svjetlo riječi [broj 346, januar 2012.]

VJERAVJERADRUŠTVODRUŠTVOKULTURAKULTURA

Godina XXX. � Broj 346 � Sarajevo, siječanj 2012. � Cijena 3,5 KM (15 HRK) www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 1 29.12.2011 15:22:11

Pretplatite se na reviju. Obradujte rodbinu i prijatelje

darom pretplate

vjera – društvo – kultura

Svjetlo riječi – revija za svakoga!

Godišnja pretplata s poštarinom:za BiH 40 KMza Hrvatsku 160 HRKza Zapadnu Europu 40 €za Švicarsku 80 CHFza prekooceanske zemlje 80 USD/120 AUD

Pošaljite nam svoju adresu i potvrdu o uplati pretplate i Svjetlo riječi će postati član Vaše obitelji

Do 31. siječnja 2012. svakom novom pretplatniku darujemo jednu od naših knjiga!

Za sve informacije obratite se na adresuFMC Svjetlo riječi, Zagrebačka 18, BiH-71000 Sarajevo

tel. 033/726 200 • fax 033/812 247 • [email protected]

Pošaljite nam svoju adresu i potvrdu

Čitajte riječ, širite svjetlo!

Kalendarom se možete obogatiti

kroz čitavu godinu!

om ete

atiti u godinu!

www.svjetlorijeci.ba

omot.indd 2 29.12.2011 15:22:03

vlasnikFranjevačka provincija

Bosna Srebrena

nakladnikFMC Svjetlo riječi d.o.o.

ravnateljMiljenko Petričević

[email protected]

glavni urednikIvan Šarčević

[email protected]

zamjenik glavnog urednikaDrago Bojić

[email protected]

uredničko vijećeDrago Bojić

Boris DivkovićLadislav Z. Fišić

Miljenko PetričevićDarko RubčićIvan Šarčević

adresa uredništvaZagrebačka 18, BiH71000 SARAJEVO

tel: + 387 (0)33 72 62 00fax: + 387 (0)33 81 22 47

[email protected]@svjetlorijeci.ba

[email protected]://www.svjetlorijeci.ba

godišnja pretplataBiH 40 KM • Hrvatska 160 Kn

Švicarska 80 CHFZapadna Europa 40 €Prekooceanske zemlje

80 USD/120 AUD

bankovni računi – KM: Raiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo 1610000035150095

UniCredit Bank d.d. BiH 3386902222774709

devizeRaiff eisen bank d.d.

BiH, Sarajevo502012000-36371

IBAN: BA391611000001251358

SWIFT: RZBABA2SUniCredit Bank d.d. BiH

25021420101IBAN:

BA393386904812029659SWIFT: UNCRBA22

račun u njemačkojSparkasse Ulm, Kontonummer

891343 BLZ 63050000(Svjetlo riječi) Deutschland

račun u švicarskojCredit Suisse

CS Wädenswil - 459061-10Kontonummer PM

Wädenswil 80-500-4

grafičko oblikovanjeBranko R. Ilić

tisakRadin print culture

Sveta Nedelja

List Svjetlo riječi je upisan u registar medija u Ministarstvu

obrazovanja, nauke iinformiranja Kantona Sara-

jevo pod rednim brojem ŠM 35/99. od 27. 04. 1999. godine

ISSN 1512-6986

siječanj 2012. Svjetlo riječi 3

IZ SADRŽAJA

Teško je “religioznom profesionalcu” umaći oholosti da sve zna, i o Isusu. Ipak, uza sve steče-no znanje, uz unutarnje dvojbe koje ne prolaze bez osvrtanja na Isusove riječi i praksu, pa i ne bez zaziva Isusova imena u samotničko i gluho doba noći neuspjeha i gubitka, osuda i izgublje-nosti, na koncu se priznaje da Isus izmiče i zna-nju i vapaju.

Tko je Isus, doista?Koji je smisao i cilj on imao u životu? Odakle

je stvarno došao i kamo je otišao? Zašto za vri-jeme svoga života nije sagradio nikakvu kuću, ni samostan, ni lađu, nije osnovao obitelj niti neki obrt? Zašto nije napisao knjigu, neki esej u kojem bi objasnio i sebe i duhovnu situaciju svoga vremena? Zašto nije osnovao, a izgleda da je mogao, svoje kraljevstvo, sa svojom vojskom, dvorjanima i zatvorima? Zašto je uopće onako, gotovo samovoljno, pozivao ne samo ugledne ljude, nego i kolebljivce i grešne, da ga slijede i što su to ti ljudi u njemu prepoznali?

Je li Isus bio fi zički lijep, je li imao privlačan glas? Kako mu je bilo pred licem siromašnog, neizlječivo bolesnog čovjeka, kako pred ljepo-

tom žene, što je imao u očima kad je gledao mnoštvo koje ga je htjelo zakraljiti, a što onda kad ga je prezrelo i osudilo? Kako mu je bilo pred nepravednim i mračnim licima?

Zašto Isusa nisu svi voljeli? Možda je on mi-slio da ga svi vole, ali zašto je onda onako skon-čao? Zašto iz opreza nije išao velikim svećenici-ma ili teolozima po savjet, zašto se nije učlanio ni u koju “partiju” da ga ona zaštiti, zašto se nikada nije družio s prvacima svoga naroda, ni s visokim (rimskim) predstavnikom u svojoj zemlji? Izgle-da da baš nije bio mudar kad je onako završio.

Imao bih puno pitanja. Moglo bi se nastaviti da je prostora i vremena, obično se nema vre-mena. Ipak, ponovio bih skromno s drugima: Isus je tajna, ali osobna tajna koja privlači, za-htijeva i tješi.

A što je s ljubavlju? Ljubav nisam ni spomenuo, odmah se kvari na mom jeziku. No, ima još nešto u ovom izlomljenom ispitivanju: Isus je imao stra-ha, i onog smrtnog, ali nikome nije ulijevao strah. Drugi su njime i u njegovo ime strašili.

Urednik

Tema broja 650. GODINA OD POČETKA II. VATIKANSKOG KONCILA

Isus – životni model

Aktualno 18DAN SJEĆANJA NA HOLOKAUST

Nikad više, doista?

Razgovor 20SUSANNAH HESCHEL

Slušati glasove proroka

Reportaža 34GROMILJAK

Ma, k’o Jeruzalem, prijatelju!

Povratak 38KORAĆE I BOSANSKI BROD

Možda će ipak biti načina

Treće oko 48PUTUJ PLANETO

Kad Srbin kaže Vukovar

Mitologija 54DIONIZ

Veseli bog vina

Razgovor 64MIRKO ĐORĐEVIĆ

Zarobljeni u višku prošlosti

Puno pitanjaRIJEČ ČITATELJIMA

SIR

sr03.indd 3 29.12.2011 19:14:20

4 Svjetlo riječi siječanj 2012.

Biskupska konferencija Bosne i Hercego-vine objavila je 8. prosinca 2011. posla-nicu: Plodovi prošlosti – zalog su buduć-nosti. Pastirska poslanica u povodu 130. obljetnice ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini.

Uz sumarni pregled povijesti Katoličke crkve u BiH, uz opisivanje stradanja i iznošenje statističkih podataka s naglaskom na zadnjih stotinjak godina, pogotovo da-

našnjeg uznemirujućeg stanja katolika u BiH, poslanica stalno naglašava neizmjerljivu važnost “ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije” god. 1881. U zadnjim poglavljima navodi prioritete pastoralnog djelovanja u novoj evangelizaciji kao i pastoralne smjernice za 2012. godinu, od pape Benedikta XVI. proglašenu Godinom vjere.

U zadnjem, 10. poglavlju biskupi sažimaju poslanicu u tri, kako stoji, “međusobno nerazdruživo povezana čimbenika, koji rađaju novu evangelizaciju”, kao “tri zadaće” za Crkvu “na na-šem kontinentu, pa tako i u našoj zemlji”. To su: “novo iskustvo Boga, novo čitanje vlastite prošlosti i novo posvješ ćivanje naše životne zbilje”.

Ako se kroz ta “tri čimbenika”, kako navodi poslanica, a koji zvuče snažno aktualno i teološki atraktivno, analiziraju neka njezina mjesta, onda se može uočiti da od povoda pa sve do da-našnjih pastoralnih zadaća težišta poslanice nisu toliko na ta “tri čimbenika”, nisu toliko ni na teološkom i povijesno-znanstvenom vrednovanju povijesti krš ćanstva i Katoličke crkve u BiH i složene sadašnjosti, nego su više na naglašavanju teškoga stanja katolika i crkveno-administrativnog, jednom riječju, hijerarhijskog vred-novanja povijesti. Iz takve postavke gotovo logično proizlaze i pa-storalne smjernice u poglavlju pod brojem 9. Prve izričito a ostale indirektno traže da se u svemu očituje poslušnost crkvenoj hije-rarhiji, dok opravdana analiza današnje situacije više tematizira krizu postmoderne a manje stanje religioznosti u njoj, krizu vjere u Boga i napomenuto “novo iskustvo Boga”.

Za biskupe “ponovna uspostava redovite hijerarhije” god. 1881, označava “početak bujanja crkvenog života”, “pravi procvat na mnogim područjima”. Pri tome se ne kaže da se “us-postava” događa unutar austro-ugarske okupacije naše zemlje, da jest riječ o posve novom ali također stranom političkom re-žimu, te da nova vlast omogućava veću slobodu religijskog (i crkvenoga) organiziranja, ali ne samo za katolike, te da onda, u okviru svoje politike i vlasti i u sporazumu s Rimom, admini-strativno reorganizira i Katoličku crkvu u BiH.

Kao drugi čimbenik nove evangelizacije, poslanica si je dala zadatak da, doista, ostvari “novo čitanje vlastite prošlosti”, još jedno reinterpretiranje povijesti Katoličke crkve u BiH, i to u duhu i slovu onoga što se u historijskoj znanosti naziva povijesni revizionizam. Skraćenim generaliziranjem, uzvišenim općim

Povijesni revizi

knjige možete poručiti s adrese

Svjetlo riječi • BiH – 71000 Sarajevo • Zagrebačka 18tel: + 387 (0)33 726-200 • fax: 812-247

e-mail: [email protected]

5050KMKM

4040KMKM

ww

w.svjetlorijeci.ba

sr04-05-79.indd 4 29.12.2011 18:49:35


OSVRTI

terminima, povijest Katoličke crkve u BiH svodi se po važnosti na posljednjih 130 godina. Poslanica tu tisućljetnu povijest krš-ćanstva u BiH ne vrednuje ni pastoralno-teološki ni povijesno--znanstveno, nego usko crkveno-hijerarhijski i uopćeno marti-rološki. A višestoljetna povijest franjevaca i njihove provincije Bosne Srebrene, njihovo vjersko, pastoralno i kulturno djelo-vanje, prepredeno se prekriva i minimizira crkveno-pravnom etiketom da je Bosna (BiH) bila prostor misioniranja, misijska zemlja, kao da franjevci i njihovi vjernici nisu bili njezin sastav-ni dio prije i za vrijeme Osmanlija kao i za vrijeme “uspostave redovite hijerarhije”. Proizlazi iznova da su i franjevci i njihova institucija tek marginalni crkveni i povijesni “provizorij” (S. M. Džaja). Zato se, i ne spominjući stoljetno djelovanje bosanskih franjevaca na prostoru od Jadrana do Budima i Crnoga mora, ono jednako vrednuje s djelovanjem “svih” drugih, primjerice i popova glagoljaša ili svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije pod upravom dubrovačkog biskupa.

Tako je i sa stradanjima i mučeništvima u prošlosti s kojima poslanica tako često i rado operira. Pojam se mučenika i svjedo-ka, izgleda, više bira prema crkveno-političkim nego biblijskim kriterijima, kao što i stradanja koja pogađaju katolike do danas, nikada ne dolaze i iz vlastitih grijeha i zbog vlastitoga skretanja s puta Božjih zapovijedi, nego jedino iz zloće drugih. I franjevci su, navodi poslanica, bili mučenici i svjedoci vjere, ali se oni gube u nabrajanju svih. U svakom slučaju, u poslanici se ne navodi čak ni ono što je papa Leon XIII. u Apostolskom pismu (Ex hac augusta) o “uspostavi hijerarhijske uprave” rekao o franjevcima i njihovoj povijesnoj važnosti za katolike i Katoličku crkvu u BiH.

Bez potpirivanja u svijetu omrznute kleričke borbe za povijesne zasluge, uz naglašavanje da je Katoličkoj crkvi u BiH nasušno potrebno cjelovito teo loško-pastoralno i povijesno znanstveno istraživanje povijesti katoličanstva u BiH koje će se oslanjati na povijesne izvore a ne na falsifi kate za opravdanje sadašnje moći, mora se ustvrditi da autori poslanice nisu konzultirali ili ih igno-riraju i one do sada objavljene radove o povijesti krš ćanstva, Ka-toličke crkve i franjevaca i autora kod nas (Samostanske kronike,

Lastrić, Jelenić, Džaja, Gavran, I. Lovrenović, D. Lovrenović, Pe-trović, Đaković, Zirdum, Karamatić, Jeleč…). Zato se i značenje franjevaca, osobito franjevaca Bosne Srebrene, hotimično i lu-kavo umanjuje izjednačavanjem, naravno, s nipošto manje važ-nim svjedočenjem drugih pojedinaca, dakle nefranjevaca, koji, uz dužno poštovanje, ni brojem ni značenjem ne mogu stajati na istoj razini s njima (sa Zvizdovićem, Divkovićem, Dobreti-ćem, Šunjićem, Jukićem i dr.). Čak se mimikrijski obesnažuje crkveno-pravna važnost franjevačke institucije Bosne Srebrene i institucije apostolskoga vikarijata kojim oni upravljaju a koji je uspostavljen od same Apostolske Stolice. Ignorira se a time i obezvrjeđuje dotadašnje crkveno-pravno ustrojstvo Katoličke crkve i institucionalizirano pastoralno djelovanje franjevaca u Bosni kroz duga stoljeća, ne samo za vrijeme Osmanskoga Car-stva nego sve od odlaska bosanskoga biskupa i dislokacije bosan-skog biskupskog sjedišta u Đakovo još sredinom 13. stoljeća. Na pozadini uvriježene difamacije da ni franjevci ni njihova – iako od Rima pravno uspostavljena i priznata institucija (provincija--redodržava-apostolski vikarijat) – Bosna Srebrena, nikada nisu bili potpuno crkveni, nikada punopravni članovi Katolička crk-ve, niti “redovita” crkvena institucija i hijerarhija unutar Crkve, biva jasno da takva revizionistička “ponovna uspostava redovite crkvene hijerarhije” može nedvosmisleno zasjati u punoj “crkve-nosti” i biti “početak bujanja” istinskog crkvenog života! Rezulti-ra tako da su plodovi prošlosti tisućljetnog krš ćanstva i evangeli-zacije samo zalog za restauraciju dijecezanske hijerarhije.

Uz dosta faktografskih podataka i nekih validnih teoloških opservacija, nedostatak je poslanice u tome što nema nijedne kritične riječi o – iako kratkom ali za sve stanovnike ove zemlje, dakle i za katolike i Hrvate – sudbonosnom i s posljedicama ne-sagledivom razdoblju Nezavisne Države Hrvatske. Ta se povijest prešućuje, preskače. Ništa se ne kaže o neprimjerenom djelova-nju nekih biskupa, svećenika, franjevaca i katolika za vrijeme ustaškoga režima a što nije u duhu ni evanđelja ni zadnjega Kon-cila, niti se išta kaže o onim biskupima, provincijalima, svećeni-cima, pripadnicima Katoličke crkve koji su kroz to vrijeme bili vjerni svjedoci Isusova evanđelja i dostojni crkveni pastiri i vjer-nici. Ali se zato – bez pastoralno-teološkog kriterija i bez uvaža-vanja povijesnih okolnosti i činjenica – više u dnevno-političkoj a ne povijesno-znanstvenoj analizi komunističkog razdoblja, svećeničko udruženje Dobri pastir svrstava u sredstvo opće anti-crkvene strategije od strane (komunističke) države. Naime i kroz staleško udruženje Dobri pastir – navodi poslanica – “država je nastojala manipulirati vjernicima i svećenicima”, i njime ih je “diskriminirala i zastrašivala”. Ovakvom difamacijom potpuno se izokreće i nakana i djelovanje onih bosanskih i hercegovačkih franjevaca kao i dijecezanskih svećenika koji su kroz udruženje Dobri pastir dijalogom sa socijalističko-komunističkom vlaš ću i ateistima, suprotno od neistinite tvrdnje poslanice, nastojali oko dobra Crkve, svojih vjernika i svih u zajedničkoj državi čime su bili prethodnici vatikanske politike otvaranja prema zemljama

onizam u teološkom torzu

Nastavak na 79. stranici

KTA

sr04-05-79.indd 5 29.12.2011 18:50:03


TEMA BROJA 50. godina od početka II. vatikanskog koncila

Drugi vatikanski koncil polazi od

toga da je u središtu krš ćanstva osoba Isusa Krista, a ne

nikakav nauk i nikakva institucija.

Ovakvo koncilsko razmišljanje aktualno je

i danas i nužno je se na njemu

nadahnjivati

Piše: • Željko TANJIĆ

Otvarajući 11. listopada 1962. II. vatikanski koncil poznatim go-vorom “Gaudet Mater Ecclesia”

[Raduje se Majka Crkva] blaženi Ivan XXIII. zasigurno nije ni mogao slutiti domete događaja koji je svoj završetak imao dvije godine nakon njegove smrti, u vrijeme pontifi kata Pavla VI. Njegov govor dao je iznimno važno usmjerenje cjelokupnom koncilskom događanju, ali i postkoncilskom vremenu.

U njemu je Ivan XXIII. istaknuo kako je zadaća Koncila štititi i promicati pravi nauk te kako Koncil nema namjeru mi-jenjati doktrinarni polog i nauk Crkve, nego izreći ga primjerenim jezikom i na-činom razumljivim suvremenom čovje-ku imajući na umu da Crkvi današnjeg vremena nije na srcu osuda i izopćavanje nego služenje blagim i djelotvornim sred-stvima milosrđa. Papa je odlučno otklo-nio stavove onih koje je nazvao “zlogu-kim prorocima”, navjestiteljima propasti i potrebe da Crkva iznova još snažnije po-

segne za sredstvima osude, odbacivanja i izopćenja te zatvaranja pred svijetom.

Upravo u ovom govoru treba tražiti i vidjeti korijene, domete, ali i granice i nesporazume vezane uz koncilsku obno-vu. On otkriva temeljnu koncilsku meto-du, a to je metoda dijaloga i pozitivnog izlaganja crkvenog nauka. Nama se ta-kav stav danas čini samorazumljivim, ali treba imati na umu da je čak i u vrijeme ovoga govora Središnje pripremno po-vjerenstvo, posebice Teološka komisija, pripremilo nacrte mnoštva dokumenata koji su već u svojoj metodologiji bili u neskladu s tom temeljnom crtom papi-nog govora.

Da je ovakav kurijalni stil već bio prevladan, svjedoči cjelokupni koncilski događaj. Dovoljno je usporediti teksto-ve koji su bili pripremljeni za koncilska zasjedanja s namjerom da koncilski oci dođu, izglasaju dokumente i vrate se u svoje biskupije i dokumente koji su ve-likom većinom izglasani na koncilskim zasjedanjima. Tek se tada uočava i vidi ogromna razlika, upravo u stilu i načinu izlaganja nauka i pologa vjere. A to nije

Isus – životni model

CN

S

sr06-09.indd 6 29.12.2011 15:36:15


TEMA BROJA

nebitna i zanemariva stvar. Nikako ne smije biti umanjena posebice danas kada se čini da se ovakav metodološki pristup mnogima čini iscrpljenim i neuspjelim i kada bi ga rado zamijenili onim stavovi-ma koji su bili očiti i u pripremnom raz-doblju Koncila.

Iz ove metodologije proistekla je druga velika novost Koncila. A to je sam “događaj” Koncila. Mnogo je toga napi-sano o fi lozofskom i teološkom značenju “događaja” Koncila i nemoguće je uzeti u obzir mnoštvo različitih interpretacija koje se nude. Važnim se čini istaknuti da se uistinu radilo o događaju koji je “rodio” svijesti o univerzalnoj, svjetskoj Crkvi, o važnosti međusobne poveza-nosti i upoznavanja, svijest o mnoštvu različitih problema, kontekstualnosti raznih životnih zbilja navještaja i služe-nja Crkve. Upravo je to jedna od trajnih novosti Koncila. Međusobni razgovori otaca, osluškivanja, rasprave, govori, sposobnost preuzimanja važnih i dale-kosežnih odluka u svijesti o kolegijal-

nosti biskupskog zbora pod vodstvom rimskoga biskupa trajno su izazov koji i danas ostaje često neprihvaćenim i izo-staje u unutarcrkvenom dijalogu. Sigu-ran sam da oci tada nisu razmišljali ni u kategorijama kontinuiteta ni u kategori-jama diskontinuiteta, ali je iz svega bilo jasno da su s pravom vjerovali u snažnu prisutnost Duha koji vodi cjelokupni događaj Koncila. Ne smijemo u današ-njim raspravama zaboraviti tu činjenicu jer se često u suprotstavljanju Koncilu zaboravlja temeljna dimenzija vjere da je Koncil događaj pod vodstvom Duha Svetoga, događaj koji uključuje i svijest o vlastitom poslanju i odgovornosti koja se živi u zajednici Crkve pod vodstvom biskupa i pape, događaj koji traži među-sobno osluškivanje i vjernost poticajima Duha, a ne svojim vlastitim idejama, mislima, projektima i stavovima.

Metoda dijaloga, sam “događaj” Kon-cila iznjedrili su stil i način djelovanja i govorenja. A on je isto tako izvor mnogih prijepora povezan upravo s onim što je i sam Ivan XXIII. istaknuo u svom go-voru, a to je pitanje odnosa istina vjere i

njezinog prenošenja, obnavljanja ili pri-lagođavanja. Upravo se u toj točki razvi-lo mnoštvo različitih i često međusobno suprotstavljenih hermeneutskih ključeva i načina čitanja i razumijevanja Koncila, a time i načina razumijevanja i shvaćanja djelovanja same Crkve i svih vjernika u postkoncilskom razdoblju. Teško je sve te prijepore u više od četrdeset pet godi-na završetka Koncila pobrojati i pojasniti u ovom tekstu. No, ono što zabrinjava je zapravo korištenje Koncila kao “oruž-ja” za ili protiv ortodoksije, za ili protiv vjernosti Crkvi i Tradiciji. Takav je stav, s koje se god strane gledalo, suprotan koncilskom načinu djelovanja, pa i ono-me što je u svom govoru zacrtao blaže-ni Ivan XXIII. On onemogućuje bilo kakvu plodnu raspravu o Koncilu. Onu raspravu koja bi priznala i uvidjela sve ono pozitivno što je Koncil iznjedrio, ali i omogućila promišljanja o nedostacima i nejasnoćama Koncila.

Netko je od poznavatelja Koncila istak nuo da je Koncil moguće usporediti

sa životom čovjeka u četrdesetim godina-ma. On se nalazi na pola svoga životnog puta, možda i u krizi srednjih godina. Gleda unatrag na svoj život i čini mu se da nije ništa ostvario i učinio kako je trebao, a i nesiguran je glede svoje budućnosti. U tim je trenucima, često neopravdano, spreman na radikalne poteze u strahu ili nadi da bi potpunim zaokretom mogao svom životu dati smisao. Riječ “prekid” često je na njegovim usnama. Ali je li to pravi put?

Tako i s Koncilom. Bez obzira kako tumačili postkoncilsko razdoblje jasno je da smo u stanovitoj krizi tumačenja i vrednovanja Koncila. Kojim putem dalje krenuti? Mislim da put koji nam je ponu-đen u govoru Ivana XXIII. ostaje jedan od važnih putova i načina tumačenja Konci-la. A on svakako ne ide putem “prekida”, putem potpunog suprotstavljanja pret-koncilske i postkoncilske Crkve, o čemu govore interpretacije Koncila i od strane onih koji su protivnici Koncila i njegovih odluka i od strane onih koji tvrde da se nije išlo dovoljno daleko pod vodstvom “duha Koncila”. I jedna i druga opcija se

slažu u tome da je Koncil prekid. Za jed-ne tragični prekid koji je doveo do dezo-rijentacije Crkve, a za jedne spasonosni prekid posebice s drugim tisućljećem institucionalnog razvoja zapadnog krš-ćanstva. Tako se ove interpretacije slažu barem u jednom, u tumačenju Koncila kao prekida.

Meni se osobno čini da je herme-neutika prekida u suprotnosti s her-meneutikom obnove i hermeneutikom posadašnjenja, kao što ni ova potonja ne smije biti shvaćena ni kao jedno-stavna prilagodba duhu vremena, ali ni kao hermeneutika potpunog kontinu-iteta. Koncil je, kako ističe Rino Fisi-chella, “ponovno otkrio” nekoliko te-meljnih odrednica. Ponovno je otkrio osobu Isusa Krista. Razdoblje između Tridentskoga i II. vatikanskoga kon-cila bilo je označeno snažnim usredo-točenjem na Crkvu i ekleziologiju. II. vatikanski koncil polazi od toga da je u središtu krš ćanstva osoba Isusa Kri-sta, a ne nikakav nauk i nikakva insti-

tucija. Ovakvo koncilsko razmišljanje aktualno je i danas kada se čini da je na razne načine ponovno dovedena u pitanje središnjost osobe Isusa Krista, bilo unutar, bilo izvan Crkve i kada se čini da se pokušava govoriti o Bogu zaobilazeći Isusa iz Nazareta, njegovu egzistenciju i način djelovanja. Samo je ono mjerodavno za krš ćanski život i djelovanje.

Koncil je otkrio Crkvu kao “službe-nicu” Riječi. Ona je posrednica Objave, “kao znak i oruđe najtješnjeg sjedinje-nja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda” (LG 1). Lišava se obilježja trijumfa-lizma, govori se o Crkvi koja je potrebna stalnog obraćenja, koja je “sveta i uvijek potrebna čiš ćenja” (LG 8) i koja traži pomoć ljudi svog vremena za izvršenje s punim pravom svoje evangelizacijske misije (GS 44). Otkriva se Crkva koja je željna dijaloga i jedinstva, a ne stalne podjele, polemike i međusobnog optuži-vanja (UR 1). Ta se Crkva otvara i prema drugim krš ćanskim zajednicama i prema drugim religijama jer u sebi nosi volju za “promicanjem jedinstva i ljubavi” (NA 1) i

• Netko je od poznavatelja Koncila istaknuo da je Koncil moguće usporediti sa životom čovjeka u četrdesetim godina. On se nalazi na pola svoga životnog puta, možda i u krizi srednjih godina. Gleda unatrag na svoj život i čini mu se da nije ništa

ostvario i učinio kako je trebao, a i nesiguran je glede svoje budućnosti •

sr06-09.indd 7 29.12.2011 15:36:24


TEMA BROJA

za neodbacivanjem “ničega što u tim reli-gijama ima istinitoga i svetoga” (NA 2). Po-staje svjesna da nije samo klerička, nego da je narod Božji u kojem svi imaju svoje dostojanstvo na temelju krštenja, različi-tih karizma i službi (AA 2).

Crkva je ponovno otkrila dostojan-stvo i autonomiju svijeta, moderniteta, pojedinca. Prije Koncila se zaboravilo tko je čovjek kojem se Crkva obraća. Boreći se protiv racionalizma, uvlačeći se u razne polemike zaboravila je da je pozvana doći svakome tko pita za “ra-zlog” krš ćanske nade. Često se samo bilježilo pogreške drugih i tek je susret s različitim promišljanjima ljudi poput Augustina, Pascala, Newmana, Blondela dopustio “reviziju i tog elementa usre-dotočujući se na subjekt kojem je objava usmjerena i na zadnji cilj: spasenje čo-vječanstva”.

Najočitiji znak ove promjene pred-stavlja Pastoralna konstitucija o Crkvi u svijetu Gaudium et spes u kojoj se vidi jasan izričaj obnove koju je Crkva učini-la u svom odnosu prema svijetu. U njoj se pokazuje da Crkva želi biti pažljiva spram različitih situacija u kojima čovjek živi (GS 4-9), spram kultura koje odre-đuju način mišljenja (GS 53-62), spram kontradikcija koju svaki nosi unutar sebe i epohalnih pitanja koja konstituiraju osobnu povijest (GS 10).

Na Koncilu je Crkva ponovno otkrila Pismo. Važno je znati da se na zasjeda-njima Koncila u procesiji donosilo Sveto pismo u središte bazilike Sv. Petra. Bila je to snažna i važna gesta koja je govori-la o tome da u središtu stoji Božja Riječ. Stoljećima u Katoličkoj crkvi ova istina nije bila jasno istaknuta. Ljudi nisu mo-gli čitati Božju riječ, udaljavali su se od izvora vjere i ignorirali su Pismo koje se i u teologiji koristilo kao “dicta probantia” [dokazne tvrdnje] tezâ koje s vremena na vrijeme bijahu predložene.

Ako tako pristupimo Koncilu, s onim istim duhom oduševljenja i nade te želje da Crkva bude što vjerniji i autentičniji svjedok Krista raspetog i uskrslog koji je prožimao koncilske oce, onda ćemo znati naći i pravi put u daljnjem tumačenju Koncila i moći ćemo u njegov duh i tekstove uroniti s iskrenom otvorenoš ću imajući na umu ono što je mladi Joseph Ratzinger na-pisao u svojoj knjižici o rezultatima i problemima trećeg koncilskog zasjeda-nja 1965. godine: “Mjerilo Koncila ne može biti diplomacija i njezina oportu-nost, već samo teologija i s njom potra-ga za istinom.” •

Oblici i korijeni ateizma. Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest u čovjekovoj pozvanosti u zajedništvo s Bogom. Već od samoga svojeg po-stanka čovjek je pozvan na razgovor s Bogom: on, naime, postoji samo zato što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga uvijek iz ljubavi uzdržava. Čovjek živi potpuno u skladu s istinom samo ako tu ljubav slobodno priznaje i svojemu

se Stvoritelju povjeri. Ipak, mnogi od naših suvremenika nikako ne uviđa-ju tu najdublju i životnu povezanost s Bogom ili je pak izričito odbacuju, tako da ateizam valja ubrojiti među najoz-biljnije činjenice ovoga vremena te ga podvrgnuti brižljivijem ispitivanju.

Nazivom ateizma označuju se me-đusobno vrlo različite pojave. Jer dok neki izričito niječu Boga, drugi misle da čovjek o njemu ne može uopće ni-šta tvrditi. Drugi opet pitanje o Bogu podvrgavaju takvoj metodi ispitiva-nja da se čini kako ono nema smisla. Neopravdano prekoračujući granice pozitivnih znanosti, mnogi nastoje sve objasniti samo tom znanstvenom metodom ili pak, nasuprot tomu, više ne dopuštaju uopće nikakve apsolutne istine. Neki toliko uzvisuju čovjeka da vjera u Boga takoreći gubi svoju snagu te se čini da su više skloni afi rmiranju čovjeka negoli nijekanju Boga. Neki si Boga predočuju tako da lik koji odba-

cuju nikako nije Bog evanđelja. Drugi pitanja o Bogu niti ne načinju jer se čini da uopće nisu iskusili religiozni nemir, pa i ne vide čemu bi još vodi-li brigu o religiji. Osim toga, ateizam nerijetko nastaje bilo iz silovitog pro-testa protiv zla u svijetu bilo iz toga što se oznaka samoga apsolutnog dobra neopravdano pridaje nekim ljudskim dobrima, tako da ona onda zauzmu

Božje mjesto. Pa i sama današnja ci-vilizacija često može otežati pristup k Bogu, ne, doduše, iz same sebe, nego u onoj mjeri u kojoj je upletena u ze-maljske stvari.

Oni koji svojevoljno nastoje udaljiti Boga od svojega srca i izbjeći religiozna pitanja, jer ne slijede glas vlastite savje-sti, nisu, dakako, bez krivnje. No neku odgovornost za to često snose i sami vjernici. Ateizam naime, promatran u cjelini, nije nešto izvorno, nego on prije nastaje iz različitih uzroka, među koje se također ubraja kritička reakcija protiv religija, i to u nekim krajevima napose protiv krš ćanske religije. Stoga u nastanku tog ateizma ne mali udio mogu imati vjernici, jer treba reći da oni zanemarivanjem vjerskoga odgo-ja ili pogrešnim izlaganjem nauka, ili također nedostatcima svojega religio-znog, ćudorednog i društvenog života pravo lice Boga i religije prije zakrivaju negoli otkrivaju.

O vrstama ateizma Koncilska konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu –

Gaudium et spes – ističe da je ateizam jedan od najvećih znakova našega vremena te da krš ćani snose nemali dio

odgovornosti za njega. Uz potrebu pomnjivijeg razlikovanja ra-zličitih uzroka i oblika ateizma, krš ćani su obvezani na dijalog i na suradnju s ateistima u izgradnji boljega zajedničkog svijeta.

Henri de Lubac Joseph Ratzinger Karl Rahner

sr06-09.indd 8 29.12.2011 17:55:23


TEMA BROJA

Sustavni ateizam. Moderni ateizam često pokazuje i sustavan oblik, koji, osim drugih uzroka, tjera želju za čo-vjekovom autonomijom sve dotle da se protivi bilo kakvoj ovisnosti o Bogu. Oni koji zastupaju takav ateizam tvrde kako se sloboda sastoji u tome da je čovjek sam sebi svrha, jedini graditelj i demijurg svoje vlastite povijesti. To se, kažu oni, ne može složiti s prizna-vanjem Gospodina, začetnika i svrhe sviju stvari, ili barem čini takvu tvrdnju posve suvišnom. Tom nauku može ići u prilog osjećaj moći što ga čovjeku do-nosi današnji tehnički napredak.

Među oblicima današnjeg ateizma ne smijemo mimoići ni onaj koji oče-kuje oslobođenje čovjeka prije svega od njegova gospodarskog i društvenog

oslobođenja. On tvrdi da se religija po svojoj naravi protivi tom oslobođenju, budući da čovjeka odvraća od izgradnje zemaljskoga grada jer mu nadu usmje-ruje prema budućem i lažnom životu. Stoga pobornici toga nauka, kad pre-uzmu upravljanje državom, žestoko na-padaju religiju tako da šire ateizam pri-mjenjujući također ona sredstva pritiska – pogotovo u odgoju mladeži – kojima raspolaže javna vlast.

Stav Crkve prema ateizmu. Vjerno odana i Bogu i ljudima, Crkva ne može prestati a da s bolju i sa svom čvrstoćom ne odbacuje – kao što je i prije odba-civala – one pogubne nauke i postupke koji proturječe razumu i zajedničkome ljudskom iskustvu, a čovjeka zbacuju s njegova prirođenoga visokog mjesta.

Ona svejednako nastoji u duhu ateistâ uočiti skrivene razloge nijeka-nja Boga. Svjesna težine pitanjâ koja ateizam izaziva i vođenja ljubavlju

prema svim ljudima, ona drži da ih valja podvrgnuti ozbiljnom i dubljem ispitivanju.

Crkva ustrajava na tome da se pri-znavanje Boga nikako ne protivi čovje-kovu dostojanstvu, jer se to dostojanstvo temelji i usavršuje u samome Bogu: čo-vjeka je, naime, Bog stvoritelj postavio u društvo razumnim i slobodnim, a poseb-no ga je kao svoje dijete pozvao u sámo zajedništvo sa sobom da bude dionikom njegova blaženstva. Osim toga, Crkva naučava da eshatološka nada ne uma-njuje važnost zemaljskih zadaća, nego da, štoviše, novim motivima podupire njihovo izvršavanje. Nasuprot tome, ako božanski temelj i nada u vječni život ne-staju, čovjekovo dostojanstvo trpi najteže povrede, kao što se to danas često može

ustanoviti. Zagonetke, pak, života i smr-ti, krivnje i boli ostaju bez rješenja, tako da ljudi nerijetko padaju u očaj.

Svaki čovjek, međutim, ostaje sâm sebi neriješeno i nerazgovijetno opa-ženo pitanje. Nitko, naime, ne može u nekim trenucima, a pogotovo ne u važnijim događajima života, potpuno izbjeći spomenuto pitanje. Na to pitanje odgovara potpuno i posve sigurno jedi-no Bog, koji poziva čovjeka na dublje razmišljanje i na poniznije traženje.

A lijek koji treba primijeniti kod ate-izma valja očekivati i od odgovarajuće izloženog nauka i od čestitoga života Crkve i njezinih članova. Crkva, naime, treba učiniti prisutnim i takoreći vidlji-vim Boga Oca i njegova utjelovljenog Sina time što se pod vodstvom Duha Svetoga neprekidno obnavlja i čisti. To se postiže ponajprije svjedočenjem žive i zrele vjere, to jest vjere koja je tako od-gojena da može jasno proniknuti teško-će te ih prevladati. Sjajno su svjedočan-

stvo takve vjere dali i daju mnogobrojni mučenici. Ta vjera treba očitovati svoju plodnost time što prožimlje sav život vjernikâ, pa i profani, te ih pokreće na pravednost i ljubav, posebno prema onima koji su u oskudici. Tome, pak, da se Božja prisutnost očituje, napokon najviše pridonosi bratska ljubav među vjernicima, koji složnoga duha surađu-ju na vjeri u evanđelje te se iskazuju kao znak jedinstva.

Crkva pak, premda potpuno od-bacuje ateizam, ipak iskreno izjavlju-je da svi ljudi – oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju – moraju pridonositi ispravnoj izgradnji ovoga svijeta u kojem zajedno žive. To se, dakako, ne može dogoditi bez iskrenog i razbori-tog razgovora. Crkva se stoga žali na diskriminaciju između onih koji vje-ruju i onih koji ne vjeruju, a koju neki upravitelji državâ nepravedno uvode ne priznavajući temeljna prava ljud-ske osobe. Crkva za vjernike zahtije-

va slobodu djelovanja da im na ovom svijetu također bude dopušteno gradi-ti Božji hram. Ateiste, pak, prijateljski poziva da otvorena srca promatraju Kristovo evanđelje. Crkva, naime, jako dobro zna da se njezina poruka slaže s najskrovitijim željama ljudskog srca kada štiti dostojanstvo ljudskoga poziva, vraćajući nadu onima koji već očajavaju nad svojim višim određe-njem. Njezina poruka ne samo da ne umanjuje čovjeka nego širi svjetlo, život i slobodu za njegov napredak. Ništa osim te poruke ne može zado-voljiti ljudsko srce: “Stvorio si nas za sebe”, Gospodine, “i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” •

Iz Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes (7. 12. 1965.), brojevi 19-21, u: Drugi vatikanski koncil - DOKUMENTI, VII. popravljeno i dopunjeno izdanje, Krš ćanska sadašnjost, Zagreb 2008.

i dijalogu s ateistima

Neki od najangažiranijih teologa Drugog vatikanskog koncila

Edward Schillebeeckx Hans Küng Marie-Dominique Chenu Yves Congar

sr06-09.indd 9 29.12.2011 17:55:32


DUHOVNE STRANICE

Jošua, ben Mirjam ve Jozef

Isus (hebr. Jošua) bio je Židov, Mari-jin (Mirjamin) sin i Josipov (Jozefov) posinak, odrastao u Galileji, u Naza-

retu (Nacriju). Jošua (ili u dužoj verziji: Jehošua, što znači “Bog je spasitelj”) ime je koje se često davalo židovskoj djeci.

Dječak je odgajan u tradiciji i vjeri svojih predaka. Njegovi roditelji devetog su ga dana po rođenju donijeli u Hram da bude obrezan te su za obred (Brit mila) prinijeli golubove za majčino obredno očiš ćenje. Za obreda koji označava ula-zak u vjersku punoljetnost (Bar-micva), dvanaestogodišnji Jošua pokazao je mu-drost neuobičajenu za njegovu dob.

Godinama je s roditeljima dolazio u Hram na proslavu velikih židovskih blagdana, a činio je to i kao odrastao: na Šabat bi odlazio u sinagogu, slavio Pashu (hebr. Pesah), Sukot, blagdan primanja Tore, Hanuku, blagdan svjetlosti.

Odijevao se poput drugih muškaraca: nosio šal s resama (cicit), a vjerojatno za jutarnjih molitvi i tefi lin, dvije kutijice s odlomcima iz Tore koje pobožni Židovi i dan-danas stavljaju na ruku i na čelo. Redovno je izgovarao uobičajen blago-slov, kiduš, nad vinom i kruhom. Molio je radije tajno no javno. Lice mu se pri-tom preobražavalo u svjetlost.

Ivan Krstitelj krstio ga je vodom, što je označavalo ulazak mlada čovjeka u zrelo doba. Poput brojnih pobožnih mla-dića, s trideset je godina postao učiteljem (rabbi) te poučavao u sinagogama, na tr-govima, u poljima, na putovima. Tri je godine živio kao putujući učitelj te pro-matrao ribare, ratare, vinogradare i pa-stire učeći od njih a oni od njega.

Poštovao je sve zapovijedi i propise Tore, do u sitnice. Štoviše, bio je za-htjevniji i od samih farizeja u očuvanju svrhovitosti vjerskih običaja, a ta je – ljubav prema Bogu i čovjeku te radikal-no nenasilje.

Radije je tješio i ohrabrivao, nego go-vorio i propisivao. Divio se tuđoj vjeri, radije nego da kori i ispravlja. Njegov po-gled je primjećivao nezamjetno, otkrivao skriveno, štitio slabo, šibao jako. Proni-cao je ljudska srca i poznavao ljudske mi-sli. Nutarnja sila ga je gonila da pomaže ljudima: liječi ih i prašta im.

Njegova molitva, Oče naš, sastavljena je od dijelova iz Osamnaest blagoslo-va (Amida): “Oprosti nam, naš oče, jer smo zgriješili, oprosti nam naš kralju jer smo zgriješili protiv tvog praštanja. Budi blagoslovljen, Adonaj, milostiv i uvijek spreman na praštanje!”

Unatoč vjernosti Tori, Jošua je bio u sukobu s vjerskim vođama. Nisu mu odo-bravali njegovo ponašanje prema grešni-cima, bolesnima i siromašnima. Družio se s carinicima i prijestupnicima radije nego s “ispravnima”. Izlazio im ususret i onda kada je Zakon zabranjivao kontakt s njima zbog obrednog “onečiš ćenja”.

No, farizejima, pismoznancima i ra-binima ponajviše se nije sviđala Jošuina kritika. Žigosao je, naime, njihovo lice-mjerje i taštinu: voljeli su isticati svoja vjerska obilježja da bi se pokazali pobož-nima, dok su, zapravo, “jedno govorili, a drugo činili”.

Pred samim Velikim vijećem, San-hedrinom, čiji su članovi bili spremni optužiti Jošuu zbog svega čime se razli-kovao od njih, nitko nije bio kadar naći ni jedne jedine sitnice da bi svjedočila o njegovoj nevjernosti Tori i tradiciji. Zamjerili su mu stoga autoritet kojim je govorio razlažući osnovna načela Zakona i Tore. Štoviše, nudeći svojim učenicima osobno razumijevanje i tu-mačenje tih načela.

Doista, Jošua je živio kao prorok i do-živio sudbinu proroka. •

Jadranka BRNČIĆ

sr10-11.indd 10 29.12.2011 15:38:44


Ni jedan etički sustav ili vjerski katekizam, kako god bio prosvijetljen i čist, ne može se usporediti s Isusom, osobom drukčijom od svih. Isus je na pola puta između neba i zemlje, podjednako blizak i Bogu i čovjeku; Isus – pomagač siromašnih, prijatelj grešnika, brat svakom patniku, tješitelj tužnih, iscjelitelj bolesnih, bodritelj slabih, ljubitelj ljudi, otkupitelj žena; Isus – najponizniji od svih ljudi, najprezreniji među Židovima.

Kaufmann KOHLER

Isus je stostruko ukorijenjen u židovstvo svoga vremena: da bi se upoznali svi ele-menti njegova bića i njegove sudbine, ne treba činiti ništa drugo nego iščitavati povijest i običaje onog vremena.

Joseph KASTEIN

Od svoje mladosti u Isusu nalazim svojega velikog brata. Krš ćanstvo ga promatra kao Boga i Spasite-lja, što je činjenica koju s poštovanjem nastojim razumjeti… No, siguran sam da mu pripada gole-mo mjesto u povijesti Židova te da se ono ne može opisati uobičajenim kategorijama.

Martin BUBER

Jošua je bio pravednik kao i svi židovski pra-vednici, ali su krš ćani njegov križ pretvorili u mač i tako, umjesto da ga ljube, Isusa koriste za svoje interese.

André SCHWARTZ-BARTH

Ne možemo pobrojati što je sve Isus značio za čovječanstvo. Ljubav koju je nadahnjivao, utjeha koju je pružao, nada i radost kojom je ispunjavao – sve to je čovječanstvo učinilo boljim.

Hyman ENELOW

sr10-11.indd 11 29.12.2011 15:38:58


BOŽJA DJELA U BIBLIJI Različita imena Božjeg naroda

Pojedina imena Božjega naroda su

spomen njihova podrijetla i pojedinih

razdoblja njihove povijesti, ali ujedno i

znak njihove sudbine i njihova trajnog

poslanja u svijetu

Piše: • Bruna VELČIĆ

Židovi, Izraelci, Judejci, Hebreji... Sve su to različita imena kojima Stari zavjet označava jedan Božji

narod. Odakle tolika imena, možemo se upitati. Međutim, nositi više od jednog imena nije rijetkost. U nas krš ćana, do-

bivanje novog imena uobičajeno je kod krštenja, stupanja u redovničku zajed-nicu ili stupanja u biskupsku i papinsku službu. Novo ime označava novo stanje i položaj, početak novoga života. Stoga nas različita imena za Božji narod u Sta-rom zavjetu ne trebaju čuditi. Ona očitu-ju različite etape njihove duge povijesti, označavaju pojedina razdoblja njegova postojanja.

