svjetlo riječi [broj 350, maj 2012.]

VJERAVJERADRUŠTVODRUŠTVOKULTURAKULTURA

Godina XXX. � Broj 350 � Sarajevo, svibanj 2012. � Cijena 3,5 KM (15 HRK) www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 1 26.4.2012 18:22:16

FRANJEVAČKA TEOLOGIJA SARAJEVO je najviša školska ustanova Franjevačke pro-vincije Bosne Srebrene. Studij na Teologiji traje pet godina. Od početka devedesetih godina prošlog stoljeća Franjevačka teolo-gija je afi lijirana Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i nakon uspješno zavr-šenih pet godina studija studenti dobivaju diplome Sveučilišta u Zagrebu.

Studij je otvorenog tipa, što znači da fakultet mogu upisati svi oni koji to žele, a ne samo bogoslovi. Nakon završenog studija stječe se zvanje diplomiranog teologa na razini visoke stručne spreme (VII. stupanj).

Studij je potpuno besplatan, a uvjete za upis ispunjavaju svi punoljetni građani

koji su završili četverogodišnje srednje obrazovanje.

Dokumente za upis studenti trebaju predati osobno u tajništvu Teologije.

Neophodni dokumenti su:Molba za upis na studijRodni listSvjedodžbe sva četiri razreda srednje školeSvjedodžba o završnom ispitu (maturi)Dvije fotografi je 6×4 cm

Termini za upis u akademskoj 2012/13. Prvi upisni rok: od 1. do 22. lipnja 2012.Drugi upisni rok: od 17. do 22. rujna 2012.

Radno vrijeme tajništva je ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom

od 10 do 13 sati.

Dr. fra Mile BABIĆ, dekanDr. fra Vili RADMAN, tajnik

Franjevačka klasična gimnazija u VisokomBosne Srebrene 4 | 71300 Visoko

UPIS NAFRANJEVAČKU

TEOLOGIJU

� � Aleja Bosne Srebrene 111 / BiH / 71000 Sarajevo � 033 / 45 32 66 (lok. 207) � 033 / 46 05 07 � [email protected]

GIMNAZIJA JE OTVORENA ZA SVE UČENIKE , bez obzira na spol i vjeroispovijest, koji žele i mogu pratiti program klasičnog obrazovanja. Stoga pozivamo da nam se jave učenici osmih razreda koji osjećaju franjevački poziv, kao i drugi koji svoje školovanje žele nastaviti na našoj Gimnaziji. Vanjskim đacima iz udaljenijih mjesta osiguravamo smještaj u novoobnovljenom đačkom konviktu.

Za upis u Gimnaziju dostaviti sljedeće dokumente:• Originalne svjedodžbe o uspjehu od V. do VIII.

razreda OŠ• Vlastoručno napisanu molbu s adresom i brojem

telefona• Izvod iz matične knjige rođenih• Liječničko uvjerenje

Za prijavu u Kovikt:• Vlastoručna molba

Za kandidate u Sjemenište i sljedeće dokumente:• Molbu za prijem u Sjemenište• Preporuku župnika o prikladnosti kandidata• Krsni list s potvrdom o krizmi• Izjavu roditelja da su suglasni s izborom

zvanja svoga sina

UPISNI ROK• Za sjemeništarce: 22. lipnja u 10 sati• Za vanjske đake (s roditeljima, uz prethodnu

najavu): čim dobiju svjedodžbe, a najkasnije do 27. lipnja

Fra Zvonko MILIČIĆ, ravnateljFra Ivan NUJIĆ, tajnik

objavljuje

NATJEČAJNATJEČAJza upis u prvi razred u šk. god. 2012/13.

www.fraklas-gim

nazija.edu.ba

�� 032 / 73 87 23 � 061 / 28 20 86� 061 / 41 08 38� [email protected]

www.franjevackateologija.ba

omot.indd 2 26.4.2012 17:40:32

vlasnikFranjevačka provincija

Bosna Srebrena

nakladnikFMC Svjetlo riječi d.o.o.

ravnateljMiljenko Petričević

[email protected]

glavni urednikIvan Šarčević

[email protected]

zamjenik glavnog urednikaDrago Bojić

[email protected]

uredničko vijećeDrago Bojić

Boris DivkovićLadislav Z. Fišić

Miljenko PetričevićDarko RubčićIvan Šarčević

adresa uredništvaZagrebačka 18, BiH71000 SARAJEVO

tel: + 387 (0)33 72 62 00fax: + 387 (0)33 81 22 47

[email protected]@svjetlorijeci.ba

[email protected]://www.svjetlorijeci.ba

godišnja pretplataBiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn

Švicarska 80 CHFZapadna Europa 40 €Prekooceanske zemlje

80 USD/120 AUD

bankovni računi – KM: Raiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo 1610000035150095

UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

devizeRaiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo502012000-36371

IBAN: BA391611000001251358

SWIFT: RZBABA2SUniCredit Bank d.d. BiH

25021420101IBAN:

BA393386904812029659SWIFT: UNCRBA22

račun u njemačkojSparkasse Ulm, Kontonummer

891343 BLZ 63050000(Svjetlo riječi) Deutschland

račun u švicarskojCredit Suisse

CS Wädenswil - 459061-10Kontonummer PM

Wädenswil 80-500-4

grafičko oblikovanjeBranko R. Ilić

tisakRadin print culture

Sveta Nedelja

List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu

obrazovanja, nauke iinformiranja Kantona Sara-

jevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine

ISSN 1512-6986

IZ SADRŽAJA

RIJEČ ČITATELJIMA

Tema broja 6SOCIJALNO PITANJE I CRKVA

Socijalna pravda – ispit vjere

Božja djela u Bibliji 12O POSTANKU ČOVJEKA

Biti Božja slika i prilika

Aktualno 18UZ 350. BROJ SVJETLA RIJEČI

U lice!

Razgovor 22JEAN-LOUIS SKA

Simfonijska istina Biblije

Reportaža 34Moje selo Rostovo

Povratak 38MODRIČA I GAREVAC

Povratničke priče iz Modriče

Moj dom 44NEVESINJSKO POLJE

Još voda niz Lug teče

Razgovor 62JOŠKO BELAMARIĆ

Umjetnost za dublji smisao

Kath

bild

Zbog svog egzistencijalizma i kršćanstva, zbog tragičnog osjećaja života i dubokih kriza vjere, u nas se malo tko bavio jednim od najvećih španjolskih pjesnika i književnika, Miguelom de Unamunom. Nemiran u svemu, pjesnik i fi lozof, ovaj je profesor klasičnih jezika na Sveučilištu Salamanca, bio proga-njan, uklanjan s profesure, protjerivan iz zemlje, za-tvaran, krivo optuživan, društveno izoliran, ponekad pomilovan i hvaljen. Zastupao je socijalističke ideje u doba monarhije, stao uz republikance u Prvoj repu-blici, uz Franca pred opasnošću sovjetskog boljševiz-ma i onda radikalno ustao protiv Franca i njegovih fašista. Podrijetlom Bask (pisao doktorsku radnju o vasco jeziku, čitava se života bavio španjolskim) kle-vetan je da nije dovoljno nacionalan, pa onda da nije dovoljno španjolski patriot. On nikada nije bio za dog matizam, militarizam i ikakvu diktaturu.

Ostao je upamćen njegov govor kao rektora Sve-učilišta u Salamanci u listopadu 1936. na dan ina-uguracije akademske godine koji je istodobno bio Día de la Raza (španjolske rase, naravno) kojega su proslavljali frankovci. U sveučilišnu dvoranu nahru-pila je vojska proslavljenog Francova generala Joséa Millána Astraya i general sam, onaj koji je “izmislio” poklik španjolske legije Viva la muerte! U dvorani su odjekivali nacionalistički uzvici o slobodnoj Špa-

njolskoj, o tome kako su Katalonija i Baskija rak-ra-ne nacije, fašizam utjeha Španjolske...

Na to je Unamuno – jedini Unamuno – ustao i usprotivio se zapaljenom mnoštvu. Kritizirao je Astraya i fašistički pogled na Katalonce i Baske. Stalno je prekidan. Iz publike se čula i dernjava: Dolje inteligencija! Rektor Unamuno je mirno nastavljao: “Ovo je hram inteligencije i ja sam u njemu vrhovni svećenik. Vi profanirate ovaj sveti prostor. Pobijedit ćete (venceréis), jer posjedujete brutalnu silu. Ali nećete me uvjeriti (convenceréis). Jer da uvjerite, trebate nešto što vam nedostaje: razlog i pravo na borbu. Čini mi se beskorisnim tražiti od vas da mislite na Španjolsku.”

Masa je pobješnjela, neki su posegnuli i za oružjem, Francova žena (aluzija na Pilatovu!) ne-kako je uspjela izvući Unamuna. Maknut je s rek-torske službe i prisiljen na kućni pritvor. Za dva mjeseca, na staru godinu, umro je Don Miguel, ži-votopisac Cervantesa i Sancha, pjesnik Velázque-zova Raspetog Krista, neumorni pitalac o Božjoj šutnji, o tjeskobi egzistencije, borac za slobodu i dostojanstvo čovjeka pojedinca...

Urednik

Don Miguel

sr03.indd 3 26.4.2012 19:20:12

4 Svjetlo riječi svibanj 2012.

RIJEČ ČITATELJA

Hvala za svaki pogledSvakog mjeseca radoznalo i radosno listam stranice Svjetla riječi, čija mi se poruka po-sebno sviđa: Čitajte riječ, širite svjetlo! Zai-sta, čitajući sve te riječi svjetlo nade ulazi i u moju svakodnevicu i čini me sretnijom i boljom osobom. Pogled u dušu potiče na razmišljanje, opraštanje i vjeru u smisao ži-vota. Hvala za svaki pogled u moju dušu.

Martina ŠARIĆ

Dar za zauvijekOsobita mi je čast i radost izraziti svoje dojmove nakon čitanja tekstova kolumne Pogled u dušu (koji je svaki priča za sebe). Časopis Svjetlo riječi pravo je mjesto gdje potpuno pripadaju njezine riječi pune razumijevanja prema “malom”, običnom čovjeku, riječi kojima plete slike pejzaža svojeg djetinjstva, vrijednosti obiteljske podrške i održivih prijateljstava, rečenice koje ostaju u srcu čitatelja kao melem.

Prekrasno je doživjeti Elvirine opise mirisa, topline, jednostavnosti smisla ži-vota kad je on težak i kad mi se čini da nema nikakvog smisla ni izlaza. Njezin Zagrljaj zauvijek je dodir riječima koji izaziva duboko poštivanje prema ljud-skom biću i milosti našeg Boga! Snaga njezinih misli, lakoća kojom dopire do čitatelja vodeći svoj unutarnji monolog određen zadanom temom, ispunjava či-tatelja iskrenoš ću, ljepotom doživljava-

nja slikovitosti uz pomoć lozinke: Bez ljubavi nema postojanja.

Ponekad osjetim svu krhkost Elviri-nih riječi koje je odaju kao ženu posve-ćenu svom primarnom zanimanju – li-ječniku za ljudske duše, ali i istovremeno spisateljicu koja otvara svoju dušu i daje mi dragocjen dar, nematerijalan, koji mogu zadržati zauvijek.

A spisatelji nas čine posebnima, ople-menjuju nas, zar ne?

Vesna MARTINKO HOCK

Priručnik za razumijevanje života

[...] Čitajući članke objavljivane u reviji Svjetlo riječi došla sam do mnogih sazna-nja. Sve što mi je sada kristalno jasno, bilo je i prije tu, u mom okruženju, u mo-joj obitelji, u gradu gdje živim, u mojoj svakodnevici. [...]

Koliko nam znači osmijeh i pozdrav pri-jateljice ili prijatelja u rano jutro kad žurimo na posao, skromno “hvala” nepoznate osobe za pridržana vrata na izlazu iz zgrade.

Jesmo li ikada nazvali suprugu ili su-pruga kada na poslu ima naporan dan da pitamo: Kako si?; Ma nemoj se brinuti, bit će sve na kraju dobro. Ili zahvalili dje-tetu za ubran cvijet koji nije baš niti li-jep niti ugledan, ali je u njega utkana sva ljubav do zvijezda i nazad tog malog srca koje nam ga pruža.

Iz pera prim. mr. sc. Elvire Koić, sazna-nja o važnosti običnih stvari u životu su mi se jednostavno otkrila sama od sebe. Posta-lo mi je jasno koliko je važno znati gledati u dušu svojih najbližih. Skriveni osmijeh na rubu usana, iskra u oku, lagani pokret rukom i mnogo drugih sitnica, pokazuju nam dušu čovjeka. Na nama je samo htjeti slušati i pogledati i ništa više. I vidjet ćemo dušu, nevažno koliko grama teži. I znat ćemo kako pomoći da bude sretna, a život-ni prioriteti će se sami od sebe promijeniti. Onaj neugledni cvjetić postat će najljepša ruža ikad procvala. [...]

Članci Elvire Koić mogu svakom od nas poslužiti kao priručnik za razu-mijevanje života u svim segmentima življenja. Pisani su izuzetno stručno, ali na način da ih svatko može razumjeti i shvatiti. Bogat rječnik iz svakodnevnog života tekstovima daje karakteristike be-letrističkog štiva i smatram se izuzetno sretnom jer sam imala čast pročitati ih.

Iz pisma Marije BIČVIĆ

U subotu, 12. svibnja 2012.slavi se u Dubravama ŠIMUNOVO

Pod svetom misom molit ćemo da časni sluga Božji

fra Šimun Filipović (1732-1802) bude

proglašen blaženim. Molimo župnike

kojima je moguće da organizirano, s vjernicima

dođu u Dubrave i pridruže nam se.

Kome to nije moguće, može se

kod svoje kuće moliti na tu nakanu.

esna MARTINKO HOCK

riruččnik za

etlo riječi svibanj 2012.

j p j

sr04-05.indd 4 26.4.2012 19:23:56

svibanj 2012. Svjetlo riječi 5

OSVRTI

Čini se da nema grada naše regije, osim onih na Jadranu, kojeg toli-ko kao Sarajevo posjećuju turisti.

U svako doba godine. Uz katoličke crkve kao što su Sveti Anto na Bistriku, veleb-na Pařikova crkva Svetoga Josipa na Marijindvoru, te pravoslavne crkve: Stara, zatim Saborna te ona Derokova u Novom Sarajevu, sa-rajevska katedrala Srca Isusova jedna je od važnih destinacija tu-rističkoga razgledanja. Za građa-ne Sarajeva katedrala je jedna od najstabilnijih točaka orijentacije i susretanja u gradu. Smještena je u najužoj starogradskoj zoni, u najprometnijoj trgovačkoj i še-tačkoj ulici (Ferhadiji), na Trgu fra Grge Martića koji je, u ovom gradu bez primjerenih trgova i parkova, gotovo najvažnije mje-sto na kojem se događaju razne priredbe, performansi a i de-monstracije. U katedralu gleda kratka i široka, kafi ćima prena-pučena, Strossmayerova ulica.

Sarajevska katedrala je kamena sklad-na zgrada jednog od najvećih sarajevskih i bh. arhitekata Josipa Vancaša, izgrađe-na 1889. Od listopada prošle godine, pri-mjereno je obnovljena i šteta je što oso-bito vikendom nije dulje otvorena. To je, vjerojatno, stvar ne samo crkvene i župne uprave, nego i gradskih vlasti. U gradu susreta i prožimanja orijentalne i zapad-ne kulture, u “europskom Jeruzalemu”, kako neki vide a neki žele vidjeti ovaj grad, posjetitelji se ne zanimaju samo za “ćevape”, nego za orijentalnu četvrt, Ba-ščaršiju, mostove na Miljacki, predivnu Alipašinu, Begovu i druge džamije, za orijentalnu kulturu uopće. No, zanimaju se i za krš ćanske i katoličke spomenike i povijesne tragove u ovom gradu, secesi-ju, zapaljenu Vijećnicu. I katedrala se u

tom smislu jednostavno nameće, jer je posve na putu.

Odgovorni za katedralu tiskali su Krat-ki vodič kroz sarajevsku katedralu u kojem se donose korisne informacije popraćene fotografi jama o gradnji i njezinoj umjet-ničkoj opremljenosti. No i manje upuće-nima, pogotovo onima koji su rođeni ili vezani za Sarajevo, a priličan je broj takvih iz Hrvatske i Zagreba, upada u oči da se uopće ne spominje prisutnost katolika u dugom razdoblju između biskupa Ponse i njegove katedrale te nadbiskupa J. Stadle-ra i njegove katedrale. Dakle, od 1247. do 1889. kao da nema katolika u ovom gra-du. Povijest se prešućuje i niječe, i u Crkvi

i kod krš ćana. I ne samo kod nas u BiH. Za protestante, primjerice, duga povijest između prve krš ćanske zajednice do Lut-hera se ignorira ili smatra samo mračnim, “babilonskim sužanjstvom”. Za vladajuće u Katoličkoj crkvi u BiH, kao i za – na Tuđmanovom projektu zasnovanu – naci-onalističku historiografi ju, u kojoj se nije-ču bosanski Hrvati, u Sarajevu i njegovoj okolici, zbirnim imenom Vrhbosna, kao da nema krš ćanskih ni katoličkih trago-va prije Ponse i poslije njega do vremena nadbiskupa J. Stadlera.

Iako svaki vodič treba biti kratak, ipak se ono bitno ne bi smjelo izostaviti ni ignorirati. Za današnje Sarajevo – koje se još otima da se posve ne “bošnjakizira” – upravo je iznimno važno istaknuti prisut-

nost katolika i prije “službenih” utemelji-teljâ Isa-bega Isakovića i Gazi Husrev-be-ga kao i navesti prisutnost katoličke zajed-nice i u otomanskom razdoblju. O tome svjedoče primjerice crkve na Vrutcima (Vrelo Bosne), u Blažuju, a iz otomansko-ga razdoblja prisutnost katolika i franjeva-ca osobito u Latinskoj četvrti (Latinluku). U Sarajevu je između ostalih djelovao i fra Matija Divković (1563-1631), začetnik pi-smenosti na narodnom jeziku. U Sarajevu djeluje i fra Grga Martić (1822-1905) koji je važan za život katolika i za Sarajevo u cjelini i prije i za vrijeme austrijske oku-pacije pa mu gradski oci 1919. daruju trg na kojem se nalazi katedrala.

Uz prešućivanje prisutnosti katolika u Sarajevu i negiranje franjevačke pri-sutnosti kroz skoro sedam stoljeća, u vodiču se, međutim, ne propušta naglasiti uspostava “ponovne”, “ob-novljene” “redovite” crkvene hije-rarhije i navesti bulu Leona XIII. Ex hac augusta (1881) kojom se to čini.

Na takvu “sistemsku pogrešku” ili kako se to u teologiji govori o “grije-hu strukture”, u ovom slučaju grijehu kao damnatio memoriae, treba uvijek iznova upozoravati i ponavljati da spomenuto apostolsko pismo ni na jednom mjestu ne govori terminima “ponovne”, “obnovljene” ili “redovite” crkvene hijerarhije, nego o novoj or-ganizaciji crkvenih pokrajina Bosne i Hercegovine te o uspostavi biskupske hijerarhije i novih biskupskih sjedišta, pri čemu Sarajevo kao glavni grad po-staje metropolitansko sjedište.

Sistemske pogreške – u ovom slučaju prešućivanje i ignoriranje povijesti sara-jevskih katolika, jedne od najljepših i naj-življih krš ćanskih i katoličkih, crkvenih i franjevačkih komponenti u BiH – unose zablude koje imaju teške posljedice ponaj-više za katolike i Hrvate kojima se na takav način oduzima ili umanjuje i religijski i po-litički i kulturno-povijesni subjektivitet.

U Bosni i Hercegovini čitavu povijest vlada brisanje povijesnih tragova, uništa-vanje memorije drugoga. Ovdje je prisut-na ona najgora, vlastita damnatio memo-riae, samoporicanje i samozaborav. Ipak, i uza sve navedeno, Sarajevo i sarajevsku katedralu svakako vrijedi posjetiti. •

Ivan ŠARČEVIĆ

Sistemske pogreške

,pa ne na a-va u--

di

eu

na sklad-rajevskih

j p j j ,

i kod krš ćana. I ne samo kod nas u BiH.

jUz p

Ssunnrh

kahukaizspjed“pcrkganHehijepri staj

Siste

sr04-05.indd 5 26.4.2012 20:13:13


TEMA BROJA Socijalno pitanje i Crkva

Zauzimanje za solidarnost i pravednost

neodvojivo pripada naviještanju evanđelja

te u bogoslužju svoje mjesto mora imati ne

samo koralno pjevanje nego i krik siromašnih. Za krš ćanina ne smiju se razdvajati mistika, dakle susret s Bogom,

i politika, odnosno služenje društvu

Piše: • Franjo NINIĆ

Ako se ne poštuje pravda, što su kraljevstva negoli velike razboj-ničke bande”, napisao je sveti Au-

gustin u svome poznatom spisu O državi Božjoj. Ovaj citat velikoga krš ćanskog teologa i mislioca može dobro poslužiti kao uvodna misao u tekst koji posveću-jemo socijalnome pitanju, odnosno so-cijalnoj problematici promatranoj kroz prizmu krš ćanske vjere i našega lokalno-ga crkvenog i društvenog iskustva.

Socijalno kao krš ćanska tema. Upravo u iskustvu sadašnjosti u kojoj diljem svi-jeta i kod nas vlada nepoštivanje pravde te se i države i njezine institucije pretva-raju pomalo u augustinovske “razbojnič-

ke bande” nužno bi bilo podsjetiti na one temeljne podatke koje krš ćanstvo, osobito ono katoličke orijentacije, nudi čovjeku i čovječanstvu kroz svoj socijalni nauk. I to u mjesecu svibnju kada se posvuda, veza-no uz 1. maj, u govor medija pa i Crkve stidljivo vrate ona pitanja vezana uz rad, pravednost, plaće, solidarnost, sudbinu kapitalizma, bivši socijalizam, itd. Cr-kvene instance, više ili manje uvjerljivo, progovore pokoju riječ o “socijalnome pitanju” ili pitanju društvene pravedno-sti preko svojih priopćenja ili izjava za javnost. Najsvježiji primjer je “Izjava za javnost” Kapitula Franjevačke provincije Bosne Srebrene u kojoj se protokolarno traži “pravedno društveno-političko ure-đenje” Bosne i Hercegovine bez poziva i upute na proročko-kritičku baštinu krš-ćanstva i njegova socijalnoga nauka koji je, kroz svoje dokumente i svoju teologiju i etiku, dostigao važno mjesto u suvreme-nome promišljanju i vrednovanju čovjeka, društva i države. Ovo je samo jedan po-kazatelj da katolički socijalni nauk, od-nosno krš ćanska socijalna etika, nisu još zaživjeli niti unutar Crkve, a da ne govori-mo o njihovu sustavnome promicanju ili redovitom naviještanju kroz pastoralni ili katehetski rad.

Međutim, pitanje “socijalnoga” unutar krš ćanstva ne spada u temu proglasa ili sli-jepoga pozivanja na promjenu društvenih struktura. Krš ćanska socijalna etika, kao znanstvena teološka disciplina unutar koje se “traga za kriterijima pravednoga zajed-ničkog života te za preduvjetima dobroga života za sve, s jednoga određenoga, krš-ćanskoga stajališta” zahtijeva od Crkve kao institucije, ali i od njezinih članova pro-ročko-kritički stav prema društvu, ekono-miji, a posebno prema politici. Takav stav svoje utemeljenje ima u čvrstom uvjerenju u Božje učovječenje u Isusu Kristu te u bezuvjetnoj Božjoj solidarnosti sa svojim stvorenjem i mora se čitati u “perspektivi Božje volje za spasenjem svih ljudi”. Krš-ćansko poimanje socijalnoga pitanja i u našem vremenu mora svoju referentnu točku imati u onoj središnjoj poruci Isuso-

va navještaja o dolasku Božjega kraljevstva, koja također ima i svoju socijalnu dimen-ziju. Dovoljno je spomenuti samo Isusovu zapovijed ljubavi (Mt 22,34-40), Matejev govor o posljednjem sudu (Mt 25,31-46) gdje se postupak prema gladnima i žedni-ma, bolesnima i siromašnima izjednačuje sa stavom prema Isusu samome i poseb-no njegova “blaženstva” (Mt 5,3-12). Isus nastavlja i radikalizira izrazito socijalne zahtjeve starozavjetnih proroka (Amosa, Izaije, Jeremije i Ezekiela) o neodvojivosti ljubavi prema Bogu od ljubavi prema čo-vjeku, o ništavnosti bogoštovlja (kulta) bez učinkovite ljubavi prema bližnjemu, poseb-no kad je ovaj u nevolji. Ovaj načelni stav prema “socijalnome pitanju” krš ćanstvo je, i kao nauk i kao praksa, dijelom prožimalo cijelu njegovu povijest. Praktična briga za siromašne, bolesne ili stare bit će konstanta i provjera autentičnosti krš ćanskoga života pojedinaca i zajednica (karitativni rad), a u bogoslužju, propovijedima, moralnim po-ukama i teološkim raspravama iznosit će se nauk o socijalnim dužnostima vjernika, već

Socijalna pravda– ispit vjere

sr06-09.indd 6 26.4.2012 17:49:33


TEMA BROJA

prema potrebama vremena. Sljedeći reci u obliku skice kuštat će prikazati kratku po-vijest socijalnoga pitanja unutar Crkve.

Od “radničkoga pitanja” do “global-noga ekološko-socijalnoga pitanja”. Tek krajem 18. stoljeća Crkva se suočava sa socijalnom problematikom u današ-njem smislu te riječi. Nakon industrijske (nastanak suvremenoga kapitalizma) i francuske revolucije (liberalizam) Eu-ropa se, a s njome i Crkva suočavaju sa socijalnim pitanjem silnih razmjera. I sami su katolici u početku bili podijelje-ni u odgovoru na taj problem. Jedna je struja smatrala da je potrebno intenzivi-rati karitativni rad uz zahtjev ljubavi od strane bogatih, dok su drugi smatrali da su potrebne i određene socijalne refor-me. Javlja se veliki broj angažiranih po-jedinaca diljem Europe koji nastoje po-praviti socijalne (ne)prilike: F. Ozanam u Francuskoj, A. Kolping u Njemačkoj, Th . Florentini u Italiji. Niče i niz muških i ženskih redovničkih zajednica koje će

biti socijalno usmjerene (škole, odgoj, bolnice, karitas, itd.). Njihov rad i na na-šim područjima vidljiv je do danas.

Teorijskih rasprava o odgovoru na so-cijalno pitanje bilo je također puno. Prve rasprave o “socijalnoj pravednosti”, danas općepoznatome i prihvaćenom etičkome pojmu ne samo unutar teologije nego i so-cijalne etike uopće, nastaju četrdesetih go-dina 19. stoljeća. Talijanski isusovac Luigi Taparelli (1793-1862), jedan od prvih ute-meljitelja katoličkoga socijalnoga nauka, postavlja socijalnu pravednost kao soci-jalno-etičko načelo, po kojem se “faktič-ki moraju izjednačiti svi ljudi u ljudskim pravima općenito; upravo onako kako je Stvoritelj svakom čovjeku dao istu ljudsku prirodu”. Uz to što je bio jedan od idejnih začetnika socijalnoga nauka Crkve Tapa-relli je na Gregorijani bio nastavnik Vin-cenza Gioacchina Peccija, kasnijega pape Leona XIII, koji je 1891. godine objavio prvu socijalnu encikliku Rerum novarum.

Jednako kao i Crkva sama i njezin na-stajući socijalni nauk nije nikakav “sustav”,

nego pripada području činjeničnoga, povi-jesnoga, praktičnoga života, koji sve mjeri po načelu evanđelja i Božjega zakona. En-ciklika Rerum novarum, kao prva socijal-na enciklika uopće ali i početak onoga što naziva krš ćanska socijalna etika, označava proširenje “socijalnoga naviještanja” i u problemskome, ali i u geografskom smislu. Ona je reakcija na socijalno-političke pro-bleme, koji se, s pojavom industrijalizacije i suvremenoga kapitalističkoga industrij-skog društva u Europi, redovito sažimaju u tzv. “radničko pitanje”.

Ova je enciklika onda odredila ci-jeli sustav socijalno-etičkih tema: pita-nja pravednoga socijalnoga poretka na nacionalnoj razini, pitanje vlasništva i pravedne raspodjele dobara, suočavanje Crkve i teologije s modernom sekular-nom državom, itd. U razdoblju između dva svjetska rata dominiraju razračuna-vanja s totalitarnim ideologijama socija-lizma/komunizma, fašizma/nacionalso-cijalizma te borba za društveni poredak sukladan čovjekovoj osobi. Ovu temu

Fritz EICH

ENBERG

, Krist u redu za kruh

sr06-09.indd 7 26.4.2012 17:49:42


TEMA BROJA

razrađuje druga socijalna enciklika Qu-adragesimo anno (1931).

Epohalna i najvažnija promjena u ra-zvoju krš ćanske socijalnoetičke refl eksije i njezina službenoga učiteljskoga izraza u 20. stoljeću pada u doba II. vatikanskoga sabora (1962-1965) i nalazi svoje mjesto u suvremenim socijalnoetičkim doku-mentima. S otvaranjem Crkve “današ-njem svijetu” i izradom konstruktivnoga odnosa Crkve i modernoga društva (Ga-udium et spes, 1965) događa se promjena i u socijalnoetičkome mišljenju. U vrijeme hladnoga rata i dekolonizacije razvija se razumijevanje “socijalnoga pitanja” koje nije više usmjereno samo na nacional-ne (i isključivo europske) sociopolitičke okvire, nego obuhvaća međunarodnu razinu. Socijalno se pitanje otkriva kao pitanje cijeloga svijeta te je u njega uklju-čeno pitanje mira i prihvaćanje dijaloga s modernim ljudskim pravima (Enciklika Pacem in terris, 1963). Dvije enciklike pape Ivana Pavla II. Populorum progre-ssio (1967) i Solicitudo rei socialis (1987) za svoje središnje teme uzimaju razvoj narodâ kao i političke i kulturalne as-pekte međunarodne pravednosti. Izazovi globalnoga kapitalističkog poretka izriči-to su tematizirane nakon kraja hladnoga rata i konfrontacije Istok-Zapad (En-ciklika Centesimus annus, 1991). Bliže problematiziranje globalnih socijalnih pitanja na znanstvenoj razini sužava se nažalost nakon zadnje socijalne encikli-ke na lokalne crkvene razine (biskupske konferencije, saveze i udruženja katolič-kih laika, nacionalne komisije Iustitia et pax). U zemljama njemačkoga govorno-ga područja te dijelom i kod nas (osobito u Hrvatskoj) na prijelazu u 21. stoljeće kao teme “socijalnoga pitanja” pojavljuju se i problemi međugeneracijske i ekološ-ke pravednosti, tako da se socijalno pita-nje danas postavlja i na njega traži odgo-vor kao na “globalno ekološko-socijalno pitanje” (W. Weith). Ovdje skicirana po-vijest razvoja socijalnoga nauka tražila bi objašnjenje kako je taj nauk prihvaćen i provođen na našim prostorima. Nadati je se da će se netko sa znanstvene stra-ne pozabaviti ozbiljno tim problemom, a nama do tada ostaje otići u mali ekskurs s kratkim, općim zaključcima.

O potrebi jedinstva “mistike” i “poli-tike”. Spomenuli smo već da je najveća vrijednost krš ćanskoga socijalnoga na-uka činjenica da on nije “sustav” te da Crkva ne može cjelovito naviještati evan-đelje ako istodobno ne zahvaća u kon-kretnu društvenu problematiku. Crkva u

Europi, osobito katoličke provenijencije, zahvaćala je i socijalno pitanje, što joj je donosilo prigovore da se previše miješa u zemaljske stvari. Kod nas je, osobito nakon demokratskih promjena, situacija nešto drukčija. Naime, crkvena hijerar-hija redovito je bila u bliskoj vezi s poli-tičkom vlaš ću i vladajućim partijama ili je fi nancijski bila ovisna o državi, što je onemogućavalo istinsku evanđeosku kri-tiku nepravednoga društva ili ekonom-skoga sustava u skladu sa svojim vlastitim socijalnim naukom. Propovjednici na župama nisu, uz iznimku vrlo korisnoga karitativnoga rada za vrijeme rata, uopće ni recipirali niti pokušali usvojiti nešto

od “socijalnoga pitanja” jer je još uvijek u evangelizaciji prisutan individualistički ton (navjestitelji su ili menadžeri koji do-bro barataju novcem ili “duhovnjaci” ko-jima je svaki društveni angažman stran) i trebat će još dugo, barem kod nas, da se shvati kako je i socijalna dimenzija čo-vjeka sa svojim konkretnim strukturama također predmet evangelizacije.

Poziva na promjenu mišljenja ima mnogo. “Borba za pravdu i sudjelovanje u preobražaju svijeta u potpunosti nam se ukazuju kao sastavni dio propovijeda-nja evanđelja: to jest poslanja Crkve za otkup čovječanstva i njegovo oslobađanje od svake potlačenosti”, pišu 1971. južno-američki teolozi V. Cosmao i J. Alfaro. A njemački biskupi u svome dokumentu Za budućnost u solidarnosti i pravednosti (1997) podsjećaju da “zauzimanje za soli-darnost i pravednost neodvojivo pripada naviještanju evanđelja i da u bogoslužju svoje mjesto mora imati ne samo koral-no pjevanje nego i krik siromašnih, da se za krš ćanina ne smiju razdvajati ‘mistika’, dakle susret s Bogom i ‘politika’, odnosno služenje društvu” (ZSG 46).

Od načela prema praksi. Kroz više od jednog stoljeća razvoja socijalnoga na-

• Propovjednici na župama nisu, uz iznimku vrlo korisnoga karitativnoga

rada za vrijeme rata, uopće ni recipirali niti pokušali usvojiti nešto

od “socijalnoga pitanja” •

sr06-09.indd 8 26.4.2012 17:49:49


TEMA BROJA

uka Crkve, odnosno krš ćanske socijal-ne etike, razvila su se određena načela kao temeljne odrednice društvenoga života. Temeljni princip ili polazište jest antropološko shvaćanje čovjeka kao oso-be, ne samo u individualnome nego i u društvenom pogledu. Promatran oči-ma krš ćanske antropologije, s onu stra-nu modernih determinističkih teorija o društvenom životu, krš ćanski socijalni nauk prihvaća čovjeka u cjelini: “U svje-tlu krš ćanske vjere pokazuje se posebni vid čovjeka: on je slika Božja, stvoren kao muško i žensko s jedinstvenim i nepo-vredivim dostojanstvom. Povjerena mu je odgovornost za cijelo stvorenje; čovjek je Božji reprezentant na zemlji (Post 1). Stvoren je i pozvan da kao tjelesno, ra-zumno i odgovorno biće živi u odnosu s Bogom, svojim stvoriteljem, ljudima i svim stvorenjima. To se podrazumije-va kad se govori o čovjeku kao osobi i o njegovu jedinstvenom i nepovredivome osobnom dostojanstvu” (ZSG 93).

Iz ovoga temeljnoga antropološkog načela kroz spomenute socijalne doku-mente afi rmirano je drugo konkretnije i u praksi primjenjivije načelo općega dobra. Zadnja socijalna enciklika (Centesimus annus) sažima to načelo u tvrdnji da su materijalna dobra u prvom redu namije-njena svima (privatno vlasništvo i opća namjena dobara). Uz ta dva ključna poj-ma veže se onda ciljni princip socijalnoga pitanja: pravednost. Socijalni dokumenti Crkve, počevši od Quadragesimo anno (1931), integrirajući pravnu i fi lozofsku recepciju ovoga pojma zastupaju tzv. cje-loviti koncept pravednosti kao “socijalne pravednosti” koja u sebi, kako to sažimaju njemački udžbenici socijalne etike, obu-hvaća četiri aspekta: pravednost razmjene (iustitia commutativa), pravednost ras-podjele (iustitia distributiva), pravednost sudjelovanja (iustitia contributiva) i tzv. pravnu pravednost (iustitia legalis).

Nakon spomenute enciklike iz 1931. unutar crkvenoga pristupa socijalno-me pitanju razvijaju se dva “heuristička principa” (M. Heinbachs-Stein), dva kon-kretnija načela koja se i danas smatraju temeljnim strukturalnim načelima druš-tvenoga poretka. Načelo subsidijarnosti defi nirano je u QA 80: “Ostaje u socijalnoj fi lozofi ji čvrsto i nepobitno načelo koje se ne može ni ukloniti ni promijeniti: kao što ne valja pojedincima oduzimati i pre-davati državi one poslove koje oni mogu obavljati na vlastitu odgovornost i vla-stitom marljivoš ću, tako je nepravedno i vrlo škodljivo i za javni poredak opasno davati većem društvu one poslove koje

mogu izvršavati manje i niže zajednice. Svaka je naime društvena ustanova po svojem pojmu i značenju subsidijarna; ona treba udove društvenoga života po-magati, a ne smije ih nikada niti uništiti ni sasvim prisvojiti.” Ovo načelo, nastalo kad su se u Europi nametnuli totalitarni sustavi komunizma, fašizma i nacionalso-cijalizma, ukoliko bi bilo ispravno shvaće-no i dosljedno provedeno, oslobodilo bi konfl iktna društva, posebno ono kod nas, mnogih sukoba koji ne potječu od baze, od pojedinih osoba, nego se postavljaju i zaoštravaju na vrhu. Papa Pio XII. ustvr-dio je 1946. da ovo načelo “vrijedi i za ži-vot Crkve, a da se ne nanosi šteta njezinoj hijerarhijskoj strukturi”. Međutim, unutar crkvenih krugova ovaj stav nikad nije za-živio te je do danas i u glavama crkvenih ljudi i u praksi same Crkve ostalo tradi-cionalno i “piramidalno” razumijevanje i shvaćanje ove institucije.

Drugo heurističko načelo društve-noga nauka i socijalne etike, izvedeno iz društvene naravi čovjeka, jest načelo solidarnosti. Ovo načelo u socijalnoj etici pape Ivana Pavla II, najvećeg socijalno-ga pape u povijesti, uključuje i socijalnu pravdu i socijalnu ljubav. U današnjem društvu turbokapitalizma i suspenzije demokracije solidarnost doista postaje temeljna krepost i društveni imperativ. Ona je zapravo “sposobnost čovjeka da ojača zajedničko dobro i pravedniju ras-podjelu životnih šansi (naseljeni svijet, stanovanje, osnivanje obitelji, slobodnu izobrazbu, školstvo, rad, slobodu reli-gije... itd)” (P. Zulehner). Njemački so-cijalni fi lozof i politički ekonomist H. Pesch (1854-1926) predlagao je u svojim djelima da se krš ćanski inspirirani soci-jalni poredak nazove “solidarizam”, kako bi se istaknulo njegovo posebno mjesto između liberalnoga kapitalizma i kolek-tivističkoga socijalizma. Međutim naziv nije usvojen i zbog tendencije da Crkva ne predlaže neki svoj “treći put”, ali mora se zaključiti da solidarnost ostaje kao jedna od temeljnih kategorija svakoga humanog društvenog uređenja. Konkre-tizacija ovoga načela trebala bi biti za-daća socijalne politike kako na lokalnoj, državnoj razini tako i na međunarodnoj razini. Kao “aksiom solidarnosti” te kao posljedica koncilske teologije i latino-američkoga iskustva krš ćanstva razvila se unutar socijalnoga nauka Crkve i tzv. “preferencijalna opcija za siromašne”. Razmatran prvotno kao teološka i ekle-zijalna kategorija ovaj je stav postao oz-biljnim zahtjevom za rješenjem cjeloku-pnoga društvenoga uređenja.

O temeljnim principima socijalnoga pitanja unutar Crkve postoje i danas veli-ke rasprave. Međutim, ono što ostaje kao konstanta jest činjenica da socijalno, kao dio društvene zbilje ne smije nikada biti is-ključeno iz krš ćanskoga. Spomenuto jedin-stvo “mistike” i “politike”, krš ćanski i crkve-ni proročki stav u društvenim i socijalnim pitanjima mora i globalno i lokalno, dakle i unutar crkava i crkvenih institucija kod nas, postati temeljnom temom i mišljenja i praktičnoga zauzimanja: od proučavanja unutar sustavne teologije do pastoralnoga i katehetskoga rada u praksi.

Pred Crkvom i njezinim članovima mora stajati kao upozorenje na početku citirana Augustinova izjava da će se, ako krš ćanski razumljena i naviještena soci-jalna pravednost ne bude integrirana u naša društva, države i samu Crkvu, sve one pretvoriti u ništa manje nego u obič-ne “velike razbojničke bande”. •

• U današnjem društvu turbokapitalizma

i suspenzije demokracije solidarnost doista postaje temeljna

krepost i društveni imperativ •

sr06-09.indd 9 26.4.2012 17:50:00


DUHOVNE STRANICE

Pravednost i ljubav su neodvojive. Međusobno se nadopunjuju. Možda je pravda stvar države, kako kaže papa Benedikt XVI, ali Crkva ne može

biti izuzeta od borbe za pravednost. Da bi se Isusa ski-nulo s križa, nužno je zagrliti onoga tko je obespravljen i vratiti mu njegovo dostojanstvo.

Kako smijemo reći da ljubimo Boga a da nam nije stalo do njegovih stvorenja? Kako smijemo reći da lju-bimo ljude a da nam nije stalo do njihova dobra, od-nosno do pravde i mira? Kako ćemo moliti ako nam, zajedno s psalmistom koji u svojoj tjeskobi zaziva Bož-ju blizinu, nisu pred očima mnoge osobe, štoviše cijeli narodi opterećeni nepravdama?

Molitva nije utočište za naše sebične želje vezane uz naše vlastito dobro ili dobro naših najbližih. Ne vjeru-jemo da bismo tek smirili naše strahove, održali iden-titet svoje zajednice i naroda te očuvali svoje obitelji. Molitva je mjesto produbljivanja brige za dobro sviju i svakog. Vjera nas može utješiti kada smo ožaloš ćeni, ali nas, premda utješene, trajno ožaloš ćuje dokle god na svijetu još postoji i jedan čovjek potreban utjehe. Nemamo prava moliti ukoliko šutimo na nepravde učinjene svoj našoj ljudskoj braći i sestrama. Neprav-de njima nanesene ranjavaju Boga samoga na čiju smo sliku svi stvoreni.

Ljubiti Boga znači nastojati svijet promatrati iz nje-gove perspektive. A promatrati svijet iz Božje perspek-tive znači živjeti kao proroci, davati glas onima koji ne-maju glasa. Štoviše, ljubiti ljude do te mjere da ne moli-mo samo za one kojima je nanesena nepravda nego i za one koji su, nanoseći je drugima, njezini robovi.

Mi krš ćani glasnici smo poruke čiji sadržaj prečesto zaboravljajmo: čitamo i tumačimo Evanđelje, ali ga ne naviještamo. Bog kao da je u egzilu, odmijenili smo ga

običajima i obredima. Molitva je besmislena ako nije subverzivna prema našoj ustajalosti i okorjelosti. Više od zla dobru se opire naša ravnodušnost. Čovjek mo-litve trpi zbog nepravde ma gdje da se ona događa te je njegova molitva riječ koja kritizira, suprotstavlja se, otvoreno govori, traži. Riječju: čini.

Bog ne uslišava naše molitve tako da odgovara na naše vapaje nego tako da nas čini vrijednima svoje pri-sutnosti i uprisutnjuje se u nama. Bog nije samo snaga na koju se oslanjamo, nego i poziv na trajno djelovanje. On je u potrazi za nama i trajno nas izaziva da ovaj svijet učinimo boljim mjestom za život.

Vjera, stoga, nije tek privatna stvar pojedinca za iz-gradnju njegove nutarnje slobode od grijeha, nego ja-van, nenasilan, ustrajan čin zalaganja za slobodu i rav-nopravnost sviju. Molitva i djelovanje, ljubav i praved-nost, pa onda i politika i duhovnost, vjera i etika idu zajedno. Politički problemi su etički problemi, a etički problemi – imperativi vjere. Sloboda je sakrament nade te vjera nužno ima etičku i političku perspektivu.

Patiti u vjeri ne znači tek podnositi patnju nego protestirati protiv nje. Patnja nas sjedinjuje s Božjom patnjom te potiče da nadiđemo zlo posredstvom tra-ženja pravde. Praštanje i pomirenje, pak, plodovi su življene pravednosti.

Pitanje nije kako vjerovati u Boga poslije velikih patnji, nego kako Bog da još vjeruje u nas nakon patnji što smo ih nanosili ili ih još nanosimo jedni drugima? Vjera i rat, vjera i nacionalizam, vjera i toleriranje ne-pravde riječi su koje ne bi smjele biti u jednoj sintagmi. A teologija vjere, nade i ljubavi ne može biti drugo do teologija oslobođenja sviju i svakoga. •

Jadranka BRNČIĆ

Zauzimati seza pravdu

sr10-11.indd 10 26.4.2012 17:51:18


U demokratskom društvu su za nepravde krivi pojedinci, ali svi smo odgovorni.

Abraham Joshua HESCHEL

Nismo li možda tijekom vremena tumačili krš ćanstvo suviše isključivo kao religiju osjetljivu za grijeh te u skladu s tim premalo osjetljivu za trpljenje i premalo spremnu za slobodu od grijeha?

Johann Baptist METZ

Povijest će morati zabilježiti da najveća tragedija ovoga razdoblja društvene tranzicije nije buka zlih ljudi, nego užasna šutnja dobrih.

Martin LUTHER KING

sr10-11.indd 11 26.4.2012 17:50:30


BOŽJA DJELA U BIBLIJI O postanku čovjeka

Svatko od nas snosi dio ljudske

odgovornosti za očuvanje i

opstanak svijeta koji je naš dom, i koji nas treba

jednako kao što i mi trebamo njega

Piše: • Bruna VELČIĆ

Da je čovjek stvoren na sliku Božju, jedna je od onih istina vjere koja nam je svima dobro

poznata a da je nikada ne uspijevamo do kraja izreći niti protumačiti. Poput svih velikih istina, i ona ostaje uvijek nedo-rečena i u konačnici nedokučiva. Pogle-damo li pobliže biblijski tekst prvoga poglavlja Knjige Postanka vidjet ćemo da i sam biblijski pisac ne pojašnjava njezino značenje. Iako više puta izriči-to tvrdi da je čovjek stvoren na Božju sliku, pisac ne donosi sadržaj tog izraza i ne objašnjava “po čemu” je to čovjek Božja slika. Ostaje, tako, na čitatelju da

istraži značenje ove istine koju je danas, vjerojatno više nego ikad, potrebno pro-mišljati i produbljivati.

