Zlatko Jazbinšek

SVJETLONA KRAJU TUNELA?i drugi strateški komentari

2000. – 2010.

BibliotekaKOLONA 29

Urednik: Mario Blagaić

NAKLADA BOŠKOVIĆ Za nakladnika: Zoran Bošković

Sunakladnik: Public d.o.o. Split

Za sunakladnika: Mila Jazbinšek

Lektor: Mario Blagaić

Grafička priprema: MID export-import d.o.o.

ISBN: 978-953-263-154-8

Autor naslovnice: Petra Vodanović

CIP zapis je dostupan u računalnom kataloguSveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 131024030

© NAKLADA BOŠKOVIĆ, Zlatko JazbinšekNijedan se dio ove knjige ne smije, bilo kako, umnožavati ni preslikavati bez nakladnikova dopuštenja.

Tiskano u veljači, 2011. g.

SADRŽAJ

Umjesto predgovora .................................................... 11

1. Sadašnjost

Svjetlo na kraju tunela? ........................................... 19Smjena hrvatskog premijera .................................... 33Hrvatska pod čizmom svjetske politike ................... 43

2. Sjedinjene Američke Države

Američki put iz geopolitike u politiku ..................... 51Scenarij užasa .......................................................... 57Master plan za zapadni Balkan ................................ 63

3. Trnovit put u Europu

Usko gledanje na široke probleme ........................... 71Silovanje europske politike ...................................... 77Brza regata u sporom konvoju ................................. 83Ruski rulet hrvatske politike ................................... 89Nije dobro fokusirati se na datume ......................... 95

4. Raspelo Haaga

Hrvatska može spokojno čekati ............................... 101Hrvatski brod bez kapetana ..................................... 107

5. Strateška opredjeljenja

Strateški putokaz bez orijentira ............................... 113Pogrešna strateška direktiva ..................................... 119Strateški promašaj ................................................... 125

6. Razvoj, nezaposlenost, stanovanje

Nezaposlenost kruži Hrvatskom .............................. 133I dalje bez vlastitog stana ......................................... 141Loša poticajna rješenja ............................................ 147Preokrenuti Hrvatsku da bi se pokrenula ................ 153

7. Tranzicija i privatizacija

Vlada u tranzicijskom finišu .................................... 161Akumulacija kapitala na hrvatski način ................... 167Školstvo i znanost u tranziciji .................................. 173

8. Turizam

Turizam i država blagostanja ................................... 181Nešto je trulo u turizmu ......................................... 187Družba Adria i turizam na Jadranu ......................... 193

9. Poduzetništvo, proizvodnja i brodogradnja

Poduzetništvo u Hrvata .......................................... 201Biti ili ne biti za brodogradnju ................................ 207Zarađivanje, zlatno pravilo biznisa .......................... 213

10. Obrana hrvatske države

Zašto Hrvatska nema vojnu akademiju? .................. 221Hrvatska obrana na kušnji ...................................... 227Ministrica obrane, granični fenomen ...................... 233

11. Zdravlje nacije

Skratiti životni vijek nacije ...................................... 241Javna televizija protiv zdravlja javnosti .................... 247Problematičan zdravstveni model ............................ 253

12. Izbori

Biračko tijelo već presudilo političarima .................. 261Programi – zadnja rupa na svirali ............................ 267

13. Politika i socijaldemokracija

Politika kao miš u labirintu ..................................... 275SDP u ropotarnici povijesti ..................................... 281

14. Rad Vlade

Opća konfuzija vlade ............................................... 289Vlada bez programa i prioriteta ............................... 295Vlada u konfliktu s planiranjem .............................. 301Prvih 100 dana – sloganska politika ........................ 309

15. Budućnost

Epoha virtualnog ratovanja ..................................... 317Kristalna kugla budućnosti ...................................... 323

16. O nama

Pušenje do posljednjeg daha .................................... 331Naš čovjek u prometu ............................................. 339Pravda za pješaka ..................................................... 347

Bilješka o piscu ............................................................ 353

- 11 -

UMJESTO PREDGOVORA

Ova knjiga Svjetlo na kraju tunela? obuhvaća komentare koji su već objavljeni u tisku, poglavito u nacionalnom političkom dnevniku Vjesnik, a manjim dijelom u Slobodnoj Dalmaciji. Uz to, dio tekstova do sad nije nigdje tiskan i sada se prvi put po-javljuje u javnosti.