K tome, biblijska su imena bremenita značenjem. Prema semitskom shvaća-nju ime nije samo naziv kojim nekoga dozivamo i razlikujemo od drugih, već ono označava osobu kao takvu, izražava njezinu bit, njezino podrijetlo i njezinu ulogu u ovome svijetu. Tako je ime prvo-ga čovjeka “Adam”, što dolazi od imenice adama, “zemlja”, i označava da je čovjek

onaj kojega je Bog svojim rukama obli-kovao od praha zemaljskog. A ime prve žene je “Eva”, što dolazi od glagola haja, koji znači “živjeti”, jer će ona biti “majka svima živima”. I dalje kroz Bibliju pri-mjeri se samo nižu. Što se tiče izabranog naroda, kako ćemo vidjeti, svako od nje-govih imena također otkriva nešto o nje-govom identitetu, o njegovom podrijetlu i njegovoj ulozi u povijesti svijeta.

Prvi od naziva koji se u Bibliji kori-sti za izabrani narod jest “Hebreji”. Ovo ime najvjerojatnije potječe od riječi eber koja ima dva značenja, pa stoga posto-je i dva tumačenja ovoga naziva. Prema prvom tumačenju Hebreji su “sinovi Ebera”, jednog od Abrahamovih preda-ka, a druga je mogućnost da riječ eber shvatimo kao “područje preko rijeke”,

Ime kao spomen i poslanje

Marc C

HA

GA

LL, Izlazak

sr12-13.indd 12 29.12.2011 15:39:34


BOŽJA DJELA U BIBLIJI

pa u tom slučaju ime “Hebreji” označa-va one koji potječu “s one strane rijeke”, odnosno s druge strane rijeke Eufrat u Mezopotamiji. A kako biblijska povijest tumači, Abraham i njegovi preci doista su živjeli na području Mezopotamije. Odatle, iz grada Ura, Abraham je krenuo na put prema Obećanoj zemlji. Stoga su spomenuta dva tumačenja u biti bliska i nadopunjuju se. Koje god značenje riječi eber da uzmemo, ime “Hebreji” označa-va podrijetlo izabranog naroda, podsje-ća na njihove drevne pretke i na njihovu prvotnu domovinu. To je ujedno ime po kojem ga poznaju i kojim ga nazivaju drugi narodi, napose Egipćani u vrijeme njihova boravka u toj zemlji. Zato ovo ime na poseban način podsjeća na bo-ravak u Egiptu i na egipatsko sužanjstvo. Međutim, od događaja izlaska pa nadalje za njih se koristi novo ime: “sinovi Izrae-lovi”, odnosno “Izraelci”.

Naziv “sinovi Izraelovi” označava da izabrani narod potječe od “Izraela”, od-nosno od Jakova. Izrael je, naime, drugo ime za Izakova sina Jakova, od kojeg po-

tječe 12 plemena koja čine Božji narod. Kako čitamo u Post 32, Jakov dobiva ovo ime nakon noćne borbe s Bogom, te ono znači: “onaj koji se borio s Bogom”. Me-đutim, s obzirom na višeznačnost glago-la sara, kojeg u ovom imenu nalazimo, “Izrael” može značiti i “onaj koji je ustra-jao s Bogom” ili “onaj koji se pokazao ja-kim protiv Boga”. Samo značenje imena ostaje tako pomalo enigmatično. Mogu-će je u ovom imenu iščitati sudbinu Ja-kovljevih potomaka koji će se kroz čitavu svoju povijest “boriti” s Bogom. Griješit će i zaboravljati ga, tražiti ga i vraćati mu se. No usprkos svemu pokazat će se ja-kima i ustrajati u svojem poslanju. Ime “Izrael”, u biti, na poseban način ukazuje na to poslanje, vežući, preko Jakova, izra-elski narod s njihovim praocima Izakom i Abrahamom. Izraelci su potomci Abra-hama, Božjeg izabranika, i tako i sami Božji izabrani i blagoslovljeni narod, na-rod izlaska i saveza, onaj kojega je Bog između svih naroda odabrao za svoju predragu svojinu, kraljevstvo svećenika i narod svet.

Međutim, u kasnijoj povijesti naroda, ime Izrael poprima i jedno novo značenje. Nakon smrti kralja Salomona, kada se nje-govo kraljevstvo podijelilo na dva dijela, ime Izrael postalo je ime Sjevernoga kra-ljevstva, koje je obuhvaćalo 10 plemena. Prema najznačajnijem od tih 10 plemena ovo je kraljevstvo često bilo zvano i “Efra-jim”. Sjeverno kraljevstvo, međutim, nije bilo duga vijeka i propalo je nakon svega dvjesto godina postojanja. Osvojili su ga Asirci i raselili njegovo stanovništvo, te se ovim plemenima izgubio svaki trag. No preživjelo je manje, Južno kraljevstvo, koje je nakon podjele dobilo ime “Juda”, prema najznačajnijem od dva plemena koje je obuhvaćalo, a to su bili Juda i Benjamin. Kraljevstvo Juda opstalo je na povijesnoj sceni nekih sto pedeset godina duže od Sjevernog, sve dok nije palo u ruke Babi-loncima koji su ga osvojili i odveli veći dio naroda u Babilon. Međutim, za razliku od Sjevernog kraljevstva, stanovništvo Jude nije se izgubilo među narodima, već se uspjelo sačuvati i nakon nekoliko deset-

ljeća vratiti se u svoju domovinu, gdje su nastavili živjeti kao Božji izabrani narod. Uz ovo razdoblje njihove povijesti vezana su imena “Judejci” i “Židovi”.

Nazivi “Judejci” i “Židovi” prijevodi su iste hebrejske riječi jehudim, koja dolazi od jehuda, što znači “Juda”. Riječ je, dakle, o stanovnicima Južnoga kraljevstva Jude, i kasnije, nakon babilonskog izgnanstva, o stanovnicima Judeje, koja je u to vrijeme bila perzijska provincija. Obično se naziv “Judejci” koristi za stanovnike kraljevstva Jude, prije izgnanstva, a “Židovi” za sta-novnike provincije Judeje, nakon izgnan-stva, u vrijeme perzijske vlasti, te kasnije u vrijeme grčke i rimske vlasti. Nazivi “Judejci” i “Židovi” označavaju tako dio Božjega naroda koji je unatoč svim povi-jesnim nedaćama opstao, preživio, saču-vavši svoj vjerski i nacionalni identitet. To je dio naroda koji i dalje nosi biljeg Božjeg izabranja i iz kojega svijetu dolazi Mesija – Pomazanik. Mesija, naime, kao Davidov potomak, dolazi upravo iz Judina pleme-na, odnosno, kako veli prorok Mihej, iz Judina grada Betlehema.

Pojedina imena Božjega naroda svje-doče tako o različitim etapama njegove duge i teške povijesti. Narod prvotno po-znat pod imenom “Hebreji” kasnije, po svome pretku Jakovu, dobiva ime “Izraelci”, a naposljetku opstaje kao mali ostatak pod imenom “Judejci” i “Židovi”. A kada napu-stimo vrijeme Staroga zavjeta i osvrnemo se na sadašnjost, vidimo da su navedena imena našla svoje mjesto i u njihovoj suvre-menoj povijesti. Naziv “Hebreji” sačuvao se u nazivu njihova jezika kojeg nazivamo he-brejskim. Naziv “Izrael” označava njihovu državu, u spomen na dvanaest Jakovljevih sinova i dvanaest plemena Izraelovih. A na-ziv “Židovi” označava njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, prema povratnicima iz izgnanstva koji su taj identitet uspjeli saču-vati. Svako od ovih imena ima, dakle, svoj smisao i svoje mjesto kako u prošlosti tako i u sadašnjosti Božjeg naroda. Ona su, sva-ko na svoj način, spomen njihova podrije-tla i pojedinih razdoblja njihove povijesti, ali ujedno i znak njihove sudbine i njihova trajnog poslanja u svijetu. •

Marc C

HA

GA

LL, Židov u molitvi

• Naziv “Hebreji” sačuvao se u nazivu njihova jezika kojeg nazivamo hebrejskim. Naziv “Izrael” označava njihovu državu, u spomen na dvanaest Jakovljevih sinova i dvanaest plemena Izraelovih.

A naziv “Židovi” označava njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, prema povratnicima iz izgnanstva koji su taj identitet uspjeli sačuvati. Svako od ovih imena ima, dakle, svoj smisao

i svoje mjesto kako u prošlosti tako i u sadašnjosti Božjeg naroda •

sr12-13.indd 13 29.12.2011 15:39:43


SVJETSKI DAN 27. siječnja Međunarodni dan sjećanja na Holokaust

Rezolucijom Opće skupštine Ujedi-njenih naroda od 1. studenog 2005, 27. siječnja proglašen je Međuna-rodnim danom sjećanja na Holokaust. Računa se da je pod nacističkim, rasističkim režimom stradalo šest milijuna europskih Židova i milijuni drugih: Roma, Sinta, homoseksua-laca, osoba s posebnim potrebama, Jehovinih svjedoka, političkih i vjer-skih neistomišljenika…

Kao datum obilježavanja dana sjeća-nja na Holokaust uzet je 27. siječnja jer su upravo na taj dan sovjetske trupe oslobodile najveći nacistički logor Auschwitz-Birkenau.

sr14.indd 14 29.12.2011 15:40:41


ŽIVOT I VJERA

Otvaranje Drugoga vatikanskog sabora u Rimu prije pedeset godina bilo je znak nade ne samo za sve katolike, nego i za

cio svijet. Sabor je otvorio veliki papa Ivan XXIII., prvi ekumenski nakon toliko papa. On poziva na jedinstvo sve krš ćane, a zapravo, sve ljude ovoga svijeta. On je zračio duhom Isusova evanđelja, što znači da je bio istinski krš ćanin. Ključna njegova riječ jest aggiornamento (podanašnjenje). Time je rečeno ono najvažnije za obnovu krš ćanstva: vraćanje svome izvoru, Isusu Kristu, ali to vraća-nje mora biti izvedeno na današnji način, jasnije rečeno, svako vrijeme mora na svoj vlastiti, tj. na originalan način, Isusa Krista nasljedovati. Sva-ka tradicija, naime, na ovoj zemlji – zvala se ona fi lozofska, teološka, književna, politička i slično – postaje živa i suvremena po svojim originalnim nastavljačima. Jednako vrijedi za sve tradicije, osobito za krš ćansku.

Naš veliki bosanski franjevac Matija Divković prije 400 godina u svome Nauku krstjanskom piše da je pravi krš ćanin onaj koji Krista nasljeduje ne samo imenom nego i djelima. Takav je bio papa Ivan XXIII. koji je prakticirao pastoralni primat. To je primat služenja ljudima, osobito siromašni-ma, bolesnima i obespravljenima. Nije sudio svi-jetu, nego mu je služio. U svojoj enciklici Pacem in terris (Mir u svijetu) iz 1963. priznao je slobodu savjesti – dotad u Crkvi ignoriranu i osuđivanu – kao temeljnu slobodu ljudskoga bića.

Pod vodstvom Ivana XXIII. Sabor je zapo-čeo temeljite reforme na svim područjima krš-ćanskoga života, od liturgije do politike, tj. do političkoga djelovanja krš ćana u građanskom društvu, u državi i u svijetu. Papa je umro 3. lipnja 1963, a odmah po njegovoj smrti počinje udaljavanje od izvornih reformskih zahtjeva Sa-bora. Započete reforme nisu ostvarene. Rezultati zastoja u reformama vidljivi su danas na svim područjima i na svim razinama krš ćanskoga ži-vota. Danas se Katolička crkva i cijelo krš ćanstvo nalaze u dubokoj krizi: nije posrijedi samo kriza rimskoga sustava i crkvenih struktura, nego i du-binska kriza vjere u Boga. S pravom mi pada na um misao iz Lukina evanđelja (18,8): “Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”

Kao primjer duboke krize Katoliče crkve navodim Crkvu u Njemačkoj, koja je, po mom sudu, značajna Crkva, a možda i najznačajnija u Zapadnoj Europi, koja i danas pomaže partiku-larnim Crkvama u BiH, u Hrvatskoj i u mnogim drugim zemljama. Godine 2010. iz Katoličke crkve u Njemačkoj istupilo je 180 tisuća katoli-ka. Kriza se odnosi na katolike i na protestante, naprosto na sve krš ćane. Od 1990. pa do 2009. Katoličku je crkvu u Njemačkoj napustilo preko 2,5 milijuna (2.595.433) katolika, a Evangeličku od 1990. do 2008. preko 3,8 milijuna vjernika. Pojavile su se razne zloporabe u Crkvi, među ko-jima je najsramotnija pedofi lija (bolesna sklonost odraslih osoba da seksualno zlorabe i zlostavljaju djecu i učenike). Još je strašnije to što su crkvene vlasti skrivale te teške grijehe od javnosti i nisu kažnjavale počinitelje. Neshvatljivo je i protivno samoj biti evanđelja da su štitile počinitelje, a ne njihove žrtve.

Iz izloženoga mogu izvesti sljedeći zaključak. Mjerilo kojim se moramo izmjeriti zove se Isus Krist. Isusovo evanđelje od nas krš ćana traži da ne sudimo drugima, da ne bismo bili osuđeni, jer će nam sudom, kojim sudimo drugima, biti su-đeno (Mt 7,1-2). Moramo najprije izvaditi brvno (velike grijehe) iz vlastita oka, pa ćemo tada moći izvaditi trn (male grijehe) iz oka ljudi ovoga svi-jeta (Mt 7,3-5).

Isusovo evanđelje od nas zahtijeva da lju-bimo svoje neprijatelje (Mt 5,43-48), a mi smo stoljećima, umjesto paradigme po-

štovanja i ljubavi prema drugima, zastupali paradigmu konfrontacije (sukoba) s onima koji nisu krš ćani na isti način kao mi, poseb-no s pripadnicima drugih religija i svjetona-zora, osobito s ateistima, a zaboravili smo da je idolopoklonstvo – obožavanje svoje nacije, svoje religije, svoga krivoga poimanja Boga – najopasnije za vjeru i ljudski život na zemlji. U svojoj Prvoj poslanici (5,21) Ivan poručuje: “Dječice, klonite se idola!”

Da je moguća obnova vjere u univerzalnom i u religioznom smislu, pokazao nam je dobri papa Ivan XXIII. •

Mile Babić

Gdje smo danas?

Danas, 50 godina nakon Sabora, krš ćanstvo je u dubokoj krizi – krizi vjere u Boga

sr15.indd 15 29.12.2011 15:42:04


OTVORENI PROZOR Mi njih zaboraviti ne smijemo

Treba otvoriti arhive i vratiti “privatizirane”

funduse zločinaca i političkih začinjavaca

te odgovoriti na pravo građana da se omogući istina i pravda kao temelj etičkog imperativa

pomirenja i oproštenja

Piše: • Neven ŠIMAC

Trebalo je proći šest desetljeća od poraza nacističkog režima da “me-đunarodna zajednica” na Općoj

skupštini UN-a, 1. studenoga 2005. pro-glasi 27. siječnja Međunarodnim danom posvećenog sjećanju na žrtve Holokausta. U svojoj rezoluciji o tom jedinstvenom zločinu u povijesti – po rasnom pristupu, genocidnom opsegu i industrijskom iz-vršenju, UN su istaknuli da to čine kako zbog dužnosti sjećanja i razmjera genoci-da nad Židovima – i drugim manjinama – tako i zbog preventivnih i pedagoških razloga, za buduće naraštaje. Rezolucija UN-a odlučno je osudila svako nijeka-nje povijesnosti Holokausta i ukazala na “opasnosti od mržnje, nesnošljivosti, ra-sizma i predrasuda”.

Dobro je, potrebno i pravedno da svijet ne zaboravi da su i zašto su na-cistički, a dijelom i fašistički režim, istrebljivali čitave narodne i vjerske zajednice, kao i manjine i marginalne skupine, sve do bolesnika i nevoljni-ka. Dobro je, potrebno i pravedno da

mi, na ovim našim stranama, pamtimo da su u sličnim zločinima sudjelovali i kvislinški režimi u Europi, a među nji-ma i ustaški režim u NDH; da pamtimo ne samo zla i nepravde počinjene na-šem narodu u tom ratu i poraću, nego da ne niječemo da su mnogi našijenci učinili velika zla drugima, što iz osvete,

što jednostavno zbog njihove “drugo-sti” – nacionalne, vjerske, ideološke… pa čak i iz običnog htijenja da se domo-gnu njihovih dobara.

Rezolucija UN-a navodi da je u Holo-kaustu stradala jedna trećina židovskog naroda, a mi znamo da je s ovih naših strana stradalo više od tri četvrtine te

Dužnost znanja i pamćenja

Spomen-obilježje žrtvam

a Holokausta, M

iami – SA

D

sr16-17.indd 16 29.12.2011 15:44:54


OTVORENI PROZOR

naše starije braće, što u NDH, što u na-cističkim logorima i to od ruke i naših sunarodnjaka i okupatora. A ti Židovi nisu predstavljali ni stvarnu ni moguću, ideološku, vojnu ili političku opasnost za ondašnji režim NDH i Trećeg Reicha. Njihova jedina “krivnja” bila je činjeni-ca njihova rođenja kao – Židova. Što se tiče tih žrtava, mislim da nismo, kao krš-ćani, kao njihova mlađa braća, pa čak ni kao ljudi i narod, dovoljno jasno i glasno izrazili osudu tog strašnog zločina i svoj duboki i trajni žal za njihovo stradanje. Zato je dobro, potrebno i pravedno da se 27. siječnja poklonimo u duhu i molitvi žrtvama Holokausta, dok će naša starija braća to učiniti 19. travnja, na Yom Has-hoah. Velik je naime povijesni dûg prvo-izabranom Božjem narodu, dûg svih, a navlastito krš ćana, koji prečesto zabo-ravljaju da se Isus Krist utjelovio u židov-skom narodu, od majke Židovke i da je svoju zapovijed ljubavi uputio čitavom svijetu preko svojih učenika, Židova.

A zatim ćemo se, 23. kolovoza, sjetiti i žrtava komunističkog totalitarizma, u svijetu i na ovim našim stranama… ako nas na tu dužnost podsjete naši uprav-ljači. Na to nas naime poziva rezolucija Europskog parlamenta iz 2009. godine. Pozivaju nas i prethodne izjave Vijeća Europe iz 1996. i 2006. godine, koje su bile mnogo snažnije i odlučnije negoli ova, Europske unije. Ali za pamćenje i za sjećanje potrebno je poznavanje po-vijesnih činjenica i odgovornosti. Nije naime moguće pamtiti, ako se još uvijek ne poznaje činjenice i povijesnu istinu o “onom ratu” i o trećem, komunistič-kom totalitarizmu koji je harao ovim našim stranama gotovo pet desetljeća. Ne zaboravljamo da su kod nas žrtve II. svjetskog rata bile popisivane 1946. uz ratne štete, a 1950. i 1964. samo žrtve rata, ali da je svaki put bilo zabranjeno popisivati žrtve komunističkog režima – i vojne i civilne, tj. idejne protivnike i suparnike. Kad danas listate dokumente koji su promakli cenzorskoj brizi jugo-

slavenskog komunističkog režima, onda se nužno nameće zaključak da su još u vrijeme rata, a posebice pri njegovu kraju, te u vrijeme mira, postojale taj-ne, usmene upute sa samog vrha KPJ o tome da se likvidira bez ikakva suda čitave kategorije vojnih protivnika (kod Hrvata – ustaše, policajci, domobranski časnici…), ali i građanskih političara, imućnijih seljaka, industrijalaca, ugled-nih građana… Sve ukazuje da su jugo-slavenski komunisti bili tada totalitarniji i krvaviji od svih drugih europskih ko-munista, osim Sovjeta, pa vjerojatno i od lokalnih kvislinških režima koje su zami-jenili. Oni su znali da su prije rata bili ne-znatna manjina, te da je trebalo vrlo brzo nakon rata izložiti se izborima.

Sve ove slutnje i dedukcije ostaje, me-đutim, povijesno temeljitije istražiti i do-kumentirati, ako to bude moguće, jer je i nedavno nastojanje Komisije Iustitia et Pax u Hrvatskoj, da se popisom pučan-stva 2011. po prvi put obuhvate sve žrtve

rata i poraća, ostalo bez rezultata. A vri-jeme prolazi, svjedoci i ubojice umiru i iza nas ostaje “crna rupa” povijesnog ne-pamćenja. I umjesto da se iskoristilo ova dva desetljeća pluralizma pa ponudilo, za iznošenje istine, aboliciju zločincima, nije učinjeno ništa. I tako jedni niječu i poznate žrtve, pa im svima pripisuju zlo-činaštvo, a drugi se razbacuju brojkama, kao da se ne radi o ljudima, nego o sijenu ili pijesku. Treći pak, najbrojniji u našem narodu, ostaju u magli i noći svoje boli i svog neproživljenog žala.

Ostaje, međutim, jedna druga duž-nost, a to je usporedba triju totalitariza-ma. Kvantitativna analiza, ona broja žr-tava, je za komunizam porazna, ali ostaje izvršiti komparativnu analizu stupnja i opsega terora, vlasti i nadzora nad svim aspektima društvovnog života (od po-litike i gospodarstva, pa do znanosti i umjetnosti), suradnje građana s politič-kom policijom i psihološko-socioloških posljedica triju totalitarizama. Ostaje isto tako utvrditi idejno očinstvo triju susta-

va, koji su svi ponikli iz kulturnog kruga krš ćanske Europe, a ne npr. Azije, ni svi-jeta islama… Ne smije se pritom zabo-raviti da je polovica Europe živjela pod barem jednim totalitarizmom – a hrvat-ski narod pod svim trima – te da je pod komunizmom u svijetu bilo 20 država na 4 kontinenta, s gotovo 2 milijarde ljudi, a danas još uvijek pod tim knutom živi oko 1,5 milijarda ljudi.

Ostaje još i jasnije razlikovati dva desna totalitarizma, fašizam i nacizam, kako po teoriji, tako i po zločinačkoj praksi. Jedan zanemareni distinguo za-magljuje današnje, površne rasprave o to-talitarizmima. To je činjenica da fašizam i nacizam nisu pretendirali na univerzal-nost, već su dali primat državi i rasi, dok je komunizam imao tu pretenziju dajući prvenstvo klasi. I još nešto: dva desna to-talitarizma nisu skrivala svoje zločinačke ciljeve, dok lijevi – jest. Iz toga se izvlači perverzni zaključak da su zločini komu-nizma samo nekakva “lijeva skretanja”, a

ne konstanta i bît komunističkog režima. Ovakva interpretacija, koju guraju naši i drugi komunisti i zločinci, ne bi li utekli od odgovornosti, ili spasili “sliku o sebi”, ima i svoje pristaše u demokratskim dr-žavama, među neobaviještenim naiv-cima, ali i među prijateljima ondašnjih režima, što sveđer zabrinjava.

Što je ipak još moguće učiniti? Otvo-riti arhive i vratiti “privatizirane” fun-duse zločinaca i političkih začinjavaca; kritički iščitavati “klasike” – npr. Komu-nistički manifest koji karakterizira agre-sivnost i govor mržnje, ali i hijerarhiju represije komunističkih režima (npr. Le-njin – Trocki – Đeržinski, ili Tito – Đilas – Ranković), da ne ostane tvrdnja da su ti počeci tih režima bili “kao u prvih krš-ćana”; analizirati “lijevo” i “desno” totali-tarizama, npr. njihov vrlo “desni” odnos prema pravima čovjeka i narodâ, njihova kolonijalna osvajanja; i, na koncu, odgo-voriti na pravo građana da se omogući istina i pravda kao temelj etičkog impe-rativa pomirenja i oproštenja. •

• A vrijeme prolazi, svjedoci i ubojice umiru i iza nas ostaje “crna rupa” povijesnog nepamćenja. I umjesto da se iskoristilo ova dva desetljeća pluralizma

pa ponudilo, za iznošenje istine, aboliciju zločincima, nije učinjeno ništa. I tako jedni niječu i poznate žrtve, pa im svima pripisuju zločinaštvo, a drugi se razbacuju brojkama, kao da se ne radi o ljudima, nego o sijenu ili pijesku. Treći pak, najbrojniji u našem

narodu, ostaju u magli i noći svoje boli i svog neproživljenog žala •

sr16-17.indd 17 29.12.2011 15:45:01


AKTUALNO Dan sjećanja na Holokaust

Izgovarajući “nikad više” želimo vjerovati

kako to u svijetu ne zvuči kao tek jedna

neobavezna, banalna tvrdnja nego zapravo

kao najbolja brana da se to čovječanstvu više

nikada ne dogodi

Piše: • Ivo GOLDSTEIN

Dan 27. siječnja postao je među-narodni Dan sjećanja na Ho-lokaust početkom 21. stoljeća,

kada je na poticaj Švedske veći dio eu-ropskih država odlučio da se komemo-racijom tog dana suprotstavi negiranju i zaboravu Holokausta, nacističkih zločina i kasnijih genocida, sve sa željom i ambi-cijom da se danas gradi sigurnije i bolje sutra. Tada je svakoj zemlji prepušteno da odredi svoj vlastiti dan sjećanja na Holokaust, ali je Hrvatska, kao i većina drugih država, tada odredila da to bude 27. siječnja, dan kada su 1945. sovjetske jedinice oslobodile Auschwitz, najstraš-niji od svih nacističkih logora. Naknadno je, rezolucijom Opće skupštine Ujedinje-nih naroda 2005. godine, taj dan postao i Međunarodni dan sjećanja na šest mili-juna europskih Židova i milijune drugih koje je uništio nacistički režim.

Židovske zajednice dan Holokausta komemoriraju obično u travnju, kada po židovskom kalendaru pada Jom hašoa ve hagvura, u hrvatskom prijevodu Dan sjećanja na holokaust i herojstvo. Naime, 19. travnja 1943. počeo je ustanak u Var-šavskom getu. Desetine tisuća Židova u prethodnim je mjesecima u getu umrlo od gladi ili bolesti ili su već bili deportira-ni u logore smrti. Preživjeli su se odlučili suprotstaviti te su na nacističke tenkove i

artiljeriju krenuli jedinim oružjem koje su imali – pištoljima i Molotovljevim kokte-lima. Na kraju bitke, nacisti su imali mi-nimalan broj poginulih, a na židovskoj strani bilo je oko 13.000 mrtvih, 56.000 je zarobljeno, a svega osamdesetak je uspje-lo pobjeći. Za židovski narod, ustanak je imao i ima mnogo dublje, simboličko značenje – pokazao je da Židovi nisu “sta-do ovaca” koje mirno odlazi na gubilište već da mogu braniti svoje dostojanstvo u krajnje neravnopravnoj borbi.

Holokaust je grčka riječ koja znači “potpuno spaljen”. U antici je, kod Grka i Rimljana, označavala žrtvu paljenicu bogovima ili dušama pokojnika. U su-vremeno doba obilježava razdoblje od 12 godina (od 1933. do 1945.) nacističkog progona Židova.

U izraelskoj i židovskoj među narodnoj javnosti od osamdesetih godina 20. stoljeća za ova događanja sve se više ustaljuje ter-min “Šoa”, rijetka prastara riječ koja u apo-kaliptičkim vizijama starozavjetnih knjiga izražava totalno zlo među narodima, pu-stošenje kakvoga još nije bilo, a može se dogoditi samo jednom i nikada više.

Termin “genocid” (prema grčkom “ubijanje roda” ili “ubijanje vrste”, tj. ubi-janje naroda) uvriježio se za masovne

zločine koje su nacisti i njihovi savezni-ci u Europi počinili nad Romima i nad pripadnicima nekih slavenskih naroda. I ta je riječ novijeg postanka, uvedena je u međunarodno pravo poslije Drugoga svjetskoga rata (1948) prvenstveno kao obilježje nacističkih zločina. Do danas se defi nicija genocida u pravnoj i drugoj stručnoj literaturi proširila na “međuna-rodni zločin, koji obuhvaća djela učinje-na s namjerom da se potpuno ili djelo-mično unište narodne, etničke, rasne ili vjerske skupine ljudi”. Stoga su u širem smislu termini “Holokaust” i “Šoa” obu-hvaćeni terminom “genocid”.

Mržnja koja je pokretala ideologe i organizatore Holokausta proistjecala je iz modernog antisemitizma, nastalog u 19. stoljeću, koji je u sebi sažeo neke novoste-čene i neke tradicionalne komponente. U nekim europskim zemljama uklopio se u ekskluzivni nacionalizam koji se u prvoj polovini 20. stoljeća razvio do ekstrema kao rigidni i netolerantni izdanak ranijih nacionalnih pokreta.

Moderni se antisemitizam najčeš-će potkrepljivao tvrdnjama da su Židovi “razoran faktor”, da smišljeno remete i uništavaju nacionalne kulture, nacionalne pokrete i države, s krajnjom težnjom da

Nikad više – doista?C

NS

sr18-19.indd 18 29.12.2011 15:46:12


AKTUALNO

podjarme sve narode i zavladaju svijetom. To je najprimjerenije sublimirano u pozna-tom falsifi katu nazvanom Protokoli sion-skih mudraca te u Hitlerovoj propagandnoj knjizi Moja borba (Mein Kampf) iz 1925-26. godine. Protokoli su tobožnji izvještaji s 24 sjednice (prema nekim verzijama 27) koje su navodno održane u Baselu 1897, u vrijeme prvoga cionističkog kongresa. Na tim su sjednicama Židovi i masoni navodno planirali uništavanje krš ćanske civilizacije i stvaranje svjetske države pod židovsko-masonskom vlaš ću. Liberalizam i socijalizam trebali su biti sredstvo za pod-činjavanje krš ćanstva; ako bi ove subver-zivne radnje propale, trebalo je organizirati sabotaže diljem Europe. Protokoli su prvi put objavljeni u Rusiji 1903. godine, a ubr-zo zatim i na drugim europskim jezicima. Od 1921. više je istraživača dokazalo da su Protokoli falsifi kat koji je napravila ruska carska tajna služba te da su neke osnovne ideje gotovo doslovno preuzete iz satire koju je francuski odvjetnik Maurice Joly napisao o Napoleonu III. i naslovio je Di-jalog u paklu između Machiavellija i Mon-tesquieua (1864).

Kvaziznanstvena podloga za mo-derni antisemitizam pronađena je u rasizmu, teoriji koja prema proizvolj-

nim kriterijima vrijednosno diferenci-ra ljudske rase i narode. U elaboraciji njemačkog nacizma prema toj su rasnoj teoriji Indoeuropljani (tzv. “Arijevci” – prema sanskrtu “odličnici”, “pripadnici vladajuće kaste”) superiorni svim dru-gim rasama. Nordijci (Germani) elita su unutar Arijevaca, dok su Nijemci naj-životvorniji dio Germana, pa su stoga pozvani da dominiraju svijetom i grade “novi poredak”. Semiti, a posebno Žido-vi, rasno su niži i štetočinski dio ljud-skoga roda, kojem zagađuju njegovu “čistoću”. Ove teze njemački je nacistič-ki pokret dvadesetih i tridesetih godina 20. st. pretvorio u političku ideologiju i osnovu partijskog programa, kojega je Hitler, do svog posljednjega daha, bio najfanatičniji poticatelj.

U populističkoj antisemitskoj propa-gandi korištene su i srednjovjekovne vjer-ske predrasude (npr. o Židovima kao ubo-jicama Krista), konkurentska zavist zbog naglog bogaćenja nekih Židova nakon što su stekli građanska prava te tradicio-nalna ksenofobija. Toj su propagandi išle naruku samogetoizacija Židova u nekim zemljama, vjerska isključivost židovskih ortodoksa, vrlo raširen merkantilistički duh naslijeđen od starijih generacija te nesposobnost nekih Židova da se jezično i kulturno uključe u život šire zajednice.

Ni nacionalsocijalistički program iz 1920. godine u svojih 25 točaka, a niti Mein Kampf pet godina kasnije, nisu ja-sno najavljivali kako će izgledati njemač-ko društvo kada nacisti preuzmu vlast. Pa ipak, iz tih dokumenata, a potom i iz riječi

mnogih partijskih propagandista, nesum-njivo se moglo zaključiti da će promjene biti temeljite i da će “rasni neprijatelji” Ni-jemaca i Njemačke na neki način biti ka-žnjeni za ono što su (tobože) učinili. Na-cistička ideologija obraćala se običnom, prosječnom Nijemcu. Njega su nacisti prikazivali kao žrtvu u svijetu kojim vla-daju Židovi, a koji su krivi za sve: za poraz u Prvome svjetskom ratu (Dolchstoß von Hinten – udarac s leđa), za navodno po-nižavanje Njemačke nakon 1918. godine, za kapitalističku eksploataciju kojoj je bio izložen mali čovjek, kao i za komunističku opasnost koja je stizala s Istoka.

Otkako je u siječnju 1933. Adolf Hi-tler postao njemački kancelar, postupno su, ali sustavno, eskalirale sve brutalnije mjere nacističkih vlasti i njihovih poma-gača prema Židovima, a i teritorij na ko-jem se te mjere primjenjuju postajao je sve veći: samo mjesec dana po dolasku Hitlera na vlast bojkotiraju se židovska poduzeća i trgovine, potom se Židovi ot-puštaju iz institucija lokalnih vlasti, iz su-dova i sa sveučilišta. Nizom protužidov-skih zakona i drugih diskriminirajućih mjera donesenih do 1938. godine, Hitler i njegovi suradnici uništili su ekonomsku egzistenciju te pravni i društveni status njemačkih Židova. Progonima su bile izložene i tisuće Židova koji su u bližoj ili daljoj prošlosti prešli na krš ćanstvo. Vrhunac je bilo “konačno rješenje” (En-dlösung), što je u nacističkoj terminolo-giji bio eufemizam za masovno ubijanje i uništenje čitavog europskog židovstva.

Dvadeseto je stoljeće bilo stoljeće go-lemog tehničkog i tehnološkog razvoja, ali i stoljeće genocida. Počelo je još za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, kada je stradalo više od milijun Armenaca, a taj se luk strahota i zločina završio na sa-mom kraju stoljeća, ratovima na prosto-ru bivše Jugoslavije i u Ruandi. Židovski narod ima i pravo i obvezu prisjećati se svih ovih masovnih zločina i genocida, kao i upozoravati druge da ih se moraju prisjećati. Valja isto tako reći – nijedan od tih genocida, koje možemo zvati i holokaustima, po dugotrajnosti, veličini prostora na kojem se događao, pa, napo-sljetku, ni po broju žrtava, nije bio tako strašan kao holokaust nad Židovima.

27. siječnja komemoriraju se patnje i herojstvo Židova i drugih koji su bili ti-jekom proteklih desetljeća žrtve genocida. Istovremeno, izgovarajući “nikad više”, že-limo vjerovati kako to u svijetu ne zvuči kao tek jedna neobavezna, banalna tvrd-nja nego zapravo kao najbolja brana da se to čovječanstvu više nikada ne dogodi. •

• Dvadeseto je stoljeće bilo stoljeće golemog tehničkog i tehnološkog razvoja, ali i stoljeće genocida. Počelo je još za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, kada je stradalo više od milijun Armenaca, a taj se luk

strahota i zločina završio na samom kraju stoljeća,

ratovima na prostoru bivše Jugoslavije i u Ruandi. Židovski narod ima i pravo i

obvezu prisjećati se svih ovih masovnih zločina i genocida, kao i upozoravati druge da ih

se moraju prisjećati •

sr18-19.indd 19 29.12.2011 15:46:25


RAZGOVOR

Slušati glasoveproroka

Susannah Heschelpovjesničarka i teologinja

sr20-23.indd 20 29.12.2011 15:49:24


RAZGOVOR

Proroci su bili ona vrsta ljudi koji su slušali i srcem i pameću. Posjedovali su izvanrednu hrabrost savjesti nasuprot političkim vođama i svim njihovim sljedbenicima. Proroke se nije voljelo, odbacivalo ih se, preziralo, pa ipak njihove glasove i dan danas čujemo, a ne glasove kraljeva i vladara

Razgovarao: • Zoran GROZDANOV

Razgovaramo s uglednom židov-skom povjesničarkom i teologi-njom Susannah Heschel, rođe-

nom u New Yorku (1952). Predaje ži-dovske studije na Sveučilištu Dartmouth u SAD-u. Autorica je brojnih knjiga od kojih se izdvajaju Arijevski Isus: Njemački teolozi u Trećem Reichu te Izdaja: njemač-ke crkve i Holokaust. Ove godine predaje u Berlinu.

Njezin život i rad osobito su obilježeni dvjema činjenicama: radom na židovsko--krš ćanskom dijalogu i istraživanjem po-vijesti judaizma, i činjenicom da je kći ra-bina, teologa i fi lozofa Abrahama Joshue Heschela, jednog od vodećih židovskih mislilaca 20. stoljeća. Abraham Joshua Heschel (1907-1972) odrastao je u Polj-skoj, za vrijeme nacističke vladavine izbje-gao je u Sjedinjene Države i nastavio pre-davati na Židovskom teološkom fakultetu u New Yorku. Susannah Heschel u svojim predavanjima i člancima uvijek ističe to naslijeđe kao ono koje je presudno obli-kovalo njezine životne stavove.

Sa Susannah Heschel razgovarali smo o njezinom naslijeđu, djetinjstvu u Sjedi-

njenim Državama koje je bilo pod utje-cajem tadašnje borbe za građanska prava crnaca koje je i njezin otac podržavao, od-nosima religije i politike te položaju žene u religiji, čime se također intenzivno bavi.

• Gospođo Heschel, dobili ste stipen-diju za svoj istraživački rad i ove godi-ne boravite u Berlinu. Kako je živjeti u gradu koji je toliko značajan za Vašu obiteljsku povijest?

U Berlin dolazim od 1981. godine, prvo kao studentica na tečajeve njemač-kog jezika, a zatim kao predavačica. Ti-jekom tog razdoblja vidjela sam velike promjene u ovom gradu, kao i općenito u Njemačkoj. Kada sam prvi put došla ovdje, nije bilo spomen-mjesta, bio je tek znak na izlasku sa stanice podzemne željeznice na kojemu se nalazio popis imena nekolicine koncentracijskih logo-ra. Taj je znak postavila američka vojska. Danas, naravno, ima posvuda spomen--mjesta i ona su snažna i potresna. No, i ne obazirući se na to, bilo je to moje osob-no iskustvo. Bila sam krajnje neodlučna kada sam prvi put dolazila u Njemačku. Osjećala sam se krivom jer je moj otac odbijao vratiti se u Njemačku ili Poljsku govoreći da bi ga svako drvo podsjeća-lo na ono što se dogodilo – na ubojstvo njegove majke, triju sestara, njegove šire

obitelji, prijatelja, čitavoga židovskog svijeta u kojem je rastao. Povremena pu-tovanja, isprva istraživačka, potom radi predavanja, također su mi bila teška, no uvidjela sam i nešto drugo: tragove očeve prisutnosti.

Moj je otac uvijek običavao govoriti o svojim studentskim danima u Berlinu, danima koji su bili prekrasni u tim prvim godinama njegova boravka (u Berlin je došao 1927). Hodam ulicama i osjećam njegovu prisutnost. Odlazim na koncerte u dvorane za koje znam da je u njima i on slušao koncerte. To me duboko dotiče i oživljava moja djetinja maštanja o tome kako bi bilo odrastati u Njemačkoj da nije bilo Hitlera, ili da sam ja bila jedna od onih koja je studirala s mojim ocem. Ono što me ponajviše rastužuje jest či-njenica da većina Nijemaca danas, čak i onih koje zaista zanima židovska misao, ne poznaju njegovo djelo. Uistinu, po-nekad uviđam da je ovdje judaizam za-mrznut u vremenu – danas u Njemačkoj postoji veliko zanimanje za njemačko-ži-dovsko mišljenje u razdoblju prije 1933. godine, ali malo svijesti o onome što se zbivalo tijekom posljednjih osamdeset godina.

• Vaš je otac bio vrlo utjecajan rabin. Pridružio se Martinu Lutheru Kingu u

vrlo važnom mimohodu u Selmi, mi-mohodu koji je bitno utjecao na borbu za građanska prava crnaca u Sjedinje-nim Američkim Državama. Kako je njihov odnos utjecao na Vaše poimanje odnosa religije i društva i politike?

Odnos moga oca s dr. Kingom bio mi je iznimno važan u mojemu djetinjstvu. Bila sam ponosna na oca, čak i onda kada sam ponekad strahovala za njegov život; i bila sam ponosna na Bibliju i veliki utjecaj koji je izvršila na američki život. Kad sam bila tinejdžerka, zaljubila sam se u proroke, posebno u Amosa, te sam odlučila postati proučavateljica Biblije – sve dok nisam upisala fakultet i shva-tila da pitanja koja postavljaju biblijski

• Bila sam krajnje neodlučna kada sam prvi put dolazila u Njemačku. Osjećala sam se krivom jer je moj otac odbijao

vratiti se u Njemačku ili Poljsku govoreći da bi ga svako drvo podsjećalo na ono što se dogodilo – na ubojstvo njegove

majke, triju sestara, njegove šire obitelji, prijatelja, čitavoga židovskog svijeta u kojem je rastao •

sr20-23.indd 21 29.12.2011 15:49:34


RAZGOVOR

stručnjaci nisu bila pitanja koja su mene zanimala. Osjećala sam da je tom njiho-vom radu nedostajao smisao za biblijsku poeziju i strast kao i da nije sadržavao senzibilitet za vjersko iskustvo – slično onim iskustvima koje je osjećao moj otac dok je studirao u Berlinu. Točnije, od dr. Kinga sam naučila da religija može biti izvanredna snaga za dobro, za omekša-vanje otvrdlih srdaca i za mijenjanje po-litičkih stavova. U raspravama kojima je obilovao moj djetinji dom, naučila sam da su politička pitanja moralna pitanja te da su ona također i duboko duhovna pitanja. Moj je otac običavao govoriti da je nemoguće moliti i ostati nijem pred strašnim ubojstvima koja su se događala u Vijetnamu, baš kao što su i proroci svje-

dočili da je nemoguće živjeti nemoralan život i očekivati da će ti Bog čuti molitve. Rat u Vijetnamu nije bila puka “politička” rasprava već i duboki moralni izazov.

• Kakva vrsta kritike proizlazi od ži-dovskih proroka s obzirom na društve-ni i politički život?

Karl Marx je jednom napisao: “Reli-giozna patnja je istodobno izraz stvarne patnje i protest protiv stvarne patnje. Reli-gija je uzdah ugnjetavanog stvorenja, srce bezosjećajnog svijeta i duša bezdušnih okolnosti. Ona je opijum naroda.” Iz nje-govih riječi, koje su prečesto bile vađene iz konteksta, odjekuje mnogo onoga za što su se borili i proroci: očitovanje tjeskobe običnoga puka i strastveni protest protiv nepravde i ravnodušnosti. Proroci su bili ona vrsta ljudi koji su slušali i srcem i pa-meću. Posjedovali su izvanrednu hrabrost savjesti nasuprot političkim vođama i svim njihovim sljedbenicima. Proroke se nije voljelo, odbacivalo ih se, preziralo, pa ipak njihove glasove i dan danas čujemo, a ne glasove kraljeva i vladara. Činjenica da se sjećamo proroka, znak je da s pravom baštinimo njihovu tradiciju, no naš neu-spjeh da izgradimo pravedna društva, kao i vjerničke zajednice suosjećanja, znak je da nužno poslušamo proročke glasove.

• Napisali ste knjigu o njemačkim teo-lozima za vrijeme Trećega Reicha. Zbog čega su vjerske institucije toliko snažno surađivale s političkim silama kada je, kako vidimo i kod proroka, njihov po-ziv da budu prema njima kritične?

Upravo me to zbunjivalo: zbog čega su teolozi bili toliko privučeni rasnom teorijom, mnogo prije nego što je Hitler došao na vlast? Moje iskustvo religije bilo je suprotno rasizmu; zaista, religi-ja je bila najsnažniji protivnik rasizma u Sjedinjenim Američkim Državama 1960-ih godina. Uvidjela sam, među-tim, da su neki krš ćanski teolozi u Nje-mačkoj rasnu teoriju smatrali avangar-dnom i profi njenom te su mislili da će privući pozornost i dobiti veće poštova-nje prema vjerskoj misli ako u svoj rad inkorporiraju rasističke ideje. Mnogi od njih već su koristili antižidovske teološ-ke argumente, dok se dobar dio njemač-kog “sekularnog” rasizma u stvari bavio tobožnjim degenerirajućim utjecajem Židova na moralno i duhovno zdravlje Njemačke – računajući da će se teolozi lako identifi cirati s tim.

• Također ste istraživali i poslijeratnu Njemačku. Koliko je vremena Nijem-cima bilo potrebno da se suoče s onim

što se dogodilo u Drugom svjetskom ratu, posebno s Holokaustom?

Neposredna posljedica rata bila je ta da su Nijemci znali da ih ostatak svijeta moralno osuđuje, ali se u javnosti malo o tome govorilo. Čini se da se o Holokau-stu nije javno raspravljalo sve do 1980-ih godina. Mnogi Nijemci, međutim, pose-bice teolozi, intenzivno su se bavili tom poviješ ću i vrlo su ozbiljno radili na iskor-jenjivanju antisemitizma iz svoje kultu-re. Ja doista smatram da su se aktivnije i stručnije tim pitanjem pozabavili neki njemački teolozi nego većina američkih.

• Je li Isus Židov ili krš ćanin? Mora li Isus biti uzrokom tako snažnog razdva-janja judaizma i krš ćanstva?

