Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

1

ISSN: 1840 - 0736SVIBANJ - LIPANJ 2007. BROJ: 19 - GODINA: IV.CIJENA: 2KM / 10 kn / 2,80 Euro / 4, 30 CHF

Sutješki vjesnik Kraljeva Sutjeska online

Kroz oči umjetnika

KRALJEVA SUTJESKA - BOBOVAC 2007.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

2

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

3

8

OPTIKA BJELOPOLJAKBJELOPOLJAK AHMED optičarZGOŠĆANSKA S-3, KAKANJ, BiHFAX: +387 32 555 045 GSM: 061 717 811 GSM: 061 717 804E-mail: info@optika-bjelopoljak.comWeb: www.optika-bjelopoljak.com

Zaštitite svoje oči od suncaZaštita očiju od UV zraka je važna za dugotrajan i zdrav vid. Transitions naočalne leće nude Vam 100% UV

zaštitu, postižu stupanj zatamnjenja ovisno o količini svjetlosti te nude punu odobnost tijekom nošenja.

U samo 30 sekundi izložene suncu Transitions naočalne leće postižu tamnu boju

PRODAJA NOVIH I RABLJENIH RAČUNALA SERVIS I ODRŽAVANJE RAČUNALA I RAČUNALSKIH MREŽA

A. Izetbegovića 10, Soliter 3INFO: 062 192 365info@cosic.ba

computer shop

MODNA KUĆA

LEATHERFIRMA S TRADICIJOM I KVALITETOM

A. IzetbegovićaMO 64032 559 004www.cosicleather.com

BOGAT IZBOR KOŽNIH JAKNI

KAO I DRUGIH ODJEVNIH

PREDMETA

( SUKNJE, HLAČE, PRSLUKE...)

DIZAJNIRANIH I IZRAĐENIH

PO NAJNOVIJIM MODNIM

STANDARDIMA.

BESKAMATNI KREDITI DO 12 MJESECI

Impr

esum

Nakladnik: FONDACIJA CURIA BANI KRALJEVA SUTJESKA Za nakladnika: Marijana Šapina; Glavni i odgovorni urednik: Iva Tomić; Uredničko vijeće: Iva Tomić, Vjekoslava Tomić,Tomislav Đondraš, Milo Jukić, Ana Dojčinov, fra Vjeko Tomić, Dražen Filipović; Lektura: prof. Ivan Nujić; Telefax: +387 32 552 160 Web izdanje i e-pošta: www.kraljeva-sutjeska.com / pretplata; urednistvo@kraljeva-sutjeska.com; Grafičko oblikovanje: Dražen Filipović Adresa uredništva: Fondacija Curia bani, Sutješki vjesnik Kraljice Katarine br 7. 72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH Tisak: UNIONINVESTPLASTIKA Semizovac

BANKOVNI RAČUNI ZA PRETPLATU:

BiH (20,00KM): UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd, poslovnica Kakanj KM: 3385902202104156 s naznakom za Pretplatu ŠVICARSKA (35 CHF): REIFEISENBANK LÄGERN-BAREGG 5430 WETTINGEN SCHWEIZKonto-Nr.: 26728.01, 80740 Kontoinhaber: Kroat.Kath. Kulturverein Brunnlistrasse 53, 8155 Niederhasli CHUPLATE IZ DRUGIH ZEMALJA : UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA dd MOSTAR, Kardinala Stepinca b.b. Mostar, BiH SWIFT CODE ZABABA 22 (Potrebno je upisati korespodentnu za određenu zemlju - više o tome na www.kraljeva-sutjeska.com

Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12. srpnja 2004. godine časopis je registriran u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 42. Mišljenjem federalnog ministarstva za znanosti, kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod kulturnog karaktera članom 18. stavom 2. toka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda.

Dragi čitatelju!

U protekla dva mjeseca koja su prošla od izlaska prošlog broja naših novina, u našem okruženju događalo se mnoštvo toga, lijepoga i lošeg. No, sve je vrijedilo zabilježiti. Krenut ćemo redom.