Biblijski pisac tvrdi da je čovjek stvo-ren na Božju “sliku” i “priliku”. Prvi izraz, “slika”, znači da je čovjek biće koje Boga na zemlji “odslikava”, odnosno odražava i očituje. Izvorni hebrejski termin celem ukazuje, međutim, na to da biti Božja “slika” znači i nešto više od pukog odraza i očitovanja. Celem, naime, može ozna-čavati “kip ili skulpturu božanstva”, a drevni su narodi vjerovali da kip određe-nog božanstva to božanstvo ne samo pri-kazuje već i predstavlja, i na neki način uprisutnjuje. Stoga, kada biblijski pisac tvrdi da je čovjek Božja “slika” želi reći da je on ujedno predstavnik i svojevrsno

Biti Božja slika i prilika

Luca

s CRA

NA

CH

Sta

riji,

Ada

m i

Eva

u ra

jskom

vrt

u,15

30.

sr12-13.indd 12 26.4.2012 17:53:07


BOŽJA DJELA U BIBLIJI

uprisutnjenje Boga na zemlji. To ne znači da je čovjek utjelovljenje Boga, već da je Bog u čovjeka utisnuo svoju sliku kako bi ga u ovome svijetu predstavljao i činio prisutnim. Doista, prema starozavjetnom naučavanju, nikakav kip ili skulptura ne mogu predstavljati Boga, već samo i jedi-no čovjek. U njemu, odnosno u svakom ljudskom biću, Bog se otkriva i objavlju-je, jer je svaki čovjek njegova “slika”.

Izraz “prilika”, izvorno demut, ozna-čava nadalje da čovjek Bogu “priliči”, od-nosno sliči mu, nalikuje. Koristeći ovaj izraz pisac pojašnjava da, osim što čovjek na zemlji predstavlja Boga, također mu i sliči, iako ne tumači “po čemu” je to čovjek Bogu sličan. Čini se, zapravo, da je biblijskom piscu bilo važnije ustvrdi-ti tu sličnost, negoli je objasniti. U čemu se, dakle, sastoji čovjekova sličnost s Bo-gom? Zacijelo u osobinama po kojima se čovjek razlikuje od ostalih živih bića, a to su obdarenost razumom i slobodnom voljom. Zahvaljujući ovim osobinama čovjek može doista uprisutnjavati Boga u svijetu i izvršavati zadatke koje mu je Stvoritelj povjerio.

“Biti slika i prilika Božja” znači, da-kle, da je čovjek – svaki čovjek – Bogu sličan i Božji je predstavnik na zemlji. Odatle – iz ove biblijske istine – proizlazi krš ćanski nauk o dostojanstvu ljudskoga

bića. S obzirom na to da je stvoren na “Božju sliku i priliku”, čovjek među stvo-renjima posjeduje posebno dostojanstvo. Njemu – i samo njemu – dano je biti odrazom i očitovanjem Boga na zemlji, što njegov život čini iznimno vrijednim i dragocjenim, dragocjenijim od života svakog drugog stvorenja i od uopće sve-ga stvorenog. Svaki ljudski život život je Božje slike i prilike, i svaki napad na tu sliku napad je na samoga Boga. Ljudski je život, stoga, svet i nepovrediv. Sam Bog izričito ukazuje na svetost i nepovredi-vost ljudskog života tako što taj život za-štićuje zabranom ubijanja. Bog je, naime, dopustio čovjeku da raspolaže drugim živim bićima i da ih ubija za hranu, ali ne i da raspolaže ljudskim životom. Vlast nad ljudskim životom pridržao je sebi i čovjeku nije dopušteno ni na koji način njime manipulirati. Ljudski je život svet i nepovrediv, kako u svojem nastajanju tako i u svojem trajanju.

Ni na koji način povrijediti ljudski život znači također odnositi se prema njemu s najvećim poštovanjem i ljubav-lju. S obzirom na to da je ljudsko biće vrjednije od svakoga drugog stvorenja, ono zaslužuje najviše naše pažnje, brige i ljubavi. Čovjek, dakle, ima prednost nad svakom drugom stvari i nad svakim dru-gim bićem. Vrjedniji je od naše plaće, od kuće i auta, od sve naše imovine i svakog kućnog ljubimca. Sve se stvorenje može i treba voljeti, ali čovjek najviše. I ne samo član uže obitelji, već svaki čovjek, jer i u njega je Bog utisnuo svoju sliku, i u nje-mu se lice Božje otkriva. Kao član velike ljudske obitelji svaki je čovjek naš bližnji i naš brat. I svaki je u Božjim očima jed-nako vrijedan. Bez obzira na spol, boju kože, nacionalnu pripadnost, društve-ni status ili zdravstveno stanje, svi ljudi imaju jednako dostojanstvo slike Božje i jednako zaslužuju poštovanje i skrb.

No biti “Božja slika i prilika” ne znači samo uživati posebno dostojanstvo i biti nositelj određenih prava, već uključuje i određene obveze i zadatke, koje je Bog dao čovjeku već u početku, u samom stvaranju. Prvi od tih zadataka glasi: “Plodite se i množite, i napunite zemlju.” Jednak je zadatak Bog dao i drugim ži-vim bićima, ali s čovjekom stvari ipak stoje drukčije, jer on je “Božja slika”. Kao

takav, odnosno kao biće obdareno ra-zumom i slobodnom voljom, čovjek je pozvan prenositi život svjesno, savjesno i odgovorno. On može i treba vladati svojim instinktom i odlučivati, planirati. Prokreirati za čovjeka znači prenositi od Boga darovan život i stvarati obitelj, za-jednicu ljubavi u kojoj će se moći dalje razvijati i rasti.

Drugi zadatak koji Bog čovjeku daje glasi: “Podložite zemlju i vladajte ribama morskim i pticama nebeskim i svim živim stvorovima što puze po zemlji.” Riječ je o zadatku vladanja stvorenim svijetom koji je dan samo i isključivo čovjeku. Bog stva-ra čovjeka zadnji, šesti dan, i njemu – kao svojoj slici i prilici – povjerava vlast nad stvorenim svijetom. Čovjek je, dakle, Bož-ji zastupnik i namjesnik na zemlji, njegov “zamjenik”, onaj koji umjesto Boga treba svijetom vladati. Nerijetko se u ovim red-cima čita dopuštenje da čovjek svijetom raspolaže po miloj volji, kao da mu je sve dopušteno, pa čak i bezobzirno i nemi-losrdno iskorištavanje prirodnih resursa za vlastiti probitak i dobit. Ali ne, nije to smisao ove zapovijedi. Vrhovna vlast nad svijetom ostaje u Božjim rukama, jer je svijet Božje stvorenje. Čovjekova vlast nad svijetom je delegirana, a stoga i ograniče-na. Više negoli vlast, to je zapravo zadatak upravljanja i gospodarenja, koji uključuje

brigu za dobrobit i opstanak svega stvo-renja. Bog je stvorio lijep, bogat i skladan svijet, svijet u kojem svako stvorenje ima svoje mjesto i smisao. Čovjekov zadatak je održati i unaprijediti ljepotu i sklad svijeta, nastavljajući na taj način Božje djelo stva-ranja. To je istinski smisao ove zapovijedi, to je ono za što smo svi odgovorni – ne samo političari i državnici, već pojedinač-no svatko od nas. Svatko od nas snosi dio ljudske odgovornosti za očuvanje i opsta-nak svijeta koji je naš dom, i koji nas treba jednako kao što i mi trebamo njega.

Božja smo “slika i prilika” – ne zabora-vimo to. To je dar, ali i odgovornost. Na-pose danas, kada se premalo vodi obzira o dostojanstvu ljudskog bića i o brizi za svi-jet koji nas okružuje, pozvani smo istinski živjeti i svjedočiti ovu istinu. Neka dosto-janstvo slike Božje, darovano svakome od nas, bude mjerilo našeg odnosa prema nama samima, prema svakom čovjeku i prema svemu stvorenju. •

• Božja smo “slika i prilika” – ne zaboravimo to. To je dar, ali i odgovornost. Napose danas, kada se premalo vodi obzira o dostojanstvu ljudskog bića i o brizi za svijet

koji nas okružuje, pozvani smo istinski živjeti i svjedočiti ovu istinu •

Francis PICA

BIA, A

dami Eva, oko 1931.

sr12-13.indd 13 26.4.2012 17:53:16


SVJETSKI DAN 15. svibnja Međunarodni dan obitelji

Na generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. rujna 1993. potvrđen je 15. svibnja međunarodnim danom obitelji.

Deset obiteljskih zapovijedi1. Muž i žena su jedno drugom, nakon Boga, najvažniji na svijetu.

2. Djeca su najpreča dužnost i najveća ljubav obaju supružnika podjednako.

3. Roditelji primaju djecu kao Božji dar s kojim ih ni smrt neće rastaviti.

4. Djeca su dužna slušati roditelje do punoljetnosti, a poštivati ih do svoje smrti.

5. Roditelji su dužni poštivati djecu i odgajati ih u dobru.

6. Obitelj mora imati svoje tajne koje se ne iznose u javnost.

7. Obitelj mora imati svoje vrijeme za razgovor i razonodu.

8. Obitelj ostaje obitelj i nakon što djeca osnuju svoje obitelji.

9. Roditelji se ne smiju miješati u brakove svoje djece.

10. Djeca se ne smiju miješati u brak svojih roditelja.

sr14.indd 14 26.4.2012 17:53:32


ŽIVOT I VJERA

Ovih dana i mjeseci stalno čitamo i sluša-mo kako pojedini ljudi, stranke i organi-zacije, zločince žele rehabilitirati, progla-

siti ih dobrim ljudima, a dobre ljude zločincima. Oni koji sebe nazivaju vjernicima krš ćanima idu dotle da ordinarne zločince proglašavaju sveci-ma, a svete ljude zločincima. Riječ je jednostav-no o moralnoj i duhovnoj izopačenosti, koja je uvijek povezana s duševnim bolestima: psihoza-ma, osobito s paranojom (ludilom). Tako imamo spoj moralnoga zla i ludila čiji nosioci zlo progla-šavaju dobrom, a dobro zlom, žrtve proglašavaju počiniteljima, a počinitelje žrtvama, te laž slave kao najvažnije sredstvo u političkom životu i u političkim sporenjima.

O tome piše svjetski poznat beogradski od-vjetnik Srđa Popović, jedan od najistaknutijih srpskih intelektualaca, koji se otpočetka suprot-stavio velikosrpskom nacionalizmu i Slobodanu Miloševiću. On piše kako se do danas ustrajno sakriva tko je naručitelj atentata na bivšega pre-mijera Srbije Zorana Đinđića i kako je ubijen jedini svjedok Đinđićeva ubojstva. Oni koji su jedinoga svjedoka zločina ubili izravno sakrivaju nalogodavce ubojstva. U tom kontekstu riječ je o rehabilitaciji Draže Mihailovića koji je etnič-ki čistio Bosnu i Hercegovinu od muslimana za vrijeme II. svjetskoga rata, što je također činio Ratko Mladić za vrijeme posljednje agresije na BiH. Popović zastupa obitelj ubijenoga premijera Đinđića u njezinoj pravnoj borbi za razotkriva-nje političkih nalogodavaca atentata. On uviđa da je i sam za sve srpske vlasti persona non grata (nepoželjna osoba) i da su u predstojećim izbori-ma u Srbiji kandidati za premijera i predsjednika uglavnom osobe izravno ili neizravno upletene u ubojstvo Zorana Đinđića. Iz navedenoga proizla-zi sljedeće: oni koji zlo čine, to svoje zlo prikazu-ju kao sveti cilj koji spašava srpski narod. U tome i jest tajna zla (mysterium iniquitatis). A vrhunac moralne izopačenosti i ludila jest upravo u tome da se vlastitom zlu daje aureola svetosti.

O tome također piše i Mirko Đorđević, esejist i prevodilac, koji se u svojim tekstovima pokazuje

kao izvrstan politički i duhovni analitičar i dija-gnostičar, te kao prodoran sociolog religije i istin-ski pravoslavni teolog, kratko rečeno: kao prava hriš ćanska duša, nepotkupljiv borac za moralne principe i ljudska prava. On navodi kako je u po-vodu 20. obljetnice agresije na Sarajevo na glavnoj ulici bila poredana 11.541 crvena stolica u znak sjećanja na 11.541 ubijena građanina glavnoga grada BiH, “a među njima su hiljade i pravoslav-nih nevino umorenih u Sarajevu” i 1.500 djece. Umjesto da slave spomen na žrtve u Sarajevu, u Beogradu slave učitelje ubijanja nevinih ljudi: “U Beogradu ni u Crkvi nema sveća za 11.541 dušu.”

Iz izloženoga se nameće sljedeći zaključak. Nosioci religiozne i političke vlasti, i narod koji ih bira, ponavljaju na ovim prostorima ono što se dogodilo Isusu iz Nazareta. Pravednoga Isu-sa koji nije imao nikakve krivice, koji je prošao ovom zemljom čineći dobro, proglasili su zločin-cem, a razbojniku Barabi oprostili krivicu. Kad je Pilat upitao žele li da im pusti Isusa za blagdan Pashe, oni su povikali: “Ne toga nego Barabu! A Baraba bijaše razbojnik” (Iv 18,40). U Muci po Ivanu na Veliki petak čovjek koji pozorno sluša ne može prečuti to Pilatovo pitanje. Ali ne može ni prečuti odgovor naroda koji upravo želi ono što odgovara vlastodršcima. Zato Ivan u svom Evanđelju daje Isusu naslov Jaganjac Božji. Time slikovito ističe Isusovu nedužnost, jer je kao ja-ganjac odveden na klanje, a naglašava odgovor-nost nosilaca zla koje je nasilno.

Upravo nosioci zla pretvaraju naš svijet u svijet nasilja. Zašto ovo čovječanstvo progoni i ubija dobre ljude, zašto smo

zavidni pravednicima? Zašto im nosioci religi-ozne i političke vlasti montiraju sudske proce-se, na kojima ih proglašavaju zločincima; zašto razbojnike više volimo od pravednika? Odgovor može glasiti: zato što smo sami razbojnici, ali to sebi ne možemo priznati, nesposobni smo za priznanje vlastitih grijeha i time nesposobni za obraćenje. Isusov temeljni poziv svakom čovjeku glasi: Obrati se i vjeruj Dobroj vijesti! •

Mile Babić

Umjesto Isusa hoće Barabu

Zašto ovo čovječanstvo progoni i ubija dobre ljude, zašto smo zavidni pravednicima?

sr15.indd 15 26.4.2012 17:54:34


OTVORENI PROZOR O sredstvima i o ciljevima

Kako izići iz zatvora kockarskog kapitalizma

koji je pokrenuo zamašnjak neodgovornog i besprimjernog trošenja

i zaduživanja i koji je srozavao štednju – i domaćinstava i poduzeća, lokalnih zajednica i država?

Piše: • Neven ŠIMAC

Glavni direktor jedne od bitnih institucija ekonomske globali-zacije – Svjetske trgovinske or-

ganizacije (OMC/WTO) – Pascal Lamy, izjavio je u studenom 2010. godine da se on već poodavna pita “koji su kulturni i antropološki korijeni tržišnog kapitaliz-ma, a koji je u sebi nepravedan i koji sve više potresa ljudske i prirodne resurse”. Istom prigodom, u govoru, nakon što mu je bio dodijeljen doktorat honoris ca-usa sveučilišta u Montréalu – za njegov doprinos socijalnoj sastavnici Europske unije, Lamy je dodao još i sljedeće: “Valja povući pouke iz ove krize i dubinski pro-učiti kapitalizam da bi se pronašlo alter-native. Za to je potrebno da znanosti po-put antropologije, etnologije i sociologije dadnu isto tako svoj doprinos, a ne samo ekonomija i pravo.”

Pascal Lamy je dugi niz godina bio suradnik, savjetnik i direktor kabineta Jacquesa Delorsa, socijalnog krš ćanina

i francuskog ministra ekonomije i fi -nancija, a zatim predsjednika Europske komisije u dva mandata, te osnivača think tanka “Naša Europa”. Lamyjevo inzistiranje na uključivanju antropolo-gije u proučavanje korijena kapitalizma ukazuje na etičku i moralnu dimenziju pitanja – i kapitalizma i sadašnje krize – o tome što je čovjek i koji je njegov pût i cilj. Navođenje pak etnologije i sociolo-gije, smjera na korijene i podrijetlo ka-pitalizma, te na oblike njegove današnje prisutnosti u svijetu.

Ne postoji naime jedna jedinstve-na vrsta kapitalizma. Sjetimo se samo njegove evolucije kroz vrijeme, od dic-kensovskih i hugoovskih opisa, preko ve-like svjetske krize (1929-32), pa zatim “trideset slavnih” godina (1950-80), sve do neoliberalnog kapitalizma što je po-rodio sadašnju krizu… i do kineskog – komunističkog kapitalizma. (A propos ovog potonjeg oblika, trebalo bi nas svih propitkivati kako je moguće da se jedan totalitarni režim srodi s gospodarskim

modelom koji, po našem donedavnom shvaćanju, počiva na slobodi poduzet-ništva, rada i informiranja?) Podsjetimo isto tako na različite vrste kapitalizma koje susrećemo danas u Europi, od ne-oliberalnog anglosaksonskog i njemu bliskog istočno/sjeverno-europskog, pre -ko participativnog germanskog, te libe-ralno-socijalnog skandinavskog, pa sve do javno-socijalnog francuskog. U ovom potonjem se javni i javno-privatni sek-tor, industrijski i trgovinski, još uvijek uspješno nosi s konkurencijom u privat-no-gospodarskom okružju.

Ali ono što je danas bjelodano, jest da su demokratske države dopustile, s jed-ne strane da fi nancijski kapital zavlada stvarnim gospodarstvom proizvodnje roba i pružanja usluga a, s druge stra-ne, da polako izgura politiku i državu, a s njima i javni interes i zajedničko do-bro, ne samo u zapećak, nego i na rub ponora. Ono što se mnogi pitaju danas jest – je li uopće moguće “spasiti kapita-lizam od kapitalista”, odnosno točnije od

Za tržišnu, ali socijalnu ekonomiju

sr16-17.indd 16 26.4.2012 17:55:49


fi nancijskih kapitalista, kojima još uvijek nitko – ni G20, ni G8, ni MMF, ni EU – da ugradi kočnice i stvarna ograničenja. Nije naime upitno da je poduzetništvo jedna od temeljnih građanskih slobo-da. Nije osporivo niti to da poduzetnici imaju pravo na naknadu za ulaganje i na razborit profi t. Sporan je perverzni odnos koji je počeo nastajati unatrag tri desetljeća, a koji je doveo do krize koja još uvijek vlada. “Perverzan” je stoga što je ukidanjem pravila opreza i poslovanja, korektnosti i fair playa, nagrade i kazne, otvorio put pohlepi bezobzirnog novca, špekulativnog i često virtualnog, koji se bazira na tuđim ili na neostvarenim vri-jednostima.

Ukidanje carinskih ograničenja, ali i drugih pravila postupanja i poslovanja (deregulacija), uz neslućene mogućnosti trenutačne komunikacije (internet), do-vele su naime do silnog ubrzanja trgo-vine, ali i kretanja kapitala, ukratko do onoga što nazivamo ekonomskom glo-balizacijom. Pritom je “tumoralno” po-rastao fi nancijski sektor, u okviru kojeg se pojavio, od svih pravila samo-oslobo-đen novčarski sustav “u sjeni” (shadow banking system), koji je novim, virtual-

nim i deriviranim “proizvodima” zasuo svijet. On je zavladao stvarnim gospo-darstvom i to je ono što se naziva fi nan-cijarizacijom ekonomije. Taj kockarski kapitalizam pokrenuo je zamašnjak ne-odgovornog i besprimjernog trošenja i zaduživanja i koji je srozavao štednju – i domaćinstava i poduzeća i lokalnih za-jednica i država.

Ali da ne bi sve ovo govorenje ostalo bez ukazivanja na stvarnu odgovornost, treba kazati da takav razvoj nije tek fa-tum, ili neka neumitnost. Taj razvoj je posljedica svjesnog djelovanja jednih – neoliberalnih ideologa, novčara hazar-dera i nadnacionalnih tvrtki ali i ostavke pred odgovornoš ću drugih – političara i institucija javnog nadzora. Zato je i postalo moguće da kazino-kapitalizam određuje koliko što danas vrijedi. Tvrtke i banke naime ne vrijede koliko stvarno vrijede, sa svojim ljudima i znanjem, ro-bama i uslugama, strojevima i nekretni-nama, nego koliko rating agencije i burza odrede, a što se mijenja iz časa u čas. Ove

agencije za procjenu dužničke i poslov-ne sposobnosti – ustvari samo njih tri, Moody’s, Standard & Poor’s i Fitch – vla-daju svijetom, vedre i oblače, pa njihove ocjene tvrtki, banaka, lokalnih zajednica, ali i država – od najbolje AAA, do bank-rotske D – su odlučujuće za kamatnu stopu po kojoj će one uzajmljivati i hoće li uopće moći podizati zajmove. Danas se sve više osporava uloga ovih agencija, posebice njihovih procjena sposobno-sti državâ da vraćaju dugove, jer se tim ocjenjivanjem ugrožava čitave narodne zajednice i gospodarstva, zaposlenost i socijalu, te čitav društvovni život. Agen-cije i njihovi pristalice se pak brane tvr-deći da bi zabrana ocjenjivanja država značila htjeti – razbiti termometar, a ne – spustiti vrućicu.

Ima li izlaza iz ove sjene novca nad svijetom? Ima li svjetla na kraju ovog tunela? Ima, ali nitko ne može sâm uni-jeti reda u sadašnju globalizaciju, niti se sâm izvući iz krize. Potrebna je suradnja država. Neophodno je stoga rehabiliti-rati politiku i stvarno gospodarstvo, kao osnovu stvaranja novih vrijednosti. Ali ništa od toga neće uspjeti ne bude li svi-jesti o potrebi ne samo “natjecateljski vi-

soko sposobnog tržišnog gospodarstva”, što je sredstvo, nego upravo “tržišnog socijalnog gospodarstva”, što je cilj, kako to određuje Lisabonski EU, koji uvažava etički red prvenstva – od čovjeka-rad-nika i osobe, preko društva i države, do okoliša i Zemlje.

A za to je potrebno ne manje, nego više politike, discipline, solidarnosti i odgo-vornosti. Jer kako inače doći do svjetskog gospodarskog i fi nancijskog usklađivanja i upravljanja, barem za prirodna bogat-stva i borbu protiv klimatskih promjena? Ali potrebno je nadasve obuzdati kapital i vratiti ga u kolotečinu pravila, transpa-rentnost i ulogu servisa gospodarstva. I, na koncu, valja podsjetiti da u svijetu već postoji i širi se u stvarnom gospodarstvu, bez buke i reklama, jedan novi poredak: onaj etičkih ulaganja i mikro-kredita, so-cijalnog poduzetništva i pravedne trgo-vine, zadrugarstva i ekonomije dara, pa sve do uzajamnosti i besplatnosti… na što poziva i papinska okružnica Caritas in veritate. •

• Potrebno je više politike, discipline, solidarnosti i odgovornosti. Ali potrebno je nadasve obuzdati kapital i vratiti ga u kolotečinu

pravila, transparentnost i ulogu servisa gospodarstva •

Spomenica o župi Spomenica o župi OVČAREVOOVČAREVO

OVČAREVO/SARAJEVO (SR) – Nedavno je u izdanju Župnog ure-da Ovčarevo i Svjetla riječi izašla knjiga fra Velimira Valjana Ovčare-vo – Župa sv. Mihovila Arkanđela. Spomenica u povodu 180. obljetnice /1832-2012/.

Monografi ja, popraćena doku-mentima i svjedočenjima te grafi č-kim prilozima i fotografi jama, govori uglavnom o prošlosti ali i sadašnjosti župe Ovčarevo s više aspekata: geo-grafskog, povijesnog, graditeljskog, kulturno-umjetničkog, demograf-skog, etnografskog, jezičnog, mu-zikološkog, kulturno-prosvjetnog i duhovnog. Posebno vrijedi istaknuti da su po prvi puta na jednom mje-stu objavljena sva obiteljska prezi-mena, ne samo aktualna, nego i ona koja su postojala na tlu ove župe ali su vremenom nestala. Pronaći ćemo u knjizi i notne zapise narod-nih pjesama koje su se nekada rado pjevale kao i stare običaje, molitve i uspavanke; upoznat ćemo svijetle i snažne likove bosanskih fratara koji su živjeli i radili u župi Ovčarevo; sa-znat ćemo zašto interijer ovčarevske crkve spada u sami vrh hrvatske li-kovne umjetnosti itd.

Premda je knjiga namijenjena pr-venstveno župljanima župe Ovčare-vo i svima onima koji su na bilo koji način vezani za ovaj podvlašićki i lašvanski kraj, ona je zasigurno i vri-jedan doprinos bh. etnografi ji. •

sr16-17.indd 17 26.4.2012 17:55:56


AKTUALNO Uz 350. broj Svjetla riječi

Piše: • Jozo DŽAMBO

Kako se već uzme: broj tristopede-set i nije tako velik broj, niti su tri desetljeća – skoro toliko izlazi

Svjetlo riječi – tako dugo vrijeme, pa ipak iz jednog odstojanja nismo nipošto rav-nodušni prema ovim ciframa. Još ako pri tome na stol položimo kao dva kamena međaša prvi i zadnji broj ovoga lista, bit će to vrlo upečatljiv i rječit okvir za jedan jubilarni spomen.

Kako (ne) hvaliti?Dok je prvi broj Svjetla riječi bio još ko-liko-toliko bliz Gutenbergovom umije-ću, ovaj današnji čitave je galaksije da-leko od vremena kada su urednici list pripremali otprilike onako kako su koju godinu ranije uređivali školske zidne novine, dakle priloge pisali na rasklima-nim pisaćim strojevima, odmjeravali, montirali, prepravljali, zabacivali i na koncu, kada odlaganja više nije bilo, go-vorili da je “dobro”.

Bilo bi to koketiranje s ambona mo-derniteta žaliti za ovom praksom od prije tridesetak godina, ali valja reći da se tiskano doživljavalo i fizički: u mrlja-ma i mirisu štamparske boje, u gotovo reljefnome tisku, tako da se imao osje-ćaj da se tekst može odgonetati dodiri-ma prstiju i sa zatvorenim očima. Slova kao Brailleovo pismo. Papir je dijelove riječi ili čitavih odsjeka jednostavno gutao, slike također. Čuvam neke od tih prvih brojeva.

Što reći danas?Jubileji su prigoda za pohvale. Oni su

također prilika podsjetiti na Andrićev otmjeni običaj nikoga ne hvaliti “u lice”; pisac je smatrao da je prava pohvala ona koja se izgovori na nečiji račun kada do-tični nije tu. Stoga bi bio red da se i ja, budući da ovo pišem Svjetlu riječi “u lice”, suzdržim od pohvale, a da ipak kažem poneku lijepu riječ. Ali kako?

Čuvam u jednoj knjizi pismo koje mi je, tada osobno nepoznat, znatno stariji autor napisao kao odgovor na moju kri-tiku te knjige: “Mi, kojima je pero alat i

koji živimo od pismenog zanata, šaljemo u svijet knjige kao što roditelji otpremaju djecu u nadi da će uspjeti u životu. Kada im se takva djeca vrate, znaju da njihova nada nije bila isprazna. Vašu pohvalu do-življavam upravo tako: kao dijete koje se eto uspješno vratilo.”

O mnogom pročitanome mogli bi-smo (i čak imali i potrebu!) izreći neku pohvalu ili pokudu, ali to ne činimo, jer radoznalo jurimo dalje do sljedećeg us-hićenja, odobravanja, pitanja ili prigovo-ra. Autori ta raspoloženja i sudove neće nikada saznati – šteta!

Novine nude u rubrikama “Pisma či-tatelja” mjesta za kritičko izjašnjavanje, što se u pravilu premalo koristi. Uglav-nom anonimni dopisi i reakcije na inter-netskim forumima, tzv. postings, najčeš-će su takvi da se ima dojam da su čita-telji uglavnom ljudi kojima anonimnost samo dobro dođe kao paravan za vlastite frustracije i nepismenost. (To je u među-vremenu globalni medijski problem.)

Hoće li barem u povodu ovog 350. broja Svjetla riječi njegovi urednici i

U lice!U lice!Bilješke čitatelja od prvoga broja

sr18-20.indd 18 26.4.2012 17:58:28


AKTUALNO

suradnici saznati kakvu su to “djecu” po-slali u svijet i kakva im se ona vraćaju?

Čitateljski pabirciSjećam se dobro uredničkih uvodnika, pisanih u vrijeme rata, kada se svaka riječ stavljala na vagu i kada su mnogi čitatelji očekivali samo potvrdu svojih mišljenja, a dobivali “mrke i neumoljive” misli (Kr-leža) i “tvrd govor” (Iv 6,60) koji je u tom trenutku bio uistinu takav, ali bio i ostao govor “za sva vremena”.

Sjećam se s kakvom pažnjom sam čitao zapise Stipe Manđerala o lokalnoj povijesti Livna i kako su mi ovi dočara-vali tu meni malo poznatu sredinu i bo-gatstvo njezina života.

Da je Svjetlo riječi (i) franjevački list, odaju ga i njegovi brojni prilozi o oko-lišu, prirodnim ljepotama zemlje i upo-zorenjima da ove treba čuvati, jer je to jedini svijet koji nam je dan – nemamo “rezervnog” svijeta. U svakom napisu Ive Lučića prepoznajem kao moto i “Pjesmu stvorenja” Siromaška iz Asiza.

U ovaj svijet ljepote ubrajam također raskoš motiva i boja iz likovne umjetno-sti kao i one fotografi rane krajolike; ne jednom odmarao sam oči na njima i po-želio poći na ta brda, u onaj krš, ravnice, polja ili šume.

Prolazio sam stranicama “Naši pokojni-ci” kao da hodam po grobljima tražeći po-znata imena i lica. Biografi je pokojnika su

VEĆ SE DUŽE VRIJEME OSJEĆA među nama potreba za listom koji bi izražavao, potvrđivao i razvijao život katoličke zajednice u Bosni i Herce-govini. Tu potrebu jednako osjećaju i oni koji pisanom riječju žele svoju vje-ru svjedočiti u povijesno-društvenoj i kulturnoj situaciji ovoga časa ovdje i oni koji tu riječ očekuju kao svjetlo svojemu životu. Svi zajedno znajući, da “ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Bož-jih” (Mt 4,4). Ta, pak, riječ jest – Isus Krist, isti jučer, danas i zauvijek (Hebr 13,8). I naš list “Svjetlo riječi” treba biti odsjaj te Riječi među nama ovdje.

Ovaj će nas list svojom riječju iz-građivati kao Kristovu Crkvu – “za-jednicu vjere, nade i ljubavi”, kako to ističe Drugi vatikanski sabor (Svjetlo naroda, I,8). Bog je, naime, htio spaša-vati i oslobađati ljude ne pojedinačno, nego zajednički. I zato je u povijesti svijeta stvorio i oblikovao narod Božji kao zajednicu spasenja ljudi. Crkva, koju je Krist ustanovio i odredio da bude jedna, sveta, katolička i apostol-ska, jest upravo narod Božji ovoga po-sljednjeg razdoblja povijesti spasenja. Određujući da ta Crkva bude zajedni-ca života, ljubavi i istine, Krist je htio da ona, i kao mala bude za sve ljude “jaka klica jedinstva, nade i spasenja” (Svjetlo naroda, II,9). I zato, dok se radujemo što kao pojedinci pripada-mo ovoj zajednici spasenja, osjećamo istodobno veliku odgovornost za nje-zino i naše poslanje u našem svijetu.

“Svjetlo riječi” imat će zadaću po-najprije izgrađivati naše unutarnje zajedništvo života u mjesnoj Vrhbo-sanskoj katoličkoj Crkvi. Povijest ove Crkve je duga i bogata plodnim isku-stvima – križnog puta i uskrsnog slav-lja –, na kojima može graditi svoju sa-dašnjost i budućnost. I naš novi list se želi uključiti u taj posao izgradnje naše mjesne Crkve. Neće se nametati kao sudac prošlosti ili sadašnjosti, nego skromno i jednostavno biti sudionik te izgradnje u Pavlovom duhu, prema kojemu “ljubav izgrađuje” (1 Kor 8,1). U tome će biti i njegov posebni pozi-tivni doprinos zajedništvu opće Crkve

u našoj zemlji i u svijetu. Pri tom, list će njegovati i sve one opravdane ra-zlike koje postoje unutar katoličkog jedinstva i pokazuju životnost i bo-gatstvo Crkve kao putujućeg naroda Božjega u svijetu te potiču njegov rast i trajnu obnovu u povijesti.

U potvrđenoj tradiciji bosansko--hercegovačkog pluralizma vjera i svjetonazora, ovaj list želi njegovati iskreni i otvoreni dijalog s drugima: s krš ćanima i njihovim Crkvama i zajednicama (ekumenizam), s mu-slimanima i Islamskom zajednicom, drugim vjernicima i ljudima druga-čijih uvjerenja i svjetonazora. Bit će nam drago ako svojim radom prido-nesemo općem zajedništvu i napretku društva u kojemu sa svima drugima zajednički živimo kao braća.

Crkva kao zajednica i narod Božji ulazi u ljudsku povijest svakog naroda, izgrađujući ga evanđeoskom porukom koja oslobađa od mitskih okova zemlje. Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini je povijesno vezana posebno s hrvat-skim narodom ovdje, u čiju je kulturu ušla prije tisuću i tristo godina i čijim je putovima padova i uspona cijelo vri-jeme hodila. I ovaj će list biti vjeran toj povijesnoj povezanosti, priznajući pri-rođenu zakonitu razliku koja postoji između Crkve i naroda, te poštujući njihove vlastitosti identiteta i slobode, prava i obaveze.

Ovaj list izdaju Franjevački pro-vincijalati – Bosne Srebrene u Sara-jevu i Marijinog uznesenja u Mosta-ru i zato će u duhu naše franjevačke bosansko-hercegovačke tradicije bi ti vjeran svom katoličkom opredjelje-nju i poslanju i ujedno otvoren dru-gačijim životnim stavovima u duhu sv. Franje Asiškog, koji je istodob-no bio “čitav katolički” (Liturgija Crkve o njemu) i “čovjek koji pre-lazi granice” (papa Ivan Pavao II. o njemu).

Počinjući izlaziti u Svetoj go-dini, 1950. godine nakon Isuso-ve smrti – 1983. godine, želimo da ovaj list bude vjerni suputnik Kristovog djela spasenja među nama!

Čemu novi vjerski listUvodnik • ‘Svjetlo riječi’ br. 1 • travanj 1983.


g j p jčijim

vri-n toj pri-stoji jući

ode,

ro-ra-ta-ke i ti e-u-hu b-a-.

-

sr18-20.indd 19 26.4.2012 17:58:40


AKTUALNO

kratke, nekada svedene samo na zahval-ni i molitveni uzdah. Čitajući ih i sâm se svrstavam u povorke i pratim na vječni pokoj i one koje u životu nisam nikada vidio ni sreo.

Nisam sigurno jedini od čitatelja koji katkad novine listaju odzada, recimo od stranice s humorom. Osjetljiv na ste-reotipe (ili barem svjesno nastojeći biti osjetljiv na njih) pitam se ponekad, mora li uistinu biti tako da je Mujo onaj koji je ograničen, imbecil, riječju hrsuz i baksuz ujedno. Na koncu se ipak pomirim s nje-govom sudbinom, jer je uz njega gotovo svaki puta i Fata – prava suprotnost Muji, tako da je familijarni prosjek bedastoće i pameti sasvim u redu, nimalo drukčiji nego i u onim drugim mahalama.

A što se tiče “drugih mahala” Svjetlo riječi se nije zatvorilo u klaustar niti re-dakciju pretvorilo u skriptorij koji proi-zvodi tekstove samo za “kućnu uporabu”. Serijal o svjetskim religijama, velikim i malim, pokazao je da ovaj “vjerski, ne crkveni list” (L. Fišić) ima upravo sveo-buhvatnu (katholikos!) širinu. Nju revija potvrđuje i razgovorima s osobama svih profi la, nazora i svjetonazora.

Ostat će mi nezaboravan razgovor “Misusovo, sveto!” s umirovljenikom Dragom Plavčićem iz viteškog sela Du-bravice. Kakva veličina čovjeka u patnji, kakva iskrena i duboko ljudska pitanja Bogu! I kakvi odgovori!

Između neba i granataPosebno je poglavlje i priča za sebe kako je Svjetlo riječi “preturilo rat preko glave”.

Pokazalo se i u ovom slučaju kako ljudi u dramatičnim i naizgled nemo-gućim okolnostima otkriju u sebi ener-gije za koje i sâmi nisu ranije vjerovali da ih posjeduju. To je zakon preživlja-vanja. Zacijelo je bilo i onih koji su sav taj napor oko uređivanja, tiskanja i ras-pačavanja lista u takvim okolnostima smatrali “luksuzom”. Pa ipak, upravo to vrijeme trebalo je na poseban način izgovorene ili napisane riječi, takve koje se neće prigibati pred krhkom svakod-nevicom nego svijetliti postojanoš ću, dalekovidnoš ću i jasnoćom.

Neki vole reći kako su to bila “olovna vremena”, imajući na umu njihovu težinu i oporost, a dakako i olovo kao simbol streljiva, oružja, dakle rata.

Bilo je to, da se poslužim istom sin-tagmom, i s obzirom na tehniku kojom je tiskano Svjetlo riječi, “olovno vrijeme”. Konac dvadesetog stoljeća opraštao se od klasičnog tiskarstva i Svjetlo riječi kao da mu je (nehotice!) htjelo dati dostojan ispraćaj. Ali nedugo nakon toga i taj je list prihvatio blagodati elektronike.

Na razmeđu ovih dvaju svjetova strši, po mome, jedan izuzetan primjer.

Naime, kada se činilo da su franjevci u svome ophođenju s tiskanom riječju i pi-smenosti našli izraz primjeren vremenu i novim medijima, pojavilo se u izdanju Svjetla riječi kao atavizam djelo koje na jedinstven način stoji u tradiciji franje-vačke kronistike (Lašvanin, Benić, Bog-danović, Baltić), a ujedno ima i sve odli-ke modernog svijeta u jednom njegovom tragičnom trenutku: ratni dnevnici fra Ljube Lucića Između neba i granata. Ovi su dnevnici literarno-povijesni doku-ment čija će važnost s vremenom sve više rasti i oni će ostati svjedočanstvom jed-ne iznimne franjevačke biografi je, jer fra Ljubo je, kao možda ni jedan drugi nje-gov suvremeni subrat, spojio u sebi bez ikakvog konfl ikta intelektualno i pučko – u pisanoj riječi kao i u ophođenju s lju-dima. Na mome privatnom portretu to je

čovjek koji je upravo napustio radni stol i na njemu otvoren latinski svezak Summa theologiae Tome Akvinskog da bi, s kan-tom u ruci, odmjerenim korakom (jer ni u ratu ne dolikuje se da fratar trči u ha-bitu!) pošao prema Pivovari i stao u red za vodu, a na sva upozorenja da se čuva odgovarao: “Neće mene moj četnik!”

Najnovije izdanje fra Ljubinih repor-taža i članaka Osuđeni na nadu samo još potvrđuje ovaj dojam. Tekstovi su objav-ljivani između 1984. i 1995. godine u Svjetlu riječi, čiji je on bio dugogodišnji urednik i do svoje smrti suradnik; mi ih sada čitamo sa sviješ ću da su oni zapravo oporuka ljubavi prema ovoj zemlji i njezi-nim ljudima. Da fra Ljubo svoj život nije okončao na nekoj od sarajevskih ulica ili bosanskih ratnih bogaza, ostat će za nas tajnom i donekle okrnjenim simbolom.

Spominjem ovdje samo ova fra Lju-bina djela, ne gubeći iz vida ni biblioteku raznovrsnih, originalnih ili prevedenih naslova koje nudi Svjetlo riječi, legiti-mirajući se time kao, u relacijama svoga prostora i dometa, moderna medijska kuća kojoj su važni ne samo sadržaj nego i vanjska ljepota izdanja. Mi, koji smo odrasli s vrlo oskudnim izborom teološke i duhovne literature, znamo ovo sadržaj-no i estetsko bogatstvo posebno cijeniti.

Ne preostaje drugo nego hvala i po-hvala. Unatoč Andrićevoj preporuci ipak – u lice. •

• Jubileji su prigoda za pohvale. Oni su također prilika podsjetiti na Andrićev otmjeni običaj nikoga ne hvaliti “u lice”; pisac je smatrao da je prava pohvala ona koja se izgovori

na nečiji račun kada dotični nije tu. Stoga bi bio red da se i ja, budući da ovo pišem Svjetlu riječi “u lice”, suzdržim od pohvale, a da ipak kažem poneku lijepu riječ •

sr18-20.indd 20 26.4.2012 17:58:49


OLTAR I TRIBINA

U zbirci eseja pod naslovom Bijeda bla-gostanja. Tržišna religija i njezini nepri-jatelji francuski fi lozof Pascal Bruckner

kritički se osvrće na suvremenu civilizaciju u kojoj u općem rasapu uvjerenja i ideologija po-stoji tek jedna koja odolijeva svojom neupitnom vitalnoš ću – ekonomija. “Ekonomija nas je tre-bala osloboditi neimaštine. Tko će nas osloboditi ekonomije?”, pita se Bruckner, a zatim govori o kapitalizmu i ekonomizmu, bogatstvu i siromaš-tvu, škrtosti i pohlepi, o suvremenom čovjeku kao čovjeku ugašene čovječnosti – svedenome na potrošača, proizvođača, dioničara, kupca ili pro-davača, vlasnika ili vlasništvo, o čovjeku nespo-sobnom da napravi hijerarhiju svojih pohlepa.

Bruckner je samo jedan od mnogih koji u naše doba kritički govore o (neo)kapitalizmu, njegovoj tržišnoj logici koja proizvodi sve veći jaz između bogatih i siromašnih i milijune ljudi diljem svijeta čini nesretnim: i one koji su žrtve te ideologije, ali i one koji tu ideologiju kreiraju. Na neosjetljivost i nemilosrdnost suvremenoga neokapitalističkoga svijeta upozoravaju i teolozi. Katolički teolog Jon Sobrino u svojoj knjizi Izvan sirotinje nema spasenja govori o “civilizaciji kapi-tala i bogatstva”, iz koje, kako kaže, “neizbježno proistječu gotovo nepodnošljive nestašice, dehu-manizacija ljudskih bića i razaranje čovječanstva kao jedne velike obitelji: iz te civilizacije, naime, rađaju se ljudi koji su osiromašeni odnosno izop-ćeni, rađaju se pobjednici i pobijeđeni. Naša civi-lizacija trajno je i ozbiljno bolesna.”

Siromaštvo i socijalna osjetljivost su neizbjež-na religijska tema. Sve religije svijeta naviještaju humanoga Boga – Boga na strani siromašnih, diskriminiranih, slabih. S Isusom iz Nazareta osjetljivost za siromašne i slabe dobiva posve novu dimenziju, jer se temelj njegova novoga kraljevstva Božjega bitno zasniva i na odnosu prema siromasima u najširem smislu tog pojma. Odnos prema siromasima, prema onima kojima je potrebna konkretna pomoć, a ne samo pobož-na slatkorječiva u molitvene mantre uobličena duhovna utjeha, Isus, koji i sam dolazi kao siro-mašni Bog, postavlja kao mjerilo i temeljni kri-terij vjere. “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!” (Mt 6,24), drugačije kazano – ili Bog ili bogat-

stvo. To je još zaoštrenije izrečeno u Isusovom govoru o posljednjem sudu u kojem odnos pre-ma gladnima, žednima, putnicima, golima, bo-lesnima i utamničenima izjednačuje s odnosom prema njemu samom.

Briga za siromašne zasigurno je jedno od temeljnih poslanja krš ćana. Ali ako se povijest krš ćana, Katoličke crkve i drugih crkava sagle-da kritički, odnos prema siromaštvu i socijalna osjetljivost su često svođeni na umirivanje sa-vjesti crkava i njihovih članova. S jedne strane raskoš i bogatstvo, s druge karitativni socijalni angažman članova Crkve, koji se najčeš će rađao unutar redovničkih zajednica. Iako je neospor-no da mnoge karitativne inicijative suvremenog svijeta potječu upravo iz Crkve, socijalne kritike upućene Crkvi velikim su dijelom opravdane, jer je nemoguće izbjeći pitanje veće odgovornosti Crkve (i drugih religijskih zajednica) za bijedu i siromaštvo suvremenog svijeta.

Ako ovu tešku problematiku svedemo na naše bosansko-hercegovačke i ex-jugoslavenske prostore, očito je da su se religijske zajednice u posljednjih dvadeset godina – otkako su zado-bile pravo javnosti – neusporedivo više bavile pitanjima dnevne politike, lamentiranjem nad vlastitim žrtvama, borbom protiv svjetonazor-skih neprijatelja (komunista), a ponajmanje so-cijalnom osjetljivoš ću, iako i ovdje valja istaknuti da su mnogi svećenici i u ratu i nakon rata dijelili sudbinu svojih vjernika – njihovu patnju, bijedu i siromaštvo.

Ono međutim u čemu zakazuju današnje religijske zajednice uopće pa tako i pred-stavnici Katoličke crkve jest ozbiljnija i

temeljitija kritika političkih i ekonomskih centa-ra moći koji su izravno odgovorni za siromaštvo. Svojom šutnjom podržavaju izrabljivačke neo-kapitalističke politike, kriminalne privatizacije, kršenje radničkih prava i često se daju ušutjeti donacijama nekad i krvarinom. Umjesto mora-liziranja i seciranja seksualnog morala vjernika i njihove intime, predstavnici Crkve bi morali i češ će i angažiranije govoriti o socijalnom moralu i odgovornosti. I u vlastitim redovima – i uopće u svijetu! •

Drago Bojić

Socijalna odgovornost

Umjesto moraliziranja i seciranja seksualnog morala vjernika, predstavnici Crkve bi morali i češ će i angažiranije govoriti o socijalnom moralu i odgovornosti

sr21.indd 21 26.4.2012 17:59:03


RAZGOVOR

Jean-Louis Skabibličar

Biblija je ogromno skladište drevnih

glazbenih partitura koje čekaju samo jedno: one koji će

ih biti sposobni izvoditi, svirati ili

pjevati

Razgovarali i snimili: • Bruna VELČIĆ i Stipo KLJAJIĆ

Isusovac Jean-Louis Ska profesor je Staroga zavjeta na Papinskom Biblij-skom Institutu (Biblicum) u Rimu,

koji je 2009. godine proslavio stotu obljetnicu postojanja. Riječ je o Institutu osnovanom od Svete Stolice, 1909. godi-ne, s ciljem da “što učinkovitije promiče biblijski nauk i sve studije s tim povezane u duhu Katoličke crkve”. Vođenje Institu-ta povjereno je od početka Družbi Isuso-voj i među njegove profesore i studente ubraja se oko tristo biskupa i kardinala, među kojima Augustin Bea, Albert Va-nhoye i Carlo Maria Martini. Mnogi su hrvatski biblijski stručnjaci također on-dje studirali.

Profesor Ska predaje na Biblicumu skoro trideset godina, od 1983, i jedan je od najuglednijih suvremenih katoličkih egzegeta iz područja Petoknjižja. Ro-đen je 1946. godine u Arlonu, u Belgiji. Godine 1964. pristupa Družbi Isusovoj, nakon čega završava fi lozofski i teološki studij u Namuru (Belgija) i Frankfurtu (Njemačka). Nakon svećeničkog ređe-nja 1976. studira egzegezu na Biblicumu gdje 1984. i doktorira s temom Prijelaz preko Crvenog mora. Studij strukture, sti-la i simbolike u Izlasku 14.