Je li Isus Židov ili krš ćanin? Sjajno pitanje! Volim to pitanje postavljati svo-jim studentima – ono ih jako zbunjuje! Obično kažu da je Isus bio Židov, ali nisu sigurni koji je njegov odnos prema krš-ćanstvu. Poput mnogih teologa, pokuša-vaju pronaći trenutak u kojem se Isusa transformiralo od Židova u krš ćanina, ali u tome često ne uspijevaju i hrvaju se s pitanjem: je li krš ćanstvo religija o Isusu, ako je židovstvo zapravo istinska Isusova vjera? Nesigurnost – alternativ-nost – Isusova osobnoga identiteta pone-

• Uvidjela sam, međutim, da su neki krš ćanski teolozi u Njemačkoj rasnu teoriju smatrali avangardnom i profi njenom te su mislili da će privući pozornost i dobiti veće poštovanje

prema vjerskoj misli ako u svoj rad inkorporiraju rasističke ideje. Mnogi od njih već su koristili antižidovske teološke argumente, dok se dobar dio njemačkog “sekularnog” rasizma u stvari

bavio tobožnjim degenerirajućim utjecajem Židova na moralno i duhovno zdravlje Njemačke – računajući da će se teolozi lako identifi cirati s tim •

sr20-23.indd 22 29.12.2011 15:49:43


RAZGOVOR

kad bi ohrabrivala teologe, kako židovske tako i krš ćanske, da ga svojataju i oblače u slike i maske svojih vlastitih religioznih uvjerenja što predstavlja, moglo bi se reći, neki oblik teološkog transvestizma. Postoji li izlaz iz te dileme? Ponekad se pitam bi li nama, Židovima i krš ćanima, mogli pomoći muslimanski teolozi u razvijanju pomirljivijeg pogleda na Isu-sa? U islamu, Isus nije božanski već ga se smatra proročkim likom. Za Židove, prepoznavanje Isusa kao židovskog uči-telja, što je i bio, predstavlja teškoću zbog mnogih stoljeća napetosti i proganjanja Židova od strane krš ćana uz grozna krš-ćanska teološka “opravdanja”. Istovreme-no, možemo se zapitati zbog čega je tako važno mnogim krš ćanima da Židovi (i drugi) priznaju Isusa? Zbog čega je to, u konačnici, toliko važno? Postoje mnoga važna pitanja koja bi nas mogla ujedi-niti, kao što je napisao moj otac – “po-moći jedan drugome; izmjenjivati uvi-de i učenja, sudjelovati u akademskim istraživanjima na najvišoj stručnoj ra-zini i, što je još važnije, u pustinji tra-žiti izvore pobožnosti, blago smiraja... međusobno pomaganje jednih drugi-ma u teškoj nevolji ovdje i sada, a ono se može postići hrabroš ću da se vjeruje kako je riječ Gospodinova vječna, ali je ona djelotvorna i ovdje i sada”.

• Vaš je otac bio sudionik Drugoga va-tikanskog sabora. Sudjelovao je u izra-di dokumenta Nostra aetate (O odnosu Crkve prema nekrš ćanskim religija-ma). Koje su za njega bile ključne točke na kojima se može izgraditi dijalog iz-među judaizma i krš ćanstva?

Njegova je najveća briga bila dokinuti pokušaje krš ćana da obrate Židove na krš-ćanstvo. Ti su pokušaji bili, smatrao je, izni-mno destruktivni – kako za Židove tako i za krš ćane. “Radije bih otišao u Auschwitz nego se odrekao svoje vjere”, izjavio je. Ta-kođer ga je to brinulo i zbog krš ćana – ka-kav bi to moralni skandal bio ako bi Crkva, ne dao Bog, uspjela dokinuti judaizam. Nadalje, želio je da krš ćani vide ljepotu i svetost judaizma i vjerujem da su krš ćani koji su ga poznavali često u susretu s njim

doživljavali duboko religiozno iskustvo: shvatili su da bi o Bogu mogli nešto nau-čiti od Židova, što se nije događalo (mislili su) dvije tisuće godina. Kada su dolazili k nama na večeru na Šabat, prepoznavali su svetost judaizma i zacijelo su spoznavali da će im se moj otac pridružiti u nebu.

• Bavili ste se mnogo feminističkim ideja-ma. U velikom broju slučajeva ljudi sma-traju religiju ključnom silom koja promo-vira patrijarhalizam. Je li patrijarhalizam zaista ideja koja potječe iz religije?

Patrijarhalizam, ideologija koja daje muškarcima moć nad ženama, toliko je duboko prisutna u kulturi da se ona sva-kako odražava i na religiju. Kao što je re-kla Mary Daly (feministička fi lozofk inja i teologinja) prije nekoliko godina, pro-blem nije tek u vjerskim zakonima i uče-njima koji muškarcima daju prevlast nad ženom, već se radi o nečemu dubljem: vjerskim simbolima koji se poistovjećuju s muškoš ću, počevši od Boga. Često ču-jem kako ljudi govore: “Bog nije ni muško ni žensko; on je iznad roda!” Pa naravno, takav stav može se iznijeti za bilo koje vjersko uvjerenje: problem nije u tome što se govori da je Bog muško, već u tome što naš jezik Bogu izravno pripisuje rod, a naša imaginacija se tome pridružuje u mišljenju Boga kao Oca, Sina, Kralja itd.

• Možete li nam općenito reći kakav je položaj žene u krš ćanstvu, islamu i ži-dovstvu?

Svaka religija ima svoj liberalni, femi-nistički pokret i svaka religija ima svoje konzervativce koji, izgleda, obrazlažu svoju poziciju rodnim ulogama. Na primjer, ono

što razlikuje “ortodoksnu” od “reformne” sinagoge nalazi se u stupnju u kojem su muškarci odvojeni od žena. Mnogim ljudi-ma je jasno da su ta rodna odvajanja po-vezana (često nesvjesno) s pitanjima sek-sualnosti koja se ne mogu lako razriješiti. Rodne uloge izgleda više nisu učinkovite, kako duhovno tako i s obzirom na društve-ne strukture. Činjenica da su u Rimokato-ličkoj crkvi samo muškarci zaređeni sveće-nici nije spriječila seksualno zlostavljanje djece, a isključenje žena iz svećeništva nije učinkovit način stvaranja vjerske zajednice niti je odgovor na krizu zlostavljanja. To je nepravda koja je i nama znak puno šireg problema kontroliranja seksualne želje – ili, možemo i tako reći, seksualnih nagona koji su izvan kontrole.

• Naša regija se godinama suočava s procesom pomirenja. Je li opraštanje prvi korak k pomirenju?

Nisam veliki pobornik opraštanja; umjesto toga zagovaram zadovoljštinu. Pomirenje može doći bez opraštanja, ali ne i bez zadovoljštine. Zanimljivo je da krš-ćanstvo naglašava središnju važnost opra-štanja dok judaizam naglašava središnju važnost zadovoljštine. Svaka od tih dviju religija fokusira se na različitu stranu jed-nadžbe – onoga tko je povrijeđen nasuprot grešnika. Ali, mene zanima i nešto drugo: može li u pravom smislu doći do oprošte-nja? Jednom sam čitala zanimljiv članak američkog psihoanalitičara Henrya Smit-ha koji je tvrdio da oproštenje ne postoji u nesvjesnom – tj. pacijentica može reći da oprašta svom suprugu što ju je prevario, ali analitičar može otkriti da bez obzira na to njezina ljutnja ne prestaje.

Teolozi mogu upitati je li oproštenje srca, na najdubljoj razini, zaista moguće; mislim da nije. U judaizmu, djela po-put ubojstva i narušavanje ugleda oso-be za koja nema nadoknade, nikada se ne mogu oprostiti. Niti mogu oprostiti ono što se dogodilo drugome – ubojstvo moje bake od strane nacista. Ali, ja se mogu učiti pomirenju i koegzistenciji, čak mogu i rasti kroz izazove koji su po-stavljeni pred mene u susretima s Nijem-cima danas. •

• Najveća briga moga oca bila je dokinuti pokušaje krš ćana da obrate Židove na krš ćanstvo. Ti su pokušaji bili, smatrao je, iznimno destruktivni – kako za Židove tako i za krš ćane. “Radije bih

otišao u Auschwitz nego se odrekao svoje vjere”, izjavio je. Također ga je to brinulo i zbog kršćana – kakav bi to moralni skandal bio ako bi Crkva, ne dao Bog, uspjela dokinuti judaizam •

sr20-23.indd 23 29.12.2011 15:49:52


POGLED U DUŠU Logori duše

Biti slobodan pitanje je izbora.

A logori će se događati i oko nas

sve dok god se zatočujemo u sebi

Piše: • Elvira KOIĆ

Vjerojatno još nitko nije odgovo-rio na jednostavno pitanje kako je uopće moguće da su posto-

jali logori za mučenje i ubijanje ljudi na početku dvadesetog stoljeća, a pogotovo kako je moguće da se nakon te povijesne

škole, već nakon svega nekoliko desetaka godina gotovo isto dogodilo ponovno. Nešto slično događalo se povremeno u prošlosti ljudske vrste, ali “nekada dav-no”, dok su ljudi bili “primitivni” i sva-kodnevno se borili protiv prirode i među sobom, za čisto preživljenje.

Kasnije, razvojem civilizacije, a po-sebno u industrijskoj eri, preživljenje više nije sporno. Pogotovo nije bilo upitno pred dvadesetak godina, u eri elektroni-ke, kompjuterizacije, a mora se priznati da nije ni sada – u vrijeme “velikog bra-ta”, društvenih mreža, satelita čije kamere baš sve vide i uređaja koji baš sve čuju, navigacija koje nas dovedu u nepoznati grad točno na parkiralište koje tražimo... No činjenica je da logori postoje još uvi-jek i baš sada, u ovom našem vremenu. Događa se doista svakodnevno da čovjek zatoči drugog čovjeka, ženu, dijete i muči ga. Namjerno i sustavno, fi zički i psihički. Kako je to moguće? Nitko ne može jed-nostavno odgovoriti na to pitanje. Isto-

dobno se povremeno čuju tihe, razumne i lijepe riječi, kojima rijetki pojedinci pokušavaju potaknuti duhovno prosvjet-ljenje i promjenu u drugima nakon što su je sami spoznali, no najčeš će ih ubrzo ušutka udarac tvrdog komada otkinutog s nekog zlatnog teleta ili prezirni smijeh poruge drugih.

Lakše je odgovoriti na pitanje zašto se događaju logori ili zašto ljudi muče jed-ni druge. Odgovor dobro znaju oni koji su preživjeli torturu, ali i članovi njiho-vih obitelji i nekoliko generacija koje ih nasljeđuju. Zato što je traumatsko isku-stvo torture u logoru toliko strašno, tako duboko i tako razarajuće da se njegove posljedice prenose generacijama. Naža-lost, naučili smo to na iskustvu ljudi koji su preživjeli Holokaust, ali i na iskustvu mnogobrojnih osoba koje su preživjele logore iz nedavnog rata. Njihova svjedo-čenja su originalna i autentična, a sjeća-nja živa, do najsitnijeg detalja. Ovdje je djelomično i odgovor na postavljena pi-

Zatočeni u sebi

sr24-25.indd 24 29.12.2011 15:51:57


POGLED U DUŠU

tanja jer su sretni oni koji se ne sjećaju, a u zaboravu bi bilo spasenje.

Naime, u samoj biti poremećaja koje izazove psihotraumatsko iskustvo tortu-re (posttraumatski stresni poremećaj – PTSP ili njegov ekstremni oblik – kom-pleksna trauma ili DESNOS) je upravo ponavljajuće sjećanje, na javi i u snu, koje se pojavljuje ponovno i ponovno i ne dopušta željeni zaborav. Sjećanje je to na osjećaj potpunog brisanja osobnosti, potpunog poniženja dostojanstva i čo-vječnosti, trenutka u kojem više ni malo ne znači tko je žrtva, što je i kakva je, sje-ćanje na neizdrživu fi zičku bol i osjećaj apsolutnog straha zbog prijeteće boli i najgore od svega, sjećanje na osjećaj pot-pune bespomoćnosti da se poduzme bilo što, sve do gubitka nade. A tada nestaje smisao. Život kao da na neki način pre-staje biti važan jer bespomoćnost vodi u apatiju i beznadnost pa mučenik moli da smrt što prije dođe i muke prestanu. Neki zato počine samoubojstvo, među-tim, kako je životna sila jača od smrti, pa je dovoljan i sitni plamičak života za preživljenje, oni koji nisu doslovno fi zič-

ki ubijeni, većinom ipak prežive. I sjećaju se. Zauvijek. Najčeš će nijemo i tiho, jer je to sjećanje previše strašno pa nema riječi kojima bi se opisalo, a i kada se pokuša opisati nema slušača koji može saslušati jer je previše bolno. Zato žrtve uglavnom šute.

A šutnjom se negativna energija za-država i razara ih iznutra, ali i prenosi na sve koji su u blizini, a najviše na one koji su najbliži. Zato posredno stradaju upra-vo oni najvoljeniji, jer mada ne znaju što se doista dogodilo, suosjećanjem intui-tivno razumiju dubinu te boli pa i sami počnu osjećati razarajuću silu posljedi-ca traume bliskih im osoba. Patnja je to koja prelazi granice razuma i neizreciva je ljudskim govorom. Zato žrtve tortu-re šute i ne bune se, ne viču ulicama, ne nose parole i ma koliko bi to htjele, ipak ne odu na obljetnicu... Oni samo žele da ih se ostavi na miru i ne podsjeća. Jer i tako se predobro sjećaju svega, a i kada na trenutak zaborave, podsjeti ih neki šum, neki miris, neki list, neka riječ, neki predmet i istog trenutka vrati u trenutak

kada se dogodila trauma. Tako zauvijek ostanu zarobljeni u tom trenutku i vre-menu. U stvarnosti godine prolaze, djeca rastu, radi se, plaćaju se režije, stari se, ali paralelni svijet prošlosti stalno je tu i uvi-jek vrlo lako postane tema, jer zapravo stvarnost ne postoji. Zato traumatizirane osobe koje su preživjele torturu, doži-vjele trenutak potpune bespomoćnosti, razvile PTSP ili DESNOS, zauvijek žive

u tom paralelnom svijetu, a stvarni svijet za njih kao da ne postoji. “Moram Vam nešto priznati, vjerujte mi, najbolje mi je kad sam sâm. Svi mi smetaju, ometaju me u mislima o svemu, teško se koncen-triram na njih pa se lako naljutim, kao da me stalno naglo probuđuju... A jedino što doista želim je bar jednu noć pošteno se naspavati, bez snova.”

Drukčiji, a opet slični su, na primjer, roditelji koji sustavno zlostavljaju svoju djecu, koju su toliko željeli i koja su smi-sao njihovog života, a zapravo ih tjeraju raditi što ne žele ili koliko žele, tjeraju ih ići kamo ne žele, komunicirati s kim ne žele... Ima žena za koje pouzdano znamo da su gotovo svakodnevno zlostavljane, a koje uporno ostaju u tom braku i uporno se žale na svoju nesretnu sudbinu koju ničim ne pokušavaju promijeniti već se samo dublje ukopavaju u zatočeništvo. Neke obitelji se žrtvuju i cijelo svoje po-stojanje podređuju nekim, objektivno gledano, nepotrebnim aktivnostima na koje potroše sve životno vrijeme koje imaju. Njihova nepotrebna žrtva postane

njihov smisao, a kada više nije potrebna izgubljeni su i bolesni. Tada je moguće doživjeti bijes majke koja je cijelog života sama njegovala teško bolesnu, nepokret-nu i duboko duševno zaostalu kći mada je u blizini njihove kuće bila ustanova za stručnu njegu takvih osoba. Ona nije tražila niti dozvolila pomoć ni od koga, ni konkretnu ni novčanu, mada je imala pravo na sve. Zbog potrebe za stalnom pažnjom koju je bolesno dijete treba-lo, prestala je ići raditi i odustala je od rođenja drugog djeteta, a okupirala je i supruga i obje bake. Kuća se pretvorila u poligon za bolesnu djevojčicu, koja je umrla nakon 15 godina takvog života, a kuća je ostala prazna i svi su mogli početi novi život, jer su ga doista i prepošteno zaslužili. Gospođa je došla tražiti pomoć objašnjavajući kako 15 godina zapravo i nije spavala pa više i ne može zaspati. Nakon nekoliko dana došla je na kontro-lu zakazanu zbog procjene kako djeluju preporučeni lijekovi i pri tom napala liječnicu vičući da je mrzi jer joj je dala tablete od kojih spava, a ona to ne želi! jer se želi buditi svakog časa i provjerava-

ti je li sve u redu i treba li nekome nešto... Tražila je lijek za spavanje, ali ga uistinu ne želi jer želi zauvijek ostati zarobljena u svom malom logoru i patiti, biti iscrplje-na i nenaspavana jer to je postao njezin način života mada svrha više ne postoji.

Nažalost, među nama je puno osoba koje nisu slobodne jer su mučitelji svojih bližnjih ili su to oni koji zapravo ne žele svoju slobodu pa iako nisu bili zatočeni u ratnim logorima smrti, muče sami sebe cijelog života i kada su im sva vrata nji-hovih kaveza širom otvorena.

Odgovor na pitanje zašto je tako, ta-kođer je kompliciran i teško izreciv. No, jedini način za oslobođenjem je baš go-voriti o tim osjećajima, barem ih pokuša-ti opisati, ispričati, opjevati, nacrtati, bilo kako ih izvući iz sebe. Što češ će i što de-taljnije i uvijek započeti s opisom stanja “Kako se sada osjećam kada se sjetim na taj trenutak”.

To je jedini put u slobodu, ako je za-točenik uopće želi, jer biti slobodan je za-pravo izbor. A logori će se događati i oko nas sve dok god se zatočujemo u sebi. •

• Nažalost, među nama je puno osoba koje nisu slobodne jer su mučitelji svojih bližnjih ili su to oni koji zapravo ne žele svoju slobodu pa iako nisu bili zatočeni u ratnim logorima smrti,

muče sami sebe cijelog života i kada su im sva vrata njihovih kaveza širom otvorena •

sr24-25.indd 25 29.12.2011 15:52:07


METAFORE I PUTOKAZI

Ti vjekuješ tako u svojoj šutnjiU muku

Ti ne otvaraš oka iz svog sivila

Glasa od sebe ne daješ i tako brojiš daneI tako život prođe

Tebe pljuju u lice i kiše i oblaciNjihova psovka rebra ti potresa kao da si ničije

Pseto i ničije danje

Gaze te noge i stonogeOdvode te bez riječi u roblje

I prodaju po trgovima i državamaI ti i ne sanjaš

Ono što je najgoreKako će ti se ime kako će ti se trag zamesti

I kako će ostati tek priča o preziru i sužnju

Proždiru te mostoviProždiru te tuđi domovi tuđi pragoviTuđi putevi tuđi hramoviNičiji gradovi

I svačije tamnice

Prolaze premaljeća prolaze tisućljećaA tebe kopaju

Lome i odvlačeTebe drobe za tuđe utrobe za bezdane za drobove

I ti tako vjekuješI tako životom prolaziš

A kad će vrijeme tvoje pobuneMoj jadni mrtvi kamene

Anđelko VULETIĆ

Kad će vrijeme tvoje pobuneKad će vrijeme tvoje pobune

sr26.indd 26 29.12.2011 15:52:51


OLTAR I TRIBINA

Besmisleno je odjeljivati politiku od mora-la i tvrditi da se radi o dvjema različitim stvarima koje međusobno nemaju nikakve

veze. Tvrditi ili čak prakticirati takvo što nije samo – paradoksalno – duboko nemoralno već, ujedno, politički posve pogrešno. Ovo su riječi nedavno preminulog bivšeg češkog predsjednika Václava Havela, koji je obilježio noviju povijest Češke i kojega mnogi smatraju jednim od najozbiljnijih i najčasnijih političara našega doba. Havel je po-lovicom prosinca napustio ovaj svijet, ali je iza sebe ostavio svjedočanstvo odgovornog i savje-snog političara, koji je u traganju za moralnom politikom propitivao i vlastite postupke.

Suprotno Havelovom razumijevanju neodvo-jivosti politike i morala, u našoj zemlji kroz njezi-nu dvadesetgodišnju povijest, politika se u pravilu vodila bez pa i protiv morala. Posljedice takve po-litike – s onu stranu moralnih načela – nisu samo produbile političku krizu u zemlji, već su za sobom ostavile moralnu pustoš i gotovo opće prihvaćeno mišljenje kako je politika “prljavo” zanimanje u kojemu nitko ne može ostati čist. Bavljenje politi-kom na našim prostorima unaprijed pretpostavlja spremnost na sve vrste nemoralnosti, kompromi-sa i nečasnih političkih igara.

Da i međunarodna politika, u cjelini uzeta, ne-rijetko ignorira moralna načela na koja se istodob-no poziva, pokazali su i dokumenti objavljeni na WikiLeaksu prošle godine, koji su otkrili zakulisne političke igre daleko od očiju javnosti. Politika se često svodi na umijeće insceniranja i manipuli-ranja javnosti, na taktiziranje, kalkulaciju i lažnu političku korektnost, što je uvijek nauštrb moral-nih načela ali i općeg dobra. Naši se političari, uz rijetke izuzetke, bez osjećaja nelagode ili krivnje natječu da političku nemoralnost i amoralnost učine supstancijom svog političkog posla.

U političkoj praksi, u borbi za očuvanjem pozi-cija i moći, sve je dopušteno. Negiranje i ignoriranje vlastitih zala, umanjivanje i ismijavanje žrtava dru-gih, predstavljanje sebe nedužnima a drugih geno-

cidnima, proizvodnja laži i manipulacija narodom, pokušaj da se velika stradanja i patnje vlastitog na-roda materijaliziraju u dnevnoj politici, da se viso-ka načela i ideje instrumentaliziraju za golu borbu za vlast, ili da se pod plaštem patriotizma provodi ekonomski kriminal, oznaka je u većoj ili manjoj mjeri gotovo svih političkih opcija i političara u našoj zemlji. Tome treba dodati i mnoge afere iz područja kriminala i korupcije uz koje se u pravilu vežu i imena naših najistaknutijih političara. Oni i vlastita suđenja pretvaraju u političke poene zaogr-ćući ih u tobožnje suđenje čitavom narodu.

Razdvajanje morala i politike, ismijavanje i izgon moralnog iz političkog (a i religijskog), ra-stanak političara od savjesti i odgovornosti, doveo je našu zemlju u situaciju u kojoj se sada nalazi i koja, poznajući neograničenu amoralnost naših političara, može biti još i gora. Politika bez mora-la smišlja perfi dne političke prevare, banalizira i vulgarizira politiku kao takvu i svakodnevno pro-izvodi sve vrste kriza. Pritom se služi svim sred-stvima, a vrlo često i instrumentaliziranjem reli-gije i njezinih simbola kao što je primjerice slučaj obilježavanja dana općine na vjerske blagdane i svece, rođendan Republike Srpske na dan sv. Stje-pana Prvomučenika, ili kao što su predblagdanski prijemi, u kojima se, bez imalo grižnje savjesti za teško socijalno stanje u zemlji, s pozivanjem na Boga, izgovaraju dvolične vjerničke fraze o soli-darnosti i odgovornosti za druge.

Zato je važno stalno podsjećati na Havelove riječi o neodvojivosti politike i moralno-sti. Politička, socijalna i svaka druga kriza

u našoj zemlji upravo je posljedica nemoralne politike, od rata do daytonske luđačke košulje, pri čemu su uz domaće političare sudjelovali i među-narodni akteri. Politička nemoralnost nije strana ni samoproglašenim moralnim autoritetima ove zemlje – religijskim i akademskim “elitama”. “Po-litika koja se odvoji od moralnosti” – govorio je Havel – “naprosto je loša politika.” •

Politika koja se odvoji od moralnosti naprosto je loša politika

Drago Bojić

Politika bez moralaVáclavu Havelu

sr27.indd 27 29.12.2011 15:53:24


U RETROVIZORU

Zločesti izborni sustav. Odavna je poznata mudra crkvena praksa nemiješanja u politiku. Do takve prakse došlo se tek na-kon vlastitih gorkih iskustava sa slatkastim okusom moći i do-grlnog miješanja u politički život. I kod nas nemiješanje službe-ne crkve u politiku važi za posvećeno pravilo. Doduše, nađe se tu i tamo iznimaka, svećenika i biskupa koji se otisnu u političke vode. Hijerarhija s obzirom na svećenike reagira uglavnom maj-činski: kad se nagnu lijevo, blago ih kori i strogo obuzdava; kad se nagnu desno, gnjevno al’ strpljivo šuti. Opće pravilo pokriva mnogo toga i često se ušutkavaju i discipliniraju također situaci-je u kojima bi se možda poradi evanđelja trebalo sasvim jasno i otvoreno istupiti te ne praviti od careva bogove.

U Hrvatskoj su izbori prošli, a pobjednik je poznat. Rezultat se na koncu mogao naslutiti i prije izbora. I to ne zbog toga što su ga odredili svjetski centri moći niti zbog udružene medijske kampanje koja je bila protiv svega što je hrvatsko, nego zbog toga što je vlast HDZ-a razotkrivena u brojnim korupcijskim aferama i u solidnoj pljački države i društva. Ali i zbog političke bahatosti koja je računala na slijepo vjerovanje hrvatskih birača, na taktiku zastrašivanja i poigravanja nacionalnim interesima. Na koncu, i zbog toga što je smjena vlasti u demokratskim drža-vama sasvim normalna stvar.

U nekim hrvatskim katoličkim novinama i medijima ta se smjena prikazuje više kao nacionalna tragedija. Ondje se poraz jedne prljave i manipulativne garniture, uspijeva prikazati kao očitovanje dugotrajnog djelovanja komunističkog izbornog sustava koji je napravljen s ciljem da se uništi hrvatska država. To što je taj izborni sustav na dvojim prošlim izborima išao u korist HDZ-u, kao da je stvar nevrijedna spomena. A pogo-tovo to što je taj sustav zapravo opet djelo HDZ-a i njegovih vještaka za izborni inženjering. Možda je vrijeme da se u crkvi počne ozbiljnije razumijevati što to znači objektivnost i toliko razvikano zastupanje općeg dobra. Inače crkveni mediji i služ-bena crkva potpadaju pod sumnju pristranosti. Dakako, ako je takva sumnja uopće potrebna. •

Paralelni svijet. Prije pedeset godina službeno je započeo Drugi vatikanski koncil. Po svojim posljedicama spada sigurno među najznačajnije crkvene i važne svjetske događaje. Koncil-ski proces pokrenuo je karizmatični papa Ivan XXIII. i njegovo nastojanje da se crkva nađe u svome vremenu, da izađe iz sa-modostatnosti i zaljubljenosti u svoju veliku prošlost te otvori oči pred današnjim svijetom. Dobri papa htio je da crkva danas ne bude tek paralelna svijetu, da ne bude tek ona koja će se nad svijetom u kojem živi neprestance sablažnjavati, osuđivati ga i uvrijeđeno se zatvarati. Papa je htio otvoriti vrata i prozore crkve da uđe “zraka”, djelovanja i odnosa koji su drugačiji od uobi-čajenih crkvenih. Htio je da se crkva i svijet, u kojem ona živi, razumijevaju, a ne osuđuju; da partnerski surađuju na dobrobit ljudi današnjeg vremena, a ne da budu zavađeni takmaci; htio je da se uče poštivati i uvažavati u njihovim vlastitim područjima. I to što je Ivan XXIII. htio, to je i učinio, makar to mnogi od njega nisu očekivali. Sazvan je i otvoren Drugi vatikanski koncil koji je trajao od listopada 1962. do prosinca 1965. U različitim reformskim poduhvatima koncil nije zaustavila ni smrt Ivana XXIII., ni ultrakonzervativne katoličke grupacije, ni osobni i zajednički sasvim razumljivi strahovi crkvenih ljudi pred nepo-znatim i novim. Ako išta, a ono novo ozračje u crkvi i teologiji te osobito koncilski dokument Gaudium et spes (Radost i nada)

Levitiranje i gravitiranje

sr28-29.indd 28 29.12.2011 18:19:32


piše: Miro JELEČEVIĆ

o crkvi u suvremenom svijetu pokazuje duh čitavog koncilskog pothvata: otvorenost za dijalog sa svijetom i želja da se čuje svijet kao sebi ravan.

Pedeset godina nakon koncila u crkvi ponovo postoji jaka i odlučna tendencija da se stvari vrate unatrag. U dobru staru prošlost kad se znalo što je ono katoličko, što je poslušnost,

što grijeh, koje je mjesto i uloga crkve u svijetu. Sociološki i antropološki može se razumjeti strah pred vrlo kompleksnom sadašnjoš ću, nesnalaženje u svijetu labavih i slobodnih identi-teta, strah od brzine promjena u mnogim područjima života. Može se razumjeti da se svijet ponekad gleda sa žaloš ću zbog stanja u njemu, zbog vladavine sile, moći, novca, zbog toga što ljudi postaju sve bezličniji i nevidljiviji. Može se razumjeti že-lja crkve da takvom svijetu pomogne, da mu bude partnerica u svladavanju gorućih i nimalo lakih problema današnjice. Želja da se razgovara i djeluje na mnogim područjima opterećenim nejasnoćama. No, teško je razumjeti strašljivo uzmicanje u neki paralelni nadsvijet ili osuđivanje svijeta da sam izlazi na kraj s ljudskim pitanjima.

Crkva koja se otvorila svijetu svojom teologijom i počela otvarati svojim strukturama, jest crkva koja će uvijek ima-ti problema. Drugačije ne može, jer je živi “organizam”, živa zajednica. Svijet može pravo razumjeti jedino ako se u njega upusti, ako se u njega utjelovi. Samo tada taj svijet neće biti mjesto tame i nespašenosti, nego mjesto crkvene odgovornosti za druge koja joj bitno pripada. Tada će crkva koja razumije radosti i nade kao i žalosti i tjeskobe svoga svijeta moći djelo-vati iz evanđeoskog duha Isusa iz Nazareta i moći će se očuvati kvasca farizejskog. •

Kako bijaše na početku... Počelo je posvetom zemlje i pr-venstvom legende pred realnoš ću. Mahanje svetom srpskom zemljom, kolijevkom srpstva, srcem Srbije: svi ti ekskluzivni slogani nisu mogli prekriti “prostu” demografsku činjenicu al-banske većine. Bolji poznavatelji kosovske povijesti znali su da ti slogani ne mogu prekriti neke historijske činjenice. Kosovska je vatra brižljivo podlagana i poslužila je za pogon velikosrp-ske mašinerije. Odatle je izvezen brand ugroženosti u sve ostale republike bivše zemlje. Budući da je uglavnom bio maska izo-pačenog ekspanzionističkog projekta, on i nije rješavan onako kako se to u demokratskoj svijesti i praksi rješava: zakonskom i institucionalnom borbom za svoja prava. Brand ugroženosti branjen je i štićen od “goloruka” naroda naoružana s nešto mo-štiju i nešto cijevi različitih kalibara.

A onda su se zakotrljali balvani širom balkanskih prostora. Po-stali su zlokobnim signalima početka ostvarivanja čistih srpskih etničkih prostora. Balvani, kao drugi velikosrpski brand, postali su simbolom jedne politike koja nije bježala od bilo kojeg sredstva samo da ostvari svoj cilj: zaokružena velika Srbija. Jedina razlika s prijašnjim pokušajima njezina ostvarenja jest što Srbi ne bi bili tek “dominantni” narod, nego jedini narod u takvoj veledržavi. Od balvana preko masovnih grobnica i očiš ćenih teritorija, sve do novih balvana na Kosovu, kao da se zatvara krug zla i luđačke nacionalne politike. Ima neke tamne logike u tome. Zatvoreni u politiku bez alternative, politiku koja je porušila gotovo svaki mo-gući most, kosovski Srbi su pri koncu 2011. ipak počeli slutiti da se i s kolijevkom može trgovati, odnosno da se već odavno trguje.

Zato su se okrenuli – navodno njih oko 20 tisuća – drugoj maj-čici, Rusiji, i uputili zahtjev da im dodijeli svoje državljanstvo te ih na taj način zaštiti. Stvar bi funkcionirala otprilike ovako: gdje je i jedan ruski kosovski Srbin, tu je i Rusija. Taj zahtjev bi doista bio komičan, da nije zapravo tragičan po svojim posljedicama za potpuno izmanipuliranu svijest jednog naroda i za njegov opsta-nak. Najteže se ljudi opraštaju od svojih iluzija. Uz pomoć takvih kolektivnih gluposti velikosrpska se politika uspješno poigravala svojim narodom već desetljećima. Put otriježnjenja za kosovske Srbe bit će mučan i težak. Trebat će se vratiti dalje od početka. •

CN

S

sr28-29.indd 29 29.12.2011 18:19:43


VIJESTI

Sto godina škole u LjubunčićuLIVNO/LJUBUNČIĆ – U Ljubunčiću, općina Livno, obilježena je stota godišnjica od osnivanja prve pučke škole, najstarije seoske škole na prostoru ove općine.

S dolaskom Austrougarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu potiče se osnivanje škola. Kotarski predstojnik iz Livna, u pismu upućenom župnom uredu u Ljubunčiću 9. listopada 1880. godine, traži da i župnici rade na podizanju novih škola. U Ljubun-čiću je škola sa stanom i štala, na parceli od 1.900 m², koja je općenarodno dobro, upi-sana u gruntovnu i katastarsku knjigu u Livnu 1893. godine. Ovo neosporno dokazuje da je škola u Ljubunčiću najstarija seoska škola na prostoru livanjske općine, koja je osnovana kasnije, 1911. godine.

Škola u Ljubunčiću je od svog otvaranja radila neprekidno, čak i za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, a s radom je privremeno prestala u razdoblju od 1942. do 1945. godi-ne. U osmogodišnju školu prerasla je školske 1963/64. godine. Za opstanak ove škole dvadeset godina se vodila iscrpljujuća bitka, posebno s vlastima koje su željele graditi školu na drugoj lokaciji. Borba se isplatila. Nova je osmogodišnja škola u Ljubunči-ću velikim dijelom sagrađena sredstvima mještana, te su učenici 1985. godine sjeli u klupe nove škole.

Desetak godina kasnije, mještani Ljubunčića su sami pokrenuli akciju za spas stare školske zgrade, te je 1996. stara škola rekonstruirana u objekt višenamjenskog sadržaja. •

Gordana NAKIĆ

Poziv iz TuzleTUZLA – U Franjevačkom samostanu Sve-tih apostola Petra i Pavla 28. listopada otvo-rena je izložba slika Poziv iz Tuzle. Riječ je o trideset umjetničkih djela francuskih i dru-gih slikara koji žive na području Francuske.

Djela su nastala kao poticaj dijaloga i ohrabrenja u nastojanju bolje komunikaci-je među različitim narodima i kulturama. Ovaj projekt inicirao je gospodin Gérard Cardonne, umirovljeni general francuske vojske. A nastala djela su dar Franjevač-kom samostanu u Tuzli.

Iako je Gérard Cardonne trebao doći u Tuzlu, neposredno prije izložbe u Njemač-

NACIONALNI SPOMENIK

Komisija za očuvanje nacionalnih spo-menika BiH donijela je odluku o pro-glašenju četrnaest dobara nacionalnim spomenicima BiH. Uz graditeljsku cjelinu Tekija u Živčićima kraj Fojnice, na listi do-bara je i Prirodno graditeljska cjelina crkve Duha Svetoga i Franjevačkog samostana u Fojnici, a tu spadaju: Rupnovac sa sa-mostanskom kućom i voćnjakom; Lastve i dio Bara; groblje Karauša s kapelicom i kriptom; Brdo Križ sa šumom i voćnja-kom; mjesto Podkrižem; samostanska crkva, zgrada muzeja i samostana. Pokret-no blago (muzejski eksponati, stare knji-ge, arhiv, slike) Franjevačkog samostana u Fojnici već je proglašeno nacionalnim spomenikom. www.fojnica-samostan.com

VELEPOSLANIKOVA PODRŠKA

Veleposlanik SAD-a u BiH, gosp. Patrick S. Moon, u pratnji gosp. Stevena Gillena, savjetnika za ljudska prava i vjerske slo-bode, posjetio je 9. prosinca FMC Svjetlo riječi gdje je razgovarao s urednicima ove izdavačke kuće bosanskih franjeva-ca. Domaćini su zahvalili na posjetu i viso-ke goste upoznali s aktivnostima Svjetla ri-ječi, predstavili im istoimeni mjesečnik, koji izlazi od 1983, te knjige i druge publikacije koje su objavljene u ovoj kući. Veleposlanik Moon je pokazao veliko zanimanje za rad izdavačke kuće Svjetlo riječi kao i za rad bo-sanskih franjevaca. U otvorenoj atmosferi razgovaralo se i o aktualnim društvenim temama. Dotaknuta su i pitanja međure-ligijskog dijaloga, uspostavljanja većeg po-vjerenja među ljudima različitih vjeroispo-vijesti, pitanja mladih, te medija i njihova utjecaja. Na koncu je veleposlanik Moon urednicima iskazao podršku u njihovom radu, ističući da je u ovoj zemlji naišao na mnogo ljudi, osobito mladih, otvorenoga i kritičkoga duha, spremnih na dijalog i bo-lje uređenje zajedničke države. U tom smi-slu je zahvalio i urednicima i kazao da kao partneri trebaju nastaviti rad i suradnju. SR

• •

•

sr30-33.indd 30 29.12.2011 16:00:46


VIJESTI

koj je doživio prometnu nesreću. Razlog zašto su ove slike dar Franjevačkom samo-stanu u Tuzli je taj što je Cardonne nakon rata boravio u Tuzli i zaljubio se u ovaj grad. Na poseban su ga način oduševili tuzlanski franjevci s kojima je prijateljevao.

Na otvorenju izložbe u njegovo ime Tuzlacima se obratio Jovan Divjak, bh. ratni general koji je tijekom izložbe uspostavio telefonsku vezu s Cardonneom te prenio žaljenje što nije mogao doći u Tuzlu.

Izložbu je otvorio načelnik Tuzle Jasmin Imamović. On je rekao da je važno što je Franjevački samostan otvorio Galeriju Kristian Kreković i zahvalio tuzlanskom gvar-dijanu fra Zdravku Anđiću, te Napretku za njegovanje i čuvanje imena Kristiana Kre-kovića, jednoga od najvećih slikara BiH.

Ovih trideset umjetnika želi gledati naprijed i na taj način sudjelovati u stvaranju umjetničke baštine samostana u Tuzli. Oni su svjesni svoje odgovornosti sudjelova-njem u promociji multikulturalnosti. Umirovljeni general Gérard Cardonne smatrao je da su grad Tuzla, samostan u Tuzli i njegovi franjevci dostojni čuvari ovih djela. •

Maja NIKOLIĆ

Travničanka zlatnoga glasa

AUGSBURG – Samo mjesec dana nakon što je proslavila 90. rođendan, operna pjeva-čica Sena (Srebrenka) Jurinac preminula je 22. studenoga.

Rođena je 1921. u Travniku gdje provodi svoje djetinjstvo. U desetoj godini odlazi s majkom Bečankom u Zagreb. Tamo se školuje te postaje jedna od najpoznatijih opernih pjevačica. Vrlo uspješno debitira 1942. kao Mimi u La Boheme u Zagrebu. Uz mnoge druge uloge svoju nadarenost pokazala je i u fi lmu Lisinski kao grofi ca Sidonija Erdędy. U jeku rata 1944, sa samo 23 godine, prolazi na audiciji za bečku Državnu operu pred slavnim maestrom Karlom Böhmom koji je za nju rekao da se razvila u umjetnicu svojstvene osobnosti. Ondje je ostvarila čak četrdeset i četiri uloge, a prve dvije godine imala je sto pedeset nastupa. Slavu su joj donijele uloge u djelima Mo-zarta i Richarda Straussa. Tako je u Figarovu piru bila Cherubin i Grofi ca, u Idomeneu Ilija i Elektra, u Don Giovanniju Donna Elvira i Donna Anna, u Kavaliru s ružom Octavijana i Maršalica. Što se tiče talijanskog repertoara, poznata je po ulogama Des-demone u Otellu i Elizabete u Don Carlosu. Oprostila se od operske pozornice 1983. godine. U Enciklopediji opere Alana Blytha opisana je kao jedna od najatraktivnijih sopranistica nakon Drugoga svjetskog rata. Književnik Joseph Wechsberg opisao ju je kao raritet zbog načina na koji je ona u sebi objedinjavala ljudskost i umjetnost te se nije moglo vidjeti gdje jedno počinje a drugo završava. •

Hrvoje VRANJEŠ

TIHA NOĆ U DERVENTI

Internacionalni multireligijski i interkul-turni centar (IMIC) ‘Zajedno’ iz Der-vente po peti put organizirao je 25. studenoga večer duhovne glazbe. Ova zanimljiva manifestacija, u kojoj nastu-paju gradski zborovi, ali i zborovi i grupe vjerskih zajednica još jednom je potvrdila univerzalnost jezika glazbe, pa je publika toplim pljeskom nagradila sve izvođače. U programu su nastupili zborovi iz Maglaja i Dervente i Bošnjački kor Azizija iz Orašja, grupe Islamske zajednice iz Dervente, Hriš-ćanske adventističke crkve iz Banje Luke, kao i grupe Franjevačkog samostana iz Foj-nice i Majčinstva Blažene Djevice Marije iz župe Hrvatska Tišina. Ono što posebno treba istaknuti, jest da se ova manifesta-cija, već četiri godine, završava božićnom pjesmom Tiha noć koju zajednički izvode učesnici programa. Fadil PELESIĆ

SUSRET PROVINCIJSKIH UPRAVA

U Međugorju je 1. prosinca održan su-sret provincijskih uprava iz šest provin-cija Južnoslavenske konferencije provin-cijalnih ministara OFM. Za vrijeme susre-ta, pod predsjedanjem provincijala doma-ćina fra Ivana Sesara, sudionici su upoznali načine rada pojedinih uprava te izmijenili iskustva. Fra Nikola Vukoja, tajnik konfe-rencije, održao je prigodno predavanje i dao prijedloge za daljnji rad. Nakon rada u skupinama i rasprave u plenumu, sudionici su formulirali i neke konkretne prijedloge i zaključke u cilju podizanja kvalitete živo-ta i poslanja oko 1.250 franjevaca na ovim prostorima (Slovenija, Hrvatska, BiH), koje će radna tijela pojedinih provincija i konfe-rencija ostvarivati. MIRIAM

• •

•

sr30-33.indd 31 29.12.2011 16:01:00


VIJESTI

Umjetnost svijeta u SarajevuSARAJEVO – Umjetnost svijeta u Sarajevu – izložba s ovakvim naslovom obraduje svakoga kome je umjetnost bliska i tko zna njezinu pravu vrijednost jer se događa u gradu u kojem je već za-tvorena Umjetnička galerija BiH i ne zna se koja će je kapitalna kulturna institucija slijediti.

Za multimedijalnu izložbu možemo zahvaliti kolekciji Ars Aevi Muzeja savremene umjetnosti koji je od Sarajeva trebao napraviti kulturnu pri-jestolnicu Europe, a sada se uzaludno bori za mje-sto pod suncem s preplaćenom administracijom. U Hanikahu Gazi Husrev-begove medrese izlažu: Maja Bajević, Bizhan Bassiri, Daniel Buren, Bra-co Dimitrijević, Jusuf Hadžifejzović, Irwin, Dean Jokanović Toumin, Joseph Kosuth, Jannis Kounellis, Edin Numankadić, Michelangelo Pistoletto, Remo Salvadori i Renzo Piano. Istovremeno je u Vijećnici otvorena Ars Aevijeva prva zajednička izložba iz ciklusa Sing – Sing priznatih umjetnika kao što su: Anur, Juriša Boras, Kurt&Plasto, Damir Nikšić, Nebojša Šerić Šoba, te Dejan Vekić. Obje ove izložbe bacaju pozitivno svjetlo na grad koji ga možda i ne zaslužuje ili barem ne zaslužuje odgovorne koji ne-maju sluha za ono što ostaje trajna baština i pečat jedne zemlje i jednog vremena. •

Leona SABOLEK

Novi doktorRIM (SR) – Na Papinskom liturgijskom institutu sv. Anzelma u Rimu, 9. prosinca 2011., mr. fra Danimir Pezer, član Bosne Srebrene, obranio je doktorsku radnju pod naslovom Breviarium sancti Francisci (ff . 1r – 186v) i tako stekao naslov doktora liturgijske zna-nosti.

Mentor na izradi doktorske radnje bio je prof. Cassian Folsom, OSB, prior samo-stana u Nursiji (mjestu gdje su rođeni sv. Benedikt i sv. Skolastika). Prvi cenzor bio je Ildebrando Scicolone, opat benediktinskog samostana u Palermu, a drugi Pierangelo Muroni. Sva trojica su profesori na Papinskom liturgijskom institutu. Breviarium san-cti Francisci je srednjovjekovni brevijar iz vremena pape Inocenta III. (1198-1216). Napisan je na latinskom jeziku gotičkim pismom. Na prvom listu brevijara Franjina prva braća Anđelo i Leon zapisala su da je pripadao svetom Franji. Čuva se u samo-stanu sestara klarisa u Asizu. Breviarium sancti Francisci je prvi brevijar u kojem su svi dijelovi božanskog ofi cija objedinjeni u jednu knjigu. Naime, nekada je za mo-ljenje ofi cija bilo potrebno deset različitih knjiga. Zadatak mr. fra Danimira Pezera bio je pripremiti kritičko izdanje brevijara. A to znači što vjernije prepisati rukopis, odgonetnuti skraćenice, ispraviti pogreške, postaviti interpunkcijske znakove, prona-ći biblijske, otačke, euhologijske izvore i opisati brevijar. Ovo je prvo kritičko izdanje jednog srednjovjekovnog brevijara. •

IZLOŽBA VIDIĆEVIH SLIKA

U Maloj galeriji sv. Ante na Bistriku 7. prosinca 2011. otvorena je još jedna od preko 80 izložbi slikara i akademi-ka duha, kako se moglo čuti, fra Petra Perice Vidića. Autor je i sada imao pred sobom humani cilj. Svoje je prekrasne slike namijenio gradnji crkve sv. Franje u gradu koji voli više od svega – Sarajevu. U franjevačkoj župi u Dobrinji ona bi se trebala izgraditi prema projektu poznatog arhitekta Ivana Štrausa. Izložbu je otvorio gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, a o slikaru i njegovom djelu govorili su fra Ivan Šarčević i Mile Stojić. Na otvorenju su bili brojni ugledni gosti, među kojima i biskup Pero Sudar. Leona SABOLEK

POSJET GRADONAČELNIKA

Gradonačelnik Sarajeva prof. dr. Ali-ja Behmen, sa suradnicima, posjetio je 14. prosinca Franjevački medijski centar Svjetlo riječi. U razgovoru s rav-nateljem Svjetla riječi fra Miljenkom Pe-tričevićem i urednicima fra Ivanom Šar-čevićem i fra Dragom Bojićem gradona-čelnik je istaknuo vrijednost franjevačke publicističke djelatnosti koja je važna ne samo za grad Sarajevo već i za cijelu BiH. Kazao je također da godinama s ve-likim zanimanjem prati Svjetlo riječi, da čita mjesečni list, ali i druge publikacije u izdanju ove izdavačke kuće bosanskih franjevaca. Angažman bosanskih franje-vaca u Sarajevu je gosp. Aliji Behmenu i otprije poznat. S mnogima od njih gra-donačelnik ima dobru suradnju i cijeni njihov rad na obrazovnom, kulturnom i socijalnom području. Gradonačelnik je govorio i o gradu Sarajevu i projekti-ma koji su u tijeku, a koji će glavni grad Bosne i Hercegovine i njegove sadržaje obogatiti i još više približiti Europi. SR

• •

•

sr30-33.indd 32 29.12.2011 16:01:07


VIJESTI

Moj susjed MuslimanSARAJEVO (SR) – U prostorijama Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 13. prosinca 2011. predstavljena je knjiga Moj susjed Musliman, autora Ivana Cvitkovića.