Opet je (nažalost) aktualno pitanje samostanskog zemljišta Gvardijanova luka, odnosno nelegalno uknjiženo zemljište ratne ‘94. u korist privatnika sada se pokušava dovesti do kraja. „Nitko nije kriv“ no papiri govore drukčije. Pokušava se osporiti fratrima odnosno sutješkom samostanu pravo polaganja na nešto što je oduvijek bilo njihovo, sutješko i samostansko. Suviše značajna tema o kojoj vrijedi prozboriti, nepravda koja treba ostati upisana za one koji dolaze poslije. O ishodu u ovom broju nećemo govoriti, jednostavno jer još uvijek nije na pomolu.Likovna kolonija „Kraljeva Sutjeska-Bobovac 2007.“ već drugu godinu održava se u našem stolnom mjestu. Brojni slikari iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine podarili su ovom mjestu značajan broj umjetničkih slika, nastalih tijekom njihovog boravka kod nas te za vrijeme posjeta našim susjednim župama Borovici i Vukanovićima. Uistinu možemo biti sretni i zadovoljni zbog te vrste događanja u našem kraju. Kao što je jedan ugledni umjetnik i sudionik kolonije naglasio pri otvaranju izložbe: “Utrošak u umjetnost i kulturu nikada nije trošak to je pravo investiranje, jer zemlja i narodi bez kulture nisu ništa”. Vjerovati i nadati je se da će se tradicija održavanja ovog događaja nastaviti i u narednim godinama.Bilo je i slavlja, tugovanja i sjećanja. Lipanj, mjesec u kojem se sjećamo tragičnih događaja ‘93., stradanja i progona hrvatskog puka općine Kakanj. Četrnaestu godinu palimo svijeće i polažemo vijence onima koji su izgubili svoje živote, koje je progutalo ludo vrijeme bezglavlja i ljudske gluposti. Njihovi životi su ugašeni, uništene su sudbine tisuća drugih koji su tog 13. lipnja na blagdan svetog Ante napustili svoja stoljetna ognjišta. Njihova srca su i dalje ovdje no život je ipak negdje drugdje. Oprostiti, sjećati se i ne zaboraviti.U ovom broju razgovarali smo sa dozapovjednikom policijske uprave Kakanj, Dragom Ćorićem. Kako radi naša policija i je li stupanj kriminaliteta u porastu na općini Kakanj, neke su od tema o kojima smo razgovarali s Ćorićem. O tome i o još mnogočemu zanimljivome, saznajte na stranicama koje slijede.

Hvala na povjerenju i ostanite i dalje uz nas.Iva Tomić

14 14

Likovna koLonija

Sutjeska - Bobovac 2007.

14 6

RazgovoR s DRagom ĆoRiĆem

Kakanj je siguran grad

Da se ne zaboRavi

Pismo iz “93

8

16PRiča

Smrtovnica

20

RePoRtaža

Gladna Bosna ulazi u EU

14

RIJE

Č U

RED

NIC

E

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

4

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

5

Nova cesta kroz Bijelo Polje i Lukovo Brdo

Početkom svibnja sela Bijelo Polje i Lukovo Brdo dobili su dugopriželjkivani komad nove ceste. Riječ je 600 metara novog asfalta kroz Bijelo Polje te isto toliko kroz Lukovo Brdo. Cesta je napravljena zahvaljujući predviđenim sredstvima proračuna Općine Kakanj iz 2006. godine koja su planirano uložena u prvoj polovici ove godine. Ovo će zasigurno barem malo olakšati život malobrojnih stanovnika ova dva mala sela sutješke župe.

Dovršena nova cesta od Čatića do

Kraljeve SutjeskePolaganjem novog asfaltnog sloja kroz Kraljevu Sutjesku, u travnju su završeni radovi na obnovi ceste od Čatića do Kraljeve Sutjeske. Tako je dugogodišnjoj lošoj prometnoj povezanosti našeg kraja napokon došao kraj. Cesta od Čatića do Kraljeve Sutjeske dio je regionalnog putnog pravca Kakanj - Zavidovići i u njenu obnovu je uloženo blizu milijun KM. Radove su financirale Vlada Federacije BiH te Vlada Zeničko - dobojske županije.