Od tekstova koji se prvi put objavljuju vjerojatno je najzani-mljiviji onaj koji uočava ključne, do sada uglavnom neidentifi-cirane, hrvatske duboke strateške probleme bez čijeg rješavanja će biti nemoguće kročiti u stabilnu i sigurnu budućnost. Za-tim tekst koji analitičkom metodom objašnjava do sada nera-zjašnjeni odlazak hrvatskog premijera iz politike u ljetu 2009 godine.

Od novih tekstova u jednom poglavlju su dotaknute Sjedi-njene Američke Države. Autor je to držao neobično važnim jer bez Amerike i njene uloge teško je razumjeti što se stvarno do-gađa ovdje na zapadnom Balkanu.

Na kraju, objavljeno je i nekoliko tekstova koji opisuju nas kakvi jesmo. I ti tekstovi dijelom otkrivaju naličje nacije pa su bitni u kontekstu sadržaja knjige.

Sadržaj tekstova pokriva zanimljivo razdoblje od dolaska prve koalicijske vlade 2000., preko njene rekonstrukcije i zavr-šetka mandata, povratka HDZ–a na vlast 2004. godine pa sve do doba naglog i tajnovitog odlaska hrvatskog premijera s poli-tičke pozornice. I napokon promišljanja stanja Hrvatske krajem 2010.

To je vrijeme u kojem su se prelamali burni povijesni doga-đaji. Od stabiliziranje demokracije i lutanja oko gospodarstva, preko procesa ulaska u Europsku uniju do trauma Haaga. Tako je u nekom smislu knjiga svjedok i podsjetnik toga vremena.

- 12 -

U knjizi je možda najupečatljivije da su gotovo svi tekstovi na neki način i danas aktualni iako su pisani u periodu od deset godina.

Knjiga u više komentara upućuje čitatelja na područja koja su obavijena tajnovitošću i mistifikacijom. Držimo da su hrvatski čitatelji dovoljno zreli da se suoče i s tim temama i da napokon odbace stereotip o zavjerama kojima se pogrešno tumači sve što ne razumijemo, a što se obično odvija kao realan i legitiman politički proces.

Čini se da na Hrvatsku najsnažnije i najbolnije djeluje svjet-ska politika. Cjelina te politike prodire u svaku, i najsitniju, poru političkog, društvenog i gospodarskog života. I pogađa svakog pojedinca. U većini slučajeva na bezobziran i bolan način.

Ipak, u svakodnevnom životu svi smo usmjereni na unutar-nju politiku i s njom na povezano jednostavno pitanje: Vidi li se svjetlo na kraju mračnog tunela? Zbog toga se čini da naslov na najbolji način oslikava sadašnje mentalno i fizičko stanje u kojem se nalazi Hrvatska.

U metodološkom smislu knjiga je podijeljena na poglavlja koja obuhvaćaju karakteristične probleme povezane s Hrvat-skom. Unutar poglavlja primijenjeno je kronološko načelo. Prvo su vremenski najstariji komentari, a iza njih noviji. Ovo načelo jedino se nije poštovalo u prvom poglavlju knjige pod nazivom Sadašnjost. Naime, aktualnost tema nametnula je nešto drukčiji redoslijed.

Zanimljivost knjige je da se ona može čitati tako da svatko iz sadržaja izabere što ga zanima. Isto tako, knjiga se može čitati s prekidima a da čitatelj uvijek dobije neku cjelinu. To je posebno bitno u današnjim uvjetima brzog tempa života kada rijetko tko može pronaći vremena pročitati knjigu naiskap.

Mali je problem što su tekstovi nastajali u razdoblju od deset

- 13 -

godine. Zbog toga je pri čitanju važno pogledati datum tiskanja ili pisanja originalnog komentara. Dijelom zato da bi čitatelj imao na umu vremensku distancu, a dijelom zbog toga što je veliki broj komentara, kada je objavljen, bio u potpunoj suprot-nosti s tadašnjim službenim i neslužbenim stajalištima. Čini se da danas to više nije tako izraženo.