O knjizi su govorili Fikret Karčić, Mirko Pejanović i Dino Abazović, dok je pred-stavljanje moderirao akademik Boris Tihi. Knjiga svoje opravdanje pronalazi u po-trebi razumijevanja religijskog identiteta drugoga koje olakšava, ali i omogućava prijeko potrebnu međusobnu komunikaciju. Knjiga, uz popis literature, ima kazalo imena te kazalo pojmova, a široko područje tema koje su pisane kako bi Europljani upoznali muslimane obrađeno je u osamnaest poglavlja. Veliki broj naslova posve-ćen je odnosu krš ćana i muslimana, u kontekstu Zapada i njegovih vrednota demo-kracije i vjerskih sloboda, kao i problemima s kojima se susreću muslimani u Europi i Europskoj uniji. U nekoliko poglavlja autor se fokusirao na kontroverzna pitanja kao što su džihad, nošenje marame, društveni status muslimanke, te na vehabizam s posebnim osvrtom na ovaj pokret u BiH. Autor je mišljenja da je pokret izazvao više unutarmuslimansku nesnošljivost, a ne međureligijsku. Obradio je i problem terorizma koji je u suprotnosti dijalogu i toleranciji koja se u ovoj knjizi zagovara kao rješenje problema. •

Fra Nikolina izložba pred BožićTOLISA – U velikoj dvorani Franjevačkog samostana u Tolisi otvorena je 22. prosinca izložba likovnih radova iz kolekcije fra Nikole Bošnjaka.

Izložbu u povodu Božića, pod nazivom Raduje-te se narodi, otvorila je Đurđica Jezerčić, profesori-ca likovne umjetnosti u Srednjoj školi fra Martina Nedića Orašje.

Sve ljubitelje umjetnosti, kojih je bilo uistinu puno, pozdravio je gvardijan fra Marijan Mićo Živković koji je izrazio radost zbog velikog broja posjetitelja. Zatim je profesorica Đurđica progovo-rila o samoj izložbi. Ukratko je predstavila životni put fra Nikole Bošnjaka i njegovu ljubav prema li-kovnoj umjetnosti. Izrazila je radost zbog otvaranja

izložbe u božićno vrijeme, ali i radost zbog fra Nikolinog dolaska u toliški samostan, jer je s fra Nikolom došla i njegova uistinu vrijedna kolekcija umjetnina. Istaknula je kako Izložba nije tematski određena, ali, budući da je povod Božić, prvi dio postavke čine slike s božićnom tematikom. Tu su djela autora: Mirka Čurića, Omera Mujadžića, Josipa Botterija Dinija, Ivana Lackovića Croate, Ljube Laha, Franje Likara, Josipa Ma-rinovića i Ivana Križanca. Osim sakralne tematike izloženi su pejzaži, mrtve prirode i portreti koje su radili Mario Mikulić, Aff an Ramić, Marko Živković, Ivan Lovrenčić, Vladimir Meglić, Anto Kainić, Stjepan Jozić i dr. Na kraju je zahvalila fra Nikoli što je tako vrijednu kolekciju donio u Tolisu te izrazila nadu da će uskoro fra Nikoline umjetnine imati svoj dom u obliku galerije koja će biti na ponos cijeloj Posavini.

Fra Nikola je zahvalio svima koji su došli na otvorenje izložbe kao i onima koji su sudjelovali u njezinoj pripremi. U zabavnom dijelu nastupile su Marija Živković i Ma-tea Mišković koje su na klaviru izvele dvije glazbene numere. Izložba likovnih radova iz kolekcije fra Nikole Bošnjaka trajala je do 8. siječnja 2012. •

Jozo JEZERČIĆ

STOTA OBLJETNICA

Austrougarska vlast je provela čak četi-ri popisa stanovništva od čega je onaj iz 1910. najdetaljniji i obavljen istovreme-no s popisima u Europi. O ovome svjedo-či izložba Sto godina popisa stanovništva u Sarajevu 1910.-2011. koja je otvorena 12. prosinca 2011. u Brusa bezistanu povo-dom Dana arhiva i arhivske službe u Bosni i Hercegovini. Historijski arhiv Sarajevo je obilježio svoje 64 godine prezentacijom vrijednog materijala. Posebno zanimljive su kućne liste najznačajnijih građana Sarajeva tog doba kao što su Karlo Paržik, Safvet beg Bašagić, Makso Despić, Adelina Paulina Irbi i drugi. Sarajevo je tada brojalo 51.919 sta-novnika dok se danas u 21. stoljeću taj broj samo procjenjuje. Leona SABOLEK

BOŽIĆNA PRIREDBA

U amfi teatru Franjevačke teologije u Sa-rajevu održana je 21. prosinca tradicio-nalna božićna priredba. Program je zapo-čeo skladbom Jesu, rex admirabilis G. P. Pale-strine i tradicionalnom božićnom pjesmom Veni, veni Emanuel koje je, pod ravnanjem fra Ante Kovačića, izveo bogoslovski zbor Fra Nenad Dujić. Slijedio je pozdrav i riječi dobrodošlice bogoslova fra Ivana Pilića. Sre-dišnji dio priredbe bio je dramski komad Bo-žićna priča koji je prema romanu Charlesa Dickensa priredila Nada Đurevska, a izvela dramska skupina Franjevačke teologije koju su uvježbavale Nada Đurevska i Gordana Boban. Program je završen božićnom pje-smom Radujte se, narodi te zajedničkim druženjem u samostanskoj blagovaonici. SR

• •

•

Dže

nat D

REKO

VIĆ

sr30-33.indd 33 29.12.2011 16:01:18


REPORTAŽA Gromiljak

Pogled puca i dalje od Gromiljaka, na cijelu

kotlinu i pitoma brda. Zaista je očaravajuće. Ima nešto posebno u toj srednjoj Bosni. Da

li samo za pogled?

Tekst i snimke: • Darko RUBČIĆ

Tmurno jutro toga četvrtka, 8. prosinca. Krećemo iz Sarajeva za Gromiljak. Kiša i susnježica. Na

ulazu u Kiseljak, i na još nekoliko mjesta uz cestu, blago nasmiješena gospođa s predizbornih jumbo plakata poziva svo-

ju sigurnu glasačku mašineri-ju da i ovoga puta glasuje “za očuvanje dobrobiti Hrvata izvan domovine”. Prolazi-mo Kiseljak u smjeru Bu-sovače i vrlo brzo, nakon tri km, stižemo u Gromi-ljak. S desne strane sta-ra crkva, odmah preko puta nje nova, dijeli ih frekventna cesta.

Prije pučke mise u župnom uredu pozdravljamo se sa župnikom vlč. Mar-kom Perićem. On nas ljubazno poziva na ručak i razgovor nakon mise. Sad ima posla, vjernici se skupljaju u župnom uredu, plaćaju mise, kupuju kalendare i devocionalije, a valja mu se i spremiti za misu. Danas je posebna pobožnost Gospi od brze pomoći, a ujedno i blag-dan Bezgrešnoga začeća BDM. Vrijeme do mise koristimo u fotografi ranju obiju crkava, sestarskog samostana, i vjerni-ka, uglavnom žena koje s molitvom na usnama obilaze oko raspela u crkvenom dvorištu.

Ubrzo će misa. Od mnoštva se jedva probijamo do kora. Za harmonijem sre-ćemo s. Marinelu. Poznajemo se još od vremena kad je bila odgajateljica u siro-tištu Egipat u Sarajevu. Na početku mise župnik pozdravlja vjernike i najavljuje da će u siječanjskom broju Svjetla rije-či izaći reportaža o Gromiljaku. Nakon mise u župnoj dvorani prilika za druže-nje i okrepu. Zanimljivo, nikoga iz Gro-miljaka već vjernici iz okolnih mjesta: Kiseljaka, Lepenice, Brestovskog, Busovače, Kreševa, Fojnice, pa čak i iz Viteza. Stariji gospodin Fra-njo Petrović veli da već godina-ma svakoga osmoga u mjesecu dolazi iz Busovače u Gromi-ljak na misu, narav-no ako mu

zdravlje dopušta, da časti Gospu od brze pomoći. I nastavit će dolaziti dokle god bude mogao.

Nakon ručka ostajemo u razgovoru sa župnikom. Drago mu je da je na misu došao lijep broj vjernika, veli bilo ih je preko 1.000. Dugo se bavio mišlju kako je u posljednjem ratu poginulo puno mladih ljudi iz srednje Bosne, njih 600-700. Stoga je 2003. godine uveo u praksu da svakoga osmoga u mjesecu, Gospi u čast, bude svečana sveta misa pod ko-jom se vjernici srednje Bosne mogu is-povjediti i izvršiti svoje zavjete. “Ali to je i naš znak sudjelovanja u patnjama srednjobosanskih stradalnika.” Vjernici su zavoljeli ovu praksu i zahvaljuju žu-pniku na trudu što nalazi uvijek novoga propovjednika.

Gromiljak nekada i sada. Vlč. Marko, rodom Posavljak, iz Garevca kraj Mo-driče, u Gromiljak je za župnika došao 1997. Priča kako su ga vjernici jako dobro primili – “Dobar je to svijet!” Već 10 go-dina dekan je Kreševskoga dekanata koji obuhvaća osam župa: Lepenica-Banbrdo,

Kiseljak, Kreševo, Gro-miljak, Fojnica,

Brestovsko,

Ma, k’o Jeruzalem, prijatelju!

Novu i staru crkvu Imena Marijina dijeli frekventna prometnica

sr34-37.indd 34 29.12.2011 16:05:55


REPORTAŽA

Busovača i Deževice, te Franjevačka kla-sična gimnazija, odnosno Samostan sv. Bonaventure u Visokom. Zahvaljujući marijanskoj pobožnosti upoznali su ga i vjernici čitavog dekanata. Kako su sve župe, osim Gromiljaka i Deževica, fra-tarske, kroz smijeh nam govori da ga neki vjernici uporno zovu “fra Marko”. Ali njemu to nimalo ne smeta, voli fratre a i oni njega. Kao mladi svećenik bio je od 1966. do 1970. tajnik najprije nadbi-skupu Marku Alaupoviću, a onda Smilja-nu Čekadi. U vizitacijama je obišao sve župe i otada zna sve fratre, osim mlađih. Posebno ističe odlične odnose s fratrima svoga dekanata. Međusobno si pomažu, posjećuju se, druže.

Sa župnikom od 2005. živi i vlč. Jakov Pavlović, vojni kapelan. Nismo ga vidjeli toga dana. Bio je na susretu vojnih kape-lana u Banjoj Luci. Radnim danima radi u vojarni u Kiseljaku, svakoga ponedjeljka u Živinicama, a vikendom pomaže župniku.

Na upit ima li puno posla, odgovara da sam ne bi mogao. Kako je crkva uz

samu cestu, svako malo netko dođe po nešto, od kalendara, svijeća, plaćanja misa, vađenja dokumenata, do običnog razgovora. Nije slučaj kao s fojničkim i kreševskim samostanom ili kiseljačkom crkvom gdje se čovjeku valja popeti na brdo, maksuz otići po nešto. U Gromilja-ku prolaznik vidi crkvu i sjeti se da je tre-bao nešto. Stoga svaki dan bude barem 10-15 stranaka, a župnikovo je radno vri-jeme 0-24. Doduše, do podne mu pomo-gne domaćica, ali kad ona ode, on ostaje dežurati. Župa nema područnih crkava, ali ima tri groblja. Kad počnu proljetni i jesenski blagoslovi ima dosta župljana koji izbivaju, jer su se oženili ili udali u okolna mjesta. Ipak, na najvećem gro-blju, Podmrakovi, na Veliku Gospu bude i preko 2.000 ljudi.

Župa Gromiljak utemeljena je odva-janjem od župe Brestovsko u vrijeme po-sljednjega bosanskoga apostolskog vikara fra Paškala Vujičića, na Badnjak 1876. go-dine, a sljedeće je godine počela djelovati kao samostalna župa. Do 1908. župu su

opsluživali fratri, a odonda dijecezanski svećenici. Zabilježeno je da je 1877. u župi bilo 40 katoličkih kuća, uglavnom doselje-nika iz Hercegovine i Dalmacije. A veza s Dalmacijom traje još od srednjega vijeka, u doba Stjepana II. Kotromanića. Tada je na širem području postojala jaka dubro-vačka kolonija. Budući da je kraj obilovao rudama, uz dubrovačke trgovce, dolazili su i njemački rudari Sasi. Po brojnim gro-milama (križanje riječi gromada i gomi-la) kamena za koje se vjeruje da su ostale nakon ispiranja zlata iz Fojnice – i naziv Gromiljak. Dolaskom Osmanlija nestaju prezimena: Borići, Đurići, Jurići, Kojavči-ći, Lipići, Lučići, Lulići, Ljubići, Mrvočići, Radošići, Vladići...

Prelistavajući monografi ju Župom Gromiljak nekada i sada, koja je nedavno izašla u povodu 135. obljetnice utemelje-nja župe, nalazimo da su gradnju crkve, uz priloge vjernika, novčano pomogli car Franjo Josip I. i Zemaljska vlada u Sara-jevu na čelu s barunom Appelom. Sagra-đena je 1895. prema planu sarajevskog ar-hitekta Antuna Niemeczeta i te je godine dotadašnji patron Velika Gospojina zami-jenjen Imenom Marijinim. Crkva je slu-žila sve do 1987, kada je tadašnji župnik vlč. Franjo Bulić napravio novu. Gledano iz današnje perspektive, bio je to dobar potez jer za vrijeme posljednjega rata bilo jako puno izbjeglica na prostoru župe i tri stare crkve ne bi mogle zadovoljiti po-trebe vjernika. Nakon rata novi je župnik krenuo s obnovom stare crkve. Vjernici su mu zahvalni što je nije dao srušiti, jer ih uz nju vežu najljepše uspomene, mnogi su tu kršteni, krizmani, vjenčani. U nekoj bližoj budućnosti zamišljena je da bude etnografski muzej, a možda i jednim di-jelom muzej sakralne umjetnosti. To tek treba u suradnji s ljudima od struke dobro osmisliti pa tek onda pristupiti skupljanju eksponata. Za sada je najvažnije da je crk-va zaštićena od propadanja.

Župi Gromiljak pripadaju naselja: Doci, Gromiljak, Hercezi, Jehovac, Kri-žići, Liješevo, Lug, Malinjak, Mrakovi, Stojkovići, Višnjica Gaj i Višnjica Polje. Ukupno je 720 obitelji, odnosno 2.300 vjernika. Premda ne tako drastično kao u nekim drugim mjestima, ipak polagano opada broj vjernika u Gromiljaku. Mladi odlaze uglavnom radi posla i to u Zagreb ili Pulu. Pa ipak, neku nadu daju nova duhovna zvanja iz ove župe. Zanimljiv se događaj zbio u srpnju prošle godine: u dijecezanskoj župi Gromiljak – oblačenje franjevačkih novaka!

Ljudi ovoga kraja uglavnom se bave poljoprivredom i trgovinom, snalaze se

Svakoga osmoga u mjesecu, kada je pobožnost Gospi od brze pomoći, crkva je dupke puna. Nakon mise Gromiljačni odlaze kućama, a u župnoj dvorani druženje nastavljaju vjernici iz okolnih župa

sr34-37.indd 35 29.12.2011 16:06:08


REPORTAŽA

nekako. Imaju dvije jače fi rme: Kontinen-tal (proizvodnja građevne stolarije) gdje je posao našlo preko 100 Gromiljačana, i Duno-lit (obrada prirodnoga kamena) s 50-ak radnika. Od 720 kuća u župi njih najmanje 500 ima po jedno zaposleno, a mirovina dolazi u 250 kuća. U Gromilja-ku ima i jedna osnovna škola, odnosno dvije škole pod jednim krovom: nešto manje od 300 hrvatske djece i oko 160 bošnjačke. Jedni idu prijepodne, drugi poslijepodne, svatko ima svoj kat, svoje učionice i svoju zbornicu... U srednju školu, gimnaziju ili neku od strukovnih, ide se u Kiseljak, a nešto srednjoškolaca ima i u Vitezu. U zadnje vrijeme mladi, umjesto u Mostar, sve više odlaze na stu-dij u Sarajevo.

Sestre – velika pomoć. U župi djeluju i sestre Služavke Maloga Isusa, po ute-meljitelju družbe poznate i kao “štad-lerovke”. Velika su pomoć župniku. Da nije bilo njih, priča nam, ne bi ni prihva-tio ovu župu. Njihova Kuća navještenja nalazi se odmah iza nove crkve. Jubi-larne 1990. godine, kada su slavile 100. obljetnicu Družbe, sestre su odlučile iz-graditi kuću u Gromiljaku. Krenulo je s gradnjom, kuća je dovedena pod krov, a onda je sve stalo zbog rata. Nedovršena ali pokrivena kuća dana je na korištenje izbjeglicama. U listopadu 1994. sestre se vraćaju i nastavljaju s radovima. Puno su pomagale i duhovno i karitativno, najvi-še izbjeglicama.

S. Liberija Filipović, kućna predstoj-nica, upoznaje nas sa svojom zajedni-com. Već spomenuta s. Marinela Zeko radi kao katehistica u školi, vodi tri zbora i brine se oko uređenja crkve. S. Liberija i ostale četiri sestre (s. Andrea Bulut, s. Ge noveva Raić, s. Ružica Ivić i s. Mo-nika Mrkonjić) rade timski. Organiziraju i drže molitvena i duhovna predavanja skupinama, dječje kampove za siromaš-niju djecu iz Gromiljaka i obližnjih župa. Često ne mogu naći ni mjesta ni vremena za sve grupe. Zbog toga su sestre u ožuj-ku prošle godine počele s obnovom kuće i izgradnjom nove, velike dvorane koja će moći zadovoljiti potrebe većih skupi-na. U međuvremenu, sestre ne sjede skr-štenih ruku, nego svakog vikenda idu na teren i po drugim župama organiziraju duhovne obnove i predavanja mladima.

Sestre su se posebno angažirale oko pomaganja misija, u čemu ima pomaže i Društvo prijatelja Maloga Isusa, njihova produžena ruka u svijetu. U tu su svrhu prije desetak godina pokrenule u svojoj kući božićnu prodajnu izložbu koju je na-

rod odmah prihvatio. Žene iz Gromiljaka, Kiseljaka, ali i iz šire okolice, donose svoje rukotvorine, božićne nakite, dekoracije i kolače. Pomažući one koji su daleko po svijetu, sestre ipak ni u jednom trenutku ne zaboravljanju one najbliže, jer najpri-je njima treba pomoći. Stoga odjeću koju dobiju uglavnom od Talijana za vrijeme izložbe prodaju za simboličnu cijenu. Npr. dječju jaknu koja u prodavaonicama košta 30-40 KM, one prodaju za samo 2 KM! Time pomažu i siromašne obitelji ali i misije. U okviru zadnje izložbe, 17. prosinca predstavljena je knjiga Naš čo’ek u Africi, autora Željka Garmaza i Maje Sajler Garmaz, posvećena misionarskom radu bosanskog fratra Ivice Perića. Sav prikupljeni novac s izložbe namijenjen je izgradnji srednje škole u mjestu Kivumu (Ruanda) gdje fra Ivica djeluje.

Dotaknuti dno života. Od prije dvije i pol godine u Gromiljaku djeluje muš-ka komuna za odvikavanje od ovisnosti. Riječ je o ogranku međugorske komune Milosrdni Otac, koju vodi fra Svetozar Kraljević. Razgovaramo s Goranom Vi-dačkom koji je otprije poznat čitateljima Svjetla riječi. Ovaj 33-godišnji Mostarac

bivši je ovisnik, a danas radi kao terapeut gromiljačke zajednice. Praksa je pokazala da osobe koje su prošle pakao teških ovi-snosti i put u zajednici za ovisnike, mogu najviše i razumjeti i pomoći ljudima koji se bore s ovisnoš ću. Naravno, vrlo je važ-na uloga stručnjaka koji im pomažu.

Na pitanje kako su ih prihvatili susjedi i šira okolina, Goran odgovara da se nijedan čovjek ne bi obradovao kada bi mu netko rekao da će pored njega stanovati 15 ovisni-ka, narkomana. Svi znaju da ovisnik hoće slagati, ukrasti, prevariti, napasti i strah je posve opravdan. Danas je, međutim, slika sasvim drukčija. Šira je zajednica uvidjela da je riječ o ljudima koji su na putu izlječe-nja, koji žele promijeniti svoj život. Danas su odnosi sa susjedima i širom zajedni-com dobri. Momcima pomažu duhovnici fra Vinko Tomas iz Brestovskoga i brat fra

Prije i poslije mise župniku vlč. Marku u župnom uredu pomaže s. Liberija

Odmah iza nove župne crkve nalazi se

sestarski samostan

Tijekom adventa vjernici donose svoje rukotvorine za božićnu izložbu

sr34-37.indd 36 29.12.2011 16:06:25


REPORTAŽA

Bariša Brajinović s Bistrika, župnik, sestre iz Gromiljaka i Kiseljaka. Svima njima, ali i široj župnoj zajednici – Goran ne može dovoljno zahvaliti.

Trenutno u kući boravi 14 momaka, s tim da broj varira. Temelji zajednice su molitva, čitanje i komentiranje evanđelja od dana, razgovor i fi zički rad. “Podjela dana” vrlo je bitan moment na putu iz-lječenja. Svakoga dana svaki od momaka govori ne što je radio, nego kako se osje-ćao, što je proživljavao. Tada svatko dobije zadatak prema svomu karakteru: ako je netko izraziti egoist, onda mora pokazati žrtvu za drugoga. U zajednici nisu samo Hrvati-katolici, ima ih svih nacionalno-sti. Goran nam kaže da je to nebitno jer je svim ovisnicima jedna jedina nacional-nost – upravo ovisnost. Premda zajednica jest katoličkoga karaktera, svi moraju biti na molitvama. Musliman se ne treba krsti-ti, ne treba čak ništa govoriti, ali treba biti prisutan. Vremenom svi uvide da trebaju molitvu, stoga muslimani imaju Kur’an, pravoslavci imaju svoje molitvenike. Inte-resantno je, priča Goran, da se i katolici i nekatolici u ovoj zajednici po prvi puta susreću sa svojom vjerom.

Budući da je problem ovisnosti nastao puno prije nego se pojavila droga, alkohol ili u zadnje vrijeme sve češ će – kocka, u čitavom programu odvikavanja koji traje tri godine aktivno sudjeluje i ovisniko-va obitelj. Svjestan opasnosti ovisnosti i problema s kojima se susreću ovisnikova rodbina i šira zajednica, Goran poziva sve svećenike da kontaktiraju zajednicu Milo-srdni Otac i da pošalju ovisnike iz svojih župa. On svima stoji na raspolaganju!

“Psi rata” i glasovi savjesti. Gromi-ljak pripada općini Kiseljak i sve što se odnosi na ratna zbivanja u cijeloj općini, manje-više odnosi se i na Gromiljak. Bio je to – i s hrvatske i s bošnjačke strane – prljav rat. Rat u kojem se – čast rijet-kim pojedincima – nije dostatno poka-zala ni vjera ni humanizam. Gazilo ih se, a vjerom se itekako manipuliralo. Rat u kojem su glavnu riječ, nažalost, imale pr-ljave politike i već otprije inkriminirani “psi rata”. Bila su dovoljna dvojica-trojica takvih pa da čitavo selo mobiliziraju pro-tiv drugoga. Dvojica vode kolo, ostali se poslušno hvataju.

Jedan od svijetlih primjera u ratu bio je tadašnji gromiljački župnik vlč. Franjo Bulić. Prema pričama ljudi nije bio laka osoba, ali se u ratu pokazao velikim. U to je vrijeme na području općine Kise-ljak bilo jako puno izbjeglica iz Fojnice, Vareša, Kaknja, Kraljeve Sutjeske, Ilidže, Stupa (Sarajevo), Vogoš će, Ljubine i dru-gih mjesta. Uz 24. listopada 1993. župnik u kronici bilježi da ukupno 1.600 obitelji, izbjeglica i mještana, na području župe Gromiljak prima pomoć Crvenoga križa. Usporedbe radi, od 9.000 protjeranih va-

reških Hrvata njih 7.500 našlo je utočište na području kiseljačke općine. Župnik Bulić sve ih je obilazio i pomagao u svojoj župi. U župni ured, koji je u međuvreme-nu preuređen za potrebe Caritasa, primio je četiri obitelji: dvije iz Kraljeve Sutjeske te po jednu iz Fojnice i sa Stupa. Povje-sničar Tomislav Išek bilježi i sljedeće: “U vrijeme sukoba između Bošnjaka i Hr-vatske vojske neki katolički svećenici su pokušavali zaštititi civile, i kao ljude i kao vjernike – Bošnjake – muslimane. Župnik Franjo Bulić iz Gromiljaka, blizu Saraje-va, npr. pružio je aprila 1993., u kraju sa pretežno hrvatskim stanovništvom, azil velikom broju Bošnjaka. Kada su ekstre-mno nastrojeni Hrvati izvodili etničko čiš ćenje, osobno se suprotstavljao nastoja-njima hrvatske milicije da prodre u župu i izvrši egzekuciju. Kasnije je udomio dvije muslimanske porodice.” Zbog toga su mu “njegovi” prijetili smrću. Ali on se nije dao smesti u pomaganju. Slične prijetnje od “svojih” doživio je i fra Mato Perić, tadašnji kapelan u Kiseljaku, kada je pro-svjedovao protiv miniranja triju munara u Gromiljaku, Duhri i Višnjici, uoči potpisi-vanja Washingtonskog sporazuma.

Mnogi će se buniti što pišemo samo o zločinima “naših”. Da budemo jasni, i bošnjačka je strana također ubijala, palila, protjerivala i sve to treba i mora jednoga dana doći pred sudove. Ali ako nama, posebno vjernicima, uopće još ne-što znače pojmovi “moral”, “moralnost”, onda moramo znati da se oni bitno tiču prvenstveno nas samih. Naša moralna odgovornost i s njom u vezi moralna ka-tarza mora krenuti od nas, a “oni drugi” nek se pozabave svojim zločinima. Dru-goga puta nema!

Napuštamo Gromiljak. U međuvre-menu se jutarnje sivilo zamijenio sunčan dan. Prolazimo kroz 100% bošnjačko selo Gomionica i penjemo se u brdo s namje-rom da fotografi ramo panoramu Gromi-ljaka. Pitamo slučajnoga prolaznika za najbolji put. Čovjek otvara vrata, upo-znajemo se. Munib se zove. Jedva čeka da nas dovede do svoje vikendice odakle pogled puca ne samo na Gromiljak nego i šire. Pogled na pitoma brda i kotlinu zaista je očaravajući. Ima nešto posebno u toj srednjoj Bosni. Munib savjetuje da dođemo k njemu noću kada sve svijetli, i kuće i crkve i džamije. “Ma, k’o Jeru-zalem, prijatelju! Samo dođi pa’š vidit!” Vraćajući se u Sarajevo mislimo kako mu je dobra metafora, “k’o Jeruzalem”. Ali Jeruzalem kao sveto mjesto monoteistič-kih religija i simbol teške podijeljenosti među vjernicima. •

Uz molitvu, svakodnevni fi zički rad temelj je muške komune Milosrdni Otac

sr34-37.indd 37 29.12.2011 16:06:41


POVRATAK Koraće i Bosanski Brod

Sve je bilo uništeno. Svaka kuća, svaka

štala. Crkva bogata umjetninama. Škola. Zli su ljudi ubili život.

Zemlja je postala pusta i prazna… Život

je ipak neobična i tajnovita pojava

Tekst i fotografi je: • Hrvoje VRANJEŠ

One, ne tako davne, olimpijske 1984. godine postojao je jedan, po svoj prilici i po kazivanju tek

malo starijih, drukčiji svijet. Kako je bilo kad nas nije bilo, ili kad smo tek puza-

li i prohodavali – o tome nema mnogo pomirenih mišljenja, barem ne u općem dojmu. Jedni se smatraju nostalgičarima i kažu da je bilo bolje, a drugi realistima i vele da se Bogu fala tek sad može biti jedno od troje ili jedan od ostalih u slo-bodi i bez opasnosti, i bez ičeg svog. Bilo kako bilo, ovu jednu od pretpotopnih godina spominjem zbog promotivnog spota slavne zimske olimpijade u Bosni i Hercegovini. Naime, u njemu se pojav-ljuje i jedno mjesto bosanske Posavine imenom Koraće sa svojom crkvom pre-bogatom umjetninama što bi čovjeku od kulture i strancu, u ono vrijeme kad se štošta, kažu, nije smjelo, trebalo biti važ-no odredište. A bilo je, i to zahvaljujući likovnom bogatstvu crkve izgrađene po projektu Josipa Vancaša koju su krasili mozaik Josipa Biff ela, freska Đure Sedera i vitraji Ljube Laha, zatim kipovi Frane Kršinića i Zdenka Grgića. Usput rečeno, u spotu je prikazana i Kraljeva Sutjeska. U kakvoj sam se to divnoj zemlji rodio, nažalost nisam imao prilike, a ni dovolj-no vremena iz prve ruke upoznati. Tek slutim da je bilo više ljudi, voćnjaka, dru-ženja, igranja kola, dobrovoljnog davanja krvi oko Božića da se dobije slobodan

dan više (ovo mi je pričao moj otac), a manje očiš ćenog prostora, manje zaraslih njiva i pustih ruševina. Danas kad izbliza upoznajem svoju zemlju, mjestimice po-put Kartage preoranu, obuzme me jad i čemer, ali i prkos i ponos, pa bih ostao u njoj makar samo u inat zaboravu.

U Koraću i Brodu na Savi bio sam jedne od one četiri nedjelje kad paroci (tako se u tom kraju naziva svećenike) nose misne haljine ljubičaste boje. Ona simbolizira vjeru, povjerenje, strpljivost, pokoru. U toj se boji čeka. U razgovoru sa župnikom koraćanskim fra Ivanom

Možda će ipak biti načina

U Koraću - kad će biti manje zaraslih njiva i pustih ruševina?

sr38-40.indd 38 29.12.2011 16:08:21


POVRATAK

Marićem i gospodinom Šandorom Li-povcem, jednim od onih ljudi koji nepo-mireni sa sudbinom žive na relaciji Sla-vonski Brod – Koraće, doznajem da su ljudi doista čekali na povratak dobrih pet godina od potpisivanja Daytonskog spo-razuma. Negdje oko sedamdeset posto Koraćana sklonilo se u Slavonski Brod i u početku, rekoše mi, nit su kupovali zemlju nit su tamo pravili kuće, nego su čekali. A onda, kako život mora ići dalje, korijene se pustilo ondje gdje su se ljudi zatekli. Treba priznati da Koraćanima i drugim stanovnicima Broda s desne stra-ne rijeke, onaj tamo Brod nije bio stran. Radilo se u biti o jednom gradu. Dnevno je, primjerice, vozilo dvadeset linija au-tobusa iz Koraća u Slavonski Brod. Tamo je bila bolnica čiju je gradnju uvelike fi -nancirala Rafi nerija naft e Bosanski Brod, tamo se školovalo, radilo u Đuri Đako-viću i drugim postrojenjima, a ovamo se još uz to radilo u polju, držala se stoka, uzgajalo voće. Živjelo se dobro i u miru s komšijama. Sve je bilo uvezano.

Pogledom još dalje u prošlost, u godi-nu 1784, vidimo Koraće u odvajanju od župe Velika (Plehan), a onda 1804. kako postaje samostalnom župom Uznesenja BDM. Stoljeće ranije isto područje pripa-dalo je župi Dubočac, koja je za vrijeme

Bečkoga rata potpuno nestala, koje li slu-čajnosti, zbog iseljavanja ljudi u krajeve preko Save. Teške godine za ovo područ-je bile su i one nakon Drugoga svjetskog rata kada se agrarnom reformom, naci-onalizacijom i konfi skacijom uništavaju mnoga domaćinstva. Vrijeme je to i se-ljačkih zadruga, zatim industrijalizacije i elektrifi kacije. U šezdesetim, pak, godi-nama stanje se osjetno mijenja nabolje. Raste broj stanovnika, škole imaju više učionica i učenika, grade se nove kuće s gospodarskim zgradama, i dalje se bavi poljoprivredom s tim što se dosta ljudi zapošljava u državnim službama. Sve u svemu standard je bio više nego dobar. Zajedno sa sportskom dvoranom godine

1975. dovršena je izgradnja nove škole s osam učionica koju je polazilo oko 500 učenika.

Zahvaljujući informacijama koje sam primio od Peje Gusaka i Joze Jozića Uče, obojice rođenih Koraćana, dobio sam sli-ku o tome kakav je bio njihov kulturno zabavni život i običaji. Tako sad znam da se kolo igralo poslije mise na raskriž-ju između crkve i škole, da su mladi bili obučeni u ukrašenu narodnu nošnju od kvalitetnog pamuka, da su kolo započi-njali mladići a djevojke da su se naknad-no uključivale. I to punoljetne djevojke, koje su u znak svoje punoljetnosti nosile na ukrašenoj krpici crvenu svilenu kru-nu za razliku od mlađih koje su nosile bijelu krunu. Bogato selo bilo je napred-no i s dugom tradicijom, imalo je vodo-vodnu mrežu, asfaltirane ceste, a uz to i nogometni, rukometni i streljački klub. Sedamdesetih godina utemeljen je KUD Tamburica koji je s ponosom predstav-ljao običaje i navike Koraćana. Nastupali su na mnogobrojnim natjecanjima, osva-jali nagrade diljem Bosne i Hercegovine. O prijeratnim odnosima sa svojim susje-dima, Srbima, Koraćani kažu da gotovo nikad nisu imali problema s drugim i drugačijim i da je bilo najvažnije pokaza-ti se čovjekom. Pravoslavna djeca iz Bari-

ce Donje i Gornje te iz Kostreša pohađali su školu u Koraću zajedno s katoličkom djecom. Čak su neki nogometaši – Srbi, pravoslavci, nosili kapetansku traku na-šeg kluba. Nekome nepojmljivo, ali nama normalno.

U tome smjeru, ima jedna reporta-ža, velika i pisana dušom, pokojnog fra Ljube Lucića, tadašnjeg urednika Svje-tla riječi, naslovljena: Koraćani vjeruju u ljepšeg Boga. Pisao je o jednom svijetu u trenutku kada još nitko nije mogao ni sanjati da će taj i takav svijet domalo biti potpuno uništen. Fra Ljubo je te 1990. imao pred sobom selo prepuno života, ljude marljive i vrijedne, poštene i zado-voljne. Tada je župa imala više od 2.000

Prije 40 godina otišao, vratio se sa ženom Francuskinjom

Molitva, radost, nada i druženje nisu nestali

Župnik fra Ivan Marić, među fratrima poznat kao Coco, pokazuje župne matice krštenih i umrlih iz XVIII. stoljeća

sr38-40.indd 39 29.12.2011 16:08:37


POVRATAK

vjernika, krštenja je bilo godišnje oko 50, a broj umrlih bio je duplo manji. Nedje-ljom se u župi držalo tri mise, dvije u Ko-raću i jedna u Lužanima.

Jedna me se fra Ljubina rečenica posebno dojmila. Nakon jednostav-nih i iskrenih riječi kojima kaže da je u Koraću pričao s mnogim ljudima, da je mnogo toga čuo, osobito od izvjesnog djeda Ante, i da ne može sve stati na dvi-je stranice teksta, piše ovako: “Možda će nekom drugom prigodom biti načina da se još štogod zabilježi.” Nepune dvije godine poslije svijet se srušio. Sve je bilo uništeno. Svaka kuća, svaka štala. Crkva bogata umjetninama. Škola. Zli su ljudi ubili život. Ubili i otrovali. Zemlja je po-stala pusta i prazna.

Kada je potpisano primirje, to još uvijek nije značilo da se ljudi mogu vra-titi. To još ni danas ne znači. Da se sve-ćenici nisu vratili, pitanje je bi li se itko vratio. A Hrvatska je blizu. Tako je jedan povratnik prije šest-sedam godina običa-vao biciklom iz Podvinja kraj Slavonskog Broda doći u Koraće. Isti dan i vratiti se i opet otići. Veza s rodnim mjestom bila je onemogućena rušenjem mosta na Savi 1992. sve do njegove obnove u ožujku 2000. godine. Danas u župi ima oko 180 kuća pod krovom. U pedesetak kuća živi se stalno. Nema masovnog povratka i zapravo se ne zna hoće li ga ikad i biti. Imam ja kuću, ali ne mogu jesti crijep i zi-dove. Ovakve i slične izjave obeshrabruju mnoge koji se usude na povratak. Ipak, ljudi koje sam ja vidio nisu ludi a ni neki drugi jad ih nije natjerao da u plodnoj pustinji budu iznimka i obrađuju svoj

vrt. U nabrajanju čega sve nema u ovo-me mjestu, teško bi se vidio kraj: nema trgovine, nema pošte, nema prijevoza, nema posla, nema… Nije lako između Ukrine i Save ni onima koji su ostali. Osim onečiš ćenja, Rafi nerija, sada u ru-skim rukama, ne daje puno. Isto tako na području općine Bosanski Brod nije rije-šeno ni pitanje zdravstvenog osiguranja. Važnije je onima koji dižu ruke da udare porez na zemlju i nastave podmukli po-sao onečovječenja i dovršetka etničkog čiš ćenja. Život je ipak neobična i tajnovi-ta pojava. Ja nisam naišao na očaj. Vidio sam dvoje djece na nedjeljnoj misi, brata i sestru, vidio sam povratnika koji je pri-je četrdeset godina otišao i živio u Fran-cuskoj. Sudeći po njegovoj ljupkoj ženi, Francuzi se vraćaju u Koraće. Jedan dru-gi povratnik ostavio je Zagreb isto tako nakon više desetljeća izbivanja i nedavno sa svojom ženom obnovio kuću. Kaže da makar umre gdje se rodio. Drugi, čim netko počisti oko svoje zemlje, vidi želju i namjeru da se vrati i napravi kuća. Čim se napravi kuća, on dolazi. Mada se pre-valilo godina i godina otkada ih nema, svi Koraćani ne odustaju. Obnavlja se i KUD. Znaju ljudi da je važno radovati se, pjevati i plesati, ne gubiti nadu.

Poslije zadržavanja u Koraću, produ-žujem prema Brodu, u mali gradić u koji

danas najviše dolaze oni prijeko da kupe “jeft iniju” robu. Pijem kavu sa župnikom don Antom Perićem. Ni on nema lijepih vijesti. Prije rata župa je imala oko 4.000 vjernika. Sada čak 70. Sudbina Brođana slična je, ako ne ista, sudbini Koraćana. Raselili su se uglavnom u Slavonski Brod, nešto u Zagreb, Njemačku, Švedsku, Australiju. Crkva je napravljena prema istom projektu kao i stara koja je do te-melja srušena. Podignuta je i župna kuća. Kroz zadnjih deset godina nije bilo goto-vo ni jednog krštenja, ni jednog vjenča-nja. Sprovoda ima. I ovdje su samo mrtvi najustrajniji povratnici. Materijalno je župa u lošem stanju. Nekada kroz povi-jest u župi su djelovale i sestre Sv. Križa iz Đakova, a prije rata sestre Služavke Ma-log Isusa. Još se nisu vratile. U župi po-maže časna sestra Ela koja je s onu stranu rijeke. Ona dođe voditi pjevanje.

Odlazim iz plodne Posavine prema unutrašnjosti zemlje pomiješanih osje-ćaja sa sjećanjima koja nisu moja, a opet me stežu i obvezuju. Pitam se samo koga još sjećanja mogu obvezati. Jer Posavina jest očiš ćena krivnjom progonitelja i hr-vatskih politika koje su s obje strane rije-ke poduprli iseljavanje, ali je napuštena i zaboravljena od svojih ljudi. Bosna je domovina i kad je teško i kad je nemo-guće. Kao da je previše punih usta Posa-vine, kao da se prerano odustalo od svoje zemlje i od odgovorne uloge i obaveze da su ljudi ti koji stvaraju zavičaj i domovi-nu. Kažu mi ljudi da su u bliskoj prošlosti mogli jedni pored drugih ostati i opsta-ti. Bilo je više pameti i znanja bez krvi i suza. Odlazilo se, ali nikada svi. •

Don Anto Perić kraj obnovljene crkve i župne kuće u Bosanskom Brodu

sr38-40.indd 40 29.12.2011 16:09:00


POGLED U HRVATSKU

SPLIT – Nova knjiga u izdanju Matice hr-vatske Split i Naših ognjišta iz Tomislavgra-da, autorice Dragice Zeljko-Selak Vr’dolska žeđa, predstavljena je 1. prosinca u prepu-noj dvorani KBF-a u Splitu.

O romanu su govorili: etnologinja Din-ka Alaupović-Gjeldum, novinarka Ivona Jakić, književnik Zvonimir Penović, Željka Ujević, ravnatelj Naših ognjišta fra Gabrijel Mioč i Mario Mimica, predsjednik OMH Split. Ulomke teksta su čitali glumci Nada Prodan i Marijan Grbavac. U glazbenom dijelu nastupila je sopranistica Sanja Erceg--Vrekalo i pijanistica s. Lidija Matijević.

Roman Vr’dolska žeđa Dragice Zeljko Selak, izuzetan je i dragocjen doprinos hrvatskoj književnosti, koji će u vremenu globalizacije sačuvati od zaborava snagu govornog jezika, folklorne elemente i obi-čaje Zabiokovlja. •

Željka UJEVIĆ

VRGORAC – U Gradskom kulturnom sre-dištu, 3. studenoga u Vrgorcu, predstavljena je knjiga fra Ivana Jukića O Tinu, Gotovcu, Twainu i religijskom fenomenu.

Knjiga je objavljena u prigodi 120. obljetnice rođenja najvećega hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, proslave 100. obljet-nice smrti oca američke književnosti Mar-ka Twaina, 55. obljetnice Tinove smrti i 10. obljetnice smrti velikana slobode duha, Vlade Gotovca, književnika i fi lozofa.

Knjigu su uz autora predstavili fra Bru-no Pezo, Jasna Sušac, Mladen Vuković i Dragica Zeljko. Autor je sabrao važne mi-sli trojice velikana, pokušao pojasniti nji-hovu vrijednost, privlačnost i popularnost danas, ističući da pjesnika, književnika i

fi lozofa resi jedna zajednička odlika: vjera. Bili su omalovažavani i progonjeni, diskri-minirani i zatvarani u tamnice-samice, ali ih sve te nedaće nisu obeshrabrile. Nisu šutjeli. Bili su ispred svog vremena. Pro-fesorica Sušac je istaknula da se fra Ivan kroz prizmu Ujevićeva, Gotovčeva i Twa-inova uma izniklog na burzi ljudskih upi-ta osvjedočio kao Kranjčevićev posljednji Adam ispisujući veliki upitnik nad kaosom koji se događa na svjetskoj pozornici. Vje-ra i karakter trojice velikana duha bile su odrednice po kojima su išli kroz zemaljski život, što može biti inspiracija i za sadašnje i buduće generacije. •

Dragica ZELJKO SELAK

Krš ćanski akademski

krugZAGREB (IKA) – Krš ćanski aka-demski krug je 7. prosinca održao susret posvećen Željku Mardešiću.

Uručena je i posthumna “Za-hvala” prvome predsjedniku Kru-ga, pok. Željku Mardešiću, koju je preuzela njegova udovica Nada Mardešić. U prvom dijelu progra-ma, akademik Supičić je održao govor o Željku Mardešiću za koje-ga je rekao da je bio najprije i na-dasve čovjek i da je u tome njego-va veličina. Kroz svoj znanstveni rad najviše se bavio sociologijom religije i na tom je području po-stao neprijeporni autoritet. Bio je osvjedočeni mirotvorac, zastupao je krš ćanski dijalog među ljudima svih svjetonazora, zalagao se za potpuno i dosljedno mirotvor-stvo i pomirenje među religijama, bio je otvoren i iskren humanist. Često je oštro kritizirao Crkvu premda je bio istinski krš ćanin i vjernik te je tvrdio da krš ćani če-sto analiziraju i kritiziraju, ali da je jedini pravi neprijatelj čovjeku, krš ćaninu on sam i da čovjek pri-je svega treba pokušati mijenjati sebe, a ne svijet.

Zbog njegovih zasluga i nje-govog primjera, Krug je odlučio Željku Mardešiću izraziti zahva-lu posthumno za njegovo život-no svjedočanstvo. U središnjem dijelu svečanosti Dan Đaković i akademik Supičić su uručili za-hvalnice podupirateljima Kruga čiji broj raste, a koji dolaze iz ra-zličitih sredina, od sveučilišnih profesora sve do tek završenih studenata. Svečanost je uveličala i Alka Pintarić kratkim recitalima.

U završnom dijelu sveča-nosti, urednica Nove prisutno-sti, Katica Knezović je najavila predstavljanje najnovijeg broja časopisa koji je posvećen Želj-ku Mardešiću. Bit će to zbornik radova sa simpozija koji je odr-žan 17. lipnja 2011, na kojem se okupio velik broj Mardešićevih poznavatelja i prijatelja. •

O Tinu, Gotovcu i Twainu

Vr’dolska žeđa

sr41.indd 41 29.12.2011 16:10:41

sr42-43.indd 42 29.12.2011 16:10:59

EsejZaslužuje pjesmu ova večernja šetnja.Svjetlucanje aviona nad predgrađemDok u plavičastu tamu tone.Varničenje žica nad trolejbusom.Jedna je žena izgubila naušnicuSad se vraća ulicom nazad i traži je.Naglo osjetih tugu za nju.Za dječaka koji se ogledaU zvoncu svog bicikla.Za starca na mostu, on mi šapnu:“Kako je moguće da presuši rijekaU našem društvu najhumanijem?”KonačnoI za raspored pjegaNa licu moje majkeDok me u hodu uvjeravaDa je Bog tamo gdje pomislim njega.