SV online

SV online

Povodom Dana općine Kakanj 15. travnja, u Kaknju je tih dana održana svečana sjednica

Općinskog vijeća na kojoj su uručena najveća priznanja Općine. Također upriličen je i prigodan program kojem su prisustvovali predstavnici javnog i kulturnog života.Na svečanoj sjednici povodom dana Općine Kakanj, predsjedavajući Općinskog vijeća Kakanj, Ivica Petrović uručio je i svečana priznanja istaknutim građanima koji su dali svoj doprinos u različitim oblastima.Najveća priznanja Općine, Grb grada Kaknja uručena su Harisu Neimarliji, generalnom direktoru Rudnika mrkog uglja Kakanj, kao i Ejubu Spahiću nekadašnjem predsjedniku Općine i sadašnjem općinskom vijećniku. Plaketa s diplomom dodijeljena je asocijaciji Fatma te posthumno Senadu Zaimoviću.Zahvalnicu od općine Kakanj primio je i bivši gvardijan franjevačkog samostana Kraljeva Sutjeska fra Vjeko Tomić kao i Drago Ćorić, dozapovjednik MUP Kakanj

- Shvaćam ovo priznanje kao znak poštivanja prema Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci u kojemu sam živio i radio zadnjih nekoliko godina. Drago mi je da je ono posebno poslanje koje samostan ima u ovoj sredini koje prelazi granice župe pa i općine, prepoznato i vrednovano i na ovakav način. Nadam se da će Općina Kakanj to znati dokazati i kroz ispravljanje nepravdi koje se samostanu još uvijek čine. Mislim prije svega na najnoviji slučaj pokušaja otimanja Gvardijanove luke čemu se Općina mora žustro suprotstaviti i napokon to zemljište uknjižiti na stvarnog vlasnika, naš samostan u Sutjesci, - izjavio je Sutješkom vjesniku bivši gvardijan fra Tomić. Među ostalim dobitnicima zahvalnica su: Odbojkaški klub invalida Kakanj ‘92, Senka Imamović-Balorda, Elvedin Mijoč, Irfan Mešić, Nisad Tursum, Mirsad Kovač, posthumno Haris Ljubović, Adžul Salihbegović, Marija Imamović te firma MetalBZ Kakanj.

URUČENA SVEČANA PRIZNANJA POVODOM DANA OPćINE KAKANJ

Među nagrađenima bivši gvardijan Tomić i dozapovjednik policije ćorić

O no što je projetos prilično uznemirilo građane Kaknja bila je najava iz Tvornice cementa Kakanj

o spaljivanju automobilskih guma kao alternativnog goriva. U ionako zagađenoj okolini u kojoj živimo, ta vijest je većinom dočekana uz negodovanje lokalne zajednice. Stoga je uprava kakanjske Cementare organizirala u travnju posjet Heidelberg Zementu u Njemačkoj jednoj od najvećih cementnih kompanija u svijetu - Heidelberg Zementu AG u Njemačkoj. Kakanjska delegacija koju su sačinjavali predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti općine Kakanj, predstavnici MZ Dobuj te lokalni mediji, prvo je posjetila samo sjedište Heidelberg Zement grupacije te dvije njemačke tvrtke koje koriste i gume kao alternativno gorivo. Nakon toga je slijedila posjeta Karlstadtu i Leimenu gdje su ih ažurni domaćini iscrpno informirali o korištenju različitih vrsta alternativnih goriva koja se koriste u cementnoj industriji.Iako su se nakon ove posjete moglo čuti različita mišljenja treba li ili ne i u kakanjskoj cementari koristiti gume kao alternativno gorivo, vrijeme će pokazati što je značio posjet Njemačkoj. Vrijeme će pokazati i što će učiniti kakanjska zakonodavna i izvršna vlast glede ovog pitanja. Vjerujemo kako je ipak svima jednak cilj, a to je napokon čišći zrak na području kakanjske općine.

KAKANJ

Stare gume kao alternativno gorivo?!

Misom zadušnicom za poginule hrvatske branitelje i ostale žrtve te polaganjem vijenaca

na spomen obilježja palim braniteljima u Kraljevoj Sutjesci, Grmačama, Čatićima te Slapnici, obilježena je četrnaesta godina od stradanja i progona Hrvata s područja župa Kraljeva Sutjeska, Kakanj i Vukanovići. Misu zadušnicu u crkvi sv. Ivana Krstitelja Kraljevoj Sutjesci za poginule branitelje i ostale žrtve iz 1993. služio je vikar sutješkog samostana fra Zoran Jaković. Potom su predstavnici Udruge poginulih branitelja i obitelji općine Kakanj, te HDZ-a Kakanj položili vijence na spomen obilježja palih branitelja u Kraljevoj Sutjesci, Grmačama, Čatićima te Slapnici.