Iako to nije nigdje istaknuto, može se pretpostaviti da se ba-rem dio problema koji se obrađuju u ovoj knjizi pojavljuje u svim tranzicijskim državama istočne Europe i državama bivše Jugoslavije. Stoga knjiga može biti vrlo zanimljiva i tim čitate-ljima.

Na kraju, dobro je znati sljedeće: većina tekstova je prošla kroz vrlo oštar filtar. Najprije kroz uređivački kolegij državnog Vjesnika, zatim kroz neumoljivi sud javnosti, pa kroz uredništvo izdavača i na kraju su se susreli s najmoćnijim cenzorom – de-setogodišnjim protokom vremena. Mora se priznati da tekstovi koja sve to prožive i prežive vjerojatno imaju neku vrijednost i zaslužuju biti pročitani.

Bilješka o piscu je svakako neizostavni dio knjige. Tek s uvidom u zanimljiv autorov život i njegova iskustva moguće je do kraja razumjeti dubinu komentara i njihovu povezanost sa stvarnim životom.

ON1-PC

Text Box

U nastavku su slijedeći djelomično otvoreni i jedan potpuno otvoreni tekst i to kako slijedi: 1. Svijetlo na kraju tunela? (djelomično otvoren) 2. Smjena hrvatskog premijera (djelomično otvoren) 3. Hrvatska pod čizmom svijetske politike (potpuno otvoren)

- 18 -

Čini se da je ovaj tekst daleko najbitniji u čitavoj knjizi. Nastao je nedavno kao reakcija na navodno spasonosna rješenja za budućnost Hrvatske koja se u predizbornoj godini nude javnosti iz radionica vladajuće i oporbenih stranka, ali i od nezavisnih stručnjaka. Učinilo mi se da su oni vrlo daleko od onoga što se u Hrvatskoj stvarno zbiva. Je li tako? Kao i do sada, to će pokazati i dokazati vrijeme.

- 19 -

SVJETLO NA KRAJU TUNELA?

Neobjavljeni tekst, listopad 2010.

Od utemeljenja samostalne republike Hrvatske u javnosti se neprekidno provlači tema o potrebi integralnog dokumenta koji bi na uvjerljiv način pokazao puteve izvlačenje iz sveobuhvatne krize, a zatim harmonizirani i ubrzani razvoj države. Moglo bi se reći da gotovo nema javnog istupa na kome netko od sudio-nika ne spomene i ne dotakne tu temu.

Normalno je da takva kontroverzna situacija, u kojoj nešto nužno treba, a toga nema ni od korova, nameće brojna pitanja. U čemu je problem? Kako se izvući iz toga stanja? U kojem pravcu treba krenuti i odakle početi?

I tako se dolazi do pitanja nad svim pitanjima: Koji su to ključni polazni problemi koji onemogućuju Hrvatskoj snažnije iskorake u budućnost i izlazak iz mračnoga tunela povijesti? Za-pravo, što sve treba konkretno učiniti kako bi u nekom razu-mnom roku postala normalna građanska država?

Prirodno, odgovor na postavljeno pitanje traži nešto dublji uvid u stvarnost koja nas okružuje. I kao rezultat uvida moraju se izdvojiti strateški problemi čije je rješavanje neizbježno: ili iznuđeno putem dugotrajna protoka vremena ili putem svjesne akcije.

Nažalost, u Hrvatskoj ti problemi, ni kao pojedinačni, a po-sebno kao cjelina, još nisu ni dovoljno uočeni, a kamoli da služe kao temelj za političko djelovanje stranaka. U to se svatko može lagano uvjeriti u sljedećim redcima.

Za početak bi bilo najbolje vratiti se u 1991. godinu i poku-šati utvrditi što se točno tada dogodilo, a što sve do danas nije dovoljno jasno izgovoreno.

- 20 -

Građanska revolucija

Najprije, gledajući u najširem kontekstu, ranih devedesetih prošloga stoljeća u Hrvatskoj, kao i u svim državama bivše Ju-goslavije, promijenjen je društveni i ekonomski sustav putem nacionalnih građanskih revolucija. I formirana je do tada nepo-stojeća vlasnička klasa.