Autor je niza znanstvenih i popularnih članaka i knjiga o biblijskim temama na francuskom, engleskom i talijanskom je-ziku, a velik broj njegovih knjiga preveden

Simfonijska Simfonijska istina Biblijeistina Biblije

sr22-25.indd 22 26.4.2012 17:59:56


RAZGOVOR

je i na mnoge druge jezike. Od značajnijih knjiga možemo izdvojiti Uvod u čitanje Petoknjižja (2006) i Egzegeza Petoknjižja (2009), te nekolicinu knjiga posvećenih različitim starozavjetnim i novozavjetnim temama: Glina, ples i vrt. Eseji iz biblijske antropologije (2000), Abraham i njegovi gosti. Praotac i vjernici u jednoga Boga (2002), Nove i stare stvari. Izabrane strani-ce Matejeva evanđelja (2004), Stari zavjet protumačen onome tko zna malo ili ništa (2011). Nedavno je objavljena prva nje-gova knjiga prevedena na hrvatski jezik Božja riječ u ljudskim pripovijestima (KS, Zagreb 2011). S profesorom Ska razgova-rali smo o Biblicumu, o tumačenju Sveto-ga pisma i o pojedinim biblijskim temama kojima se bavi u svojim knjigama.

• Profesore Ska, čitav svoj znanstveni i profesorski vijek posvetili ste Papinskom Biblijskom Institutu u Rimu. U čemu se, po Vašem mišljenju, sastoji specifi čnost studija Svetoga pisma na Rimskom Bi-blicumu za razliku od mnogih drugih teoloških učilišta na kojima je danas moguće studirati Bibliju?

Čini mi se da između Biblicuma i drugih teoloških učilišta postoje dvije osnovne razlike. Na Biblicumu se biblij-ski tekstovi proučavaju na izvornom jezi-ku, zbog čega se polaže veliki naglasak na učenje drevnih biblijskih jezika – hebrej-skog, aramejskog, grčkog. Druga razlika se odnosi na metodologiju. Naš Institut nastoji dati studentima instrumente za tumačenje Biblije, prije negoli znanje ili sadržaje. Slikovito govoreći, mi “učimo kuhati”, ne nudimo već gotova jela.

• Biblicumu se ponekad zamjera previ-še “znanstven” pristup Svetome pismu. Smatra se da stavlja prevelik naglasak na fi lološko istraživanje i na izvorno značenje teksta, u kontekstu vremena u kojem je nastao, dok se zanemaruje du-hovno i spasenjsko značenje, koje traži običan vjernik. Na taj način egzegeza postaje previše “povijesna”, a premalo “teološka”, i od male koristi za pasto-ralno djelovanje. Kako gledate na ove zamjerke i možete li nam objasniti što je to zapravo egzegeza?

Mislim da sve ovisi o svrsi studija. Ako želimo pripremiti naše studente za dijalog sa suvremenim svijetom, koji je u visokoj mjeri znanstven i tehnološki, onda oni moraju biti spremni odgovoriti na pitanja tog znanstvenog i tehnološkog svijeta. K tome, pitanja se mijenjaju od kulture do kulture, od jednog povijesnog razdoblja do drugog, i naši će se studenti morati suočiti s novim situacijama. Mi ne možemo ponuditi odgovore na sva pi-tanja, ali možemo ponuditi sredstva koji-ma se može doći do odgovora na pitanja svijeta u kojem živimo.

A što se tiče egzegeze biblijskog tek-sta, ona se može sažeti u dvije riječi. U prvom redu radi se o odgovaranju na bitna pitanja: zašto je određeni tekst na-pisan, kako je i za koga napisan, i zašto je ušao u Sveto pismo? U drugom redu, zadatak egzegeta je prevesti poruku bi-blijskog teksta u današnji jezik.

• Već i slabijem poznavatelju biblijskih znanosti poznati su problemi vezani za biblijske metode. Premda svaka biblij-ska metoda ima svoje prednosti i nedo-

statke, može li se ipak – barem za da-našnje tumačenje Biblije – reći kako bi narativna i povijesno-kritička metoda trebale spadati među neizostavne?

Odabir metode ovisi o objektu i svrsi studija. Ne možemo proučavati poetski tekst koristeći metodu koja se primjenju-je na pripovijesti i prozne tekstove, a isto tako, bilo bi bolje izbjeći precizno korište-nje povijesno-kritičke metode za vrijeme propovijedi. U svakom slučaju, čini mi se da studij biblijskih narativnih tekstova – koji čine najveći dio Biblije – ne može nego profi tirati korištenjem metode koja se razvila u svijetu studija antičke i mo-derne prozne književnosti, odnosno od takozvane narativne metode ili narato-logije. Što se pak tiče povijesno-kritičke metode, koja često izaziva nepovjerenje – ali ne s pravom, mislim – čini mi se ne-izostavnom iz jednog sasvim konkretnog razloga: biblijski su tekstovi napisani prije više od dvije tisuće godina, na jezicima, u kulturi i prema književnim konvencijama različitima od naših. Prva svrha povijesno-kritičke metode – i to je njezina osnovna

svrha – jest omogućiti današnjim čitatelji-ma da si posvijeste vremenski odmak koji nas odvaja od biblijskih tekstova, kako bi im onda mogli ispravno pristupiti.

• Tumačenje Biblije je, zbog razno-raznih razloga, gotovo uvijek u svojoj dugoj povijesti prolazilo trnovitim sta-zama. Gdje vidite glavne poteškoće u radu današnjih egzegeta?

Tri su najveća problema. Prvi je žurba. Da, upravo tako: žurba. U današnjem svije-tu svi smo užurbani, sve treba biti učinjeno brzo, i treba doći do očekivanog rezultata što je prije moguće. Studij Biblije zahtjeva, međutim, vrijeme, strpljenje, upornost. Da upotrijebim biblijsku sliku: ne može se sija-ti danas i žeti sutra. Drugi problem je sličan prvome: utilitarni smo i želimo studirati Bibliju kako bismo iz nje izvukli ideje, teo-rije, koncepte, uvjerenja i poruke “korisne” za danas. Pravi studij Biblije, kao svaki stu-dij, nije vezan uz korist: Bibliju se studira zbog nje same, jer je toga vrijedna. Samo se tako, po mojem mišljenju, vidi stvarna ko-rist studiranja. I na kraju, treća poteškoća: današnji svijet, pa i intelektualni svijet, više

je tehnološki negoli literaran. Postupno se gubi literarna senzibilnost, ljubav prema čitanju, interes za kulturu – i ne govorim o kulturi mase – kao i dodir sa živim pre-dajama koje su hranile i nastavljaju hraniti našu civilizaciju.

• Jedan ste od rijetkih egzegeta koji pored stručnih objavljujete i biblijske tekstove namijenjene široj čitalačkoj publici. Jednostavnim govorom nasto-jite pojasniti i približiti teško razumlji-va biblijska mjesta. Što Vas potiče na takvo pisanje?

Posvetio sam se pisanju knjiga upuće-nih širokoj publici zato što sam, tijekom godina provedenih na Biblicumu, uvijek ostao u kontaktu s onim što se zove “krš-ćanski puk”, s obiteljima i skupinama lju-di koji nisu nužno krš ćani, ali su otvoreni i pokazuju interes za Bibliju jer je ona dio naše kulturne baštine. Ove sam knjige u prvom redu pisao za njih.

• U uvodu u knjigu Stari zavjet pro-tumačen onome tko zna malo ili ništa

• Posvetio sam se pisanju knjiga upućenih širokoj publici zato što sam, tijekom godina provedenih na Biblicumu, uvijek ostao u kontaktu s onim što se zove “krš ćanski puk”,

s obiteljima i skupinama ljudi koji nisu nužno krš ćani, ali su otvoreni i pokazuju interes za Bibliju jer je ona dio naše kulturne baštine •

sr22-25.indd 23 26.4.2012 18:00:06


RAZGOVOR

zajedno s Umbertom Ecom spominje-te kako Biblija spada u velike nečitane knjige. Koji su, prema Vašem mišljenju, glavni razlozi za slabo čitanje Biblije?

Prvi razlog zašto se Bibliju čita malo jest taj što je ona ostala, čini mi se, predugo u rukama klera i crkvenih autoriteta. Onaj tko je čitao, studirao i tumačio Bibliju nije mogao biti negoli pripadnik klera. To je bila posljedica za Reformaciju. Danas je, pak, Biblija vraćena krš ćanskom puku, ali ga ovaj treba naučiti čitati. Drugi razlog je taj što je biblijski jezik previše različit od našeg. Tko nije pripremljen, najčeš će se obeshrabri već nakon nekoliko stranica zato što ne razumije i ne posjeduje ‘kôd’ potreban za tumačenje. Kao da čita riječi napisane na njemu nepoznatom jeziku. Odatle naš zadatak: učiniti biblijski tekst pristupačan narodu koji ga ima pravo či-tati i obogatiti se njegovim čitanjem.

• Čitati Bibliju nije nimalo jednostav-no. O tom se problemu najviše bavite u knjižici Božja riječ u ljudskim pri-povijestima, koja nastoji približiti či-tanje Svetoga pisma, napose Staroga zavjeta, širem čitateljstvu. U toj knjizi upozoravate na opasnost “biblijskog fundamentalizma” s jedne, i ekstremno kritičkog pristupa s druge strane, te ukazujete na tzv. “srednji put” u pristu-pu Svetom pismu. U čemu se sastoji taj “srednji put”?

Srednji put između dva ekstrema, fun-damentalizma i hiperkriticizma, sastoji se u postavljanju ispravnih pitanja, na stalo-žen način. Temeljni problem je problem “istine”. U današnjem svijetu “istina” je ono što može biti provjereno i dokazano. Vrlo često, u intelektualnom svijetu, “isti-na” je niz defi nicija. Zato je za fundamen-taliste istina sve ono što Biblija kaže, od-nosno sve tvrdnje koje u njoj nalazimo, na svakom području. S druge strane, za one koji su ekstremno kritični, u Bibliji nema gotovo ničeg “istinitog” jer malo toga što Biblija tvrdi može biti znanstveno i povi-jesno provjereno. Međutim, u biblijskom svijetu, kao i u najdubljem ljudskom isku-stvu, istina je put i trajna potraga. “Istina” nije statična, nego dinamična. Jedan pri-

mjer pomoći će bolje razumjeti ono što mislim reći. Michelangelov Mojsije nije portret povijesne osobe niti to želi biti. Ali taj Michelangelov kip omogućuje onome tko ga promatra da “uhvati” nešto od te velebne biblijske osobe. Na isti način bi-blijski tekstovi ne smjeraju pružiti preci-zne informacije o prošlosti. Oni nastoje oblikovati svijest jednog naroda i pomoći mu da razumije vlastitu sudbinu. Na taj način pružaju i nama sredstva za razumi-jevanje vlastite sudbine.

• Čitav život posvetili ste poučavanju Staroga zavjeta. Često se čuje među krš ćanima da Stari zavjet nije jednako važan kao Novi i da njegovo tumačenje ima ponajviše smisla kada ga čitamo kroz prizmu Isusovih riječi i djela. Što mislite o tome, i što, prema Vama, Stari zavjet ima ponuditi krš ćaninu i u čemu je njegova vrijednost?

Istina, za mnoge krš ćane Stari zavjet gotovo ne postoji, ili, ako postoji, onda je to samo u funkciji Novoga zavjeta. No ne bi trebalo biti tako. U stvari, za Isusa Krista i za prve krš ćane, jedina Bibli-ja koju su imali na raspolaganju bila je Stari zavjet. Iz očitih razloga nisu mogli posjedovati Novi zavjet, jer još nije bio

napisan. Zato Stari zavjet ima određenu autonomiju. I sam židovski narod tisuć-ljećima se hrani samo “Starim zavjetom”. Sjećam se, k tome, razmišljanja jednog od mojih profesora na Biblicumu, oca Luisa Alonsa Schökela. On je govorio da bez poznavanja Staroga zavjeta možemo razumjeti oko polovice Novoga zavjeta. Mogli bismo reći da Stari zavjet sadrži rječnik koji nam je potreban da bismo shvatili smisao novozavjetnih pojmova. Ili konkretnije, mislim da u Novom za-vjetu postoje određeni elementi koji bitno pripadaju Starom zavjetu, kao na primjer smisao za narod, naciju i za pravo. Prvi su krš ćani sačinjavali malu izoliranu zajed-nicu unutar židovskog naroda. Nisu činili narod poput Izraela u vrijeme monarhije. Pitanja koja se tiču života i javnog mora-la, pripadnost narodu i mjesto pojedinog naroda među drugim narodima; sve su to pitanja koja poglavito pripadaju Starome zavjetu. Naposljetku, Novi je zavjet saz-dan na temeljima Staroga zavjeta: sve ono što se tiče Boga, odnos Boga prema svije-tu i s ljudima, sudbina i identitet jednoga naroda, temeljne vrednote ljudskog živo-ta, koncept moći, pravni temelji civilnoga društva, sloboda povezana s osjećajem za pravo, potreba za pravednoš ću povezana

• Prvi razlog zašto se Bibliju čita malo jest taj što je ona ostala, čini mi se, predugo u rukama klera i crkvenih autoriteta. Onaj tko je čitao, studirao i tumačio Bibliju nije mogao

biti negoli pripadnik klera. To je bila posljedica za Reformaciju. Danas je, pak, Biblija vraćena krš ćanskom puku, ali ga ovaj treba naučiti čitati. Drugi razlog je taj što je

biblijski jezik previše različit od našeg •

sr22-25.indd 24 26.4.2012 18:00:13


RAZGOVOR

s imperativom solidarnosti, bitna uloga odgoja, sve su to elementi koji su nastali i razvili se u Starom zavjetu prije nego što su bili preuzeti u Novi.

• Budući da živimo u vremenu kada se, barem na teorijskoj razini, sve više naglašava važnost ekumenizma i me-đureligijskog dijaloga, ne čini li Vam se kako se u izgradnji boljih odnosa između krš ćana, te između krš ćana i Židova, premalo važnosti posvećuje zajedničkom proučavanju i tumačenju Starog zavjeta? Istina, hvale su vrijed-ni simpoziji na kojima židovski i krš-ćanski stručnjaci nastoje pronaći zajed-nički jezik u tumačenju Svetog teksta, no ne radi li se ipak o pojedinačnim i prilično rijetkim događajima?

Možda da a možda ne. Sve ovisi o tome tko organizira kongrese i simpozije. U pojedinim slučajevima uvijek su prisut-ni egzegeti različitih konfesija, kao npr. na kongresima koje organiziraju IOSOT (In-ternational Organization for the Study of the Old Testament) – Internacionalna Or-ganizacija za Studij Staroga zavjeta i SBL (Society of Biblical Literature) – Društvo za biblijsku književnost. Ove dvije organi-zacije, od kojih je prva europska, a druga iz Sjedinjenih Američkih Država, spadaju u dvije najznačajnije međunarodne orga-nizacije na području Biblije.

• Petoknjižje, kojim se najviše bavite, naziva se još i Mojsijev Zakon (hebr. Tora). U starozavjetno se vrijeme stav-ljao veliki naglasak na izvršavanje Za-kona i na hramsko bogoslužje, što je vremenom dovelo do svojevrsnog “re-ligioznog legalizma”, kojemu se Isus u Novom zavjetu suprotstavlja. I sam središnji dio Petoknjižja – Zakona po-svećen je uspostavi bogoslužja te sadrži veliki broj bogoslužnih propisa (o žr-tvama itd.). Može li se doista reći da je starozavjetna vjera u prvi plan stavljala kult, kao svoj najbitniji element?

Kult je imao vrlo veliku važnost u svim drevnim kulturama. Ne treba nas čuditi da je to tako i u Starom zavjetu. Međutim, napose kod biblij-skih proroka, često nalazimo kritike upućene bogoslužju. Treba dodati da su bogoslužni propisi u Izraelu, bili dio javnog, a ne privatnog prava, kao u drugim kulturama, što znači da se bogoslužje ticalo čitavog naroda, a ne samo specijaliziranih službe-nika, svećenika. Napo-sljetku, kult je dobio na

važnosti tek u razdoblju nakon sužanj-stva, nakon povratka iz Babilona, kad je, s obzirom na to da je monarhija propala, hram postao privilegirano institucional-no uporište. Međutim, i u ovom razdo-blju hram nikad nije bio jedino uporište. Drugo uporište bio je Zakon kao takav, odnosno izgradnja jednog naroda na te-melju općeprihvaćenih pravila i na osje-ćaju za kolektivnu odgovornost u potrazi za općim dobrom.

• U svojoj knjizi Nove i stare stvari argu-mentirano objašnjavate kako Isusov Go-vor na gori ne dokida Zakon starog sa-veza niti Isus zauzima Mojsijevo mjesto, nego da Isus ispunja i dalje važeći Zakon i donosi novu pravednost. U čemu bi se, u najkraćem, sastojala nova pravednost uspostavljena Isusovim dolaskom?

Sadržaj nove pravednosti koju do-nosi Isus i evanđelje nije potrebno traži-ti u posve novim idejama i principima. Moguće je, u Starom zavjetu i rabinskim spisima, naći sav ili gotovo sav Isusov nauk na ovom području. Istinska novost je osoba Isusa Krista. U Govoru na gori (Matej 5-7) Isus naviješta da je kraljev-stvo nebesko već počelo i da su Božja obećanja ispunjena. Prvo blaženstvo – koje je i najvažnije – veli da kraljevstvo nebesko “pripada” (glagol je u prezentu) siromašnima u duhu. Isus se predstavlja kao novi Jošua koji prelazi Jordan (Mt 3,13-17) i daje zemlju onima koji su si-

romašni duhom, zato jer je njima Bog u Starom zavjetu obećaje. “Siromasi duhom”, u svijetu evanđelja, sačinjava-ju većinu naroda. Možemo tako reći da Isus naviješta ideal koji dokida granicu između bogatih i siromašnih, obrazo-vanih i neobrazovanih, običnog puka i elite. To je ideal koji je svima dostupan, bez preduvjeta. Dovoljno je “kladiti se” na evanđelje Isusa Krista. Pravednost “evanđelja” ideal je ljudske zajednice bez barijera i bez granica. Dodajem još jednu stvar: prema evanđelju, taj ideal je postao moguć i konkretizirao se u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista.

• Socijalna pravednost jedna je od bitnih tema čitave Biblije: čovjekova upućenost da drugog čovjeka i njegova odgovornost za nj opisana je već na pr-vim stranicama Svetog pisma. Ne čini li Vam se kako se u suvremenom tumače-nju Biblije, osobito u iznošenju glavnih svetopisamskih poruka, nepravedno zapostavlja upravo socijalna dimenzija koja je biblijskim prorocima – a još više samom Isusu – bila itekako važna?

Mislim da ne manjka egzegeta koji se bave temom društvene pravednosti. Goto-vo svake godine objavljuju se monografi je i članci na tu temu. Egzegete u zemljama u razvoju su, očito, osjetljiviji na to pitanje, ali ne samo oni. Mislim, na poseban na-čin, na post-kolonijalnu egzegezu u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Nisu svi jedna-ko osjetljivi na tu temu, i naravno, mnoge egzegete više zanimaju akademske disku-sije, ali i u akademskom okružju ima onih koji se bave ovom temom.

• Što biste, za kraj, poručili našim či-tateljima u vezi s čitanjem, razumijeva-njem i življenjem Svetog pisma?

Upotrijebio bih ponovno sliku svog profesora, oca Luisa Alonsa Schökela. Bi-blija je ogromno skladište drevnih glaz-benih partitura koje čekaju samo jedno:

one koji će ih biti sposobni izvoditi, svirati ili pjevati. Možemo ih svirati ili pjevati na različite načine, pomoću mnogih in-

strumenata: čitanjem, medi-tiranjem, studiranjem, istra-živanjem, propovijedanjem, poučavanjem, a ponajviše vlastitim životom. Možemo također svirati dobro ili svi-rati bolje. Bitno je, međutim, jedno: sviramo i pjevamo zajedno, i zato je potrebno biti “uštimani”, jer biblijska je istina “simfonijska”. •

jprvi plan stavljalaji element?veliku važnost u

ma. Ne trebao i u Starom

ose kod biblij-lazimo kritike reba dodati da u Izraelu, bilinog prava,

ama, što ticalo mo -

a

j j gbenih partitura

one koji ćesvirasvirnači

strumtiranživapouvlastakratjedzajbitje

• Dovoljno je “kladiti se” na evanđelje Isusa Krista.

Pravednost “evanđelja” ideal je ljudske zajednice bez barijera i bez granica •

sr22-25.indd 25 26.4.2012 18:00:22


POGLED U DUŠU Socijalna osjetljivost

Strah zapravo ne postoji. Ali ga je

trebalo izmisliti kako bi se moglo domisliti njegove

suprotnosti, ljubav i mir. Tako i

loša vremena imaju smisla jer se

zbog njih mogu prepoznati dobra

vremena i dobri ljudi

Piše: • Elvira KOIĆ

Ima boljih i gorih vremena pa tako uglavnom svi kroz život osjete i jed-nu i drugu stranu, lakšu ili težu za

preživjeti. Netko osjeća kako mu je druš-tvo zaštita i pomoć, a netko možda kako mu je zajednica poput zle maćehe koja ga želi eliminirati i oteti njegovo nasljeđe i dati ga nekom drugome koga više voli. Postoji cijena koju treba platiti za život u zajednici, u društvu, za socijalni mir jer se ne može drukčije biti čovjekom nego među drugim ljudima. Bez drugih ljudi nestaje komunikacija, nestaje stvaranje, ostaje samo golo preživljavanje. Drugi doslovno daju smisao ljudskom životu jer se ljubav uči jedino kroz druge, a to je jedino što treba steći kroz život. Uz ljubav idu u paketu i druge emocije, jednostav-ne ili složene, poput zavisti i ljubomo-re, a bez njih je nemoguće promišljati o društvu u kojem se pojedinac zatiče sada i ovdje. Svatko je dio okoline, prelijepe ili

okrutne, manje ili više uređene, očiš ćene ili prljave, neminovno uključen u odnose uređene pravilima, doživljava pravdu i nepravdu, dobro i zlo.

Tako stara poslovica kaže: “Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijer ostavi svoj trag.” Druga nastavlja u sličnom tonu: “U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci.” Ima još jedna misao koja kaže: “Mjera civilizacij-skog razvoja nekog društva je u tome ko-liko je razvilo skrb o svojim najslabijim članovima.”

Doista izgleda da loša vremena i ne-maju drugi smisao osim prokazati tko je kakav ili izmjeriti kakav je kaput ili jor-gan skrojen za svakoga. Pa nek se pokrije s onim što ima i neka vidi s kim zapravo ima posla. Poput vatre koja spaljuje sve što je slabo i sagorivo, a ostavlja trajno i vrijedno, tako i požar loših vremena po-čisti za sobom, da bi ono što doista vrije-di ponovno niklo iz pepela.

Svi imaju iskustvo iznenadne pomoći od koga bi se najmanje nadali, kada net-

Pobjeda nad strahom

sr26-27.indd 26 26.4.2012 18:00:41


POGLED U DUŠU

ko usputan postane veći prijatelj od do-tadašnjih, veći rođak od rodbine... Nitko ne želi doživjeti trenutak kada ga zataje oni koji su se kleli u vjernost, kada sagnu glavu ili pobjegnu u strahu za svoj mali sitni životić, ali događa se, na žalost i češ-će nego bismo to htjeli. Je li to dobro ili loše, zapravo možda nije ni važno. Bilo bi dobro da nije tako, ali jest. Događa se, među pojedincima, ali i u cijelom druš-tvu. Događa se da se zaborave nemoć-ni, da se ostave na milost i nemilost ili

čak da se prvo njima uzme kako bi oni koji imaju i mogu, mogli i imali još više. Događa se i da se rastroši ili popije ne-zasluženo dobiveno. Ponekad se tek tada vidi koliko se u dobrim vremenima nije štedjelo već rasipalo, samo zato što nisu bile adekvatno visoko postavljene pra-ve vrijednosti, poput rada na primjer. Jednostavno, ako se neadekvatno pro-cjenjuje rad, ne stimulira nečiji trud i cijeni nerad, naravno da se sve obrne pa se čuju one strašne riječi “Ne možeš me tako malo platiti koliko ja malo mogu ra-diti” i počinje propast svih. Kada nema stimulacije učenja i rada, lakše je podije-liti sitniš za kruh i igre, pa nek bude mir, mir bez napretka. Oni koji misle drukčije moraju pronaći drugu sredinu, jer ih ova ne vidi i ne čuje i kažnjava ako napreduju ili samo misle drukčije.

U drugoj krajnosti se dogodi da u tsu-nami katastrofi evakuiraju bolesnike iz privatne bolnice, a u državnoj svi ostanu na milost i nemilost, bez struje i vode, za-robljeni, s ponekim članom medicinskog osoblja koji nije utekao spašavajući goli život. I nikome ništa. Nitko ne odgovara. Jer tako je uređeno društvo.

Bit će tako sve dok je strah mjera od-nosa. Život u zajednici bi trebao umanjiti strah, dati sigurnost, otvoriti mogućnosti oslobađanjem energije za konstruktivne aktivnosti i za sve ono što ljude razlikuje od životinja. Međutim, događa se pone-kad da društvo potiče strah, čime se za-tomljava kreativna energija i sva se troši

na golo preživljavanje. Strah od gladi, od hladnoće, strah od prirode, strah od zvi-jeri, strah od drugih ljudi, od razbojni-ka, liječnika, susjeda... Kako onda tražiti smisao života živeći u selu ljudoždera? Nije čudo da se na novinskim stranica-ma u posljednje vrijeme piše i o pojavi doslovnih, pravih kanibala, a ne simbo-ličnih. Slično je i s eutanazijom, potpo-mognutom smrti, koju su neke države ozakonile. Bit će tako sve dok je strah sveprisutna emocija. Njime je lako vlada-ti, kako amebom koja se spontano izmiče opasnosti, divljom zvijeri koja će uzvrati-ti agresijom, pticama i ljudima koji će već na samu pretpostavku da bi ga netko mo-gao ugroziti reagirati napadom “za svaki slučaj” ili bijegom. To u društvu rezultira lažima, prijevarama, neiskrenoš ću, ne-plaćanjem poreza, u obitelji nevjerom i lažnim predstavljanjem ljubavi, prepu-štanjem skrbi za najmlađe i najstarije drugima, a na poslu moralnim i psihič-kim zlostavljanjem, objedama, tračevi-ma, sumnjama...

Atmosfera straha znak je da je kraj postojećeg uređenja blizu, a promjene koje dolaze također izazivaju ustraše-nost i napetost, jer gdje je garancija da će biti bolje? Pregršt zakona kojima se mora uređivati odnose također znači da nešto nije u redu, jer očigledno ve-ćina ne poznaje moralne i “nepisane” zakone kojima poštuje druge. Poznata je anegdota kako u jednoj državi nisu mogli kazniti doseljenika koji je ribu u

rijeci “lovio” dinamitom, jer nisu imali zakon za takvo zlodjelo. Ljudima iz te zemlje nikada nije palo na pamet da bi netko tako nešto strašno mogao učini-ti. U drugoj državi se strogo kažnjava žvakanje žvakače gume na ulici, jer bi je netko mogao pljunuti drugome pod ci-pelu... U trećoj nema kazne ni za vršenje nužde nasred ulice...

Teško je biti slab, ali se događa. Nije dobro biti u nevolji, ali se i to događa. Nije lako biti u poziciji prihvatiti ili tra-

žiti pomoć, moliti. Jako je teško, ali se ponekad mora. Isto tako je teško stati na stranu slabijeg ili pomoći drugome u nevolji. Ponekad to može biti shvaćeno kao neprijateljstvo prema nekome jako-me. No, u širem kontekstu, od globalnog zemaljskog do još šireg okvira života i smrti, ipak se isplati suprotstaviti strahu za goli tjelesni život i pokušati pomoći ili primiti pomoć, ako treba. Samo malo treba možda pobijediti ponos, taštinu i tog trenutka doseći različitost od zgaže-ne ptice na cesti i približiti se čovječno-sti. Svaka i najmanja pobjeda nad sva-kim i najmanjim strahom dovodi bliže ljudskosti, koja u svojoj biti ne poznaje strah jer ne poznaje smrt. Tako se i pri-vremena moć može iskoristiti za pomoć slabijima i povući ih gore, dati im snage. Samo tako se postaje još moćnijim.

Kad se pažljivije zagleda u svoje du-bine, tamo doista nema straha i svi imaju isti osjećaj beskrajnog mira i blagostanja koje traje u vječnost, beskrajno.

Strah zapravo ne postoji. Ali ga je tre-balo izmisliti kako bi se moglo domisliti njegove suprotnosti, ljubav i mir. Tako i loša vremena imaju smisla jer se zbog njih mogu prepoznati dobra vremena i dobri ljudi. Baš u vremenu nevolja se može izvući iz svog bića sve što je dobro i za sebe i za druge, ako se uspije othrvati strahu i usmjeriti na onostrane vrijedno-sti, na ideale, a prije svega na ljubav, jer samo ona je sve što imamo i ovdje i sada i tamo i ondje. •

• Teško je biti slab, ali se događa. Nije dobro biti u nevolji, ali se i to događa. Nije lako biti u poziciji prihvatiti ili tražiti pomoć, moliti. Jako je teško, ali se ponekad mora.

Isto tako je teško stati na stranu slabijeg ili pomoći drugome u nevolji. Ponekad to može biti shvaćeno kao neprijateljstvo prema nekome jakome. No, u širem kontekstu, od globalnog

zemaljskog do još šireg okvira života i smrti, ipak se isplati suprotstaviti strahu za goli tjelesni život i pokušati pomoći ili primiti pomoć, ako treba •

CN

S

sr26-27.indd 27 26.4.2012 18:00:50


U RETROVIZORU

Crvena rijeka. Od Vječne vatre do Alipašine džamije pote-kla je 6. travnja niz sarajevsku Titovu ulicu rijeka crvenih sto-lica. Prazne stolice: oni koji su na njima trebali i mogli sjediti, nisu preživjeli četiri godine opsade grada. Nisu imali sreću da ih ne pogodi metak, geler, da ne umru od gladi, studeni ili neke izlječive bolesti. I beskorisno je biti ogorčen na svijet, prigovarati što nisu htjeli čuti poziv u pomoć, što nisu htje-li spriječiti pravljenje konc-logora od čitavog jednog grada, zaustaviti pretvaranje povijesti, kulture, ljudi u “pogodne” mete za iživljavanje iz svih cijevi. Beskorisno je, jer to neće vratiti njih 11.541 ubijenog u stanovima, na ulicama, pijacama, dok su lijevali vodu iz cisterni, dok su

otvarali vrata nade u poniženju, dok su prkosili ljepotom be-smislu i ostavljenosti. Neće vratiti njihove godine: stare, zrele u naponu snage, mlade godine željne života; niti će vratiti nji-hova djetinjstva zaigrana čak i brojanjem granata i razvrsta-vanjem njihovih zvukova. Ništa ih neće vratiti: oni su prešli preko svoje rijeke.

Ipak, treba se pustiti niz crvenu rijeku, niz sve ono stradanje i bol koji su ne samo osobni nego i egzemplarni, univerzalni i naši, u njima se mo-žemo prepoznati i s njima identifi cirati. Crvena sarajevska rijeka praćena je tugom i pijetetom, bez posebno velikih riječi, bez optužbi i prijetnji. Stolice su tuga i sjećanje, ali i bol i opomena. Sve to nadilazi čisto artističku razinu, nadilazi čak i pitanje ideje i naše stalno prigovaranje kako je već netko prije takvo nešto upriličio. Prigovor se

odnosio na to da je “instalacija” zapravo kopija: ista ideja već je viđena u New Yorku na komemoriranju ljudi stra-dalih 11/9. Dakako da je dobro kad su ideje originalne, ali izra-žavanje ljudskog iskustva ne mora biti vrednovano samo prema kriterijima novosti i originalnosti. Opkoljeno i ubijano Sarajevo pripada eminentnim mjestima ljudske patnje: mjestima izruče-nosti zatiranju i napuštenosti u nevolji.

Još jedan detalj vezan uz Sarajevsku crvenu liniju izazvao je različite reakcije. Stolice su uvezene iz Srbije i navodno je na jednoj stolici ostala etiketa s natpisom: “Zemlja porijekla: Srbija”. Odmah se počelo govoriti i pisati o podvali, a sve sku-pa je dalo povoda Emiru Kusturici da ismije čitav projekt. No, niti su Kusturičine opaske u ovom slučaju i ljudski relevantne niti je važno odakle stolice dolaze. A opet etiketa – ako i jest zaostala – nije netočna, jer Srbija jest zemlja porijekla stolica i Srbija jest zemlja porijekla smrti i ubijanja što su te crvene stolice ispunili prazninom. U Sarajevu, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu. •

Stvar perspektive. Uz dvadesetu godišnjicu od početka agre-sije na BiH i osobito uz obilježavanje početka opsade Sarajeva, moglo se iz medija očiš ćene republike – inače vršnjakinje i bli-znakinje spomenute agresije – skupiti čitava antologija naci-fa-šističkih tumačenja samog rata i svih njegovih “akcidenata”. Bilo je tu uobičajenih bagerskih izjava o fašizmu koji je “istjerao 150 hiljada Srba iz Sarajeva”. Na takve izjave prvog nacionalnog so-cijaliste u republici, M. Dodika, svi smo već i navikli i pomalo oguglali na njih. A vođa zna da ih treba ponavljati prema ispro-banom pravilu: ponavljaj laži dovoljno dugo i postat će istina.

S druge strane, medijski tkalci zla su s više suptilnosti pristu-pali opsadi Sarajeva nazivajući je “takozvanom” i raspredajući o tome zašto su Srbi otišli na položaje na brdima oko Sarajeva, ako im je u gradu bilo dobro i lijepo. Sve to novinarka S. Tadić još začini poetiziranim pitanjem “je l’ Sarajevo gdje je nekada bilo” i odgovara: “Geografski jeste, ali dušom nije. Jer danas Sarajevo nema dušu, jer su u njemu ostali samo bezdušni.” Koliko Saraje-vo ima dušu ili nema, može doista biti pitanje sviđanja i navike. Koliko je grad pretrpio različite promjene tijekom i nakon zlo-činačke opsade, može ići u jednu ozbiljnu raspravu. No, nakon

Spasiti dušu

gorčen na svijet, ć, što nisu htje-ogti, je iti

ma,su

preko svoje rijeke.Ipa

ono sti egzežemosarajebez pStolito npitaveć

odnosioideja već je viđena

sr28-29.indd 28 26.4.2012 18:56:13


piše: Miro JELEČEVIĆ

svega stavljati Sarajevu na teret da nema dušu, pored žive Banja-luke, Prijedora, Bosanskog Šamca, Dervente, Brčkog, Bijeljine, Zvornika, Višegrada, Trebinja…, teško da bi se sjetila i vrhunska pera glasovite Goebelsove mašinerije.

Najmoderniji od svih velikosrpskih pristupa ratu protiv Bo-sne i Hercegovine pošao je ipak za rukom bivšem predsjedniku republike a sadašnjem državnom ministru M. Šaroviću. On jed-nostavno stvar rješava ovako: ono odlučujuće nisu same činjeni-ce, nego perspektive i stavovi o činjenicama. Tako, recimo, opsa-da ili neki zločin morao bi proći verifi kaciju kuta gledanja. Na-ime, iz kuta srpskog naroda kojem su u doba pred rat i tijekom rata bila “apsolutno pogažena prava”, to nipošto nije opsada niti zločin, nego više kao neka dobrovoljna izolacija i samoubilački pohod, koji su dakako ugrožavali srpski narod. Nakon izvrtanja činjenica i negiranja onog što se dogodilo, Šaroviću nije nikakav problem zahtijevati da se – poradi budućnosti bosanskoherce-govačkih naroda – rat u BiH naziva “nesretni sukob u regionu”. Sve ostalo – plan, zločini, pljačke, grobnice, u državu utjelovljeni teror – sve je to samo stvar perspektive. Bezdušne i zle. •

Fuzija sa samim sobom. S razvojem komunikacijskih sredstava ljudi su počeli više putovati, zanimati se za daleke krajeve, ljude i njihove kulture. Iako je upoznavanje moguće i preko suvremene globalne mreže, ipak stvari sasvim drugačije izgledaju kad ih se na mjestu vidi, omiriše, kad se na vlastitoj koži i neposredno osjeti nešto od konkretnih uvjeta života drugih ljudi i krajeva. Jedna takva ekspedicija u organizaciji Hrvatskog studentskog po-litološkog foruma (HSPF) zaputila se iz stolnoga grada Mostara u zemlju Bosnu, u krajeve srednje Bosne. I sve je to dobro i lijepo. Mladi ljudi, željni znanja i upoznavanja nepoznatih stvari, kre-nuli su u jedan dio svoje domovine s nakanom da ga izbliza i po-bliže upoznaju. I poznato je da se u takvim situacijama otvaraju oči i uši, sluša se, gleda i uči. I ne treba skrivati da je omladina bila na više mjesta zadivljena viđenim i začuđena onim što se čulo. Samim time se valjda i “bogato kulturno uzdigla”.

Zanimljivi su naravno neki spoznajni naglasci koji su se otvorili mostarskim studentima. Osim velikog kulturnog bla-ga koje su otkrili, studente je – prema izvještaju dostupnom na njihovoj web-stranici – osobito pogodila težina stanja u kojem žive naši ljudi. U susretu s Hrvatima iz travničkog kra-ja studentima je prenesen “dio tog strašnog iskustva, zvanog rat, koji na ovim prostorima traje i dalje, ali kako kažu, dru-gim sredstvima. Iskustva o kojem mladi ljudi, tako malo zna-ju, a trebali bi.” Iako je riječ o obrazovanim mladim snagama, vjerojatno to s ratom koji traje nije mišljeno u nekom he-raklitovskom smislu. Prije će biti u nekom večernjakovskom smislu o tome kako se u Bosni ne može živjeti, kako se “naš” narod iseljava, kako je s muslimanima nemoguće živjeti, kako je to moguće sa Srbima, al’ oni su nas protjerali gdje god su stigli. Mladi ljudi bi doista trebali skupljati vrijedna iskustva i spoznaje, osobito one koje su važne za naš svakodnevni druš-tveno-politički život: ljudima se lako manipulira i najbolje se profitira od tuđe mržnje.

Izlet međutim nije završio tek sa saslušanjem zastrašujućih osobnih iskustava, nego s poukama “o ulozi kulturne baštine kroz povijest i o njezinoj važnosti za identitet hrvatskog naroda”, do kojih se došlo u Kiseljaku. Iako je moto ekspedicije bilo zbli-žavanje Bosanaca i Hercegovaca, zaključak je bio da se tu nema što zbližavati jer je sve jedan narod, jedna zemlja. Ono što ipak nekako u tom jedinstvu škripi jest naziv “bosanski Hrvati”. Taj naziv čini “veliko zlo našem narodu, koji mora biti snažnim in-tenzitetom integriran, posebno u ovom teškom vremenu obilje-ženom borbom protiv sve veće neravnopravnosti Hrvata u svo-joj državi, Bosni i Hercegovini”. Iz diskusije je izašao konkretni prijedlog da se neravnopravni narod ubuduće naziva “herceg-bosanski”. Omladina HSPF je, čini se, zdušno podržala prijed-log. Blago narodu koji ima takvu omladinu… •

sr28-29.indd 29 26.4.2012 18:01:23


VIJESTI

SARAJEVO (FIA) – Od 16. do 20. travnja održan je, u Franjevačkom samostanu sv. Pavla na Nedžarićima (Sarajevo), Provin-cijski kapitul pod predsjedanjem provinci-jala fra Lovre Gavrana.

Na Kapitulu su podneseni i analizi-rani izvještaji o radu franjevaca Bosne Srebrene u proteklom trogodištu te se razgovaralo o planovima za sljedeće raz-doblje. Na kapitulu su na četverogodišnji mandat izabrani novi defi nitori: fra Ivo Orlovac, fra Jozo Marinčić, fra Joso Or-šolić i fra Janko Ćuro. Provincijal fra Lo-vro Gavran i vikar Provincije fra Marijan Karaula nastavljaju obnašati svoje službe do sljedećeg Provincijskog kapitula koji će se održati 2016. godine.

S Kapitula je poslana izjava za javnost koju donosimo u cijelosti:

Provincijski kapitul Bosne Srebrene

Franjevci Bosne Srebrene su se okupili od 16. do 20. travnja 2012. u Franjevačkom samostanu sv. Pavla Apostola u Sarajevu na re-dovitom Provincijskom kapitulu (općem saboru zajednice), gdje su analizirali život svoje zajednice kroz protekle tri godine, pla-nirali aktivnosti Provincije kroz sljedeće četiri godine te izabrali nove članove provincijske Uprave (defi nitore).

Tom prigodom, kako je već običaj, upućuju javnosti Bosne i Her-cegovine kao i drugim zainteresiranim ljudima dobre volje svoju

I Z J AV U Z A J AV N O ST

Poštovane sugrađanke i sugrađani Bosne i Hercegovine i suna-rodnjaci u domovini i inozemstvu!

Mi franjevci Bosne Srebrene, koji se stoljećima brinemo za dobrobit našega naroda, prije svega u Bosni i Hercegovini ali i drugdje po svijetu, osjećamo se pozvanima i dužnima uputiti vam svoju poruku u ovom prijelomnom trenutku naše povijesti.

Danas, kad Republika Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, pre-ma kojoj teži i Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje našeg okruženja, moramo biti spremni prebroditi poremećaje koji bi tom prigodom kod nas mogli nastati.

Iz Bosne i Hercegovine je, naime, već iseljen velik dio hrvat-skog naroda i vjernika katolika, a njihov povratak je dosad bio neznatan. Ulazak Hrvatske u EU lako bi mogao pokrenuti novi val iseljavanja našega naroda, što bi bilo pogubno i za nas i za Bosnu i Hercegovinu, našu jedinu domovinu. Zato poručujemo svim katolicima i svim Hrvatima iz BiH: ne napuštajte svoje do-move, ne iseljavajte u inozemstvo i ne prodajite svoje djedovi-ne, registrirajte se i izlaskom na izbore sudjelujte u poboljšanju političkog i društvenog života – jer i Bosna i Hercegovina će u dogledno vrijeme ući u tu istu Europsku Uniju, a tko se jednom odreče svoga i tko proda svoje imanje u domovini, teško da će se ikada više odlučiti na povratak.

Mi franjevci Bosne Srebrene ne gubimo nadu u povratak onih naših obitelji koje imaju svoje korijene u BiH i koje se nikada nisu odrekle svoje baštine u ovoj prelijepoj zemlji.

A da bi u ovoj od Boga nam darovanoj zemlji bilo zaista lije-po i živjeti, očekujemo od domaćih političara i od međunarodne zajednice da se što prije dogovore o pravednu društveno-poli-tičkom uređenju zemlje – promjenom Ustava i Izbornog zako-na – kako bi ova zemlja mogla zaista živjeti i funkcionirati kao jedinstvena država, s jednakim pravima i dužnostima svih kra-jeva, naroda i svih svojih građana na cijelom svom teritoriju, bez entitetskih ili etničkih ograničenja. Od njih također očekujemo da će intenzivnije poraditi na izradi i usvajanju Zakona o restitu-ciji i denacionalizaciji kako bi se, uz druge, i nepravedno oduzeta crkvena imovina što prije vratila njihovim stvarnim vlasnicima.

Neka svemogući Bog blagoslovi Bosnu i Hercegovinu i sve njezine građane – u domovini i u inozemstvu!

Mir i dobro!

U ime franjevaca Bosne Srebrene i sudionika na Kapitulu

Fra Lovro Gavranprovincijal i predsjednik Kapitula

Slijeva: fra Janko Ćuro, fra Joso Oršolić, fra Marijan Karaula, fra Lovro Gavran, fra Jozo Marinčić i fra Ivo Orlovac

sr30-33.indd 30 26.4.2012 18:03:23


VIJESTI

Susret zborovaSARAJEVO (KTA) – U katedrali Srca Isusova u Sarajevu 21. travnja održan je X. susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije na kojem je sudjelovalo 13 zborova.

Nakon svete mise uslijedio je koncert sakralne glazbe tijekom kojeg je svaki od 13 zborova izveo po dvije skladbe. Nastupili su sljedeći zborovi: zbor bogoslova Vrhbo-sanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović i bogoslovski zbor Koralisti iz Sa-rajeva, zbor župe Presveto Trojstvo iz Novog Travnika, zbor župe Imena Marijina iz Gromiljaka kraj Kiseljaka, zbor župe Uzašaš ća Gospodinova iz Novog Travnika, zbor župe sv. Ante iz Bugojna, zbor župe sv. Ivana Krstitelja iz Travnika, zbor župe sv. Ante iz Žepča, zbor župe Presvetog Srca Isusova iz Brčkog, zbor Bl. Marija Petković župe Uznesenja BDM iz Uskoplja, zbor župe Uznesenja BDM iz Osove, zbor Kraljica Kata-rina župe Sv. Ivana Krstitelja iz Otinovaca i župe Sv. Obitelji iz Kupresa, zbor mladih župe sv. Petra i Pavla Juventus Salinarum iz Tuzle i Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler iz Sarajeva.

Nakon koncerta mons. Zovkić je uručio zahvalnice svim voditeljima zborova. Susret je završen domjenkom i druženjem u zgradi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. •

• • •

Obljetnica dolaska milosrdnicaDERVENTA (KTA) – U Derventi je 22. travnja svečano obilježena 140. obljetnica dola-ska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog i patron župe sv. Jurja Mučenika.

Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. dr. Niko Ikić, profesor na Katoličkom bogo-slovnom fakultetu u Sarajevu, uz koncelebraciju sedmorice svećenika. Sestre milosrd-nice su odlučile ovu obljetnicu spojiti s proslavom župnog patrona jer se tada okupi veliki broj raseljenih župljana. Slavlje je započelo svečanom procesijom od župnog ureda do crkve. Prije početka mise derventski župnik vlč. Filip Maršić pozdravio je sve sudionike slavlja, a na osobit način više od 30 sestara milosrdnica. U ime sestara govorila je provincijalka s. Terezija Karača koja je izrazila zahvalnost Bogu što su se-stre milosrdnice ponovno nazočne na starim temeljima u koje su njihove prethodnice kroz 140 godina ugrađivale svoje snage, zasađivale duh milosrđa i darivanja i brinule se za potrebne, bolesne i osamljene.

Na koncu mise s. M. Zorislava Katić iznijela je kratki povijesni prikaz rada i djelo-vanja sestara u ovome kraju. Govorila je o 140 godina trpljenja i uspjeha sestara koje su svoj rad u Derventi započele davne 1872. godine u školi koja se sastojala od jedne prostorije s nekoliko klupa i jednim stolom. Na kraju je s. Zorislava predstavila današ-nji rad sestara u ovom gradu i kraju.

