići se uplašiše ovih crnih ptičurina i odletješe. Svi osim jednoga. On se od-lučio suprotstaviti vranama. Najprije se pravio da ih ne vidi. Kljucao je kruh ne obazirući se na njihovu prisutnost, sve dok ga jedna crna vrana nije natkrilila i oštro upitala: – A ti mali, šta ti još radiš ovdje? – ponosno i s visine je govorila. Hrana pripada većima, snažnijima, a tek ako nama pretekne, moći ćete doći po svoje mrvice – govorila je crna vra-na unijevši se vrapčiću u lice. – Zar i mi nemamo pravo živjeti? – odvaži se vrap-čić. – Mi smo prvi otkrili kruh – zamuca. – Vidi, vidi maloga – cerekala se vrana. – On bi se još i svađao i pozivao na neko svoje pravo. Pravo ima uvijek onaj tko je veći, zapamti to mali, pravo uvijek imaju oni veliki – reče vrana i kljunom udari vrapčića po glavi. – Tvoje jedino pravo je da sada šutiš i prihvatiš što ti se kaže, je l’ to jasno? – ponovi drsko vrana.

Vrapčić je šutio a u maloj glavici mu je odzvanjalo – ti nemaš pravo govora, velikima sve pripada… ako ti oni osta-ve nešto mrvica, možeš ih uzeti… samo ono što iz njihovih punih kljunova ispad-ne, može biti tvoje i za to malo trebaš biti zahvalan do smrti… Kuda sve ovo vodi? – potiho se zapita vrapčić i rastuži se. •

Velikima sve pripada

sr70-71.indd 70 1.3.2012 20:04:49


RODITELJIMA I DJECI

� Najprije pripremiti papire za čestitke – izrezati iznutra papir u obli-ku jajeta. Na jaje zalijepiti uzorak salvete uz pomoć ljepila za drvo ra-zrijeđenog s vodom. Ostaviti da se posuši a potom zalijepiti na čestit-ku tako da se ostavi mala praznina (kao da se skliznulo jaje). Ukrasiti ga još trakicama, sušenim sitnim liš ćem, perjem... kao na slici.

� Drugi način je da izrežemo korpicu od jute i napunimo je sitnim jajima izrezanim od sjajnih ili šarenih omota od bombona.

� Malu uskrsnu dekoraciju za stol možemo napraviti tako što ćemo na kartonsku podlogu izrezanu u obliku jajeta nalijepiti traku koju smo pret-hodno omotali u salvetu, u sredinu zalijepimo polovicu ljuske jajeta i u nju stavimo vatu u žućkastoj boji. Na vatu zalijepimo kljun i oči i naše pile je gotovo. Možemo mu na glavu zali-jepiti mali komad ljuske a u podnož-je malo slamice i mahovine.

Uskrsne čestitkeU

z malo strpljivosti i truda u ove korizmene dane možemo izra-diti zanimljive uskrsne čestitke

kojima ćemo obradovati svoje drage.

Potrebno pripremiti: pištolj za toplo lijepljenje, ljepilo za drvo, škare, komade jute, omote od bombona, papir za čestitke u boji (najbolje hamer), salvete proljetnih ili uskrsnih uzoraka, razne trakice od papira ili vrpci, osu-šene zelene listiće, ljuske od jaja, vatu za čiš ćenje lica, perje, slamke za sok...

� Još jedan jednostavan model – jaje oblijepimo šarenim papirićima. Može-mo ga zalijepiti da bude čestitka a mo-žemo od njega načiniti uskrsnu deko-raciju za granu ili plafonjeru. Također na papirnato jaje možemo slagati i lije-piti pištoljem za toplo lijepljenje slam-ke raznih boja. Vrlo je zanimljivo.

sr70-71.indd 71 1.3.2012 20:04:57


FRANJEVAČKA OBITELJ U duhu bratstva

Svjetska zdravstvena organizacija defi nirala je kvalitetu komunikaci-je kao jednu od pet vještina neop-

hodnih za zdrav i sretan život. Način na koji komuniciramo s drugima, u svako-dnevnom životu, uvelike može defi nirati naš odnos prema njima, odnosno poka-zati koje osjećaje i kakav pristup imamo određenoj osobi. U pitanju su i verbalna i neverbalna komunikacija, a u današnjem vremenu možemo govoriti i o “virtual-noj” komunikaciji – komunikaciji koja se očituje u našem ponašanju prema odre-đenim osobama ili skupini osoba putem društvenih mreža.

Što je komuniciranje? Mnoštvo je ko-munikologa koji kroz teorije, knjige ili rasprave, defi niraju komuniciranje, povezuju ga s čovjekovim potrebama, osjećajima, ponašanjem. Pojednostavlje-na defi nicija komunikacije kaže da je to proces prenošenja poruke s jedne osobe ili skupine na drugu. Ukoliko razložimo ovu defi niciju, možemo vidjeti da je za proces uspješne komunikacije potrebno da pošiljatelj poruke jasno formulira po-ruku, koja stiže do primatelja. No, jasno-ća poruke nije jedini preduvjet uspješne komunikacije. Ona je češ će uvjetovana slušanjem. Tako smo često skloni ne-slu-šanju, odnosno nedovoljno dobrom slu-šanju. Čujemo samo ono što nam se svi-đa, prijeđemo lako preko onoga što nam ne odgovara, zaokupljeni sami sobom, ili

samo određenim osobama nemamo slu-ha za druge osobe.

Komuniciranje unutar bratstva Frame. Komunikaciju unutar Frame možemo podijeliti u tri skupine:

• Komunikaciju između framaša• Komunikaciju između framaša i

duhovnog asistenta• Komunikaciju između Frame i FSR-a.

Komunikacija između framaša može biti formalna (na sastancima, skupšti-nama, izborima...); neformalna (izvan susreta, u druženjima izvan crkvenog i župnog okruženja); te komunikacija ti-jekom tjednog susreta (u radu po skupi-nama, raspravama...). Trebamo se stalno propitivati, komuniciramo li dobro. Ali u duhu u kojem mi živimo zajedništvo, trebamo se uvijek više pitati, slušamo li dobro. Nitko od nas framaša, duhovnih asistenata ili FSR-ovaca ne treba znati defi nicije komunikacije ili obrasce po-našanja kako bismo znali komunicirati jedni s drugima. Bitno je naučiti jedno: živjeti u duhu bratstva. To ćemo najlak-še naučiti ukoliko se držimo onoga što je napisano u našem Statutu: Život pretoči-ti u evanđelje i evanđelje u život. Može li itko imati boljeg učitelja, od nas koji za uzor imamo Učitelja – Krista?!

Život u duhu bratstva. Frama je spe-cifi čna po tome jer je bratstvo mladih

koje je okupio Duh Sveti (Statut). Time smo obvezani da jedni druge ljubimo ne-sebičnom ljubavlju. Ljubavlju koju nam je Isus povjerio: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas”, stoji u Ivanovom evanđelju. Dakle, mi framaši, pozvani smo Duhom Svetim nasljedovati Krista po primjeru sv. Franje. On, sv. Franjo, ljubio je sve živo i neživo s čim je dola-zio u dodir. Mi smo samo ljudi. Pa nam se desi često da na ovom svom putu ka svetosti, jer smo svi pozvani na svetost, dođemo do ljudskih problema.

Evo nekoliko problema koji naruša-vaju duh bratstva:

Situacija 1: Stvaranje manjih grupa (koje često dominiraju i ne dopuštaju po-vučenijim osobama da pokažu što znaju, dolazi do isključivanja pojedinih osoba – treba svima dati priliku da iskažu svoje mišljenje i osjećaje, i znati harmonizirati bučne i tihe).