Semezdin MEHMEDINOVIĆ

sr42-43.indd 43 29.12.2011 16:11:08


MOJ DOM BH. energetika

Najviše štete ideji obnovljivosti

čine elektroprivrede, ubacujući kukavičja

jaja ekološki razornog djelovanja

Tekst i snimke: • Ivo LUČIĆ

Ako ne napravimo novih 100 hi-drocentrala, nema nam buduć-nosti! Tim industrijsko-potro-

šačkim mitom nas u Bosni i Hercegovini straše ne samo godinama, nego desetlje-ćima. A u njoj, paradoksalno (?), svega nam fali, samo struje imamo za izvoz, pa čak je i obilno bacamo.

Taj marketinški udarac ima dvije mete: prvo, da nas uvjeri da je bezuvjet-na proizvodnja – zbog potrošnje, dakako – što više energije nužna i dobra; a drugi, da je svaka hidroenergija nužno obnov-ljivi izvor, odnosno prijatelj prirodi. Nije točno ni jedno ni drugo.

Proizvedeni pa bačeni. Pretprošle (2010), rekordne godine, prema službe-nim podacima, BiH je proizvela ukupno oko 16 tisuća GWh električne energije, od čega malo manje od 8 tisuća u hi-droelektranama. Domaće potrebe su bile manje, pa je izvezena gotovo trećina struje, odnosno oko 5 tisuća GWh. Preko toga je uvezeno oko 1 tisuća GWh struje, najviše Aluminij Mostar za svoje potrebe. Tvrtke koje se bave proizvodnjom elek-trične energije u BiH prošle su godine imale oko 50 milijuna KM više prihoda od rashoda. O kakvim se tvrtkama za domaće prilike radi pokazuje promet di-onicama na sarajevskoj burzi u prva tri mjeseca 2011: Elektroprivreda BIH Sara-jevo nalazi se na drugom mjestu odmah iza BH Telecoma, u rangu s Fabrikom du-hana Sarajevo i gotovo dvostruko boljim prometom od Bosnalijeka. Sve fi rme koje ostvaruju ekstra profi te!

Međutim, te apele ne prati onaj da moramo smanjiti gubitke energije, koji samo u distribucijskoj mreži iznose više od 1,3 tisuća GWh, što je otprilike go-dišnji proizvod hidroelektrana Jablanica, Grabovica i Salakovac zajedno! Mimo toga, u domaćinstvima, za grijanje kuća, gubi se polovica energije! Ali elektropri-vrede ne mare toliko za štednju, nek’ se gubi, važno je da se što više proizvede.

Istina, godina koja je taman izmakla, bila je rekordno loša zbog suše. U prvih 10 mjeseci proizvodnja je pala za 60 po-sto. Neke hidrocentrale, kao one na Tre-bišnjici, imale su krajem 2011. svega 15 posto prosječnih dotoka. Možda bismo mogli ovdje podsjetiti da su suše poslje-dice globalnih klimatskih promjena, koje su pak nastale zbog efekta staklenika u kojima su elektroprivrede značajni sudi-onici, nešto manje s hidroelektranama, a nešto više s termoelektranama

I zarada i očuvanje. Zarada sama po sebi, naravno, nije ništa loše, i daj Bože da imamo više tvrtki koje dobro poslu-ju. Ali, ako ta zarada donosi štete koje se

kriju, a koje će netko morati platiti, vje-rojatno naša djeca, dužni smo upozoriti na njih. Te se štete odnose na uništavanje zdrava okoliša kao osnovnog uvjeta za kvalitetan život, te na smanjenje usluga koje nam oštećeni okoliš može pružiti. Obrnuto, prirodna vrijednost bh. prosto-ra može se plasirati puno bolje, kao pro-izvod s većim stupnjem znanja i uz veći stupanj očuvanja. Primjer je usporedba Une i susjednih Plitvičkih jezera. Ona su nekada davno razmatrana kao prostor za hidrocentralu. Time bi bila potoplje-na barem neka od 16 jezera, sa sedrenim barijerama, vodopadima, slapovima i slapištima. Umjesto toga, Plitvička jezera su zaštićena kao nacionalni park kojeg godišnje posjeti 1,6 milijuna ljudi, te su najsnažnija tvrtka u Ličko-senjskoj župa-niji, s više od 700 zaposlenih i zarađuju samo od ulaznica najmanje10 milijuna eura. Pored toga, stvaraju pozitivnu sli-ku Hrvatske diljem svijeta, koja dodatno povećava vrijednost cijele države. NP Una je u neposrednoj blizini, i u prirod-nim vrijednostima ne zaostaje za Plitvi-cama, ali lokani mudraci smatraju da će

Pod tepihom obnovljivosti

Nimalo romantična slika vodopada u Jajcu od kojeg je ostala samo armiranobetonska proteza

sr44-45.indd 44 29.12.2011 16:12:34


MOJ DOM

taj kraj “umrijeti od gladi” ako se na Uni ne otvori rudnik gipsa i hidrocentrala u kanjonu Unca. Oboje unutar Nacional-nog parka. A to pokazuje da ne poznaju prirodne vrijednosti i komercijalne po-tencijale prirode.

Što je tu obnovljivo? Dio te strategije je u podvali da su hidrocentrale nužno obnovljivi izvori energije. Time žele reći da su one zapravo ekološki održivi posao, da koriste a ne “troše” prirodu, kao što su vjetar, sunce, voda i more, biogorivo i geotermalna energija. Za razliku od njih, neobnovljivi izvori su zalihe ugljena, naf-te i slični, koje kad iskopaš, ne obnavljaju se više.

Prema većini stručnjaka, jedino se male hidrocentrale mogu smatrati ob-novljivima, ali zna se čuti i mišljenje da su male hidrocentrale malim rijekama isto toliko štetne kao velike hidrocen-trale velikim rijekama. Iskustva s nizom dosadašnjih malih centrala su loša. Na-

pravljene su na nepovoljnim mjestima, izvedene tako da su devastirale širi krug okoliša, bezdušno su pokupile sve vode iz okružja, i maksimalno ih koriste do zadnje kapi.

A obnovljivost velikih hidrocentrala možemo vidjeti na primjeru Neretve. Od Mostara do Jablanice tokom cijele povi-jesti potpuno neprohodan kanjon divlje rijeke, danas su jezerske terase hidroa-kumulacija Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac i Mostar. One se dodiruju i izvornog toka nema. Njihova staništa su iz temelja izmijenjena: umjesto brze, snažne, prozračne, hladne i kisikom bo-gate vode koja teče po kamenitoj podlo-zi, imamo stajaćicu, duboku, zagrijanu, s debelim nanosima mulja, uglavnom sa svim suprotnim obilježjima. Ona podr-žava bitno drukčije vrste životinja, pa će umjesto specijalnih, rijetkih i endemič-nih, biti neke široko rasprostranjene, po masi velike, ali tuđice. Dodamo li hidro-energetski sustav Gornji horizonti na sli-vu Trebišnjice – mrežu tunela, betonira-nih tokova i velikih akumulacija koja za-

država na površini 4 milijarde kubičnih metara vode, koju je oduzela podzemlju, domu najbogatije i najraznolikije podze-mne faune na svijetu, kao i močvari Hu-tova blata – malo smo bliže tužnoj istini o obnovljivosti i održivosti naših hidro-centrala. Povrh toga, postoje utjecaji koji djeluju na daljinu. Primjerice, brane su onemogućile pronos taložnog materijala, čiji nedostatak, zajedno s nedostatkom vode, omogućuje pogibeljno zaslanjenje Donje Neretve i njezino pretvaranje, u, kako je već rečeno, slanu pustinju.

Ili slučaj Plive: preusmjeravanje voda na Hidrocentralu Jajce izmijenilo je pri-rodni okoliš rijeke, oslabilo proces stva-ranja sedre i razorilo slap – ponos cije-le Bosne i Hercegovine. Na njegovom mjestu danas imamo betonsku protezu kojom se, kao dobrotvor, diči JP HEHB, pravni sljednik uništavača. Pretpostav-ke za liječenje slapa su povratak vode i druge vrlo komplicirane, dugotrajne i neizvjesne mjere. Ta je “obnovljivost” hi-

drocentrala, kroz potapanja i isušivanja cijelih ekoloških sustava, tokom druge polovice 20. stoljeća, počinila najveće štete s kojima se ikada suočio naš krš.

Politika protiv ekologije. Ovo navi-jačko zagovaranja hidrocentrala ne poči-va na znanosti ni održivom, pa čak ni na obnovljivom pristupu. Također, ne po-čiva ni na kakvoj strategiji razvitka koja bi uvažavala te kriterije. Zagovornici tih brana vodu promatraju kao tehničku te-kućinu, a ne kao medij života – do zadnje svoje kapi! Svaku kap vode npr. nekog

jezera, čini vrlo složen i uvjetovan lanac života. Čini ga pet ekološko-energetskih razina, od kojih su četiri presitne za ljud-sko oko: od virusa i ultramikrobakterija veličine 0,02-0,2 mikrona, kojih u jed-nom mililitru vode ima više od milijun jedinki, do račića i sličnih beskralješnja-ka veličine 200-2.000 mikrona, od kojih se u mililitru vode nađe jedna jedinka. Neka istraživanja su pokazala (Popijač 2003) da na kvadratnom metru dna jed-ne akumulacije obitava i više od 25 tisu-ća životinjskih jedinki makrobentoske veličine: maločetinaša, rakova, školjkaša kukaca dvokrilaca i vretenaca itd. I tek onda dolaze one koje vidi naše oko: ma-nje i veće ribe, te drugi kralješnjaci (žabe, zmije, itd). Sve su te razine neraskidi-vo povezane, jedna živi od druge, i ako dođe do prekida energije života između bilo koje od ovih velikosnih skupina, oz-biljni su izgledi da padne ekosistem. A i mi smo dio nekog ekosistema. Forsiranje monokultura i ugrožavanje prirodnih

ekosistema danas izaziva izumiranje vr-sta i smanjenje biodiverziteta u stupnju kakav je zadnji put zabilježen prije 60 milijuna godina, u vrijeme izumiranja dinosaura.

Forsiranje hidroelektrana ne vodi ra-čuna o tome, nego se oslanja na korumpi-rane dijelove sustava, koji zloupotreblja-va nedovoljno razvijenu javnost, javnost koja sama ne može zaštiti svoje interese. Ta bi politika trebali uzeti time-out tije-kom kojeg bi se preko ekoloških istraži-vanja i edukacije javnosti ojačali opći in-teresi i pripremila strategija energetskog razvoja koja bi bila prijateljska prirodi okoliša i ljudima koji ga nastanjuju.

Nažalost, to nije realno očekivati, jer bh. političari planiraju povećanje sufi ci-ta u vanjskoj trgovini električnom ener-gijom, pa čak i da BiH bude “jedan od lidera u proizvodnji električne energije u regionu”. U tom pogledu, izražavaju žaljenje što ulaganja u energetski sektor, koja bi trebala postati glavni pokretač budućeg ekonomskog razvoja zemlje, evidentno kasne. •

• Od Mostara do Jablanice tokom cijele povijesti potpuno neprohodan kanjon divlje rijeke, danas su jezerske terase hidroakumulacija Rama, Jablanica, Grabovica, Salakovac i Mostar. One se

dodiruju i izvornog toka nema. Njihova staništa su iz temelja izmijenjena: umjesto brze, snažne, prozračne, hladne i kisikom bogate vode koja teče po kamenitoj podlozi, imamo stajaćicu, duboku, zagrijanu, s debelim nanosima mulja, uglavnom sa svim suprotnim obilježjima •

Potopljeni svjetovi akamulacije Grabovica

sr44-45.indd 45 29.12.2011 16:12:42


RAZGLEDNICA Vareš

Sudeći po trenutnom stanju u Varešu,

situacija je alarmantna u svim

oblastima života. Vareš je na koljenima

Tekst i snimke: • Boško ANDRIĆ

Gledam, slušam, pratim, razmi-šljam. Pati duša i trpi tijelo. Ću-tim. No, više ne mogu i neću.

O (ne)kulturi je riječ. O pohlepi i bezo-brazluku. Po mom mišljenju. Ima ih koji kažu da ne postoji kultura i nekultura, nego kultura i drukčija kultura. Osnovni smisao kulture je da olakša održavanje, produženje i napredak ljudske vrste i ne nasljeđuje se biološki već se uči, a učenje se ostvaruje uglavnom posredstvom jezi-ka. Sudeći po trenutnom stanju u Varešu, upitno je produženje ljudske vrste jer ni

jezik više ne pomaže. Situacija je alar-mantna u svim oblastima života. Vareš je na koljenima.

Politika – Političarima viđamo samo leđa, a licem u lice pogledamo se svake četiri godine kada obilaze stado da bi se utvrdilo tko je predvodnik. Stranke su prestale održavati i sastanke, osim kon-takta općinskih zastupnika pred sjednice Općinskog vijeća na kojim se uglavnom raspravlja o cijenama zakupa zemljišta, vode i smeća. Da, i o vijećničkom pauša-lu. Na stolovima vodećih političara nema osiguranih novina. Moraju ih kupovati. Po novinama je najlakše prepoznati koja su stranka. I nacija, osim onih koji čita-ju Oslobođenje. Općinska administracija dobila je nove kompjutere. Nažalost, nisu proveli i obuku, pa mi oči često bode sli-ka pokera na monitorima.

Ekologija, gospodarstvo i turizam – Nakon nedavnog teksta u Svjetlu riječi o deurbanizaciji grada mnogi su me tapšali po ramenu, a ja naivan želio da ih pota-knem na akciju. Glavni problem sječa šume. Na sve strane tragovi šumocida: blato, uništene ceste i privatna zemljišta, rapidno smanjenje vodenih tokova, sma-njena količina drvne mase.

Nikakve koristi, samo šteta. I šuma-ri u najnovijim džipovima. Vlastitim. U jednom razredu na upit što bi htjeli po-stati, i djevojčice i dječaci uglas mi od-govaraju – šumari. Iako i šumari znaju pogriješiti. Rimski brojevi im nisu jača strana. Umjesto I. klase koja je na kamio-nu nekada u papire upišu III.

U gospodarstvu situacija bi se mogla popraviti jer su stolariju kupili Kinezi. Međutim, po broju radnika koji najavlju-ju u općini, morat će dosta Kineza raditi jer naših neće biti dovoljno ni na birou.

Grad bez smijeha

sr46-47.indd 46 29.12.2011 16:14:46


RAZGLEDNICA

Fondacija Mozaik završila je projekt Tragovima bosanskog kraljevstva. Sagra-đena je drvena baraka u središtu grada gdje je bio smješten Turist – info centar. Evidentirani su domaćini u okviru seo-skog turizma i urađeni prospekti. Po za-vršetku projekta voditelj ureda zaključao i ljetos odselio u Zagreb. Ključ je, kažu, bacio u Stavnju. Još ga traže.

Kultura – Kulturne nekulture nema, ali ima nekulturne kulture. To vam je kada gotovo nitko od intelektualaca ne zna nabrojati svih šest spomenika kulture i osam prirodnih spomenika na prostoru općine Vareš. Nekultura je i što nema više od šest proglašenih kulturnih spomeni-ka. Razlog? Ima spomenika, ali nitko ne podnosi zahtjev za njihovo proglašenje.

To je i pilana u gradu, ali i jezero s 3 milijuna m3 u središtu grada i glav-ni deponij i rudnik iznad grada. To su i građevinski radovi u tunelu Ponikva, jedinoj pećini na svijetu kroz koju se

odvija promet, a uz to je spomenik pri-rode. Nekultura je i natjecanje u nate-zanju užeta, biciklisti i pijančevanje na Bobovcu.

Nevladin sektor – Vareš ima oko 60 udruga građana, a nema niti jedan sport-ski klub. Glavna zabava je u diskoteci Campary. Svakog vikenda dolaze turbo--zvijezde za turbo-cijenu. Sve se odvija pod motom Malo viski, malo koka-kola i Žuja je zakon. I sve to u kultnom objek-tu u kojem su odrastali brojni Varešani uz ples i kazališne predstave. Sporedna zabava su kladionice kojih ima – pet. Uz jednu knjižnicu. Daleke 1935. bilo ih je tri. Najaktivnija udruga su lovci. Životi-nje osvajaju sve veći dio općine.

Humanitarni rad – Postoje osobe koje se ovim bave preko političkih organa i preko humanitarnih organizacija. Toga je sve manje, a onih koji trebaju pomoć sve više. Ostala je pučka kuhinja. U ovoj

oblasti ima svašta. Međutim, ono što ni-kad ovdašnji svijet neće prihvatiti je to da one osobe koje uđu u posao s humani-tarnim radom, iz njega izađu višestruko materijalno bogatiji nego kad su to poči-njali. Osobito ako te udruge nose častan naziv pokojne Nobelovke.

Hvale vrijedan potez je dolazak se-stara franjevki koje se brinu o napušte-noj djeci. Nekima smeta objekt za koji smatraju da je previše luksuzan. Više bi voljeli da ih vide u barakama.

Religija – Nekada su Vareš zvali Mali Rim, a profesori u Visokom su govorili da im vareška djeca zauzimaju pola Fra-njevačke klasične gimnazije. Vjernika ima, nije da nema. Samo im na licima nema osmijeha. Kao da su svi redom či-tali Ime ruže Umberta Eca i čuli da se ne valja puno smijati, jer ispada da se ljudi onda ne boje Boga.

Očekujemo i blagoslov kuća. Naža-lost, paroci jedva da imaju kada popriča-

ti s ukućanima. Sve je nekako na brzinu. Sjećam se pokojnog fra Eduarda Kulijera Edike kojega je prije više od 30 godina prakaratur izgrdio što nije izuo cipele kao sv. Franjo u jednoj od kuća. Fra Edika je odbrusio otprilike ovo: Pit’o bi’ ja svetog Franju bil’ iš’o bos da je sada ovd’e! Jest, ali je Edika odsjeo pola sata, udaljen od crkve sat i po hoda i sa snijegom od pola metra. U Varešu su tri crkve u razmaku od 50 metara proglašene spomenicima kulture. Najmanje dvije stanu u kadar i neiskusnom snimatelju.

U okviru turističke ponude predvi-đeno je gađanje lukom i strijelom. Jedan od domaćina u selu Zaruđe sagradio je i vigvam. Izgleda da se vraćamo u vrije-me Indijanaca. Uštedjeli bi bar na odjeći. Možda je tako i najbolje. Da sve počne-mo ispočetka. Dogodine svakako biramo poglavicu i Vijeće staraca. •

sr46-47.indd 47 29.12.2011 16:14:56


TREĆE OKO Putuj planeto

Zahvaljujući dugogodišnjem

predanom radu brojnih eminentnih

domaćih stručnjaka iz društveno-političkog

i kulturno-vjerskog života, konačno

je pronađeno odgovarajuće sredstvo

za borbu protiv virusa normalnosti

– nacionalna osviještenost

Piše: • Miroslav JUREŠIĆ

Ja znam koji je danas dan... Ova pe-sma je za sve slavonske bagreme koje su polomili, ali i za one koji su izrasli.

Riječi su to Đorđa Balaševića, izgovorene na koncertu održanom u Sarajevu 18. stu-denog sad već prošle godine, nakon kojih je uslijedila izvedba njegove poznate pje-sme Ne lomite mi bagrenje. Zanimljivo je da se datum održavanja spomenutog koncerta poklopio s 20. obljetnicom pada Vukovara, što je dijelu sarajevske publike pružilo povod da istakne transparent s nazivom ovoga nesretnog grada u Hrvat-skoj. Reagirajući na taj natpis, poznati je vojvođanski kantautor s pravom istaknuo kako nikada nije okretao glavu od onoga što se doista zbivalo u ratu. Dakle, kad se sve sabere i oduzme, čitav ovaj događaj imao bi sasvim normalan ljudski tijek i završetak da nije onih dežurnih naciona-lističkih smutljivaca i gadova koji su od svega toga registrirali samo riječ “Vuko-var” izgovorenu iz usta jednog Srbina!

I naravno, kako to već biva u ovoj našoj tragikomičnoj balkanskoj sapuni-ci, nijednom od njih nije bilo bitno što

se taj isti Balašević od samoga početka protivio agresivnoj politici Slobodana Miloševića. Nevažno je bilo i to što su njegove pjesme zabranjivane na režim-skim TV i radio postajama i što je 1992. bio jedan od uistinu rijetkih u susjednoj nam Srbiji, koji se usudio javno napisati: “Vukovar… Simbol pobede, kažu jedni. Simbol otpora, kažu drugi. Baš sam glup. Meni se učinilo da je simbol tragedije. Očaja. Sramote. Meni, šalabajzeru jed-nom običnom, to se učinilo kao ožiljak na dobroćudnom licu ravnice. Kao silo-vanje civilizacije. Poniženje dobrog dela stvari u koje sam verovao.” A da ne spomi-njemo prelijepu pjesmu iz 1993. pod na-slovom Čovek sa mesecom u očima, koju je Balašević posvetio upravo Vukovaru, ali i drugim ratom razorenim gradovima i ljudskim životima. Gledajući iz perspek-tive aktualne situacije i naše nemoći pred neizvjesnom budućnosti, gotovo proročki zvuče stihovi iz ove pjesme: “Ne znaš ti: nema oslobođenih. Svaku tišinu mi gra-nata prošara. Spašen je taj prvi pogođeni, a svi smo drugi večni taoci košmara.”

Dakle, sve ono što je ovaj čovjek uči-nio ili rekao u prošlosti, raskrinkavajući užase rata na prostorima bivše Jugoslavije,

Kad Srbin kaže Vukovar

ww

w.sarajevo-x.com

sr48-49.indd 48 29.12.2011 16:16:49


TREĆE OKO

i to na mjestu i u vrijeme u kojemu to nije bilo ni najmanje “mudro”, postalo je nevažna sitnica u odnosu na činjenicu da je on Srbin koji se usudio izgovoriti ime Vukovara, simbola hrvatskog stradanja. Kao svojevrsnim nacionalnim antiviru-snim programima, čija je funkcija štititi naci(onalni) identitet od prodora neže-ljenih (da ne kažemo srpskih) elemenata, dežurnim je nadglednicima hrvatskoga stada to bio sasvim dovoljan razlog za izražavanje negodovanja i zabrinutosti povodom ovoga “incidenta”. Jer hrvatsko je stradanje u proteklom ratu bilo toliko veliko da se čak i sam pokušaj iskazivanja žaljenja i sućuti od strane nekog Srbina, pa bio on i Đorđe Balašević, doživljava gotovo kao uvreda i pokušaj umanjivanja odgovornosti srpskog naroda za počinje-no zlo. Prema ovoj bolesnoj logici, neke su patnje jednostavno nepovezive s kon-ceptom opraštanja i pomirenja.

U svakom slučaju, teško je biti pame-tan u ovim stvarima i jasno razlučiti gra-nicu između razumljive želje za pravdom zbog nanesenog zla i egoizma žrtve koja se patološki hrani vlastitim stradanjem. Isto tako, teško je biti i normalan čovjek u ovim vučjim vremenima kada svaki događaj, postupak pa čak i izgovorena riječ može postati potencijalna bomba s političkim i nacionalnim konotacijama koja izaziva lavinu negodovanja i osuda. Izgleda da smo u tolikoj mjeri određeni

svojom političkom, kako bližom tako i daljnjom poviješ ću da više ništa ne može-mo promatrati izvan njezinih okvira, te da njome bojimo čak i one stvari i događaje koji bi se trebali nalaziti u jednoj sasvim drugoj sferi kao što je, primjerice, slučaj sa spomenutim koncertom. U našim je oči-ma i srcima tolika količina zlopamćenja i sumnjičavosti da nam nikako ne polazi za rukom probiti silom zadane nacionalne i političke okvire, te živjeti život, narodski rečeno, onako kako Bog zapovijeda. Žalo-sno, ali istinito: previše smo postali Hrva-ti, Bošnjaci i Srbi, a premalo ljudi!

Bilo kako bilo, ako je vjerovati svemu do sada rečenom, čini se da je akcija ci-jepljenja protiv virusa normalnog života u našoj zemlji i našemu narodu konačno privedena kraju. U kolikoj je mjeri ta akci-ja bila opsežna i uspješna najbolje svjedoči podatak da danas ne postoji više ništa što nije ispolitizirano, te da su dobrohotnost, samokritičko promišljanje, napuštanje prošlosti i okretanje budućnosti u pot-punosti iskorijenjeni s ovih prostora. Ali možda je i bolje tako. Jer iako živimo na rubu egzistencije i bez nade u bolje sutra, ipak imamo svoje hrvatstvo, bošnjaštvo i srpstvo kojima možemo do mile volje pu-niti prazne želuce i njima se tješiti svaki put kada nam život u ovoj i ovakvoj zemlji dođe do guše. Jedino je važno da izbje-gnemo sve one užase koje opaka boljka normalnog i dostojanstvenog života, kao

najvećega neprijatelja nacionalnog identi-teta, može nanijeti našemu narodu i na-šoj zemlji! Dosta je ona krivih uvjerenja i pogubnih zabluda uzrokovala u glavama i srcima mnogih pojedinaca koji su pato-loški vjerovali da je moguć (su)život bez nacionalističkih prepucavanja i političkih nadmudrivanja. Štoviše, pretjerana želja za normalnoš ću skrivila je i veliki broj težih, pa može se reći i neizlječivih, slučajeva u kojima su oboljeli smatrali da bi se štošta iz prošlosti trebalo oprostiti, da bi trebalo okrenuti novi list, te dostići ostatak svijeta koji je ionako poprilično odmakao u od-nosu na nas. Oni stvarno nisu pri sebi i očito je koliko je kod njih uznapredovalo pogubno djelovanje spomenutog virusa čim mogu i pomišljati na neki normalan život. Pa zar smo se mi za to borili!?

Na svu sreću, svaka boljka ima lijeka pa tako i ova. Zahvaljujući dugogodiš-njem predanom radu brojnih eminentnih domaćih stručnjaka iz društveno-politič-kog i kulturno-vjerskog života, konačno je pronađeno odgovarajuće sredstvo za bor-bu protiv virusa normalnosti. Nacionalna osviještenost, kako se popularno zove ovaj izvanredni lijek, veoma uspješno neutra-lizira svaki, pa i najmanji simptom nor-malnog i neopterećenog gledanja na ljude i događaje u svijetu oko nas. I ne samo to. U kombinaciji s pravilnom ishranom, ba-ziranoj na dnevnoj politici, on posjeduje gotovo čudesnu sposobnost političko-na-

cionalnog izoštravanja naših osjetila. Sad u svakom trenutku i na svakom mjestu vješto registriramo bilo kakvu sumnji-vu riječ, aktivnost ili događaj koji u sebi sadrže nepoželjne elemente nametanja ideje normalnosti. Tako prosječni građa-nin ove zemlje, koji uzima redovite doze nacionalne osviještenosti, zna da na ovom svijetu ne postoji nijedna stvar koja bi bila bezazlena. Gledano u tom svjetlu, i kon-cert jednog srpskog pjevača predstavlja potencijalnu opasnost po naš nacionalni identitet jer u sebi skriva ili velikosrpske ideje ili jugonostalgiju. Zato, dragi moj narode, pamet u glavu i ne opuštaj se! A tebi, normalni i opušteni živote, veliko zbogom. Ili, što bi rekao Balašević: “Pu-tuj, planeto, ovde se vrag priziva. Nama je lepo, sreća jedna neopisiva.” •

• U našim je očima i srcima tolika količina zlopamćenja i sumnjičavosti da nam nikako ne polazi za rukom probiti silom zadane nacionalne i političke okvire, te živjeti život,

narodski rečeno, onako kako Bog zapovijeda. Žalosno, ali istinito: previše smo postali Hrvati, Bošnjaci i Srbi, a premalo ljudi! •

sr48-49.indd 49 29.12.2011 16:16:56


DILJEM SVIJETA

Komunizam nije izgovor za sveKOMUNIZAM TREBA KONAČNO PROTJERATI U PUSTINJU PROŠLOSTI i okrenuti se izazovima koje pred nas stavlja sadašnjost.

Posljednjih me godina uvijek iznova i sve dublje pokreće pitanje prijelaza [tranzici-je], po kojem se nerijetko nazivaju naše zemlje istočne i srednje Europe. Nakon mnogih istraživanja i publikacija koje smo proveli s kolegama iz regije, nametnulo se temeljno razumijevanje regije: mi prije svega nismo istočne zemlje, koje leže istočno od Litave [ri-jeka u srednjoj Europi koja protječe kroz Austriju i Mađarsku, op. prev.], već post-zemlje, zemlje na putu od komunističke diktature i planske ekonomije u smjeru višestranačja, demokracije i tržišnog gospodarstva. Biblijska metafora četrdesetogodišnjeg lutanja pu-stinjom primjenjivala se sve češ će za vrijeme nakon pada Zida, u suprotnosti prema vremenu ranije, kada je ona simbolizirala tužno vrijeme do propasti komunizma.

Godine 2000. s Pavelom Mikluščakom objavili smo knjigu pod naslovom Nicht wie Milch und Honig [Ne kao med i mlijeko]. Nakon intenzivnih razgovora s pasto-ralnim teolozima naše regije pokušali smo naslijeđe vremena podčinjenosti diferen-cirano vrednovati i pronaći kulturi odgovarajuće pastoralne smjernice za naše crkve u vremenu šokirajućeg razočarenja. Tada smo smatrali da je temeljna želja društva i crkve stručna i vjerna prerada prošlosti, sa svim njezinim lutanjima, da bismo mogli graditi odgovarajuću budućnost. I danas iz očiju sijeva pitanje: nije li današnja real-nost budućnost, koju smo gradili posljednjih 20 godina?

Bez sumnje, strukturalno gledano, društva su iz temelja promijenjena. Višestra-načje, slobodni izbori, tržišna privreda, mediji bez cenzure, pasoši za cijeli svijet. Nakon Varšavskog pakta došao je NATO, nakon Sovjetskog Saveza Europska unija, nakon ruskog jezika engleski (ako ne američki) je postao obavezni jezik i logika ori-jentiranja. Tako gledano prispjeli smo u slobodu i desetljećima sanjani kapitalizam. Sve ove gospodarske i političke traverze trebaju osigurati kvalitetan život u velikoj europskoj kući, ali opće raspoloženje regije odaje više dojam frustracije.

Za ovo dezolatno stanje duha i kulture crkve okrivljuju vrijeme komunizma. U njihovoj retorici nerijetko izranjaju komunizam, progon, nesloboda itd. kao pomoć u razumijevanju. Paradoksalno, kad je riječ o ovom diskursu, komunizam se stalno održava na životu upravo preko onih koji su ranije bili progonjeni. Budući da danas sve manji broj ljudi može povezati direktno iskustvo s nedostacima komunizma, ovo se sjećanje sve više doživljava kao izgovor. Sjećanje na patnju, ali iz koje ne izvire ni-kakva inspiracija ni snaga. Negativno opterećena nostalgija, koja omogućuje da se ne bude u sadašnjosti i koja nas ne stavlja pred izazove sadašnjosti.

U ovom smislu sve češ će mislim da je vrijeme prijelaza završilo, da žrtveni jarac ko-munizma mora konačno biti protjeran u pustinju prošlosti. Šaroliki narod post-zemalja, nakon oslobođenja iz ropstva, prispio je na ruševine grada Jeruzalema i pozvan je da ondje pronađe svitke Tore i podigne Hram Svemogućeg te time iznova uspravi i sama sebe. •

András MÁTÉ-TÓTH, teolog i religiolog – Sveučilište Szeged, Mađarska

UBIJENA S. LUKRECIJA MAMIĆ

Hrvatska redovnica s. Lukrecija Mamić, članica Družbe službenica milosrđa (An-ćela), ubijena je 27. studenoga u misiji Kiremba u Burundiju. Naoružani pljač-kaši su s. Lukreciju ubili u samostanu. S. Lukrecija rođena je 1948. u Zidinama kraj Tomislavgrada. U svoju prvu misiju u Ekva-dor, Latacunga, odlazi 1984. Zbog potreba otvaranja nove misije u Burundiju, 2002. odlazi u misiju Kiremba, gdje je služila naj-siromašnijima. U bolnici je radila s neishra-njenom djecom i majkama, oboljelima od AIDS-a, a posebnu skrb i ljubav iskazivala je najsiromašnijem plemenu Batua. Na splitskom gradskom groblju Lovrincu po-kopana je 5. prosinca. IKA

‘HRVATSKA ŠKOLA’ U NJEMAČKOJ

U Ulmu je od 21. listopada 2011. do 8. siječnja 2012, u Dunavsko-švapskom centralnom muzeju (Donauschwäbis-ches Zentralmuseum) bila održana umjetnička izložba pod nazivom Hrvat-ska umjetnost u europskom kontekstu na prijelazu 19./20. st. Riječ je o djelima iz zbirki Moderne galerije Zagreb. Počet-kom 20. st. na minhenskoj Akademiji za umjetnost studirali su hrvatski studenti. To su bili: Josip Račić, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić i Oskar Herman. Bili su u Münchenu poznati kao hrvatska škola, a u Zagrebu su ih nazivali minhenskim kru-gom. Izložbu u Ulmu koncipirala je gospo-đa Ivana Rončević-Elezović, povjesničarka umjetnosti u Modernoj galeriji u Zagrebu. Bilo je izloženo preko 80 umjetničkih dje-la i skulptura. Josip ANDRIĆ

sr50-51.indd 50 29.12.2011 16:24:10


DILJEM SVIJETA

50 godina Hrvata u NizozemskojROTTERDAM – U Rotterdamu je 12. studenog 2011. održan simpozij Aktivni, brižni i povezani: 50 godina Hrvata u Nizozemskoj u prigodi obilježavanja 50 godina Hrvata u Nizozemskoj, te 40. obljetnice Hrvatske katoličke misije/župe Sv. Nikole Tavelića.

Simpozij su otvorili generalni vikar roterdamske biskupije mons. H. A. Verbakel i Korrie Louwes, gradska pročelnica za zapošljavanje, visoko obrazovanje, inovacije i participaciju općine Rotterdam.

Uvodničar u prvi blok predavanja pod nazivom “brižni” bio je Willem Joost (Wim) Deetman, bivši ministar kulture, znanosti i obrazovanja i nekadašnji gradona-čelnik Den Haaga. Prvo izlaganje Iseljavanje Hrvata u Nizozemsku – pogled iz hrvatske perspektive održale su Rebeka Mesarić-Žabčić i Ljiljana Dobrovšak. Sieger Verhart govorio je o temi Hrvatska migracija u Nizozemsku iz nizozemske perspektive. Nikola Rašić je govorio o doprinosu hrvatskih stručnjaka u Nizozemskoj.

Uvodničar u drugi blok predavanja pod nazivom “ak-tivni” bio je Rein Willems. U ovom bloku održana su dva predavanja, jedno o organiziranom životu Hrvata u Ni-zozemskoj (Ivan Kantoci), a drugo se odnosilo na prikaz rada Hrvatske katoličke misije (fra Franjo Ninić).

U posljednjem bloku predavanja pod nazivom “po-vezani” uvodničar je bio Steven Richard Antonius van Eijck. Predavanja su održali Andrea Uremović, Mira Ce-rovečki, Akka Timmermaus-Kuiken i Hans Becker.

Na koncu se okupljenima obratila veleposlanica RH u Nizozemskoj Vesela Mrđen Korać i župnik HKŽ Sv. Ni-kola Tavelić fra Ivica Jurišić. Skup je zaključio predsjed-nik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatsku inozemnu pastvu sarajev-ski pomoćni biskup Pero Sudar. •

www.bosnasrebrena.ba

ZA PRAVEDNU RASPODJELU

Zajednica Europskih protestantskih crka-va (ZPCE) zauzela se za pravedniju raspo-djelu tereta fi nancijske i dužničke krize na novom summitu čelnika EU u Bruxellesu. Princip da jači mogu nositi više od slabijih trebao bi vrijediti i među europskim drža-vama, priopćeno je iz predsjedništva ZPCE 7. prosinca u Beču. ZPCE-u, koji ima sjedište u Beču, pripada, prema vlastitim podacima, oko 105 crkava, odnosno gotovo sve prote-stantske crkve u Europi. IKA

KRŠ ĆANIMA DODATNI POREZ

Krš ćani u Egiptu nisu spremni plaćati posebni porez, istaknuo je sredinom prosinca koptski katolički biskup Yoha-nna Golta u TV emisiji Masr al-Jadida (Novi Egipat). U posljednjih nekoliko tje-dana selefi jski političari uporno se zalažu da se krš ćanima nametne posebni porez, džizija, u skladu sa starim islamskim propi-sima. Ako taj posebni namet ne plate, mo-rali bi napustiti zemlju. Biskup Golta na te zahtjeve odgovara: “Mi ćemo to odbiti čak i po cijenu mučeništva.” IKA

KRŠ ĆA NI U ISLAMABADU

Krš ćanska djeca Francuske kolonije u Isla-mabadu, glavnom gradu Pakistana, sudje-lovala su u predbožićnoj priredbi koju je organizirala Masihi Foundation, pakistan-ska zaklada koja se bori za prava manjina. U obrazovnoj ustanovi, kojom upravlja spo-menuta zaklada, a koju je prije nekoliko mje-seci otvorio mjesni biskup, školuju se brojna djeca, što je iznimno važno za krš ćanske obitelji koje traže bolju budućnost za svoju djecu. S tri milijuna vjernika, koji čine 1,6% pučanstva, krš ćani su u Pakistanu već dugo žrtve marginalizacije i nasilja. Naziv Francu-ska kolonija proizlazi pak od staroga francu-skog veleposlanstva koje se nekada nalazilo na tom prostoru, a u njoj se nalazi 600 stano-va okruženih zidanom ogradom. RV

KRVAVI BOŽIĆ – Na Božić je u crkvama u glavnom nigerijskom gradu Abuja eks-plodiralo pet bombi. U eksploziji crkve Sv. Tereze poginulo je najmanje 27 ljudi. Bombe je postavila islamistička militantna skupina Boko Haram nastojeći tako raz-buktati građanski rat. CNS photo/Reuters

f o t o v i j e s t•

Fra Ivica Jurišić

sr50-51.indd 51 29.12.2011 18:02:41


NAŠI U TUĐINI Afrika

Dragi prijatelji, nedavno je iz tiska izašla knjiga Naš čo’ek u Africi au-tora Željka Garmaza i Maje Sajler

Garmaz, koja govori o mom misionarskom radu u Ugandi i Ruandi te svemu onome što bi vas moglo zanimati o tim zemljama, odnosno običajima u istočnoj Africi.

Nije sad da se hvalim knjigom, iako sam sretan kako je to sve ispalo, nego vam želim napomenuti da su se moji jarani Željko i Maja u potpunosti odre-kli kompletne zarade od knjige. Sve što se ostvari prodajom knjige, bit će preu-smjereno našoj misiji u Kivumuu, gdje namjeravam započeti projekt izgradnje srednje škole za 1.000 učenika.

Željko, Maja i ja tražili smo načina kako skupiti što više donacija za izgrad-nju škole. Kako su oni novinari i inače mi puno pomažu oko pisanja tekstova za našu stranicu, odlučili su napraviti ono što im najbolje ide – napisati knjigu.

U njoj ćete naći dosta zanimljivih po-dataka, anegdota, raznih priča... Vjeru-jem da će vam biti zanimljiva, jer malo je na našim prostorima publikacija koje bi govorile o misionarskom radu hrvatskih katoličkih svećenika u Africi.

Zato vas pozivam, dragi prijatelji, da kupite knjigu – jer tako ćete nam pomoći u izgradnji škole. A knjiga će vam osta-

ti kao trajno sjećanje na vašu donaciju. Organizirajte se, pozovite svoje prija-telje i sve koji nam žele pomoći. Naru-čite knjigu, pročitajte zanimljivo štivo, naučite ponešto novo i – pomozite da i djeca Kivumua dobiju školu u kojoj će i oni moći naučiti mnogo toga. Tako ćemo zajedno tim mališanima osigurati bolju i sigurniju budućnost. •

Fra Ivica PERIĆ

“U čemu je neobičnost, posebnost ove knjige? Upravo u svemu onome što čini njezinu vrijednost! Ponajprije, vidi se da je knjigu pisala ispisana novinarsko-pu-blicistička ruka, a onda i da je knjigu pisa-lo radosno, oduševljeno i znatiželjno oko. A kad se to dvoje sastane, spoji, dobije-mo knjigu koja pršti od oduševljene priče nekoga tko i sam otkriva čudesni svijet. I tako knjiga o našem čovjeku u Africi, postane ne samo knjiga o bosanskofra-njevačkom misionaru u Ugandi, fra Ivici Periću, nego i o pokojnom fra Vjeki Ćuri-ću (misionaru u Ruandi), o misionarima iz drugih zemalja, o mladom, tek rascva-lom katoličanstvu Afrike, ali ponajviše i ponajprije o samoj čudesnoj Africi, ili ba-rem o jednom njezinom dijelu, koja nam se uvijek otvara, ma koliko o njoj znali ili mislili da znamo, na nov, drukčiji, iznena-đujući, fascinantan način. [...]Knjiga je uistinu knjiga-priča o jednom čovjeku, bosanskom franjevcu, fra Ivici

Periću, koji već godinama radi u Afri-ci kao misionar i zahvaljujući kojemu i putem kojega i autori i mi otkrivamo ne samo priču o jednoj (svećeničkoj, ljudskoj) sudbini, o jednom pozivu, o jednom intenzivno življenom iskustvu, no ni za tren ne gubimo iz vida široku panoramu, pozornicu svijeta na kojoj se

Kako do knjige?Svi zainteresirani za kupovinu knjige mogu se javiti Maji i Željku putem e-maila: [email protected] ili [email protected] i oni će vam ju poslati poštom.

Naš čo’ek u Africi

Bankovni račun u KM: UniCredit Bank d.d. • Račun primatelja: 3383202200897320Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH • Svrha doznake: Izgradnja škole u Ruandi

Devizni račun: UniCredit Bank d.d. • IBAN: BA393383204893626147SWIFT CODE: UNCRBA22 • No. 48-32-936261

Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH • Svrha doznake: Izgradnja škole u RuandiAdresa Misijske središnjice: Kaptol 32, 71000 Sarajevo • tel/faks: 033/667-889

e-mail: [email protected] • web: www.missio.ba

sr52-53.indd 52 29.12.2011 16:25:31


NAŠI U TUĐINI

PREMIJERA FILMA PUT DOBROTE – FRA MIRO BABIĆ MEĐU KENIJCIMA održana je 9. prosinca u Histrionskom domu u Zagrebu, a dva dana kasnije u Širokom Brijegu u prepunoj kino dvorani Borak.

Riječ je o dokumentarnom fi lmu o djelovanju jednog od najmlađih hrvat-skih misionara fra Miroslavu Babića, Bugojancu, članu Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je gvardijan samo-stana u Subukiju, u Keniji. Scenaristica fi lma je Anita Malenica, snimatelj Mario Kokotić, a režiser Jakov Sedlar.

Film započinje kratkim podsjećanjem na dugu tradiciju Hrvata koji su djelovali kao misionari. Prvi među njima je Ferdi-nand Konščak (1703-1759) koji nije samo pokrštavao Indijance, već je zaslužan za otkriće da je Kalifornija poluotok. Dalje se spominju o. Ante Gabrić, Majka Terezija, fra Vjeko Ćurić koji je ubijen u Ruandi, te nedavno ubijena s. Lukrecija Mamić.

Bugojanac fra Miroslav Babić već je sedam godina misionar, od toga pet godina u Keniji. U svojoj župi sv. Franje Lower Subukia brine o petnaest tisuća ljudi od kojih su polovica katolici, a fra Miro brine o svima, jer kako kaže “čovjek je čovjek”. Uz samostan i župu koju vodi, organizirao je Dom zdravlja, sirotište

Mali dom – utočište za ostavljenu i djecu s hendikepom, ali pomaže i obnavljanju škola te dijeli hranu za siromašne. Uz fra Miru u Keniji djeluje još jedan bosanski franjevac, fra Juro Tokalić iz Dobretića. Ova dva bosanska fratra u Keniji nisu samo duhovna potpora, već i pokretači društvenog i gospodarskog života.

Svjesni važnosti obrazovanja, fra Miro i fra Jure nastoje pronaći pomoć od dobročinitelja i obnoviti školu, koju su također izgradili misionari. Škola je trenutno uslijed dotrajalosti opasna za one koji u njoj borave i uvijek postoji opasnost da se uruši strop i krov. U fi l-mu je prikazana i velika uloga volontera iz europskih zemalja, pa tako i Hrvatske i BiH. U veljači će u Keniju na volontiranje otići Dražana Perković iz Tomislavgrada koja djeluje u Humanitarno-karitativnoj udruzi Kap ljubavi i Nives Skoko, Široko-briježanka koja je organizirala promociju fi lma u svom gradu.

U sklopu premijere fi lma u Zagrebu organizirana je i humanitarna aukcija sli-ka istaknutih slikara Dimitrija Popovića, Munira Vejzovića, Tihomira Lončara, Vatroslava Kuliša, Dragice Cvek Jordan i Vasilija Josipa Jordana. Novac prikupljen od aukcije slika i dobrovoljnih priloga kao i od prodaje DVD fi lmova iskoristit će se za obnovu škole sv. Franje, pomoć djeci u sirotištu Mali dom, te za dječje školarine.