U okviru tog najdubljeg i daleko najvažnijeg procesa odvijali su se i ostali svima poznati događaji kao sadržaji te revolucije – od pretvorbe i privatizacije, preko osamostaljenja države, sve do Domovinskog rata za cjelovitost teritorija.

I bez velikog znanja i s malo intuicije moglo bi se pretposta-viti kako bi nacionalna građanska revolucija mogla imati fun-damentalni utjecaj na sadašnjost i budućnost Hrvatske. Dijelom zbog svoga silovita i neobuzdana karaktera kakav imaju sve epo-halne promjene, ali još više zbog svojih obilježja koja su daleko od toga da bi bila sasvim normalna.

Prvo, građanska revolucija u Hrvatskoj je dosta zakasnila u odnosu na većinu europskih država. Oko sto i više godina. Uz to što je zakasnila, ostala je i nedovršena.

Anomalija nedovršene hrvatske građanske revolucije vidljiva je posvuda, ali najviše u krvotoku društva – u bankarskom sek-toru. Naime, u vrijeme procesa osvajanja vlasti i koncentracije vlasništva hrvatska krhka buržoazija ostala je bez svog temelj-nog izvora moći i samopouzdanja – banaka, pa tako umjesto nacionalnih banaka danas u Hrvatskoj imamo inozemne.

Takvu situaciju nije teško rasvijetliti u širem povijesnom kon-tekstu. Dovoljno je zamisliti u kojem pravcu i kako bi krenula francuska građanska revolucija da su, na primjer, njen bankar-ski sektor do danas držali Nijemci, Nizozemci, Britanci i recimo Rusi!? I da su im držali hipoteke i odobravali kredite. Koliko

- 21 -

god to zvučilo i izgledalo apsurdno, u Hrvatskoj se ovoga tre-nutka baš to zbiva.

Ne treba puno pameti da bi se zaključilo kako nacionalna vlasnička klasa, koja u svojim rukama nema banke kao temeljni krvotok društva, ostaje trajno nesigurna u svoj novostečeni po-ložaj i rezultate promjena.

Gledajući iz te perspektive, možda bi trebalo razmisliti kako bi sve to izgledalo da se nije zbilo što se zbilo i da je hrvatska vlasnička klasa zavladala financijsko – bankarskim tijekovima.

Tada bi se ostvarili proklamirani ciljevi i hrvatski novčanik bio bi u hrvatskom džepu.

Tada bi se moglo reći da je završena prvobitna akumulacija, tada bi se mlada buržoazija osjećala kao svoj na svome.

Tada bi vlasnička kasta bila toliko jaka da bi mogla umjesto retoričke uvesti istinsku pravnu državu u interesu zadržavanja stečenog.

Ali se to nije dogodilo i sada smo tu gdje smo, u stadiju ne-dovršene nacionalne građanske revolucije sa svim negativnim obilježjima takvoga stanja. Od sveobuhvatne korupcije pomoću koje se nastavlja prvobitna akumulacija kapitala, preko otpora ulasku stranih investitora do političke kontrole javnih tvrtki i privatizacijskih procesa.

Sve u svemu, to patološko stanje ni za koga nije dobro i im-perativno se mora što prije prekinuti, najprije brzim razvojem nacionalnog bankarstva, pa makar i uz državnu intervenciju.

Raspad imperija

Osim što je hrvatska građanska revolucija ostala nedovršena, još uvijek postoje snažni utjecaji iz bivše zajedničke države koji i sada odzvanjaju na svakom koraku. To se najbolje uočava u gospodarstvu.

- 22 -

Danas, nakon dvadesetak i više proteklih godina valjda više nema ideoloških dvojbi o prirodi jugoslavenske vanjske politike i njene povezanosti s unutarnjom. Trebalo bi biti jasno da je Jugoslavija imala sve značajke imperijalne sile ...

- 32 -

Preskočite ovaj tekst ako ga baš ne morate čitati. Zašto takva preporuka? Tekst razotkriva malo istine, a istinu nitko ne voli jer uvijek izaziva odbojnost i mučninu. Ako ste ipak tvrdokorni istinoljubac, onda hrabro zakoračite u tekst bez ikakve bojazni da ćete nastradati. U najgorem slučaju može vam biti malo povrijeđen nacionalni ponos. I to je sve.