Situacija 2: Neusklađenost (zbog ra-zličitih osobnosti, sukoba interesa i ne-tolerancije – treba znati postići kompro-mis, ne nametati nužno nešto “svoje”).

Još je bezbroj tih situacija koje mogu narušiti naše odnose u bratstvu. Ali mo-ramo sebi posvijestiti ono što nam sv. Pavao poručuje u Prvoj poslanici Korin-ćanima: “Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo krš-teni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi,

sr72-73.indd 72 1.3.2012 20:07:17


FRANJEVAČKA OBITELJ

bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni” (1 Kor 12,12-13).

Kako nadići nesuglasice? Slušati – tre-bamo se naučiti slušati drugoga, što znači na prvom mjestu posvetiti svoju pažnju drugima, osluškivati želje, potrebe i pro-bleme drugoga. Trebamo osluškivati duh bratstva, tijek naše uzajamne povezanosti unutar bratstva, s duhovnim asistentom i s članovima FSR-a.

Upoznati – Kada počnemo sluša-ti, osluškivati, tada ćemo imati priliku i upoznati. Upoznati na prvom mjestu svoju braću i sestre, upoznati naše brats-tvo i više mu se posvetiti. Doživjeti ga uis tinu kao zajednicu s kojom nas veže jaka veza – vjera i ljubav prema Isusu.

Prihvatiti – Nakon što smo upozna-li, počinjemo i prihvaćati. Trebamo sva-ku osobu prihvatiti onakvom kakva ona jest. Sa svim njezinim manama i vrlina-ma. Trebamo znati izvući ono najbolje iz svake osobe, što može obogatiti ne samo nju nego i cijelo bratstvo.

Moliti – Da bismo sve ove prethod-ne korake mogli izvršiti, trebamo moliti. Moliti naročito za one koji nas možda nerviraju, ili su drukčiji od nas pa se ne možemo složiti. Moliti da možemo istin-ski prihvatiti svaku osobu koju nam je Bog poslao u naše živote. Moliti za jača-nje naših međusobnih odnosa i za jača-nje našega bratstva. •

Ivana VIDOVIĆ

U MEĐUGORJU, U FRANJEVAČKOJ KUĆI susreta Domus pacis, od 3. do 5. tj. do 9. veljače održan je 1. nacionalni se-minar za voditelje formacije u Frami. Misao vodilja cijelog susreta, kojeg je organiziralo Nacionalno povjerenstvo za formaciju, bila je Duhom svetim pozvani, svetim Franjom vođeni. Na seminaru je umjesto preko 60 pri-javljenih sudjelovalo 37 sudionika. Vremenske (ne)pri like učinile su svo-je! Bili su prisutni framaši iz sljedećih mjesnih bratstava: Brestovsko, Bučići, Busovača, Čerin, Čitluk, Fojnica, Gor-nja Dubica, Kiseljak, Kočerin, Kreševo, Lepenica, Međugorje, Mostar, Nova Bila, Posušje, Posuški Gradac, Saraje-vo, Sivša, Široki Brijeg, Uskoplje, Viso-ko i Vitez. Uz nacionalnog duhovnog asistenta fra Josipa Vlašića, na semina-ru je sudjelovao i fra Mario Jurković, duhovni asistent Frame Sivša.

Za vrijeme seminara održana su tri predavanja. Prvo predavanje s temom Frama – tko, što, zašto? prvog dana susreta održala je Josipa Vukoja, na-cionalna predsjednica Frame. Drugo predavanje trebala je održati Ana Fruk,

međunarodna predsjednica Frame, no kako su bile prekinute prometne veze sa Zagrebom, u posljednji trenutak je otkazala svoj dolazak na seminar, ali je svoje predavanje poslala elektronskim putem. Tanja Meljančić, nacionalna povjerenica za formaciju i predsjed-nica Frame Bosne Srebrene, predsta-vila je njezino predavanje koje je bilo naslovljeno Što je formacija i tko je vo-ditelj formacije? Razdoblja formacije. Nakon oba predavanja uslijedio je rad po grupama sa završnim plenumom tj. raspravom. Treće predavanje nosilo je

naslov Ljudska, krš ćanska i franjevačka dimenzija formacije u Frami, a održao ga je fra Josip Vlašić. Predavanje i po-podnevni subotnji susret održani su u Majčinom selu pa su nakon predava-nja sudionici seminara svoje vrijeme podijelili sa štićenicima dječjeg sela i momcima iz kuće Milosrdni otac, u ko-joj se liječe ovisnici. Taj dan svetu misu je predvodio fra Mario Jurković.

Nedjelja, 5. veljače, trebala je biti za-dnji dan susreta i posljednje predavanje s temom Živjeti u duhu bratstva trebala je održati Ivana Vidović, iz FSR-a i Fra-me Sarajevo. Međutim, unatoč mnogim nastojanjima Ivana se nije uspjela “pro-biti” iz Sarajeva do Hercegovine. Tako-đer, većina sudionika seminara nije se uspjela u nedjelju vratiti svojim kuća-ma. U Međugorju su ostali do četvrtka. Sve te dodatne dane sudionici su trebali sami kuhati i brinuti se za organiziranje života u tim izvanrednim prilikama. U jednom trenutku ostali su i bez vode. Uz mladenačku vedrinu, vrijeme je is-punjeno molitvom, biblijskim medita-cijama, euharistijskim klanjanjima, rad-nim akcijama, potragom za živežnim

namirnicama, pripremanjima obroka, liječenjem bolesnih, sudjelovanjem u večernjem molitvenom programu u župnoj crkvi, radosnim, rasplesanim i raspjevanim susretom s međugorskim framašima, posjetom zajednici Cenaco-lo, fi lmskim večerima, društvenim igra-ma itd. Neplanirano se 1. nacionalni se-minar za voditelje formacije umjesto tri dana održavao kroz sedam dana. Isku-stvo veliko i izazovno. Svatko od sudio-nika sigurno će ga dugo pamtiti! •

I. RAJIČ

ISPRIKA I ISPRAVAK

U prošlom broju Svjetla riječi potkrala se pogreška u najavi događanja Frame za ovu godinu: Škola animatora održat će se od 23. do 25. ožujka, a ne od 23. do 25. veljače kako je navedeno. Također, to nije druga nego četvrta škola animatora u Područnom bratstvu Bosne Srebrene.

I. nacionalni seminar za voditelje formacije u Frami

sr72-73.indd 73 1.3.2012 20:07:27

KRUH SVETOG ANTE


Studenti stipendisti fonda Kap do-brote započeli su 20. veljače s ra-dionicama putem kojih će se edu-

cirati o nenasilnoj komunikaciji, pisanju projekata i biznis vještinama. Stipendisti su mladi ljudi s područja cijele Bosne i Hercegovine. Tijekom stipendiranja od 10 mjeseci, oni obavljaju 20 sati mjesečno društveno korisnog, volonterskog rada u lokalnoj zajednici. Njihov rad se ogleda u pomoći u kući starim i nepokretnim oso-bama, rad s djecom s posebnim potreba-ma, s djecom u osnovnim školama, SOS dječjem selu, te pomoć u administraciji Organizacije i implementaciji projekata. Osim volonterskog rada, studentima nu-dimo i radionice, koje su im se pokazale

kao izuzetno korisne za pisanje biografi -je, intervju s poslodavcem i načinom na koji se najbolje mogu predstaviti prili-kom razgovora s poslodavcem, pravilnoj komunikaciji i u konačnici za pronala-zak posla. Znanje koje steknu na ovim radionicama osnažit će ih i pripremiti ih za budući poslovni život. Kroz rad na ovom projektu studenti stječu ne-ophodna znanja, rade i djeluju u multi-etničkim grupama i tako uče savladati etničke i vjerske predrasude i stereotipe, stječu pozitivne radne navike, znanja i iskustva iz organiziranja, moderacije i komunikacije. Naša iskustva su poka-zala da mladi ljudi imaju više šansi za zaposlenje i uspostavljanje partnerskog

odnosa prema poslodavcima nakon edukacija koje im nudimo, a koje nema-ju priliku čuti tijekom svog redovnog formalnog obrazovanja. Teme o kojima će se govoriti ove godine zaokružit će i upotpuniti znanje potrebno budućem profesionalcu i osobi u razvoju, što će unaprijediti šanse naših stipendista da sami kreiraju svoju budućnost. •