Nakon mise uslijedila je smotra folklora. Poslije smotre župnik i župljani sve su ugostili ručkom u župnoj dvorani, a sestre milosrdnice su podijelile radost zajedništva u svom samostanu. •

PRIGODNE IZLOŽBE

Prostor Samostana sv. Ante na Bistriku u travnju oplemenile su dvije izložbe nami-jenjene ljubiteljima likovne umjetnosti uz uskrsne blagdane. Slikar i umjetnički fo-tograf Ivo F. Raič iz Sarajeva izlagao je svoje fotografi je inspirirane Međugorjem od 2. do 10. travnja u Maloj galeriji sv. Ante. Udruga likovnih umjetnika HKD Napredak darovala je Uskrsnu izložbu koja je otvorena 12. trav-nja u Maloj galeriji sv. Ante. Predstavilo se 39 izlagača različitog pristupa likovnom izrazu čije je nadahnuće stvorilo lijepu i kvalitetnu izložbenu cjelinu. Leona SABOLEK

NOVA UPRAVA SESTARA

Na XVIII. redovitom Generalnom kapi-tulu Družbe služavki Malog Isusa koji se održava u Duhovnom centru Marijin dvor u Lužnici, u izbornom dijelu Kapi-tula 14. travnja izabrana je nova vrhov-na uprava Družbe. Za vrhovnu poglava-ricu izabrana je s. M. Radoslava Radek, a za savjetnicu i zamjenicu vrhovne glavari-ce s. M. Vesna Mateljan. S. M. Ana Marija Kesten izabrana je za savjetnicu i tajnicu, za savjetnice s. M. Imakulata Lukač i s. M. Marija Banić a za savjetnicu i ekonomu s. M. Jadranka Lacić. Nakon izbornog dijela, nastavljen je radni dio Kapitula s temom Identitet služavke Malog Isusa u svjetlu ob-novljenih Konstitucija. IKA

SAJAM KNJIGA

Da je knjiga još uvijek najbolji prijatelj moglo se vidjeti na 24. međunarodnom sajmu knjige i učila od 18. do 23. travnja u sarajevskoj Skenderiji gdje je bilo naj-više mladih posjetitelja. Sajam s motom Kuća knjige je zatvoren dodjelom prizna-nja upravo na Svjetski dan knjige i autor-skih prava. Leona SABOLEK

sr30-33.indd 31 26.4.2012 18:03:31


VIJESTI

Sjećanje na žrtve u TrusiniTRUSINA (KTA) – U selu Trusina u Neretvici 16. travnja obilježena je 19. obljetnica od zločina postrojbi Armije BiH nad osamnaest Hrvata civila i četvoricom pripadnika HVO-a Neretvice.

Ovogodišnje obilježavanje započelo je polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i misnim slavljem koje je predvodio mons. Tomo Knežević. Uz delegaciju Vijeća mi-nistara, počast ubijenima prvi put odalo je zajedničko izaslanstvo Federacije BiH. Po prvi puta zajednički vijenac na spomenik poginulim u Trusini položili su i predstav-nici Udruge generalskog zbora HVO-a i Udruženja generala Armije BiH, kao i pred-stavnici Koordinacije udruga HVO-a i Armije BiH općine Konjic.

Nakon polaganja vijenaca i cvijeća pred spomen obilježjem slavljena je sveta misa na groblju u Trusini. Na kraju mise župnik župe Podhum-Žitače fra Darko Drljo, koji je i sam rođen u Trusini i čija je bliža rodbina stradala u ovom zločinu, kazao je kako je “sve pusto u zaleđu Jablaničkog jezera skoro kao i u Trusini. Ovdje je od 7.000 pre-dratnih, ostalo oko 250 Hrvata. Nadam se kako će uz Božju pomoć i potporu dobrih i plemenitih ljudi ovaj kraj doživjeti svoj preporod. Ostalo je još puno toga što se može i treba uraditi u Trusini i u cijeloj Neretvici.” •

• • •

Priča o JobuSARAJEVO (SR) – Dana 31. ožujka održana je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu tradicionalna uskrsna priredba.

Program je otvorio zbor Fra Nenad Dujić pjesmom Ecce quomodo moritur iustus, pod ravnanjem fra Ante Kovačića koji je napisao i skladbu za ovu pjesmu. Slijedio je pozdrav bogoslova fra Ivana Tučića. On je poželio svim prisutnim dobrodošlicu a krš ćanima zaželio sretan Uskrs. Potom je Tamburaški orkestar Franjevačke teologije izveo pjesmu Na nebu zora rudi za koju je aranžman napisao Pero Čubić.

Središnji dio priredbe bio je dramski komad Priča o Jobu kojeg je prema Knjizi o Jobu dramatizirala i režirala Anela Križanac, mlada dramaturginja i redateljica u Gradskom kazalištu mladih Vitez. Komad je izvela dramska skupina Franjevačke teo-logije, koju je po prvi put uvježbavala Anela Križanac.

Slijedila je uskrsna čestitka gvardijana fra Slavka Topića a potom uskrsna pjesma Kraljice neba, raduj se koju je izveo Tamburaški orkestar Franjevačke teologije čime je završila ovogodišnja priredba. •

DAN GRADA SARAJEVA

Dan grada Sarajeva, 6. april, obilježen je od 31. ožujka do 15. travanja 2012. broj-nim manifestacijama kulturnog i sport-skog karaktera. Ipak najdojmljivija od njih je bila Sarajevska crvena linija. 11.541 prazna crvena stolica u srcu grada simbo-lizirala je građane Sarajeva koji su ubijeni od 1992. do 1995. godine i koji više nikada neće biti među nama. Na njih je polaga-no cvijeće, odavana im počast, a igračke za ubijenu djecu na malim stolicama nisu mogle ostaviti ravnodušnim ni najtvrđe srce. Sarajevska crvena linija je ponovo skrenula pažnju svijeta na ratnu opsadu i stradanje glavnog grada Bosne i Hercego-vine u nedavnoj prošlosti. Leona SABOLEK

SIMPOZIJ FILOZOFA I TEOLOGA

U Strossmayerovoj dvorani Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, a u or-ganizaciji Katoličkoga bogoslovnog fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu, od 12. do 14. travnja održan je 36. međunarodni simpozij profesora fi lozofi je i teologije. Prigodnu riječ u ime organizatora uputio je dekan zagrebačkog KBF-a prof. dr. sc. Josip Oslić kao i domaći dekan prof. dr. Pero Ara-čić. Oslić je istaknuo kako “ovo okupljanje prije svega ima znanstveni karakter, kojemu je cilj izmjena dragocjenih informacija i isku-stava do kojih su došli profesori fi lozofi je i teologije na našim katoličkim bogoslov-nim fakultetima.” Na simpoziju su održana predavanja iz područja praktične teologije, liturgije, povijesti, kanonskog prava, katehe-tike i socijalnog nauka Crkve. IKA

sr30-33.indd 32 26.4.2012 18:03:40


DILJEM SVIJETA

KRVAVI USKRS U NIGERIJI

Dvije su autobombe pogodile krš ćansku crkvu u mjestu Kaduna, na sjeveru Nigeri-je, i ubile 38 a ranile više od 20 osoba. I na Božić je zemlju potresao val napada na krš-ćanske crkve za koje je dogovornost preuzela islamistička teroristička organizacija Boko Haram. U svojoj poruci urbi et orbi papa je spomenuo Nigeriju, moleći da se uspije graditi budućnost mira i poštivanja vjerske slobode. Osvrnuvši se na napad u Kaduni vlč. Patrick Alumuku, glasnogovornik nadbi-skupije Abuja, rekao je između ostalog da svi krš ćani i svi Nigerijci žele mir, žele da presta-ne nasilje. Mala skupina ljudi nasiljem stvara vrlo veliku napetost u cijeloj zemlji. Nadamo se i želimo da u duhu uskrsnog slavlja zavlada mir i smisao suživota u našoj domovini, za-ključio je vlč. Alumuku. RV

STOPAMA SV. FRANJE ASIŠKOG

Novaci Bosne Srebrene su organizirali sedmodnevno tradicionalno hodočaš-će novaka Južnoslavenske konferencije franjevačkih provincija u Asiz. Stopama svetog Franje Asiškog zaputili su se meštri i novaci iz Livna, s Humca, s Visovca, s Trsa-ta, sa Svete Gore i dva novaka trećoredca s meštrom s Krka. Sveukupno trideset i šest hodočasnika. U Asizu su obišli svetište Sv. Damjan, Porcijunkulu, Carceri, Sacro Con-vento, Chiesa Nuova, Santa Chiara, San Rufi no i Santa Maria Maggiore. U Reatin-skoj dolini obišli su svetišta: Greccio, Fonte Colombo, La Foresta i Poggio Bustone. U subotu su posjetili La Vernu odakle su otišli u Padovu. U Padovi su posjetili baziliku sv. Ante i svetište sv. Leopolda Bogdana Man-dića gdje su slavili svetu misu. Iz Padove su se vratili natrag na Trsat što je bio i svršetak ovog hodočaš ća. Mario DADIĆ

Etika, politika, gospodarstvoCANTANZARO (RV) – Vatikanski državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone održao je 21. travnja na Sveučilištu u talijanskom gradu Catanzaru predavanje s temom Kakva budućnost za Europu na Mediteranu.

Monetarno, fi nancijsko i gospodarsko jedinstvo zacijelo je vrlo važno, ali samo nije dostatno. Potrebno je dublje jedinstvo koje se temelji na središnjem položaju oso-be, sa svim njezinim neotuđivim pravima i dužnostima, i njezinom nadnaravnom dimenzijom, rekao je državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone.

Kardinal Bertone je govorio o budućnosti Europe koju obuhva-ća Mediteran, more koje suprotne obale povezuje razmjenom robe, ali i ideja i etičkih, političkih, kulturnih i religioznih tradicija. Jasno je, kazao je kardinal, da suvremenu Europu zajedno može održati samo zajednički osjećaj koji priznaje središnji položaj osobe i etika koja nije odvojena od politike i gospodarstva. Europa je domovina ljudskih prava, pa ipak, ako se ona uvijek oslanjaju samo na sebe, mogla bi izgubiti svoju svrhu postojanja. Kulturna nas baština Euro-pe podsjeća da su na temelju uvjerenja o postojanju Boga Stvoritelja razvijene ideje o ljudskim pravima, o jednakosti svih ljudi, te pojam nepovredivosti ljudskoga dostojanstva.

Dobra politika treba uvijek istinu staviti ispred koristi, sve staviti u službu osobe i temeljne stanice društva – obitelji, te treba također promicati solidarnost. I gospo-darstvu je za njegovo ispravno djelovanje potrebna etika. Suradnja među vjerskim i političkim ustanovama, te dijalog između laičkih i vjerskih organizacija mogu pomoći u uspješnom suočavanju sa sadašnjim izazovima, od gospodarske krize do problema okoliša i selilaštva, istaknuo je na kraju Papin državni tajnik. •

BLAGOSLOV ŽIVOTINJA – Žene u tradicionalnim nošnjama za vrijeme blagoslova životinja na Veliku subotu u središtu Los Angelesa. CNS photo/Victor Aleman, Vida Nueva

f o t o v i j e s t•

CN

S

sr30-33.indd 33 26.4.2012 18:03:49


REPORTAŽA

Tekst i snimke: • Hrvoje VRANJEŠ

U ono blaženo vrijeme kada su ljudi bili domaći, nesebični i dobri i kada smo svi bili dijelovi

istog mozaika, u mojoj dječjoj glavi bila je naslikana slika svijeta smislenog, ne-pomućenog i od mržnje zaštićenog. Slika Rostova slika je dječje nevinosti, igre u pi-jesku, snova od kojih se raste, divljih zeči-ća koje je djed znao za nas hvatati, a onda ih tajno puštati, dok je kosio njive. Njive koje su imale svoja vlastita imena: Sališ ća, Privrate, Luke, Zakućnice, Višnje...

Imao sam sedam godina kada me majka posljednji put poslala da nahra-nim svoga Žućka. Bio je svezan iza štale kod garaže u kojoj je bio parkiran tatin

traktor. Njega je kupio nakon što smo prodali konje. Toga dana zaratilo se s na-šim muslimanima (Srbi su već bili otišli) i tada sam prvi put u životu čuo pucanj puške. Nakon toga nisam nikad više vi-dio svoga ljubimca kojeg sam volio. A on mi se jednom vratio kada je bio ostav-ljen u drugom selu. Sebešiću. Bio sam ga čekao čitav dan pred šumom, tamo iza Perine kuće i naših Višanja, sve dok me mrak nije natjerao na povlačenje. Sutra-dan ujutro bio se vratio.

Onoga dana kada su krave zloslutno mukale i uznemirene nisu htjele jesti, počela je, tako mi se činilo, jedna velika avantura koja se nije a i neće nikad zavr-šiti. Sjećam se dobro kao da je jučer bilo. Dolazi striko Blažan s vijestima da ćemo ići čim padne noć. U našoj kući, u dnev-

Moje selo RostovoČesto sanjam lica

Rostovljana čija imena više ne znam, a čiji glasovi u meni

odzvanjaju poput pjesme nedjeljnih misa, poput dovikivanja dok

se kose njive, poput žalopojki za voljenima

kojih više nema

sr34-37.indd 34 26.4.2012 18:05:19


REPORTAŽA

nom boravku, čekamo da padne mrak moja strina, njezin Danijel, mama i moja braća, baba i did Ilija koji je svakog časa provirivao i izlazio vani nakon što bismo čuli detonaciju, i govorio nam sav uzbu-đen (ne sjećam se da je bilo straha u nje-govim očima) gdje je pala koja granata. Taman se jedna bila sručila ispred Stojine štale u koju se moj bratić Danijel jednom još kao dijete zabio pravim pravcatim traktorom. Sljedeće čega se sjećam jest da onim putem što počinje malo iznad kuće Nikole i Mate kojeg sam se bojao i Nimice (jedini su ostali čitav rat u selu) ulazimo u šumu, a zatim kako nas djecu jedan od vojnika prenosi preko nekakvog šumskog potočića. Nikad poslije, pa ni u najpobožnijim crkvama, nisam doživio takvu tišinu u tako velikoj procesiji naro-da dok smo bez riječi zauvijek odlazili.

Gotovo da nismo ništa ponijeli sa sobom. Još uvijek žalim za novom, sme-đom majicom koja je ostala u kući. Na ramenima sam nosio babinu crnu žensku torbicu onako kako se nosi školska torba. Baba je svako malo vadila iz torbice koc-

ke šećera i davala je nama djeci, valjda da ne bismo bučili. Danima sam nakon ove noći namještao fantomsku torbicu na svojim ramenima jer je jedna ručka stalno klizila i spadala mi. Dugo smo i polako hodali, a onda u zoru, kao kad se izlazi iz neosvijetljenog tunela, ugledali smo svjetlost novog, prvog izbjegličkog dana. Bili smo u Sebešiću osam dana a onda pod pratnjom Umprofora autobu-sima provedeni kroz Uskoplje u Ramu. Ovaj naš izlazak gornja je granica Ro-stova kakvog želim pamtiti i kakvo još postoji samo u nesigurnim sjećanjima i teškim snovima o povratku koje nadam se nisam sanjao samo ja nego i drugi raspršeni po čitavom svijetu. Dogodi mi se često da sanjam lica Rostovljana čija imena više ne znam, a čiji glasovi u meni odzvanjaju poput pjesme nedjelj-nih misa, poput dovikivanja dok se kose njive, poput žalopojki za voljenima kojih više nema. Čini mi se da pamtim bore na licima ne samo svojih baka nego i drugih žena, da znam kakvog je okusa bila pita krumpiruša koju sam jeo kod Voljičke,

sr34-37.indd 35 26.4.2012 18:05:35


REPORTAŽA

da osjetim miris tek ubranih vrisinja, da čujem ezan iz Hasa i vjetar kako se igra kroz naše šume. Poželim se ljudi koje više ne poznajem i žalim za svijetom ka-kav iščezava ali kojeg je teško zaboraviti.

Moje selo Rostovo nalazi se u srednjoj Bosni, između uskopaljskog i travničkog kraja, na obroncima planine Pavlovice. Nekako je selu zračnom linijom približ-no jednako blizu ili daleko, ovisi kako se uzme, Novi Travnik, Vitez, Busovača, malo dalje Fojnica, a najbliže Uskoplje kojemu je nekada pripadalo i administra-tivno i crkveno. Tako fra Augustin Miletić 1813. godine u župu Skopje ubraja mjesta Rastovo i Sebešić s 12 katoličkih kuća i 73 katolika. Župa Rostovo utemeljena je

1858. kada postaje samostalnom kapela-nijom Sv. Ilije Proroka, a župom biva pro-glašena 1862. godine. Crkva je sagrađena prije 126 godina, a župni ured tek dola-skom župnika Stjepana Džalte šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pred rat župa je brojila 850 vjernika u nekoliko naselja: Dahovu, Medeniku, Ratu, Hasu i Sebeši-ću koji je udaljen oko 11 km i u kojem se nalazi područna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Rostovo nije nikad bro-jem stanovnika bilo veliko i snažno. Može se slobodno reći da je život ovdje bio uvi-jek težak i mukotrpan. Pred rat se samo mali broj ljudi bavio stočarstvom. Većina obitelji, doduše, držala je krave, a nekoliko obitelji ovce, no tendencija odlaska iz sela iz ekonomskih razloga osjetila se i prije rata. Sadio se uglavnom krumpir, a ma-nje ostale kulture koje nisu mogle dobro uspijevati zbog nadmorske visine i dužeg zadržavanja snijega.

U selu i danas ima škola do četvrtog razreda, osmogodišnja je tek u Opari. U ambulantu na Medeniku je dolazila dok-torica Azra od koje sam prvi put u životu i na prijevaru primio injekciju. U selu se nalazilo i Poljoprivredno dobro Vlašić sa štalama u kojima se držalo junice gdje je moj djed zaradio penziju. Šumarija je bila jaka osobito u Sebešiću koja je zapošlja-

vala velik broj ljudi. Selo nije bilo od veli-kog interesa ni jedne vlasti bar što se tiče ulaganja i poticanja na rad i zapošljavanja. Onda kao i danas uzme se što se može, poput šume, a ne uloži se ništa, o čemu govori s rupom do rupe makadamski put prema Sebešiću. Već osamdesetih godina prošloga stoljeća dobar broj mladih ljudi završio je zanate, opet uz muku zbog naj-manje 20 km puta koliko je trebalo svaki dan prelaziti do škole, a kasnije i do posla. Mnogi su radili u tvornici namjenske in-dustrije MMK Bratstvo zbog čijih se rad-nika 1949. i osnovalo grad Novi Travnik kojemu se kao općini pripojilo i Rostovo.

Najmanje su četiri moguće slike Ro-stova. Četiri pogleda, četiri strane svijeta prema kojima se može ovom, većini ne-poznatom mjestu, dati koordinate u vre-menu i prostoru. Prve dvije slike vezane su za rat kao graničnu točku: selo prije i poslije rata. Druge dvije gledaju na Ro-stovo kao na selo koje je u prvom slučaju margina civilizacije sa svojim zaostalosti-ma, s daljinom od političkih i društvenih centara, a u drugom slučaju mikrokultura sa svojim vlastitim normama ponašanja, vrijednostima, običajima i načinima živ-ljenja. S prve dvije slike stvar stoji jedno-stavno ovako. Prije rata živjeli smo tu mi Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Kažu bez ikakvih

problema i međusobnih trzavica, osim s komunistima. Srbi su otišli prije Hrvata, a ovi onda 1993. nakon sukoba s Musli-manima i nisu se do danas vratili. Osim 13 ljudi u Rostovo i 26 u Sebešić. Jedina obnova, izuzev nekoliko kuća u kojima najčeš će ne živi nitko i koje su podložne ponovnoj devastaciji, poduzimala se na zgradi crkve i na grobnim spomenicima naših predaka koji su otišli pred nama još prije rata ili tek nedavno. U ratu su pogi-nula 23 župljana.

Rostovo je živjelo prije rata svojim vlastitim ritmom rada na poljima, sadnje i kopanja krumpira, sječe šume, koše-nja i vođenja krava na ispašu, druženja u večernjim sijelima. Udavalo se i ženi-lo, radovalo zbog djece i tugovalo zbog njih. Pričale se priče o čudnim bićima, o zakopanim crkvama, o nebeskim zaštit-nicima i njihovoj moći da po nebu grme sa svojim kolima kao što je to činio sveti Ilija, zaštitnik čitave Bosne kojeg, spomi-njanog u Kur’anu, poštuju i muslimani. Pouzdavalo se u pomoć odozgo i bojalo kazne, a u isto vrijeme psovalo se Ala-ha i čuvalo nekrsta. Kroz stoljeća sve do pojave prve modernizacije samo jaki su opstajali. Liječnik daleko a uvjeti nepo-voljni, pa su na životu ostajala samo dje-ca koje je bolest zaobilazila.

Malobrojni vjernici na nedjeljnoj misi Izvor koji, kako kažu mještani, nikad ne presušuje Ovce “održavaju” napuštene njive

sr34-37.indd 36 26.4.2012 18:05:50


REPORTAŽA

Radilo se od malena na čuvanju stoke i u polju, a kupovanjem prvih traktora moglo se i osnovnoškolce vidjeti za vo-lanom. U zajednici u kojoj su svi svakog znali dijelilo se ljude na dobre i na smra-dove, na vrijedne radnike i na lopine, na fi ne žene koje se poštivalo i uvažavalo premda ih se nazivalo po njihovim mu-ževima i po mjestima iz kojih su dolazile i na brbljave ženturače, na momke koji su daleko bacali kamena s ramena i dobro igrali lopte i na slabiće koji nisu imali dovoljno snažan stisak ruke. Unatoč svoj grubosti i plastičnosti odnosa cijenio se dobar i pošten čovjek koji se često mo-rao težačkim radom brinuti ne samo za svoju djecu nego i za rođenu braću i se-stre. Pamtilo se dugo otimanje zemlje, trpjelo se zbog vlastima nepoželjne vjere a bez koje se nije moglo dalje, buntovno se pjevale zabranjene pjesme. Crkva nije bila samo mjesto duhovne okrepe, nego i kulturni centar u kojem su ljudi gradili svoj identitet, mjesto ispred kojeg se igra-lo kolo, tražilo i gledalo djevojke.

Čak i ako se gleda na Rostovljane kao na planinske ljude čvrste građe i velikih i opasnih šaka, stanovnike posađene od prirode daleko od civilizacije, ne može im se zanijekati sposobnost preživljava-nja u teškim uvjetima, brdsko planinska

zafrkancija te izražena druželjubivost i vjernost. Pred sam rat još uvijek su se pronalazili ostaci patrijarhalne kulture u kojoj se moralo slušati starije makar oni ne bili roditelji pa čak ni rođaci. Odgoj kao da je preuzimalo čitavo selo. Mada je to početkom devedesetih bio tek ostatak nekih prošlih vremena.

Prvi put nakon 19 godina došao sam u Rostovo radi ovoga teksta. Na Medeni-ku sam skrenuo lijevo kad se ide od No-vog Travnika preko Pavlovice, zatim opet lijevo prije nego što se produži za većin-ski muslimanski Has u blizini kojeg je i jezero, prošao sam pored groblja, zatim kroz Rat pored crkve, malo poslije opet lijevo a ne pravo kuda se ide prema kući tete Jele koja mi je poklonila Žućka i pre-ma Perićinima i rodnoj kući moje majke, onda sam izbio kod Stojine štale i stao – a da nisam prepoznao mjesto svojih prvih i najdražih sjećanja. U toj kući babica Pivačuša svezala je pupak i meni i mo-joj braći. U toj me je kući baba Živkuša probudila da vidim svoga novorođenog bracu, u njoj smo Branko i ja umalo do-bili batine zbog polupanih porculanskih fi gurica.

Sjećanja nisu strašna, samo su meni stvarnija od metar i po visoke ruševine naše kuće. I svugdje gdje sam se okrenuo zamišljao sam ono čega je jedva bilo u ostacima. Sjetio sam se šupe Male Gra-ćuše i kako je jednom krava ušla tamo dok je ona bila kod nas na kavi, sjetio sam se njezinog pokojnog Gorana koji me uzeo sa sobom na konja pa smo stigli skroz do Aminovog poda, zatim Pavki-nog pokojnog Roberta i kako su me on i Bero plašili da će mi ispasti zubi ako bu-

dem jeo puno kruva sa šećerom. Pred so-bom sam zamislio pokojnog Joska koji se sa mnom igrao premda je on bio gotovo pa punoljetan. Štala je bila zarasla, Uska njiva činila mi se širom nego prije, a tek kad sam s Višanja pogledao dolje prema crkvi primijetio sam planinu Vranicu, je-dinu i ujedno najveću stvar koje se uopće nisam sjećao.

Nisam vam uopće rekao kako je lije-po moje selo, ljepše nego u mojim snovi-ma. Jest da je kuća ispala manja, ali je sve ostalo bilo veće i s više boja unatoč tome što proljetno cvijeće još nije bilo niklo. Za kraj sam ostavio spomenuti groblje Grič ili Maculje ili još kako ih zovu Kamenim svatovima. Riječ je o srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima – stećcima. Ovdje ima i položenih i dosta uspravnih i to krstača. Ne zna se točno kad su nastali a pogotovo ne znamo tko ih je postavio. Jedino što se čini logičnim jest da su ih ako ne radili, onda bar naručili ljudi koji su živjeli na ovoj uzvisini. Možda ispod teških kamenova leže daleki preci i moji i svih drugih Rostovljana – krstili se oni ili ne. To je jedini trag koji imamo o njima. Čudan je osjećaj prolaznosti i zaborava, a još čudnija snaga koja im se odupire. Poput kamenih spomenika u meni stoje moja sjećanja. I kada sanjam o sreći i slo-bodi sanjam kako se ludo vrtim oko sebe na poljima svoga djetinjstva, pa se zaletim trkom da zagrlim šume i livade, kuće i plastove sijena, ljude i planine. Kad jed-nom budete prolazili ovim krajem ili čak dolazili na izlete, spomenite se da su ondje pribivali ljudi koji su na svoj način živjeli, radili, igrali se, sjećali se, umirali i odlazili. Ni ja ne mogu učiniti više od toga. •

Crkvica Rođenja BDM u Sebešiću

sr34-37.indd 37 26.4.2012 19:29:07


POVRATAK Modriča i Garevac

Napišite, molim vas, da mi je ovdje

tako dobro i da sam presretna. – Nada,

povratnica iz Garevca

Tekst: • Drago BOJIĆSnimke: Ivan ŠARČEVIĆ

U lipnju će se navršiti 20 godina otkako su VRS (vojska Repu-blike Srpske) i njezini saveznici

– velikosrpske formacije iz Srbije očistili Modriču i okolicu od Hrvata i Bošnja-ka. Kao podsjetnik na to vrijeme, srpske modričke vlasti su u centru grada posta-vile gorostasni spomenik palim borcima otadžbinskog rata (žrtvama za Republi-ku Srpsku) u prijevodu – počiniteljima zla. Prognani Hrvati i Bošnjaci nemaju spomenika. O njima svjedoči povijest, njihova zemlja, kuće, u međuvremenu obnovljeni vjerski objekti.

Naši nas sugovornici po dogovoru sa župnikom vlč. Ivom Kopićem čekaju pred modričkom crkvom koja je u lipnju 1992. godine minirana nakon čega su ostaci bili odvezeni. Devedesetih godina je na tom mjestu bio građevinski materi-jal, a vlasti su na crkvenom zemljištu na-

vodno planirale napraviti park, šetalište ili parking. No ubrzo nakon rata dolaze prvi povratnici sa svojim svećenikom, ne bez otpora većinskog srpskog stanovniš-tva. Prva misa slavljena je pod šatorom na mjestu razorene stare crkve. A onda je otpočela izgradnja nove crkve koja je u međuvremenu dovršena i župne kuće koja je također pri kraju. Završeni su grubi radovi.

O devedesetima razgovaramo u Srp-skom kulturnom centru na čijim zidovi-ma vise fotografi je stare Modriče. Naši domaćini kroničarski precizno prepri-čavaju stara vremena i događaje koji su obilježili povratak stotinjak Hrvata u Modriču koliko ih sad ima. Oni poznaju svaki dio ovog grada, svaku njegovu uli-cu, svaku kuću. Ali i njegovu daleku po-vijest s preciznim statističkim podacima. Neposredno pred rat na području ove općine živjelo je po desetak tisuća Hrva-ta i Bošnjaka i nešto malo više Srba. Boš-njaka se više vratilo, preko tisuću, Hrvata vrlo malo. Prije rata u ovoj općini je ži-vjelo oko 35 tisuća ljudi. Danas oko 32 ti-suće. U grad su doselili Srbi iz Gradačca, Zavidovića, Maglaja, Grahova, Glamoča pa čak i iz nekih dijelova Srednje Bosne.

Franjo Vurbić, još uvijek povremeni povratnik, kaže da nema problema niti provokacija. Sadašnji novi modrički sta-novnici su uglavnom korektni prema po-vratnicima-starosjediocima. Malo nas je pa nitko i ne obraća pozornost, kaže Fra-njo, ali zato su u goroj situaciji povratni-ci-muslimani. Slavko Josipović, brat vlč. Marka Josipovića poznatog svećenika

Vrhbosanske nadbiskupije i profesora na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu, pre-pričava modričku povijest. Puno toga je, kaže, čuo od svog brata koji je volio ovaj kraj, dolazio često sve do smrti. Od njega je naučio i o dalekoj povijesti ovih kra-jeva kad su ovdje djelovali fratri. Svašta je tu bilo, kaže Slavko. Sve je zapisano u kronikama i knjigama.

Modriča iz kronika i knjiga. Ime Mo-driča se prvi put spominje 1244. godine u povelji ugarskog kralja Bele IV, kojom kralj potvrđuje dar svoga brata Kolomana bosanskom biskupu i bosanskoj Crkvi. U darovane posjede ušla su i područja iz-među rijeke Tolise i Save te vrelo Modrič koje se ulijeva u Bosnu. Značenje ovog imena neki dovode u vezu s rječicom čija je voda bila modro-planinske boje (pretpostavlja se da je to rijeka Dusa), a drugi zbog specifi čne boje neba na ovim prostorima. Mjesto Modriča se prvi put spominje stotinjak godina poslije (1323) u povelji bosanskog bana Stjepana. U to vrijeme na ovom području djeluju i bosanski franjevci. Modrički samostan je najvjerojatnije sagradio bosanski ban Tvrtko u drugoj polovici 14. stoljeća. Kad su Turci polovicom 16. stoljeća sru-šili samostan u Tuzli, franjevci su odatle preselili u modrički samostan i ostali do povratka 1579. godine. Godinu dana poslije Turci su zapalili i modrički samo-stan. Franjevci su vrlo brzo nastavili dje-lovati u Modriči jer ih u svojim spisima spominje biskup Baličević 1600. godine. Prema njegovu izvještaju u to vrijeme tu

Povratničke priče iz Modriče

sr38-41.indd 38 26.4.2012 18:09:28


POVRATAK

djeluju četiri franjevca koji nisu imali ni samostan ni crkve. U varoši i susjednim selima živjelo je oko 500 katoličkih kuća i 2.000 vjernika. Ne zna se kad je modrički samostan obnovljen, ali ga u svom izvje-štaju Rimu 1623. godine spominje pro-vincijal fra Marijan Pavlović. Modrički samostan se spominje i u kasnijim go-dinama. Biskup Nikola Ogramić-Olov-čić je posjetio samostan 1673. godine. U njemu je zatekao tri franjevca-svećenika, četiri klerika i nekoliko djece koja su tu išla u školi. Modrički samostan je prema spomenutim izvještajima u to vrijeme bio najmanji i najskromniji u cijeloj pro-vinciji. Nakon Bečkog rata i poraza tur-ske vojske iz modričkog kraja otišli su svi katolici koncem 17. stoljeća u strahu od osvete, njih oko šest i po tisuća i nastanili se u Kopanicu s druge strane Save. Nakon toga prve pisane tragove o katolicima u Modriči nalazimo tek 1856. godine u Še-matizmu franjevačke provincije Bosne Srebrene. Spominje se 57 katolika koje su pastorizirali franjevci iz Garevca. Godine

1889. sagrađena je nova modrička crkva posvećena Rođenju Blažene Djevice Ma-rije (Maloj Gospi). Kamenu modričku crkvu sagrađenu prema nacrtu arhitekta Vancaša i župnu kuću srušila je Vojska Republike Srpske 1992. godine.

Modriča u ratu. Modriču su, nakon što je grad bio u rukama srpske vojske, 30. svibnja 1992. udružene hrvatsko-musli-manske snage oslobodile, ali to je kratko trajalo, jer Modriča, kako će to kasnije po-kazati i vojni dokumenti iz tog vremena, nije bila cilj oslobađanja. O tome u svojoj knjizi Rat u bosanskoj Posavini 1992. Jer-ko Zovak donosi kazivanja predsjednika HDZ-a Modriče, Mladena Zelića, prema kojima je brigadir HV-a Ivan Basarac lju-tito reagirao zbog oslobađanja Modriče jer “to nije bio cilj”. Odmah je povukao snage HV-a (Hrvatske vojske). Isto je po-svjedočio i zapovjednik 105. br. HVO-a, Perija Stanić, koji je autoru ove knjige potvrdio te navode: “Taj dan, u mlinu, na silosu, u Modriči, upitao sam brigadira Basarca – zašto sad ne nastavimo gonje-nje četnika, te se spojimo sa snagama iz Gradačca? Basarac je odgovorio: to nije u cilju. Po obavještajnim podacima na vas idu jake neprijateljske snage. Vi ćete za dvadesetak dana pasti.” Basarac je znao što govori. Mjesec dana poslije, 28. lipnja VRS je osvojila Modriču. O tome Zovak u svojoj knjizi kaže i ovo: “po samoinici-jativnom izvlačenju bataljuna Požega iz rajona Garevac i unesenoj panici u po-strojbe HVO-a, napuštene su sve linije obrane i praktički teritorij prepušten ne-prijatelju”. Otada je Modriča srpski grad. I sva u znaku srpsko-pravoslavne istorije. Imena ulica sugeriraju da se nalazimo u srednjem vijeku, vremenu cara Lazara i sv. Save. I ulica u kojoj se nalazi katolička crkva zove se Svetosavska.

Svetosavska Modriča. Nakon razgle-danja grada odlazimo na brdo Majna. Odatle se vidi nekoliko obnovljenih dža-mija. Slavko kaže da ih je u Modriči i okolici obnovljeno sedam. Jedna od njih, ona u Staroj Čaršiji, prema predaji naj-vjerojatnije leži na starom franjevačkom samostanu. Na brdu Majna susrećemo nekoliko muslimanskih familija. Srdačni su prema nama. Nude nam i balkon za fotografi ranje. Tvrde da ih na prostoru općine ima i do tri tisuće. Mlađi pitaju hoće li ovo biti na televiziji. Stariji gos-podin ih prekorava da se ne miješaju. Mustafa i njegova ekipa rado statiraju uz kazan. Peče se rakija. Neuobičajeno za proljetno doba godine, al ne smeta, rakije

Župna crkva u Modriči

Naši sugovornici Slavko i Franjo

Mustafa i ekipa uz kazan

sr38-41.indd 39 26.4.2012 18:09:40


POVRATAK

nikad dosta. S Majne odlazimo u Gornje Kladare. Obilazimo kapelu i groblje na kojem je pokopan i profesor Josipović, Slavkov brat. Groblje i kapelica uredni. Jednom mjesečno župnik tu slavi misu s nekoliko povratnika.

Današnja Modriča nije ni sjena one predratne. Slavko i Franjo kažu da je ne-zaposlenost i u Modriči najveći problem, iako je opet bolje nego u Šamcu. Nikom nije lako, ni srpskom stanovništvu, jer po-sla niotkuda, ali opet najteže je povratni-cima. Nekada je u ovom gradu radilo i po desetak i više tisuća radnika, danas jedva nešto više od tisuću. I svakim danom je gore. Kažu da je puno bolje bilo za vri-jeme Milana Jelića, poznatog SDS-ovog političara koji potječe iz ovog grada i ko-jemu su modrički Srbi posebno zahvalni. Bilo je više posla. Danas je na vlasti Dodi-kov SNSD, stranka koja godinama stvara “ljepšu Srpsku”, Srpsku u kojoj cvjeta ne-zaposlenost. Na kraju neka bude spome-nuto i to da se dan općine Modriča slavi na Vidovdan – kad modrički Srbi slave dan oslobođenja grada u proteklom ratu.

Garevački povratnici. Iz Modriče odla-zimo u Garevac. Tamo nas dočekuje žu-pnik vlč. Filip Brajinović. Sjedamo u auto i idemo u obilazak župe. Prva postaja – kuća Mande i Ivana Marića, povratnika iz Švicarske. Na stolu turska kafa, meza i kolači. “Takav je red”, kaže Manda, “a vi kako oćete”. Manda i Ivan vole slađu kavu. Gostima po njihovoj želji gorča. Manda je razgovorljiva i spremna na šalu. Ona i Ivan s ponosom pričaju o djeci u Švicar-skoj. Svi se snašli, a najmlađi sin sagradio veliku kuću i u Garevu, uz kuću roditelja. Na ulazu u dvorište stoji mala kapela. U šali je zovu “Ivanova katedrala”. Dok su bili u Švicarskoj obećali su da će, ako se ikad ponovno vrate u svoju kuću, sagra-diti kapelicu kao zahvalu Bogu. Vratili se. Sagradili. Kažu bio tu i Josip Pejaković, snimao i njih i kapelicu. Ivan je ozbiljan i ponosan. Ne dopušta nikakve provoka-cije. Sve poštuje, i one koji su tu došli iz drugih krajeva, ali ljuti se kad kradu voće ili hodaju preko oranica, pa mora galami-ti na njih i rastjeravati ih. “Nek se nauče redu, čije je šta, ne može se tuđe uzimati bez pitanja. Put je za odanje, a ne njiva”, obrazlaže Ivan pravila ponašanja.

Od Marića odlazimo u drugu obitelj. Još jedna nevjerojatna priča iz rubrike “povratak”. Nada i Anto Bajić, poznati i kao Biš ćani, su preko četrdeset godina živjeli i radili u Zagrebu. U Vrapču radi-li, u Stenjevcu živjeli. Pred Božić prošle godine se vratili u Garevac. Kažu da su

se preporodili. Nada blista od sreće. “Na-pišite, molim vas, da mi je ovdje tako dobro i da sam presretna”, moli Nada. Obećano, ispunjeno. Kad im dođu unuci iz Zagreba kućno dvorište se pretvara u nogometno igralište, priča Anto i dodaje da su obiteljski svi nadareni za nogomet. Nada uživa u miru Garevca. Ne smeta ni što je pruga blizu. Nije joj dosadno, s ponosom pokazuje svoj vrt u kojem je “svašta” posijala.

Burića štala. Od Bajića odlazimo u Burića štalu u kojoj su komunističke vlasti na koncu rata zatvorili oko petsto ljudi i većinu od njih pobili. Samo ih se

šezdesetak spasilo. Bilo je to u noćima između 25. i 28. svibnja 1945. godine. O tome postoji i službeni dopis koji je tadašnji modrički župnik Franjo Jurić uputio Nadbiskupskom ordinarijatu. Na popisu je 251 nestala osoba za koje župnik traži da budu proglašene mrtvi-ma a u popratnom dopisu kaže da je u Burića štalu sprovedeno “do 500 osoba od kojih je 60 pušteno”. Vlč. Filip je u međuvremenu otkupio štalu i pretvorio ju u komemorativni centar. Razgledamo popise ubijenih na zidovima štale i pita-mo kako je moguće da je na tom prosto-ru 12 m dužine i 7 širine stalo petsto lju-di. Filip odgovara kako su stariji pričali

Župnik Filip u crkvi u Garevcu

Burića štala – mjesto zločina, danas komemorativni centar za stradale u Drugom svjetskom ratu

sr38-41.indd 40 26.4.2012 18:09:51


POVRATAK

da su ljudi bili jedni na drugima pa su im glave virile iz krova. O tome se prije nije smjelo pričati.

Garevačka povijest. Vraćamo se u žu-pnu kuću. Na povratku vlč. Filip poka-zuje kuće u koje su se vratili povratni-ci. Ima ih točno 113, svi stariji, i sve ih

poznaje. I garevačka crkva je gorjela u lipnju 1992. Danas je obnovljena a sa-građen je i novi toranj pored srušenog starog. Garevac se prije zvao i Garevo i od davnine je bio u sastavu župe Modri-

ča. Prvi pisani spomen imena Garevac nalazi se u matici krštenih/vjenčanih župe Bijela (danas samostansko po-dručje Dubrave) za 1762. godinu. Dva-desetak godina poslije od 1784. Garevo će pripasti samostalnoj kapelaniji Tra-mošnici, a kad je ova 1801. godine pre-tvorena u župu, Garevo godinu poslije (1802) postaje samostalna kapelanija. Bilo je to za biskupa fra Grge Ilića Vare-šanina. Za vrijeme biskupa fra Augusti-na Miletića samostalna kapelanija Gare-vo je 1820. godine postala samostalnom župom čiji je patron bila Snježna Gospa. Kad je 1858. proglašena župa Tišina njoj će pripasti i sela garevačke župe: Prud i Gornji i Donji Hasić. Deset godina po-slije (1868) od Tramošnice je osnovana župa Gradačac kojoj će pripasti i neka sela garevačke župe: Čardak, Bjeljevina, Bare, Kronica, Ledenice i Jovača. Ove promjene su bitno umanjile garevačku župu pa je sjedište župe kasnije prene-seno u Modriču, koncem 19. stoljeća (1889) kad je sagrađena modrička cr-kva. Zahvaljujući modričkom župniku preč. Miji Th onu koji je dugo djelovao u ovom kraju, Garevac je ponovno po-stao župa. Najprije je sagrađena moder-na crkva posvećena Mariji Majci Crkve, a onda je nadbiskup Smiljan Čekada 1975. godine ustanovio župu Garevac. U zadnjem ratu, 27. lipnja 1992. Vojska Republike Srpske je srušila župnu kuću i crkvu, a toranj minirala. U ljeto 2000. godine u Garevac za župnika dolazi vlč. Ilija Matanović koji je za tri godine ob-novio porušenu župnu kuću i većim di-jelom župnu crkvu. Njegov nasljednik, sadašnji župnik vlč. Filip Brajinović pri-veo je kraju obnovu crkve.

U predvečerje napuštamo Modriču. Plan je bio da posjetimo i druge župe ovog dijela Posavine, ali to ostaje za neki drugi put. Ovaj kraj je, kao i cijela Posa-vina, doživio tragičnu sudbinu. Nekada se ovdje dobro živjelo. Plodna zemlja, jaka industrija. Danas je malo od toga ostalo. A opet i nije sve tako crno. Vlč. Filip kaže da u posljednje vrijeme imuć-niji ljudi iznajmljuju i obrađuju zemlju od onih koji se nisu vratili. Možda je i to znak neke bolje budućnosti. Iako je o tome iz sadašnje perspektive ludo go-voriti, nikada ne treba isključiti ni mo-gućnost da će se bar neki ljudi vratiti i život s njima. Povratnici koje smo po-sjetili svjedoče upravo o tome. Njima je posvećena i ova kratka priča o Modriči i Garevcu: Slavku, Franji, Mustafi i ekipi s kazana, Mandi, Ivanu, Nadi, Anti, vlč. Filipu i svim povratnicima. •

U gostima kod Mande i Ivana Marića

Garevački povratnici iz Zagreba – Nada i Anto Bajić Bišćan

Ivan pred svojom “katedralom”

sr38-41.indd 41 26.4.2012 18:10:01

BITO

LJE

– To

mis

lav

BRKO

VIĆ

sr42-43.indd 42 26.4.2012 19:40:41

OČIMA SIROMAHA

U onoj se mjeri, u kojoj su kršćani, pa i sama hijerarhija, prodirali u područje siromaha, pokazivalo da je njima potreban novi oblik prisutnosti Crkve. Ovo pomicanje mjesta događaja na “kontinent siromašnih” otvorilo je Crkvi oči za njihovu patničku povijest i za ono institucionalizirano nasilje kojemu su oni izloženi. Mnogoglasno opjevani razvoj ide na račun siromašnih i upravlja se protiv njih jer ponor između bogatih i siromašnih postaje sve dublji i ide do svjetskih razmjera. Crkva je, prije svega, otkrila vrijednost siromašnih, njihovu otpornost, dostojanstvenost njihove borbe, njihovu solidarnost, njihovu s nježnošću povezanu snagu za život i za obitelj, njihovu sposobnost da čitavu Crkvu evangeliziraju. U suživljenju s njima Crkva postupno mijenja svoje gledanje: mjesto da siromaha gleda očima bogataša, počinje ga gledati očima siromaha. Gledajući s društvene pozicije siromaha, ona osjeća da se moraju mijenjati strukture društva u smjeru prema više pravednosti, zajedništva i suodlučivanja.

Leonardo BOFF, Nježnost i snaga.

Franjo Asiški – štivo za siromašne,

Svjetlo riječi, Sarajevo 1988.

sr42-43.indd 43 26.4.2012 19:40:50


MOJ DOM Nevesinjsko polje

Zbog prirodnih i povijesnih vrijednosti,

zbog geografskog položaja, upravljanje Nevesinjskim poljem

traži najbolju znanost i iskustva te suglasnost

najšire zajednice

Tekst i snimke: • IVO LUČIĆ

Zdravo Nevesinje moje, zdravo o mila grudo!Vjerno te pozdravlja diete –Saginjuć rusu glavu tvojim pred veličanstvomLjubi ti krševe svete.

Autor ovih stihova, koji su danas posve rijedak način odnosa pre-ma Nevesinju, ne zbog svoje sta-

romodnosti nego jer su prepuni ljubavi, jest Safvet-beg Bašagić. Književno-povi-jesni pregledi ga smatraju jednom od naj-markantnijih ličnosti moderne bosanske književnosti i začetnikom bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. vi-jeka. Otkad je, kako je kazao, 6. svibnja 1870, u petak prije podne ugledao bijeli svijet u junačkoj Hercegovini na polju

Nevesinjskom i “našu Velež, sveto brdo”, do svoje smrti 9. travnja 1934. u Sara-jevu, zavičaj mu je bio jedan od rijetkih stabilnih oslonaca u vrtložnom životu – povijesnom i osobnom.

“Miljenče Veleških vila”, istaknuti pje-snik i poliglot, historičar i političar (od 1910. gotovo čitavo desetljeće narodni poslanik i predsjednik sabora Bosne i Hercegovine) bio je ponosan na vjekov-nu obiteljsku tradicija, čiji je grad Zalom najstarija materijalna potvrda. U njemu je gospodario Bašagićev predak, Vuk-man ili Vukoman, nakon što je postao Džafer-beg i dvorjanin hercega Stjepana Kosače. Kraj ruševina kule nalazi se ste-ćak, za koji se u narodu tvrdilo da pred-stavlja Vukomanov grob.