- 33 -

SMJENA HRVATSKOG PREMIJERA

Neobjavljeni tekst, rujan 2009.

Hrvatska je doživjela do sada neviđeni politički šok. Usred ljeta 2009. premijer je bez ikakve najave žurno napustio duž-nost i potpredsjednici Vlade prepustio poljuljani hrvatski brod! Kako bi čitav događaj bio još intrigantniji, premijer je ujedno odstupio i s vodećeg položaja u stranci!

Ukratko, predsjednik hrvatske Vlade je učinio nešto što nije zabilježeno u modernoj političkoj povijesti – u dva dana napu-stio je Vladu, stranku i aktivni politički život bez ikakva logič-nog objašnjenja. Zašto?

Vjerojatno na to pitanje nikada nećemo dobiti suvisli odgo-vor jer se nad čitavim događajem nadvio zavjet šutnje. Toliko snažan da čak ni u Hrvatskoj, gdje tajne cure sa svih strana, do sada nije ništa pametno iscurilo. Tome ima samo jedno ra-zumno objašnjenje: nitko u Hrvatskoj ne zna što se je točno dogodilo. Zbog toga i dalje ostaje otvoren golem prostor za ra-znorazne spekulacije. Ovo je jedna od takvih spekulacija o čijoj uvjerljivosti i utemeljenosti treba presuditi svatko za sebe!

Kobni sastanak

Washington, 30.06.2010. dnevni sastanak tima za praćenje si-tuacije na zapadnom Balkanu. Prisutni su: voditelj tima, referenti za svaku državu zapadnog Balkana, referent za vezu s Ministar-stvom vanjskih poslova i predstavnik središnje obavještajne agencija zadužen za praćenje Hrvatske. Ukupno devet osoba. Sastanak za-počeo u 10.00 sati i snima se za potrebe arhive.

Voditelj tima: Gospodo, dobro jutro. Najprije vas pozdrav-ljam i zahvaljujem svima na dolasku. Znate da nemamo puno

- 34 -

vremena. Čekaju nas druge obveze pa odmah dajem riječ kolegi iz Ministarstva vanjskih poslova da nas obavijesti o dnevnim promjenama u zapadnobalkanskoj regiji.

Referent za vezu s Ministarstvom vanjskih poslova: Zahvalju-jem predsjedavajućem i odmah na početku moram reći da ne nosim najbolje vijesti...

- 42 -

Koliko u iznesenim opažanjima ovog komentara ima istine, a koliko nema, neka svatko prosudi po svojoj savjesti. I prema tome što vidi i čuje oko sebe.Bilo bi najbolje da ništa od napisanoga nije točno! I da je sve pogrešno. Nažalost, čini se da nije tako. Danas više nego prije nekoliko godina kada je tekst prvi put objavljen.

- 43 -

HRVATSKA POD ČIZMOM SVJETSKE POLITIKE

Vjesnik, 29. travnja 2004.

Hrvatska u potpunosti surađuje s Haagom! Takva se ocjena ovih dana može čuti sa svih strana. Od ujedinjene Europe koja je netom pristiglim avisom napokon Zagrebu malo odškrinula svoja vrata do Velike Britanije koja je o toj temi do jučer govorila nešto drukčije nego sada.

Iz svih tih pohvala i ushićenja može se zaključiti samo jedno: HDZ–ova vlada je prekinula dosadašnju praksu zavlačenja, otvorila je novu stranicu i sada bez nekih velikih prigovora is-punjava sve zahtjeve Haaga.

To je prava politika i jedini način za brzo preskakanje pre-preka na putu prema NATO–u i Europskoj uniji. Tako barem govore oni koji o tome odlučuju. S druge strane, oni koji o tim pitanjima ništa ne odlučuju, mogu se samo čuditi tako nagloj promjeni i žučljivo zapitkivati: kamo to vodi i o čemu je tu riječ?