Na kraju projekcija prisutnima su se obratili novinarka i scenaristkinja fi lma Anita Malenica koja je izrazila radost zbog snimljenog fi lma i fra Miroslav Ba-bić koji je čak iz Kenije stigao na premi-jeru fi lma. •

Ivica BAKETARIĆ

odigrava velika predstava “našeg čo’eka u Africi”. [...]U priču, a putem nje u našu svijest, čita-jući ovu knjigu, ulazi bujica informacija koje nisu tu samo da bi začudile ili o za-čudnosti informirale, nego da bi ukupno-sti afričkog mozaika doprinijele kamen-čić više. Tako doznajemo da ime bivšeg glavnog tajnika OUN-a Kofi Anana znači: Petak Devetorođeni; da je trovanje dru-gog (neprijatelja) čest oblik ubijanja ljudi u Africi; da se po vjerovanju Afrikanaca umire stoga što vas je netko začarao; da u Ruandi ne jedu ovčetinu jer se plaše da se od nje postaje leprozan; da u Ruandi otkriven izvor Nila čini ovu rijeku za 150 kilometara duljom; da tranzistorski apa-rat ima tako mitsko mjesto u svijesti fra Ivičinih Uganđana... Itd., itd.Čudesna priča o Ruandi, o njezinoj et-ničkoj tragediji kataklizmičkih razmjera i obećavajućoj sadašnjosti ili čudesna priča o Kongu ili, pak, o Kibehu, svojevrsnom afričkom Lurdu, afričkoj Fatimi, afričkom Međugorju, kao i o brojnim drugim afrič-kim iskustvima, putositnicama, pa ako hoćete i bizarnostima, čine ovu knjigu i ri-jetko zanimljivim, atraktivnim putopisom. Knjigu koju bi čovjek rado ponio čitati pred spavanje, čitati na putu, u trenucima odmora, jednako kao i za ozbiljno čitanje u kojemu bi našao niz antropološki i etno-grafski relevantnih činjenica.Da, ne zaboravljam, to jest knjiga o fra Ivici, ali, ponavljam, i o autorima, njihovom vi-đenju i iskustvu jednoga dijela Afrike, koli-ko i o svim silnim junacima, malim i goto-vo anonimnim junacima ove knjige, oni-ma koji se traže u sportu, u radu, u Bogu, u ljubavi... O onima koji se samoidentifi ci-raju u vlastitoj oskudnosti kojoj europski misionari pridonose ili nastoje pridonijeti makar mrvicu kruha, vode, obrazovanja, medicinske skrbi, onih elementarnih po-treba o kojima prosječan europski čovjek već odavno ne razmišlja, jer ne misli da je bez toga uopće život moguć.”

Iz recenzije Željka Ivankovića

Bosanac među Kenijcima

sr52-53.indd 53 29.12.2011 16:25:52


MITOLOGIJA Dioniz

U počecima je Dionizov kult bio

jednostavan i veseo, ali je vremenom

postajao sve razuzdaniji i raskalašeniji

Piše: • Josip MRNJAVAC

U ovim zimskim i prazničnim da-nima miris kuhanog vina mami prolaznike s brojnih štandova a

njegova ugodna aroma i okus krijepi pro-mrzla grla i nutrinu. Zahvaljujući svojem omamljivom djelovanju koje pojačava

razinu raspoloženja i pridonosi veseloj atmosferi, vino je već dugo nezaobilazni sastavni dio blagdanskog stola a i svake vesele zabave u zapadnom civilizacij-skom krugu. Stoga nije ni čudno da su mu još drevni narodi, nakon otkrića tako ugodnog pića, pridavali osobitu važnost i pažnju. Iznimku nisu napravili niti umni Grci, nego su ovom piću udijelili božan-ski karakter pridodavši mu zaštitnika boga Dioniza ili Bakha. Njegovo porije-klo nije izvorno grčko nego vuče korijen iz Male Azije, najvjerojatnije iz Trakije.

Prema grčkoj mitologiji postoje razli-čite predaje o rođenju Dioniza iz jedno-stavnog razloga što se vino pojavilo na više mjesta te su stoga nastale različite predaje. Kao mjesto njegova rođenja spominju se Teba, Naksos, Kreta, Elida, Teos i Eleu-tera. Ipak se najčeš će spominje Teba kao mjesto njegova rođenja, a roditelji vrhov-ni bog Zeus i Semela, kći tebanskog kra-lja Kadma. Dionizovo rođenje nije prošlo bez problema zbog ljubomorne Zeusove

žene Here. Ona je nastojala po svaku ci-jenu ubiti još nerođeno dijete. U liku stare dadilje pohodila je Semelu i nagovorila ju da zamoli Zeusa da joj se pokaže u svoj svojoj božanskoj moći.

On je to uradio i zbog silnih munja koje je odaslao, zapalio je kraljevsku pala-ču. Trudna Semela je od straha izdahnula rodivši nedonošče. Stoga je morao inter-venirati Zeus i zašio je Dioniza u svoje stegno do njegova drugog rođenja. Zatim ga je predao Hermesu na čuvanje, a on, jer nije imao vremena za Dionizov odgoj zbog svoje uloge glasnika bogova, predaje Dioniza na čuvanje Semelinoj sestri Ini. Ni tu ne prestaju opasnosti po Dioniza. Ininog muža Atamanta Hera je zaludila s namjerom da on ubije Dioniza. Male-nog dječaka spasio je Hermes, a nesretni Atamant poubija svoju djecu i suprugu. Hermes je pronašao rješenje za daljnji Dionizov odgoj. Predao ga je nimfama u dolini gorja Nise. One su ga skrile u spilju čiji ulaz je štitila vinova loza. Tu je Dio-

Veseli bog vina

sr54-55.indd 54 29.12.2011 16:26:28


MITOLOGIJA

niz prvi put kušao vino, opijao sebe i svoje staratelje te svoje pratitelje. Otud je donio ljudima prve sadnice vinove loze. Dao ih je, u znak zahvalnosti za gostoljubivost, atenskom pastiru Ikariju i naučio ga od grožđa praviti napitak, a potom je Zeuso-vom voljom postao bogom toga napitka.

Prepoznatljiva su Dionizova obilježja: vino, bik, zmija, bršljan i šipak. Muški su mu pratitelji stari Silen i satiri, a ženski menade. Žena mu je bila Arijadna, kći kretskoga kralja Minosa, a s Afroditom imao je sina Prijapa, koji je postao bog plodnosti. U rimskoj mitologiji Dioniz se povezao s bogom plodnosti Liberom, te mu je i to postalo prepoznatljivo ime.

Nijedan oblik alkoholnog pića, pa tako ni vino, nije jednostavno po svaku cijenu prihvatljiv u bilo kojoj kulturi. I

danas postoje kulture, religije i podneblja gdje je alkohol posve isključen iz javnog života, pa i strogo zabranjen. Drevni su Grci također pružali stanoviti otpor u prihvaćanju ovog neobičnog i čudnova-tog pića, osobito kad su otkrili njegovu djelotvornost u pomućivanju pameti. Mitologija je to iskazala nekolicinom zgoda. Tako je primjerice trački kralj Li-kurg pokušao istjerati Dioniza i njegove štovatelje iz svoje zemlje, ali je zbog toga bio kažnjen sljepilom. Tebanski kralj Pentej mrzio je Dioniza zbog toga što je svojom veseloš ću i druželjubivoš ću od-vraćao misli ljudi od tako važnih stvari kao što su tjelesna sprema, samoprijegor, odricanje, žrtva za više ciljeve i dr.

Uviđajući i uvažavajući sve te tamne strane vina i alkohola u cjelini, Grci su ipak više cijenili, ako se tako može reći, pozitiv-nu stranu toga pića i boga su vina štovali prije svega zbog toga što je ljude oslobađao briga i bio izvor životnih radosti. Svojim je darovima osvježavao duh i tijelo, poti-cao druževnost, donosio zabavu i ljubav, a umjetnicima omogućavao pun zamah stvaralačke energije. Sve su to bili i ostali vrijedni darovi, ali samo uz uvjet da se pri slavljenju Dioniza pridržava stare grčke ideje: meden agan – “ničega previše”.

U počecima je Dionizov kult bio jed-nostavan i veseo, ali je vremenom i pod utjecajem istočnjačke prakse postajao sve razuzdaniji i raskalašeniji. U nje-mu su sudjelovale djevojke, bakhantice, koje su zbog prevelike količine vina pa-dale u neku vrstu ekstaze i u takvom su stanju čak jele sirovo meso i pile krv ži-votinja vjerujući da na taj način primaju tijelo i krv samog boga Dioniza. Takva pretjerivanja prenesena su i u Rimsko Carstvo, gdje je zabilježeno da je rimski senat 186. pr. Kr. poduzeo posebne mje-re protiv ovako raskalašenih Dionizovih svečanosti. Primjerenije svetkovanje Dioniza bilo je prisutno u Ateni, pose-bice su poznate Velike dionizije koje su se održavale krajem ožujka. Iz ditiram-ba koji su se izvodili na ovoj svečanosti nastala je grčka tragedija, a iz komičnih pjesama sa Seoskih dionizija nastala je grčka komedija.

Odnos prema vinu i alkoholu veoma je važan i u današnjem vremenu. Sva-ko pretjerivanje u vezi s konzumacijom alkohola i zlouporaba nužno vodi do neželjenih posljedica. Stoga nam je važ-na poruka i nakon božićnih i novogo-dišnjih blagdana meden agan – “ničega previše”. •

Sarkofag sa scenama iz D

ionizova života, Rim 210-220.

sr54-55.indd 55 29.12.2011 16:26:40


HRVATSKO KATOLIČANSTVO U MODERNOSTI

Alojzije Stepinac je od početka svoje

biskupske službe predstavljao znak

kojemu će se mnogi protiviti. Političke će kontroverze pratiti

ovog u biti apolitičnog prelata do kraja života.

Na njega će se projicirati zamisli i

intencije koje su mu bile posve strane

i intelektualno nepojmljive

Piše: • Ivo BANAC

U Izvještaju Gute o situaciji u ze-mlji, što ga je ujesen 1934. jedan komunistički operativac, najvje-

rojatnije književnik August Cesarec, oda-slao partijskom vodstvu u inozemstvo, stoji zanimljiva karakteristika Alojzija Stepinca, novog zagrebačkog koadjutora. Njega je, veli Guta, otkrio “poznati kle-rikalac” dr. Josip Lončarić: “Taj trbušasti gospodin je valjda po plemenitom, fran-ciskansko-monaškom licu mladog po-božnog Stepinca pročitao talenat za nešto više od samo običnog seljačkog ekonoma i nagovori ga za svećeničku službu, staviv-ši mu u izgled studije na rimskom Ger-manicumu. I ekonom nekadašnji jugosla-venski poručnik se zbilja odazvao. Svršio kroz tri godine Germanicum, položio

doktorat, bio zaređen za popa pa i počeo svoju popovsku praksu negde kao kapelan u provinciji, dok jednoga dana ne puče glas i na sve strane proširila se senzacija o njegovom naimenovanju za koadjutora. / Državni udar, svakako nešto slično. Šta je bilo po sredi to se može samo nagađati. Najvjerojatnije je, da je po sredi bila na-godba između Beograda i Vatikana.”

Guta je griješio u nizu detalja. Ten-denciozno je tvrdio da je Vatikan računao

s “efektom, koji će s tim visokim odliko-vanjem jednog seljačkog sina biti izvršen na seljačke i malograđanske mase”, te da je “taj efekat izvršen na mase povodom te tobože ‘demokratizacije’ katoličke crkve u Hrvatskoj”, ali nije previdio činjenicu da je Stepinac bio biskup novog kova, čovjek iz naroda – Božji masovik. Njegova se akcija “ispoljila naročito u tome, da po nedjelja-ma i svecima obilazi pojedine seoske župe, stupajući tako na masovnim skupinama u

Stepinčevo razdoblje

sr56-58.indd 56 29.12.2011 16:27:05



direktan kontakt sa seljacima”. Ne samo to, u Zagrebu koji je 1934. godine još uvijek imao samo šest župa, Stepinac će nasko-ro predložiti osnivanje ništa manje nego osam novih župa, koje su imale zadovolji-ti duhovne potrebe proleterske periferije. U proglasu zagrebačkim vjernicima od 9. kolovoza 1935. predvidio je otpor: “Znam vrlo dobro, da će mnogi tobožnji prijatelji sirotinje graknuti i vikati, da bi bolje bilo sabirati za sirotinju. ... I Juda je graknuo kad je ona žena izlila miomirisnu pomast na noge Spasiteljeve.” Lijep broj konzerva-tivnih kanonika već ga je potkazivao kao “crvenog biskupa”.

Koadjutorov aktivizam zabrinjavao je i komuniste. Pokrenuti novu župu sv. Josipa na “crvenoj Trešnjevci” bio je veliki izazov partijskoj bazi. To je slutio i Guta, pa je Stepinca već 1934. prikazivao režimskim čovjekom: “Događaj te vrste bilo je nje-govo prisustvo na običnoj svakogodišnjoj zavjetnoj procesiji zagrebačke purgarije u Mariji Bistrici u leto o.g. [1934.] Narodne mase, može se mirno reći i narodne mase, jer je tu bilo i masa siromašnog svijeta s gradske periferije, su po običaju kao što se to u gradu i na selu događa i u drugim zgodama – iskoristile religioznu svečanost

pa su sa crkvenim pesmama mešale i pa-triotske hrvatske pjesme. I još su na po-vratku u grad – njih oko 20.000 u procesiji čemu treba dodati još toliko znatiželjnih u špaliru! – čula se od tih masa samo jedna u hor sastavljena, prigodna pjesma ‘Daj Marijo Bistrička Hrvatima spas’. / Dojam te bijedne masovne iluzije u kojoj je čak i Marija Bistrička imala da bude spasitelj Hrvata, bio je težak, budio je revolt. Me-đutim, ko se prvi revoltirao još u Mariji Bistrici? Sam vrhovni pastir tog stada, nadbiskup-poručnik i seljak dr. Stepi-nec [sic]. Da li po svojim jugoslavenskim tradicijama ili što poradi drugih pred-stavnika režima nije hteo prerani sukob sa Beogradom, no on se izričito izjasnio protiv pevanja hrvatskih pjesama jer da religioznu manifestaciju ne treba mešati sa političkom. ... Po svemu je vidno, da na važnoj nadbiskupskoj stolici u Zagb. sada uz ostarjelog dr. Bauera, u kog su sa pouz-danjem gledali toliki hrvatski nacionalisti, sjedi čovjek, koji možda više nema šanse za toliko povjerenja. Pa to onda treba i sa naše strane iskoristiti u borbi protiv bo-jovnog klerikalizma i za razbijanje iluzija, koje iz nacionalnih motiva široke mase gaje u neku pomoć crkve.”

Alojzije Stepinac je od početka svoje biskupske službe predstavljao znak ko-jemu će se mnogi protiviti. Političke će kontroverze pratiti ovog u biti apolitič-nog prelata do kraja života. Na njega će se projicirati zamisli i intencije koje su mu bile posve strane i intelektualno ne-pojmljive. Bio je posve iskren u svojim stajalištima, te je upravo zato doživljavan neiskrenim. Čehoslovački poslanik Vác-lav Girsa zapisao je da je Stepinac “tip svećenika koji politizira”. Razlog tomu bio je što Stepinac “sa žarom i strastveno govori o političkim prilikama”, drugim riječima, jer njegov “politički tempera-menat zasjenjuje prirođenu fi noću, du-hovnu uglađenost i visoku kultiviranost, kojom se obično odlikuje visoki katolički kler”. No, Stepinac nije bio tipičan pred-stavnik visokog katoličkog klera. Žum-berački seljak, vojnik i asket, bio je čo-vjek čvrste i nepokolebljive vjere, koja je bila i proizvod dugog osobnog traganja. U javnost je ušao u prelomnom trenutku, kad se od Crkve očekivalo ono što ona nije mogla nuditi, kad se na nju sve više gledalo kao na političku ustanovu.

Kad je Stepinac početkom prosinca 1937. poslaniku Girsi vrlo otvoreno pre-

nio svoje političke prioritete, moramo mu vjerovati: “Posve je jasno, da mi možemo bolje djelovati u demokratskim zemljama. ... Ja mrzim nacizam. Za mene on znači isto što i boljševizam. Na jednoj strani na-pravili su Staljina Bogom, a na drugoj stra-ni izmislili su nekakvo novo poganstvo. Kod svoga zadnjeg posjeta u Beogradu (18 studenoga) rekao sam Stojadinoviću: Poučite se kod susjeda kako su oni riješili vjersko pitanje. Čehoslovačka je potpisala modus vivendi. No vi niste u stanju dati Hrvatima ni političku ni vjersku slobodu. Smatram se i dobrim Hrvatom, i kada ne bi volio svoju zemlju smatrao bih to grije-hom protiv četvrte zapovijedi Božje.”

Stepinac je zagrebačku nadbiskupiju preuzeo upravo u Stojadinovićevo vrije-me, nakon smrti nadbiskupa Bauera 7. prosinca 1937. godine. Bilo je to u tre-nutku ponovnog zahlađenja u hrvatsko-srpskim odnosima. Naime, rođak ubije-nog kralja Aleksandra, knez-namjesnik

Za zagrebačkog posjeta kneza Pavla sredinom siječnja 1940., gdje za stolom sjede dr. Maček, Vlasta Šubašić, knez Pavle, Josipa Maček i nadbiskup Stepinac

• Nadbiskup Stepinac pozdravio je kneza Pavla za njegova izuzetno uspješna posjeta Zagrebu siječnja 1940., kad je pred crkvom Sv. Marka upozorio kneza-namjesnika kako je ova crkva svjedok “neuništive svijesti Bogom danih prava Hrvata, kao i neuspjeha svih pokušaja da se ta prava zgaze”.

Pozdravio je Pavlovu “iskrenu želju da upotrijebi svoju vlast onako kako je to Bogu ugodno” •

sr56-58.indd 57 29.12.2011 16:27:12



Pavle, koji je predvodio Kraljevinu Jugo-slaviju nakon marseljskog atentata (u to je vrijeme iz zatvora pušten Vladko Ma-ček, dijelom i kao rezultat Zagrebačkog memoranduma, kojeg su potpisali Bau-er i Stepinac), tražio je načina da smiri stanje u zemlji. Ono se znatno pogoršalo nakon neispunjenih iščekivanja što su uslijedila nakon atentata i velikih razoča-ranja što su pratila montirane skupštin-ske izbore od 5. svibnja 1935., u kojima je pobijedila režimska lista Bogoljuba Jevtića. Udružena opozicija na čelu s Vladkom Mačekom apstinirala je iz “pe-tomajske” skupštine, što je navelo kneza Pavla da potakne ostavku Jevtićeve vlade i mandat ponudi svom novom miljeniku – staroradikalu Milanu Stojadinoviću.

Stojadinović je sve učinio da proširi bazu prorežimske politike na nesrpske stranke. Imao je uspjeha sa Spahinim JMO-om, koji je na izborima sudjelovao na listi Mačekove Udružene opozicije, Koroščevim katoličkim SLS-om, poje-dinim HSS-ovim disidentima, ali ne i s Mačekovim HSS-om i glavninom sr-

bijanskih oporbenih stranaka. U nedo-statku suradnje glavne hrvatske stranke, te u okolnostima koje su navodile i sam režim na priznavanje postojanja nerije-šenog hrvatskog pitanja, Stojadinoviću je bilo izuzetno važno pokazati stanovitu pomirljivost prema Hrvatima. To je želio postići reguliranjem odnosa s Katoličkom crkvom putem ratifi kacije već potpisanog (25. srpnja 1935.) Konkordata između Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije. Na taj bi način bilo riješeno jedino otvoreno pitanje u pravnim odnosima s vjerskim zajednicama u Jugoslaviji. No, tomu se protivila Srpska pravoslavna crkva (SPC), koja je prema Katoličkoj crkvi u svakom pogledu bila povlaštena. Prosinca 1936., kad je počela skupštinska rasprava o kon-kordatu, ona se javila s “primedbama na parafi rani konkordat” i nizom teza koje su pokušale dokazati kako je putem konkor-data vlada odjednom dopustila privilegi-ranje katolika. Narav ovih primjedbi jasna je iz kritike čl. 1, koji je Katoličkoj crkvi jamčio “da slobodno i javno vrši svoju misiju” u Jugoslaviji. SPC ovo tumači kao omogućavanje prozelitizma, “koji se pro-tivi čl. 16 Državnog ustava i koji može re-

metiti verski mir i izazivati teške sukobe u našoj državi”.

Ondje gdje je SPC počela, nastavila je oporba, te je do kraja iskoristila pra-voslavni antikatolicizam da bi pokrenu-la val prosvjeda protiv Stojadinovićeve vlade. Kako je Stojadinović i predvidio, Maček se našao na brisanom prostoru između katoličke hijerarhije i svojih sr-bijanskih oporbenih partnera. Zato je liderima Udružene opozicije poručivao kako je dovoljno da se konkordat skine s dnevnog reda (“nama Hrvatima kon-kordat ne treba, a ni Srbima”). Priliku nisu propustili ni komunisti, koji su, pri-mjerom člana Politbiroa KPJ Rodoljuba Čolakovića, poticali sukobe izvan i unu-tar Crkve (“zapitajte Franjevce što misle o Konkordatu, pa će vam oni reći da on za njih znači punu zavisnost od krupnih crkvenih dostojanstvenika”). Policija je primijenila silu protiv beogradskih anti-konkordatskih demonstranata (“krvava litija”, 19. srpnja 1937.), među kojima je bilo i vladika SPC. Unatoč tomu, Narod-na skupština izglasala je konkordat 23.

srpnja sa 166 glasova protiv 129. SPC je uzvratila ekskomunikacijom Stojadino-vića, svih pravoslavnih članova vlade, te poslanika koji su glasovali za konkordat. Suočen s ovakvim otporom, Stojadinović je nakon pokušaja ratifi kacije u gornjem domu (Senatu) početkom 1938., unatoč prosvjedima Svete Stolice, skinuo kon-kordat s dnevnog reda.

Knez Pavle je početkom veljače 1939. uklonio Stojadinovića i postavio novog predsjednika vlade Dragišu Cvetkovi-ća. U predvečerju rata bilo je važno po-stići sporazum o hrvatskom pitanju, za što Stojadinović više nije bio prikladan. Sporazum koji su Cvetković i Maček, uz nadzor kneza Pavla, doista i postigli 26. kolovoza 1939., točno šest dana prije Hitlerova napada na Poljsku, predstavlja gornju granicu međuratne hrvatsko-srp-ske suradnje, ali bez sudjelovanja drugih, pa i dotadanjih Mačekovih partnera. U međuvremenu, Maček je ušao u Cvetko-vićev kabinet kao potpredsjednik vlade, a Jugoslavija je uživala još skoro dvadeset mjeseci mira, tijekom kojih je Hrvatska (uz dijelove Bosne i Hercegovine) dobila široku autonomiju unutar granica Ba-

novine Hrvatske, na čelu s banom Iva-nom Šubašićem, članom HSS-a bliskom knezu-namjesniku. Niz spornih pitanja, kao i prigovora nacionalističke i komu-nističke opozicije, vezanih uz Banovinu nisu uspjeli potisnuti široko oduševljenje većine Hrvata za novom banovinskom

samoupravom, koja je u masama doživ-ljavana kao povrat hrvatske suverenosti i slobode.

Nadbiskup Stepinac dijelio je ovo oduševljenje. U takvom je duhu po-zdravio kneza Pavla za njegova izuzetno uspješna posjeta Zagrebu siječnja 1940., kad je pred crkvom Sv. Marka upozo-rio kneza-namjesnika kako je ova crkva svjedok “neuništive svijesti Bogom danih prava Hrvata, kao i neuspjeha svih poku-šaja da se ta prava zgaze”. Pozdravio je Pavlovu “iskrenu želju da upotrijebi svo-ju vlast onako kako je to Bogu ugodno”. Na upit britanskog konzula u Zagrebu o nadbiskupovu položaju prema novoj vlasti, Mačekov je šef kabineta Ilija Ju-kić izjavio “da je Stepinac gorljiv Hrvat i istovremeno i potpuno lojalan Jugosla-ven”. Tajnik HSS-a Juraj Krnjević istom je konzulu potvrdio “da se nadbiskupa Ste-pinca nikad ne konzultira o političkim pitanjima. Crkva u Hrvatskoj, dodao je, politički slijedi a ne vodi”. Za predstavni-ke stranke koja je pet godina ranije bila zabranjena, te netom okušala slad vlasti, takva samouvjerenost bila je preuranje-na. Na početku Stepinčeva razdoblja. •

Naslovnica publikacije u nakladi Štampe patrijaršijske štamparije u

Sremskim Karlovcima u povodu konkordata

• Policija je primijenila silu protiv beogradskih antikonkordatskih demonstranata (“krvava litija”, 19. srpnja 1937.), među kojima je bilo i vladika SPC •

sr56-58.indd 58 29.12.2011 16:27:37


Negro spirituals GLAZBA

Piše: • Anto KOVAČIĆ

Crnačke duhovne pjesme, negro spirituals, predstavljaju origina-lan i prepoznatljiv žanr, poznat po

cijelom svijetu, zahvaljujući svojoj izvor-noj ljepoti koja je nastala iz autentične i duboke emocije. Porijeklo tih pjesama više je vremena bilo predmetom diskusi-ja, ali sigurno je da su nastale među sje-vernoameričkim crncima u doba ropstva i misionarskih akcija. Vjerojatno su crn-ci prihvaćali napjeve bijelih gospodara (uglavnom krš ćanske pjesme donesene iz Europe) i prilagođavali ih vlastitom, izvornom afričkom načinu muziciranja. Ta interakcija dvaju glazbenih i religij-skih tradicija, afričke i europske, dogodi-la se samo u SAD-u. Afrički crnci koji su obraćani na krš ćanstvo u drugim dijelo-vima svijeta nisu razvili sličnu tradiciju.

Ključni element za razumijevanje glazbe sjevernoameričkih crnaca je rop-stvo. Ono je uvedeno u britanskim kolo-nijama početkom 17. stoljeća, i u SAD-u se zadržalo do 19. stoljeća. Tu se ne radi samo o odsutnosti fi zičke slobode i pri-silnom radu, nego i o sistematskim na-porima bijelaca oko deafrikanizacije cr-naca. Robovi su masovno preobraćani na krš ćanstvo, zabranjivano im je govoriti vlastitim jezikom, a ograničenja su po-

stojala i u religioznom izražavanju: uski redovi klupa u crkvi sprečavali su ih da se opuste, skoče i plešu, a za bijelce je svaka-ko takva praksa bila element poganstva.

Unatoč represiji, porobljeni crnci us-pjeli su naći prostora i načina da razviju svoj vlastiti glazbeni izraz, i u taj izraz ušli su neki elementi afričkih plemen-skih kultura. Većina pjesama nastala je u zajedničkoj slobodnoj improvizaciji vjernika koji su nakon bogoslužja satima dalje pjevali u zanosu. Svoju potrebu za ritmom i pokretom izražavali su pljeska-njem rukama i toptanjem nogama, kao i specifi čnom interpretacijom melodije. Melodije su u početku bile jednoglasne, a započinjao bi ih jedan pjevač (propo-vjednik) improvizirajući i ukrašavajući, na što su drugi odgovarali u zboru (tako-zvana call and response tehnika, odnosno zaziv i odgovor). Karakterističan element u zajedničkom pjevanju činili su i spon-tani entuzijastički povici, a u dužem pre-puštanju zanosu pjevanja pojedince bi obuzimala neka vrsta transa.

Crnačke duhovne pjesme su poseban spoj vjerskog osjećaja i čežnje za slobo-dom, izraz krš ćanskog ideala i robovske patnje. Njihove tekstove odlikuje nara-tivna slikovitost i preplitanje duhovnih i svjetovnih motiva. Obiluju biblijskim slikama koje su često metafora vlastite situacije, kao na primjer Izraelov izlazak iz Egipta. Zbog toga su mnoge od njih žalobnog, melankoličnog prizvuka, a u interpretaciji su prožete elementarnim zanosom i naglašenom izražajnoš-

ću. Postoji međutim i drugi tip pjesama koje su vrlo žive i dinamične, poticajnog sadržaja i predstavljaju iskonski izraz ži-votnog veselja i potrebe za ritmom.

Prve zbirke negro spiritualsa tiskaju se šezdesetih godina 19. stoljeća, a oko 1870. započinje njihovo koncertno izvo-đenje i popularizacija u Americi, a kasni-je i u Europi. Prve zasluge u tome imaju školovani pjevači s crnačkih univerziteta (poznata je bila skupina Fisk Jubilee Sin-gers). Mnoge pjesme negro spiritualsa da-nas su svojevrsni evergrini obrađivani na brojne načine i izvođeni od mnogih po-znatih pjevača i grupa. Neki od naslova koji su melodijom svima poznati su No-body Knows Th e Trouble I’ve Seen; Ama-zing Grace; Swing Low, Sweet Chariot; Go Down Moses i mnogi drugi.

Iz negro spiritualsa razvio se u prvoj polovici 20. stoljeća gospel, slična vrsta crnačke pjesme, ali sadržajno drukčija, jer nije nastala u okolnostima ropstva i ne izražava tu vrstu emocije, nego više religiozni sadržaj. Gospel je velegradska duhovna pjesma, često praćena manjim instrumentalnim sastavom i vezana je uz razvoj jazz-glazbe.

Ljepota crnačkih duhovnih pjesama ot-kriva kako su kreativnost i spontanost izraz određene slobode duha koja je neovisna o vanjskoj slobodi, i ta tradicija svoju au-tentičnost jednim dijelom duguje i teškim okolnostima u kojima je nastala. •

Crnačke duhovne pjesme

sr59.indd 59 29.12.2011 16:30:31


PRIKAZ KNJIGE

Suvremenu hrvatsku povijest, po-litiku, unutarhrvatske ali i druge međuetničke odnose na prostoru

bivše države, više od šezdeset godina, snažno označavaju i teško opterećuju dva mjesta, Jasenovac i Bleiburg. O njima, o kontekstu i uzrocima njihova formiranja, o događajima u njima i vezanim za njih, o njihovim posljedicama kako za histori-ografi ju tako i za društveni i svakodnevni ljudski život mnogih kasnijih pokoljenja, pišu u knjizi Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Slavko Goldstein i Ivo Goldstein. Autorima je temeljna nakana da, uvaža-vajući svu relevantnu literaturu, ovom knjigom raskrinkaju političku manipu-laciju ustaškim i partizanskim zločinima i žrtvama, da obore ideološke mitove vezane za jasenovački logor i blajburška događanja.

U knjizi su skupljeni prijašnji objavlji-vani publicistički i historiografski radovi na temu Jasenovca i Bleiburga kojom se ovi autori bave zadnjih četvrt stoljeća, a za knjigu su dodatno sređivani. Podijelili su ih u pet cjelina: Jasenovac 1941-1947., Kazna i osveta – 1945., Jasenovac i Kato-lička crkva, Revizionizam u hrvatskoj hi-storiografi ji i Rezime o broju jasenovačkih i blajburških žrtava. Posebna vrijednost knjige jesu i očitovanja Slavka Goldsteina o manipuliranju jasenovačkim i blajbur-škim žrtvama od strane Katoličke crkve, kao i o monopoliziranju jasenovačkih žrtava i pokreta antifašizma te nijekanju i opravdavanju blajburških žrtava, prije od strane komunista i titoista, danas od nekih hrvatskih političkih lijevih opcija. Riječ je o pismima objavljenim u javnosti kardinalu Josipu Bozaniću, te o tekstu u tjedniku Globus, u kojem objašnjava za-što je odbio ići u Bleiburg s eSDePeovom vrhuškom.

Iako nije riječ o posve novim rezultati-ma, nego više o vrijednoj sintezi, sabiranju na jedno mjesto važnih informacija, mi-šljenja i protustavova, ovu knjigu svakako treba čitati. Ona je jedna vrsta “početnice” (urednik I. Đikić) i znanstveno utemelje-noga predloška za demitizaciju najbolni-jih mjesta hrvatske prošlosti, a i drugih koji su uz njih vezani ili se na ta mjesta stalno pozivaju kao ideološko-martirolo-

ški monopol ili kao ideološko opravda-nje svojih politika i zločina. Ova knjiga pripada onim knjigama koje su unutar sebe dijaloški otvorene, ne ustežu se reći istinu, argumentirati poziciju, potkrijepiti ju znanstvenim rezultatima i istodobno navesti, uvažiti i argumentirano opovrći i najoprečnije stavove. Zato je ova knjiga oslobađajuća, iscjeliteljska od najčeš će prisutnoga bahatog neznanja, zaglupljene i zapaljive isključivosti i ideoloških stereo-tipa, mitomanije i manipulacija.

Naslov koji djeluje polemički, autori jasno argumentiraju da se znanstveno ne može nivelirati niti izjednačiti Jase-novac i Bleiburg. Nisu svi zločini isti, po onoj jeft ino prihvaćenoj devizi: zločin je zločin! Jasenovački logor, njegovih 44 mjeseca postojanja (1941-1945), dio je planiranoga ustaškog genocidnog plana prema pripadnicima određenih naroda i skupina, osobito Srba, Roma i Židova. Bleiburg je masovni osvetnički zločin protiv ustaša i drugih suradnika nacista i fašista, zločin protiv čovječnosti. “Iako su” – stav je autora – “u jasenovačkim logorima i u kompleksu Bleiburg poči-

njeni masovni zločini, gotovo podjed-nako bez suda i sudovanja, ta su dva fe-nomena bitno različita po velikoj većini svojih odrednica. Jasenovac, pored nekih sekundarnih namjena bio je prvenstve-no genocidni zločin masovnog ubijanja civila po grijehu rođenja u drugoj vjeri ili nacionalnosti. Bleiburg je bio zločin masovnog ubijanja razoružanih zaroblje-nika poražene neprijateljske vojske koja je četiri godine ratovala na strani Zla. U Jasenovcu su, pored radno sposobnih muškaraca, masovno ubijane i žene, dje-ca i stariji ljudi. U Bleiburgu su gotovo isključivo bili ubijani razoružani vojnici, borbeno sposobni muškarci, a samo izu-zetno i poneka žena i stariji muškarac. To nimalo ne anulira zločin Bleiburga, ali ga ipak čini različitim od Jasenovca.”

Autori razobličavaju dva izvorišta političke mitizacije a time i dvije vrste historiografi je – nacionalističku i komu-nističku, stalno nastojeći, i kada to izrav-no ne kažu, ukazati kakva opasnost leži u političkom i historiografskom stvaranju mitova i ideološkoj zloupotrebi prošlih traumatskih događaja, te o potrebi da se historiografi ja izmakne iz politike. I Jase-novac i Bleiburg desetljećima su bili ukli-ješteni između ustaško-nacionalističke i komunističko-titoističke ideologije. Ustaše i hrvatski nacionalisti su prešući-vali, nijekali ili minimalizirali Jasenovac i to čine do danas. Posebno se u Tuđma-novom režimu, s njegovim revizioniz-mom i revizionizmom njegovih pristaša--povjesničara i političara, sve do sramne saborske (tzv. Vukojevićeve) komisije, umanjivalo jasenovačke žrtve (2.500), strahote toga logora, s nakanom da se zločinački ustaški režim revalorizira kao “demokratska država”. Tobožnja nakana romantičarskog i nacionalističkog povje-sničara Tuđmana i njegovih epigona bila je izjednačavanje Jasenovca i Bleiburga (nažalost ne samo tu, nego i u s poslje-dicama katastrofalnom pseudohistorio-grafskom odnosu prema Bosni) u cilju ideološkoga pomirenja sinova partizana i ustaša, te da kvislinšku i u politički teror ogrezlu NDH predstavi kao opravdanu kontinuiranu težnju hrvatskoga naroda za vlastitom državom.

Razobličavanje mitovaSlavko Goldstein – Ivo Goldstein, Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Novi Liber, Zagreb 2011, str. 335.

ški monopol ili kao ideološko opravda-nje svojih politika i zločina. Ova knjiga pripada onim knjigama koje su unutar

nanosvsenociilimnijeJamcaisbozeniip

pohininopomtrhino

sr60-61.indd 60 29.12.2011 19:07:54


PRIKAZ KNJIGE

S komunističke strane, s Jasenovcem se počelo manipulirati napuhivanjem broja žrtva (700.000) iza rata, ponajprije za ratnu odštetu, da bi se taj mit proširio i u školske udžbenike, javne manifestacije, udbaški i politički inženjering. Brojem žrtava se inače najviše manipulira i to često služi, autori stalno naglašavaju, da se racionalno i nepristrano onemogući istraživanje uzroka zločina i da se Jase-novac sagleda u širem kontekstu. Zato se u knjizi na dosta mjesta znanstveno obeskrjepljuju napuhivanja i umanjiva-nja jasenovačkih žrtava. Vrlo približno rezultatima u znanosti priznatih auto-ra, osobito Vladimira Žerjavića, prema popisu Spomen-područja Jasenovac, u knjizi se kaže da se dosada utvrdilo da je u jasenovačkom logoru poimenično nastradalo 83.073 osobe. Od toga broja: Srbi 46.740, Romi 16.131, Židovi 12.999, Hrvati 4.208, Muslimani-Bošnjaci 1.116, Slovenci 262 i 616 ostalih i nepoznatih nacionalnosti.

Manipuliranje brojem žrtava jaseno-vačkoga logora koristilo je za demoniza-ciju “narodnih neprijatelja” a što se često reduciralo na kolektivnu optužbu da su Hrvati genocidan narod. To traje i do danas među nekim srpskim nacionali-stima, političarima i povjesničarima koji

time opravdavaju nedavnu velikosrpsku agresiju te s jednakim protivljenjem kao i hrvatski nacionalisti osuđuju Goldsteine za tobožnji povijesni revizionizam.

Goldsteini s pomnjom istražuju i događaj-Bleiburg i dekonstruiraju blaj-burški mit. I Bleiburg se našao između nepomirljivih pozicija, komunističko-ga pobjedničkog prešućivanja, “zavjere šutnje” i hrvatskog nacionalističkog na-puhivanja. Uvažavajući dosadašnja istra-živanja, knjiga informira o rasapu NDH, o sramnom povlačenju ustaške i drugih vojski, bijegu ustaških glavešina i ostav-ljanju naroda, o borbama u Sloveniji, o zavedenosti civila, o predaji Englezima, o Križnom putu, o komunističkim tor-turama i masovnim pogubljenjima po jamama, o tome kako su, u samo u dva mjeseca, od 15. svibnja do kraja srpnja 1945, partizani, uz sigurno Titovo znanje a vjerojatno i upute, osvetnički poubijali oko 45.000 od 110.000 koliko se procje-njuje da se uputilo prema Bleiburgu.

Stradanje, označeno zbirnim ime-nom Bleiburg, pretvorio se u nacionalni hrvatski mit s brojem žrtava do pola mi-lijuna, najprije u ustaškoj emigraciji koja je time najviše htjela sprati svoje zločine i prikriti svoju nemoralnost i odgovornost za suludo povlačenje tisuća ljudi u smrt.

Padom komunizma, i dolaskom Tuđma-na na vlast, šutnja je prekinuta. Mit se iz emigracije preselio u Hrvatsku i BiH. Počele su komemoracije na blajburškom polju, počela je sakralizacija toga mita od strane nacionalizmu sklonih članova Crkve, počeo se Bleiburg-mit suprot-stavljati Jasenovcu, ne mitskom nego stvarnom. Bleiburgom kao simbolom stradanja i danas se služe politički naci-onalisti kada žele manipulirati stvarnom ili neutemeljenom ugroženoš ću Hrvata za svoju vlast.

O Bleiburgu i Križnom putu u ko-munizmu se nije smjelo pričati i mnoge osobne i obiteljske priče tek će izaći na vidjelo. Tako se blajburški mit hranio bahatoš ću komunističkih pobjednika, revolucionarnom i marksističko-pozi-tivističkom historiografi jom, prisilnom šutnjom, zlostavljanjima i kaznama nad onima koji bi se usudili to javno spome-nuti. (Čini se da se blajburške žrtve još nisu ni počele popisivati, a to zacijelo nije nedostatak ni sredstava ni dokume-nata. Problem je u ideološkoj zaslijeplje-nosti, političkom transvestizmu novih nacionalnih moćnika, u nepijetetu pre-ma žrtvama.)

Nema sumnje da je ova knjiga više nego doprinos opisu stradanja Židova,

kako će nacionalisti i antisemiti raznih nacionalnosti kazati i ne otvarajući knjigu. Ona je više od raskrinkavanja genocidnog projekta “konačnoga rješenja” židov-skoga pitanja pod antisemitskim ustaš-kim režimom. Više je i od demaskiranja osvetničko-staljinističke strategije Titovih partizana i njihovih masovnih zločina u obračunavanju s “narodnim neprijatelji-ma”. Autori ovom knjigom pokazuju kako mitologizacija prošlosti, manipulacija žrt-vama i zločinima, kako historiografi ja i povjesničari ako su služinčad i udvorice politici, imaju za neotklonjivu posljedicu ponavljanje najmračnijih zločina iz proš-losti, te da se iz takva poraza ljudskosti mogu izvući samo oni koji ne stvaraju mi-tove niti se njima podlažu, nego ih pošte-no i hrabro razobličuju. •

Ivan ŠARČEVIĆ

• Autori ovom knjigom pokazuju kako mitologizacija prošlosti, manipulacija žrt vama i zločinima, kako historiografi ja i povjesničari ako su služinčad i udvorice politici, imaju za neotklonjivu posljedicu ponavljanje najmračnijih zločina iz prošlosti, te da se iz takva poraza ljudskosti mogu izvući samo oni

koji ne stvaraju mitove niti se njima podlažu, nego ih pošteno i hrabro razobličuju •

sr60-61.indd 61 29.12.2011 19:08:18


PREKO RUBA STVARI Ilija Ladin

Ako je Ujević pjevao ne boj se, nisi sam,

upozoravajući da u kosmosu uvijek postoji

mogućnost da više nas smo isti, Ladin

upozorava čovjeka da nije sam, jer su pored

njega biljke i životinje s istim pravom na život i na prirodu koje je on

sebi prisvojio

Piše: • Enver KAZAZ

Ako misli opstati na Zemlji, da-našnji čovjek, pred opasnoš ću klimatske katastrofe, mora je što

prije početi spašavati od sebe i iz teme-lja promijeniti sve svoje povijesne osno-ve. Da bi to uspio, njegova dosadašnja antropocentrična kultura mora postati biocentrična, a antropocentrična etika transformirati se u bioetiku. Može li čo-vjek ubica svoje vrste iz historije uskoro postati i ubica Zemlje?

Ladinova pjesma je baš o tome, o toj opasnosti da čovjek može defi niranjem sebe kao vlasnika planete uništiti život na njoj. Upozoravajuća, ona je dijagno-sticirala bolest čovjekove kulture i etike, a ne samo bolest lokalne ili opće histori-je, odnosno egzistencije, kako je to činila ovdašnja poezija u svojoj povijesti.

Ilija Ladin nemoj prva je ekološka pjesma ovdašnje književnosti, a Ladin je jedini ovdašnji pjesnik koji je otvarao ekološku temu. Osim romana Pobuna materije Alije Isakovića i Ladinove poe-zije o pticama i bilju, te djelimično pje-

sništva Veselka Koromona, bosansko-hercegovačka interliterarna zajednica ne može se pohvaliti ekološkom sviješ ću. Pa ni pjesnici kakvi su npr. maestralni Petar Gudelj i njegovo ukorjenjivanje stiha u Dinarski masiv, bajame i bilje, nisu za-stupnici ekološke teme, nego prožimanja čovjeka i prirode u lokalnoj kulturi i nje-nim mitološkim praosnovama.

No, ova pjesma nije dobra samo zbog toga što je Ladin otkrio za ovdaš-nje uvjete novu mogućnost etički upo-zoravajućeg pjesništva. Ekološka tema je polovinom prošlog stoljeća plodotvorno utjecala na svjetsku književnost, promi-jenila u bitnome fi lozofi ju, otvorila pita-nja nove etičke odgovornosti, a Ladinova pjesma proizilazi iz tog novog književ-nog senzibiliteta. Nije, dakle, dobra zbog tog novog eko senzibiliteta, niti poezija može biti dobra samo po tome što unosi nov senzibilitet u neku književnost.

Ona je dobra zbog načina ustroja, re-alizacije jezika, neobične forme i seman-tičkih jedinica koje formira, te na koncu zbog logike nabrajanja slojeva biljnog i životinjskog svijeta u kojemu kao da u

podlozi leži oponašanje mitskog, biblij-skog jezika opomene. Pjesnik kao da je preuzeo imperativni jezik monoteističkih objava, kako bi ga poljudio, sveo na an-tropocentrične mjere i naredbodavno se obratio ne čovječanstvu, nego sebi lično. Taj naredbodavni ton prema sebi istovre-meno implicira i skepsu kao svoju podlo-gu, ali i saznanje da pjesnika drugi i neće čuti, neće ni hajati za njegov imperativni vapaj da se ne jede i ne pije sam, ne u ime humanosti, nego zbog bioetičnosti.

Ni piti, ni jesti sam, jer ni lavovi, ni pti-ce, ni žabe i svi vodozemci, ni stada slono-va, ni trava morska i sve trave nizvodno, gusjenice i hrčci, moljci mračni i svi crvi mračniji od mraka koji jedeš, neće preži-vjeti ako to činiš, spoznaje pjesnik koji sam sebi naređuje – ne budi sebičan, imaj razumijevanja i za njihovu glad i za njiho-vu žeđ, za njihovu volju za životom.

Ako je Ujević pjevao ne boj se, nisi sam, upozoravajući da u kosmosu uvijek postoji mogućnost da više nas smo isti, Ladin upozorava čovjeka da nije sam, jer su pored njega biljke i životinje s istim pravom na život i na prirodu koje je on

Mrak koji jedem

sr62-63.indd 62 29.12.2011 16:31:53


PREKO RUBA STVARI

sebi prisvojio. Ujević se obraćao čovjeku uopće, Ladin sebi. Ujević je tješio, Ladin naredbodavno vapi, naređuje i preklinje istovremeno. Ujević je vjerovao u po-novljivost svake pojedinačne egzistenci-je u drugom, Ladin prozrijeva da je i to narcizam, jer se naše egzistencije vežu u čvor ne samo sa drugim ljudskim nego i sa egzistencijom živog i neživog svijeta, biljke, životinje, materije. Ujevićeva etika proističe iz antropocentrično shvaćenog kosmosa, i tješiteljska je po svemu; Ladi-nova je etika vapijuća, bioetika, impera-tivno moleća po svemu.