Priroda polja. Unatoč preklinjanju tra-dicije koju je bez imalo milosti mljela po-vijest, Safvet-beg se okrenuo modernom odgoju temeljenom na zapadnoj racional-noj znanosti. Odličan primjer prvenstve-nom studijom o njegovu Nevesinjskom polju (1915) dao mu je utemeljitelj geolo-gije u BiH Friedrich Katzer, koju su mnogi kasnije proširivali, neki samo prežvaka-vali. Iza Drugog svjetskog rata je mnogo istraživano i stečeni su iznimni rezultati, ali uglavnom usmjereni na to kako zače-piti polje da stvore energetsku hidro-aku-mulaciju. O prirodi Nevesinjskog polja se u javnosti malo toga može naći.

To je sasvim u neskladu s njegovim prirodnim vrijednostima i doista znak da se one ovdje malo cijene. Polje je jedno od rijetkih koje je razvučeno od sjevera pre-ma jugu, između visokih planina Veleža, Crvnja i drugih. Razuđeno je u nekoliko manjih polja: Lakatsko i Mačipolje na za-padu, Kljunsko polje i Kruševo polje na

istoku, te Zovidolsko polje na jugu. Nje-gova zavala je terasasta. Dužina osnovne depresije je oko 25 km, širina do 8,5 km, a površina između 170 (Milanović 2006) i 200 km2 (Katzer 1915). Od toga na naj-niže i najistaknutije dijelove polja otpa-da oko polovice (100 km). Oko njega su vapnenačke zaravni na sjeveru i konglo-meratne na jugu. Po polju teče Zalomka, koju su u gornjem toku od Raš ćelice do Fojnice zvali Đeropa, od Fojnice do ušča Zovidolke Zalomka, a nizvodnije do Bi-ograda Kolješka rijeka. Teče u prosjeku nešto više od 200 dana. Njezine pritoke su Zovidolska rijeka, Bukovik, Vučine i druge. Najveći je ponor Biograd i najniže mjesto polja – 799 m n.v. S kapacitetom gutanja od 110 m3/s jedan je od najvećih u Dinarskom kršu. Izravno je povezan s izvorom Bunica (37 m n.v.), pa se ta sil-na razlika u visini ogleda u brzini tečenja podzemne vode. Njezina tzv. fi ktivna br-zina iznosi do 33,67 cm/s, što je čini naj-bržim podzemnim tokom u Dinarskom kršu. Odnos između najviše i najniže razine vode u podzemlju polja iznosi do 312 m, što je najveća amplituda u svijetu (Milanović 2006).

Ta čudesna priroda Nevesinjskog polja odražava “urnebesnu” geološku prošlost. U snažnim pokretima prije oko 30 miliju-na godina na području Nevesinjskog po-lja i današnje Trusine nastala je depresija s dnom na oko 50 metara m n.v. Snažni procesi ispunili su je kasnije 800 metara debelim stijenama koje geolozi zovu kon-glomerati Promina serije. Sastoji se od oblutaka veličine od nekoliko milimetara, poput pijeska na plaži, do više od metra, različite starosti i sadržaja, čak i od erup-tivnih stijena – očvrsnutih sve u jednu sti-jenu. Potom su na područjima današnjih

Još voda niz Lug teče

Završni dio toka Zalomke i ponor Biograd

sr44-45.indd 44 26.4.2012 18:11:12


MOJ DOM

polja nastala slatkovodna jezera, a zatim se razvila riječna mreža. Zalomka je po-vršinski tekla iz Gatačkog polja u Neve-sinjsko, potom preko Dabrice današnjom dolinom Radimlje do današnjeg Stoca, a dalje koritom Bregave. Prije oko tri mi-lijuna godina počinje okršavanje i preo-blikovanje riječne mreže: Gatačko polje se odvodnjava ponorima i podzemno u Fatničko i na izvor Trebišnjice, a Zalom-ka završava u ponoru Biograd i u Bunici. Iako danas Zalomkom prosječno teče oko 10 m3/s vode, ponor tako silnog kapaci-teta je aktivan veći dio godine, pa se nad njim zna naći i po 38 metara vode. Ratko Kovačević, mjerač vodostaja, zabilježio je 5. prosinca 2010. visinu od 37.90 cm, kad mu se voda popela na kućni prag. Kako je naznačio, “od Matijeva dana da Nikolja dana voda [je] niz Lug tekla”. Kao u dav-noj geološkoj prošlosti. Ratko je poljo-privrednik, gostoljubiv i željan razgovora i vjeruje da bi obuzdavanje rijeke značio napredak kraja.

Ratko pripada krugu ljudi koji su malo imali prilike čuti o ekološkoj strani priro-de Nevesinjskog polja, koja je stotinama tisuća godina stvarala ravnotežu na tako oštrim i promjenjivim uvjetima. Obilje-žava ju vrlo specifi čan i bogat živi svijet, s mnoštvom endema i relikta, kojima baš

treba takav svijet prirode i ne mogu bez njega. Vlasti ih nisu istražile, pa nerijet-ko kažu da ih nema. Međutim, ne mogu poreći one silne ptice koje dolijeću ovuda iz drugih zemalja gdje su strogo zaštiće-ne. Neke su na Crvenom popisu IUCN-a (orao kliktaš, bjelonokta vjetruša, kosac i druge), a druge pod direktivama EU, koje nalažu specijalnu zaštitu što podra-zumijeva zaštitu njihovih staništa. Prema upozorenjima stručnjaka, Nevesinjsko i slična polja traži promišljenu i cjelovitu zaštitu svakog njegova dijela. Konačno, zbog toga je predviđeno da bude upisa-no na Smaragdnu mrežu, što se ulaskom u EU pretvara u Naturu 2000, tamošnji ključni sustav za zaštitu prirode.

HE Dabar. Bez obzira na sve te vrijed-nosti, i opasnosti kojima su izložene, elektroprivreda započinje projekt Gornji horizonti upravo gradnjom akumulacije HE Dabar u Nevesinjskom polju. Brana je planirana kod Poš ćenja, tri km uzvod-no od ponorne zone Biograd. Potopit će dio polja, a ponor Biograd ostaviti na su-hom. Od brane će voditi tunel do vrela Vrijeke u Dabarskom polju, gdje će biti strojarnica, pa bi voda trebala dalje ka-nalom kroz Dabarsko polje te tunelom u Fatničko polje... Pored te, na istočnom rubu polja namjeravaju graditi još jednu hidro-akumulaciju, HE Nevesinje.

Pored uobičajeno višestrukih nega-tivnih djelovanja brana u kršu, koje se uglavnom odnose na uništavanja nepre-glednih podzemnih ekosistema njiho-vim isušivanjem ili potapanjem, te uni-štenja endemičnog biljnog i životinjskog svijeta, Gornji horizonti će preko Bune, Bunice i Bregave oduzeti Neretvi oko 15 m3/s, što je prosječna jedna Bregava! Ne treba govoriti kako će to utjecati na Do-nju Neretvu, gdje je uništenje ekosiste-ma postalo očigledna prijetnja životima ljudi. Odluka se temelji na mišljenju od prije pedeset godina da Bregavi ne treba-ju visoke vode, samo joj smetaju (Kraška polja… 1967).

Ne samo vlast nego i svi građani kojih se ovo tiče od Gacka i Mostara do Ploča i Dubrovnika, imaju obavezu suprotsta-viti se ovoj odluci i zašiti svoje okoliše. Krajem ožujka ove godine, ministrica ekologije u banjolučkoj vladi – jadna je to ekologija – Srebrenka Golić došla je na noge direktoru HE Dabar Radivoju Bratiću i uručila mu lokacijsku dozvolu. Po njezinoj intonaciji, riječ je o važnom infrastrukturnom objektu, ne samo za istočnu Hercegovinu već i za cijelu Srp-sku. O ekologiji nisu baš mnogo gubili vremena, samo su rekli da uskoro ide sve po redu i da će HE Dabar na mreži biti početkom 2017. godine. A uništenje pri-rode? A Smaragdna mreža?

Zavičaj ili roba? Onaj Vuk(o)manov stećak prenosi simbole stare tisućama godina. Nevesinjsko okružje ima izuzet-no mnogo stećaka, po nekima najviše u čitavoj Bosni i Hercegovini. U stoti-nu skupina nalaze se čak 3.884 stećka. U selu Krekovima je nekropola od 452 stećka i to je, govori se, najveća nekro-pola stećaka na bh. tlu. Tako je Nevesinj-sko polje vrednovala prošlost, i preni-jela nam stotine poruka koje dopiru do početka svijeta. Također, ostavila nam je kulturno blago kao najunikatniji bh. pečat u svjetskoj javnosti. Bio je rezultat sraslosti prirode i ljudi, koji se oblikovao u transnacionalnu i transreligijsku ljubav prema zavičaju. Današnje vlasti nemaju svijest o toj dimenziji. Ispraznile su za-vičaje, što protjerivanjima što ekonomi-jom, i njihove najveće vrijednosti namje-ravaju potrošiti kao loživo za kilovate koji će brzo ishlapiti. Nestalo bi ono što je priroda usklađivala milijunima godina i namijenila svima koji bi ikada na ču-desno Nevesinjsko polje došli. Varaju se i sadašnji Nevesinjci da bi od toga imali neke koristi. Čak ni uprava hidrocentrale ne bi bila na njihovom području. •

Pogled na Nevesinje

Konjanik u lovu na jelena – sa stećka u Zakomu (Wenzel 1965)Poplave u Nevesinjskom polju odražavaju divlju prirodu polja. 5. prosinca 2010. poplava je došla do samog praga kuća Ratka Kovačevića, 38 m iznad ulaza u ponor, a ostale građevine su bile poplavljene

sr44-45.indd 45 26.4.2012 18:11:19


TREĆE OKO Nekoliko koraka do zaposlenja

Što danas roditelji savjetuju svojoj djeci

koja traže posao? Što prijatelji govore prijateljima koji se

nađu u moralnoj dilemi oko načina

pronalaženja ili zadržavanja posla?

Što agencije za zapošljavanje

i same fi rme?

Piše: • Miroslav JUREŠIĆ

Prema autentičnim svjedočan-stvima nekoliko bosanskih očevidaca koji su prisu-

stvovali samom činu stvaranja svijeta, Bog je povodom ovoga važnog događaja u svom ne-službenom obraćanju čovjeku

rekao: “Malo radi, malo kradi, a i ja ću ti pomoći.” Naravno, bogobojažljivi i pobožni kakvi već jesu, naši su ljudi sve-srdno prihvatili ovo načelo s najviše in-stance i naučili da prema njemu dobrim dijelom oblikuju svoje ponašanje i ži-votne stavove. Međutim, nije uvijek bilo lako ustrajati u prakticiranju nečega što nikad nije bilo zapisano ni u jednom sve-tom tekstu koji, na sebi svojstven način, ipak predstavlja “službeno” Božje očito-vanje. Čeličnu je vjeru, snažan karakter i veliku mudrost zahtijevalo izbjegavanje direktnog sukoba s čuvarima vjere i mo-rala svake sorte i fele koji su uporno tvr-dili da gore spomenuto načelo nije izraz Božje volje, nego tek izmišljeno samo-opravdavanje besposlenog insana. Stoga je naš domišljati čovjek vrlo brzo naučio da formalno pristaje uz ono što službeno nalažu svete knjige, ali da je u praksi ipak probitačnije živjeti po nekim drugim pravilima i mjerilima.

Primjera za ovu tvrdnju, hvala Bogu, imamo na svakom koraku. Međutim, za potrebe ovoga teksta pozabavit ćemo se jednim posebnim problemom koji, u ma-njoj ili većoj mjeri, žulja svakog iole nor-malnijeg čovjeka u ovoj zemlji. Riječ je o problemu nezaposlenosti i o tome kako danas naći i zadržati posao. Naime, u

dramatičnoj društveno-ekonomskoj situaciji traženje i nalaženje posla postalo je jedan od onih pothvata koji na ozbiljnu kušnju stavljaju naš zdrav razum. Na svaku ponudu zaposlenja, bez obzira na karakter

radnoga mjesta, javit će se barem neko-liko desetaka kandidata – vrag s njima kupus kiselio – od kojih će proći samo jedan. E sad, ako vam otac nije Dragan Čović ili Fahrudin Radončić, jedini koli-ko-toliko učinkovit način da diskvalifi ci-rate vaše protukandidate jest maslanje na pasja preskakala, odnosno posvemašnje laganje. A sve s ciljem da prikažete sa-moga sebe kao utjelovljenog neokapita-lističkog mesiju koji je na zemlju poslan samo zato da poslodavcu donese opće blagostanje i napredak. Ustvari, vama taj posao na koncu nije ni potreban, ali ste se, kao već dokazani fi lantrop i vizionar, milostivo odlučili ponuditi fi rmi koja traži uposlenika kao posljednja slamka spasa iz problema za koje nije ni znala da ih ima dok nije upoznala vas.

Ne vjerujete da je tome tako? Onda se bacite malo na posao istraživanja. Provjerite, primjerice, što danas roditelji savjetuju svojoj djeci koja traže posao? Poštenje i marljivost? Ne. Nego snalažlji-vost koja u sebe najčeš će uključuje po-trebu laganja, krađe i koječega drugog. I to pod parolom da onaj tko se ne zna za sebe pobrinuti neće znati ni za druge. Ili što prijatelji govore prijateljima koji se nađu u moralnoj dilemi oko načina

pronalaženja ili zadržava-nja posla? Podrže ih u

njihovom elementar-nom poštenju? Ne. Nego u šutnji i tole-riranju nepravde. A čemu specijalizirane

Malo radi – malo kradi

sr46-47.indd 46 26.4.2012 18:12:36


TREĆE OKO

agencije i savjetovališta podučavaju svoje korisnike? Potrebi stručnosti i zalaganja? Ne. Nego načinu pisanja životopisa i na-stupu na razgovoru za posao što, iako na profi njeniji način, u sebe opet uključuje laganje o svome liku i djelu.

Dakle, kako god stvari okrenuli i što god o tome mislili, nalaženje i zadržava-nje posla na današnjem vremenu najma-nje veze ima sa stručnoš ću, marljivoš ću i onim elementarnim poštenjem, a puno više sa spremnoš ću na obmanjivanje, s neodgovornoš ću prema poslu kojim se bavimo ili namjeravamo baviti i s nače-lom cilja koji opravdava sredstva. Poku-šavali se zaposliti kao asistent na medi-cinskom fakultetu, kao agent za nekret-nine ili kao čuvar parkinga računajte da ćete se napatiti k’o pijan s gaćama ukoli-ko niste spremni na otupljivanje oštrice vlastite savjesti i moralnih zahtjeva koji odatle proizlaze.

Pa kako bi onda u tim i takvim uvjeti-ma izgledao proces zapošljavanja? Otpri-like ovako. Svaka fi rma koja imalo drži do sebe oglasi slobodno radno mjesto pri čemu sa svakim prijavljenim kandidatom

ili obavi informativni razgovor ili traži barem kraći životopis. A nekad i oboje. Primjerice, gradska uprava traži nekoga tko će održavati i čistiti prostorije javnog WC-a i naplaćivati njegovo korištenje. Osim što mora zadovoljavati opće uvjete za tako odgovoran posao, poput psihofi -zičkog zdravlja ili punoljetnosti, kandidat treba zadovoljavati i neke posebne uvje-te koje obično određuje sam poslodavac kao što su npr. stručna sprema ili profe-sionalni integritet. Elem, vodeći se pravi-lima igre koja diktiraju suvremeni zakoni ponude i potražnje kao i općeprihvaćene društveno-ekonomske vrijednosti, oso-ba koja se namjerava prijaviti za popunu ovoga radnog mjesta treba uvjeriti poslo-davca da je upravo ona i samo ona pravi izbor za prijem u radni odnos.

Prvi korak u tom smjeru, barem su-deći po onomu što nam sugeriraju struč-njaci na tom području, predstavlja tzv. jačanje vlastitog samopouzdanja. Dru-gim riječima kazano, prije nego krenete na razgovor za posao, potrebno je u što većoj mjeri samoga sebe uvjeriti u vla-stitu profesionalnu osposobljenost i pri-

kladnost za posao, u ovom slučaju čistača javnog WC-a. A da bi se to postiglo, za početak je najbolje dotjerati se i srediti k’o uskršnja mlada, te stati pred zrcalo ogledajući se sa svih strana i jednostav-no uživati u vizualnom savršenstvu i tom blagoslovu Božjem za oči. Nakon što to obavite dovoljan broj puta uskoro ćete biti toliko sigurni u sebe i svoju stručnost da ćete se ozbiljno pitati treba li vama uopće to zaposlenje i nije li u nebo va-pijući grijeh to što svijet živi nesvjestan vaše kozmičke veličine i važnosti. Bilo kako bilo, onoga trenutka kada se dove-dete u ovo stanje kao stijena čvrstog sa-mopouzdanja, spremni ste za realizaciju i druge faze procesa zapošljavanja: razgo-vor s potencijalnim poslodavcem.

U principu, svaki razgovor za posao sastoji se od prilično istog profi la pitanja tako da uopće nije toliko važno na koje radno mjesto aplicirate. Bitno je samo da znate što poslodavac želi čuti pa da onda po tom udarite k’o sivonja po tarabi. S obzirom na to, koristeći se još uvijek za-

mišljenim primjerom osobe koja se želi zaposliti kao čistač javnoga WC-a, na pitanje o vašoj stručnoj spremi i radnom iskustvu sasvim slobodno istaknite da ste još kao dijete jako bili vezani za tutu što je u bitnome odredilo vašu kasniju kari-jeru. Po svršetku osnovne i srednje škole upisali ste dizajn sanitarnih čvorova – odsjek za čučavce, gdje ste i diplomirali s odličnim uspjehom. Na kraju razgovor za posao proširite i na priču o vašoj ne samo profesionalnoj, nego i životnoj fi -lozofi ji koja se dobrim dijelom temelji na etičkim principima male i velike nužde.

Ukoliko sve ovo blebetanje poprati-te s montiranim osmijehom i nekoliko ulizivačkih komentara, budite sigurni da je posao vaš i napokon će vam sinuti zašto u ovom našem uvrnutom društvu najbolje prolaze stručno nesposobne i bahate osobe. Jer ljudima gode lijepe riječi i osmijesi čak i onda kada znaju da su lažni. Ali ako i ne uspijete dobiti baš taj posao nemojte se brinuti jer vam se s ovim traženim vještinama zacijelo smiješi sjajna karijera u politici. A i Bog će pomoći. •

• Kako god stvari okrenuli i što god o tome mislili, nalaženje i zadržavanje posla na današnjem vremenu najmanje veze ima sa stručnoš ću, marljivoš ću i onim elementarnim

poštenjem, a puno više sa spremnoš ću na obmanjivanje, s neodgovornoš ću prema poslu kojim se bavimo ili namjeravamo baviti i s načelom cilja koji opravdava sredstva •

sr46-47.indd 47 26.4.2012 18:12:45


NAŠI U TUĐINI Prilika za bolji život

Zahvalnost i zrelost učenika traži još

veću solidarnost u izgradnji nove škole

Dok s nestrpljenjem čekam da nam u Kivumu dođu moji dragi prijatelji, Maja i Željko Garmaz,

autori knjige Naš čo’ek u Africi, s kojima ćemo zajednički obilježiti početak izgrad-nje naše buduće srednje tehničke škole, o čemu ćete čitati u sljedećem broju, ovoga puta riječ ću prepustiti učenicima naše strukovne škole Centar Otac Vjeko.

Oni su najbolji dokaz što školovanje djeci Ruande znači. Njihove priče i svje-dočenja donijet će i u vaše domove ba-rem mali komadić duha i atmosfere ove afričke zemlje.

Napravio sam razgovore s nekoliko učenika naše škole, koji se obrazuju za

jedno od šest različitih zanimanja koja im nudimo u školi. Pa, evo što su mi rekli:

“Moje ime je Martin Bizumutima. Rođen sam u Gisangi, Mbuye Ruhango Distriktu. Volim učiti i nakon završene osnovne škole htio sam ići u srednju školu, ali mi moji roditelji to nisu mogli priuštiti. No, onda sam čuo za Centar Otac Vjeko gdje je mladima omogućeno besplatno učenje i završavanje raznih zanata. Godine 2010. upisao sam se u tu školu. Odabrao sam smjer za stolara. Nažalost, nakon nekoliko prvih škol-skih dana naglo sam se razbolio. Više od četiri mjeseca sam se liječio. Kada sam ozdravio, shvatio sam da sam propu-stio mnogo toga u školi. Nisam mogao uhvatiti ritam. Ipak su mi dali novu pri-liku – pa sam se ponovo u školu upisao ove godine i krenuo ispočetka. Školova-nje za ovo zanimanje traje dvije godi-ne i za to vrijeme tu ću naučiti kako se prave razne stvari od drveta, kao što su recimo stolovi, stolice, kreveti... U školi, osim obrazovanja, dobili smo i mnoge druge pogodnosti. Zamislite, ovdje ima-mo ručak baš svaki dan!”

“Zovem se Jannette Umuhoza i do-lazim iz Musambira sektora. Imam 19 godina. Moji roditelji bave se poljopri-vredom, a imam još tri sestre i dva brata. Prije nego što sam se upisala u Centar Otac Vjeko, radila sam kod kuće razne poslove. Kuhala sam za obitelj, odlazila na izvor po vodu, skupljala drva koja su nam neophodna za vatru za kuhanje.

Odlučila sam se za krojački smjer. Oduševljena sam kako su me prihvatili u školi. Samo, nije mi baš jednostavno. Do škole moram putovati oko četiri sata. No, naviknula sam se. Želim postati dobra krojačica. Roditelji su mi obećali kupiti šivaću mašinu ako uspješno završim ško-lu. Zato moram biti dobra u školi, učiti, upijati sve novosti na praktičnoj nastavi. Sve to donijet će mi siguran posao nakon završene škole!”

“Prije svega, želim zahvaliti školskom osoblju Centra Otac Vjeko što su mene, ali i sve druge učenike, tako lijepo primi-li i pružili nam šansu. Ja sam Claudine Niyonizera i dolazim iz Kamonyi Dis-trikta. Živim s tatom i dva brata. Jedno-stavno vam ne mogu opisati svoju radost

Škola za život

sr48-49.indd 48 26.4.2012 18:26:01


NAŠI U TUĐINI

što sam dobila priliku ići u ovu školu! Naime, prošle godine bila sam na drugoj godini klasične srednje škole. Međutim, moj mi tata više nije mogao plaćati ško-larinu, koja je u Ruandi prilično skupa i morala sam napustiti školu. Bila sam jako nesretna. Ali, onda mi se ukazala prilika doći u Centar Otac Vjeko, gdje se mladi školuju besplatno. Neizmjerno sam zahvalna zbog toga! Odabrala sam stolarski smjer, jer sam uvjerena da ću, kada završim školu, lako naći posao u svojoj struci.”

“Ja sam Jacqueline Sibomana, učeni-ca 2. godine krojačkog odjela. Dolazim iz Cyeza sektora, Buruba sela poznati-jeg kao Kigarama. Živim s roditeljima i šestero braće i sestara. Iskreno, malo sam se bojala kada sam došla u Centar

Otac Vjeko. Nikoga nisam poznavala, a i nisam znala kako će mi ići školovanje. A danas... Danas obožavam svoje pri-jatelje iz razreda, svoje učitelje, uživam u svakom školskom danu. Sada mogu reći da imam dva doma. Jedan je moj pravi dom, gdje mi je obitelj, a drugi dom mi je škola gdje su mi učitelji kao roditelji. U oba svoja doma dobivam edukaciju, savjete i sve što mi je po-trebno za život u budućnosti. Sanjam da, nakon što završim školu, postanem prava poslovna žena.”

“Moja je želja da jednoga dana po-stanem učitelj. Zovem se Gloriose Mu-cyodusenge, dolazim iz Shyogwe sekto-ra. Zahvalan sam Centru Otac Vjeko što sam primljen kod njih na školovanje. To mi puno znači. Moj život nije baš lagan.

Godine 2010. umro mi je otac. Sada ži-vim s mamom i starijom sestrom koja je rodila u našemu domu. A to nije baš dobro prihvaćeno u kulturi moga naro-da. Djevojka se, da pojasnim, treba prvo udati i roditi u kući svoga supruga. Isto tako u našoj kući sada živi nas četvero. Dosta putujem do škole, ali dat ću sve od sebe da budem odličan kako bih jednoga dana mogao biti učitelj.”

“Ime mi je Slyvain Nyandwi, dolazim iz Kamonyi Distrikta. Pohađam smjer za zidara. Sada sam drugi razred. Kada sam došao u Centar Otac Vjeko izgledao sam kao mali dečko. Danas sam visok i jak. Ovdje dobro jedemo, puno učinio i dosta vježbamo praktičan rad. Sanjam o tome da, kada završim školu, pokrenem svoju građevinsku tvrtku. Pomagat ću mladi-

ma u potrebi i oni bi imali prednost za-pošljavanja u mojoj građevinskoj tvrtki.”

“Moje ime je Pascal Gasigwa, rođen sam 1994. u obitelji s četvero djece. Moj tata stradao je u prometnoj nesre-ći i prije nego što je preminuo dugo se liječio u bolnici. U to vrijeme ni moja mama nije bilo dobro, pa sam ja nje-govao tatu u bolnici, odlazio mu sva-ki dan, odnosio mu hranu… Sam sam morao brinuti o svemu doma, što i nije bilo tako jednostavno.

Kada sam vidio da moji vršnjaci, koji su završili Centar Otac Vjeko, odlično žive, jer su odmah nakon završene škole našli posao, odlučio sam i ja krenuti u tu školu. Osim što pruža odlično obrazo-vanje, u ovoj školi ne moram se brinuti za troškove školovanja. Srećom, moj se ujak sada skrbi o meni, tako da mi je ipak malo lakše, da baš sve doma nije na meni. Vjerujem da će u konačnici sve biti ok!” •

Fra Ivica PERIĆ

Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH • Svrha doznake: Izgradnja škole u Ruandi • Bankovni račun u KM: UniCredit Bank d.d. • Račun primatelja: 3383202200897320Devizni račun: UniCredit Bank d.d. • IBAN: BA393383204893626147 • SWIFT CODE: UNCRBA22 • No. 48-32-936261

Adresa Misijske središnjice: Kaptol 32, 71000 Sarajevo • tel/faks: 033/667-889 • e-mail: [email protected] • web: www.missio.ba

sr48-49.indd 49 26.4.2012 18:26:09


MITOLOGIJA Hefest i Hermes

Svatko može u svojem krugu izabrati modus

vivendi. Hermesova pozitivna ambicija, dosjetljivost, hitrost i Hefestova poštena

predanost i preciznost u radu doimaju se prihvatljivom

kombinacijom

Piše: • Josip MRNJAVAC

Antički je svijet bio vidljivo podi-jeljen na različite društvene slo-jeve i s obzirom na tu činjenicu

postojali su drukčiji pogledi na ljudski rad, osobito fi zičke poslove. Viši društve-ni slojevi posvećivali su se državničkim i vojnim službama, a veliku su pažnju pridavali dokolici i zabavama na kojima se odvijao društveni i umjetnički život. Iz tog razloga nama su u predanim tek-stovima dani na uvid uglavnom stavovi uglednika. No, činjenica je da je većina ljudi zarađivala za život radom vlastitih ruku. Tako su već od davnine postojala udruženja-cehovi različitih obrtnika koji su, uz poljoprivrednike, omogućavali ne-smetan život u gradovima. Najprizemni-ji poslovi bili su rezervirani za robove. Stoga i ne čudi slika antičkog čovjeka o bogovima kojima je, čini se, sve bilo važ-nije od fi zičkog napora. Unatoč tomu, dvojica su grčkih bogova postali gorljivi zaštitnici dvaju za ondašnje vrijeme izni-mno važnih životnih područja: zanatstva i trgovine. To su bili Hefest i Hermes.

Hefest je bio sin Zeusa i Here, ali ga je majka odmah nakon rođenja zbacila s Olimpa zbog njegove šepavosti i ružnoće. Prihvatile su ga morske božice Eurinoma i Tetija, te ga u morskoj spilji naučile ko-

Zanatlija i trgovac

Hefest

sr50-51.indd 50 26.4.2012 18:26:35


MITOLOGIJA

vačkom zanatu. Nakon što je postao izvr-stan kovački majstor, odlučio se osvetiti majci time što joj je sagradio krasno zlat-no prijestolje. Čim je ona sjela na njega, nevidljivi su je okovi sputali i nitko je drugi nije mogao osloboditi doli Hefest. Tako se ponovno vratio na Olimp, a rodi-telji su ga za nagradu oženili najljepšom boginjom Afroditom. Ni u sjedištu bo-gova nije se odricao kovačkog umijeća, nego ga je preuredio u velebno mjesto za stanovanje kako i dolikuje vrhovnim bi-ćima. Nije se stidio što su ga drugi bogo-vi viđali oblivenog znojem i što su mu se zbog toga podsmjehivali. Jednostavno je uživao u svojem radu i rado je pomagao svim cehovima obrtnika posebice onima koji su radili uz vatru.

Prema Homerskim himnama uz po-moć božice Atene Hefest je naučio ljude zanatima i umijećima da ne žive više po-put životinja u šumama i spiljama, nego u lijepim kućama i gradovima. Rimljani su preuzeli štovanje ovog boga i povezali ga sa svojim bogom Vulkanom, koji je izvor-no predstavljao razorne prirodne sile.

Kovački alat ostao mu je prepoznatljivo obilježje. Njegovo obitavalište, nakon jed-ne svađe sa Zeusom, postala je Etna na Si-ciliji gdje se mogao opet posvetiti svojem zanatu. Zanimljiv je njegov pošten odnos prema ratu, jer je svim sudionicima, koji su ga molili da im iskuje oružje, pružao najbolje usluge bez razlike.

Puno nestašniji od Hefesta bio je gla-snik bogova Hermes (lat. Mercurius). Veoma spretan, uvijek u žurbi, inteligen-tan i lukav u rješavanju najtežih slučaje-va, bio je posebno drag svojim roditelji-ma Zeusu i Maji. Majka mu je bila niža božica i stoga mu je branila da se odmah skrasi na Olimpu bojeći se da će ga ostali bogovi ismijavati. Odgajala ga je u spilji na gori Kileni, ali je odmah shvatila da to neće biti nimalo lagan posao. Beba je u jednom danu izrasla u dječaka i smišljala različite nestašluke. Između ostalih pod-viga ističe se krađa stada goveda bogu

Apolonu, iznašaš će lire, koju je izradio od kornjačina oklopa, te pronalazak kre-siva, brojeva, mjera i pisma. Kaže se da je naučio govoriti i lagati istoga dana. Apolonu je darovao svoju liru kao na-doknadu za ukradena goveda, a sebi je napravio pastirsku frulu uz čiju je svirku čuvao stada arkadijskih stočara. Kad mu je taj posao dosadio, preselio se na Olimp gdje su ga bogovi s radoš ću primili zbog njegove spretnosti. Zdušno je pritjecao u pomoć bogovima, junacima i običnim smrtnicima. Pastirima je pomagao čuva-ti stada, vodio je i štitio putnike, davao snagu borcima i brzinu trkačima, poma-gao trgovcima u stjecanju dobitka i svim ambicioznim ljudima na putu do uspje-ha. Jedini je od bogova pomagao vara-licama i zločincima, dakako uz uvjet da su svoj posao obavljali lukavo i pametno. Budući da je stalno bio u pokretu, nije imao vremena za ženidbu, ali je ostavio

svoje potomke. Posebno se među njima izdvajaju Hermafrodit, kojeg je imao s Afroditom, zatim Autolik, proslavljena varalica, i Dafnis, osnivač nove pjesničke vrste – pastirskih pjesama.

Spomen i čaš ćenje boga Hermesa kod Grka zabilježeno je već na spomenicima s Krete iz 14. st. pr. Kr. Rimljani su ga rano preuzeli od Grka i izjednačili s Merkurom, svojim bogom stada i bogatstva stečena trgovinom stoke. Razvojem robo-nov-čane razmjene postaje bogom trgovine. Kako je trgovina ovisila o putovanjima, a katkad i o prijevari, postao je bogom put-nika, hodočasnika i varalica. Štovali su ga i sportaši kojima je bio uzor spretnosti i okretnosti. Grci su ga predstavljali dvoja-ko: kao bradatog starca, slika boga pastira, i češ će u obličju mladića sa štapom u ruci i krilima na nogama, ili na šeširu. Od 19. st. njegov lik s prepoznatljivim oznakama postaje sve češ će korišten u dekoracijama banaka, osiguravajućih zavoda, trgovač-kih komora i sličnih ustanova.

Ako bismo se usudili uspoređiva-ti današnji pogled na rad s antičkim,

vjerojatno bismo mogli pronaći neke dodirne točke. Brojne generacije naših predaka odrastale su privređujući za ži-vot poput Hefesta radom svojih ruku i u znoju lica svojega. Međutim, zamjetna je tendencija u svjetskim kretanjima, a dakako ne zaobilazi i našu zemlju, koja daje prednost Hermesu i njegovoj lu-kavoj spretnosti. Mnogi, navikli na po-šten rad i napredak, teško se snalaze u novonastalom takmičarskom tržišnom gospodarstvu, koje zahtjeva Hermesove odlike: ambicioznost, lukavost, trgovi-nu, mešetarenje uz dozu, makar prikri-vene, prijevare. Na mnogo toga ne može utjecati maleni pojedinac u globalnom sustavu, ali svatko može u svojem kru-gu izabrati modus vivendi. Hermesova pozitivna ambicija, dosjetljivost, hitrost i Hefestova poštena predanost i preci-znost u radu doimaju se prihvatljivom kombinacijom. •

Hermes

• Ako bismo se usudili uspoređivati današnji pogled na rad s antičkim, vjerojatno bismo mogli pronaći neke dodirne točke. Brojne generacije naših predaka odrastale su privređujući

za život poput Hefesta radom svojih ruku i u znoju lica svojega. Međutim, zamjetna je tendencija u svjetskim kretanjima, a dakako ne zaobilazi i našu zemlju, koja daje prednost

Hermesu i njegovoj lukavoj spretnosti. Mnogi, navikli na pošten rad i napredak, teško se snalaze u novonastalom takmičarskom tržišnom gospodarstvu, koje zahtjeva Hermesove odlike:

ambicioznost, lukavost, trgovinu, mešetarenje uz dozu, makar prikrivene, prijevare •

sr50-51.indd 51 26.4.2012 18:26:44


HRVATSKO KATOLIČANSTVO U MODERNOSTI

Kad su katolički biskupi Jugoslavije

objavili svoje poznato Pastirsko

pismo, komunistički se režim suočio s nezadovoljstvom

i osjećajem obespravljenosti

što ga je proizvela revolucionarna

strahovlada

Piše: • Ivo BANAC

Premda je komunistički režim u Ju-goslaviji od samog početka ljubo-morno čuvao monopol vlasti, svo-

ju je premoć u prvotnom razdoblju još uvijek vješto prikrivao. Bilo je to vrijeme Privremene vlade Demokratske Fede-rativne Jugoslavije (DFJ, 7. ožujka – 29. studenoga 1945.), u kojoj je od osnivanja sudjelovalo osam ministara iz kraljevske vlade, među njima i četvorica iz redova HSS-a, na čelu s bivšim banom Ivanom Šubašićem, ministrom inozemnih poslo-va DFJ. U maskeradi koja je namjerno previdjela ime novog državnog oblika (ni kraljevina, ni republika), prvi su Ti-tovi govori nakon preuzimanja vlasti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj svibnja 1945. bili upućeni “braći i sestrama” (Varaždin, 20. svibnja) ili “građanima i građankama” (Zagreb, 21. svibnja). U njima nema nika-kva spomena komunističkog programa, a glavni je retorički ideologem “bratstvo i jedinstvo” jugoslavenskih naroda. Dodu-še, federalizam je uvjetovan (“Ne znači to povući granicu između ove i one fede-ralne jedinice, pa ti preko radi šta znaš i

šta možeš, a ja ću ovdje kako znam. Ne! Te granice, da ih tako prikažem, treba da budu nešto slično kao što su one bijele crte u mramornom stubu.”), a demokra-cija ograničena prijetnjom (“Ako oni /pripadnici OZN-e/ tjeraju strah u kosti onima kojima se ne sviđa takva Jugosla-vija to je onda na korist našeg naroda”, govor na Kosmaju, 7. srpnja).

Prekretnica u odnošaju prema ne-komunistima uslijedit će nakon Titove osude višestranačja i monarhije (Prvi kongres Narodnog fronta Jugoslavije, 7. kolovoza 1945.) i ostavki ministara Milana Grola (potpredsjednik vlade, Demokratska stranka) i Jurja Šuteja (HSS) sredinom kolovoza, a posebno nakon Titove osude opozicije u govo-ru održanom preko Radio-Beograda 12. rujna (ona traži “prava za one koji nisu zaslužili da ih imaju”), nakon čega je uslijedila ostavka Šubašića i progoni opozicijskog tiska (20. listopada zabra-njen je list Narodni glas, čovječnosti, pravice i slobode, koji je uređivala Ma-

rija Radić, udovica Stjepana Radića). No, tek kad su katolički biskupi Jugo-slavije, okupljeni na svojoj prvoj konfe-renciji nakon šest godina (Zagreb, 17. – 22. rujna 1945.) objavili svoje poznato Pastirsko pismo, komunistički se režim suočio s nezadovoljstvom i osjećajem obespravljenosti što ga je proizvela re-volucionarna strahovlada.

Pastirsko pismo iz 1945. je do te mjere referentno da zavrjeđuje poseban osvrt. U uvodnim pasusima biskupi su progo-vorili o bratoubilačkom karakteru prote-klog rata i o golemim razaranjima i gu-bicima, te o obećanjima novih vlasti “da će poštivati slobodu vjeroispovijedanja i slobodu savjesti kao što i privatno vla-sništvo”, ali i o “revolucionarnom duhu” novog poretka u državnoj upravi, koji je često bio “u protivnosti s položajem i stečenim pravima Crkve”. Aludirali su i na Titova obećanja (“s najvišega mjesta”), “da se sva sporna pitanja izmedju Crkve i države rješavaju medjusobnim sporazu-mom”. Umjesto sporazuma došlo je do

Komunistički predizborni plakat iz 1946. godine u kojemu se napada Pastirsko pismo

Komunistička diktatura

sr52-54.indd 52 26.4.2012 18:27:01



krvoprolića, “kakvog ne pozna povijest balkanskih zemalja kroz duga stoljeća”.

Pismo nabraja žrtve “sadanjih voj-nih i gradjanskih vlasti” i to 243 mrtva svećenika, 169 u zatvorima i logorima, 89 nestalih, 19 ubijenih klerika, tri laika redovnika i četiri časne sestre, te pojedi-načne slučajeve (28 širokobrijeških fra-njevaca, koji su “gotovo svi bili poznati kao protivnici fašističke ideologije”), nepoznatu sudbinu bivšeg dubrovačkog biskupa Josipa Carevića i uhićenje križe-vačkog grkokatoličkog vladike Janka Ši-mraka. Ističe da su kazne u suprotnosti s “najbitnijom vlastitosti sudske presude, a to je pravednost”, te napominje da je riječ o progonu neistomišljenika (“što je netko drugoga političkoga mišljenja, a nije ina-če počinio nijednog drugog zlodjela”) ne samo kad je riječ o svećenstvu “nego i /kod/ drugih tisuća i tisuća, vaših sinova i

braće, koji su kao i oni osudjeni na smrt, a da nisu mogli dati svoje obrane, kako je dozvoljava svaka kulturna država.”

U pismu se dalje navode drugi pritis-ci na Katoličku crkvu. Katolički je tisak onemogućen, tiskare zatvorene, a papir zaplijenjen: “Od nekih 100 časopisa, koli-ko smo ih imali prije rata, danas ni jedan ne izlazi.” Zatvorena su i sjemeništa, neka “još uvijek djelomice okupirana po voj-sci, druga opet rekvirirana”. Vjeronauk u školama postao je neobvezatan predmet, a u višim je školama ukinut. Crkvi se os-porava pravo na privatne škole, zavode za odgoj srednjoškolske i radničke mladeži, pa i bolnice pod nadzorom redovnica (“Kolike šikanacije moraju trpjeti časne sestre bolničarke”). Pored toga, crkveni nauk je izvrgnut javnoj poruzi, uveden je građanski brak, a remeti se i katoličko ka-ritativno djelovanje. Istaknuti su i učinci

Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz kolovoza 1945., koji je ne samo “velika nepravda” nego “onemogućuje redovno vršenje crkvenog života”. Na kraju niza prijekora komunističkim vlastima spo-minje se i uništavanje protivničkih grob-nica, premda “I neprijatelj prestaje poslije smrti biti neprijatelj. I njemu pripada po nepisanim zakonima čovječanske uljud-be, koja izvire iz krš ćanske ljubavi, pravo na pristojan grob.”

Završni pasusi ovog glasovitog pisma, koje je pročitano sa svih propovjedao-nica u nedjelju, 30. rujna 1945., navode pokušaje intervencije u prilog mnoštva vjernika i drugih u ovim “danima kušnje i križa”, te završava iskazom boli “da ni-smo mogli pomoći tamo, gdje je pomoć bila potrebna i gdje bi otrla mnogu suzu.” U zaključku se utvrđuje kako se današnje stanje Katoličke crkve u Jugoslaviji razli-kuje “samo imenom, od stanja otvorenog progonstva Crkve.” Premda Crkva ne želi izazivati borbu s novom državnom vlaš-ću, ona će ustrajati na svojim pravima: “Mi smo uz svoj narod i čuvamo njegove najdragocjenije vrednote, njegovu nera-zorivu djedovsku baštinu: njegovu vjeru, njegovo poštenje i njegove želje da živi slobodan na svome, u slozi i ljubavi sa

svima državljanima ove države, bez ra-zlike na vjeru i narodnost.”

Biskupi na čelu s nadbiskupom Ste-pincem iznenadili su komunističke vlasti i izazvali oštre replike. Prvo je Boris Ki-drič, predsjednik Vlade Slovenije u inter-vjuu Slovenskom poročevalcu i Ljudskoj pravici (7. listopada), osudio Pastirsko pismo i rekao kako ga je podsjetilo (!) na hrvatske katoličke svećenike “s korpama punim ugaslih ljudskih očiju iskopanih Srbima. Setio sam se katoličkog svešte-nika-ustaše kojeg je na Kupi, s onu stra-nu Bele Krajine, zarobio naš partizanski komandir i u njegovom džepu našao u svilenu hartiju zamotane plave oči osa-mnaestogodišnje devojke s ceduljicom na kojoj je pisalo ‘Poglavniku na dar’”. U osudama nije zaostajao ni Tito, koji je u partijskom glasilu Borbi (25. listopada) osudio Pastirsko pismo kao dio “planske

hajke” protiv “preporođene” DFJ. Posta-vio je retoričko pitanje zašto se biskupi nisu jednako tako javno zauzimali za žr-tve ustaških zločina, te odgovornost za zločine prebacio na Crkvu, posebno u Bosni i Hercegovini: “Zašto je baš Her-cegovina i Bosna dala najviše ustaških vođa i koljača? Krvnik Pavelić i mnogi njemu slični bili su đaci škola kojima su rukovodili redovnici. Redovničke škole i gimnazije u Bosni i Hercegovini bile su glavni rasadnik mržnje među Hrvatima protiv Srba i muslimana. Škole franje-vaca i redovnika usadile su u srce hrvat-skog naroda u Hercegovini i Bosni straš-nu mržnju čiji su se rezultati ispoljili pod kriminalnim zlikovcem Pavelićem.”

Posijavši sumnju u biskupske nakane Tito je pokušao podijeliti potpisnike u organizatore i one što su podlegli skupnoj disciplini, ali i naglasiti kako je najbolji dokaz protiv tobožnjih progona Crkve u Jugoslaviji “što se svi autori pisma nalaze na slobodi i niko ih dosada nije spreča-vao u njihovom destruktivnom radu”. Zapravo, vlastima je bilo bitno prebroditi izbore zakazane za 11. studenoga, spri-ječiti apstinenciju birača i suzbiti utje-caj opozicije, koja je odbila sudjelovati na izborima. Ovako sprovedeni izbori,

Naslovna stranica šapirografi ranog Pastirskog pisma iz 1945. godine

Zinvpmnsnbn

knpvisbUskpić“nznNaslovna stranica šapirografiranog Pastirskog pisma

• Završni pasusi glasovitog Pastirskog pisma, koje je pročitano sa svih propovjedaonica u nedjelju, 30. rujna 1945., navode pokušaje intervencije u prilog mnoštva vjernika i drugih u ovim

“danima kušnje i križa”, te završava iskazom boli “da nismo mogli pomoći tamo, gdje je pomoć bila potrebna i gdje bi otrla mnogu suzu.” U zaključku se utvrđuje kako se današnje stanje

Katoličke crkve u Jugoslaviji razlikuje “samo imenom, od stanja otvorenog progonstva Crkve” •

sr52-54.indd 53 26.4.2012 18:27:08



uz značajno ograničenje biračkog pra-va, doveli su komunističkoj transmisiji – Narodnom frontu Jugoslavije – 90,48 posto glasova, naspram kutije bez liste (“ćorava kutija”) s 9,52 posto glasova. No, nakon što je novopostavljena Usta-votvorna skupština 29. studenoga pro-glasila Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju (FNRJ), a 31. siječnja 1946. novi Ustav FNRJ, donesen po uzoru na sovjetski ustav, partijska se država mo-gla vratiti nedovršenom poslu iz pret-hodne godine.

Zapravo, već koncem 1945. počele su pripreme za obračun s nadbiskupom Ste-pincem, za kojega je Josip Hrnčević, tada javni tužilac FNRJ, kasnije napisao da su u njega bile uprte “oči svih unutrašnjih i vanjskih neprijatelja nove Jugoslavije”. No, priznao je Hrnčević, “Izvesti jednog nadbiskupa na suđenje nije bila jedno-stavna stvar”. Kritika režima bila je uzro-kom, ali ne i uvjerljivim povodom za ka-zneno gonjenje. Režim je morao stvoriti uznemirujuću krinku, koja bi opravdala tako krupan korak. Našao ga je u križa-

rima, odmetničkim skupinama preosta-lih ustaško-domobranskih formacija što su predstavljale kakvu-takvu prepreku potpunoj režimskoj prevlasti, posebno u ruralnim predjelima sjeverne Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ustaški povratnici, koji su se vraćali u zemlju s urotničkim primislima, kao i dio katoličkog svećen-stva, uzdali su se u križarski pokret. Ste-pinca je valjalo povezati s križarima, po mogućnosti posredstvom nekog krupnog i dovoljno odbojnog ustaškog “lisjaka”, kao dodatan element kompromitacije.

Što je smišljeno to je i sprovedeno. Nakon uhićenja, suđenja i egzekucije četničkog poglavice Draže Mihailovića u proljeće i ljeto 1946., na red je, ravnoteže radi, došao glavni hrvatski “neprijatelj”. Nakon Titove odluke od 10. kolovoza 1946. da se ide na Stepinca, nadbiskup je uhićen 18. rujna i optužen da je tijekom rata “stupio u političku saradnju s nepri-jateljem ... i njihovoj agenturi ustašama”, prihvatio ustaške prijetnje i “’prekršta-vao’ desetke hiljada Srba”, pri kraju rata

radio “na jedinstvenom povezivanju svih neprijatelja naroda i za povratak na staro”, te se povezao s ustaškim po-vratnikom Erihom Lisakom, ključnim čovjekom Pavelićeve policije, kako bi hrabrio “ustaše i ostale izdajnike na vršenju daljih zločina”. Posebno mu je imputirano “klevetničko” Pastirsko pismo, koje “kao primjer uzornih sve-ćenika, koji su nevini stradali, navodi opće poznate ustaše-koljače franjevce u Širokom Brijegu.”