Ivona PIPLICA-PARAĆ

Proces pomirenja u Bosni i Hercegovini

U PERIODU OD 16. DO 18. VELJAČE u samostanu Sv. Ante u Sarajevu odr-žan je bazični seminar o temi Trauma u procesu pomirenja. Sudionici su bili studenti završnih godina Franjevačke teologije u Sarajevu i studenti Filozof-skog fakulteta. Studenti su pokazali zainteresiranost za tematiku semina-ra i prepoznali da je vrlo značajna za njihovo buduće zanimanje. Sudionici seminara su istakli da su kroz seminar stekli nova saznanja i dosta korisnih informacija koje im pružaju nove uvi-de o sebi i drugima.

Trauma centar, u suradnji s BH Radijem 1, realizirao je 13. veljače treću emisija o temi Uloga religija u procesu pomirenja na našim prostori-ma. Gosti emisije bili su dr. fra Mile Babić i Aida Tule, dipl. psiholog. Go-sti su govorili o tome koliko na na-šim prostorima ljudi ne primjenjuju načela koja svaka religija nalaže, te su govorili o važnosti oprosta, gdje su istakli da nema oprosta bez vraćanja međusobnog povjerenja i razumije-vanja jednih prema drugima. •

Mirela ŠUMAN

Snježne padavine fi zički su goto-vo paralizirale našu zemlju, ali još

alarmantnije od toga, sa sobom su do-nijele i niz egzistencijalnih problema koje svi osjetimo, a najteže su pogođeni socijalno ugroženi sugrađani. Nedo-statak hrane i pitke vode i ekstremna hladnoća natjerali su mnoge obitelji da traže pomoć bilo gdje, kod susjeda, vlasti, nadležnih institucija i organiza-cija. Kruh sv. Ante primio je mnoštvo

telefonskih i pismenih upita za hranu i ogrjev, te u skladu sa svojim mogućno-stima pomaže pojedincima i obiteljima kojima je to najpotrebnije. Pučke kuhi-nje Kruha sv. Ante u Sarajevu i Varešu, koje hrane više od 1.000 osoba, nisu prestale s regularnim radom. Situaciju dodatno otežava preko 13.000 novo-ot-puštenih radnika koji su ostali bez pri-manja i tako se pridružili crnom broju Agencije za statistiku BiH od 532.476 nezaposlenih u BiH. Kruh sv. Ante je, između ostalih, pomogao osam obitelji romske nacionalnosti koje su situirane u privremeni smještaj u Sarajevu, te nekoliko obitelji u Srednjobosanskoj županiji. Zbog gospodarske i socijalne situacije u svijetu i sve manje zainte-resiranosti donatora za našu državu, i naša Organizacija, kao i mnoge druge, ima sve manje mogućnosti pomagati osobama u potrebi i razvijati aktivnosti projekata. Uz pomoć prijatelja, dona-tora iz inozemstva i uz Božji blagoslov, pokušat ćemo pomagati našim ugrože-nim sugrađanima u ovim teškim vre-menima. •

Ivona PIPLICA-PARAĆ

Radionice za bolju budućnost

Teret elementarnih nepogoda

sr74-75.indd 74 1.3.2012 20:10:28

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel: +387 33 81 22 42; 71 11 21, Fax: +387 33 71 11 20 • e-mail: [email protected] • Transakcijski računi: UniCredit bank d.d. 3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9

KRUH SVETOG ANTE


• HK

O K

R U H S V E T O G AN

TE

•

PO

MOĆ IZ PRVE RUKE

Dobročinitelji za mjesec veljaču

Za socijalne projekte:Fra Ivica Alilović 150 €

HKM Rotterdam 500 €

Terezija Ćabrić 300 CAD

Dragoljub Ivanković, Švicarska 100 CHF

HKC Wollongong 1.000 AUD

Željko Anđelić 100 CHF

Jelena Kobačić, Kreševo 20 KM

Za Kućnu njegu:MCC, SAD 7.380 KM

Za Trauma centar:Centar za mentalno zdravlje 4.200 KM

MCC, SAD 14.760 KM

Za Pučku kuhinju (donacije u robi):

Podravka d.o.o., Sarajevo 17 kg

Jozo Gagulić, D. Tramošnica 200 KM

Nova nada

TZ IZVOR NA PLEHANU ZA liječenje i resocijalizaciju muških ovi-snika, egzistira već dvije godine. Pored ostalih aktivnosti, svakodnevnica je po-moć susjedima, koji su najvećim dijelom stare i iznemogle osobe – doprema ogri-jeva, čiš ćenje prilaznih putova do kuća i gospodarskih objekata u ovim zimskim danima. Dana 14. veljače štićenici TZ Izvor pomogli su čiš ćenje snijega na gradskim ulicama Dervente, što je iza-zvalo pozitivne reakcije kod sugrađana. Želja je bila uputiti signal drugima i dati svoj doprinos izlasku iz iznimno teške društveno-gospodarske krize, pa tako i ove elementarne nepogode. Trenutno stanje moguće je mijenjati na bolje uz pozitivan doprinos svih. Kada prihva-timo da je ispravni kriterij vrijednosti: vrijedim koliko sam koristan drugima, tek tada možemo očekivati promjene na bolje. U vrijeme neimaštine, krize moralnih vrijednosti i beznađa, kada su ugrožena temeljna ljudska prava, svakodnevno se nameće pitanje: ima li nade? Odgovor glasi: ima nade, ukoliko

smo spremni mijenjati sebe, svoj način života, a potom i društvene strukture. Nema nade bez čestitih, moralnih lju-di u svim sferama života, bez vraćanja duhovnim vrijednostima, bez promje-ne nas samih. Učinimo sve što je do nas samih, zasučimo rukave i uhvatimo se posla. Afi rmirajmo znanje, rad i red. Svratimo pozornost i na zaboravljene, osamljene, bolesne. Pokucajmo na nji-hova vrata. Ako to mogu naši momci iz TZ Izvor, čije je stanje najvećim dijelom

i posljedica poratnog životnog ozračja, pokušajmo i mi ostali. Naši klijenti su s paketima živežnih namirnica pokucali i na vrata ugroženih Ane Volar, Andrije Rašića i Jure Domića na Plehanu. To je tek početak njihove karitativne djelat-nosti. Oni mogu i hoće još više: pruža-ti novu nadu sebi i drugima. Poželimo njima i nama da što prije postanemo drugačiji. •