Ni Ujević, ni Ladin se, pri tom, ne po-zivaju na nešto iznad ljudskog, na Božiju egzistenciju u odnosu na koju se čovjek defi nira. Za Ujevića, dakle, čovjek u pje-smi Pobratimstvo lica u svemiru nije po Bogu, nego njegova ljudskost proizilazi iza relacije ja–Drugi. Za Ladina se ljud-skost ne defi nira samo u toj relaciji, nego šire, u relaciji ja–život oko mene, i biljni i životinjski, i život svakog atoma i njego-vih nevidljivih čestica.

Ali, jednostavnost jezika, ili poetsko majstorstvo jednostavnosti u pjesmi kao

montaži slika jest temeljni formativni postupak ove pjesme. Ladin i jest pjesnik oneobičavanja, začudnosti, pjesnik koji hoće na nov način gledati i pjevati. Zato je njegov pjesnički jezik drugačiji od svih naših pjesnika, gotovo nepoetičan u od-nosu na kanonsku poetsku normu, baš kao što je nepoetičan u tradicionalnom smislu tog pojma i njegov postupak iz-gradnje pjesme. Ta Ladinova drugačijost i originalnost, drugačiji emocionalni ton, i zvuk, i ritam, i semantika, i pjesnička tema, i odabir motiva – daju mogućnost da se govori o posebnom Ladinovom lirskom kosmosu u poeziji južnoslaven-skih jezika. To mogu samo uistinu rijetki pjesnici kakvi su npr. Popa, Kulenović, Dizdar, Šimić, Ujević, Crnjanski, a od današnjih možda samo Šalamun, Tolnai, Gudelj i Vešović.

No, pogledajmo izbliže kako je Ladin organizirao pjesmu: on se sebi obraća kao Drugom. Ilija Ladin, doziva se pjesnik, a onda samome sebi naređuje – nemoj. Baš kao što u svakodnevnom govoru upozo-ravamo nekog drugog, najčeš će dijete, da ne čini kakvo zlo ili nepodopštinu. Isto-

dobno, zvuči u tom naslovu i Šimićeva opomena čovjeku – ne idi malen ispod zvijezda, ali i Ujevićevo, da ga parafrazi-ram, mada se to sa stihovima ne bi trebalo činiti – ne gordi se, nisi sam, ima i drugih nego ti, koji bez tebe žive tvojim životom... Istodobno s tim, podton imperativnosti u naslovu je biblijski, dolazi on iz Božijih deset zapovijesti datih Mojsiju.

A potom se cijeli taj sistem asocija-tivnih igara razniže – jer Ladin govori ono što prije njega nisu rekli drugi. Ne pij i ne jedi sam, jer nisi, čovječe, sam na Zemlji; nije ona tvoje vlasništvo, nego pripada svom životu na sebi. Štake an-tropocentričnosti su spale s Ladinovog pogleda i sad on upozorava na pravo slonova, lavova, trave, vodozemaca, gmizavaca, crva, moljaca, na pravo sve-ga onog što je oko nas.

Međutim, to je tek početak širokih asocijativnih sklopova pjesme, jer Ladin kao adresat vlastite pjesme nije ništa dru-go do metonimijska zamjena za čovjeka uopće. Njegova metonimija upućuje na to da svako od nas isto kao što je Ladin učinio, mora reći sebi – nemoj. Nisi sam i sve ovo oko tebe nije samo tvoje, nego i drugim vrstama pripada. Ali, i antro-pocentrična moć to isto mora učiniti. Naša, dakle, ukupna kultura. Sve se ljud-sko mora redefi nirati iz osnova, kako bi se sačuvao život. I to po cijenu vlastitog života. Jer, pjesma nije himnični poziv na novu etiku, nego skeptični. Na kraju, ti crvi mračniji od mraka koji jedeš dolaze za Ladinom, skupa sa svima drugim vr-stama. Sve su pojeli i sad idu za njim. Je li prekasno rečeno neću? Jesmo li mi po-stali hrana za druge, jer smo uništili sve što su oni trebali jesti, pa sad moramo mi postati njihovom žrtvom kao što su oni bili našom? Ne nastupa li doba u kojem će se majka Gea osvetiti nama, njinjama, kako materija imenuje čovjeka u romanu Pobuna materije Alije Isakovića. Čovjek lovac je postao lovinom materije u tom romanu pred njenim bijesom zbog toga što je čeprkajući po epruvetama stvorio razornu nuklearnu energiju i ugrozio majku Geu činjenicom da je razbio prvo molekulu kao simbol spajanja u ljubavi, a onda i atom kao simboličku osnovnu jedinicu života.

Nije li, otud, poenta pjesme i poziv na čovjekovu spremnost da se žrtvuje, da žrtvuje svoj u ime očuvanja života na planeti koju je doveo pred rub uništenja? Ili će u svom antropocentričnom nar-cizmu nastaviti jesti, ladinovski rečeno, mrak mračniji od crva kao simbola smrti u ovoj pjesmi? •

Aff an RA

MIĆ

, Pejzaž

Nemoj piti sam!Stada slonova idu i ona se moraju napitiNemoj piti sam!Jata ptica slijeću i ona se moraju napitiNemoj piti sam!I žabe i svi vodozemci naokolo također se moraju pošteno napitiNemoj piti sam!Pošto i trava morska i sve trave nizvodno od vode koju piješ također se moraju napiti

Nemoj piti sam!Nemoj jesti sam!Lavovi gladni idu i oni se moraju najestiNemoj jesti sam! Skakavci gle slijeću i oni se moraju najesti

Nemoj jesti sam!I gusjenice i svi hrčci naokolo također se moraju pošteno najestiNemoj jesti sam!Pošto i moljci mračni i svi crvi mračniji od mraka koji jedeš također se moraju najesti

Nemoj jesti sam! I neću velim!

Sve su pojeliI već za mnom idu!

Ilija Ladin nemoj

sr62-63.indd 63 29.12.2011 16:32:04


RAZGOVOR

Nema kolektivne krivice, jer svi

smo krivi za zlo koje smo činili

ili mu se nismo suprotstavili.

Svatko je samo osobno odgovoran.

Šutnja neće skoro prestati jer još

nismo spremni na suočenje.

S Kristom, naravno

Razgovarao: • Drago BOJIĆ

Publicist, esejist, prevoditelj, Mirko Đorđević, otprije poznat čitateljima Svjetla riječi, jedan je od najboljih

poznavatelja religije na našim prostorima, posebno pravoslavlja i Srpske pravoslavne crkve. Autor je knjiga i tekstova u kojima se kritički suprotstavlja religijskim, nacio-nalnim i drugim kolektivnim ideologija-ma, posebno u knjigama Glas jedne druge Srbije – anti-dnevnik (1999), Legenda o trulom zapadu (2001), Sjaj i bijeda uto-pije (2006), Kišobran patrijarha Pavla. Kritika palanačkog uma (2010). Surađuje u mnogim časopisima, a veliki dio njego-vog stvaralaštva čine prijevodi s ruskog i francuskog jezika. Član je Foruma pisaca, PEN kluba, dobitnik mnogih nagrada, među njima i nagrade za unapređenje kulture i ljudskih prava (2007), za etiku i hrabrost (2008), za vrhunska ostvarenja u istraživanju nacionalne kulture i pedagoš-ke baštine (2008). U posljednje vrijeme redovito piše svoje kolumne na multime-dijalnom portalu Peščanik.

S profesorom Đorđevićem razgovara-mo o religijskim temama, o katoličanstvu i pravoslavlju, o Drugom vatikanskom koncilu, o Auschwitzu, ekumenizmu, međureligijskom dijalogu, o Srpskoj pra-voslavnoj crkvi.

• Profesore Đorđeviću, ove godine na-vršava se 50 godina od početka zasjeda-nja Drugog vatikanskog koncila. Jeste li u to vrijeme pratili rad Koncila i kako danas, s distance od pola stoljeća, vred-nujete taj događaj?

Posle 50 godina o Drugom vatikan-skom koncilu se može zaista kazati da je bio “kopernikanski obrt” u Crkvi, od-nosno revolucija. Reč je patetična, ali po mom mišljenju pogađa smisao velikog događaja. Veliki papa blažene uspomene Jovan XXIII je bio na tragu intuicije koja je bila nadahnuta Duhom. Pratio sam sa-bor od prvog dana i znam za sve kontro-

verze oko njega i danas mi se čini da je Crkva dobro pročitala znake vremena i ponudila odgovore. Veliki papa je bio ru-šitelj i graditelj, srušio je jednu strukturu srednjevekovnu i sazidao Crkvu za novo doba ostajući veran Isusovom jevanđelju i njegovoj poruci svetu i čoveku. Držim da je taj znak neosporan i danas.

• Danas mnogi unutar Katoličke crkve govore kako je od Drugog vatikanskog koncila malo toga stvarno zaživjelo. Istodobno čuju se i glasovi koji smatra-ju da je taj koncil bio preslobodan, jer je izišao previše ususret modernom svije-

Zarobljeni u višku prošlosti

Mirko Đorđevićsociolog i publicist

sr64-66.indd 64 29.12.2011 16:34:30


RAZGOVOR

tu, dok nekolicina smatra da je Koncil već nadiđen i da je Katoličkoj crkvi zbog mnogih unutarnjih problema, ali i zbog nesnalaženja u suvremenom svijetu, po-treban novi koncil. Što mislite o tome?

Izazvao je koncil i otpore – setimo se biskupa Lefevra – i to je očekivano, a toga ima i danas. Nije bio preslobo-dan, po mom mišljenju, već hrabar kao čin ljudi i hriš ćana. Poznata su mi sva mišljenja, ali ne smetnimo s uma naka-nu milanskog kardinala Martinija da je Crkvi potreban i novi koncil. Znam i za odjeke u pravoslavnom svetu i sabor je bio opomena i nama pravoslavnima čiji je sedmi i poslednji sabor bio pre više od hiljadu godina. Crkva se – po učenju ota-ca – mora podmlađivati. Odgovori koje je koncil ponudio stoje i danas i opome-na su svima, jer stoje i pitanja čovekova o menama u svetu. U tom smislu svi smo nedorasli duhu tog koncila i nepoverlji-vi smo prema svetu u kojem čovek živi – još uvek ima antisemitizma čak i među nama hriš ćanima iako su Jevreji “naša starija braća po veri”.

• Koncil je pokrenuo nove inicijative na području ekumenizma. Kako je sta-lo s ekumenizmom danas? Stoje li pri-govori koji ponekad dolaze iz različitih krugova da se pod plaštem ekumeniz-ma Katolička crkva želi nametnuti dru-gima, povratiti svoju dominaciju i moć unutar krš ćanskih crkava?

Ekumenizam kao zov koncila je važ-na tema – ja ne mislim kao neki moji pravoslavni da je ekumenizam samo crkvena diplomatija i ništa više – ne, to je zov Isusov da svi jedno budemo, ali kao slobodni ljudi, a ne kao jedinke u totalitarnom krdu. Ne smemo zabora-viti da je Isus precizno razlikovao sta-do i krdo – pastvu i totalitarnu državu. Ne, u tvrđenjima da je Katolička crkva agresivna i zaokupljena “prozelitiz-mom” nema istine. To je samo sejanje straha od drugačijih hriš ćana, a to se čini svuda u ovom nemirnom svetu. Moć Crkve nije politička moć. Ako se Crkva previše približi nekom režimu – posebno totalitarnom režimu – kada režim padne, Crkva ostaje udovica. Drage su mi te reči jednog ruskog pa-trijarha.

• U naše vrijeme se često i rado govori o međureligijskom dijalogu. Čuju se i ozbiljne kritike kako to ostaje uglav-nom na deklarativnoj razini i iz politič-kih razloga. Mislite li da je predstavni-cima religija uopće i na našim prosto-rima stalo do dijaloga? Gdje su najveće smetnje?

Međureligijski dijalog je nužan, ali ne bi smeo biti pod političkim patronatom. Tu su izvori manipulacija. Smetnje su u višku istorije koji ljude opterećuje – po-sebno na Balkanu – i tu je dijalog nužan. U Crkvi realno postoji pluralizam u svim sferama.

• Religijske zajednice, među njima i Ka-tolička i Pravoslavna crkva, unatoč i ne-kim reformama, još uvijek su apologet-ski pa i fundamentalistički pozicionira-

ne prema sekularnom uređenju države. Zašto su crkve i jednih i drugih prazne od ljudi koji su kritični i traže od svojih Crkava više vjerodostojnosti?

Odnos prema sekularnoj državi nije još uvek dovoljno izgrađen u crkvenim redovima. Samo u sekularnoj državi Cr-kva ima slobodu jer Crkve se istorijski gledano između sebe ne trpe – znamo istoriju. A ovo je bilo poznato još Spi-nozi. U istinski sekularnoj državi Crkva dobija pravo da se opire sekularizmu sa njegovim zastranjivanjima. Tu se valja prisetiti da ima i sekularističkog fun-damentalizma. Deluje paradoksalno, ali je držim tako. Crkva se posle mnogo opiranja pomirila sa duhom Francuske revolucije i demokratijom. Mi hriš ćani smo pozvani da zahtevamo granice se-kularizma. Ništa se ne dobija en bloc odbacivanjem. Crkva mora da računa sa “malim stadom”, a ne s masovnoš ću, jer je tako oduvek i bilo.

• Pratite stanje u našim Crkvama i Islamskoj zajednici. Izgleda da su nji-hovi vjernici zarobljeni u političke po-djele, u prošlost, u nacionalna zlopam-

ćenja, kao i da za gotovo sve optužuju komunizam?

I komunizam ima svoju istinu i N. A. Berđajev je s pravom govorio o istini i laži komunizma. Imali su i komunisti svoje mu-čenike i svetitelje, ljude koji se žrtvuju “za druzi svoja”. Nema više komunizma i suviš-no je sopstvene slabosti pravdati komuniz-mom. I kod svetih otaca je bilo komunizma, od Jovana Zlatoustog do Pelagija.

• O Srpskoj pravoslavnoj crkvi ispisa-li ste brojne kritičke tekstove. Koji su to glavni izazovi s kojima se susreće Srpska pravoslavna crkva? Je li to et-nofi lija, Kosovo, sprega s nacionalnim, odbacivanje Dositeja i njegova prosvje-titeljskoga značenja, mit o nebeskom narodu, zla iz daljnje i bliže prošlosti, uzori poput vladike Velimirovića…?

• Odnos prema sekularnoj državi nije još uvek dovoljno izgrađen u crkvenim redovima. Samo u

sekularnoj državi Crkva ima slobodu jer Crkve se istorijski gledano između sebe ne trpe – znamo istoriju.

U istinski sekularnoj državi Crkva dobija pravo da se opire sekularizmu sa njegovim zastranjivanjima •

ww

w.m

c.rs

sr64-66.indd 65 29.12.2011 16:33:34


RAZGOVOR

U SPC ima mnogo problema i mogu ih delom pobrojati. To je poznati etno-fi letizam koji je nepreležana bolest u istočnom hriš ćanstvu i u pomesnim cr-kvama. To je crkveni nacionalizam, pro-tivan jevanđelju. I odbacivanje Dositeja je problem i to traje iako veliki prosve-titelj nije bio neki militantni ateista. To o “nebeskom narodu” je zabluda jer je svima nama – po rečima apostola Pavla – domovina i otadžbina na nebu. Velimi-rović je bio gorljivi antisemita i ideolog D. Ljotića i danas je to jasno svima osim nekima u SPC.

• Ako se ne može govoriti o kolektiv-noj krivnji, može li se govoriti o od-govornosti, o suodgovornosti visokih predstavnika Srpske pravoslavne crkve za zločine koji su se dogodili devede-setih godina za vrijeme Miloševićevog

režima? Kad će prestati šutnja o vlasti-toj upetljanosti u tu ideologiju?

Nema kolektivne krivice jer svi smo krivi za zlo koje smo činili ili mu se nismo suprotstavili. Nema ni jednog saborskog akta u kojem se SPC izjašnjava za rat i nasilje, ali nesmotreni govori vladika su saučeš će. Svak je samo lično odgovoran. Tu crtu ispod prošlosti još nismo podvu-kli. Ćutanje o tome neće skoro prestati jer još nismo spremni na suočenje. Sa Hristom, naravno.

• Svojevremeno ste pisali i o pokojnom patrijarhu Pavlu. Jedna od Vaših knjiga nosi naslov Kišobran patrijarha Pavla. Nije li njegovo isposništvo, podvižniš-tvo, bilo “kišobran” za moralne dileme mnogih vjernika, a i tobože religiozno pokriće za nedjela ljudi koji su se no-minalno zvali pravoslavnim krš ćanima i pripadnicima Crkve kojoj je on stajao na čelu?

Jeste, taj kišobran pokojnog patrijarha Pavla su koristili svi, svi su hteli pod nje-ga. Nisu ga saslušali ni sabraća arhijereji, ali on ostaje neka vrsta barem postojanja ravnoteže između golubova i jastrebova u Saboru. Bio je sam u mnogim situacijama i s njim se manipulisalo. Gde ga sve nisu

vodili. Čak i u rovove Karadžićevih vojni-ka, ali o tome će njegov budući biograf. Ja sam pratio sve to i govorio. Jer nisam sebi dozvoljavao greh ćutanja – i to je sve.

• I unutar Srpske pravoslavne crkve po-stoje teški problemi, strah za unutarnje jedinstvo, primjerice sukob s vladikom Artemijem. Može li se u skorije vrijeme očekivati razrješenje tih problema?

U SPC postoje teški problemi i na-rušeno je njeno jedinstvo i to raskolima – Artemije je samo jedan primer i on je političke prirode – on je s Kosova i tu je problem. O ostalom će sud kome se SPC obratila. Skoro se neće razrešiti svi ti problemi, a ima ih u drugim crkvama na Istoku, i to težih.

• Mnogi u BiH smatraju da projekt Ve-like Srbije nije ni poražen ni završen. Dodik i njegova podanička klika Repu-bliku Srpsku promatra kao povijesni i pravni ostatak tolikih srpskih zemalja, kao legitimnu težnju i ishod “otadž-binskoodbrambenog rata” ili kao kom-penzacija za Kosovo, a nikako produkt agresije, etničkog čiš ćenja i genocida. Koliko su se politički Beograd i Srbija u tom smislu doista demokratizirali?

Na Balkanu svi mali hoće da budu veliki – ima ne samo velike Srbije. Već i velike Albanije ili Bugarske ili Rumu-nije. Svi ti projekti nemaju budućnosti, a neki su dramatično propali. Setimo se tragičnog pokušaja da se BiH podeli i to se pokazalo tragičnim i po Srbe i po Hr-vate. Da ne nabrajam. Srbija se demokra-tizuje, ali sporo tako da je vladika šabački Lavrentije u pravu kada kaže – Mi Srbi idemo u budućnost ali natraške, uvek za-gledani u prošlost.

• U mjesecu siječnju se obilježava i Dan sjećanja na holokaust. Time se spomi-njemo i svih žrtava i stratišta u našoj regiji – Jasenovca, Gradine, Sajmišta, Bleiburga, Vukovara, Srebrenice… Stalno se govori “Nikad više”, a dalje se manipulira žrtvama, bez samokritič-koga pokajanja i pomirenja. Ne čini li Vam se da se spremaju nove osvete?

Holokaust je veliko zlo, znamo za sve logore i nije problem što se o tome govori, već što se često o tome ćuti, sve više treba podsećati na to. Duh osvete je duh đavolski i on uvek postoji, ali hriš-ćani znaju čije je pravo na osvetu, čija je poslednja u tome. To nije rešenje, jer zlo rađa zlo i kobni se krug ne zatvara. •

• Na Balkanu svi mali hoće da budu veliki – ima ne samo velike Srbije. Već i velike Albanije ili Bugarske ili Rumunije. Svi ti projekti nemaju budućnosti, a neki su dramatično propali.

Setimo se tragičnog pokušaja da se BiH podeli i to se pokazalo tragičnim i po Srbe i po Hrvate. Da ne nabrajam. Srbija se demokratizuje, ali sporo tako da je vladika šabački Lavrentije

u pravu kada kaže – Mi Srbi idemo u budućnost ali natraške, uvek zagledani u prošlost •

ww

w.m

c.rs

sr64-66.indd 66 29.12.2011 16:33:43


ŽENA U CRKVI

Uspoređivanje triju nedavnih događaja is-palo bi, sportski kazano, u završnici 2:1 ili: kao slike i njihova karikatura. Poučak bi

glasio: Ključ za sreću – činiti dobro ne radi sebe i biti kritičan prema sebi radi vlastite vjerodostojnosti.

Događaj prvi: Dana 27. studenog 2011. u Bu-rundiju ubijeni su hrvatska misionarka s. Luk-recija Mamić i volonter Francesco Bazzani, a ozlijeđena poglavarica samostana. Žrtve razboj-ničkog napada na biskupijsku bolnicu pomagale su neishranjenoj djeci i majkama zaraženima vi-rusom HIV-a, te organizirale akcije za liječenje i poboljšanje životnog standarda.

Primjer broj dva: Ovogodišnje Alternativne Nobelove nagrade – Bolji svijet (Right Liveli hood Award) primili su kineski proizvođač solarnih su-stava za neutraliziranje ljudskog faktora globalne klimatske krize, Huang Ming, zatim čadska od-vjetnica za ljudska prava Jacqueline Moudeina, jer je uz velik osobni rizik izborila izručenje biv-šeg čadskog diktatora međunarodnom pravosu-đu, a njegovim žrtvama primjerenu satisfakciju. Američka primalja Ina May Gaskin primjenjuje i podučava porođajnim metodama koje štite fi -zičko i psihičko zdravlje majki i novorođenčadi, usprotivivši se unosnim a zdravstveno štetnim pomodarskim intervencijama. Naposljetku, me-đunarodna udruga Grain (Žito) pomaže seoskim zajednicama u zemljama u razvitku oduprijeti se špekulantima zemljišta koji im uz sramotno niske cijene otkupljuju plodno zemljište. Svi na-građeni ponudili su učinkovite odgovore na naj-preče izazove našeg vremena.

Slučaj broj tri: Nedavno su bili izbori za Hr-vatski sabor – rezultati su poznati. Nositeljicu iz-borne liste najvećeg gubitnika ne treba imenova-ti. Za svoju popularnost se pobrinula ona sama, preko svih mjera koje se toleriraju poslovično taštim političarima.

Istupiti pred glasačko tijelo gubitnika i suočiti se s nemilosrdnim brojkama – zacijelo je težak zalogaj i za manje narcisoidnu osobu. No, teš-ko je zamisliva žalosnija i sramotnija predstava “nešportskog” držanja i smiješnog napora da se predstavi pobjednicom: Izbjegavajući suočava-nje sa činjenicama, odlučila je zloupotrijebiti ne samo potkupljivost navijača i ponizni tim su-radnika, nego i idealizam (ili puki oportunizam i karijerizam?) stranačke mladeži. Insceniranje

nastupa isticalo je, namjerno ili nehotimično, njezinu ogromnu distancu – na visoko uzdignu-tom VIP balkonu – i glasačke mase u prizemlju.

Ovakvo shvaćanje ministarske funkcije je miljama udaljeno od modernog, prosvijećenog poimanja: Ministar dolazi od “ministerium”, slu-ženje. Predsjednica vlade je prva među jednaki-ma. Uzor je zadao jedan od najvećih reformatora državničke službe, austrijski car Josip (Joseph) II., sin carice Marije Terezije. On je demonstrirao kako se ima vladati car kao prvi sluga u državi: maksimalno se zalagati za dobrobit naroda i u svakom trenutku biti spreman polagati račune o kvaliteti svoga ministriranja.

Uspoređivanje ovih primjera – misionarka u službi najsiromašnijih, ili nagrađeni za dosti-gnuća u cilju poboljšanja boljitka naroda, s jed-ne, a poražena političarka, s druge strane – može izgledati kao nepoštena usporedba krušaka i šlji-va. No ja uspoređujem samo motivacije aktera, a ne njihov stil: Sestra Lukrecija je – prema svjedo-čenju njezinih susestara – željela “zapaliti barem malu iskricu nade na afričkom kontinentu”. Pr-kosila je svim moćnicima koji su Afriku otpisali kao kontinent beznađa, podučila je svijet vjeri u budućnost Afrike.

“Budućnost Afrike je poštivanje ljudskih pra-va”, poručuje svojim zalaganje za pravednost Ja-cqueline Moudeina.

Slučaj broj tri je upravo karikatura takvih na-stojanja. To što su hrvatski građani doživljavali kao ministriranje i obnašanje vladinog mandata kroz već dva parlamentarna razdoblja, sugerira narodu da ministar nije tu radi naroda, nego na-rod “za višu čast” ministra/ice i njihovoga ogro-mnog “JA”. Zloupotreba mladih neka narod ipak potakne na razmišljanje o našoj budućnosti s mladima, koji se od politike daju slomiti do te mjere da se ponašaju po poslovici veži konja kako gazda kaže... makar krepao.

Nasuprot premijerkinoj karikaturi služe-nja, sestra Lukrecija je ostavila nadu za budućnost – a nagrađeni za svoja djela

svjedoče za Montesquieuovu maksimu: “Sretan je onaj koji ima dovoljno ponosa da nikada ne govori o sebi, koji se boji onih što ga slušaju i koji ne dovodi u pitanje svoju vjerodostojnost ohološ ću drugih.” •

Anna Maria Gruenfelder

Služenje ili ministriranje

Ključ za sretnu budućnost – činiti dobro ne radi sebe i biti kritičan prema sebi radi vjerodostojnosti

sr67.indd 67 29.12.2011 16:35:43

SVETICA MJESECA 9. siječnja – Blažena Alix Le Clerc (1576-1622)


Piše: • Grozdana CVITAN

Čini mi se da za neke ideje nije teško prona-ći dokaze u kalendaru svetih, posebice onih koji se nekako umnože u godišnjim dobima,

povijesnim razdobljima ili nekom mjesecu. Kao da je i kalendar svetih moguće podvrći svojevrsnim anketama. Tako, iako svako godišnje doba poznaje svoje mučenike za vjeru, čini mi se da je – iz nekog razloga – mnogo onih koji su to postali u ranom krš-ćanstvu, u 3. i 4. stoljeću, posebice u Rimu. I da ih je mjesec siječanj pretrpan. Među njima je i neobično mnogo žena. Jedna od njih sveta je Janja – Agneza.

Činjenice uglavnom potvrđuju – makar kad su svete žene u pitanju – da prema ondašnjim običaji-ma djevojka nije mogla odlučiti kako ne želi ovog ili onog udvarača, a da se taj ne upita što s njom “nije u redu”. To da možda s njim nešto nije u redu, kao pitanje nije ni postojalo. Osobni izbor pripadao je istoj kategoriji. Uglavnom, bilo je to vrijeme kad je krš ćanstvo zabranjeno državnim zakonom pa mno-ge djevojke bivaju osuđene upravo zbog svog izbora krš ćanstva, a vjerojatno mnoge i zbog svog neizbo-ra ženika. Jer u pravdi koja je oduvijek imala običaj biti slijepa, kategorije moći bile su zasigurno daleko ispred istine. Nakon Janjine smrti – kaže legenda – mučenički za vjeru završila je i sveta Emerencijana. Ustrajući u osobnom izboru vrijednosti, Emerenci-janu su protivnici krš ćanstva pronašli kako žaluje na grobu svete Janje. Tako je na njezinom grobu muče-na i ubijena, a i njezini ostaci (smatra se) tu su neg-dje zbrinuti. Za Emerencijanu neki misle da joj bija-še sestra, drugi je smatraju njezinom posestrimom, treći rade pogreške oko vremena njihova života pa tako Emerencijanu datiraju u 3. a Janju u 4. stoljeće, ali sve su to detalji legende. Riječ je o principu.

Kasnija stoljeća sve više uzgajaju – njeguju lik po-slušne žene i majke, dobre vjernice i (počesto) žrtve obiteljskog nasilja koja uspijeva sve prevladati i ustra-jati u vjeri opraštajući svima i pomažući podjednako. To je kategorija u koju se “uguralo” mnogo vladarica ako ne po djelovanju ono barem po tituli. Mnoge od njih bi, da su mogle birati, zasigurno izabrale nešto drugo od onog što im se u životu namrlo.

Takav pogled na sliku svetačke galerije pokazuje da jedne nisu pristale na svjetovnu pokoru nego su radije izabrale mučeništvo, druge su pristale na po-kornost i često završile u muci, trajnoj, sistematskoj, ozakonjenoj pa i blagoslovljenoj! Među tim, tako

čestim kategorijama među sveticama, blaženicama i sluškinjama Božjim u krš ćanstvu posebno mjesto pripada djevojkama koje su oboljele, najčeš će zara-na a da bi se udale. Često svoju muku i boleštinu nisu mogle dijeliti s obitelji: svojom ili tuđom. O tim bolestima kroz stoljeća izvještavano je tako da je danas teško dokučiti od čega su bolovale i što su to vrlo često sklanjale iza samostanskih zidina. (U tom smislu jasnosti u kazivanju o bolesti ni muškar-ci nisu prošli mnogo bolje.) Nije onda čudno da u krš ćanskom svijetu i danas postoje krajevi u kojima je bolest sramota posebice kod ženske djece i krije se na razne apsurdne načine. Ni globalizacija zasad ne čini mnogo na tom planu.

Među tim djevojkama koje oboliše, a da teško možete dokučiti od čega, bila je i mlada djevojka Alix Le Clerc. Za nju se u literaturi može naći po-sebice delikatan ili diplomatski opis koji kaže da u sedamnaestoj godini života “Gospodin ju je poho-dio boleš ću”. Sve ostalo bilo je kako životopisi i na-lažu: lijepa, talentirana, iz dovoljno dobre obitelji da dobije i solidnu naobrazbu, a uz to imala je sreću da joj je župnik i duhovni vođa u mladosti postao budući svetac Petar Fourier. Nakon bolesti i obra-ćenja, koje je svoju puninu doseglo u njezinoj 20-oj godini, Alix župniku Petru povjerava želju da osnuje kuću u kojoj će se činiti dobra djela. On joj postav-lja uvjet da za svoju želju prikupi barem nekoliko istomišljenica. Ubrzo ih je sakupila pet i zajedno su pričeš ćene u Badnjoj noći 1597. godine. Uslijedila je osmodnevna molitva i šutnja nakon koje odlučiše da kao zavjetovane redovnice u budućnosti besplat-no poučavaju djevojčice.

Pedagoški plan Alix i njezinih redovnica uklju-čivao je čistoću i svjetlost školskog prostora te radost učenica. Uz krasopis i računanje bilo

je tu najviše onih predmeta što bi se u mnogo kasni-jim vremenima nazvali domaćinstvo, ali i takvi su školski programi značili mnogo u vremenu u kom su nastali. U kongregaciji Naše Gospe (odobrenoj 1615. godine) prvo službeno redovničko oblačenje u uniformu dogodilo se u Nancyju 1617. Izbor po-glavarice sljedeće godine bio je očekivan: jednogla-sno izabrana sestra Alix uzima ime Majka Terezija od Isusa. Iscrpljena napornim radom umire u 46. godini na glasu svetosti. Proći će više od tri stoljeća da bi u životu i djelu s mnogim plodovima Majke Terezije od Isusa papa Pio XII. prepoznao razloge za proglašenje blaženom. Bilo je to u svibnju 1947. •

Alixin pedagoški

plan uključivao je čistoću i svjetlost školskog prostora te radost

učenica

Blaženi lik obrazovanjadjevojčica

sr68.indd 68 29.12.2011 16:36:21


SLOVO PO SLOVO

Grčki fi lozof Heraklit (6. st. pr. Kr.), inače predsokratovac, znamenit je po izreci da je “rat otac svega” – pólemos patēr pántôn. Da je to investicija u koju se

“mnogo ulaže, a malo dobiva”, znao je već pjesnik Homer, a tragičar Eshil mudro je uočio da “u ratu najprije nastrada istina”.

Naša riječ rat, prisutna u raznim sličnim oblicima u svim slavenskim jezici-ma, ima blizak rod i kod Grka: kad se njihova imenica éris – svađa, piše velikim slovom, tada imenuje Eridu, božicu svađe i nesloge, onu koja je na svadbi kralja Peleja i božice Tetide među svatove bacila jabuku razdora (s natpisom: Najljep-šoj), za kojom se pojagmiše božice Hera, Atena i Afrodita, a Paris je dade Afrodi-ti, što bî uzrok Trojanskoga rata. Germanski odraz iste riječi nalazi se u imenici Ernst – zbílja, i muškom imenu Ernest, doslovno: ozbiljan. Eridin je rođeni brat bog rata Ares, čije pak ime izvorno znači “onaj koji ruši”.

Rat se defi nira kao oružani sukob, a ta riječ krije u sebi drevnu imenicu kob, kojoj je prvotno značenje sreća (lovci i danas kažu: Dobra kob!), a bliske su joj eng. happen – dogoditi se, i happy – sretan; drugotno joj je značenje općenito sudbina, a budući da su nju Slaveni kao i mnogi drugi narodi proricali prema letu ptica, kob je dala ime kopcu, a nesretna sudbina dala je značenje pridjevu koban.

Latini su od starije riječi duellum izveli svoj klasični pojam rata – bellum, a da bi se izbjeglo podudaranje s pridjevom bello (tal. bello, franc. beau – lijep), romanski su jezici za pojam rata preuzeli germansku odnosno franačku istoznačnicu werra (rat), tako da danas imamo tal. guerra, franc. guerre itd. Osim toga, riječi koji imaju veze s ratom i vojnim zanatom u romanskim jezicima uglavnom su germanskoga podrije-tla. Pojam rata u ostalim germanskim jezicima – njem. Krieg, nizoz. krijg, norv. krig itd. – istoga je podrijetla kao i grč. hýbris – nasilje, uvreda. Armija je doslovno ona koja je naoružana: od lat. armata preko franc. armée. Da je od umijeća ratovanja do umjetnosti samo korak – je li i na to mislio Heraklit? – pokazuju naše riječi bitka i boj, koje su istoga porijekla kao i njem. Bille – tesarska sjekira, odnosno Bild – slika, lik, a od našega staroga glagola vyti (loviti, tjerati) potječe ne samo vojska i vojnik, nego i vojno – dragan, dragi, u narodnim pjesmama. •

Ivan NUJIĆ

Izdanja Franjevačke

teologijeSARAJEVO (SR) – Franjevačka teologija je objavila nove brojeve časopisa Bosna francis-cana i Bilten Franjevačke teologije Sarajevo.

Bosna franciscana prati već ustalje-ni raspored poglavlja: Pogledi, Povodi, Iz pisane zaostavštine, Kronika, Ocjene i prikazi. Iz prvoga dijela Rasprave i članci izdvajamo članak Jadranke Brnčić o nači-nu iščitavanja imena Božjih u Bibliji; He-inz Th eisen piše o egzistenciji religija te nužnosti novoga koncepta s obzirom na interkulturalne granice; Petar Jeleč do-nosi oveći prilog o odnosu prvoga sara-jevskog nadbiskupa Josipa Stadlera i bo-sanskih franjevaca; Zoran M. Jovanović ima članak o lokacijama rimokatoličkih crkava i samostana u Beogradu u prvoj polovici 18. stoljeća. U Pogledima Rado-slav Drašković ponovno zamišlja Jugo-slaviju s posebnim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. U poglavlju Povodi između ostaloga može se pročitati o Koromano-vom susretu s poezijom, o pjesničkom opusu Ante Stamaća, o Šimićevom “na-đenom Bogu”, o posljednjoj knjizi Ivana Supeka, o Tolstoju. Informativan je tekst Marka Karamatića o fra Matiji Divkovi-ću i znanstvenom skupu u povodu 400 godina njegova Nauka krstjanskoga.

Više od pola novoga broja Biltena od-nosi se na kronologiju zbivanja na Fra-njevačkoj teologiji, u Bosni Srebrenoj i Crkvi, te o važnijim događajima u druš-

tvu, kulturi i umjetnosti, što marljivo prati i

bilježi Marko Ka-ramatić. U

poglavlju Ref leksi-je – član-

ci mogu se pročitati za-nimljivi pri-jevodi o pro-svjetiteljstvu, o toleranciji, o civilizaci-ji bez Boga, o sjećanju i poučavanju, o znanosti, o Francovu puču i papinu blago-slovu... •

Veliki bratVeliki brat – rat – rat

tvu, kulturi i umšto marljivo

bilježi Mrama

pRj

ci pronimjevosvjeo too ji bo sjpoučo znFranci papislovu.

sr69.indd 69 29.12.2011 16:36:37


RODITELJIMA I DJECI Priča o “prijateljstvu”

Piše: • Dominika ANIĆ

Mihael je još od malih nogu bio opčinjen pticama. U šumarku blizu bakine kuće satima bi

slušao njihov pjev i promatrao im let. U zimskim danima izrađivao bi im kućice. Imao bi ih na desetke obješene po voć-kama u vrtu i drugom drveću. Sakupljao je i sličice različitih ptica. Svi su to zna-li i donosili bi mu ih za njegovu zbirku. Imao ih je na stotine i svakoj je nastojao znati ime.

Robert, njegov prvi susjed, divio se Mihaelu i njegovoj ljubavi prema pticama. Pomagao mu je. Družili su se i međusob-no razgovarali o svemu. Ponekad bi ga, istina, živciralo toliko Mihaelovo odušev-ljenje tim pernatim stvorovima i pričanje gdje se koja gnijezdi, zašto ovako ili onako pjeva, koje zrnje najviše voli jesti…

Mihael bi gotovo sav svoj džeparac trošio na hranu za ptice. Oduševljeno ih je promatrao dok su brižno i uporno sa-kupljale materijale za gnijezda, i sam bi im donosio slamke, sijeno, vunu pa i bla-to pravio lastavicama. – Pogledaj samo – oduševljeno bi govorio – s kojom lakoćom ih krila nose prema suncu, prema nebu. Ono što je Mihael doživljavao čudesnim, drugi su vidjeli kao obično i nevažno.

Neke su ptice slijetale na Mihaelova ramena, čak su mu iz ruku uzimale mr-vice. Ali samo iz njegovih ruku. Ne i iz Robertovih, iako je često s Mihaelom že-lio hraniti ptice. Ovaj bi se razočarao što k njemu ne slijeću. – Ptice osjećaju tko ih stvarno voli, a tko se samo pretvara da ih voli – našalio bi se ponekad Mihael. Nije znao koliko to Robertu smeta. – Ja ih volim i više od tebe – promrsio bi Ro-bert – i ne znam zašto meni ne dolete. – Nagovarat ću ih ja – radosno će Mihael

i spusti jednu grlicu na Robertovo rame. Ali ona odmah poleti na stablo jabuke. – Možda ti možeš voljeti neke druge ži-votinje – prijateljski će Mihael. – Ne, ne – odlučno odbi Robert – ja želim voljeti ptice kao i ti. I voljet ću ih, a i one mene – promrmlja sebi u njedra. Voljet će me. Milom ili silom!

Robert je malo pomalo počeo za-vidjeti Mihaelu. Trudio se imitirati ga u svemu. Izrađivao je krišom kućice za ptice iste kao Mihaelove, kupovati hranu, dozivati ptice… Ali što se više trudio biti poput Mihaela, manje mu je uspijevalo. I bio je nesretan zbog toga.

Ptice bi dolijetale samo kad njega nije bilo u blizini. Pojele bi hranu koju im je ostavio i odletjele u Mihaelovo dvorište. Tamo bi pjevale. U Robertovo srce se uvukla nepodnošljivost prema Mihaelu, ali to nije mogao ni sam sebi priznati. Pred Mihaelom je i dalje glumio pri-

Ljubav u kavezu

sr70-71.indd 70 29.12.2011 16:39:54


RODITELJIMA I DJECI

jateljstvo, a ovaj mu se, ništa ne sluteći, povjeravao.

Robert je smislio opaki plan da bi se Mihaelu osvetio što se tako slobodno i lijepo vole on i ptice. Napravio je praćku i iz zasjede bi gađao ptice. Od vremena do vremena po koju bi usmrtio, a onda bi dolazio da s Mihaelom “dijeli” tugu i sudjeluje u obredu zakapanja stradalnice. Mihael nikada ne bi ni pomislio da bi baš njegov prijatelj Robert bio ubojica ptica.

Vrijeme je prolazilo, a Robert je smi-šljao sve nove i nove zloće. Vrebao je Mi-haelova slavuja Slavena, njegovu najmiliju pticu. Postavio mu je zamku i zatvorio ga u krletku. – Sad si samo moj, Slavene – tepao mu je dok je ulazio u kuću. – Sad ćeš samo za mene pjevati, a ja ću te hraniti najboljim zrnjem i mrvicama kolača – pri-slanjao je Robert glavu uz krletku dok se uplašena ptica nogicama hvatala za žicu. – Samo ćeš meni pjevati – ponavljao je.

– Roberte, Roberte – uspaničeno je zvao Mihael – jesi li mi gdje vidio Sla-vena? Nema ga cijeli dan. Jutros mi je doletio na prozor i više ga nisam vidio. – Ne, ne znam – promuca Robert – nisam bio kod kuće. Hajde šta si se snuždio. Zar ne znaš zašto pticama služe krila – govorio je Robert – da lete, lete i odlete – potapša ga po ramenima – vratit će se. Možda mu je dojadilo da ga toliko paziš – smišljeno će Robert.

Sav tužan otišao je Mihael tražiti svog ljubimca, a Robert mu se smijao iza leđa. – Slavuj Slaven sad je moj plijen – pomi-sli – mene će razveseljavati i svako jutro buditi. Ali Slaven je u krletci tužno po-gnuo glavu i šutio. Nije se pomicao. Ro-bert mu je donio najčistije zrnje, ali on ni da okusi. Počeo mu je tepati, ali bi se Slaven samo okrenuo na drugu stranu i skrio glavu među perje. Robert mu nije mogao vidjeti ni oči jer ih je zaklopio. Sve je moguće pokušao, ali slavuj ni da se pomakne. Odjedanput mu je i perje počelo otpadati i pomaljala mu se koža. – Ti, odvratna ptičurino – bijesno je go-vorio Robert – ili počni pjevati ili ću te izbaciti. Donio je čak CD sa snimljenim pjevom slavuja i navio mu da sluša kako bi ga potakao da zapjeva. Ali sve je bilo uzalud. Slavuj je samo tužno venuo.

Jednoga jutra Robert iznese krletku u dvorište i istrese polumrtvog slavuje iz nje. Nije se ni okrenuo. Slavuj se posljed-njim snagama uspravi na tanke nožice i poleti preko ograde u Mihaelovo dvori-šte. Sleti na njegov prozor i jedva čujno zapjeva. Mihael skoči iza stola. Otvori prozor. Na dlan mu klonu prestrašena draga ptica. •

U hladnim zimskim danima malo se poigrajte i izradite kućicu za ptice koja vas neće gotovo ništa koštati osim dobre volje. A pri tom možete razvijati svoju kreativnost i uživati.

Potreban materijal: prazne plastične boce od vode ili soka. Jedna od 5 litara a druge manje, skalpel, žica ili konop, ška-re, komad stare tkanine, upaljač, pištolj za toplo lijepljenje.

Postupak rada: Na sredini boce na-pravimo mali otvor tako da odrezani dio savijemo prema dolje i kratko ispod njega stavimo upaljač ili svijeću. Pomoću pištolja za toplo lijepljenje zalijepimo komade tkanine unutra u bocu. Unutra mo-žemo staviti i komade stiropora ili slame.Od drugih boca (zelenih – kao na slici) izrežemo dijelove za krov kućice. Najpri-je odrežemo vrh i dno boce, a onda ostatak uzduž na nekoliko komada, većih i

manjih. Na svakom od njih napravimo rupice kroz koje ćemo provući tanku žicu ili konop i pričvrstiti ih oko velike boce. Prethodno ćemo svakom dijelu upaljačem ili svijećom malo spa-liti oštre rubove. (Toplinom će se plastika sku-pljati prema unutra i tako oblikovati neobičan pokrov.) Kad smo sve pričvrstili, na vrh zalije-pimo dno male boce. Time je naša kućica za ptice gotova.Ako kućicu nećemo izlagati kiši, dijelove mo-žemo lijepiti i vrućim ljepilom; ako će pak biti u dvorištu, onda za učvrš ćivanje koristimo žicu ili konop.Dajmo mašti na volju i napravimo svojim pti-cama skloništa.

Kućica za ptice

sr70-71.indd 71 29.12.2011 16:40:03


FRANJEVAČKA OBITELJ Kočnice i rješenja

Trebamo neprestano imati u mislima

da smo jedna obitelj, čiji članovi su

dužni podupirati jedni druge. Ovi

stariji svojim iskustvom hrabriti

mlađe, a mlađi poletom i

kreativnoš ću starije

Piše: • Ivana VIDOVIĆ

U posljednje vrijeme često se meni bliski framaši šale kako sam već stara i da mi je vrijeme

za Franjevački svjetovni red. Pa dobro, istina je da već imam dug staž u Frami i da nekad razmišljam i o FSR-u. No, uvi-jek se misli vrate na onu zanesenu mla-dost i radost framaša i FSR koji sve više stari. Onda shvatim da su ta moja razmi-šljanja uzročno-posljedična. Mi, framaši, ne damo se otrgnuti od svoje mladosti i radosti, te otići u FSR, pa kako onda da FSR postane mlađi?!

Veza FSR-a i Frame. Generalne konsti-tucije FSR-a kažu kako se FSR smatra odgovornim za Framu, te da Frama Pra-vilo FSR-a treba smatrati dokumentom nadahnuća. U Statutu Frame stoji da Franjevačku mladež čine oni mladi koji se osjećaju pozvani od Duha Svetoga da u bratstvu ostvare iskustvo krš ćanskog ži-vota produbljujući vlastito zvanje u krugu Franjevačkog svjetovnog reda. Dakle, i je-dan i drugi dokument jasno impliciraju kako je Frama neraskidivi dio FSR-a, i kao takva mjesto je gdje mladi, uz pomoć

i potporu FSR-a, produbljuju svoje zva-nje, što ih i same može odvesti u FSR.