Istina je i to da svi svjedoci tih vremena današnji dan proživljavaju na sebi svojstven način i vjerojatno malo tko može a da se ne sjeti što se događalo tih dana. Svatko od nas ima svoja sjećanja i nesreću, veću ili manju.

Poslije svega, postavlja se pitanje, zaboravljamo li olako svoje žrtve i cijenimo li dovoljno žrtve njihovih života?

Možemo li im se odužiti i na kakav trajniji način osim ovim prigodnim godišnjim sjećanjem? Jesu li molitve, svijeće i vijenci na grobovima jedini način? Nije li napokon vrijeme da krivci za ove žrtve i progon Hrvata općine Kakanj budu privedeni licu pravde? Ne bi li također bilo prikladno u znak poštovanja prema ovim žrtvama, po njima imenovati neki od naših trgova ili glavnih ulica? Put Žrtava domovinskog rata? Zašto da ne?

I na kraju, žrtve nisu samo oni kojima polažemo cvijeće na grobove i palimo svijeće na današnji dan. Zar žrtve nisu svih 16 tisuća onih koji su tog dana napustili svoje domove u koje se nikada više nisu vratili, a malo je vjerovati da će ikada. Život se toga dana ugasio u tada najvećem dijelu prostrane sutješke i kakanjske župe.

14 GODINA POSLIJE

Obilježena obljetnica stradanja i progona Hrvata općine Kakanj

SV online

SV online

SV online

BORJANA JURJEVIć:PROGLAšENA ZA UČENIcU GENERAcIJE STš U KAKNJU

Odlikašica iz Kraljeve Sutjeske

Zahvaljujući odličnom uspjehu kojeg je postigla za vrijeme svog školovanja u Srednjoj tehničkoj školi u Kaknju, 19-godišnja Borjana Jurjević iz Kraljeve

Sutjeske proglašena je učenicom generacije te na taj način postala i primjer svojim vršnjacima. Na Borjanu ne treba biti ponosna samo njena obitelj nego svi mi, a osobito oni koji imaju mogućnost osigurati joj stipendiju koja će joj olakšati dalje školovanje. Nadamo se da će to netko prepoznati. SV online

Grmače, 13. lipnja, 2007.

Cesta do Kraljeve Sutjeske

Dobitnici priznanja Općine Kakanj

Borjana Jurjević

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

6

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

7

Te prve dane smo bili stvarno jedini Hrvati, osim onih u Kaknju i nešto u Sutjesci, u cijeloj ovoj dolini. Bilo nam je neshvatljivo da za tako kratko vrijeme bude napušteno cijelo ovo područje. Ne samo dolina Trstionice, nego i sva sela iznad Kaknja bila su napuštena.

Te nedjelje vidjeli smo kako gore kuće na Teševu i bilo je stravično. Još i danas gore kuće po okolnim selima. Poslije smo čuli za velika stradanja ljudi i da se još ne zna konačan broj poginulih. Tako je trinaestoga prestala pucnjava, a onda nastupila pljačka koja traje i danas. Nema šta se ne provlači, nosi, vuče. Sva sela su totalno opljačkana, mnoga su i popaljena.

Prvu zapaljenu kuću sam vidjela desetak dana poslije na Crkvenjaku. S Dragicom sam otišla vidjeti šta je s Jelkinom i Draganovom kućom. Pred kućom smo pronašli samo nekoliko razbacanih fotografija, sve ostalo je izgorjelo. Bilo je još zapaljenih kuća , a po ostalima su tumarali pljačkaši i iznosili sve redom. Taj tjedan smo nekako preturili, a u subotu umrije nam baba Poljanka. Tada je u selu ponovno zazvonilo zvono. Sutradan je bio sprovod i misa. Poslije deset dana umro je i dedo Mijo. Našli smo ga kako leži onako kako je uvijek spavao – ruka pod glavom. Stalno nam je govorio: »Vi idite, ja odavdje neću!« I eto, tako je i bilo. Nemojte biti tužni zbog toga. Baba i dedo su se naživjeli, umrli su u svojoj kući, sahranjeni u svome groblju, a u ovom vremenu to se može zvati srećom. Apsurdno – ali je tako.