Željko TADIĆ

U Oberglattu kraj Züricha u Švicar-skoj 11. veljače održan je, kao i prote-

klih godina, malonogometni turnir HKO Kruha sv. Ante, dobrotvornog karaktera, na kojem je sudjelovalo 10 aktivnih ekipa: Kraljeva Sutjeska, Srednja Bosna, Croa-tia Zürich, Croatia Niederurnen, Seoce Bern, Hajduk Zürich, Jack Daniel’s Alkar Horgen, NK Livno i Župa Vijaka. Naju-spješniji u aktivnim ekipama bili su Alkar Horgen, Kraljeva Sutjeska, Seoce Bern i Croatia Zürich. Među seniorima su se

natjecali Kraljeva Sutjeska, Široki Brijeg, Hajduk Zürich i Croatia Niederurnen. Sudili su gosp. Dario Janjić i Ljubo Šarić. Raspoloženje je bilo na nivou, a pozdrav je nazočnima uputio voditelj HKM u Švi-carskoj fra Ivan Prsina. Srdačno zahvalju-jemo svima koji su pomogli u realizaciji ovogodišnjeg malonogometnog turnira. Posebno su se istakla gospoda Robert Ravlija, Drago Kovačević, Boža Šarić, Da-rio Jonjić, Željko Anđelić, Gabrijel Jurić i Dario Pezer. Za kolače su se pobrinule vrijedne domaćice. Iako ove godine, zbog bolesti, nije bio nazočan Blaško Šarić, predsjednik Podružnice HKO Kruha sv. Ante u Švicarskoj, njegov dobri duh svuda se osjećao. Zbog loših vremenskih uvjeta nije se pojavio ni fra Stipan Radić, ravna-telj HKO Kruha sv. Ante. •

Blaško ŠARIĆ

Malonogometni dobrotvorni turnir

Ekipa Alkar-Horgen

sr74-75.indd 75 1.3.2012 20:10:37

akcija Svjetla riječiakcija Svjetla riječiKap dobroteKap dobrote


Drage domaćice i domaćini, se-stra Anđelka nudi nova dva “narodna” recepta: kukuruznu

uzlijevku i kolač od zapečenih jabuka, u narodu poznat kao tufahija. Oba jela za polizati prste!

KUKURUZNA UZLIJEVKA

Potrebni sastojci:20 dag kukuruzne krupice(griz za palentu)30 dag mladog sira10 dag maslaca ili margarina1 čaša kiselog vrhnja4 jaja4 dl mlijeka4 žlice običnog pšeničnog brašna½ vrećice praška za pecivosol

PRIPRAVA. Jaja razdvojite na žumanjke i bjelanjke. Kukuruznu krupicu, sir, kiselo vrhnje i žumanjke zajedno izmiješajte. Ulijte u to mlijeko, po ukusu dodajte soli i još jednom dobro promiješajte te ostavi-te da smjesa odstoji oko desetak minuta. Maslac otopite na blagoj vatri, namažite njime lim u kojem ćete peći uzlijevku, a preostali dio umiješajte u smjesu sa si-

PRIPRAVA Jaja razdvojite

ZA FONDNina Petričević, Zagreb 50 €

S. Terezija Batarilo, Njemačka 50 €

Fra Niko Stjepanović, Njemačka 100 €

Don Pero Grgić, Banja Luka 50 KM

Ljubica Baban, Kiseljak 40 KM

Zdravko i Lucija Mijić, Švicarska 50 CHF

Stipo i Dragica Breljak, Švicarska 100 CHF

Mare Kujundžić, Njemačka 30 €

N. N. Sarajevo 1.000 KM

N. N., D. Zimča 30 KM

Sestre franjevke, Mainz 40 €

Ivo Podhorsky, Zagreb 240 HRK

Obitelj Petra

Dejanovića, Bijela-Dubrave 50 KM

Obitelj Šimić, D. Hrgovi-Dubrave 40 €

ZA MARIJA JOZIĆAMarina Bagarić, Hrvatska 1.000 HRK

ZA LJILJANU KRAJNCFra Ivan Čugura, Njemačka 100 €

Fra Frano Čugura, Njemačka 100 €

Ilija Barukčić, Kanada 50 CAD

Vinko Cvijanović, Bugojno 100 KM

Grgić Kaja, Švicarska 100 CHF

ZA OBITELJ MARASPavićplast d.o.o., Livno 50 KM

Dar iz Klagenfurta

Vjernici HKM Klagenfurt skupili su za fond Kap dobrote 5.324 €. Uime onih kojima je pomoć namijenjena i uime Svjetla riječi svim dobroči-niteljima velika hvala.Slijedi poimenični popis darovatelji i njihov iznos:

A. P. (50), Age i Ivo Jelica (100), Ana i Milan Mr-

šić (100), Ana Knežević (15), Anđelka i Anto Katić

(25), Anđelka i Dragan Slišković (50), Anđelka

Peranović (20), Anto (Joze) Gluhaković (50), Anto

Antolović (30), Anto Bilić (27), Anto Dramac (50),

Anto Marić (30), Anto Pejić (10, Anto Šarić (100),

Augustin Glavaš (50), Ban (50), Dadić (20), Danica

Tučić (10), David i Matias Dramac (40), Drago Jula-

rić (20), Drago Mršić (100), Frančešević (30), Franjo

Perak (30), Franjo Knežević (20), Getrude i Cvitan

Soldo (50), Ika i Milenko Mićić (100), Ikić (20), Ilija

Abramović (40), Ilija Bošnjak (20), Ilija Ćosić (20),

Ilija Miškić (50), Ilija Pavlović (30), Ivan Nakić (25),

Ivan Soldo (20), Ivanka i Juro Antunović (50), Ivica

Vincetić (50), Ivo Anić (20), Ivo i Kata Puškarić (50),

Ivo Perak (50), Jakov Grgić (40, Jakov Lučić (20),

Jakov Vrdoljak (50), Janja Tomić (20), Jelka Ban

(25, Josip Anić (20), Josip Bjelkanović (20), Josip

Klarić (100), Josip Mačinković (20), Jozefi na i Štefo

Marić (100), Jozo Bošnjak (50), Jozo Brnadić (20),

Jozo Petrović (20), Kata Anić (20), Kata i Drago

Jelić (30), Kata Knežević (20), Kata Vidović (50),

Katica i Goran Lučić (50), Klara i Dino Čelebić (50),

Knežević (20), Ljuba i Anto Stipić (50), Ljubica Per-

sun (20), Ljubica Satončić (20), Luca i Pero Ćosić

(20), Luca Milić (30), Lucija i Željko Grgić (30), Luka

Bošnjak (50), Maglica (100), Mara Grgić (15), Mara

i Ilija Pranjić (50), Mara Krnjić (15), Mara Ristić

(110), Marica Gavran (20), Marica Kitanović (30),

Marija Barberić (30), Marija Bogić (50), Marija i Ivo

Jelić (50), Marija i Martin Mikić (37), Marijan Mi-

kić (20), Marijana Mršić (20), Mario Vrdoljak (20),

Marjana Vidović (30), Marko (Joze) Gluhaković

(35), Marko Tomić (10), Marta i Mato Josić (50),

Martin Jurić (20), Martin Stjepanović (100), Mata-

nović (20), Mato Dilberović (50), Mato Marić (50),

Mato Marić (20), Mićo Osmakčić (30), Mijo Viljušić

(20), Mile Ribić (20), Milenka i Tadija Sadrić (30),

Milica i Vinko Pezer (30), Mirko Laštrić (100), N.