Danas se često spominje još jed-na veza: istodobna pripadnost Frami i FSR-u. Svi znamo da u Statutu Frame stoji da framaš može biti mlada osoba od 15 do 30 godina. Ukoliko u tom razdo-blju framaš osjeti poziv za život u FSR-u, može istovremeno biti i zavjetovani član FSR-a i član Frame. Bitno je da u toj isto-dobnoj pripadnosti, framaš zavjetovan u FSR-u podjednako sudjeluje u aktiv-nostima oba bratstva, s tim da njegove aktivnosti mogu biti više usmjerene k Frami. Npr. Vijeće FSR-a može ponuditi mladom zavjetovanom svjetovnom fra-njevcu da bude bratski animator u Fra-

mi. Svojom ulogom bratskog animatora, on može direktno svjedočiti što znači biti svjetovni franjevac, približiti framašima FSR i poticati u njima traženje vlastitog poziva. Zasigurno da bi u tim slučajevi-ma naša bratstva FSR-a postajala mlađa, a Frama postala mjesto gdje mladi kroz formaciju otkrivaju želju da svjedočenje vjere u duhu sv. Franje nastave kroz cijeli svoj život u bratstvu FSR-a.

Korak naprijed ili nazad dva? Kad razmišljam kamo plovi ovaj brod na-zvan Frama, i što je važnije, kamo plo-ve framaši u tom brodu, javljaju mi se u glavi dva scenarija, temeljena na stvar-nom životu. Prvi govori o tome kako

A nakon Frame... FSR!

sr72-73.indd 72 29.12.2011 18:06:02


FRANJEVAČKA OBITELJ

mladi framaši, po završetku srednje škole, ukoliko ostanu u svom mjestu, oni koji imaju sreće nađu posao, napu-ste Framu, jer su tada već “prestari” i u Frami su neki novi klinci. Drugi scena-rij je upis fakulteta i eventualno nastav-ljanje života u Frami u novom mjestu prebivališta (a rijetki su koji nastave, vjerujte iz iskustva!). Priča na fakul-

tetu završava drukčije: obično imamo toliko gradiva za naučiti, spremamo ispite i dan i noć, i naprosto nemamo vremena doći na tjedni susret Frame, koji traje sat vremena. Da ne pričam o aktivnostima izvan susreta. Tako da studentski život u Frami često prije i završi nego što je počeo. Unatoč tome, naše studentske Frame ipak imaju do-sta članova, i vrlo su aktivni. Ali se i oni “izgube” po završetku studija.

Što nas koči da napravimo korak naprijed? Kočnica broj 1: Kada frama-šu spomenete FSR, on pred očima ima skupinu starih osoba. Tako je Frama za mlade, a FSR za stare. U Frami se pjeva, pleše, putuje, a u FSR-u se moli kruni-ca (kao da je i krunica samo za stare!). Možemo reći da su to predrasude, ali moramo priznati i da je to realno stanje našeg FSR-a, neka mi oprosti nekolicina mlađih FSR-ovaca. Ali bez nas, framaša, taj FSR će teško postati “mlađi”. Rješenje broj 1: Da bismo razbili tu sliku o “sta-

rom” FSR-u, moramo se bolje upoznati s njim. Tu na program dolazi formacija, kao kočnica broj 2. Naše Frame su vrlo aktivne, iz dana u dan raste i broj brat-stava, i članova u njima i njihovih aktiv-nosti. Na tjednim susretima se obrađuju različite teme, organiziraju predavanja, radovi u skupinama, diskusije... Ali, usudit ću se napisati, malo ima siste-matske formacije: na što obratiti pažnju framašu u periodu inicijacije do pri-manja u Framu, od primanja u Framu do obećanja i dalje... Rješenje broj 2: Ne moramo izmišljati toplu vodu, sve nam je koncizno objašnjeno u knjižici Put franjevačkog poziva. Između ostalog, u njoj se preporučuje da se formacija framaša u periodu obećanja temelji i na upoznavanju Pravila i Generalnih konstitucija FSR-a. Da bi nam bilo zani-mljivije, možemo pozvati članove FSR-a da animiraju jedan naš tjedni susret, ili

framaši mogu otići u posjet mjesečnoj skupštini FSR-a. Kada smo već upoznali FSR, i možda već razmišljamo o ulasku, javlja se strah od zavjeta – kočnica broj 3. Svjesni smo da zavjeti imaju svoju te-žinu, i teško se odlučujemo tako snažno vezivati za nešto. Rješenje broj 3: Prvi korak stupanja u FSR nisu zavjeti. Isto-dobnim bivanjem dijela i Frame i FSR-a pruža nam se mogućnost da promisli-mo još jednom je li takav način života za nas i želimo li nastaviti nasljedovati Krista po primjeru sv. Franje u bratstvu FSR-a. Ovaj period može nam pomoći da “lakše” napustimo Framu i krenemo u “svijet odraslih”. Trebamo se usuditi i pustiti da nas vodi Božja volja.

Vrijeme da iz teorije pređemo u praksu. Na kraju, ne bih voljela da cijelo ovo razmatranje ostane u sjeni starog FSR-a i mlade Frame, ili kritike nedovoljne povezanosti ova dva bratstva. U po-sljednje vrijeme dosta su stasala oba i djeluju punom parom. Sve je češ će tema sastanaka, skupština i vijeća jača-nje veze između FSR-a i Frame. Treba-mo krenuti manjim koracima k većem cilju. Razbiti predrasude i probiti zid koji nas koči. Organizirati zajedničke susrete, izabrati predstavnike FSR-a

za Framu i obrnuto. Trebamo nepre-stano imati u mislima da smo jedna obitelj čiji članovi su dužni podupira-ti jedni druge. Ovi stariji svojim isku-stvom hrabriti mlađe, a mlađi poletom i kreativnoš ću starije.

Veliku ulogu tu mogu imati i duhov-ni asistenti Frame i FSR-a. Za početak oni mogu biti poveznica između dva bratstva, te sugerirati i jednima i drugi-ma kako se približiti. Duhovni asistenti Frame zajedno s članovima Vijeća koji su odgovorni za formaciju trebaju “gurati” i teme o FSR-u, nalaziti sličnosti u brat-stvima i promicati te sličnosti.

Sad se vratimo na temu kamo plovi brod framaša. S malo volje i uzajamnog prihvaćanja, uz uvijek prisutne misli o zajedničkim korijenima i motivima dje-lovanja, mi framaši možemo uploviti u luku FSR-a. Oni čekaju na nas… pa ho-ćemo li? •

Hoćemo li?

• S malo volje i uzajamnog prihvaćanja, uz uvijek prisutne misli o zajedničkim korijenima i motivima

djelovanja, mi framaši možemo uploviti u luku FSR-a. Oni čekaju na nas… pa hoćemo li? •

sr72-73.indd 73 29.12.2011 18:06:12

KRUH SVETOG ANTE


Mediji u procesu pomirenja

TRAUMA CENTAR I HKO KRUH SV. ANTE će u periodu prosinac 2011. – ožujak 2012. godine realizirati projekt Me-dijski doprinos procesu pomirenja. Cilj projekta je senzibilizirati građane BiH putem radio-emisija o faktorima koji produbljuju traumu i doprinose desta-bilizaciji društvene zajednice u procesu stvaranja i prenošenja informacija koje su značajne za proces izgradnje mira i pozitivnih društvenih promjena.

Ukoliko želimo raditi na izgrad-nji mira, posebno se moramo osvrnuti

na edukaciju onih koji imaju jedan od najvećih utjecaja na stvaranje i prijenos informacija građanima – mediji. Iz tog razloga krenuli smo u realizaciju četiri edukativne radio-emisije u kojima ćemo nastojati građanima BiH pojasniti meha-nizme koji podrivaju međuetničku ne-trpeljivost i načine ponovnog uspostav-ljanja povjerenja među istim. Podršku za realizaciju projekta Medijski doprinos procesu pomirenja dobili smo od Fede-ralnog ministarstva kulture i sporta, koje je prepoznalo važnost govora o ovoj pro-blematici, na čemu smo im zahvalni. •

Mirela ŠUMAN

Pomoć ugroženimau vrijeme blagdana

POSKUPLJENJE NAMIRNICA, nizak životni standard, male pla-će i veliki postotak nezaposlenosti mnoge je građane doveo na rub egzistencije i natjerao ih da pomoć traže u vladinim i nevladinim or-ganizacijama. Naša je Organizacija od rujna mjeseca zaprimila preko 350 molbi u kojima osobe traže materijalnu i financijsku pomoć. Mnoge od tih obitelji su bez ika-kvih primanja. Nažalost, zbog op-ćenito loše ekonomske situacije i Kruh sv. Ante u zadnje dvije godine ima znatno umanjen priliv dona-cija i sredstava za pomoć ugrože-nima. Zbog toga smo u mogućno-sti pomoći mnogo manjem broju ugroženih obitelji nego što smo to činili ranije. Kruh sv. Ante je 20. i 21. prosinca podijelio pakete hra-ne i higijenske setove obiteljima iz Kiseljaka, Fojnice, Gromiljaka, Bu-sovače, Travnika, Ilijaša i Sarajeva, a koje su zatražile pomoć. Vrijeme blagdana je uvijek i prigoda da mi-slimo na one koji žive u neimaštini i koji ih ne mogu dostojno prosla-viti. HKO Kruh sv. Ante, uz pomoć dobrih ljudi, nastoji unijeti bar tračak radosti u njihove sredine i pokazati da ima uvijek onih koji imaju osjećaja i ljubavi za potrebe bližnjega. •

Ivona PIPLICA-PARAĆ

Podjela božićnih paketića za djecu

KRUH SV. ANTE ORGANIZIRAO JE 17. prosinca, uz prigodni program, podjelu 250 bo-žićnih paketića za djecu iz Sarajeva. U prepunoj sali Franjevačkog međuna-rodnog studentskog cen-tra, nazočnima se obratio fra Mato Topić, pročelnik za karitativnu i socijalnu djelatnost Franjevačke

provincije Bosne Srebrene, toplo pozdra-vio roditelje i njihove mališane i čestitao im nastupajuće blagdane. Uslijedila je božićna pjesma u izvedbi fra Mirka Maj-dandžića i pratećih članova, te predstava za najmlađe. Nakon predstave, Djed Bo-

žićnjak je uz pomoć glu-maca iz predstave podije-lio uzbuđenim mališani-ma poklone, te smo na taj način uspjeli najmlađima približiti tematiku dariva-nja, primanja i pomaganja bližnjima. •

Ivona PIPLICA-PARAĆ

Generalna skupština UN-a proglasila je 5. prosinca Međunarodnim da-

nom volontera kao podsjećanje na dan kada je 1970. stvoren Program UN-a. Europska komisija je godinu 2011. pro-glasila godinom volonterizma s ciljem povećanja ove vrste rada i jačanja svijesti

o njegovoj vrijednosti. U Sarajevu je 3. prosinca prigodnim cjelodnevnim pro-gramom obilježen ovaj dan. Jedanaest lokalnih organizacija civilnog društva, zajedno s HKO Kruh sv. Ante, koje rade s mladima na području Kantona Sarajevo i Grada Istočno Sarajevo, uz podršku Pro-grama volontera UN-a u BiH, zajedno s volonterima iz BiH i šest zemalja Europe i svijeta, proslavili su ovaj praznik. Vo-lonteri su krenuli od Vijećnice i prošetali glavnim ulicama grada, uz pratnju Sara-jevo Drum Orchestra, do Trga djece Sara-jeva gdje su napravili milenijsku fotogra-fi ju. Cilj organizatora je da široj javnosti predstave i promoviraju principe volon-terizma, te da iskažu zahvalnost svim volonterima koji se aktivno uključuju u svakodnevne aktivnosti i time čine bh. društvo boljim mjestom za život. •

Sandra ZAIMOVIĆ

Međunarodni dan volontera

sr74-75.indd 74 29.12.2011 16:45:11

Humanitarno-karitativna organizacija KRUH SVETOG ANTE Franjevačke provincije Bosne Srebrene • Zagrebačka 18, BiH - 71000 Sarajevo • Tel: +387 33 81 22 42; 71 11 21, Fax: +387 33 71 11 20 • e-mail: [email protected] • Transakcijski računi: UniCredit bank d.d. 3383202267235329 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 1549995000405634 • Devizni donacijski računi: UniCredit bank d.d. 48-32-92993-8 - S.W.I.F.T: UNCRBA22 IBAN: BA393383204892993804 • INTESA SAN PAOLO Banka Sarajevo 533-71200-400055 - S.W.I.F.T: UPBKBA22 IBAN: BA391549995000405634 • Antoniusbrot e.V. Sparkasse, Rhein-Neckar Nord Konto Nr. 33176007 BLZ 67050505 Antoniusbrot Schweiz PC 87-119122-9

KRUH SVETOG ANTE


• HK

O K

R U H S V E T O G AN

TE

•

PO

MOĆ IZ PRVE RUKE

Za socijalne projekte:HKM Aachen (fra Franjo Trogrlić) 500 €

HKM Wollongong 1.000 AUD

HKM Krefeld (fra Šimo Grgić) 150 €

HKZ Waiblingen 500 €

Mato Topić, Njemačka 100 €

Ivana Cabric, Kanada 200 CAD

Ladislav K., Zenica 50 KM

Ljuba Vučić, Njemačka 100 €

Za Pučke kuhinje:Federalno ministarstvo

fi nancija 10.000 KM

Kanton Sarajevo 2.878,61 KM

N. N., Livno 100 KM

Podravka d.o.o., hrana 21 kg

Za Terapijsku zajednicu Izvor:Ministarstvo za raseljene

osobe i izbjeglice FBiH 32.789,40 KM

(kupovina dodatnih poljoprivrednih strojeva)

Ministarstvo za raseljene

osobe i izbjeglice RS-a 21.000 KM

(nabavka sadnica voća)

Ministarstvo fi nancija FBiH 4.000 KM

Donacije u robi:Pokućstvo, odjeća, obuća:

Amici di don Maurizio 15.975 kg

Pomoć za samopomoć,

Njemačka 10.400 kg

Za dječje paketiće:

Podravka d.o.o. 150 kg

Kraš 5,4 kg

Coca-Cola 273 kg

• Kruh sv. Ante u suradnji s Narodnom kuhinjom Stari Grad u Sarajevu, 29. 11. pomogao je socijalno ugrožene građane Vareša podjelom 100 paketa hrane i higi-jenskih setova.

• Od 8. do 11. 12. fra Stipan Radić, rav-natelj HKO Kruh sv. Ante, boravio je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Klagenfur-tu u ispomoći. Bila je to prigoda da za-

hvali vjernicima te misije (Klagenfurt, Wolfsberg, Villach i Spital) na redovitom i ustrajnom pomaganju socijalnih proje-kata naše Organizacije.

• 14. 12. u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, pod predsjedanjem pomoćnog biskupa

Pere Sudara, održan je sastanak ravnate-ljica dječjih vrtića katoličke provenijen-cije. Sudjelovale su i ravnateljice naših vrtića/igraonica iz Busovače i Viteza. Sve vrtiće mo ̏re iste brige: problem fi nanci-ranja. Trebalo bi što žurnije iznaći put do sufi nanciranja od strane nadležnih insti-tucija, budući da su to djeca roditelja koji rade i daju svoj doprinos široj društvenoj zajednici. •

Socijalna situacija u našoj domovini vrlo je bremenita. Nesloga, nemo-

gućnost dogovora oko najnužnijih, vi-talnih stvari, kao što je npr. formiranje državne vlade, čine je iz dana u dan sve težom. Ako se k tome pridoda gospodar-ska kriza u svijetu i sve manje zanima-nje svjetske javnosti i donatora za BiH, ne možemo s puno optimizma očekivati uskoro bolju budućnost.

Svjesni te činjenice, ravnatelj HKO Kruh sv. Ante (fra Stipan Radić), dvo-je djelatnika (Jelena Damjanac i Davor Majstorović) i tajnik Provincije fra Jan-ko Ćuro, na prvu nedjelju došaš ća bili su gosti u Kufsteinu (Austrija), župa sv. Josipa, gdje su upoznali vjernike te župe s karitativnom djelatnoš ću HKO Kruh sv. Ante i trenutnom situacijom u BiH. Prezentaciji su nazočili vjernici Hrvati i Austrijanci, nekoliko bosanskih

franjevaca i generalni vikar biskupije iz Salzburga. Većina ih je bila iznenađena raznovrsnoš ću i dobrom organizacijom karitativne djelatnosti. Loša gospodar-ska i socijalna situacija, s kojom su se ukratko upoznali, motivirala ih je da pokušaju organizirano djelovati, kako bi se što efi kasnije pomagalo potrebiti-ma. Župnik fra Kristijan Montina, kao vrlo ljubazni domaćin, iskazao je veliku želju i spremnost da bude na čelu svih pozitivnih inicijativa. Razmatra se mo-gućnost registracije podružnice HKO Kruh sv. Ante u toj župi, kako bi kari-tativna djelatnost dobila institucionalni oblik i ujedno omogućio lakši pristup različitim fondovima unutar Austrije i EU. Ljubazni domaćini nisu iskaza-li samo veliku gostoljubivost, nego su odmah konkretizirali svoju želju da pomognu. Te nedjelje organizirali su uobičajeni božićni bazar, a iza prezen-tacije druženje. Dio prihoda od bazara, kao i dio dobrovoljnih priloga nazočnih (1.650 €), darovali su za socijalne pro-jekte HKO Kruh sv. Ante. Uvjeren sam da u budućnosti samo malim koracima možemo ostvariti velika djela – pomoći bližnjima u nevolji, jer veliki donatori i velike donacije nemaju više plodno tlo u BiH. Uz iskrenu zahvalnost i darežljivost domaćinima, posebno zahvaljujemo fra Kristijanu Montini, bez čije inicijative i spremnosti ne bismo mogli učiniti ovaj prvi korak. •

Stipan RADIĆ

Dobročinitelji za mjesec prosinac 2011.Kruh sv. Ante u Kufsteinu

Kronika djelatnosti

sr74-75.indd 75 29.12.2011 16:45:30

akcija Svjetla riječiakcija Svjetla riječiKap dobroteKap dobrote


Nema ništa ljepše nego u topli-ni doma i u zajedništvu dragih ljudi gledati kako pejzaž dobiva

svoje novo, snježno ruho. Da bi ugođaj bio potpun, sestra Anđelka nudi i nova dva zimska recepta: punjene krumpire i laganu baklavu. Stoga, primite se posla i obradujte svoje najmilije!

PUNJENI KRUMPIR

Potrebni sastojci:4-5 velikih krumpira ili više manjih1 osrednja glavica crvenog luka10-15 dag sušenog špeka10 dag sira gauda ili nekog drugog koji se topi2 žlice začinskog bilja (može i zamrznuto ili sušeno)vegeta, sol, papar

PRIPRAVA. Krumpir ogulite, operite i razrežite na polovice. Oštrim nožem ili žličicom izdubite im sredinu, pospite za-činima i stavite u namaš ćen lim da se peče u dobro ugrijanoj pećnici oko 40 minuta.

Izdubljeni dio krumpira stavite kuhati u malo posoljenoj vodi. Za nadjev luk izre-žite na kockice i pržite ga na maslacu ili nekoj drugoj masnoći. Od špeka narežite nekoliko tankih šnitica i ostavite sa strane pa ćete to poslije staviti preko krumpira. Preostali dio špeka izrežite na kockice i stavite u luk da se sve zajedno prži dok ne porumeni. Kad je gotovo, skinite s peći. Sir izribajte na sitni ribež. Od kuhanog krumpira napravite pire, mikserom ga izmiješajte da bude bez grudica. Polovi-nu izribanog sira stavite u pire krumpir, a drugu polovinu pomiješajte s lukom i špekom. Po ukusu dodajte začine i začin-sko bilje. Kad je krumpir pečen, izvadite ga iz pećnice i u svaki dodajte po žlicu nadjeva. Pire krumpir stavite u vrećicu za

DAROVATELJI ODPROŠLOGA MJESECA

ZA FONDViktorija Vijačkić, Oćevija 40 KM

Ljubica Baban, Kiseljak 40 KM

N. N., Žeravac 20 KM

Šimo Bakula, Kiseljak 50 KM

Melita Rako, Vitez 100 KM

Ivo Podhorsky, Zagreb 120 HRK

Andrija i Ljubica Markić, Njemačka 40 €

Renata Pranješ, Švicarska 100 CHF

Zdravko i Lucija Mijić, Švicarska 50 CHF

Stipo i Dragica Breljak, Švicarska 100 CHF

Franjo Rajić, Švicarska 100 CHF

Kata Pranjković, Njemačka 50 €

Petar i Slavica Karajica, Njemačka 50 €

Josip i Zrinka Crnov, Njemačka 100 €

Nikola i Iva Šarić, Njemačka 20 €

Ivan Udovičić, Njemačka 200 €

Molitvena zajednica

iz Krefelda, Njemačka 165 €

N. N., Sarajevo 100 KM

Karolina Pavlović,

predsjedateljica Doma naroda FBiH 500 KM

ZA LJILJANU KRAJNCFranjo Đogaš, Zagreb 400 HRK

ZA OBITELJ MARASAnica Stojanović, Njemačka 100 €

ZA IVANU KAIĆ-PIPLICAMelita Rako, Vitez 50 KM

ZA TAMARU STARČEVIĆMelita Rako, Vitez 50 KM

išt lj š t li

sr76-77.indd 76 29.12.2011 16:46:07

RECEPTI SESTRE ANĐELKE


ukrašavanje i naštrcajte ga preko nadjeva. Na kraju, povrh svega, postavite po jednu šniticu špeka. Krumpir ponovno vratite u pećnicu da se sve zajedno još malo zape-če. Kad je gotov i dok je još vruć, poslužite ga uz salatu od kiselog kupusa, uz mladi sir s vrhnjem ili uz ovčji sir.

LAGANA BAKLAVA

Potrebni sastojci:9 listova jufk e za baklavu6 jaja5 žlica šećera4 žlice bijelog griza (pšenična krupica)15 dag sitno mljevenih oraha5 dag rezanih oraha2 jabuke5 dag grožđica2 dl umućenog slatkog vrhnjaribana korica od limuna1 vanilijapola žličice cimeta

Za sirup:½ kg šećera6 dl vodepola limuna

PRIPRAVA. Jaja razdvojite na bjelanjke i žumanjke pa najprije umutite bjelanjke u čvrsti snijeg dodajući mu šećer žlicu po žlicu. Kad je snijeg dobro čvrst, dodajte i žumanjke. U biskvitnu smjesu najprije

umiješajte griz i orahe, a na kraju slat-ko vrhnje koje ste umutili u šlag. Jabuke ogulite i izribajte na krupniji ribež. Umi-ješajte u njih grožđice, cimet, vaniliju i limunovu koricu. Prvi list premažite s pripremljenim nadjevom i poklopite drugim, opet premažite nadjevom i po-klopite trećim listom. Treći list također premažite biskvitnim nadjevom i pospite trećinu nadjeva od jabuka. Listove savijte u roladu i odmah prenesite u odgovara-jući lim. Tako radite i s preostalim listo-vima sve dok ne utrošite listove i nadjev. Baklavu stavite da se peče na srednjoj temperaturi oko 40 minuta. Kad je peče-na, neka se malo ohladi pa je toplu zalijte kuhanim šećerom.

Za sirup prelijte šećer s vodom, do-dajte limun izrezan na kolutove i kuhajte oko 15 minuta na laganoj vatri. Skinite s peći i toplim sirupom zalijte baklavu, a kad se baklava sasvim ohladi, izrežite i poslužite. �

ukrašavanje i naštrcajte ga preko nadjeva.Na kraju, povrh svega, postavite po jednuNšniticu špeka. Krumpir ponovno vratite u špećnicu da se sve zajedno još malo zape-pče. Kad je gotov i dok je još vruć, poslužitečga uz salatu od kiselog kupusa, uz mladi gsir s vrhnjem ili uz ovčji sir.s

PRIPRAVA. Jaja razdvojite na bjelanjke i žumanjke pa najprije umutite bjelanjke u čvrsti snijeg dodajući mu šećer žlicu po žlicu. Kad je snijeg dobro čvrst, dodajte i žumanjke. U biskvitnu smjesu najprije

umijko vogulješaji lims prdrugkloppremtrećiu rojući vimaBakltempna, nkuha

Zdajteoko s pea kaposl


k š š

sr76-77.indd 77 29.12.2011 16:46:19

NAŠI POKOJNICI


Srećko Šimić

(1929–2011)

Istaknuti naučni radnik, specijalist ginekologije i aku-

šerstva i redovni član Akademija nauka i umjetnosti BiH

(ANUBiH) Srećko Šimić preminuo je 16. prosinca 2011.

Šimić je rođen 1929. u Travniku. Diplomirao je na

Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1954,

specijalistički ispit iz ginekologije i akušerstva položio

1961. na Ginekološko akušerskoj klinici Kliničkog cen-

tra Univerziteta u Sarajevu.

Radi stručnog usavršavanja boravio je na klinika-

ma u Ljubljani, Gracu, Beču, Münchenu, Hamburgu,

Kielu, Stockholmu, Londonu i Oxfordu.

Za asistenta na Katedri za ginekologiju i akušer-

stvo izabran je 1961, za docenta 1968, za vanrednog

profesora 1974, za redovnog profesora 1982, a za

profesora emeritusa izabran je 1998. Bio je direktor

Ginekološko-akušerske klinike od 1974. do 1994. Prvi

na prostoru Jugoslavije (1962) u kliničku praksu uvodi

kuldoskopiju i laparoskopiju (u to vrijeme nazvanom

celioskopija).

Od 1992. do 1997. bio je član Direktorija Klinič-

kog centra Univerziteta u Sarajevu. Umirovljen je

1998. od kada je radio kao savjetnik na Ginekološko

akušerskom odjeljenju Opće bolnice Prim. dr. Abdulah Nakaš u Sarajevu.

FENA

Anđa Lovrinović r. Barić

(1930–2011)

Nakon kratke bolesti umrla je Anđa Lovrinović, rođena

Barić, 4. studenoga 2011. u travničkoj bolnici. Sahra-

njena je 6. studenoga na groblju Slimena, župa Dolac

kraj Travnika. Sprovod je vodio župnik fra Drago Pranješ

uz sudjelovanje svećenika fra Ive Markovića, fra Mate

Topića, don Josipa Majića i don Vlade Pranjića, te ve-

likog broja rođaka, prijatelja, susjeda i poznanika i iz

kruga drugih vjera.

Nosimo te u srcima, majko, zahvalni za tvoje veliko

djelo, vjeru i dobro koje nama sedmero pruži i usadi.

Tvoja djeca: Ivica, Drago i Dragana, Vlado, Stipo, Mato i Pero

U SPOMEN

Ilija Lukić

(†2010)

S ljubavlju i poštovanjem,

supruga Josipa, kćerke Mirjana i Irena

Kad moja majkaspusti krhke umorne rukena zemlju, na vreli kamen,

na uzoranu njivušto se još dimi pod večernjim suncem,

ja čujem kako jedno cijelo stoljeće, kakojedna beskrajna rijeka...

kako rijeka od sna i od životahuji nad ovim svijetom

(I, to je početak pjesme)

Kad žuljevite ruke moje majke dotaknugrumen crne zemlje,

na ispucaloj i žednoj ledini ili na kamenojploči,

već sutradan – njišu se zrela žita, kaouzavrelo more.

(I, to je gotova pjesma)

Kad, pred zalazak sunca, ruke moje majke,kao splet korijenja, prekriju

zemlju,ja onda jasno vidim, i očitavam, kao na dlanu,

sve putevei sva raskrš ća

i sve smrtikojima sam prošao i kojima mi je proći

u oluji, u lancima, i u svim drugim nevoljama.

U onima koje su prošle, i u onimakoje mi tek kucaju na vrata.

(I, to je sad oproštajna pjesma)

Anđelko VULETIĆ

Ruke moje majke

sr78.indd 78 29.12.2011 16:50:45


OSVRTI

pod “željeznom zavjesom” i među pretečama II. vatikanskoga koncila u području ekumenizma, međureligijskog i uopće dru-štvenog dijaloga.

Na sličan paušalan i nepastirski način biskupi doslovno pišu i o “nekim nepotrebnim unutarcrkvenim proturječjima” odno-sno “nesuglasicama” “između redovite crkvene hijerarhije, pa i same Svete Stolice, s jedne – i jednoga (manjeg) dijela neposluš-nih redovnika franjevaca s druge strane”. O kakvim je “protu-rječjima” ili “nesuglasicama” riječ, o tome se ništa ne kaže. Je li riječ o dogmatskim pitanjima, pitanjima vjere i morala, o crkve-noj disciplini, ili o pitanjima odnosa “neposlušnih franjevaca” prema crkvenoj ili nacionalnoj politici i stranci? Je li u nespo-menutim “nesuglasicama” riječ o tome da netko “autoritet Crkve prisvaja isključivo za svoje mišljenje”, kada to, prema Koncilu, “u takvim slučajevima nikome nije dopušteno”? (GS, br. 43). Ni o tome nema riječi. Posve je, međutim, jasno i dovoljno kazano: zna se – ima “neposlušnih redovnika franjevaca”. Čitateljima i vjernicima, ako već dosad ne znaju tko su oni, ostavljeno je da ih sami pronađu i na njih ukažu!

U analizi današnjega lošega stanja katolika u BiH, posebno u dvije biskupije, banjolučkoj i vrhbosanskoj (o brojčanom po-

većanju Hrvata u dijelovima mostarsko-duvanjske biskupije ni slova!), tek se samo djelomično ukazuje gdje leže uzroci za takvo katastrofalno stanje. Poslanica iznosi mnoge statističke podatke o mučenicima, o stradanju, “zlostavljanju i rastjerivanju” kato-lika, rušenju crkava i svetišta u prošlom ratu. Opisuje današnje porazno stanje katolika u BiH (nigdje se izrijekom ne kaže da je to stanje u biti najgore u Bosni i za bosanske Hrvate i katolike). Želi li se tim redanjem patnje, koja inače zna umanjiti rasuđiva-nje, umaći racionalnoj analizi tako da uzroci ostanu neimenova-ni i sve se zaogrne količinom poraza i stradanja? Ili se ti uzroci ne žele znati ili se pred njima zatvaraju oči radi nekog eventual-nog “mira”? U svakom slučaju ni aluzije na suodgovornost, ni ri-ječi o tome da se – baš u duhu koncilske pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu (kojom započinje ova poslanica) – makar spomene sukrivnja i suodgovornost vlastite, hrvatske politike za “fi zičko iskorjenjivanje”, “etničko čiš ćenje” i “humano preseljenje” katolika i Hrvata, ali i drugih u ovoj zemlji. Ni riječi o tome da su neki hrvatski političari, katolici, i svećenici više “zakrivali lice Boga”, nego ga “otkrivali”, dakle da smo i sami su-odgovorni za svoje loše stanje.

U daljnjoj analizi današnjega stanja katolika u svijetu i kod nas, u tom “novom posvješ ćivanju današnje zbilje”, na posebnom mje-stu biskupi, gotovo s apokaliptičkim tonom, ističu dvije “nove pošasti” koje prijete katolicima: demografski pad katolika u BiH i nove “kulturološke izazove” postmodernizma: pitanje relati-viziranja duhovnih i vjerskih vrednota, apsolutne istine, trans-cendentnoga uporišta, objavljenih istina. Ukazuje se posebno na pošast individualizma i “kulturu dobrog osjećanja” u kojoj se stvara “svoga ‘boga’, svoja ‘moralna pravila’ i svoju religiju”. Po-slanica, međutim, u dosta izdiferenciranoj analizi postmoder-ne i novih znakova vremena nigdje ne navodi “nacionalizam”, najbezbožniju svjetovnu (sekularističku) ideju u srcu vjere. Zar obožavanje nacije ne pripada jednom od najtežih oblika suvre-menog ateizma, ako se, kako kaže Koncil, “oznaka samoga ap-solutnoga dobra neopravdano pridaje nekim ljudskim dobrima, tako da ona onda zauzmu Božje mjesto”? (GS 19). U poslanici nema ni spomena, a što za pastoralno djelovanje i autoevange-lizaciju u BiH uopće nije beznačajno, o tome što naši katolici podrazumijevaju pod “domoljubljem”, na koju se domovinu (dr-žavu) ono odnosi – na Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu, kao i može li hrvatsko “rodoljublje” postati nacionalizam. Naime, kritički se nigdje poslanica ne osvrće na sakraliziranje naciona-lističke politike od strane crkvenih ljudi, ne, dakle, samo na ono poznato izjednačavanje nacionalnog i vjerskog (Hrvat=katolik), nego na naciju kao vrhovno božanstvo – novoga moloha – na

“naciju-boga”, protiv kojeg je, kao krajnje opasno suvremeno bezboštvo u krilu krš ćanstva i katoličanstva, tako proročki dizao glas, “nazivao zlo pravim imenom”, papa Ivan Pavao II. u svojim govorima kao i za svojih posjeta Bosni i Hercegovini, a na koga se poslanica tako rado ali selektivno poziva.

Razumljivo je da ovakvi dokumenti ne mogu izbjeći načelnost i određenu uopćenost, ali ne onu kojom će se skrivati ili pre-šućivati cjelovita istina. Temeljno pastoralno načelo korela-cije, suodnosa između Isusova evanđelja i znakova vremena, Isusa Krista, njegove poruke i današnjega čovjeka, na što se pastoralno-teološki posve utemeljeno poziva poslanica, ipak je trebalo dosljednije i vjerodostojnije provesti: bez skrivanja iza velikih i na mjestima nedomišljeno izabranih svetopisam-skih citata, bez jednodimenzionalne povijesti samo vlastitoga stradanja, bez apriorno neupitnog pozivanja na crkveni auto-ritet, bez povijesnoga revizionizma i bez nekritičnosti prema nacionalizmu. •

Ivan ŠARČEVIĆ

Nastavak s 5. stranice

• Razumljivo je da ovakvi dokumenti ne mogu izbjeći načelnost i određenu uopćenost, ali ne onu kojom će se skrivati ili prešućivati cjelovita istina. Temeljno pastoralno načelo korelacije, suodnosa između Isusova evanđelja i znakova vremena, Isusa Krista, njegove poruke i današnjega čovjeka, na što se pastoralno-teološki posve utemeljeno poziva poslanica, ipak je trebalo dosljednije i vjerodostojnije provesti •

KTA

sr04-05-79.indd Sec1:79 29.12.2011 15:25:58


HUMOR

Razmak šina na američkim željezničkim kolosi-jecima iznosi točno 4 stope i 8,5 palaca (inča).

Zašto baš toliko?Zato što je toliki razmak šina i na engle-

skim željeznicama.Budući da su američke željeznice počeli

graditi Englezi, oni su i u Americi koristili iste mjere.

A zašto u Engleskoj koriste takvu mjeru?Zato što su prve vagone u Engleskoj proi-

zvodili u radionicama u kojima su, prije poja-ve željeznice, proizvodile kočije. Za željeznič-ke vagone su, čak, koristili iste šasije koje su ranije koristili za kočije.

Zašto su za šasije kočija koristili baš tu mjeru (4 stope i 8,5 palaca)?

Zato da bi kotači kočija bili prilagođeni kolotečinama na starim europskim kolovozi-ma, koji su imali tu mjeru.

A zašto su kolovozi imali tu mjeru?Zato što su kolovoze napravili stari Rimlja-

ni tijekom svojih osvajačkih pohoda.Njihove dvokolice s konjskom zapregom

su imale tu mjeru.A zašto su dvokolice imale baš tu mjeru?Zato što su zapregu konstruirali tako da u

nju knap stanu sapi (stražnjica) dvaju konja.Konačno:Američki space shuttle ima dva rezervoara

za gorivo (SRB – Solid Rocket Booster) koje izrađuje fi rma Th iokol u saveznoj državi Utah.

Inženjeri koji su projektirali rezervoare že-ljeli su napraviti šire, ali su bili ograničeni širi-nom tunela na željeznici kojom su rezervoare transportirali. Širina tunela je, naravno, bila prilagođena širini željezničkog kolosijeka.

Zaključak:Najnapredniji primjerak američke tehno-

logije je sagrađen na temelju širine stražnjice rimskog konja!

Blago nama!Pitagorin poučak: 24 riječi.

Molitva bogu: 66 riječi.

Arhimedovo načelo: 67 riječi.

10 zapovijedi: 179 riječi.

Poznati govor Abrahama Lincolna Gettysburg Address: 286 riječi.

Američka Deklaracija nezavisnosti: 1.300 riječi.

Američki Ustav sa svih 27 izmjena i dopuna: 7.818 riječi.

Propisi EU o prodaji kupusa: 26.911 riječi.

Blago nama!

Evolucija BMW-a

LADA – savršena od početka!

sr80.indd 80 29.12.2011 16:53:20

Ispra

vna

rješe

nja

u oz

nače

nim

redo

vim

a po

šalji

te n

a ad

resu

ure

dništ

va n

ajka

snije

do

20. s

iječn

ja 2

012.

Točn

a rje

šenj

a iz

pro

šlog

a br

oja

su g

lasil

a: Il

ija L

adin

, Prij

e te

be n

ičega

, Tak

av sa

m v

am v

ečer

as i

Pjes

me

o pt

icam

a.

DOBI

TNIC

I: 1.

Josip

a M

ERDŽ

O, K

anta

reva

c 2,

BiH

–88

000

Mos

tar (

Godi

šnja

pre

tpla

ta n

a re

viju

); 2.

Pav

o F.

KNEŽ

EVIĆ

, Vuk

a Ka

radž

ića

S-35

, BiH

–76

230

Šam

ac (k

njig

a Ka

lend

ar sv

etog

Ant

e); 3

. Mat

o EU

LUM

OVIĆ

, Sre

dnja

Špi

onic

a, B

iH–

7535

6 Šp

ioni

ca (k

njig

a Ka

lend

ar sv

etog

Ant

e)

V G G

P T

O I

V R

K A N

KRIŽ

ALJČ

ICA

KRIŽ

ALJČ

ICA

Slova riječi ALADINIĆI rasporedite u središnji dio tako da dobijete ispravnu križaljčicu.

P R I M A T P N G

S O E K O N O M M

M T P N O L K O P

O O I P R I R E Z

R K S A E E O T A

A P M T Š V V R L

C R O K A M Z U O

A E A R D R A R G

V LJ P N D U R I A

A E E S Ž A E J J

R V T R P E Z A L

P E S S P A R T A

OSMOSMJERKAU mreži osmosmjerke treba pronaći i zaokružiti dvadesetosam riječi

iz popisa. Naposljetku će vam preostati pet slova, koja čitana vodoravnim slijedom daju konačno rješenje: gudaće drveno glazbalo

s nekoliko struna zasukanih u jednu žicu (... javorove).

ARANŽER, EKONOM, ETRURIJA, GUVERNER, KOTOR, MARLON, MOREŠKA, MOSTAR, PISMO, POKLON, POKROV, PRAVAC, PRAVO, PRELJA, PRELJEV, PRIMAT, PRIREZ, REŠAD, SMORAC, SPARTA, STEPA, ŠKALJA, TONIKA, TRPEZA, UZMAK, ZADRO, ZALOGAJ, ZAREZ.


NAGRADNA KRIŽALJKA

Porečko-pulski pomoćni biskup, deseti biskup iz

Bosne i Hercegovine (na slici)Oblutak

Neprofesio-nalac

Najmanji parni broj

Memorija računala

Glumica Demidova

Koji je boje limuna,

zlata

Etela odmilja, Eta, Eti

MogranjŽalost

rodbine za pokojnikom

Hunski kralj i vojskovođa

Lovor Vertikala

Kazimir Klarić

Rasip, sasušak

Činjenica

Urugvaj

Manja voda tekućica

Venecija

Građa, materijal

Ledobran

Energija

AutorMARIOFIL

SOLDO

Marka starog računala

Instalater

Otpatci od žbuke i

opeke

Ivan Cankar

Položaj tijela (mn.)

Američka glumica Gardner

Ritam s Jamajke

Vrsta leptira

Ribarska mreža velikih oka

Urho Kekkonen

Znanost o moralu

Ruka ili noga

Panama

Dramatičarka Kaštelan

Španjolska

Antonio Nuić

Tisuću vata

Ostatak karata iza dijeljenja (mn.)

Rutenij

Vojnik, vojak

Oznaka kralja u šahu

Ugljik

Svjetiljka na ulje

AutorMARIOFIL

SOLDO

sr81.indd 81 29.12.2011 16:55:44


ZAPAŽANJE NA RUBU

Opravdanje patnje bližnjega zasigurno je izvor svakoga nemorala, pisao je Em-manuel Levinas u tekstu naslovljenom

Beskorisna patnja. Uistinu, mnoge su patnje be-skorisne. Ne služe ni jednome dobru. Nikada se nisu smjele dogoditi. Nije bilo nikakva razloga da nastanu. Pa ipak su se pojavile i razarale ljudske živote. Dolazile su iz ljudske zlobe. No, ljudima nije lako nanositi patnju drugome i istodobno je smatrati nepotrebnom, suvišnom i besmisle-nom. Ako je nanose, onda joj treba naći razlog postojanja. A ako ga nema, valja ga smisliti. Smi-šljeni razlozi dolaze kao izvor nemorala: volja da se opravda patnja bližnjega. Razlozi su nevažni i dolaze naknadno. Nema ni jednoga kojim bi se moglo opravdati nanošenje patnje. Nemoral po-činje u trenutku kada nas patnja bližnjega ne po-kreće na sućut i pomoć, nego na traženje njezina opravdanja i zluradost.

Prije nego što počnemo drugima nametati patnju i prije nego je riječima počnemo smještati u obzor smisla i opravdanja, mi izobličimo druge. Riječima, maštom, strahovima, zlovoljom, osje-ćajem dužnosti, ideologijom, mržnjom. Mnoštvo je načina kako iskrivimo slike drugih ljudi. No, uvijek vjerujemo da je naša predodžba o njima istinita. Takve predrasude nije lako probiti. Ko-liki je trud potreban, opažamo i po tome što i religijama teško polazi za rukom otvoriti oči za patnju drugoga čovjeka. Nekada se na religijama vidi i gore. One same iskrive sliku o bližnjemu. Posebno o pripadnicima druge religije. Stoga va-lja sumnjati u svaku religiju i svakoga vjernika koji ne gaji sućut i u svakoga čovjeka čiji moral nije prožet supatnjom.

Iskrivljenje slike o drugome ide zajedno s opravdanjem patnje drugoga. Nije slučajno da teroru svih političkih sustava koji ponižavaju, zlostavljaju i obezvrjeđuju ljude uvijek prethodi jezično i predodžbeno iskrivljavanje slike o žr-tvama. Što se predodžbu žrtve više iskrivi, to ju je lakše mučiti. Što je se mučenjem više iznakazi, to je lakše posegnuti za opravdanjima.

Nemoral počinje odnosom s drugim. Oprav-danje patnje drugoga uništava i ismijava svaki moral. Opravdanja mogu biti vrlo različita. Neki svoje nasilje pravdaju žrtvinim ponašanjem. Kao da je žrtva sama kriva za ono što ju je snašlo. Dru-gi svoje nasilje smatraju odgojnim mjerama. Treći

opet iznalaze vrlo raznolike pravne odgovore ili se pravdaju potrebom obrane i samozaštite.

Pravdanje patnje bližnjega otkriva kako naj-dublja ljudska avantura nije samospoznaja i kako vrhunac ljudskoga života nije u uspješnoj karijeri. Dubina se ljudskoga života najavljuje u odnosu prema drugome čovjeku. Možda nadasve prema patnji bližnjega. A možda najsnažnije u odnosu prema patnji protivnika. Odnos s drugim prodire u najintimniji dio vlastitoga života. Puno dublje od intelektualnoga uvida. To pojašnjava i onaj česti, a tako teško shvatljivi fenomen iznimno nadarenih i uspješnih ljudi koji znaju biti posve beš ćutni i neosjetljivi na tuđu patnju. Kako je to moguće? Kako se postaje ravnodušnim na tuđu patnju? Ideologija, predrasude, osjećaji povrije-đenosti, zarobljenost samim sobom, pozornost na samoga sebe, nesposobnost slušanja drugoga, nesposobnost sućuti.

Ravnodušnost prema tuđoj patnji ima razli-čite uzroke. Nastaje kod onih koji su dugo bili izloženi patnji i nisu je uspjeli pretvoriti u sućut nego su ostali zarobljeni u njoj. Opažaju patnju drugih, ali su im osjećaji otupili. Tko je odrastao u ozračju bez sućuti i bio izložen hladnim i kru-tim odnosima, nije u stanju osjećati sućut prema patnicima koje susreće. Previše je zauzet sobom. Njegova je nutrina okupirana mehanizmima za-štite i brige oko sebe samoga. Supatnja nije pred-viđena. Za nju nema mjesta. Kada se takav nađe pred tuđom patnjom, pokušava je obuhvatiti ra-zumom. No, razum odmah traži razloge. Ljudi bez sućuti lako pomisle kako je sasvim opravda-no da i drugi iskuse bol koju su oni sami iskusili. To im se nekada pričinja i kao pravednost.

Sućut valja odgajati. Potrebno je vježbati se u njoj. Moguće je dopustiti joj da raste i postaje sve osjetljivijom. Tek tako čovjeku postaje ja-

sno koliko je mnogo beskorisne patnje. Nije li i srce krš ćanstva u neprestanom trudu oko uklanjanja patnje bližnjih? Kada se zbroje sve zasluge i uspje-si, sve karijere i sve moći, kada Sudac otvori svoju knjigu života, o spasenju ili prokletstvu odlučivati će naš odnos prema tuđoj patnji, pojašnjava Matej svojim Evanđeljem. Tako se odnos prema Nevid-ljivome prevodi u odnos prema vidljivoj patnji bli-žnjega. Boga će moći gledati samo sućutne oči, oči koje nisu tražile opravdanje tuđe patnje. •

Dubina se ljudskoga

života najavljuje u

odnosu prema drugome, nadasve

prema patnji bližnjega,

najsnažnije u odnosu

prema patnji protivnika

Ante Vučković

Sućut

sr82.indd 82 29.12.2011 16:56:02

omot.indd Sec1:83 29.12.2011 15:21:49

SVIT

AN

JE U

BIJ

ELO

M –

Tom

isla

v BR

KOV

IĆ

omot.indd Sec1:84 29.12.2011 15:21:34

svjetlo riječi [broj 346, januar 2012.]

Documents

marka upozorio kneza

debelim nanosima mulja

trebamo neprestano imati

dvanaest plemena izraelovih

svog neproivljenog ala

kontroverze pratiti ovog

svim njihovim sljedbenicima

izvornog toka nema