Stepinac se tijekom istrage i suđe-nja držao dostojanstveno. U zapisni-ku saslušanja od 19. rujna, suđenje Draži Mihailoviću nazvao je “kome-dijom”, jasno dajući do znanja kako je doživljavao komunističko pravosuđe. Njegova obrana, koja dakako nije objavljena u službenom pretisku su-đenja iz 1946., javnosti je poznata iz verzije nadbiskupova biografa Alek-se Benigara (1974.). Službeni zapi-snik Stepinčeva obrambenog govora,

koji se čuva i u Bakarićevoj ostavštini u fascikli posprdno naslovljenoj “Lojzek”, u nizu je detalja različit od Benigarove inačice, te, zapravo, cjelovitiji, precizniji i uvjerljiviji. Primjerice, Stepinac nije re-kao da se “Hrvatski Narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku državu”, ali jest re-kao da, “Ako svaki narod na svijetu ima prava da upravlja svojom sudbinom, onda nitko ne može to pravo osporiti hr-vatskom narodu.” Dodao je: “To je cijeli ponor te vaše optužbe. To je moj odgovor na čitavu tu pripovijest.” Stepinac nije re-

kao “da nisu ni sva zlodjela u bivšoj Ne-zavisnoj Državi Hrvatskoj počinjena od domobrana i ustaša”, ali jest rekao “Kad vi, gospodo, uspijete da cijeli naš narod uvjerite da su sva silna groblja po našoj zemlji bila samo djelo domobrana i usta-ša onda ćete imati moralno pravo da ne-što nekom predbacujete.”

Stepinac je svoj govor završio iska-zom nevinosti i obećanjem kako protiv osude “neće apelirati kakvu god vi osudu donesete”. Brutalno je 11. listopada osu-đen na šesnaest godina robije i upućen u lepoglavsku kaznionicu. Premda mu je upravo Vladimir Bakarić već ožujka 1947. nudio pomilovanje ukoliko ga za-moli od Tita, nadbiskup ponudu nije pri-hvatio. Ostao je pri uvjerenju, iznesenom u obrani, da “Katolička crkva ne poznaje diktata ali poznaje iskrene i poštene spo-razume. Bez poštenog i iskrenog spora-zuma sa Sv. Stolicom, ne će koristiti ni-kakvi procesi, pa niti ovaj proces”. Tako je i bilo, ali ne bez dugog razdoblja sustav-nog progona što je uslijedio. •

Druga stranica pretiska Stepinčeve sudske obrane

u k

o-m bi auo-i

e

-

ne

• Stepinčeva obrana, koja dakako nije objavljena u službenom pretisku suđenja iz 1946., javnosti je poznata iz verzije nadbiskupova biografa Alekse Benigara (1974.). Službeni

zapisnik Stepinčeva obrambenog govora, koji se čuva i u Bakarićevoj ostavštini u fascikli posprdno naslovljenoj “Lojzek”, u nizu je detalja različit od Benigarove

inačice, te, zapravo, cjelovitiji, precizniji i uvjerljiviji •

sr52-54.indd 54 26.4.2012 18:27:14


Razvalite šablonu GLAZBA

Promatrajte svoje glazbene sklonosti

i ukus, možda iz tog nešto naučite o

samima sebi

Piše: • Anto KOVAČIĆ

Doživjeli smo da glazbeni komad, koji strastveno volimo, netko drugi uopće ne razumije, i obr-

nuto: gledamo druge kako zaneseno uži-vaju u glazbi koja nas uopće ne dotiče,

ili nam čak zvuči kaotično i besmisleno. Što je to što uvjetuje različitost glazbenih sklonosti i glazbenog ukusa kod ljudi?

Neki znanstvenici smatraju da smo glazbenim utjecajima podložni već u prenatalnoj fazi. Obavljani su eksperi-menti s djecom od godinu dana čije su majke u vrijeme trudnoće slušale predvi-đene glazbene komade. Ti eksperimenti su, navodno, potvrdili da djeca pokazuju veću sklonost glazbi koju su čula u uteru-su. Kulturne navike društvenog okruže-nja u kojem dijete odrasta znatno utječu na oblikovanje glazbenih sklonosti, ali ni to nije jednostavna formula: netko može, primjerice, odrastati okružen šund glaz-bom, ali stjecajem drugih okolnosti upo-znati i zavoljeti klasiku.

Istraživanja su pokazala da se glaz-bene sklonosti najjače formiraju u ti-nejdžerskoj dobi. Razumljivo je da ne postoji stroga dobna granica iza koje se naša percepcija muzike ne bi bitno mo-gla mijenjati, ali većina ljudi formirala je svoju temeljnu strukturu ukusa i sklono-sti u dobi između deset i dvadeset godina. Ta činjenica nije posve razjašnjena, ali se uklapa u opću činjenicu da ljudi sa stare-

njem načelno bivaju manje otvoreni za nova iskustva i nove mo-dele percipiranja stvarnosti. Neurologija to potvrđuje činjenicom da naši mozgo-vi znatno većom brzinom razvijaju nove neuronske

veze tijekom adolescencije. To traje do određene dobi nakon

koje razvoj kreće u drugom smje-ru, i sinapse u mozgu se oslobađaju neuronskih veza koje su nepotreb-ne. Najkonkretnija potvrda tih faza razvoja mozga je učenje jezika. Ot-prilike do šeste godine života novi jezik moguće je naučiti tečno, kao materinski. Poslije te dobi gotovo je nemoguće postići tečnost govora

urođenog, materinskog jezika. S glazbom i matematikom postoji

slična zakonitost, samo nešto labavija i sa širim granicama: ako se do dvadesete godine ne svladaju određene vještine, poslije je njihovo ovladavanje moguće, ali znatno teže. To

vrijedi i za glazbene sklonosti i glazbeni ukus.

Glazbene preferencije ovise o balansu jednostavnosti i kompleksnosti glazbe-nog djela, odnosno onog što je poznato (blisko) i onog što je novo te predstavlja izazov. Ako glazbeno djelo sadrži previše jednostavnih, poznatih i očekivanih ele-menata, doživljavamo ga kao trivijalno, nezanimljivo. Ako je previše komplek-sno, s mnogo nepoznatih sastavnih dije-lova i načina na koji su složeni, izaziva osjećaj nepristupačnosti, odbojnosti, nerazumljivosti. Balans između jedno-stavnog i kompleksnog, odnosno pozna-tog i novog razlikuje se među ljudima u pitanju istog djela. Nekome će primjeri-ce određena simfonija Gustava Mahlera zvučati neshvatljivo, dok drugome vrlo prihvatljivo, razumljivo i umjetnički iza-zovno. Jasno, tome je glavni razlog razli-čita pozadina intelektualno-duhovnog odgoja, te razni drugi razlozi.

Najvažniji faktor naše percepcije glaz-be (ali ne samo glazbe, nego i svega osta-log), je kognitivna shema. Jednom kad se u mozgu formira shema za neko područ-je, mi spoznaje s tog područja usvajamo samo ako se uklapaju u postavljeni okvir i strukturu. Ako se ne uklapaju u shemu, događaju se različite stvari: nerazumije-vanje, odbacivanje, ili kriva interpretacija nasilnim guranjem u zadane okvire. Da bi se razumjela simfonija, naš mozak mora imati usvojenu shemu za tu formu, ali mora je biti spreman ostaviti kad su u pi-tanju druge forme koje zahtijevaju druk-čije razumijevanje. Možda iz tog razloga pojedini veliki skladatelji nisu razumjeli jedni druge. Danas su i Richard Strauss i Arnold Schönberg veliki umjetnici, ali prvi je za drugog rekao da je jadnik ko-jemu samo psihijatar može pomoći i da bi mu pametnije bilo čistiti snijeg nego komponirati. Debussy, također velikan, za spomenutog Straussa rekao je da je sluša-nje jedne njegove simfonijske pjesme na-lik jednosatnom boravku u ludnici.

Promatrajte svoje glazbene sklonosti i ukus, možda iz tog nešto naučite o sa-mima sebi. Prenesite to na život. Možda vam on nudi nove spoznaje i nove oblike ljepote, koje niste sposobni doživjeti, jer je u vašoj duši šablona koja ih ne može primiti. Ne gurajte ništa nasilno u svoje šablone, jer će vam neka shvaćanja ispa-sti karikatura. Radije razvalite šablonu. Teško, ali nije nemoguće. •

Glazbene sklonosti

sr55.indd 55 26.4.2012 18:28:03


PRIKAZI KNJIGA

Hans Küng, Sporna istina: sjećanja,

Ex libris, Rijeka 2012, 728 str.

U budućnosti će ljudi tako često sumnjati u moje konstruktivne namjere, sumnjati i loše govoriti

o meni, kao da mi je stalo do toga da papi i biskupima – anonimna birokratska ri-ječ ‘Učiteljstvo’ postaje pojam koji se po-činje često koristiti tek s Vaticanumom I – nepotrebno zadajem poteškoće i bavim se opozicijom samo radi opozicije. Ništa nije više pogrešno od toga.”

Ovom se rečenicom goto-vo može opisati ton koji po-čiva iza drugoga sveska sjeća-nja jednog od najznačajnijih katoličkih teologa današnjice, Hansa Künga. Tu rečenicu Küng na mnogo mjesta, u raznim varijantama, ponav-lja. Pokušava li njome Hans Küng svojim “protivnicima” objasniti kako njegov rad nije usmjeren k provokaciji pro-vokacije radi ili želi sebi po-jasniti kako je njegova potra-ga i, kako on naziva, “borba” usmjerena k teologiji i Crkvi koja će biti relevantna za da-našnje vrijeme, čime nužno izaziva mnogobrojne reakcije, pa i one izričito negativne?

Već spomenuti svezak sje-ćanja bavi se najvažnijim au-torovim razdobljem – onim od 1968. do 1980. godine. U tom razdoblju protiv Hansa Künga pokrenut je, a i dovršen, postupak oduzimanja dozvole za pouča-vanje katoličke teologije. Hans Küng je “pod sumnju” doveden zbog svoje knjige Nepogrešiv u kojoj je na povijesno-teo-loški način ispitao dogmu, proglašenu na Prvom vatikanskom saboru, za koju je smatrao kako nema utemeljenja u bi-blijskoj, a niti u apostolskoj predaji te da narušava dijalog (onemogućuje za-pravo) s protestantskim i pravoslavnim krš ćanima. S velikom preciznoš ću Küng opisuje tijek procesa pokrenutog protiv njega, spominje i obrazlaže sudbine i si-

tuacije svih onih teologa koji su također stav-ljeni “pod sum-nju”, poput Yvesa Congara, Karla Rahnera, Edwar-da Schillebeec-kxa, da spomene-mo samo neke.

Također, vri-jedan je spomena, a tome Küng pri-daje veliku pozor-nost, njegov odnos sa svojim bivšim kolegom, a sadaš-

njim papom Josephom Ratzingerom. U vrijeme dok je

završavao ovaj drugi svezak, Joseph Ra-tzinger je izabran za papu i Küng zapo-činje svoje djelo opširnim prikazom od-nosa njih dvojice. Da podsjetimo, Küng, dok je bio dekan Katoličkog teološkog fa-kulteta u Tübingenu, upućuje poziv J. Ra-tzingeru da postane profesorom na tom fakultetu. Za vrijeme profesure u Tübin-genu njih dvojica usko surađuju i zajed-nički pokreću ugledni teološki niz “Eku-menska istraživanja”. No, kako će Küng navesti, revolucionarni događaji 1968. godine pogađaju Ratzingera i on odlazi predavati na fakultet u Regensburg. Na osnovu tog odnosa, on pokušava ocrtati dva pravca u kojima se kretala katolička

teologija posljednjih četrdesetak godina. I ne radi se tu samo o društvenoj relevan-tnosti krš ćanstva za današnje doba već i o odnosu spram Bibliji, tradiciji. Prije ne-koliko godina Küngov dugogodišnji asi-stent Hermann Häring napisao je knjigu uspoređujući Benediktovu knjigu Isus iz Nazareta i Küngovu knjigu Biti krš ćanin te je na osnovu te dvije knjige zapravo ocrtao suštinske razlike tih dvaju teologa. Künga, koji se potpuno posvetio povije-snome istraživanju Isusa i uzeo u obzir sve relevantne egzegetske radove i Bene-dikta XVI. koji ne započinje od povije-snoga Isusa već od Krista ustanovljenog na prvim crkvenim saborima. Razlika je bitna, i mogli bismo reći s dalekosežnim posljedicama kako za teologiju tako i za razumijevanje uloge Crkve u suvreme-nom svijetu.

Küng piše veličanstveni prikaz teolo-gije i Crkve druge polovice 20. stoljeća. Nije to alternativna povijest Katoličke cr-kve ili teologije. Küng, kako je to nebro-jeno puta napisao i rekao, ne želi biti al-ternativa. U cijeloj knjizi kao da se osjeća (zapravo ne osjeća se samo, jer to Küng na mnogim mjestima izričito spominje) nje-gova želja da se u svim spornim pitanji-ma, sukobima, nesporazumima, važnim odlukama, poštuje i sloboda pojedinca--teologa i istina o stvari o kojoj se govori. I nije tu Küng isključiv. Ne govori on da je njegova vizija Crkve i teologije ispravna, za razliku od “drugih”, već on poziva na

Küngova sjećanja

j

---he,uu-s”e---”

vi-oe,

-u-od 1968

tutetaljenjCRadakxmo

jeda todajnossa kole

njim papRatzingerom. U v

završavao ovaj drugi svez

sr56-57.indd 56 26.4.2012 18:28:45


PRIKAZI KNJIGA

otvoren dijalog. Kako spominje, dijaloga tu nedostaje. Najbolje se to može vidjeti u minucioznom prikazu “inkvizicijskog” procesa kojemu je bio podvrgnut. Bio je pozvan na saslušanje (što je odbio tvrdeći da su mnogi koji su se odazvali tom po-zivu, izašli pognute glave). Umjesto toga, zahtijevao je uvid u spise kojim ga terete i da razgovoru prisustvuje jedan neovisan stručnjak iz područja koje je sporno u njegovim spisima. Od toga zapravo ništa nije dobio i on nikada nije bio na razgo-voru o spornim pitanjima u Kongregaciji za nauk vjere. O daljnjoj zabrani preda-vanja katoličke teologije na Katoličkom teološkom fakultetu u Tübingenu saznao je tik pred Božić 1979. godine.

Ova knjiga je dragocjen dokument vremena jer je napisana iz pozicije in-sajdera, onoga tko je sudjelovao u goto-vo svim važnijim procesima i odlukama katoličke teologije druge polovice dva-desetog stoljeća. Knjiga se čita vrlo lako, gotovo u dahu (bez obzira na njezin opseg od preko 700 stranica!), a istovre-meno je izuzetno zahtjevna jer ona pred čitatelja postavlja mnogobrojna pitanja, dovodi u sumnju do tada uvriježena mi-šljenja i to je knjiga koja mijenja – ne samo onoga upućenog u teološke i cr-kvene procese, već i onoga koji u to nije upućen – jer je prikaz borbe jednoga čovjeka kojemu je, kako sam nebrojeno puta kaže, stalo do Crkve i njezine uloge za suvremenog čovjeka, društvo i svijet. I ove Küngove riječi, kojima završava svoj drugi svezak sjećanja (treći svezak će se baviti razdobljem od 1980. godine do danas), mogle bi se uzeti kao nit vo-dilja čitavoga sveska:

“I dalje ću pružati otpor zbog istine, uzvisivati slobodu, nastaviti istraživanje i boriti se: za Crkvu koja se ne smatra nezabludivom i pritom često zamaglju-je istinu, griješi, izdaje; za Crkvu koja unatoč svim uvijek mogućim zabluda-ma svjedoči istinu evanđelja, iznutra otvorena za iskrenu raspravu o spornim pitanjima.” •

Zoran GROZDANOV

Knjigu po cijeni od 180 HRK možete naručiti s adrese:Ex libris d.o.o.Riva Boduli 3BHR–51000 Rijekatel:+385 51 312 221fax:+385 51 501 501e-mail: [email protected]

Dubravko Lovrenović, Bosanska kvadratura

kruga, Dobra knjiga – Synopsis, Sarajevo – Zagreb

2012, 496 str.

Novu Lovrenovićevu knjigu čini de-vet tekstova koje je autor objavio u

znanstvenim časopisima i zbornicima radova u posljednjih desetak godina, i dva do sada neobjavljena teksta. Knjiga je podijeljena u tri odvojene ali logički povezane tematske cjeline. Prvi dio s naslovom O bosanskom autokefalnom kršćanstvu odnosi se na problematiku Crkve bosanske. Važno je istaknuti da Lovrenović svoje tekstove temelji pr-venstveno na izvornoj građi domaće, bosanske provenijencije – ćirilskim po-veljama iz XIV. i XV. stoljeća.

Već naslov drugog poglavlja Bosan-ski mitovi ukazuje na sadržaj kojim se bavi. Lovrenović se prihvatio sizifov-skog posla: na znanstveni način razra-čunati sa (suvremenim) proizvođačima magle, s mitologizacijom sa sve tri stra-ne (srpske, hrvatske i bošnjačke).

Treći dio O pionirima i nastavljači-ma posvećen je historiji historiografi -je, odnosno četvorici autora zaslužnih za razvoj historijske znanosti u BiH (Srećko M. Džaja, fra Julijan Jelenić, Lajos Th allóczy i fra Anto Knežević).

Nastanak nacionalnih ideja u 19. stoljeću rezultirao je nacionalnim/na-cionalističkim historiografi jama o Bo-sni i Hercegovini koje su naciju pro-matrale kao praiskonsku i vječnu ka-tegoriju i koje su u bitnome bile odre-đene etničkim, kulturnim, političkim, religioznim, socijalnim i ideološkim podrijetlom i pripadnošću njihovih autora. Premda različite, sve tri ove hi-storiografi je slične su u “anakronistič-kom traženju potvrda u prošlosti za

ono što se smatra relevantnim za po-litičku sadašnjost” (Džaja). Nakon II. svjetskog rata ove je historiografi je za-mijenila marksistička koja znanstveno težište pomiče s kulturoloških na so-ciološke aspekte. 90-ih godina (ali već i ranije) tri nacionalne/nacionalističke historiografi je doživljavaju renesansu ali u još zaoštrenijoj formi jer ne samo da se obnavljaju stari mitovi nego se proizvode i neki novi, opasniji.

Nasuprot mitološkim interpretaci-jama prošlosti Lovrenović pristupa s historiografi jom kritičkog diskursa ili diskurzivnom historiografi jom. Sam autor veli: “Nužan je novi pristup i novo vrednovanje prošlosti Bosne i Hercegovine koji bi, uz rekonstrukciju tzv. događajne historije, za svaku hi-storijsku epohu zahtijevali ujednačene znanstvene i metodološke postupke: dekonstrukciju postojećih znanja, de-mitologizaciju uvriježenih predrasu-da i klišeja, humanizaciju znanja o jednom i za sva vremena odigranom historijskom događaju ili procesu i nji-hovim sudionicima, konačno dekon-taminaciju historijske svijesti optere-ćenu heroiziranom pseudohistorijom i viktimizirajućim diskursom.” Stoga svakako vrijedi pročitati i ovu novu Lovrenovićevu knjigu! •

Darko RUBČIĆ

Prilog demitologizacijiu historiografi ji


Darko RUBČIĆ

sr56-57.indd 57 26.4.2012 18:29:50


PREKO RUBA STVARI Marko Vešović

U Vešovićevoj Poljskoj konjici humor, spojen

s tragičnim ispovijestima

o ratnom užasu, oslikava danteovsku spiralu ratnog pakla

i ovdašnjeg postratnog beznađa. Spoj

ironije i tragedije ukazuje na društvenu

važnost poezije

Piše: • Enver KAZAZ

Vešović je u svome pjesništvu pra-vi virtuoz poetskih obrta. Tako je i poenta Izbirikanog hadžijice

zasnovana na perspektivi anonimnog go-vornika u pjesmi, istinskog vjernika, koji zna da se vjera u Boga ni na čemu ne drži, ni na čemu zemaljskom, jer da stoji i na čemu, mi ljudi bismo to davno u zrak digli kao Ferhadiju i Aladžu. A Bog toliko traje, zato što, na sreću, tu nema ništa za mini-rati. Sad je Bog čista transcendencija, neu-hvatljiv u svojoj metafi zičkoj beskrajnosti, potpuno suprotan onom kojeg je konstru-irao etnonacionalizam hadžijicâ za svoju jednokratnu karijerističku upotrebu.

No, ovaj pogled s kraja pjesme, po-vratkom govora o Bogu u metafi zičke i transcendentalne suštine, oštro je raz-graničio smisao svetih objava od diskur-zivne prakse etnonacionalizma koja je iz-gradila političkog boga, čak boga ratnih zločina, odnosno boga kao garanta poli-tičkim karijeristima koji ga radi vlastitog probitka razvlače po ustima kao djeca žvakaću gumu. Ako je etnonacionalizam profanizacija Boga, poenta Vešovićeve

pjesme obnavlja sveto, pri čemu je kritici izložena ljudska težnja da svoju milita-rističku moć obogotvori i uspostavi za mjeru kosmosa. Vjera u Boga, utemelje-na na profanim, zemaljskim vrijednosti-ma spremna ga je minirati, baš kao Fer-hadiju i Aladžu, pri čemu se prozrijeva bezmjernost ljudskog zla. Onim mi ljudi bismo, jašta bismo, podcrtava se ratno saznanje o bezgraničnoj prirodi ljudskog zla, iskustveno potvrđeno činom mini-ranja Ferhadije i Aladže kao simboličkih Božjih kuća na zemlji. Zato je poenta Iz-birikanog hadžijice osobena himna Bogu usred njegove krvave zloupotrebe u po-vijesnoj apokalipsi.

Karnevalizacija, bazirana na poetici skaza kao preslojavanju narodnog, govor-nog u jezik vrhunske umjetnosti, načinila je u poenti pjesme puni krug. Da je ostala samo na ironijskom portretu političke po-gani u malo mesa, skliznula bi u plakatnost. Međutim, u poenti karnevaleskna ironija dobija svoj puni smisao, jer uspoređuje dvije suprotne strukture društvenih vri-jednosti – istinsko vjerovanje, koje ne po-čiva ni na čemu zemaljskom a pouzdano je u transcendentalnu i metafi zičku priro-du Boga, i ono političko, koje profanizira

Politički bogPolitički bog

sr58-59.indd 58 26.4.2012 18:39:02


PREKO RUBA STVARI

Boga preko njegove ideološke instrumen-talizacije, što omogućuje moćnicima da se zaklone iza svetog i svoju manipulaciju predstave podanicima kao božansku volju. Otud ova pjesma perfektno kritički de-maskira čitavu etnonacionalističku druš-tvenu strukturu. Ona, kritizirajući ideo-logizaciju religije kao najvažniji društveni fenomen našeg doba koji je prouzročio ratnu pustoš, priziva u sjećanje način na koji će Radovan Karadžić za govornicom u Skupštini BiH, neposredno pred rat, izjaviti da je u njegovom mandatu i Bog Srbin, prijeteći da u BiH u budućem ratu neće ostati živo nijedno muslimansko uho. Ili, na drugoj strani, maksimalnu klerika-lizaciju bošnjačkog identiteta i činjenicu da je politički sedmičnik Ljiljan donosio tokom rata i dugo iza njega na naslovni-ci kao svoj politički moto citat iz Kur’ana prema kojem Bog neće promijeniti situ-aciju jednog naroda, sve dok taj narod ne promijeni sam sebe. Na trećoj, katoličkoj strani zloupotrebe religije u ideološke svr-he, priziva u pamćenje gestu u kojoj ratni vođa Herceg Bosne, Mate Boban, odgo-varajući na apel kardinala Kuharića da prestane stravično bombardovanje Mo-stara od strane postrojbi HVO-a, tvrdi da je čak i Isus stavio amandmane na Deset Božjih zapovijesti. Bog je tako postao po-litičkom parolom, ideološkim simbolom,

ali i nekom vrstom mentalne policije koja kontrolira

svaku individuu i njenu odanost autoritarnom obogotvorenom vođi

kao ideološkom regulatoru i proizvođaču novog etničkog identiteta. Taj identitet stvoren u opreci prema demonski iskon-struiranom etničkom i religijskom dru-gom kao svepovijesnom neprijatelju goli je militaristički konstrukt.

Bog kao mentalni policajac etnona-cionalističkog identiteta služi istodobno i za regulaciju i kontrolu unutaretnič-kog identitarnog polja. Konstruirajući demonsku fi guru etničkog izdajnika i otpadnika, ideolozi su unutaretničko identitarno polje u maksimalnoj mje-ri fobizirali, kako bi ukinuli mogućnost bilo kakve kritike, subverzije ili disident-skog pogleda na svoju moć. Na toj osno-vi stvorena je unutaretnička hijerarhijska ljestvica prema kojoj su profesionalni vjernici postali idealnotipski reprezen-tanti postkomunističke etnoidentitarne konstrukcije. Dobivši najpovlašteniju moguću poziciju u toj hijerarhiji, oni su u totalitarnom etnoidentitarnom po-lju dobili ono mjesto koje su zauzimali pripadnici komunističke partije u druš-tvu za vrijeme Titove soft komunističke diktature. Otud etnonacionalizam i nije uradio ništa drugo do kopirao prethod-ni totalitarizam u konstruiranju novog društvenog identiteta, pri čemu je jedna dogmatska naracija zamijenjena dru-gom, jedan tip panoptičke kontrole oda-nosti poretku drugim, jedan model nad-ziranja i kažnjavanja za izdaju političkog autoriteta drugim, a totalitarna mentalna matrica pri tom je ostala netaknuta.

Najefi kasnija odbrana u književnosti

od takvog etnonacionalističkog identi-tarnog totalitarizma, jest karnevaleskni postupak njegovog demaskiranja i dehi-jerarhiziranja, pri čemu ironija i humor subverziraju njegove narative i ljestvicu vrijednosti. Vešovićev Izbirikani hadži-jica je karnevaleskna, humorno-ironij-ska pjesma o ovdašnjem, etnonacionali-stičkom Čičikovu iz Gogoljevih Mrtvih duša. Na njima se bazirao naš ratni užas, baš kao što se danas bazira naša tranzi-cijska pustinja u svom beskrajnom be-znađu. U odbrani od njih ostala nam je još samo iscjeliteljska snaga humora i ljekovita sposobnost smijeha. Vešovićeva Poljska konjica svojom karnevalesknom linijom potvrđuje da humor i ironija mogu raskrinkati svaku ideološku ma-sku i nakanu ideologije da, kako bi rekao Béla Hamvas, njeni moćnici održavaju svoju prevaru kao društvenu istinu, kako bi što duže opstali na vlasti. O istini se ne raspravlja većinom glasova, naglašava Hamvas u Teoriji romana, jer većina gla-sova samo je dokaz da ideologija i politi-ka nisu ništa drugo do mentalna okupa-cija podaničkih masa.

No, Vešovićev Izbirikani hadžijica, po-put svake druge njegove karnevaleskne pjesme iz Poljske konjice, nije dobra poezi-ja samo po tome što ismijavajući karikatu-ralnost profesionalnih vjernika kao božjih namjesnika u političkoj hijerarhijskoj ljestvici ukazuje na jedan od najvažnijih društvenih fenomena postkomunizma i njegove ratne tragedije, niti samo zbog svoje nakane da nakon ratne apokalipse moralizira društveno polje. Ona je vrsna poezija zbog niza vanrednih poetskih detalja, vanserijskih poetskih slika u ko-jem ironični jezički sklopovi obasjavaju humorom kao božanskim bljeskom čitav poredak od dna do vrha, šireći prostor naše jezičke imaginacije i deautomatizi-rajući našu percepciju. Humor u najboljoj tradiciji Rabelaisa ili Cervantesa spojen je u Poljskoj konjici i sa tonom tragedije, tragičnim ispovijestima o ratnom užasu, da bi ova zbirka oslikala danteovsku spi-ralu ratnog pakla i ovdašnjeg postratnog beznađa. U spoju ironije i tragedije Polj-ska konjica ukazala je na društvenu važ-nost poezije i njenu sposobnost da u svoj emocionalno-čulni jezik usisa i vrhunsku fi lozofi ju, i sociološku analizu, i morali-zatorsku poetsku gestu, i ideološku sub-verziju, i političku kritiku, i antropološku studiju, i bol majke za poginulim sinom, i pjesnikovu ispovijest kao svjedočenje o ratnom užasu. Zato je Poljska konjica veli-ka, klasična poezija ostvarena na potpuno neklasičan način. •

Izbirikani hadžijicaUf, kad naš novopečeni hadžijica stane o Bogu da raspreda, zadrijema se insanu od onolike ljepote. Gotovo da ne prepoznaš predratnu komunjaru za koju je moj otac volio reći: veće pogani u manje mesa nisam srio na dunjaluku. Sad priča o Bogu kao ja i ti o drugu iz djetinjstva s kojim smo igrali trule kobile. Pritom nazuje najmuslimanskiju od svih faca koje ima u zalihi, a izdrečio one oči farbane u zeleno kao minobacačka cijev. Hiko veli da mu prije rata nisu bile onoliko zelene. Nego da im je boju lećama pojačao!

Šta ćeš, on je jedan od onih što su se nagrabili čak i za pra unučad, pa sad vjeruju za trojicu, šta ćeš. Ovaj brodolom za njih je bio prilika za pljačku smrskane lađe, izbačene olujom na obalu. Stoga i nije čudo što danas vjeruje za trojicu nas koji i ne pamtimo kad smo počeli u Boga vjerovati. I žuri da u prvom safu naklanja sve što je propustio u doba kad komunisti bijahu stavili na svaku džamiju po katanac! A vaz mu opasno izbirikan: bio sekretar partijski debelih petnaest godinica, pa se izvježbao ko Goran Ivanišević.

Inače, vjera u Boga ni na čemu se ne drži. Mislim, ni na čemu zemaljskom. Da stoji i na čemu, mi ljudi bismo, jašta bismo, to davno u zrak digli. Ko Ferhadiju i Aladžu. Ova-ko, na sreću, tu nema ništa za minirati.

Zato Bog toliko traje.

policijesvak

odob

sr58-59.indd 59 26.4.2012 18:39:11


PRIKAZ KNJIGE

Zilka Spahić-Šiljak (ur.), Propitivanje ženskih,

feminističkih i muslimanskih identiteta. Postsocijalistički

konteksti u Bosni i Hercegovini i na Kosovu,

Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo 2012, 270 str.

Centar za interdisciplinarne post-diplomske studije (CIPS) Univer-ziteta u Sarajevu objavio je knjigu

Propitivanje ženskih, feminističkih i musli-manskih identiteta. Postsocijalistički kon-teksti u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Knjiga je, kako ističe njezina urednica, voditeljica ovog projekta i autorica naj-većeg broja tekstova Zilka Spahić-Šiljak, rezultat istraživačkog projekta Femini-zam u postsocijalističkim muslimanskim kontekstima u BiH i Kosovu.

Knjiga se sastoji iz teorijskog i em-pirijskog dijela s pet tematskih cjelina: Žene i politika (historijski pregled razvo-ja ženskih ljudskih prava), Feminizam i islam (sažetak razvoja feminističkih ideja u muslimanskim zemljama), Kon-teksti BiH i Kosova (socio-politički i ekonomski konteksti), Šta znači biti žena (analiza ženskih, feminističkih i religij-skih identiteta) i Postajanje feministicom (životne priče istaknutih javnih ličnosti koje su poznate kao zagovarateljice i po-državateljice ženskih prava). Ova knjiga predstavlja prvu komparativnu analizu statusa žena u postsocijalističkim mu-slimanskim kontekstima BiH i Kosova i korelaciju i presjek tri ključna identiteta: ženskog, feminističkog i religijskog.

Nakon što se raspadom komunizma u zemljama bivše Jugoslavije vratilo jav-no izražavanje religije, rađa se islamski feminizam između ostalog i kao otpor patrijarhatu u islamu kako to u Predgo-voru ističe historičarka Margot Badran

koja preko četiri desetljeća piše o femi-nizmima u muslimanskim društvima na Bliskom Istoku i u islamskom svijetu: “U BiH i na Kosovu, feminizam ometa, odnosno dovodi u pitanje, ne politički islam već etnoreligijski, kao i politiku kulturnih identiteta vezanih za povra-tak patrijarhalnog islama. (…) Povratak islama, odnosno javnog muslimanskog identiteta u BiH i na Kosovu, uvezan je s etničkim i nacionalističkim identitetima koji su pokretali društveno, ekonomsko i politički anahronistički patrijarhat.”

Ova knjiga na ozbiljan i znanstveno utemeljen način dodiruje jednu od naj-aktualnijih i istodobno najkompleksni-jih tema postsocijalističkih tranzicijskih društava – status, prava i uloga žene u njima. Iako se velikim dijelom bavi pra-vima žena u islamskom kulturološkom kontekstu u BiH i Kosovu, ona progo-vara i uopće o statusu i pravima žena na našim prostorima. Udio žena u javnom društvenom životu, mogućnosti njihove afi rmacije – pokazuju suvremena istra-živanja i ona koja su donesena u ovoj knjizi – na najnižim je europskim stan-dardima.

Bosansko-hercegovačko društvo i uopće postsocijalistička društva jugois-točne Europe pokazuju izrazito malo osjetljivost za ova pitanja, pa čak i otpor. To je slučaj i u svim religijskim zajedni-cama na ovim prostorima, koje se prema ženi i njezinim pravima odnose licemjer-no, i koje su nerijetko najglasnije u apolo-

getici standardizirane patrijarhalne slike žene što vrijedi i za maskulinistički islam-ski diskurs kako, govoreći o ovoj knjizi u svojoj kolumni u Oslobođenju, precizno detektira profesor s Fakulteta islamskih nauka Dževad Hodžić: “Ova kompara-tivna studija predstavlja više od jedne knjige. S obzirom na feminističku mo-tivaciju, temu i koncept, ova publikacija izraz je osjećanja društvene odgovorno-sti, jednog političkog opredjeljenja i čina. Kao takva ova studija trebala bi da bude podsticajna za, u Islamskoj zajednici još slabašna, nastojanja da se dekonstruira maskulinistički islamski diskurs kako bi se osnažila šira društvena nastojanja na ravnopravnom društvenom i političkom angažmanu muslimanskih žena u našem društvu.” Muslimanske feministice, kako se ističe i u ovoj studiji, suočavaju se s “dvostrukom društvenom stigmom: ne mogu očekivati razumijevanje za svoj re-ligijski identitet u sekularnom okruženju ako nose hidžab, a kao feministice nisu prihvaćene ni u religijskom ni u sekular-nom okruženju”.

Uz voditeljicu i urednicu Zilku Spa-hić-Šiljak, na projektu su surađivale i Ar-diana Gashi s Univerziteta Fema iz Pri-štine i Lejla Somun-Krupalija, nezavisna istraživačica iz Sarajeva, koje su obavile veći dio terenskog rada i preliminarnu analizu životnih priča intervjuiranih že-na. Finalna analiza ovog projekta rezultat je zajedničkog rada Nejre Čengić, Lamije Kosović i Zilke Spahić-Šiljak. Knjiga je objavljena na bosanskom, engleskom i albanskom jeziku. •

Drago BOJIĆ

Žene o ženama

:

sr60.indd 60 26.4.2012 18:40:19


ŽENA U CRKVI

U Hrvatskome narodnom kazalištu u Ri-jeci odigrana je Sofoklova tragedija An-tigona. Antigona, osuđena na smrt, urla-

njem iz svoje “grobnice”, na koju ju je osudio kralj Kreont zbog kršenja zakona, brani pravo na svoju osobnost i ljudskost protiv nemilosrdnosti zako-nodavca. Antigona je, na izgled tragično, zapela svojim tvrdokornim ustrajavanjem na uvjerenju da je božji zakon utemeljen na ljubavi i poštova-nju, dočim se kraljevski dekreti, ma koliko pra-vedni bili, okreću protiv čovjeka.

U središnjem dijalogu Kreont pobjeđuje An-tigonu inzistiranjem na tom da kraljevski zakoni služe domovini, i da su zato nezaobilazni predu-vjeti za njezinu dobrobit i opstojanje. Kreontu u prilog idu svi pravni razlozi i puko ljudsko isku-stvo. Antigona nema pozitivnih argumenata za to što, usprkos kraljeve izričite zabrane, nastoji do-stojanstveno ukopati svoga brata Polinika, palog u dvoboju s bratom zbog prava nasljedstva na prije-stolje. Kreont je odlučio njegovo mrtvo tijelo pre-pustiti zvijerima. Bogobojazna Antigona odlučna je braniti bratovo dostojanstvo, čak i po cijenu ka-zne smrću, jer bi sve drugo bilo bogohulno. Kreont je stade uvjeravati da, bez obzira na volju bogova, apsolutna mjera trebaju biti dužnosti prema do-movini i zakoni koji uređuju ljudsku zajednicu.

Ovo nije jedini Antigonin sukob s vlaš ću. Ona nadigrava kralja čak i u smrti: Zbog njezina nepo-sluha prema kraljevim zakonima, kralj je dade živu pokopati među zidovima. No, ona mu otima i pra-vo nad životom i smrću – i presudi sama sebi. Kad je kralj, nakon niza nesreća, smrti i samoubojstava u obitelji, konačno preispitao svoja uvjerenja i dje-la, Antigona ga je preduhitrila samoubojstvom, za-dnjom demonstracijom neotuđiva prava na vlastita uvjerenja, iz kojih izvire njezina ljudskost. Antigona je pobjednica, uspješno je obranila svoju osobnost, jer osobnost počiva na ljudskosti i ljubavi.

Pobjednice nad neljudskim zakonima jesu i žene koje su pratile Isusa sve do križa na Golgoti (Mk 2,15). Za ovakvu gestu prema osuđeniku tre-balo je neustrašivosti, jer su rimske okupacijske vla-sti kažnjavale svaki znak poštovanja prema onome kojeg su one osudile zbog djela protiv “sigurnosti države”. Vlasti bi proganjale i osuđenikove sljedbe-nike i rodbinu, čak i žene i djecu, ne bi li istrijebili “korov” otpora do korijena. Ljudski razumljiv strah

otjerao je Isusove učenike – ali ne i njegove učeni-ce. Žene koje su Isusu bile blizu za njegova života, nisu marile za moguće posljedice kršenja rimskih zakona; pratile su ga toliko blizu koliko su samo mogle i smjele. Najvažniju službu ukazat će mu još nakon njegove smrti: Preuzet će mrtvo tijelo i do-stojanstveno ga pokopati, umjesto da ga po rimsko-me pravu prepuste zvijerima. Žene čine više nego što im ovozemaljski zakoni dopuštaju. Te žene nisu samo primjeri za ono kako pomoći patniku i nevolj-niku – bez velikih riječi, nego prostom nazočnoš ću. One pokazuju i kako se suočavati s patnjom – one je ne potiskuju niti izbjegavaju, nisu se dale potopiti suzama, nego su se uspravljale, ophodile su s pat-njom ljubljenog čovjeka, sa svojim patnjama zbog iznevjerenih snova i nada.

Njihova ljubav i lojalnost nagrađene su iznad svih očekivanja: Prve su otkrile prazni grob, prve se susrele s uskrslim Kristom, prve primile nalog da poruku šire među učenicima, nadahnjivale su se uskrslim životom.

Žene ispod Isusova križa poznate su nam i svo-jim imenima – jedna od njih je postala velikom i pravim uzorom – Marija iz Magdale. Nju je Isus izliječio, a ona mu je postala najvjernijom učeni-com, sve do pod križ. Stoljećima je Marija Magda-lena ne samo svetica-velika pokajnica, nego i uzor vjernosti i ljubavi.

Ljubav koja je nadahnjivala žene iz Isusova kruga, ravna je poštovanju koje je Sofoklo pripisao svojoj junakinji, bogobojaznoj

Antigoni, koja je zakon bogova poistovjećivala sa zakonom ljubavi, ljudskog poštenja, ljudskosti. Zakon je najviše mjerilo, samo ako je zasnovan i prožet humanoš ću. Antigona iz Sofoklove trage-dije kao da je prethodnica žena oko Isusova križa (Mk 15,40; Mt 27,55). Središnja poruka ovih žena glasi: Nužno je stalno preispitivati zakone i druš-tvene modele, poglavito pod povećalom kriterija humanosti, jer se i najpravedniji zakon može izvi-toperiti i okrenuti protiv čovjeka (“summum ius – summa iniuria”). Nijedan zakon nije nedodirljiv i nepromjenjiv, jer se i najpravedniji zakon može okrenuti protiv prvobitne nakane – služiti čovje-ku. “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote” (Mk 2,27). Antigona i žene ispod Isu-sova križa ostale su pobjednice. •

Anna Maria Gruenfelder

Apsolutne pobjednice

O ženama koje brane ideale protiv neljudskih zakona

sr61.indd 61 26.4.2012 18:40:34


RAZGOVOR

Mnogi vidovi suvremene

umjetnosti inzistiraju na rigorozno

etičkim, ponekad baš na asketskim

vrijednostima, koje bi, po mom

mišljenju, trebale biti jedan od odgovora

na zasićenost konzumerizmom i na teror trivijalne

svakodnevice

Razgovarao: • Ivica STUDENOVIĆ

Joško Belamarić rođen je 1953. u Šibe-niku. Nakon studija povijesti umjet-nosti i muzikologije na Zagrebačkom

sveučilištu magistrirao je i doktorirao. Od 1979. radio je kao konzervator u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Splitu, ustanovi utemeljenoj još 1854, koju su u kontinuitetu vodili najugledniji hrvatski arheolozi, povje-sničari umjetnosti i konzervatori, i kojoj je od 1991. bio na čelu punih 19 godina. Odnedavna je zaposlen kao znanstveni savjetnik u zagrebačkom Institutu za po-vijest umjetnosti, kao predstojnik njego-vog novoosnovanog centra u Splitu.

Belamarić je javnosti postao poznat po uvjerenju da se spomenici, odnosno umjetnička djela mogu razumjeti i inter-pretirati samo u njihovu kulturološkom totalu. Najbolji dokazi tog stava su izlož-be koje je uredio, od kojih je dovoljno spomenuti prvu – o pustinji Blaca na Braču (1981), i zadnju – Dalmatinska Zagora, nepoznata zemlja (2007), ili pak izložbu Split – od Palače do grada (1997). Kao urednik izložbe Tesori della Cro-azia (Venecija 2001) dobio je s ekipom

suradnika najprestižniju nacionalnu na-gradu za konzervatorski pothvat godine Vicko Andrić, a bio je i na čelu tima koji je vodio restauraciju renesansne kapele bl. Ivana u trogirskoj katedrali (za što je 2003. dobio nagradu Europa nostra Vije-ća Europe, kao prvi hrvatski projekt uop-će), potom i Radovanova portala.

Objavio je više knjiga, te niz priloga i studija o dalmatinskoj kasnoantičkoj, srednjovjekovnoj i renesansnoj umjetno-sti koje se sve odlikuju osobitom čitkoš ću i originalnoš ću teza. S posebnim zanima-njem možemo očekivati njegovu knjigu o Dioklecijanovoj palači na kojoj je radio zadnjih desetak godina, a u kojoj će iznijeti posve nove poglede na okolnosti i razloge utemeljenja tog jedinstvenog spomenika.

Obnašao je dužnost predsjednika Druš-tva konzervatora Hrvatske i tajnika Nacio-nalnog komiteta ICOMOS-a. Posebno je zaslužan za upis trogirske povijesne jezgre i Starigradskog polja, te sinjske Alke na Listu UNESCO-ve svjetske baštine i zaštitu niza spomenika i spomeničkih cjelina.

Bio je dugogodišnji urednik časopi-sa Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji i Mogućnosti. Među priznanjima koje je dobio za svoj konzervatorski i znanstveni rad ističe se odlikovanje Predsjednika Re-

Umjetnost Umjetnost za dublji za dublji

smisaosmisao

Joško Belamarićpovjesničar umjetnosti

sr62-65.indd 62 26.4.2012 19:44:44


RAZGOVOR

publike Hrvatske redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996), odlikovanje Predsjednika Republike Italije visokim vi-teškim redom Commendatore (2005), te medalja Hrvatska kultura Ministra kulture RH za urednički posao oko izložbe Dalma-tinska zagora – nepoznata zemlja (2007).

• Otkako su postali svjesni samih sebe ljudi su se bavili umjetnoš ću. Zna-mo kako je već pračovjek svoje pećine ukrašavao slikarijama. Gospodine Be-lamariću, što bi bila umjetnost? Može-mo li je nekako defi nirati i kakvo zna-čenje umjetnost ima za čovjeka?

Pretpostavljam da me zapravo želite pitati o umjetnosti povezanoj s našim sva-kodnevnim životom ili s načinom našeg življenja. Vjerujem da je umjetnost jedan od najvećih darova koji su nam dani, jer najprije po njoj možemo – i to vlastitim očima – u stvarnosti koja nas okružuje naći beskrajno mnogo smisla i ljepote, i to ne samo one pred kojom stanemo koji put i nijemi, u čudu, nego i one u kojoj

možemo participirati. Važnost umjetnosti čini se samorazumljivom kada pomislimo na tolika remek-djela bez kojih uopće ne možemo zamisliti ljudsku povijest. Uo-stalom, na što nam misao leti kad kaže-mo Egipat, Grčka, Rim, ako ne prvo na piramide i sfi nge, Partenon i Koloseum. Često velimo: “romaničko doba”, “epoha baroka”, “vrijeme historicizama”. Ne znam samo kojim će stilskim predikatom netko jednom označavati ovo naše vrijeme.

• Postoji krilatica kako čovjek bez umjetnosti uopće ne može živjeti. Dije-lite li i Vi to mišljenje i zašto?

Vjerojatno može preživjeti, ali ne kao čovjek ispunjen nekim dubljim ljudskim smislom.

• Kako razlikovati kič od umjetnosti, a kako vrijedna i manje vrijedna (ili uspjela) umjetnička djela?