Vidiš, moja Danelo, što se sve strpalo u nekoliko dana. Ali,eto, čovjek valjda ne zna šta sve može izdržati. I više nego što misli. Još je tu bilo svega – pretresa, hapšenja i odvođenja. Mi moramo čekati ili rješenje ovog pakla, ili put, samo stazu pa da idemo. Ja se nadam da će nešto od toga biti. Nismo se ni raspakirale: prva šansa da se ukaže, i eto nas tamo. Sad znam kako izgleda i okupacija i kapitulacija, iako je za neke ovo oslobođenje.

U svemu tome najviše boli kada te razočaraju neki ljudi, ali šta se može!

Nas ovdje nitko konkretno ne maltretira. Imamo nešto hrane, u bašti imamo sve povrće, ali teško je. Ne mogu objasniti šta je to, ne može se ispričati, to samo doživiš. Teško je pušačima, a čaša rakije se traži ko lijek. Nas dvije puno čitamo, radimo u bašti, nikud ne idemo i čekamo put.Poslije svega ja ne osjećam mržnju ni prema kome. Možda nisam doživjela osobni gubitak kao neki drugi, ili je možda točno što nam je jedan profesor psihologije govorio da se rađamo s tim da volimo ili ne volimo ljude. Ja mislim da imam taj dar da volim ljude i ne mrzim nikoga. Teško je živjeti s mržnjom. Iskreno ti kažem: gledajući ovu pljačku bila sam sretna što nije bilo obrnuto, pa da gledam naš narod kako ovo radi. Mislim da se i sada pravi, pošteni ljudi se stide. Ne usuđujem se razmišljati o vama. Moramo živjeti i preživjeti sve ovo i opet se skupiti svi zajedno. Sve ostalo je nevažno.

Često ne spavam i onda mi se naša obitelj čini kao kamenčići u jednoj igri koju smo igrali kao djeca. Birali smo lijepe kamenčiće, oblutke u rijeci, i igrali se piljaka. Tada nije bilo klikera. Skupiš kamenčiće u šaku i onda prospeš po travi. Tako mi se mi sada činimo. Zahvaljujem Bogu što nitko nije bio sam u ovom rasipanju: ja sam imala Antonelu, tata Macu, a ti i Boris jedno drugo.

Mislim da sam ti dovoljno napisala. Ovo pismo ću ti pokušati poslati preko UNPROFOR-a, nadam se da ćeš ga dobiti. Za nas ne brini. Kontaktirajte vi tamo i čuvajte jedni druge, a mi se ne damo. Puno te pozdravljam i volim.

Tvoja mama

Draga moja Danelo,

Mislim da se još dugo nećemo vidjeti, a tko zna kada ćemo se i čuti, pa evo hoću da ti napišem pismo. Ne znam kako ću ga

poslati ali nadam se da ću naći način da dođe do tebe.

Piše:Vjekoslava Tomić

DA SE NE zABORAVI…

Pismo iz ‘93.Znam da te zanima šta se

ovdje desilo pa ću ti napisati kako je sve bilo, kako sam ja ustvari sve vidjela i doživjela što nam se dogodilo. Počet

ću od 7. lipnja. Znaš da se nekada igrao Memorijalni odbojkaški turnir. Ove godine to je simbolično obilježeno jednom utakmicom OK »Kakanj« i ekipe oružanih snaga sastavljene od tri člana Armije BiH i tri člana HVO-a (Tokić, Vidović i Antić). Antonela je bila na utakmici i pričala mi kako su u svečanoj loži bili čelnici obaju naroda. U utorak 8. lipnja prekinuta je nastava u srednjoj školi iako se trebalo raditi do kraja tjedna. U srijedu 9. lipnja počeo je napad Armije BiH na nas. Tko zna što će se napisati kasnije, tko je počeo i zašto! Ja znam da je bilo tako. Sve su ceste bile blokirane, a mi smo se mogli kretati od raskrižja na željezničkoj stanici do raskrižja u Vehabima. Kasnije ni toliko. Gdje se tko zadesio, morao je i ostati, a propuštalo se samo kola hitne pomoći. Mi smo se sklonili u Ivin podrum i tu bili sve do 13. lipnja. Najteže je bilo pretrčavati preko ceste jer su snajperi tukli s Vrane, Prljače i iz Vina. Budući da znaš ovaj teren, jasno ti je da smo cijelo vrijeme bili na nišanu. Baba Poljanka bila je bolesna i morala je ostati u kući, a tako i dedo Mijo jer se teško kretao i nije mogao preko ceste. Mi smo čekali da se smrkne i tada im nosili hranu ili smo trčali danju krijući se iza živice. Snajperski metak nam je razbio prozor i pogodio iznad ulaznih vrata. Jasno ti je da je gađan ulaz u kuću. Meni je to bilo još teže jer je položaj s kojeg nam