Srećom, osim pitanja, već postoje i mnogi odgovori. Jedni tvrde da se preko Haaga Hrvatska suočava s tamnim stranama svoje nedavne prošlosti. Drugi su razglasili da su ugroženi teme-lji države. Treći se samo brinu da na Domovinski rat ne padne bilo kakva sjena. Četvrti se neprekidno vraćaju zavjerama prema kojima sve zle sile ovoga svijeta kuju urotu protiv Zagreba.

Neki idu tako daleko da u haaškoj tužiteljici i njenom psi-hološkom profilu vide izvore svih zala. Istodobno, brojni se ko-mentari priklanjaju tvrdnji da su najnovije optužnice politička osmrtnica hrvatskom ratnom vodstvu. Uključujući i predsjed-nika Tuđmana koji je, prema Haagu, osim stvaranja nove hr-

- 44 -

vatske Republike i otpora ideji “Velike Srbije” imao na umu i neke druge, manje legitimne ciljeve.

U tome vrtlogu raznih mišljenja iz oštrine fokusa izgubljeno je bitno pitanje: Kako razdvojiti sudsku haašku formu od nje-noga pravoga političkoga sadržaja? To je istodobno i jednosta-van i složen upit. Jednostavan zato jer, kada se o tome počne misliti, i nije previše teško shvatiti što se zapravo s Hrvatskom i oko nje zbiva. Mnogo je teže i složenije to prihvatiti. A daleko je najteže, na temelju toga što je shvaćeno i prihvaćeno, početi praktično djelovati.

Što se tiče spoznaje, uvijek ima nekih lutanja. Nešto zbog samozavaravanja, nešto zbog ideologije, nešto zbog predrasuda. Tako je uvijek bilo s ljudskom prirodom i tako će ostati. To potvrđuje i jedan upečatljivi primjer iz hrvatske prakse zaklju-čivanja.

Okrenuti zaključivanje naopačke

Gotovo da nema političara ili medija koji do sada nije izjavio ili objavio da se pobjednicima poslije nijednoga rata, nigdje u svijetu, nije nikada za nešto ozbiljno sudilo. Pa makar su oni činili teške zločine protiv čovječnosti. Tu istinu nitko ne može osporiti jer o tome postoje bezbrojni dokazi u povijesti. I o tim dokazima se naveliko govorilo i pisalo u Hrvatskoj.

Ono o čemu nitko nije govorio i pisao, povezano je s pra-vilnim postavljanjem takva zaključivanja. U pravilnom pri-stupu čitav problem treba okrenuti naopačke i osvijetliti s druge strane. Ako se jednoj državi, njenim političarima, generalima i dužnosnicima nakon rata sudi zbog ratnoga zločina, onda oni ni po kojoj logici ne bi mogli biti pobjednici iako su dobili velike bitke. Tada je stvarni pobjednik netko drugi. Onaj tko sudi.

- 45 -

Kada se dođe do takva zaključka, sve što je do sada bilo ne-logično, preko noći postaje logično. Postaju logična i neizbježna suđenja u Haagu. Postaje logično da će takvih suđenja biti još u Hrvatskoj i diljem regije. Ako je potrebno da se tim putem postignu politički ciljevi, logično je i da se za zločinački pothvat optužuje vrh države. Sve je logično jer povijest ipak pišu pobjed-nici u svome interesu i točno tako kako to njima treba. I nikako drukčije.

Koliko god se taj zaključak o pobjednicima čini neupitnim, mora izazvati i nevjericu i šok. Štoviše, ako se o toj istini poči-nje dublje razmišljati, ona postaje sve veća i teža i sve više i više pritišće. A težina te istine je golema – sve države zapadnoga Balkana, uključujući i Hrvatsku, dobile su neke svoje bitke, ali su izgubile rat protiv svjetske politike. Zato, i ni zbog čega dru-goga, postoji Haag.

Pod čizmom svjetske politike

Da je Hrvatska, zajedno s drugim zapadnobalkanskim dr-žavama, pod čizmom svjetske politike, iz više je razloga bitan zaključak. Najprije, ako je tako, onda nije realno očekivati da će sudski procesi krenuti u povoljnom smjeru. Pa je stoga i tvrd-nja da je Hrvatska pred Haaškim sudom samo jedna strana u postupku, koji može završiti i ovako i onako, vrlo tanka. Prije će biti to što iskusni i neovisni odvjetnici već sada vide – većinu teza tužiteljstva bit će vrlo teško, ako ne i nemoguće, opovr-gnuti.