N. (460), Nevenka Hajdarović (20), Niko Drmać

(50), Niko Markelić (30), Niko Markić (20), Obitelj

Josipa Martinovića (50), Obitelj Šarčević (50), Pere

Vrdoljak (50), Pero Gavran (50), Perorerić (20), Pe-

tar Josipović (40), Petar Krnjić (20), Pokrivka (30),

Ruža Baotić (10), Ruža Kastrun (50), Ružica Marić

(10), Snježana i Josip Zečević (50), Stipo Grgić

(50), Stipo Perak (40, Svjetlana Šude (20), Tomica

Tomić (20), Tomo Filipović (30), Tvrtko Marić (50),

Vera i Ivan Marinković (50), Viktor Jurić (50), Vin-

ko Rajkovača (20), Vladimir Grgić (30), Vladimir i

Slavica Miškić (50), Vlado Mitar (10), Zdravko Nikić

(20), Željko Kovačić (50), Zlatko Tonjac (25), Zora i

Anto Šimunović (30).

Darovatelji od prošloga mjeseca

sr76-77.indd 76 1.3.2012 20:11:44

RECEPTI SESTRE ANĐELKE


rom i kukuruznom krupicom. Bjelanjke također malo posolite pa ih umutite u čvrsti snijeg. Kad je snijeg dobro čvrst, istresite ga u prvu smjesu, dodajte brašno u koje ste pomiješali prašak za pecivo i sve zajedno lagano izmiješajte. Namaza-ni lim pospite brašnom i istresite tijesto. Uzmite dovoljno velik lim da tijesto bude u tankom sloju, otprilike 42 x 38 cm. Ti-jesto poravnajte i odmah stavite u vruću pećnicu koju ste ugrijali na 200°C te pe-cite sve dok uzlijevka ne porumeni. Kad je gotova, izrežite je i premažite kiselim vrhnjem. Uzlijevku poslužite toplu uz mladi sir, jogurt ili zelenu salatu.

ZAPEČENE JABUKE

Potrebni sastojci:10-12 jabuka4 žlice šećera½ l narančinog soka½ l jabukovog soka1 vrećica vanilinog šećera1 vrećica pudinga od vanilijei još 2,5 dl narančinog soka

Za nadjev:3 jaja3 žlice šećera10 dag petit keksa od cjelovitog pšeničnog brašna(u zamjenu može i obični petit keks)10 dag mljevenih badema2 žlice ribane čokolade½ male žličice cimetaribana korica od limuna1 čaša slatkog vrhnja za ukrašavanje

PRIPRAVA. Izaberite jabuke koje su ki-selkastog okusa i srednje veličine, ali koje se neće raspasti u toku kuhanja i pečenja. Ogulite ih i izvadite im sredinu s košti-cama. Obje vrste soka ulijte u malo širu šerpu, dodajte šećer i stavite na peć da prokuha. U prokuhali sok poredajte ja-buke jednu do druge i pustite da neko vrijeme kuhaju. Kad su omekšale s jedne strane, okrenite ih i produžite kuhanje još nekoliko minuta. Vrijeme kuhanja ovisi o vrsti jabuka. Uglavnom trebaju kuhanjem omekšati ali ne sasvim jer će još i u pećnici nadoći. Dok se jabuke ku-haju pripremite nadjev.

Za nadjev odvojite jaja na žumanjke i bjelanjke. Najprije umutite bjelanjke u čvrsti snijeg dodavajući šećer, a potom u snijeg umiješajte i žumanjke. Valjkom za tijesto zdrobite keks u mrvice, dodajte u njega bademe, čokoladu, cimet i ribanu koricu od limuna pa sve zajedno umi-ješajte u pjenu od jaja. Pećnicu ugrijte na 150°C. Vatrostalnu zdjelu ili obični lim namažite maslacem. Kuhane jabuke izvadite iz soka i poredajte ih u vatro-stalnu zdjelu. Nadjev stavite u vrećicu za ukrašavanje i punite jabuke. Možete se poslužiti i običnom vrećicom, samo joj odrežete vrh. Nadjevom ispunite naj-prije šupljinu jabuka a onda i na površi-ni svake jabuke istisnite kupčić nadjeva. Odmah ih stavite u vruću pećnicu te ih pecite dok se nadjev ne zapeče i porume-ni. U međuvremenu razmutite prašak za

puding u 2,5 dl hladnog soka od naran-če i ulijte u sok u kojem su se kuhale

jabuke. Pustite neka dobro proku-ha uz stalno miješanje te skinite s

peći. Također i jabuke izvadite iz pećnice ako su gotove. U zdjelice najprije razdijelite kuhani puding, u puding postavite po jednu zapeče-nu jabuku i ostavite neka se sve zajedno ohladi, a potom ukrasite slatkim vrhnjem i poslužite. �

jke e urst, no o i za-sto. ude

ZAPEČENE JABUKEPss

sr76-77.indd 77 1.3.2012 20:11:57


NAŠI POKOJNICI

Lucija Koštroman rođ. Miličević

(1928–2012)

Dana 19. siječnja iznenada je prestalo kucati srce naše

drage majke, sestre, bake i prabake Lucije, od milja

zvane Lucka.

Rođena je 1928. u selu Rakova Noga, općina Kre-

ševo od oca Nike i majke Anđe rođ. Šimundić. Još od

najranije dobi dobiva temeljitu naobrazbu u svojoj

vjeri, koju će čvrsto svjedočiti cijelim svojim životom.

Godine 1948. udala se za Jozana Koštromana

iz susjednog sela Bjelovići (a živjeli su u Kreševu) i s

njime u skladnom braku proživjela 33 godine. Najve-

ću sreću Lucka je proživjela kroz svoju djecu: Ivanku,

Niku, Ignaca i Željku, koje je uvijek pratila molitvom i

savjetom, njegujući ih i odgajajući jer njezin cijeli ži-

vot bio je jedno zvanje – majka. Majka koja se u pot-

punosti predavala svojoj djeci, majka – čija ljubav nije

imala granica, majka koja je bila stroga, ali i majka

čija je nježnost liječila i najbolnije rane. Doživjela je

11-ero unučadi i 6-ero praunučadi.

Poslije muževljeve smrti 1981. Lucka se u potpu-

nosti predala vjeri. Živjela je svoju vjeru sa stalnom

potrebom i željom da u vjeri što više “raste”, da što

više upozna ono što vjeruje, oslanjajući se uvijek na

Božju providnost. Poslije prvih Gospinih ukazanja u

Međugorju, organizira iz Kreševa hodočaš ća, želeći da

svima ukaže da nam je Gospa blizu.

Posebno štovanje iskazivala je marijanskim sve-

tištima, hodočasteći u Međugorje nebrojeno puta,

a onda i u Mariju Bistricu. Svakodnevni odlazak na

svetu misu i molitva krunice bile su glavna zadaća

ove žene, koja se može opisati kao žena – krš ćanka,

majka, Hrvatica, majka ne samo svojoj djeci, već svi-

ma koji su trebali pomoć.

Na sv. Franju 1990. položila je zavjete i postala

članicom Franjevačkog svjetovnog reda u Kreševu.

Međutim, njezino poslanje vođeno franjevačkim du-

hom počelo je mnogo prije, jer Lucka je cijeli svoj život

živjela evanđelje i nasljedovala Kristov nauk u tolikoj

mjeri da je sve oko sebe mijenjala. S pravom se može

reći da je Lucka svijetli primjer žene – krš ćanke čija

ljubav prema bližnjima nije imala granica, izgarala je

u toj ljubavi. Imala je samo jedan cilj, što više zalutalih

vratiti na pravi put – Put koji je jedini Istina i Život.

Pokopana je 21. siječnja u kreševskom groblju

Ograđe, ispraćena od velikog broja rodbine, susjeda

i prijatelja. Sprovodne obrede predvodio je kreševski

gvardijan fra Ivan Pervan, kao i misu zadušnicu.