je gađana kuća bio ispod hrasta na njivi djeda Mije. Ništa se nije kretalo osim kola hitne pomoći i samo smo strepili i pitali se tko je ranjen i tko li je sljedeći.

Nismo znali što se iznad sela događa. U nedjelju 13. lipnja – na Sv. Antu – čuli smo da je sve osim Čatića palo i da se sav naš svijet povukao prema Varešu. Mi nismo imali ni stazice da se izvučemo. Jednu noć smo pokušali preko trake za ugalj doći do baze UNPROFOR-a na Elektrani, ali nam nije uspjelo. Nas dvije smo u kući, u mraku, trpale u torbe ono što smo mislile da nam je najvažnije. Kad dođeš dotle, vidiš da je svejedno što ćeš ponijeti jer to je ništa prema onome što ostavljaš. Meni ničega nije bilo žao: htjela sam samo otići nadajući se da ću uspjeti doći do vas. Antonela je plakala, a ja sam je tješila i uvjeravala da dom ne čine samo zidovi i da ništa ne žali.

Na um mi je pao i tvoj Lacković, ali ga nisam mogla ponijeti. Možeš misliti kakve gluposti čovjek radi u takvim trenucima. Ja sam ponijela sve moguće ključeve: od kuće, auta, šupe… kao da nisam znala da će to poslije sve biti razvaljeno. Ipak nismo uspjeli otići – vratili smo se u selo.

Da ti nastavim o tom 13. lipnja. U sumrak toga dana naši su doznali da ogromne snage kreću prema Čatićima. Morali su se predati da bi spasili selo. Uz pomoć UNPROFOR-a se pregovaralo, vojska je predala oružje, svi su zatvoreni u školu, a UN-ovi transporteri su patrolirali selom. Tako ti je naša škola u početku bila vojarna, a kasnije postala zatvor. Zvono je bio zatvoren u školu. Nosili smo im kavu, hranu, zajedno sjedili s njima.

Teševo, 2004.Spomen obilježje žrtvama rata u Čatićima

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

8

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

9

RAZGOVOR

Kao dozapovjednik Policijske uprave Kakanj, recite nam kakvo je stanje sigurnosti na općini Kakanj? Možete

li reći da ste zadovoljni? U kakvom smo položaju u odnosu na neke druge gradove u našoj okolini?

Mišljenja sam da je sigurnosna situacija na čitavom području ove općine povoljna i da se zvanično ista cijeni dobrom. U prilog toj konstataciji mogu izjaviti da u posljednjem periodu nije bilo prijavljenih sigurnosnih događaja koji bi po svom karakteru mogli ugroziti ovu ocjenu (teži oblici krivični djela kao što su terorizam, ucjena, otmica, razbojničke krađe, silovanja i dr ) . Uspoređujući sigurnosnu situaciju u općini Kakanj u odnosu na druge općine u susjedstvu, procjenjujem da je situacija u općini Kakanj nešto stabilnija u odnosu na te općine.

SV: Koji su to kriminalna djela koja se najviše događaju? Ima li mnogo težih krivičnih djela?

Najzastupljenija je oblast imovinskih delikata (krađe, teške krađe, oštećenja tuđe stvari i sl.), što potvrđuju niže navedeni statistički podaci ove policijske stanice .

U periodu od 1. siječnja do 15. lipnja ove godine, na području PS Kakanj registrirano je ukupno 101 krivično djelo od čega 84 imovinska delikta, šest zloupotreba droga i 11 ostalih. Kao što se vidi iz navedenog, u proteklom periodu ova PS nije imala težih oblika krivičnih djela.