Kiču je, na ovaj ili onaj način, posve-ćeno vjerojatno isto onoliko knjiga koliko

i umjetnosti. Zapravo donedavna nije bilo češ ćeg pitanja, dočim mi se čini kako je problem kiča danas relativiziran, naprosto stoga što je postao sama srž naše svakodne-vice koju diktira tzv. kitsch-mensch. Daka-ko, složit ćemo se: kič je nešto plitko i po-vršno, nešto što dolazi iz lošeg ukusa. Ali, tu smo već u nevolji, jer stara je mudrost – o ukusima se ne raspravlja ukoliko neko-ga ne želim uvrijediti. Problem je što taj loš ukus obilježava danas, gotovo bez ostatka, čitav naš okoliš, uvjetuje našu percepciju, maštu, ponašanje. Teoretičari se doduše spore o tome otkada se kič rasprostranio, pa najčeš će misle da je to suvremena po-java, dočim da je u stara doba nešto moglo biti osrednje, epigonsko, stilska konfekcija, ali ne i kič. I da ga pučka umjetnost uopće nije poznavala. Mislim, međutim, da je kič postojao u svim vremenima, valjda i neoli-tiku. Jer, čini se da mu je u temeljima prije svega pretencioznost – želja skorojevića da se zakiti nečim što mu ne pripada, mazala da oponaša pravog slikara, pretencioznost “umjetnika” koji se nabacuje ispraznim

gestama, patosom motiva bez proživljene sadržajne srži. Problem je, međutim, što danas koji put nismo načistu s granicama umjetnosti i kiča. Nešto može biti pro-glašeno bezvrijednim tricama, šundom, umjetničkim patvorinama i slično, samo zbog intelektualne poze. Je li nešto kič ili nije može ovisiti i o povijesno-kulturnom i geografskom kontekstu. Kič se može in-strumentalizirati i na njemu graditi umjet-ničko djelo, baš kao što u književnosti upo-raba trivijalnog žargona može rezultirati strukturom umjetničkog jezika. No, rekao bih, da nam razum, kada je zdrav, može ja-sno kazati kad nešto jest i kad nije kič. Na-žalost, naše su ga crkve – ako ste i to imali u primislima vašeg pitanja – pune.

• Što mislite o danas prilično raši-renom stavu u modernoj umjetnosti kako sve što čovjek napravi može biti neka vrsta umjetničkog djela?

Sviđa mi se kako kažete – “neka vrsta” umjetničkog djela. Ali, valja imati na umu

da se svrha i funkcija umjetnosti totalno promijenila. Mnogo toga što danas ima pretenzije da bude nazvano umjetnoš ću ne razumijemo bez posrednika, jer ve-oma često suvremena umjetnost govori gotovo autističkim idiomom, i nikad se nije obraćala manjem broju ljudi. S dru-ge strane, možda smo o pluralizmu nau-čili najviše baš iz suvremene umjetnosti koja nam je otvorila oči i prema mnogim aspektima starije umjetnosti kojih nismo u dovoljnoj mjeri bili svjesni.

• Suvremeni fi lozofi i teolozi religije govore o današnjoj raspršenosti reli-gioznoga, da se sveto izmjestilo izvan religije i religijskih institucija. Ne čini li Vam se da neki razumijevaju i umjet-nost jednom vrstom religije?

Određene vidove umjetnosti, osobito srednjovjekovne, možemo zaista doži-vjeti kao mjesta na kojima slikom, skul-pturom, arhitekturom, zvukom, riječju, dopiremo do nadzbiljskog. Mnogi su-vremeni umjetnici pokušali su isto, neki i uspjeli. Ta moć umjetnosti, čini mi se, nije izgubljena ni u ova naša vremena.

• Njemačko-američki teolog Tillich je u svoje vrijeme govorio da je kultura forma religije a religija sadržaj kulture. Koliko su suvremene religijske institu-cije, osobito Katolička crkva, svjesne važnosti kulturalnih, dakle i umjetnič-kih formi modernoga čovjeka da u nji-ma izraze sadržaj vjere?

• Određene vidove umjetnosti, osobito srednjovjekovne, možemo zaista doživjeti kao mjesta na kojima slikom, skulpturom, arhitekturom, zvukom, riječju, dopiremo

do nadzbiljskog. Mnogi suvremeni umjetnici pokušali su isto, neki i uspjeli. Ta moć umjetnosti, čini mi se, nije

izgubljena ni u ova naša vremena •

sr62-65.indd 63 26.4.2012 18:42:55


RAZGOVOR

Svjesne zacijelo jesu, samo što dobre intencije vrlo često nisu rezultirale istin-skim umjetničkim djelima koja bi uspjela na autentičan način iskazati religiozno.

• U kakvom su odnosu, prema Vašem mišljenju, vjera i umjetnost, religiozno i umjetničko iskustvo. Ili: Koliko i na koji način umjetnost može pridonijeti vjer-skom životu i religijskom odgoju ljudi?

Slikarstvo dakako, na primjer, danas više ne može imati funkciju koju je imalo nekoć kada je Crkva tražila da bude Biblia pauperum, likovno štivo za nepismene. Ali, mnogi vidovi suvremene umjetnosti inzistiraju na rigorozno etičkim, pone-kad baš na asketskim vrijednostima, koje

bi, po mom mišljenju, trebale biti jedan od odgovora na zasićenost konzumeriz-mom i na teror trivijalne svakodnevice.

• Mi se divimo velikim, poznatim umjetničkim djelima prošlih vremena. Međutim, koliko ta djela, iako iznimne umjetničke kvalitete, mogu biti naša, odnosno koliko ona mogu utjecati na oblikovanje duha modernoga čovjeka ako su, primjerice, nastajala u “predko-pernikanskom” dobu, u dobu Boga s bradom, anđelima što lete i svecima na oblacima? U kakvom odnosu za moder-nog čovjeka stoji moderna umjetnost spram umjetnosti prošlih vremena?

Na dio vašeg pitanja odgovorio bih prividnim paradoksom: mi ne učimo to-liko od povijesti, koliko povijest učimo iz

sadašnjosti. Piero della Francesca možda nikad ne bi postao u našim očima ono što jest niti bismo ga stvarno razumjeli da nije bilo Cézannea. Iskustvo našeg vremena je zacijelo komplicirano i sigur-no u mnogo čemu bolno. Ali, bojim se, da nije bilo boljeg vremena od našega i da u nijednom djeliću povijesti običan čovjek nije imao više slobode, ni više mogućnosti da slobodno izabere kako će i gdje živjeti, što može učiniti svo-jom voljom za vlastito duševno i fi zičko zdravlje, itd. Ne bih volio da sam živio u nekom ranijem vremenu bez obzira što sam u suštini povjesničar i što bih dao ne znam što da mogu provesti jedan dan u Splitu početkom 13. st. ili u Dubrovniku

sredinom 15. stoljeća… U svemu tome treba biti svjestan činjenice da je luksuz, istina, demokratiziran; da više zimi ne drš ćemo od hladnoće; da ne gladujemo; da su mnogim dosad neizlječivim bole-stima nađeni lijekovi; da ne moramo pa-titi od neizvjesnosti kada nam netko drag otputuje na drugi kraj svijeta – vidimo ga i čujemo kao da je u susjednoj kući… No, i usred nevjerojatnog napretka svih vido-va naše civilizacije, čovjek nije u stanju ni da voli ni da mrzi više nego što je to mogao naš predak od prije tisuću ili dvi-je tisuće godina. A što se tiče umjetnosti “predkopernikanskog doba”, ja vjerujem da je u mnogim aspektima možemo ra-zumjeti, cijeniti pa i voljeti čak i više od ljudi njihova doba, premda bi se, po svoj prilici, Giotto i Dante, Ticijan i Shake-

INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI javna je znanstvena ustanova u vla-sništvu Republike Hrvatske osnova-na 1961. godine na Filozofskom fa-kultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sve do 1991. Institut djeluje u okvirima Sve-učilišta, a potom postaje samostalna javna znanstvena ustanova za prou-čavanje povijesti i teorije umjetnosti (urbanizma, arhitekture, slikarstva, kiparstva, umjetničkog obrta, diza-jna i vizualnih komunikacija) svih vremenskih i stilskih razdoblja – s težištem na nacionalnoj povijesno-umjetničkoj baštini. Temeljne smjer-nice djelatnosti Instituta postavili su šezdesetih godina 20. st. povjesniča-ri umjetnosti (1919-1988) na polju istraživanja urbanih cjelina i spome-nika i Grgo Gamulin (1910-1997) na području likovnih umjetnosti.

Primarna je djelatnost Instituta:• proučavanje spomenika, poja-

va i osobnosti internacionalne i hrvatske umjetničke baštine;

• izrada umjetničke topografi je Republike Hrvatske;

• izrada korpusa spomeničke baštine Hrvatske;

• izrada konzervatorskih studija i elaborata za pojedine spome-nike ili spomeničke cjeline.

Institut objavljuje tri časopisa (dva stručna i jedan znanstveni), te knjige u više znanstvenih serija. Znanstvenici Instituta sudjeluju u nastavi i mentorskom radu na pred-diplomskim, diplomskim i doktor-skim studijima na gotovo svim sve-učilištima u Hrvatskoj.

U takvim programskim okvirima djeluje i centar u Splitu, utemeljen 2010. godine, koji je dobio ime po povjesničaru umjetnosti i konzerva-toru Cviti Fiskoviću. Cjelina njegova opusa retrospektivno se sagledava kao jedinstven humanistički projekt enciklopedijske širine. Bilo je za nj osobito karakteristično što se oboru-žao kritičkim oruđima više discipli-na u pokušaju da obuhvati povijest zavičajnog miljea u njegovu kultu-rološkom totalu. Izbrusio je meto-de i pitanja naše discipline i usadio je u opće okvire europske povijesti umjetnosti. Na takvim linijama po-kušava raditi novoutemeljeni splitski centar Instituta za povijest umjetno-sti, pa se već čuje o dobrim počecima njegova rada.

ww

w.n

acio

nal.h

r

sr62-65.indd 64 26.4.2012 19:47:25


RAZGOVOR

speare, Beethoven i Delacroix vjerojatno čudom čudili nad onime što mi iz njiho-vih dijela danas čitamo.

• Iz povijesti umjetnosti znamo da su mnoga velika djela nastala u okrilju ili za potrebe Crkve. Kakvo je prema Va-šem mišljenju danas stanje u Crkvi s obzirom na umjetnost, osobito prema modernoj umjetnosti i osobito u Crkvi u Hrvatskoj i BiH, odnosno u kolikoj mjeri je Crkva danas podupirateljica prave umjetnosti? Kada govorimo u su-vremenoj sakralnoj arhitekturi i umjet-ničkom uređenju te arhitekture postoje barem dva, gotovo oprečna stava. Jedan zastupa da modernoj umjetnosti nije mjesto u crkvama dok drugi smatra kako se kroz modernu umjetnost ite-kako mogu posredovati vjerski sadrža-ji. Koji je Vaš stav glede toga?

Ima divnih primjera i čitavih umjet-ničkih opusa koje je Crkva poduprla, a bez kojih je nezamisliva suvremena hrvat-ska umjetnost. Sjetite se Ive Dulčića, sjeti-te se brončanih vratnica Kuzme Kovačića na glavnom portalu hvarske katedrale, ar-hitektonske intervencije Stjepana Planića u crkvi zadarskih benediktinki… Godi-nama sam se kao povjesničar umjetnosti i konzervator zalagao da se naši sakralni prostori – i kada su najveći poput splitske i šibenske katedrale ili samostana Male braće u Dubrovniku – ne hiberniraju kao da su jednom za vazda dovršeni, nego da se u njima mogu deponirati i znakovi duha našeg vremena. No, bojim se da je bilo i mnogo lutanja, te da se posvuda vide tragovi u umjetničkom smislu beznačaj-ne produkcije, a da su pritom na mnogo mjesta u ime najpovršnije modernizacije jednom za vazda prekrojene divne cjeline koje su, barem u mojoj svijesti, bile neke

od apsolutnih točaka naše baštine. Sjeti-te se samo s koliko su nerazumijevanja na mnogo mjesta u živom prostoru naših povijesnih crkava primijenjene inače tako divne intencije Drugog vatikanskog kon-cila. S neopisivom lakoćom uklanjali su se krasni i povijesno i umjetnički predrago-cjeni oltari, iza kojih su često stajali zavje-ti, pa i golema odricanja čitavih zajednica. Svi znamo za slučajeve kada su se na tim istim mjestima poslije smjenjivala još lo-šija rješenja, kao po nekom kapricu novih upravitelja. No, to nas ne smije obeshra-briti. Suvremena umjetnost defi nitivno ima mjesta i u starim, a pogotovo u novo-stvorenim sakralnim prostorima.

• Neki također smatraju da umjetnik koji nije i praktični vjernik ne može napraviti dobro sakralno umjetničko djelo. Što Vi mislite?

Sudio bih po djelima ne po riječima. Tko bi mogao svjedočiti da je Caravaggio bio stvarno religiozan, ili da je bio uop-će dobar čovjek ? Pa ipak pred njegovim platnima morate potreseni zanijemiti. Tko bi mogao stvarno izračunati količinu Mozartove vjere, a njegovom je rukom napisan onaj Requiem, Lacrimosa… Vri-jedi isto i za mnoge prije i nakon njih, pa i za mnoge suvremene umjetnike koji često uopće ne moraju biti svjesni – znam da ovim izričem jedan od toposa romantične povijesti umjetnosti – u kojoj mjeri kroz njih progovara autentični izraz, koji se do-tiče onog najdubljeg osjećaja u nama.

• Iako živite i radite u Hrvatskoj, pret-postavljam da poznajete i neke izni-mno važne kulturne i arheološke arte-fakte na području BiH. Možete li nam navesti neke primjere takve ostavštine na koju bi građani BiH osobito trebali

biti ponosni i koje zavređuju veće ula-ganje u njihovo očuvanje?

Nažalost, premalo poznajem tu ze-mlju iz koje smo svi potekli, ovako ili onako, pa tako i moja obitelj, po ocu i majci. Jer BiH je prije svega jedan go-lemi bio-rezervoar, iz kojega su se, na primjer, stoljećima obnavljali gradovi na hrvatskoj obali, i iz kojega nam dolazi čitava galerija znamenitih ljudi izvan-redne mozgovne mobilnosti, koji su for-mirali samu maticu hrvatske nacionalne kulture, fi lozofi je, umjetnosti, znanosti, politike i gospodarstva. Prirodne zna-menitosti i fantastični predjeli tzv. hu-maniziranog krajolika – danas na kušnji temeljite transformacije – spomenici su po sebi. Zvuči trivijalno i uopćeno, ali kulturno-povijesna baština BiH je zaista ruža svjetova, ruža s najdubljim crtama nekoliko nacionalnih bića, ali i s brojnim

i neporecivim oblicima, crtama inter-kulturalizma i transkulturalizma iz svih razdoblja višemilenijske kulturne povije-sti tog prostora koji je u protohistorijsko, antičko i srednjovjekovno doba, kao i u doba habsburško-mletačko-osmanlijskih srazova, pa i u vrijeme najsurovijih ra-to vanja, pokazao često iznenađujući raspon oblika kulturnog i interkonfesio-nalnog suživota. Samo, baš kao i u Hr-vatskoj, trebali bismo svi zajedno mnogo više znati i mnogo više brige posvetiti ostacima rimskih vila rustika i ranokrš-ćanskih bazilika, srednjovjekovnim bur-govima, samostanima i crkvama, nekro-polama stećaka, raznovrsnim dimenzija-ma islamske gradogradnje i umjetnosti, doprinosu austro-ugarske upravne, kul-turne i tehničke baštine, nadasve mirija-di spomenika tzv. nematerijalne baštine koja, bojim se, kao i u Hrvatskoj, nestaje pod diktatom globalizacije. •

• Zvuči trivijalno i uopćeno, ali kulturno-povijesna baština BiH je zaista ruža svjetova, ruža s najdubljim crtama nekoliko

nacionalnih bića, ali i s brojnim i neporecivim oblicima, crtama interkulturalizma i transkulturalizma iz svih razdoblja

višemilenijske kulturne povijesti tog prostora koji je u protohistorijsko, antičko i srednjovjekovno doba, kao i u doba

habsburško-mletačko-osmanlijskih srazova, pa i u vrijeme najsurovijih ratovanja, pokazao često iznenađujući raspon

oblika kulturnog i interkonfesionalnog suživota •

ww

w.m

atica.hr

sr62-65.indd 65 26.4.2012 19:47:34


ŽIVOTNA PRIČA

Glas s VijakeU povodu zatvaranja prozora u

svijet – www.vijaka.com – utrnuća svjetla u mrklinama (ne)duha

Piše: • Boško ANDRIĆ

Svjestan značenja pisane riječi i uopće medija, u osvit rata zajedno s pokojnim župnikom fra Željkom Filipovićem pokrećem list Glas Vijake. Bio je to instinkt, tim više što s

novinarstvom nisam imao baš ništa zajedničko. U ratu, zajedno s drugima, osnivam list Bobovac i Hrvatsku radio postaju Bo-bovac, koji i danas djeluju. Dopisnik sam Glasa Amerike na hr-vatskom jeziku, radio postaja Vrhbosna i Herceg-Bosna, surad-nik sam Svjetla riječi, Slobodne Dalmacije i Večernjeg lista. U to vrijeme ponekad sam se osjećao kao Christiane Amanpour sa CNN-a. Mislim kao novinar, a ne kao žena, gluho i daleko bilo. Potpisuje me Nisvet Džanko kao koautora na nekoliko emisija Pozitivne geografi je, pripremam i organiziram TV serijale Zelena panorama, Ekovizija i Blaga prirode. Uspijevam napisati i knjigu Župa Vijaka, pomoći na otvaranju knjižnice Fra Željko Filipović, internet kluba i etnološkog muzeja. Utemeljujem udrugu Eko turist i uređujem radijsku emisiju Eko kutak. I šlag na sve – po-kretanje internet stranice.

U listopadu 2003, zajedno sa Savjetom Mjesne zajednice i Župnim uredom Vijaka na čelu s fra Ilijom Božićem, pokrećem

www.vijaka.com. Projekt je imao zadaću povezati domaću i ise-ljenu Vijaku, te pospješiti povratak prognanika kako smo tada naivno vjerovali. Uz neizostavni entuzijazam, fi nancirali smo se na dragovoljnoj osnovi i evidentirali sve donatore. Na prostoru od gotovo 50 četvornih kilometara samo dva računara, ja i ad-ministrator.

U Centralnom dnevniku TV Hayat Senad Hadžifejzović će reći: “Kakva nam je država pokazat ćemo na primjeru sela Vija-ka kod Vareša. Vijaka ima svoju web stranicu, a Vijeće ministara je nema!” Potpora je bila neupitna i konkretna od strane župe, mjesne zajednice, općine, naših iseljenika i mnogih koji s Vija-kom nemaju ništa zajedničko. Ono što je u svemu bilo najveli-čanstvenije i najčudnije je što su na sastancima Mjesne zajednice neupitnu potporu opstanku stranice davali i ljudi koji niti imaju računar niti što znaju o internetu.

Nakon sedam uspješnih godina krenuli su problemi s osigu-ravanjem fi nancijskih sredstava, knjiga gostiju je ponekad poče-la sličiti na mjesto za nezbrinute i iskompleksirane. Komentari su bili sve zajedljiviji, uvredljiviji i provokativniji. Bilo je prijetnji i “davanja uzbune” putem telefona u noćnim satima. Svakako bez potpisa ili u šiframa. Htijući pisati o izgradnji kuće časnih sestara u Varešu opomenut sam od jednog svećenika da bih mo-gao biti izopćen iz Katoličke crkve! Uvijek vjerovah što ne vidjeh, a od tada ne vjerujem u sve što čujem i vidim.

Bilo je i svijetlih pokušaja kao ovaj upis: “Ako pročitaš novi-ne platit ćeš 2, 3, 4 marke. Ako otvoriš stranicu i pročitaš nećeš platiti ništa. Nekada treba da malo i popijemo, da se izgubi ona škrtost u nama. Je li nam napor poslati 10 maraka za godinu; to su 2-3 piva. U svakom slučaju, u gradu ili selu (svejedno) u kome se ne pale nova svijetla,vrijedi učiniti nešto da se ne gase i ona stara. A taj grad i ta Vijaka ili bilo koje drugo selo, naši su korije-

sr66-67.indd 66 26.4.2012 19:51:17


SLOVO PO SLOVO

ni, naši izvori, koje ne smijemo zaboraviti. A zaboraviti nećemo, ako zapišemo. Web stranica je za to najbolja prilika.”

Početkom ove godine došlo se do zida. Nedostatak sredstava i raskol u Mjesnoj zajednici samo je pridonio odluci da se stra-nica ugasi. Ništa više ne štima. Mjesec dana nakon objavljiva-nja ove odluke 31. ožujka 2012. www.vijaka.com je poslije osam i pol godina prestala s radom. Nitko nije pokušao da je spasi. Možda nas je i vrijeme pregazilo. Uskrs je. U jednom seoskom domu gledam dvoje staraca pred računarom. Imaju skajp. Ja ga iskreno još nemam. Drže na vezi djecu u dalekom svijetu. Svako malo jedno od njih odlazi i vraća se. Razlog: brišu suze. Kažu da ih uplakane ne vide lica s ekrana.

Napustili su me dugogodišnji gosti, u množini i jednini: bajti i kilobajti, pikseli i megapikseli, virusi i antivirusi, enter, word, ikone, mikrosoft , mejlovi. Sve sami stranci. Sumnjam da će mi biti neobično. Sjetih se svetog Franje koji je navrativši u nešto što se i u njegovo vrijeme zvalo trgovinom rekao: “Bože, koliko ovdje ima nepotrebnih stvari!”

Ostade mi od svega još samo Svjetlo riječi. Dođe mi to kao povlačenje na pričuvni položaj, iako sam svakodnevno izložen napadima. Teško je biti glas javnosti. Jedina krivnja – pisanje o negativnim pojavama. Nakon dvije posljednje priče, na prostoru Vareša temperatura je narasla i nikako ne pada. Nije pustinja, a vapijućih na sve strane. Iako nije dogovoreno, primirje je pošto-vano preko Uskrsa.

Mjesto radnje: selo Vijaka, općina Vareš. Sedamdeset godi-na nakon što je jedna domaćica s jedva tri razreda pučke škole, brišući ruke o kecelju, prepoznala partizana Vladimira Nazora. Kada je zabezeknuti autor Pastira Lode i Medvjeda Brunde upi-tao otkud ga zna, smireno je odgovorila: “Pa bolan Vlado ja sam pročitala sve ono što si ti napisao!” •

Čim je postao svjestan svoga postojanja, čovjek je valjda već sljedećega trena shvatio kako mu to postojanje izmi-

če, kako njega samoga nestaje jer mu ponestaje vremena. Ko-liko god se trudili da ga (ob)uhvatimo i strpamo u pojmove i formule, ono se ne da: nije samo metafi zička konstanta ni samo fi zikalna veličina kojom se mjeri trajanje fenomena. Ono je i... i... Nakon što je biblijski propovjednik ustvrdio da sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme, a sofi st Antifon da ono nije stvarnost, nego pojam ili mjera, jedni će reći da ono proždire stvari (Ovidije), drugi da je ono novac (B. Franklin), odnosno kao novac, jer ako ga ne gubite, imat ćete ga (E. Gilson); jedni će vrlo optimistično docirati da ga imamo dovoljno ako ga ispravno koristimo (Goethe), a drugi tužno konstatirati: Ja zaludu molim vrijeme neka stane / bijeg je njegov živ (A. de Lamartine), odnosno: vrijeme nema glasa / i bezglasno me biva manje svakog časa (A. B. Šimić).

Da vremenu ništa ne izmiče, složit će se i budistička tra-dicija, koja tvrdi da su čak i bogovi žrtve vremena te da i sami nastoje iskočiti iz kruga uvijek novih rađanja. Drevni su Grci pak svoju predodžbu o vremenu kao kozmičkoj sili koja guta sve živo zaodjenuli u mitsko ruho: prema jednoj inačici, Kron (Vrijeme) – nitko ne zna odakle mu ime – ro-dio se iz prvobitnoga Kaosa, a prema drugoj iz primordijal-noga braka između Urana (Nebo) i Geje (Zemlja) te je gutao svoju tek rođenu djecu sve dok ga sin Zeus nije eliminirao.

Latinski pojam tempus, u značenju sljepoočnica, povezu-je se s lat. tepidus – mlak (otuda temperatura), i sanskr. tapas – mlakost, kao i našim topao, a značenje vrijeme dovodi ga u vezu s lat. templum – hram, odnosno indoeu. korijenom *temp- u značenju prostor, širina, od kojega potječe i grč. tápēs – tepih.

Njemačka riječ Zeit, potekla od indoeu. *diti-, u bliskoj je vezi s engl. tide i time – vrijeme, period, sanskr. dīti – svjetlost, alb. ditë – dan, grč. daíesthai – podijeliti, kao i s našim dan. Nasuprot tome, slavenski jezici sugeriraju poimanje vremena kao nečega što se kreće, što protječe: vrijeme je ono što se vrti, tako da su mu bliske naše imenice vrtnja, vrat i vreteno te gla-goli vrći (otuda vršaj) i podvrći odnosno (pod)vrgnuti, kao i lat. vértere – okretati, versus – stih, i vortex – tjeme. •

Ivan NUJIĆ

Prozor u vječnost

sr66-67.indd 67 26.4.2012 19:51:26

SVETAC MJESECA 19. svibnja – Sveti Celestin V. (1215-1296), papa, pustinjak, zatočenik


Piše: • Grozdana CVITAN

Danas bi bio nazvan velikim borcem za so-cijalnu pravdu, a žestoke govore protiv škrtica, lihvara i drugih pljačkaša držao je

gdje god je stigao. Nadao se prihvatljivom životu za sve ljude, osjetljivosti onih koji imaju prema onima koji trebaju, a posebno se obrušavao na sukobe iz-među gvelfa i gibelina, to jest zagovornika papinstva i podupiratelja cara. Bilo je to vrijeme kad se bor-ba za kraljevstvo zemaljsko stavljala ispred one za nebesko (a nema vremena koje tomu nije sklono) i to tamo gdje bi se najmanje očekivalo. On je sveti redovnik Bernardin Sijenski (1380-1444, spomen-dan 20. svibnja) i grmio je u 14. stoljeću protiv svih vrsta bezdušnika koji nisu shvaćali da je Bog mislio kako su svi ljudi njegova djeca i pred njim jednaki. Umro je na kraju hodočaš ća za mir ušavši u podije-ljenu i nemirnu Akvileju, a iz njegova lijesa poteklo je obilje krvi koja je konačno upozorila građane na potrebu izmirenja. Iako je zapamćen po deminutivu imena Bernard, sveti Bernardin Sijenski zasigurno je mnogima bio kost u grlu. Ono protiv čega je on grmio u njegovo se vrijeme cijenilo više nego po-uzdanje u vjerska i moralna načela iz kojih se rađao njegov gnjev na suvremenike.

Samo dan ranije u kalendaru nebeskih uzornika Crkva se spominje jednog sasvim drugačijeg sveca. Redovnik je to čije se svetaštvo može tumačiti i kao isprika Crkve za sve ono što su mu njegovi suvre-menici i subraća u Crkvi za života napravili. Naime, sveti Celestin V. (jer o njemu je riječ i spominjemo ga se 19. svibnja već sedam stoljeća) bio je od onih ljudi koji su Crkvu shvaćali kao mjesto kontempla-cije, mira i prostora oslobođenog svakodnevice koja odvlači u korist Duha koji je prioritet. Duha Sveto-ga. Jer uzalud je svaka aktivnost ukoliko je ne prati povjerenje da smo samo na putu Duha Svetoga na putu pravednosti, a privilegij je moći opstati na tom putu. Nisu li i svetaštva ponekad upitna upravo zato što su u stanju podilaziti ljudima, ali ne i onomu koji kao mjera svih stvari ne gleda u naše haljine, imanja i moć, ali vodi računa o našem srcu. Taj koji nas je u svojoj kreativnosti našao pa nas sad može i tražiti (kako bi otprilike rekao jedan drugi Bernard, onaj iz Clairvauxa: Samo te onaj može tražiti koji te je već našao) prati nas i kad nam je put prepriječen zapre-

kama i kad nam dobro ide. Možemo li uvijek biti isti dobar čovjek, isto dijete Božje?

Mladi Petar di Morrone s dvadeset se godina po-vlači u samostan, ali preferirajući veću osamljenost povlači se u planinu i živi u spilji. Iako je u Rimu zaređen za svećenika, papa Inocent IV. dopušta mu daljnji pustinjački život. A kako su pustinjaci uvi-jek kao magneti privlačili druge ljude to je i Petar prihvatio one koji su poželjeli biti njegovi učenici. S njima je 1246. osnovao pustinjačku zajednicu Braća Duha Svetoga (kasnije nazivani i celestini). I kad se činilo da će svoj ovozemaljski život privesti kraju u osami pustinjaštva i s pouzdanjem u Duha Svetoga, nakon dvije godine sukoba oko vlasti, konklava u Pe-rugi izabire 80-godišnjeg redovnika za novog Papu. U borbama između kardinala i plemstva na kraju je izabran čovjek kojeg će i jedni i drugi moći varati, koji će još jednom razočarati vjernički puk koji je očekivao povratak Crkve putu Duha Svetoga.

Petar di Morrone kao papa Celestin V. u tek nekoliko mjeseci papinstva počinio je dovoljno pogrešaka da ih i sam uvidi, da se zgrozi nad sobom i odrekne moći kako bi se vratio samoći u kojoj je dijalogizirao s Duhom Sve-tim umjesto s trgovcima u rimskoj kuriji koji su zapravo imali stvarnu vlast. Ipak, tek nekoliko mjeseci bilo mu je dovoljno da vidi i prepozna čankolize i interesne ulizice što ga za papinstva okružiše. Želeći pobjeći od mučnog iskustva, Celestin V. odrekao se papinstva i odluči otići u Grčku. Prepreka na putu bio mu je novi papa Bonifacije VIII, koji ga zarobi i zatoči u svojoj palači. Tek nekoliko mjeseci sužanjstva napravilo je ono što desetljeća divlji-ne i loših uvjeta u planini nisu: zatočenik Celestin V. od-nosno redovnik Petar di Morrone bio je mrtav. Biografi pape Celestina V. vole zapisati da je njegov put u Crkvi zasigurno izmolila njegova vrlo pobožna majka. To što se dogodilo Celestinu V. zasigurno ide u red najmučni-jih zbivanja u Crkvi i teško da bi neka majka to željela izmoliti. Samo 17 godina nakon smrti Petar odnosno Celestin proglašen je svetim.

Vjerujem kako je to isprika Crkve redovniku i pustinjaku koji je bio uvjeren da je vjera pi-tanje Duha Svetoga, da su ljudi u njoj braća

i da trgovina, moć i interes stanuju na drugoj adresi. S isprikom ili bez nje, put Petra di Morronea bio je makadam na kojem se diže prašina, žulja kamenje, sapliće korijenje... I bole tabani. Put na kojem od te-melja teškoće čekaju kako bi putnika susrele. •

Putovi za nezaštićene

Celestin je bio uvjeren

da trgovina, moć i interes

stanuju na drugoj, a ne na crkvenoj

adresi

sr68.indd 68 26.4.2012 18:47:20

sr69.indd 69 26.4.2012 18:47:31


RODITELJIMA I DJECI Teško je biti glavni

Piše: • Dominika ANIĆ

Jedina želja male lastavice bila je po-stati predvodnicom jata. I neke od bliskih joj prijateljica podržavale su

tu njezinu želju, hrabrile je na putu bor-be za predvodničko mjesto, javno ističući njezine sposobnosti za ostvarenje nečega novog u njihovu teretnom ptičjem životu.

Sanjala je kako je prva i visoko leti ispred jata, a sve druge je slijede, slušaju i odobravaju joj svaki zamah krila s divlje-njem i podrškom. Nije se mogla rastere-titi misli o svojoj novoj misiji, biti glavna, unijeti svježinu u život jata, iz temelja promijeniti neke uhodane korake, već znane rute leta. Znala je da to ne može sama. Pridružile su joj se još neke lasta-vice od povjerenja ili slične vizije života. Doduše bilo je i onih koje su je podržale kako bi pobjegle od osobnog nezado-voljstva. Uz duge pripreme već u startu su eliminirane one lastavice koje su sma-trane nepoželjnima i one za koje se već unaprijed znalo da neće tek tako biti po-korne, a i one koje bi svojim dosadnim

preispitivanjem valjanosti njihovih od-luka mogle biti velika prepreka stvaranju nečega novoga. Nije tu bilo mjesta ni za one koje nisu bile u stanju razaznati zna-kove vremena i nekih novih vjetrova.

Velika želja male lastavice se ostva-rila. Postala je glavna. Predvodnica jata. I tada je započela posve nova ruta lasta-vičjeg leta. No, kako obično biva, nije sve išlo prema očekivanjima. Neke su brzo shvatile kako to i nije baš najbolji put za sigurnost leta. Bilo je previše suprotnih strujanja a onda i žrtava. Neke su lasta-vice bile ranjavane tokom leta, neke jed-nostavno izbačene iz jata. Druge su same odustajale i vraćale se svojim provjere-nim pravcima leta ojačavajući krila i u potrazi za bistrijim pogledima, preispitu-jući se stalno da nisu zalutale i je li njihov odabir leta ispravan. S jedne strane ih je progonio osjećaj neposlušnosti prema predvodnici leta, a s druge, pak, strane opravdavala ih je unutarnja intuicija da na ovaj način postavljena pravila leta za mnoge od njih ne bi bila izdrživa.

I bilo je tako. Vrlo brzo su se suko-bile velike ambicije jedne skupine malih

lastavica. Svaka od njih držala je kako je upravo njezina vizija njihovog zajednič-kog leta najbolja. Neke su i progledale ali nisu željele odustati. Došlo je do velikih udaljavanja. A letjeti se moralo dalje. Bilo je vrlo teških dionica kad bi se naš-le u vrt logu vjetrova i trebala je dodatna snaga da se održi kakva takva ravnoteža kako ne bi došlo do potpunog raspada jata. Ponekad bi ih okružila gusta magla da se činilo kako gube orijentaciju. Me-đusobno su se sudarale i ranjavale tije-kom leta. A perje je raznosio vjetar.

No mala lastavica nije željela odusta-ti. Ni onda kad su joj najbliže prijateljice okrenule leđa i nastavile same. Ne znamo je li na kraju ove dionice puta bila sret-na. Među jatom je zavladala neka čudna tišina u odsutnosti povjerenja. Rijetko koja lastavica se usuđivala procvrkutati o čudnim motivima ovoga leta. Neke su ostale polomljenih krila, druge zamuće-na pogleda, neke se jedva pomiču, neke bi promijenile jato…

Samo rijetke između njih, one snaž-nije, poletjele su ponovno raširenih krila. Na razmaku, a opet u jatu. •

male lastavice

Velikeambicije

sr70-71.indd 70 26.4.2012 18:48:01


RODITELJIMA I DJECI

Koru od naranče ne moramo baš svaki put baciti, nego se poigrajmo njome i izradimo cvjetove ruže koje ćemo aranžirati u svom stanu. Izgledaju lijepo a i mirišu ugodno.

Postupak rada

Narančinu koru odstranimo oštrim nožem (kao na slici) i smotamo je u obliku ruže.

Ostavimo da se dobro posuši a potom uz pomoć pištolja za toplo lijepljenje zalijepimo na grančicu umjetnog zelenila ili ako smo ma-štoviti sami izradimo listiće od kolaž ili krep papira. Cvjetove možemo lakirati ali i ne mora-mo jer nelakirane duže zadr-žavaju prirodni miris naranče.

Cvjetnu granu stavimo u vazu i ukrasimo neki prostor našega stana. Možemo je kombinirati s drugim svježim ili suhim cvijećem.

Za to nam je potrebno

Naranče ili limuniPištolj za toplo lijepljenjeOštriji nožGrančica umjetnog zelenilaProzirni lak

Ruže od narančine koreRuže od narančine koreooooooooo . .. . ..

lalalalalalalalalall

OsOsOsOsOsOsOsOsOsOO tatatatatatatataataviviviviviviviviviv momomomomomomomom d d d d d dddddda a a a a a a a seseseseseseseees d d d ddd dd dddobobobobobobobobbobo rorororororrorrororo p pp p p p ppp ppposososososososo ušušušušušušušušušušuši i ii ii ii a a aaaa aaaaa popopopopopopopoopotototototototototoom m m m mmmmmmm uzuzuzuzuzuzuzuzuzuz p p p pp ppppppomomomomomomomomomoćoćoćoćoćoćoćoćoćć p p pp ppppišišišišišišišišiššštototototototototooljljjljljljljljlja a aa a aaaaa zazazazazazazazaa t t t ttttttopopopopoppopopoopoopoppplololololololollollololollooloooloo

sr70-71.indd 71 26.4.2012 18:48:15


FRANJEVAČKA OBITELJ Najmlađi u Franjevačkoj obitelji

“Tako su i djeca, koja još nisu znala ni govoriti, kad bi

spazila braću, hvalila Gospodina onako

kako su mogla”/Peruđinska legenda/

Piše: • Ivana VIDOVIĆ

Neupitna je uloga obitelji u vjer-skoj formaciji njihove djece. Od roditelja djeca u najranijoj dobi

uče osnove vjere, s roditeljima idu u cr-kvu, mole se prije spavanja, uče osnovne molitve, uopće stječu naviku za molitvu i odlazak na sv. misu. U tom periodu bli-ski su im anđeli čuvari, mali Isus i Djevica Marija. Polaskom u školu (ako ne i prije putem televizije) dobivaju sliku i o dru-gim “herojima”. Likovi iz priča, crtića po-staju njihovi uzori. Njih oponašaju, prema njima se ravnaju i o njima stalno pričaju. Stoga je već od ovog perioda važna njiho-va dodatna vjerska formacija, uz onu koju redovno dobivaju na vjeronauku.

Djeca i predadolescenti u Franjevačkoj obitelji. Kada se govori o župama u ko-jima postoje formirana bratstva Frame (u našoj Provinciji 33), onda se može (i treba) govoriti i o Maloj Frami (Framici, Glasnici-ma Velikoga Kralja). Čemu Mala Frama?

Prvenstveno zato jer pripadnost Ma-loj Frami može dati jednu sistematsku i trajniju formaciju. Kao dopunu obitelj-skom odgoju i vjeronauku, Mala Frama stvara uvjete u kojima će djeca postati svjesnija radosti života i važnosti zajed-ništva u njihovom životu. Naročito je bitna, ukoliko su starija braća i sestre pri-padnici Frame, ili roditelji, bake i djedovi članovi Franjevačkog svjetovnog reda. U tom smislu, pripadnost Maloj Frami omogućuje djeci da u duhu sv. Franje mogu “pratiti” svoje članove obitelji.

Glasnici Velikog Kralja

sr72-73.indd 72 26.4.2012 18:49:16


FRANJEVAČKA OBITELJ

U Priručniku za pastoralnu i duhovnu asistenciju FSR-u i Frami, dio je posvećen upravo Maloj Frami. Tamo se govori o skupini djece i skupini predadolescena-ta. Pravilo Male Frame u skupini djece je “Volim Boga svoga Oca; Volim svu djecu Boga, svoga Oca”. Postojanje i obdržava-nje ovog Pravila objašnjava se potrebom da djeca imaju neku normu kojom će se voditi kako na osobnoj razini, tako i na razini zajednice.

S druge strane za skupinu predadoles-cenata pravila se mogu sažeti u sljedećoj rečenici: Na putu sam otkrivanja Boga, iskorištavanjem darova koje mi je On dao, u poniznosti, jednostavnosti i velikoduš-nosti želim služiti drugima i steći njihovo povjerenje. Ovo pravilo treba služiti pre-dadolescentima u njihovom osobnom ra-stu i odnosu prema drugima.

Prema gore navedenom, iako nije navedena dobna granica nijedne skupi-ne, preporučuje se raditi sa skupinom

od prvog do četvrtog, te od petog do osmog razreda.

Frama i Mala Frama. U petom poglav-lju Statuta Frame u BiH, članak 84. stoji: “Neka članovi Frame u suradnji s člano-vima FSR-a, franjevačkim redovnicima i redovnicama sudjeluju u animaciji franje-vačkih skupina predadolescenata i djece tamo gdje oni postoje.” Zašto raditi s Ma-lom Framom? Uz sve ono što je prethod-no navedeno, bitno je istaknuti još jedan razlog rada s mlađima, koji je u direktnoj povezanosti s Framom, ali i FSR-om. Kako u Generalnim konstitucijama i Pra-vilu FSR-a stoji za primanje u Red članova Frame, bez perioda inicijacije, tako vrijedi i za članove Male Frame kod primanja u Framu. Dakle, svi mladi, koji su bili čla-novi Male Frame, pri primanju u Framu ne trebaju prolaziti kroz period inicijaci-je, jer se smatra da su dovoljnu pripremu stekli u Maloj Frami. Stoga, kad se ispuni uvjet stupanja u Framu, obzirom na navr-šene godine, mali framaši direktno pristu-paju obredu primanja. Sama ta činjenica

poziva na dodatnu ozbiljnost i zauzetost u radu odgovornih za formaciju članova Male Frame. Također, može se reći da nji-hov period inicijacije traje i duže, nego je predviđeno Statutom za one koji žele pri-stupiti bratstvu Frame, a samim time je to i jedna dublja i sistematičnija priprema, koja će zasigurno uroditi plodovima, po primanju u bratstvo Frame.

Kako raditi s Malom Framom? Nećemo ovdje o pedagogiji. Važnije je istaknuti na-čela rada s Malom Framom: za što ih od-gajati i u kojem pravcu formirati. Za sku-pinu djece, ističe se važnost formacije u duhu siromaštva i to na način da ih se uči odgovorno i pravilno postupati s materi-jalnim stvarima, te ih poticati na kreativ-nost, odnosno stjecanje praktičnih radnih navika u skladu s njihovom dobi; potom se ističe odgoj za odgovornost u smislu povjeravanja određenih zadaća u vidu prenošenja informacija ostalim članovi-

ma, pripreme materijala za susrete, po-spremanje prostorija i sl. Treći vid forma-cije odnosi se na odnos prema bližnjima unutar skupine i izvan nje, posvješ ćivati im važnost mirnog dijaloga, pomoći i pri-jateljstva. Za skupinu predadolescenata također vrijede načela siromaštva, odgoja za odgovornost, odnosa prema bližnjima, a dodaje se i načelo poniznosti u izvrša-vanju datih obveza, odnosno služenja. Naravno, preporučuje se cijelu formaciju voditi u duhu franjevaštva, upoznavanja sa životom sv. Franje i sv. Klare.

Kako je naloženo u Statutu, članovi Frame u suradnji s FSR-om, te duhovnim asistentima vode i animiraju Malu Fra-mu. Kako to praktično izgleda? Iako ima nekoliko župa u našoj Provinciji u koji-ma postoji rad s Malom Framom, ovdje ćemo navesti dva primjera. Prvi primjer je iz župe Sivša. Rad s Malom Framom započeli su u veljači ove godine. Trenut-no broje oko 25 članova, uzrasta od dje-ce koja se pripremaju za sakrament Prve pričesti, do uzrasta krizmanika. Njihove susrete, koji se održavaju jednom tjedno,

vode animatori Frame pod vodstvom duhovnog asistenta fra Marija Jurkovića. Aktivnosti koje su organizirane unutar Male Frame u župi Sivša su po uzoru na one koje ima Frama: tjedni susreti na ko-jima obrađuju različite teme vezane uz život sv. Franje, sv. Klare i drugih svetaca, svaki susret započinju i završavaju moli-tvom, a naravno ne izostaje ni plesa, pje-sme i igara. Mali framaši su i u različitim sekcijama, npr. kreativnoj, gdje zajedno s framašima sudjeluju u izradi rukotvori-na koje onda prodaju s ciljem pomaganja onima koji su u potrebi.

Drugi primjer je Mala Frama koja djeluje u župi Kiseljak već deset godi-na. Iako je prolazila kroz aktivnije i ma-nje aktivne periode, trenutno broji oko osamdeset članova, koji su podijeljeni u dvije skupine. Prvu skupinu čine djeca od prvog do četvrtog razreda, a drugu djeca od petog do osmog razreda. Rad Male Frame temelji se na tjednim susretima

u župnoj crkvi u Kiseljaku i područnoj crkvi na Brnjacima. Susrete na kojima se obrađuju sakralne i svjetovne teme prila-gođene uzrastima malih framaša, igraju razne igre i rade kreativne radionice vodi šesnaest animatora framaša u suradnji s fra Marijom Jurićem, duhovnim asisten-tom. Osim redovnih tjednih susreta mali framaši u Kiseljaku djeluju i u dramskoj i recitatorskoj sekciji koja u vrijeme božić-nih blagdana priprema božićnu predsta-vu i prigodne recitacije. Da preostali dio godine ne bi bio dosadan, animatori ne-koliko puta godišnje organiziraju turnire u dječjim igrama, igrokaze i neizostavni kamp Dječje ljeto, koji traje sedam dana.

Dakle, kako se vidi iz primjera rada s Malom Framom, bitno je mlađima ponu-diti sadržaje u skladu s njihovim godina-ma. Naravno da će se s njima više igrati i zabaviti, ali je važno da se i kroz takav vid rada provuku načela formacije koja su već spomenuta. Sigurno je da će Frame koje rade s Malom Framom imati bolje formi-rane i upućenije nove framaše odmah po njihovom primanju u Framu. •

sr72-73.indd 73 26.4.2012 18:49:24

KRUH SVETOG ANTE


DJELATNICI HKO KRUH SV. ANTE posjetili su 25. ožujka Hrvatsku katolič-ku misiju Innsbruck. Nakon svete mise vjernicima su prezentirali djelatnost Kruha sv. Ante, ali isto tako i sadašnju socijalnu situaciju u BiH. Vjernici su bili upoznati sa svim projektima koji se provode. Voditelj misije vlč. Mario Or-šolić zahvalio se djelatnicima na održa-noj prezentaciji i naglasio važnost ova-kvih posjeta, kako bi se vjernici mogli upoznati sa stvarnim stanjem osoba u potrebi i kako im oni mogu pomoći preko naše Organizacije.

Nakon prezentacije nastavili smo druženje uz zakusku koju su vjernici pripremili. Ovom prigodom prikuplje-na su i fi nancijska sredstva za projek-te Kruha sv. Ante u iznosu od 900 €. Vjernici su izrazili svoju zahvalnost jer, kako kažu, nisu bili dovoljno upoznati s trenutnim stanjem siromašnih i po-trebitih u Bosni i Hercegovini i drago im je da su mogli na ovaj način aktivno pridonijeti radu i djelovanju Kruha sv. Ante. •

Davor MAJSTOROVIĆ

Studenti u akciji čiš ćenjaS DOLASKOM TOPLIJIH DANA I proljeća, studenti Franjevačkog student-skog doma sudjelovali su u akciji čiš ćenja dvorišta oko Doma, zelenih i betonskih površina. Više od 20 studenata je 28. ožujka pomoglo osoblju Doma da uljep-šaju dvorište. U radnom, ali veselom ozračju studenti su pridonijeli čiš ćem okruženju za sve stanare FSD-a, što je za pohvalu.