Ispraćajući te na tvoje posljednje počivalište u si-

ječanjskoj bjelini znali smo, draga sestro, da te anđeli

čekaju i odvode u raj, i da spremna odlaziš u susret

Ocu nebeskom.

Draga Lucka, hvala ti za svaki savjet i lijepu riječ,

koji su nam vraćali nadu i snažili našu vjeru, i hvala ti

što si nam pokazala da ni najkrševitiji putevi nisu kr-

ševiti ako vode k Gospodinu. Počivaj u miru Božjem!

Ružica ČELAN

Moja baka

Vidim staricu na crkvenom putu,kako nesigurno tetura po toj znanoj joj stazi.Imala je bolesne oči, ali ne, nije živjela u mraku.Vidjela je jasno.Ne mari ona za sljepoću svoju,niti su joj snjegovi popriječili put.Samo jedno želi, stići na vrijeme,ne zakasnit na gozbu Gospodina svog.Jednoga dana otvori se Neboi obrati se Otac starici toj.Došlo je vrijeme da pođeš sa mnom,dođi da vidiš svoj novi dom.I ode starica sa osmijehom na licu,napokon će sjesti u krilo svome Kristu.Otišla je ona, a nama osta praznina,al znam da nas sada promatra s nebeskih visina.

Josipa KOŠTROMAN (Deriš)

S. M. Cecilija (Izabela) Mislijević

(1940–2012)

Sestra Cecilija, krsnim imenom Izabela, rođena je

1940. u selu Čorle kraj Prnjavora od oca Vladimira i

majke Katarine rođene Stachow.

Izabela je primljena u zajednicu Školskih sestara

franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije

1956. godine u Virovitici gdje je započela redovničku

formaciju. U postulaturu je primljena 1957. također u

Virovitici, a iste godine započela je novicijat u Kloštru

Ivaniću gdje je položila prve redovničke zavjete 1958,

te doživotne 1963. godine.

Najveći dio života s. Cecilija je provela poučavaju-

ći glazbenu umjetnost, sviranje i liturgijsko pjevanje.

Djelovala je u kući novicijata u Kloštru Ivaniću, u župi

Dolac kraj Travnika, u Kraljevoj Sutjesci, Bugojnu, Fra-

njevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, u Sarajevu

na Nedžarićima te u novoosnovanoj župnoj zajednici

u sarajevskom naselju Dobrinja. Kao zaposlenica In-

stituta za fi zijatriju i rehabilitaciju na Ilidži u Sarajevu

s. Cecilija je obavljala administrativne poslove. Tako-

đer je vršila službu provincijske tajnice na Bjelavama

u Sarajevu (1975-1979). Djelovala je u Gornjoj Tra-

mošnici, Franjevačkom samostanu a potom u kući

sestara franjevki na Gorici u Livnu gdje je ostala do

rujna 2011. godine.

Shrvana teškom boleš ću posljednje dane ovo-

zemnog života s. Cecilija je potpuno ovisila o brizi i

ljubavi sestara u Kloštru Ivaniću koje su bile uz nju i

pratile je molitvom u trenucima njezinog prijelaza u

vječnost. Preminula je 3. veljače u 73. godini života i

54. godini redovništva. Pokopana je 6. veljače na gro-

blju Sv. Rok u Kloštru Ivaniću.

U ime Zajednice sestara franjevki od s. Cecilije se

oprostila s. Ljubica Stjepanović, provincijska savjetnica.

Počivala u miru Božjem!

S. Kata KARADŽA

Mile Radić

(1946–2012)

Na groblju u Ripcima pokopan je 26. siječnja Mile Ra-

dić, u Rami poznatiji po nadimku Baco. U koncelebra-

ciji desetak svećenika i većeg broja vjernika slavljena

je sveta misa i obred ukopa koje je predvodio šćitski

gvardijan fra Tomislav Brković.

Milin život obilježen je radoš ću susreta s dru-

gim čovjekom i vjerničkim strpljenjem u patnjama.

S očeve strane Mile je porijeklom iz Donjih Rujana

kraj Livna, rođen je 1946. na Kovačićima u Sarajevu,

vjenčan s Nevenkom r. Jeličić u Roviš ću a svoj dom

našao je na majčinoj zemlji u Rami na Š ćitu. Na sa-

mom koncu rata 1945. godine gubi se trag njegovu

ocu. Mile je radio u Austriji, zatim na Š ćitu u ZEMI –

zemljoradničkoj zadruzi, a nakon potapanja Rame i

kao prijevoznik đaka na Ramskom jezeru. Zasigurno

će ostati u sjećanju đaka koji su sedamdesetih go-

dina iz Kovačeva Polja, Podaniša i s Orašca morali

preko vode dolaziti u školu u Ripce. Sliku brodice

pune đaka na pučini Ramskog jezera pamti većina

mlađeg ramskog naraštaja. Za vrijeme zadnjeg rata

Mile je kroz četiri godine radio kao bolničar u ratnoj

bolnici u Rumbocima.

Otvoreni duh, odgovornost za drugog, brižnost

prema najmanjima, strpljivost pred patnjom te hu-

mor i šala, pa i pred samu smrt, odlike su ovog dragog

i poštenog čovjeka. Neka te Gospodin primi na pučine

nebeskog mira i u stanove vječne radosti!

Tvoja obitelj

sr78-79.indd 78 1.3.2012 20:15:07


NAŠI POKOJNICI

Marijan Vidak

(1930–2012)

U nedjelju 29. siječnja u Zagrebu je preminuo, a u

utorak 31. veljače na groblju Vranduk u župi Foča po-

kopan Marijan Vidak.

U ljudskom sjećanju Marijan će ostati upamćen kao

skroman, marljiv i čestit čovjek te brižan otac. Sa supru-

gom Stanom (†1984) imao je jedanaestero djece – deve-

toro su ga nadživjeli – te dvadesetak unuka i praunuka.

Svoj je život posvetio dobrobiti drugih, napose svoje obi-

telji, ostavši do kraja aktivan i u župnoj zajednici. Kroz 40

godina rada na željeznici, u zgodna i nezgodna vremena,

smjelo je svjedočio o svome vjerničkom identitetu. U

tome ga nisu sputali ni rat ni poraće: shvaćajući zavičaj

kao blagodat i Božji dar koji se ne odbija, među prvima se

vratio svome selu – i prirodi. Ne može čovjek preko prirode,

znao je reći, a želeći drugima činiti dobro, rado je skupljao

ljekovito bilje. Sve to svijetu treba. Kad bi ga upitali koja je

trava za što, rekao bi: Pomiješaš ih. Kad skuhaš čaj, svaka trava svoju boljku traži. Iskren i komunikativan, znao je

biti i diskretan: Svega sam se među ljudima nagledao, a puno nije za priču; to ću sa sobom u grob ponijeti.

Na koncu, u teškoj bolesti, okružen ljubavlju svoje

djece i posve svjestan, bez straha je uronio u Gospod-

nju blizinu. Počivao u miru!

Ivan NUJIĆ

Ilija Tomas(1929–2012)

U Zagrebu je 25. siječnja preminuo, a dva dana kasnije

u rodnom Žeravcu kraj Dervente pokopan Ilija Tomas,

čestit vjernik i otac obitelji.