Suprotno bi mogli očekivati samo oni koji vjeruju da je pravda neka čista nedodirljiva ideja. Ili da je iznad politike. Ta-kvih u Hrvatskoj ne bi trebalo biti. Barem su tu mnogi na svojoj koži iskusili – da su politika i pravo ista stvar s dvama različitim

- 46 -

licima. Tako je to na domaćoj sceni. Zašto bi onda trebalo biti drukčije u međunarodnoj areni?!

Sljedeći zaključak nije ništa manje bitan. Svjetska politika kroji sudbinu regije po svojoj mjeri i kako to njoj treba.

Uostalom, to nije ništa novo. Riječ je samo o malom kamen-čiću zaključivanja koji je nedostajao da mozaik bude potpun. Sadržaj toga zaključka je odavno ugovoren i većim dijelom is-punjen. Od potpisa u Daytonu, preko prihvaćanja suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i dopuštanja odlaska optuženika u Haag pa do dogovaranja svega što tek slijedi u godinama koje dolaze.

Još se samo treba početi pripremati za najgore. Za vrijeme kada će biti završena haaška suđenja i kad će tmurne strane zapadnoga Balkana, zajedno s blistavima, vjerojatno morati biti zapisane u knjizi službene povijesti.

Mrkva i batina

U toj čitavoj tragičnoj priči ostaje samo još jedna prividno velika nepoznanica. Tko je ta svjetska politika od koje je gažena Hrvatska i njeni istočni susjedi?

Svjetska politika sigurno nisu Ujedinjeni narodi i njegove in-stitucije koje formalno upravljaju Haagom. Da je po toj organi-zaciji, sve bi ostalo u kancelarijskim ladicama i nikada se ne bi našlo dovoljno dolara za financiranje nepregledne haaške biro-kracije. I ptice na granama znaju da administracija s East Rivera ne može pokrenuti, a kamoli riješiti ijedan ozbiljniji problem ako iza toga ne stoji Amerika. Ako je tako, onda samo treba po-noviti ono što i tako svi dobro razumiju i bez velikih objašnjava-nja: svjetska politika su ponajprije Sjedinjene Američke Države.

Svjetska politika je i Velika Britanija. Zatim su tu najbogatije

- 47 -

države svijeta okupljene u neformalnoj grupi sedmorice. Svi oni zajedno, uz ostalo, bave se i zapadnim Balkanom.

Tko misli da nije tako i da to moćno društvo samo gleda što se zbiva i da ništa ne poduzima, ljuto se vara. Treba samo povezati ono što se iz Zagreba može činiti nepovezanima. Od sjeverne Amerike, preko Europe do Azije. Tek tada se mogu u pravom svjetlu razumjeti na prvi pogled čudni potezi. Primje-rice, zašto je nedavno konferencija o gospodarstvu zapadnoga Balkana organizirana na drugom kraju svijeta, u Japanu!? Go-tovo u isto vrijeme dolaze pritisci iz Londona, a da bi nekoliko dana kasnije pristizale same pohvale.

Za one koji to do sada nisu znali, to se zove koordinirana politika mrkve i batine. Malo batinom po prstima, od Londona ili Haaga, malo mrkve, iz Tokija i Bruxellesa!

Kad se sve to zna, nije teško uočiti neraskidivu vezu između suda u Haagu i šire politike. Zatim ne bi trebalo biti ni pro-blema s pobjednikom. Pravi pobjednik posljednjih balkanskih ratova je svjetska politika i oni koji iza te politike stoje. Kada bi bilo drukčije, Haaga nikad ne bi bilo jer nema toga iz država bivše Jugoslavije koji ne bi ukinuo taj sud istoga časa. Kada bi to mogao.

Ako je već tako i ne može biti drukčije, ima samo jedan na-čin da Hrvatska iz svega ispliva čista – mora pogledati sama sebi u oči, duboko udahnuti te najprije shvatiti i prihvatiti što se s njom, a još više oko nje, stvarno zbiva. Bez tih znanja bit će teško, ako ne i nemoguće, izmigoljiti ispod tvrde čizme svjetske politike.