Uprava FSD-a organizirala je 18. travnja sastanak sa studentima na kojem se razgovaralo o životu u Domu i pred-stojećim odjavama za akademske ferije. Razgovora je bilo i o izletu, kojeg tradi-cionalno organiziramo svake godine za studente FSD-a. •

Ivona PIPLICA-PARAĆ

U POSLJEDNJA TRI MJESECA HKO Kruh sv. Ante zaprimio je preko 300 molbi za pomoć iz cijele BiH. Ovo je pokazatelj da nizak životni standard, mala primanja i visoka stopa nezapo-slenosti dovode sve veći broj građana

na rub egzistencije. Vrijeme blagdana je dodatna poteškoća jer su mnogi u nemogućnosti dočekati ih uz prikla-dan obrok za sebe i svoje najmilije. HKO Kruh sv. Ante je uz pomoć Civil-

ne zaštite FBiH i MCC-a u preduskr-sno vrijeme podijelila znatnu pomoć u hrani i higijenskim setovima ugro-ženim obiteljima iz Kiseljaka, Gro-miljaka, Fojnice, Busovače, Bugojna, Kraljeve Sutjeske, Tuzle, Jajca i Dobre-

tića. Pomognuti su također i potrebiti u sarajevskoj županiji koji su nam se obratili. •

Sandra ZAIMOVIĆ

Radionica za jačanje veterana

U OKVIRU PROJEKTA PSIHOTERAPIJA u zajednici održana je 27. ožujka jednod-nevna radionica za veterane u prostori-jama HKO Kruha sv. Ante (Trauma cen-tar). Radionica je organizirana s ciljem jačanja kapaciteta udruga veterana. Na radionici je sudjelovalo 15 veterana iz četiri udruge (Optimizam FBiH, Udru-ženje Svjetlost Drine – Goražde, Udruga branitelja i invalida Domovinskog rata liječenih od PTSP-a općine Vitez, Udru-ženje veterana rata liječenih od PTSP-a Stećak), a organizirana je uz podršku Projekta mentalnog zdravlja u BiH. Su-dionici su izrazili zadovoljstvo sudjelo-vanjem na radionici, a početkom svibnja bit će ponovno organizirana. •

Mirjana OSTOJIĆ

Predstavljanje KSA u InnsbruckuPredstavljanje KSA u Innsbrucku

Paketi pomoći za ugrožene

sr74-75.indd 74 26.4.2012 19:05:56

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel: +387 33 81 22 42; 71 11 21, Fax: +387 33 71 11 20 • e-mail: [email protected] • Transakcijski računi: UniCredit bank d.d. 3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9

KRUH SVETOG ANTE


• HK

O K

R U H S V E T O G AN

TE

•

PO

MOĆ IZ PRVE RUKE

DOBROČINITELJI ZA MJESEC TRAVANJ

Za socijalne projekte:HT Mostar 1.000 KM

Župa Kufstein, Austrija 100 €

HKM Innsbruck 900 € +

100 HRK

Iva i Mijo Bilić 200 €

Mladen Tomić, Klagenfurt 50 €

Marko Selak, Njemačka 50 €

Obitelj Bošnjak, Austrija 50 €

Mare Kujundžić, Njemačka 30 €

Marko i Nevenka Puljić, Trauenreut 250 €

Dragan Cvitanović, Njemačka 20 €

N. N., Palling 20 €

Marinko Jukić, Njemačka 40 €

Mato Zelić, Njemačka 20 €

Zora Čalić, Njemačka 20 €

Pero Glibo, Njemačka 20 €

Dragan Boban, Njemačka 20 €

N. N., Palling, Njemačka 20 €

Anita Božić, Australija 500 AUD

Dada Puljić, Abbotsbury, Australija 30 AUD

Ivan (Nikole) Ćorluka,

Modran/Plehan 400 HRK

Ivan (Franje) Ćorluka, Modran/Plehan 100 €

Iva (Martinova) Akmadžić, Plehan 50 €

Župa Krista Kralja, Cer 1.500 HRK

Obitelj Martić 100 KM

HKM Klagenfurt 1.041 €

N. N., Švedska 50 KM

Za Pučku kuhinju:HKM Aachen 500 €

Župa Kufstein (s uskrsnog bazara) 500 €

HKC Wollongong 3.800 AUD

Kanton Sarajevo 8.745 KM

Pero Šimić, Švicarska 300 CHF

Angela i Marko Selak,

Njemačka, za kuhinju Vareš 50 €

Za Kućnu njegu:Sprofondo, Italija 4.000 €

Za obitelj MarošFrano Sevo 30 KM

Donacije u robi:Pomoć za samopomoć, Bergkamen, Njemačka

pokućstvo, odjeća i obuća 12.900 kg

IspravakU prošlom broju stoji da je Mila Matijević

dala 200 €, a trebalo je stajati Mila Matić.

Na osnovi Strategije nadzora nad opojnim drogama i suzbijanju zlou-

porabe opojnih droga u Republici Srpskoj i Akcionog plana za realiziranje navedene Strategije koju je usvojila Vlada RS-a, Mi-nistarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS-a organiziralo je 15. ožujka u Banjoj Luci prezentaciju analitičkog programa za pri-kupljanje i obradu podataka o korisnicima opojnih droga koji se liječe u zdravstve-nim ustanovama. Na poziv Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS-a prezenta-ciji i obuci prisustvovali su i predstavnici Terapijske zajednice Izvor Dragana Man-dić Subotić i Željko Tadić. Nakon uvodnih riječi ministra prof. dr. Ranka Škrbića i dr. Milana Latinovića, pomoćnika ministra, prezentacije i obuke, Terapijskoj zajedni-ci Izvor, kao i zdravstvenim ustanovama

s prostora RS-a, dodijeljena je računarska oprema (računar i printer). Uz zahvalnost na donaciji i obećanom posjetu najviših dužnosnika ovog Ministarstva, vjeruje-mo da je i ovo potvrda našeg dosadašnjeg rada. Nadamo se da će u bliskoj buduć-nosti slične organizacije biti umrežene na razini cijele BiH.

Još jedan značajan datum obilježili su klijenti TZ Izvor – Svjetski dan voda – 22. ožujka. U suradnji s Turističkom orga-nizacijom općine Derventa organizirali smo čiš ćenje obale rijeke Ukrine. Voda čini gotovo sedamdeset posto ljudskog tijela, izvor je života i bez nje nemoguće je preživjeti. Jedan od šest ljudi na zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, a svakodnevno od poslje-dica nedostatka vode umre 3.800 djece.

Prema procjeni čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde ljudi živi bez osnovnih sanitarnih uvje-ta. Turistička organizacija je pripremila užinu i ručak, tako da je ova akcija osim “radno-okupacione” terapije imala onaj itekako bitan segment koji nam sve više nedostaje: zajedništvo, druženje, osje-ćaj odgovornosti prema prirodi i drugi-ma. Iskreno druženje sa zaljubljenicima Ukrine slikarom Sašom, barba Mehom i ponekim ribarom dalo je poseban ugo-đaj ovoj našoj akciji koja je zabilježena i u lokalnim medijima.

Ako smo ovdje zbog onoga što smo pogrešno u našem životu radili, uz želju da se promijenimo, onda smo ovdje da ovakvim akcijama mnogima ukažemo da je krajnje vrijeme da se i oni promje-ne – da se uključe u slične akcije. U ovo ludo vrijeme nasilja i podjela, barem voda, zrak i okoliš trebali bi biti ono što nas makar i na silu povezuje. Krajnje je vrijeme da počnemo cijeniti ono što su nam preci ostavili u naslijeđe, da počne-mo učiti od prirode.

Osim proljetnih aktivnosti oko voć-njaka, oranja, sjetve, prije Uskrsa učestvo-vali smo i u čiš ćenje groblja na Ceru. Po-mogli smo također nekim obiteljima koje po prvi puta nakon rata Uskrs dočekaju na svojim prijeratnim ognjištima. Nakon višegodišnjih porođajnih muka u osniva-nju Terapijske zajednice Izvor na Plehanu, nepovjerenja i drugih problema, nakon dvogodišnjeg rada, naprijed navedeno go-vori da smo na pravom putu. Uz želju da pokažemo da ne želimo biti teret drugi-ma, da naš kriterij vrijednosti jedino bude da vrijedimo onoliko koliko smo korisni drugima, očekujemo povjerenje, razumi-jevanje, suradnju i pomoć društva. •

Željko TADIĆ

Na pravom putu

sr74-75.indd 75 26.4.2012 19:22:48

akcija Svjetla riječiakcija Svjetla riječiKap dobroteKap dobrote


Fanovi recepata sestre Anđelke, i ovoga puta sestra vam daruje nova dva recepta: okruglice sa špinatom

i tortu s makom. Vjerujemo da će oni koji možda ne vole mak promijeniti svo-je mišljenje kada vide kako slasno izgleda sestrina torta!

OKRUGLICE SA ŠPINATOM

Potrebni sastojci:4-5 kriški starijeg kruha (30 dag)2 dl mlijeka3 jaja1 manja glavica crvenog luka5 dag maslaca ili margarina5 dag mesnatog špeka

na sitne kockice izrezanog30 dag kuhanog špinata3 žlice krušnih mrvica1 žlica nasjeckanog začinskog bilja

(peršin, celer..)vegeta, sol, papar

Za umak:2 žlice maslaca ili margarina1 žlica krušnih mrvica2 dl slatkog vrhnja za kuhanjesol, vegeta, muškatni oraščić

PRIPRAVA. Špinat očistite, operite i blan-širajte u ključaloj vodi. Stavite ga na cje-dilo pa kad se malo ohladi rukama iscije-dite višak vode iz njega, a potom ga sitno

ZA FOND

Ljubica Baban, Kiseljak 40 KM

Ivo Podhorsky, Zagreb 240 HRK

N. N., Sinj 100 HRK

Mara Ćosić, Njemačka 100 €

Ena i Robert Rajić, Guča Gora 100 KM

Šimo Bakula, Kiseljak 100 KM

N. N., Vitez 40 KM

Anto Petričević, Kraljeva Sutjeska 50 KM

Stanko Živković, Švicarska 100 CHF

Franjo Anto, Švicarska 50 CHF

Zdravko i Lucija Mijić, Švicarska 50 CHF

Pero Baković, Švicarska 200 CHF

Dragoljub Ivanković, Švicarska 100 CHF

Pavićplast d.o.o., Livno 50 KM

B. Lučić i J. Vinovčić, Zagreb 700 HRK

Slavica Ćurić, Austrija 50 €

Zrinka Crnov, Njemačka 100 €

Marko Savić, Rama 50 KM

Marko Nović, Rama 50 KM

Marko Jozić, Rama 50 KM

Župa Rama-Š ćit:

Župna crkva na Š ćitu 1.357,71 KM

Područna crkva na Orašcu 245,42 KM

Područna crkva u Podboru 725,77 KM

Suvenirnica Franjevačkog

samostana Rama-Š ćit 939,90 KM

Mak i Darovatelji od prošloga mjeseca

Kap dobrote iz Klagenfurta

Vjernici HKM Klagenfurt skupili su kroz korizmu 2.962 € za fond Kap dobrote. U ime svih kojima je pomoć

namijenjena i u ime Svjetla riječi svim dobročiniteljima iskrena hvala. Slijedi poimenični popis dobročinitelja

i njihovi iznosi u eurima:

A. P. (50), Ambroz Perak (50), Ana i Milan Mršić (100), Ana Knežević (10), Andrija Miačević (30), Anka Rado-

šević (20), Ankica i Željko Mamuzić (50), Ante Šimunović (50), Anto Andrijević (50), Anto Šarić (100), Augustin

Glavaš (50), Ban (20), Ban Jelka (30), Danica Tučić (20), Danijela Marčinković (50), Dino, Klara i Marko

Čelebić (100) Dragan Slišković (20), Drago Jularić (20), Drago Mršić (100), Džido (50), Franjo Knežević (30), Ilija

Miškić (50), Ilija Pavlović (50), Ivan i Vera Marinković (50), Ivan i Veronika Marčinković (50), Ivan Paurević (20),

Ivo Anić (30), Ivo i Marija Jelić (50), Ivo Perak (20), Ivo Snježana Sadrić (40), Jakov Vrdoljak (50), Janja Tomić (20),

Josip Anić (30), Josip Klarić (50), Jozo Bošnjak (25), Jozo Marijanović (5), Kastrun-Ristić (70), Kata Knežević (20),

Kata Radman (20), Kata Vidović (50), Ljubica Satončić (20), Luca Ćosić (20), Luca Milić (30), Luka Bošnjak (50),

Maglica (100), Mara Grgić (20), Marija Barbarić (30), Marijana Mršić (50), Marinko Pavlović (20), Marko Andrije-

vić (50), Marko Drmać (20), Martin Jurić (30), Martinović (50), Matanović (30), Milan Grgić (10), N. N. (167), Niko

Markija (20), Obitelj Bogić (50), Obitelj Puškarić (50), Pero Perić (20), Pezer (20), Ružica Marić (20),

Smiljko Tuka (50), Štefo i Jozefi na Marić (100), Terezija i Ivo Međaković (50), Tune Matijević (10), Valentić (15),

Vidović (30), Vinko Rajkovača (20), Vladimir Grgić (20), Vladimir Grgić (20), Željko Grgić (20), Željko Kovačić (50).

sr76-77.indd 76 26.4.2012 18:53:22

RECEPTI SESTRE ANĐELKE


isjeckajte. Luk izrežite na kockice i pržite na maslacu, dodajte mu izrezani špek pa sve zajedno još pržite dok luk ne dobije blagu žućkastu boju. Kruh izrežite na sit-nije kocke. Jaja i mlijeko izmiješajte, do-dajte začine i prelijte preko kruha. Na to istresite isprženi luk sa špekom, isjeckani špinat i začinsko bilje. Sve zajedno izmi-ješajte da se svi sastojci povežu i ostavite neka stoji barem jedan sat dok kruh sa-svim omekša. Nakon toga dodajte tri žli-ce mrvica i još jednom dobro izmiješajte. Ruke nakvasite vodom i pravite kuglice. Kuhajte ih u posoljenoj vodi na laganoj vatri oko 10-12 minuta. Kad su kuhane izvadite ih u vatrostalnu zdjelu i stavite u toplu pećnicu dok pripremite umak.

Za umak zagrijte maslac na blagoj va-tri, dodajte mrvice i miješajte da mrvice samo malo porumene. Zalijte ih vrhnjem i pustite da prokuha. Po ukusu dodajte začine i prelijte preko kuglica te poslužite dok je toplo. Ove kuglice možete poslu-žiti kao samostalno jelo uz salatu ili uz meso kao prilog.

TORTA S MAKOM

Potrebni sastojci:Za tijesto:20 dag maslaca5 dag šećera2 žumanjka i 1 cijelo jaje1 žlice kiselog vrhnjaribana korica od limuna30 dag brašna1 žličica praška za pecivo

Za nadjev:2 dl mlijeka10 dag mljevenog maka1 žlica meda1 cijelo jaje2 bjelanjka5 dag šećera i 1 vanilija15 dag grožđica2 žlice ruma1 dl slatkog vrhnja

10 dag mrvica od keksa (petit keks) ili od biskvita

ribana korica od limunapola žličice cimeta

PRIPRAVA. Za tijesto izradite maslac za-jedno s dva žumanjka i šećerom. U braš-no pomiješajte prašak za pecivo i istresite ga na izrađeni maslac, dodajte još jedno jaje i žlicu vrhnja te umijesite prhko tije-sto. Zamiješeno tijesto zamotajte u pro-zirnu foliju i ostavite u hladionik da se odmara barem sat vremena.

Za nadjev prelijte grožđice s rumom. Mak kuhajte u mlijeku na laganoj vatri sve dok se ne zgusne. Kad je gusto, skini-te s peći i odmah umiješajte žlicu meda i jedno jaje. Ostavite to da se ohladi.

Kalup za torte promjera 28 cm nama-žite maslacem i pospite brašnom. Dvije trećine tijesta razvaljajte i obložite nji-me dno i stjenku kalupa tako da visina tijesta uz rub bude oko 2 cm. Također razvaljajte i preostali dio tijesta pa ga ko-tačićem ili nožem izrežite na trake. Bje-lanjke umutite u čvrsti snijeg zajedno sa šećerom a slatko vrhnje u šlag. U smjesu s makom umiješajte grožđice i koricu od limuna, a potom bjelanjke i slatko

vrhnje zajedno s mrvicama od keksa. Jednu žlicu mrvica odvojite i pospite

po tijestu u kalupu a preko njih istresite pripremljeni nadjev. Nadjev lijepo po-ravnajte i rešetkasto poredajte trake od tijesta. Stavite tortu u ugrijanu pećnicu na 180°C. i pecite je oko 45 minuta. Kad torta porumeni smanjite temperaturu da se do kraja peče na laganoj vatri. Pečenu tortu izvadite iz pećnice i dok je još vruća premažite je umućenim jajetom. Ostavite je neko vrijeme u kalupu, a zatim skini-te obruč kalupa i stavite tortu na rešetku da se do kraja ohladi. Prije posluživanja izrežite i pospite šećerom u prahu te po-služite. �

špinat

avrhnja

žiti kao samostalno jelo uz salatu ili uz meso kao prilog.

vrhJedn

po tijpriprravnatijestna 18tortase dotortupremje ne

sr76-77.indd 77 26.4.2012 18:53:32


NAŠI POKOJNICI

Fra Berislav (Anto) Kalfi ć

(1927–2012)

U Vijaci je 10. travnja iznenada, u 86. godini života,

preminuo fra Berislav Kalfi ć. Fra Berislav, sin Mije

i Kate r. Pendić, rođen je 1927. u Donjoj Vijaci, župa

Gornja Vijaka. Teologiju je studirao na Franjevačkoj

teologiji u Sarajevu (1946-1952). Za svećenika je za-

ređen 1952. u Sarajevu. Službovao je u: Bugojnu, Tu-

zli, Breškama, Varešu, Zoviku, Rami-Š ćitu, Šimićima,

Dobretićima, Svilaju, Kraljevoj Sutjesci, Innsbrucku,

Špionici, Dubravama, Olovu i na kraju u svojoj Vijaci.

Prije dva mjeseca fra Berislav je navršio 85 godina

života, a za tjedan dana navršio bi točno 60 godina

svećeničkog djelovanja, jer ga je smrt zatekla na služ-

bi župnog vikara u Vijaci.

Gotovo svaki čovjek najznačajnije životne po-

duhvate i djela ostvari u svom četrdesetgodišnjem

djelovanju. Fra Berislav je prvih 40 godina potrošio

služeći drugim krajevima Bosne, a tek ono što je

preostalo preko tog svećeničkog staža, zadnjih 20

godina djelovanja, posvetio je rodnom kraju, u onim

prostorima nizvodno od Vijake sve do Olova i s dru-

ge strane preko Oćevije do Vareša. Nije to bio njegov

izbor, nego okolnosti u kojima je nadrastao sebe i

svoje životne snage. Fra Berislavova briga, posebno

1993-1994. kada je bio jedini svećenik u dolini Kri-

vaje, bila je nenadomjestiva. Da kojim slučajem u to

vrijeme nije bilo fra Berislava, uz pokojnog fra Željka

Filipovića, uz dužno poštovanje svih drugih koji su

pomagali povratak i ostanak, veliko je pitanje što bi

bilo s katolicima ovoga kraja. Baš zato ne smije biti

zaboravljena fra Berislavova uloga koja je baš zbog

toga, možda, važnija negoli sveukupno djelovanje

ranije. Sigurno je fra Berislav bio svjestan toga i s

nekom ponekad gotovo nadnaravnom snagom, kao

starac, mogao je u ta zlokobna vremena prepješačiti

tolike kilometre, služeći narodu Olova, Jelašaka, Ma-

oče, Stipina Hana, Magulice, Oćevije i Vijake. Nekada

fi ćom, nekada ni fi će, ali zato, kao pravi bosanski ujak iz nekih davnih vremena, uvijek s dobro natrpanom

torbom u kojoj se moralo pronaći kalež, hostije, vino

i mali misal za misu, sveto ulje za bolesnika, dovoljno

duhana za lulu, i još štošta što usput može zatrebati

putniku namjerniku, fra Berislav je u najteža vremena

obilazio svoje, od svih drugih, zaboravljene, ispaćene

i prestrašene vjernike.

Neću zaboraviti fra Berislavovu blagu narav koja

je nama svećenicima u dolini Stavnje i Krivaje, u ona

ratna i poratna nesigurna vremena zaboravljenosti od

svih dopuštala da se družimo i šalimo na svačiji račun,

na njegov najviše. Mi drugi svećenici smo ga na pose-

ban način zadirkivali kao “svoga djeda”, kako smo mu

od milja govorili, a on bi nevješto pokušavao prikrivati

radost zbog svih tih dobronamjernih šala. Mnoge ta-

kve sitne radosti bili su mali odušak u onim turobnim

i zgusnutim vremenima ili odsjaj prave franjevačke

duše koja se ogledala s fra Berislavova izboranog lica i

razdraganog pravog dječjeg osmjeha.

Fra Berislav je po stare dane osjetio da bi dobro

bilo mnogo toga zabilježiti i ostaviti onima koji tek

dolaze kao svjedočanstvo jednoga vremena i nadah-

nuće za neke nove franjevce koji ovuda budu koračali,

i to je zapisao u svojoj knjizi Dva rata u tri dnevnika.

Fra Berislav je 12. travnja misom zadušnicom koju

je predvodio fra Mato Topić uz koncelebraciju osam

svećenika i ispunjenom crkvom naroda ispraćen iz

Vijake, a istoga dana misom zadušnicom koju je pred-

vodio provincijal fra Lovro Gavran, uz koncelebraciju

osamdesetak svećenika, ispraćen je iz samostanske

crkve i pokopan u groblju Kraljeva Sutjeska.

Mato TOPIĆ

Adolf Pavleka

(1941–2012)

Nakon kratke ali teške bolesti, 1. veljače napustio nas

je naš dragi suprug, otac i djed Adolf Pavleka. Rođen

je 1941. godine u Novakovićima u župi Sv. Ante Pado-

vanskog na Petrićevcu, od oca Pere i majke Kate rođe-

ne Marušić. Bio je deveto dijete kod svojih roditelja,

koji su pored njega imali još pet sinova i četiri kćeri.

Oženio je Ružu Miljanović iz Trna iz župe Sv. Josipa.

Imali su jednu kćerku, Antoniju. Radio je kao auto-

mehaničar u poduzeću Autoservis u Banjoj Luci sve

do mirovine. Bio je pošten radnik, praktičan vjernik te

uvijek raspoložen i nasmijanog lica. Kao i svi njegovi

susjedi Hrvati, morao je i on sa svojom obitelji napu-

stiti svoje ognjište zbog rata u Bosni i Hercegovini i

otići za Hrvatsku. Privremeno se smjestio u Jadriji kraj

Šibenika, te poslije boravio kod kćerke Antonije i zeta

Josipa u mjestu Kuče-Vukovina kraj Velike Gorice. Bo-

lest ga nije štedjela, bio je srčani bolesnik te je u više

navrata odlazio u bolnicu Rebro u Zagrebu, gdje ga je

i Gospodin uzeo k sebi.

Iza sebe ostavlja suprugu Ružu, kćerku Antoniju,

zeta Josipa, unuku Patriciju i unuka Brunu, te sestre

Dragicu i Maricu.

Pokopan je 3. veljače na groblju Vukovina. Spro-

vodne obrede vodio je kapelan vlč. Andrija, kao i misu

zadužnicu drugi dan u crkvici Sv. Fabijana i Sebasti-

jana u Kučama-Vukovini. Na sahrani se okupilo dosta

njegove obitelji, rođaka, prijatelja, kumova i susjeda

iz Hrvatske te Banje Luke i okoline. Bilo je dosta nje-

govih poznanika druge vjeroispovijesti, što dokazuje

da je volio sve ljude jednako.

Hvala ti, dragi Adolfe, za sve što si učinio za svoju

obitelj, svoju daljnju rodbinu, svoje prijatelje i susje-

de. Mi te i dalje nosimo u srcu, jer ti si se samo privre-

meno odvojio od nas i nećemo te nikada u molitvama

zaboraviti.

Ovom prilikom zahvaljujemo svima onima koji

su prisustvovali posljednjem ispraćaju našeg Adolfa,

kao i svima onima koji su nam izrazili iskrenu sućut,

osobno, telegramom i telefonom. Neka mu Gospodin

podari vječni mir!

Juro ANUŠIĆ

Šimun (Šimo) Žutić

(1950–2012)

Na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka, u Prozoru je, nakon

kraće bolesti i liječenja u Zagrebu, u 63. godini života

preminuo Šimun Žutić, rođen 1950. u selu Rumboci, u

istoimenoj župi posvećenoj sv. Franji Asiškome, od oca

Ivana i majke Ivke, rođ. Nikolić. U braku sa suprugom

Martom, rođ. Kovačević, imao je dvoje djece koji su

mu podarili dvoje unuka. Šimun je pokopan u svojim

Rumbocima, u mjesnome groblju, 21. ožujka, a po-

greb je predvodio mjesni župnik fra Mario Radman.

Šimun je kratko vrijeme pohađao Franjevačku

klasičnu gimnaziju u Visokom da bi potom u Sarajevu

u Školi učenika u privredi (ŠUP) stekao zvanje sobosli-

kara i ličilaca. U tom je zvanju radio jedno vrijeme a

potom službuje kao policajac u sklopu ranijeg SUP-a

Prozor do 1987. godine, kada je zbog političke nepo-

dobnosti (hrvatskoga nacionalizma) zatvoren i nala-

zio se pod istragom te potom ostao bez posla. U rujnu

1991. pristupa postrojbama HOS-a Republike Hrvat-

ske, da bi krajem listopada 1991. iz Zagreba došao u

Ljubuški u skupini generala HOS-a i ARBiH, Blaža Kra-

ljevića, gdje ostaje do 1. travnja 1992. Nakon toga do-

lazi u Ramu i uključuje se u obranu svoga kraja od čet-

ničkih i snaga JNA koje su bile stacionirane u Kupresu

i okolici. S postrojbom Satnija Geganovci Zvirnjača,

kojoj je bio zapovjednik, odlazi na prvu crtu razdva-

janja s četničkim snagama na Zvirnjači. Međutim, 27.

svibnja 1992, nakon uzimanja kote Ravašnica, koju su

do tada držali četnici, bio je teško ranjen. Liječen je u

bolnicama u Splitu i Krapinskim Toplicama. Umirov-

ljen je kao ratni vojni invalid Domovinskog rata RH,

ali je zbog svoje izuzetne umne bistrine, osjećaja za

sr78-79.indd 78 26.4.2012 18:54:54


NAŠI POKOJNICI

pravdu i britka jezika, koju neki novokomponirani “ro-

doljubi” nisu podnosili, morao dugo vremena čekati

na ostvarivanje svojih mirovinskih prava.

Šimun, ili kako smo ga od milja zvali Šimo, bio

je osoba s kojom ste se željeli sresti, s njim stati, sje-

sti, popričati, čuti neku novu zgodu iz života njegovih

sugrađana, prijatelja i poznanika. U svojim pričama,

zasnovanim na istinitim događajima, znao nas je dr-

žati bez daha, ali i nasmijati do suza. Bio je dobra duša

kraja iz kojega je potekao i u kojem je živio, institucijâ

u kojima je radio i postrojbi u čijim je odorama u borbi

s četnicima za slobodu svoga kraja žrtvovao i vlastito

zdravlje, a u konačnici i svoj život.

Bio je član naše Udruge đaka Franjevačke klasične

gimnazije Visoko iz Zagreba.

Dragi Šimo, hvala ti na darovanoj slobodi i na

svakoj tvojoj besjedi koja je dušu krijepila i društvo

razveseljavala. Neka je pokoj tvojoj lipoj duši.

Ivan MARKEŠIĆ

Mato Faletar

(1926–2012)

Dana 30. ožujka, u 86. godini života, preminuo je

Mato Faletar sa Š ćita. Na groblju u Ripcima Matu je

ispratilo mnogo naroda. Misu zadušnicu predvodio je

fra Mato Topić uz koncelebraciju petorice svećenika.

Pokojni Mato je proživio jednostavan ljudski život

jednog skromnog ali i ponosnog čovjeka Ramljaka.

Bio je zahvalan Bogu za tako dug i lijep život, iako je

kao mladić mogao završiti u nepoznatim grobnicama

Bleiburga s vojnicima i civilima s kojima se bio zapu-

tio. Malo je nedostajalo da sa svojom Lucom-Zanić-

kom proslavi dijamantni pir, 60 godina zajedničkoga

života u kojem, kako u obitelji rado ističu, nikada nije

podigao glas na svoju suprugu niti na djecu. Zarađi-

vao je svoj kruh u Rami, skrbio i školovao djecu. Bio

je ozbiljan autoritet u obitelji i istovremeno blagi i

razumni savjetnik svojoj djeci. U čestom susretu s

fratrima i Mato i Zanićka sabirali su dragulje fratar-

ske mudrosti i često takvim savjetima upućivali djecu

u školu, na posao, u život. Iako se ova životna priča

zaustavila, ona je ostala živjeti u čestitosti života onih

koji su uz Matu rasli, u njegovoj djeci: Ani, Zori, Luki,

Vladi i unučadima.

Mato je bio odan svojoj Rami. Kada je mislio da

se za one prilike lijepo skućio u Nikolićima, tek što je

napravio novu kuću, potop Rame ga je protjerao. Iako

je 1968. jedno kraće vrijeme s obitelji boravio pod ša-

torom, a kao prognanik od jezerskog potopa u starom

samostanu sedam godina, nije otišao s onima koji

su odselili. Prvi vozač u Rami s položenim vozačkim

ispitom još 1947. bio je ponosan i svima poznat. Sa

zvukom motora staroga FAP-a znalo se u bilo kojem

dijelu Rame da dolazi Mato Celića.

Mato i cijela Matina obitelj bila je odana svojoj

Crkvi. Sigurno je i sedmogodišnji boravak Matine obi-

telji u starom samostanu, česti susreti s fratrima, bli-

zina crkve, ali najviše obiteljski odgoj Zanićke i Mate

utjecalo na vjerski i crkveni život. Nije slučajno da jed-

na kćer godinama zdušno radi u samostanskoj kuhinji

a druga godinama predvodi pjevanje u područnoj cr-

kvi u Podboru, a sva djeca i unučad uključeni su u sve

aktivnosti crkvenog života.

Mato je za svoga života učinio mnogo toga o

čemu bi se moglo govoriti kao o jednom ispunjenom

čovjekovu životu. Vjerujemo da će ga Gospodar života

nagraditi nebeskom nagradom!

Mato TOPIĆ

Jure Knežević Kosin

(1938–2012)

Dana 27. ožujka na Ometalima kraj Prozora blago u

Gospodinu preminuo je Jure Knežević Kosin, sin Petra

i Ivke (Kose) r. Pavlović. Jure je rođen 1938. u Rum-

bocima. Sa svojom prvom ženom Ružom r. Baraban

podigao je kćer Ivku, ali nedugo nakon poroda žena

Ruža mu umire i ostaje sam s malom Ivkom. Crkveno

se vjenčao drugi put 1964. s Anušom r. Šarčević s ko-

jom podiže i odgaja petero djece: Lucu, Petra, Antu,

Zdravka i Stanka. Djeca su mu darovala 31 unuče, a

unučad 2 praunučadi.

U Rami nema nitko tko nije poznavao i susretao

Juru Kosinog. Teško je bilo proći Ramom a ne susre-

sti ga u njegovom džipu. Uvijek je bio u pokretu i

stalno radio. No zdravlje mu više nije dozvoljavalo

takav ritam pa je često zbog otežalog disanja morao

odmarati. Tražio je pogotovo zadnjih godina svoju vla-

stitu samoću, mir i tišinu na Kozlu, Zahumu, Ravnom i

Vukovsku. Tražio je neke svoje proplanke. Kao da je u

netaknutoj prirodi tražio svoj smiraj i u tim svojim sa-

moćama stresao sva bremena koja su bila preteška za

njegova ramena.

Svojim građevinskim umijećem daje znatan

doprinos u izgradnji i obnovi obiteljskih i društvenih

zdanja u Rami i šire. Mnogim obiteljima osigurao je

posao, napravio kuće, pomogao. Posebno je svoju

plemenitost na različite načine iskazivao u posljed-

njem ratu. Bio je pružatelj ruke koja pomaže, svakom

čovjeku i uvijek. Tu plemenitost i poštenje prenio je i

na svoju djecu i unučad kojom je uvijek bio okružen.

Svima im je osigurao kruh, iako žuljav, ali pošten i

sigurnu budućnost. Zato ovaj život bijaše do kraja is-

punjen. U miru je mogao poći Gospodinu u zagrljaj.

Tako je i bilo. Obišao je radnike, popeo se na obližnji

proplanak iznad Ometala, još jednom sve pogledao i

blago usnuo.

Jure je sahranjen na groblju u Rumbocima gdje

je svake nedjelje bio na svetoj misi, iako od 1995. živi

na Ometalima. Misu zadušnicu uz koncelebraciju 10

svećenika predvodio je vlč. Franjo Ivandić župnik u

Prozoru, a obred ukopa obavio je rumbočki župnik fra

Mario Radman.

Zahvalni smo ti za svu ljubav i skrb, primjer istin-

skog života i svjedočanstva pravih životnih vrijedno-

sti. Nastavit ćemo tamo gdje si ti stao. Neizmjerno

nam nedostaje tvoja nazočnost u našem domu.

Tvoja obitelj

U SPOMEN

Anđa Nujić

(†2010)

Dana 10. svibnja navršavaju se dvije godine kako smo

bez tebe. Uvijek si u našim mislima, srcima i molitva-

ma. Zahvalni Bogu što smo te imali i za dobro što si

nam učinila rado te se sjećaju tvoji najmiliji.

Suprug Marko, sin Luka i šest kćeri s obitelji, brat Ilija, sestre Iva i s. Vitomira

-

ti

o

-

h

,

-

a

â

i

o

e

a

o

Ju

st

st

ta

od

st

Vu

ne

m

nj

d

zd

p

p

nj

sr78-79.indd 79 26.4.2012 18:55:04


HUMORUMMOORR

ki fenomen – pacijent koji ne zna da doktoru treba

ponijeti poklon.

Američki san – pojava da ljudipo cijeli dan rade da bi otplatili

oogroman kredit za kuću koju koristee samo da bi u njoj prespavali.

Svjetovno uzdignut – stadij alkoholičara u kojem se svi koji

prođu pored njega krste.

PPravda – odluka suda u tvoju korist.

Općina – ustanova u kojoj si uvijek na pogrešnom šalteru.

NNosači zvuka – fi zički radnici kojimaa zzza vrijeme selidbe uvale da nose nekii

težak i kabast muzički instrument.

Prodaja fl aširane vode – tehnološkiusavršena prodaja magle

mijenjanjem agregatnog stanja iste.

Nepošten pronalazač – za razlikuod poštenog, ovom pronalazaču

uvijek slijedi nagrada.

113. plaća – plaća koju dobiješ poslijee 20 mjeseci rada kod privatnika.

Optimist – kad optimistu potonu sve lađe, on zamisli

da su to podmornice.

Džentlmenski auto – obično starijidomaći automobil čija se vratasa suvozačeve strane ne mogu

otvoriti iznutra.

Suhi vrat – damski stil plivanjau moru gdje ništa iznad ramena ne smije biti u vodi, da se frizura

slučajno ne bi pokvarila.

Medicinskki fenicinsk

ttttteeeeettttttoooooooovvvvvaaaaažžžžžaaaaa jjjjjeeeee uuuuu mmmmmmmmooooodittttteeeeettttttooooooooooovvvvvaaaaažžžžžaaaaa jjjjjeeeee uuuuu mmmmmmmmmoooooooooooddi

Nula bodova?!Student je na ispitu dobio 0 bodova, ali pritom nije dao nijedan netočan odgovor:

U kojoj je bitci umro Napoleon? – U svojoj posljednjoj.

Gdje je potpisana Deklaracija o nezavisnosti? – Na dnu stranice.

Koji je glavni razlog za razvod? – Brak.

Što nikada ne možeš pojesti za doručak? – Ručak i večeru.

Što sliči polovici jabuke? – Druga polovica.

Što će se dogoditi ako bacite crveni kamen u plavo more? – Postat će mokar.

Kako čovjek može izdržati 8 dana bez sna? – To nije problem. Može spavati noću.

Kako možeš podignuti slona s jednom rukom? – Ne postoji slon s jednom rukom.

Što imaš, ako ti u lijevoj ruci stoje tri jabuke i četiri naranče, a u desnoj četiri jabuke i tri naranče? – Imaš zaista velike ruke.

Ako je osmorici ljudi trebalo deset sati da sagrade zid, koliko treba četvorici da ga sagrade? – Ne treba im uopće vrijeme jer je zid već sagrađen.

Kako da ispustite jaje na beton, a da se ne polomi? – Kako god hoćete. Beton je vrlo čvrst i ne puca tako lako.

Pričaju Mujo i Suljo.

Mujo: Zašto slon ima crvene čarape?

Suljo: Ne znam.

Mujo: Da bude neprimjetan među jagodama. Jesi li ikad vidio slona među jagodama?

Suljo: Ne.

Mujo: Eto vidiš.

Logika

sr80.indd 80 26.4.2012 19:00:04

Ispra

vna

rješe

nja

u oz

nače

nim

redo

vim

a po

šalji

te n

a ad

resu

ure

dništ

va n

ajka

snije

do

20. s

vibn

ja 2

012.

Točn

a rje

šenj

a iz

pro

šlog

a br

oja

su g

lasil

a: V

itez,

Ank

a To

pić,

Izgu

blje

na zv

ijezd

a, Ž

epče

i Sa

raje

vo.

DOBI

TNIC

I: 1.

Stje

pan

JELA

Š, P

rivor

ski p

ut 1

, BiH

–71

250

Kise

ljak

(God

išnja

pre

tpla

ta n

a re

viju

); 2.

Mat

o PJ

ANIĆ

, Der

viša

Kor

kuta

60

E, B

iH–

7227

0 Tr

avni

k (k

njig

a Os

uđen

i na

nadu

); 3.

Bise

rka

NIKO

LIĆ,

Ul.

M. H

. Usk

ufi ja

4, B

iH–

7500

0 Tu

zla

(knj

iga

Osuđ

eni n

a na

du)

Arheolog i povjesničar (Plehan 20. 10. 1914. –

Sarajevo 6. 3. 1992.) na slici

Velika briga za

materijalno

Zaobljeni strop

Auto-moto savez

Hrabar kao ...

Hrvatski novinar i

pjesnik Šolc

Pakost, zloba

Zdenko Runjić

Težnja za odvajanjem neke države

Ponavljanje programa

KrumpirBilijarski

štapMužjak

ovce: bravRadij

Izbacivač metaka kod

puške

Stroj, uređaj

Pojedini komad alata

Mučenica

Nogometaš Ferrara

Nikola Plećaš

Hrvatska glumica

AutorMARIOFIL

SOLDO

Rijeka u Sloveniji

Stadion u Beogradu

Amper

Imoćanin

Hrvatski redatelj Dalibor

(Kino Lika)

Francuski geolog Boue

Japanske biserarke

Francuski pisac Louis

Rabat

Moralni ... ili ... jačega

Pehar

Sprave, naprave

Kukac dvokrilac

(obični ...)

Ante Kovačić

Goran Irović

Delnice

Austrija

Ivan Tomečak

Narasti, nabujati

Unutra, unutar

Pjevač Vitasović

Film Zrinka Ogreste

P S V

M V

A A

B C

G A K

KRIŽAL

JČICA

KRIŽAL

JČICA

Slova riječi TEOLOGIJA rasporedite u središnji dio tako da dobijete ispravnu križaljčicu.

S T R A H S K F A

K O R O V A L O V

E S R O N O G R A

D D J E V A D M R

O A R E T A M A T

K I A C N P Č T P

K A Z A L I Š T E

I P B L N A L E T

N O O O T A I O I

J V R T I Ć M D Č

O K B S O A U O A

V M A Č A K N R R

OSMOSMJERKAU mreži osmosmjerke treba pronaći i zaokružiti dvadesetosam riječi

iz popisa. Naposljetku će vam preostati šest slova, koja čitana vodoravnim slijedom daju konačno rješenje:

Prostor ispod crkve, mjesto ukopa ili relikvijâ svetih osoba.

AMATER, ARGON, BORBA, DJEVA, ETIČAR, FORMAT, KAZALIŠTE, KODEKS, KOROV, KRONIČAR, LIMUN, MAČAK, NABOJ, NALET, PADOVA, POTOK, RAZBOR, ROMAN, SJENILO, STOLAC, STRAH, SVOJAK, TEODOR, TRAVA, TROVAČ, VALOV, VOJNIK, VRTIĆ.


NAGRADNA KRIŽALJKA

sr81.indd 81 26.4.2012 19:00:58


ZAPAŽANJE NA RUBU

Kao što zemlja, bila ne znam kako plodna, bez obrađivanja ne donosi ploda tako ni duša bez pouke. Oboje je neplodno bez onoga drugoga.

A fi lozofi ja je obrađivanje duše. Ovako Ciceron u svojim Tuskulanskim raspravama uspoređuje zemlju i dušu. Ni zemlja ni duša same po sebi ne rađaju do-brim plodovima. Da ih ne bi prekrila drača ili nezna-nje potrebna im je skrb. Ciceron za brigu oko duše i obrađivanje zemlje rabi riječ kultura. Bez (agri)kulture nema plodova zemlje i bez kulture (fi lozo-fi je) nema dobrih plodova duha. Na trud ukazuje i etimologija latinskog glagola colere kojim se Ciceron služi. Značenje glagola zahvaća pojmove od obrađi-vanja zemlje do religioznog kulta, od naseljavanja stanovništva do kolonizacije i grana se dalje u mnogo smislenih pravaca. Ipak, u svim inačicama značenja toga glagola sluti se ulaganje ljudskoga truda u nešto što je čovjeku najprije dano. Zemlja, međutim, ne rađa uvijek dobrim plodovima niti svi koji obrađu-ju dušu rađaju dobrim plodovima duha. Obrađena zemlja može ne donijeti ploda, a duša može, i nakon godinâ rada, pasti u zapuštenost. Ciceron nije ni prvi ni jedini koji je uspoređivao dušu i zemlju. Upravo zbog učestalosti usporedbi navire pitanje može li se iz neobrađene zemlje zaključiti na stanje duha naro-da koji zemlju naziva svojom, a ne skrbi za nju?

Zasigurno nitko ne obrađuje zemlju a da prije toga nije shvatio zašto to čini. Ne vrijedi i obratno. Čovjek može prestati obrađivati zemlju i može pre-stati raditi na sebi a da nikada ne razumije ni kako ni zašto se to dogodilo. Pa ipak, valja se pitati što se dogodi s čovjekom koji ima zemlju, a ne obrađuje je? Što je s čovjekom koji ne skrbi za svoju dušu? U kakvom odnosu stoje ova dva polja darovana čovje-ku da ih obrađuje i radom postane ono što jest?

Ciceronova spontana usporedba pokazuje i mogući spoj kulture, vjere i zemlje. Putovanje svi-jetom i zemljama u kojima se govori jezikom koji ne razumijemo ne ostavlja putnika bez informa-cije. Pogled na golu zemlju putniku već daje od-govor u kakvoj se zemlji nalazi i o kakvim je lju-dima riječ. Zasigurno, postoje zemlje u kojima je najljepše upravo ono što je netaknuto. Ponegdje je ljepota netaknute zemlje sačuvana zahvaljujući li-jenosti njezinih stanovnika. No, muka se pojavlju-je na pogled zemlje koja kriči zapuštenoš ću, a na kojoj se još jasno vide tragovi nekadašnjega truda i obrađivanja. Ona naliči iznimno nadarenim, ali slomljenim ljudima koji su postali alkoholičari,

psihički bolesnici ili ovisnici. Samo u lucidnim trenucima iz njihovih riječi bljesne zapuštena ili izgubljena nadarenost.

No, odnos zemlje i duše upućuje i na drugi, još važniji odnos. Što reći o vjeri jednog naroda koji živi na neobrađenoj zemlji? Što reći o njegovoj religiji i njegovoj teologiji? Može li se gledajući na zemlju pi-tati o vjeri njezinih stanovnika i o teologiji njezinih duhovnika? Prva Ciceronova rečenica izaziva suze na oči. U jednom dahu govori o ekonomiji, agro-nomiji i teologiji neobrađene zemlje. Zapuštena ze-mlja i umrtvljena duša. Suze naviru na pomisao da zemlja može rađati i duša stvarati, ali im nedostaje trud i rad. Kada čovjek stotinama kilometara putu-je kroz neobrađenu zemlju i svakodnevno susreće nepoučene ljude, brzo se navikne na pustoš i zabo-ravi pitati sasvim obično pitanje: “Zašto je to tako?” Moguće je, zasigurno, naći mnoštvo razloga. No, ni jedan ne može otkloniti bol koja se javlja pri svije-sti kako je sve tu, a ipak sve pusto. Nedostaje samo ljudski rad. Tko ima interesa od neplodne zemlje i nepoučene duše? Gdje je nestao vjerski i teološki žar koji je s navještajem nosio i snažni poticaj na obrađivanje zemlje i rad na duši? Odavno je po-znato da priroda rađa kulturu a da kultura zauzvrat mijenja prirodu. A ako kultura, a u nju je uključena i vjera i teologija, više ne mijenja zemlju i duše nego ih zapušta, onda je neobrađena zemlja prvi jasni znak propadanja kulture i naroda.

Isus je pouke o Bogu crpio iz ljudskoga odnosa prema zemlji. Gdje god se okrenuo mogao je susresti prizore ratarskoga i stočarskoga svijeta.

Pogled na spoj zemlje i ljudskog truda rađao je u njemu slike o Bogu. Pogled na neobrađenu zemlju i susreti s nepoučenim ljudima, naprotiv, izazivaju sućut, bol i suze. Kultura nastaje oblikovanjem da-noga. Stvara novo od onog što nalazi u svijetu. Tako se izdiže iznad materijalnoga, korisnog i sirovoga. I rad na duši čini isto. Emocije, nagnuća, životna iskustva radom na duši postaju pjesme, misli, mo-litva, uglađenost. Sirovo se pretvara u novo i ple-menito, u lijepo i smisleno. Možda se stanje duše prepoznaje i po tome opaža li ili ne opaža kako je sa zemljom na kojoj živi. Utješno je ipak znati kako zapuštena zemlja i neobrađena duša mogu čovjeka pobuditi na traženje Boga. A traženje Boga već je obrađivanje duše i zaštita nasred zapuštene zemlje i usred gomile opustošenih ljudi. •

Ante Vučković

Obrađivanje duše

Ako kultura više ne mijenja

zemlju i duše nego ih

zapušta, onda je neobrađena

zemlja prvi jasni znak

propadanja kulture i naroda

sr82.indd 82 26.4.2012 19:04:57

��

BiH – 71000 Sarajevo • Zagrebačka 18 • tel: + 387 (0)33 726-200 • fax: + 387 (0)33 812-247 • [email protected]

www.svjetlorijeci.ba

25KM

20KM

20KM 40

KM

50KM

omot.indd Sec1:83 26.4.2012 17:41:06

HO

DO

ČA

ŠĆE

U O

LOV

O –

Dra

žan

BOR

AS

omot.indd Sec1:84 26.4.2012 20:04:00

svjetlo riječi [broj 350, maj 2012.]

Documents

hefestova

hermesova

navode pokuaje

ovim danima

ovdanjeg postratnog

fra janko

fra joso oroli

prema vaem