Ilijin život bio je prožet neobično rijetkim čovjekolju-

bljem, tihom marljivoš ću i pobožnoš ću. Nakon što je u II.

svjetskom ratu izgubio imovinu i naprečac postao glavom

obitelji, zaposlio se i do mirovine radio u Slavonskom Bro-

du, ali svoje seliš će nije napustio, nego mu se doslovno

svaki dan vraćao i vrijednim ga radom uvećavao. Iskreno

nadahnut ljubavlju prema Kristovoj zajednici, sa svojom

je suprugom odgojio petoro djece, od kojih su troje u re-

dovništvu. Veliku je pozornost privukao i kad je, prije rata,

pod svoj krov primio nezbrinutu staricu pravoslavne vjere

i brinuo se za nju kao za svoju majku. Bez obzira na tuđe

politike i predrasude znao je da ga nitko i ništa ne može

i ne smije sprečavati da čini dobro. Nakon rata, koliko je

god mogao, opet se vraćao svome Žeravcu. Pritisnut

boleš ću i zagledan u vječnost, molio se za sretnu smrt, i

kao da je znao kad će ga pohoditi, oprostio se od svoje

supruge i preminuo. Po lijepu zimskome vremenu, uz

molitve zahvalne obitelji, brojnih svećenika i redovnica

te mnoštva katolika i pravoslavaca, pokopan je kraj svojih

predaka. Počivao u miru!

Ivan NUJIĆ

U SPOMENKata Tuka r. Babić

(†2010)

Dana 1. ožujka navršavaju se dvije godine kako nas

je napustila naša voljena supruga, majka, baka, pra-

baka Kata Tuka iz Fojnice. Draga majko, vrijeme koje

prolazi ne može izbrisati tvoj plemeniti lik iz naših

srdaca. Neka ti dragi Bog bude nagrada za svu ljubav

koju si nam pružala. Zauvijek te u srcima nosimo i za

tebe molimo. Počivaj u miru!

Tvoj suprug Augustin i djeca

Ivuša Ćališ

(†2011)

Dana 19. siječnja navršila se godina dana kako je pre-

stalo kucati plemenito srce naše drage Ivuše Ćališ. Uvi-

jek si u našim srcima i molitvama. Zahvalni smo Bogu

što smo te imali. Neka ti on bude vječna nagrada.

Tvoja obitelj

Franjo Ostojić

(†2011)

Dana 22. ožujka 2012. godine navršava se godina

dana od smrti dobroga i dragog supruga, našeg oca

i djeda Franje. Zahvalni smo za svu brigu koju je

kroz život iskazivao, te primjer žive vjere koju je krš-

ćanskim životom svjedočio. Dobri Bog nek mu bude

nagradom, a naše molitve trajan spomen kako živi i

ostaje u našim srcima. Počivao u miru Božjem!

Supruga Luca, djeca i unučad

Frano Šarić – Čibor

(†2011)

Dana 27. ožujka godina je dana od tvoje smrti. Iako

nisi više s nama, živiš u našim srcima, mislima i mo-

litvama. Neka ti dragi Bog, kojemu si nastojao vjerno

služiti, udijeli vječni mir i pokoj u svome Kraljevstvu, a

nama utjehu do ponovnog susreta u vječnosti.

Tvoja supruga Kata, sinovi Ivan i Marko, sestre s. Ana i Ivanka

sr78-79.indd 79 1.3.2012 20:15:15


HUMOR

Ako može biti drvena peć, onda može biti i stolica od snijega foto: Josip Pločkinjić

Djeca u školi uče futur.Učiteljica:- Marice, reci nam primjer.- Spavam, spavat ĆU!- Bravo! Ivica?- Trčim, trčat ĆU!- Dobro! Perica?- Jedem juhu, pileĆU!

Divlje životinjePita učiteljica Ivicu:- Ivice, nabroji 7 divljih životinja.Ivica: Vuk, lija i … 5 medvjeda!

- Tata, što su to diskretna pitanja?- Sine, to su pitanja na koja ne možeš uvijek odgovoriti.- E, danas mi je učitelj postavljao samo diskretna pitanja…

Pogrešno?!Mladić polagao testove za vozački ispit. Član komisije čita rezultate:- Gospodine, Vi niste položili ispit. Imate 28 pogrešaka.- Kako je to moguće? Pa odgovorio sam na sva pitanja!- Da, ali pogrešno. Zaokružili ste sve odgovore pod B!- Pa ja za B i polažem!

Dolazi nogometaš u crkvu i pita svećenika:- Oče, jel’ grijeh ako igram nedjeljom?- Sinko, gledam te već godi-nama, za tebe je grijeh ako igraš bilo koji dan…

Posljednja željaPosljednja željaUhvate divljaci Bosanca u džungli i ubace ga u kazan da ga skuhaju. Pitaju ga ima li posljednju želju.

- Nemam ja nikakvih želja, samo me nešto zanima.- Šta te zanima?-Imate li vi SDP i SDA ovdje?- Nemamo!- Imate li HDZ?- Nemamo!- Imate li SNSD i SDS?- Nemamo!- Imate li Radom za boljitak, HSP, SBIH, PDP, SBB?- Nemamo!- Pa od čega ste onda vi podivljali!?

sr80.indd 80 1.3.2012 20:15:30

Ispra

vna

rješe

nja

u oz

nače

nim

redo

vim

a po

šalji

te n

a ad

resu

ure

dništ

va n

ajka

snije

do

20. o

žujk

a 20

12. T

očna

rješ

enja

iz p

rošl

oga

broj

a su

gla

sila:

Grac

ijan R

aspu

dić, L

ipno,

Braća

Golem

ci, Dj

evojk

a Drin

a i Du

vno.

DOBI

TNIC

I: 1.

Josip

BOJ

IĆ, R

udar

ska

22, B

iH–

7224

6 Ča

tići (

Godi

šnja

pre

tpla

ta n

a re

viju

); 2.

Ruž

ica

KNEŽ

EVIĆ

, Vuk

a Ka

radž

ića

S-35

/31,

BiH

–76

230

Bosa

nski

Šam

ac (k

njig

a Pu

t križ

a); 3

. Ank

ica

ČAVA

R, P

rušč

akov

a 9,

BiH

–72

220

Zavi

dovi

ći (k

njig

a Pu

t križ

a)

Franjevac i pjesnik (1822-1905), na slici

Turski graničar kršćanin

Nekoć hrv. stolnotenisač

Kosi

Genetski modifi ciran organizam

Oružani sukob naroda

Niska drvenasta stabljika

Otilija odmilja, Ote, Oti

Smrtnost, pomor

AluminijOtočić kraj Dubrovnika

Glavni grad Krete

Glumica Reid

ŠpanjolskaPlodovi zemlje,

urod

Otac ili mati

Francuski pjesnik Tristan

Elektron

Rastvaranje u atome

Italija Mjera za čistoću zlata

Daleka prošlost

Čavrljati

Kraljević iz indijskog epa Mahabharata

Srbijanski književnik Antonije

Ognjen Naglić

Radio Slobodna

Evropa

Ivan Tomić

Subreta Pollak

Ferment (razg. masti)

Veće žitno skladište

(mn.)

Sočno južno voće

Nepokretnost tijela

(bolest)

Mala količina tekućine

Pjevačica Stipičević

Antonio Nuić

Hrvatska glumica Inge

Kisik

Pjevačica Zubović

Slika gologa tijela

Mineralna mast

Cabetova utopijska

naseobina

Ćiro Truhelka

Nogometaš Hajduka Sharbini

A B P

S H

V A

K T

S A T

KRIŽAL

JČICA

KRIŽAL

JČICA

Slova riječi KATEDRALA rasporedite u središnji dio tako da dobijete ispravnu križaljčicu.

T K A L E Ž A NJ E

S L I K A R G O N

E C A N A M O A C

T Ž D O E R D U I

O A L K M V A S J

R A I A O R T T A

P NJ J Đ D I S R N

E O E E N J M N Ž

P R T A L E R O K

I A O A N S E K P

K G Z A L A N O A

A L C E O K A P I

OSMOSMJERKAU mreži osmosmjerke treba pronaći i zaokružiti dvadesetdevet riječi

iz popisa. Naposljetku će vam preostati četiri slova, koja čitana vodoravnim slijedom daju konačno rješenje: crkvena općina,

najmanja crkvena teritorijalna jedinica kojom upravlja svećenik.

ALCEO, ARGON, ARMENAC, DLIJETO, ĐAKON, ENCIJAN, EPIKA, GARONJA, ISTINA, KALEŽ, KARAT, KATEDRA, KLATO, KORELAT, LEŽANJE, MEKINJE, MRENA, NADVOĐE, NALAZ, OKAPI, OMANAC, POJAM, PROTEST, SLIKAR, STADO, TRNOKOP, VRIJESAK, ŽANDAR, ŽRTVENIK.


NAGRADNA KRIŽALJKA

AutorMARIOFIL

SOLDO

sr81.indd 81 1.3.2012 20:16:48


ZAPAŽANJE NA RUBU

Scripta manet, verba volant. Napisano ostaje, izgovoreno odleti. Ovu latinsku izreku shva-ćamo kao pohvalu pisanju. Već je davno,

čini se, čovjeku postalo jasno da samo napisano ostaje. No, ova je poslovica izvorno značila nešto sasvim drugo. Upravo suprotno od našeg shvaća-nja koje samo piscima i pjesnicima jamči neku vr-stu preživljavanja i nakon smrti, ona je htjela reći da su napisana slova mrtva, nijema i nepokretna, a da je izgovorena riječ živa, glasna i pokretljiva. Izrečeno leti od jednoga do drugoga, a napisano stoji na mjestu. Poslovica je prednost davala živoj, izgovorenoj riječi, a ne napisanoj. Verba su žive riječi, lete i upravo zato stvaraju razumijevanje među ljudima. Scripta su mrtve riječi, zakopane u pismu. Napisane su riječi nepomične, krute, be-životne i nijeme. Kada netko iz napisanoga teksta izvuče riječi ili rečenice i pripiše im suprotni smi-sao, zlorabljene se riječi ne mogu braniti. Same su. Nema onoga kome pripadaju pa ih nema tko bra-niti. Živoj riječi nije lako pripisati suprotno znače-nje. Nju može braniti onaj čija je. Ovo je slutio Pla-ton kada je opisivao Sokrata koji je, tumačeći izum pisma, opažao nemoć pisane riječi da se brani od zloporabe i slutio nagli gubitak pamćenja koje se iznašaš ćem pisma iz duše preselilo na papir.

Prednost govora pred napisanim tekstom opa-žamo najlakše na Bibliji. Neobično, jer Biblija je naj-prije tekst. Pismo. Štoviše, Sveto pismo! Ali, upravo zbog svoje svetosti Biblija otvara uvid u važnost iz-govorene riječi. Biblijski je tekst kao mrtav sve dok ga netko ne uzme i ne čita. No, ovdje se upliće druga poteškoća. Nama je nijemo čitanje pravilo. Čitanje naglas je iznimka. Pa ipak, glasno je čitanje mjero-davno. Do te mjere da je Wittgenstein govorio kako je čitanje djelatnost kojom se ono napisano ili tiska-no pretvara u glasove. U srcu čitanja leži preobraz-ba napisane riječi u glas. Drugim riječima, i kada či-tamo bez glasa, u nama se događa pretvorba u glas pa riječi koje gledamo ne možemo čitati a da se u nama ne probudi proces unutarnjeg slušanja riječi. I ovdje prednost ima izgovorena riječ. Stoga ne čudi da se u židovstvu prijelaz muškog djeteta u odraslu dob događa javnim čitanjem Tore, a ne predajom teksta nekome tko je navršio neku dob.

U krš ćanskim se crkvama Božja riječ čita na-glas. Katolicima je to toliko važno da je II. vatikan-ski sabor izrijekom ustvrdio kako je u Crkvi Bog izravno nazočan kada su vjernici sabrani i kada se čita Božja riječ. Naglas! Ne dijeli se vjernicima

napisani tekst da ga pročitaju u sebi. U crkvi jedan čita, a drugi slušaju. I Pismo tako postaje živo. Ri-ječi lete. I njihov je let nazočnost Božja. Jedan čita, a riječi dopiru do svakoga. Glasno pročitana Bož-ja riječ je Božja nazočnost. Događaj Riječi. Bog je zasigurno više od onoga što vjernici čuju, ali ova-ko pročitana Božja Riječ se razlikuje od iste riječi koju netko pročita u svojoj sobi. U tišini ili naglas! Koja je razlika? Nema zajednice vjernika. Nema liturgije koja povezuje vjernike. Napisana je riječ doduše ista, ali svejedno nije živa. Tek živi glas u živoj zajednici vjernika vraća u život napisanu ri-ječ. To naliči pismu u kojem draga dragom napiše: volim te! Jednog dana ona umre. Pismo i napisane riječi ostanu. No, razlika između napisanih riječi i istih riječi koje je govorila gledajući dragoga u lice je razlika života i smrti. Riječi su iste, ali draga je mrtva. Ni jedno čitanje njezinih riječi ne može je vratiti u život. Kod Biblije je sasvim isto. Riječi su tu, ali bez Božje nazočnosti one su mrtve. Za razli-ku od mrtve djevojke, Bog je živ i njegova prisut-nost oživljuje njegove riječi.

U početku je živa riječ imala prednost jer je brže svladavala prostor. Pisanoj je riječi trebalo puno više vremena da dođe do ljudi. A ako bi svla-dala prostor, opet je bila nemoćna. Netko je morao napisano naglas pročitati onima koji nisu bili vje-šti čitanju.

Danas uglavnom svi čitamo i čini nam se sa-morazumljivim dati prednost pisanoj riječi. Uz to, danas pisana riječ leti jednako brzo kao i izrečena. Nekada čak i brže. Pa ipak, pisana riječ sve teže dolazi do čitatelja. I to ne zbog nedostatka putova, nego zbog zatrpanosti pisanim tekstovima. Tako smo došli do druge krajnosti. Potrebna nam je živa riječ da nas uputi na pisanu i ukaže na onu koja je uistinu vrijedna čitanja. I tako još jednom živa riječ pisanoj daje život.

Nije dovoljno znati čitati. Valja znati što i kako čitati. Ima ljudi neishranjena duha jer se ne hrane štivom. Ima i onih čiji je

duh neplodan jer čitaju loše štivo. Kao da je sazre-lo vrijeme da pismeni ljudi ponovo uče čitati učeći od tisućljetne prakse čitanja Božje riječi. Ona traži vrijeme, sabranost, drugoga, liturgijsko ozračje i nadasve povjerenje u autora. Biblija je možda i je-dina knjiga čije riječi znaju i letjeti i čekati. Možda i zbog toga, a ne samo zbog svoga sadržaja, pripa-da svima, a ne samo vjernicima. •

Ante Vučković

Živa riječBiblija

je možda i jedina knjiga

čije riječi znaju i letjeti i čekati.

Možda i zbog toga,

a ne samo zbog svoga sadržaja, pripada svima,

a ne samo vjernicima

sr82.indd 82 1.3.2012 20:17:00

omot.indd Sec1:83 1.3.2012 18:39:39

omot.indd Sec1:84 1.3.2012 18:39:53

svjetlo riječi [broj 348, mart 2012.]

Documents