SV: Je li istina da se povećava broj maloljetnih prekršitelja? Kakvo je stanje u našem gradu? Što se uopće čini u suzbijanju maloljetničke delinkventnosti?

Od ukupnog broja prijavljenih osoba za učinjena krivična djela, 25 posto je maloljetnika. Ova policijska stanica provodi zakonom propisane mjere i radnje i izvještaje o učinjenim krivičnim djelima dostavlja mjerodavnom tužilaštvu te nastoji u suradnji s Centrom za socijalni rad i ovlaštenim sudovima da se takve osobe prikladno zbrinu u odgovarajuće ustanove ili da se nad njihovim ponašanjem pojačaju mjere odgoja i nadzora.Kada je u pitanju povećanje broja maloljetničkih prekršitelja, može se reći da je njihov udio u dosadašnjem broju slučajeva približan i da se ne osjeti znatan rast. SV: Što policija čini u suzbijanju sve veće prisutnosti lakih ili teških droga u Kaknju?

Oblast zloupotrebe droga je jedinstvena oblast i prema našem zakonodavstvu nema podjela na lake i teške droge. U periodu od siječnja do lipnja ove godine službenici PS Kakanj su sačinili i dostavili ukupno šest izvještajaTužiteljstvu protiv identificiranih osoba za zloupotrebu droge.

Važno je naglasiti da su naši službenici u 2006. otkrili dvije male plantaže na kojima se uzgajala indijska konoplja te da su dostavili trideset izvještaja zloupotrebe droga kantonalnom Tužiteljstvu.Ovaj podatak potvrđuje činjenicu da je upotreba droga na području ove općine u blagom porastu.

U sklopu programa Sprečavanja i otkrivanja zloupotreba droga, policijska stanica Kakanj je tijekom prošle i ove godine, kako bi ukazala na štetne posljedice droga, organizirala više sastanaka i javnih tribina kojima su prisustvovali članovi nevladinih organizacija, Centra za socijalni rad, Doma Zdravlja i drugih subjekata koji mogu pomoći u rješavanju ove problematike. Isto tako službenici ove PS su i ove godine nastavili s predavanjima na temu „Zloupotrebe droga’’ u svim osnovnim i srednjim školama na području općine Kakanj.

SV: Prigovaraju li građani na rad policije? Koji su najčešće pritužbe građana upućene radu policije?

U proteklom periodu nije bila izražena pojava predstavki. To znači da službenici policije obavljaju svoje dužnosti zakonito i propisno. Naime u 2006. PS Kakanj je zaprimila ukupno šest predstavki građana a u ovoj godini jedan slučaj. Najčešće se radilo o neosnovanim predstavkama. Smatramo važnim naglasiti da u okviru MUP-a ZE-DO kantona postoji Odjel za unutranju kontrolu i Ured za pritužbe javnosti koji je formirala Vlada kantona i djeluje neovisno od MUP-a te da svaki prijavljeni slučaj predstavke spomenuti ured proprati ili kontrolira.

SV: Kako Vi ocjenjujete spremnost i rad naše policije? Je li moguće da niske plaće mogu utjecati na ponekad nesavjestan rad pojedinih policajaca? Je li prisutna korupcija u policiji?

Mislljenja sam da su svi uposlenici dobro osposobljeni za ove poslove i zadatke i da poslove iz nadležnosti policije obavljaju uspješno a što potvrđuje ukupna ocjena o sigurnosti na području općine Kakanj. Kada je u pitanju stručnost, PS Kakanj neprestano radi na obrazovanju i osposobljavanju svojih službenika u skladu s Programom MUP-a ZE-DO kantona. Određene poteškoće pri izvršavanju poslova i zadataka predstavljaju materijalno tehnička sredstva tj. nedostatak informatičke opreme, nedostatak goriva za vozila i dr. Poznato je da u Federaciji službenici policije nemaju ujednačenu plaću a s bzirom da je novac glavni motiv svakog radnika moguće je da u određenim slučajevima novac bude povod za nesavjestan rad pojedinih policajaca. Međutim ova PS nije imala predstavki niti žalbi građana zbog korupcije.U cilju sprečavanja i eventualnog otkrivanja pojava korupcije u sastavu PS Kakanj rukovodni službenici svakodnevno vrše kontrolu rada službenika policije a posebno prometnih patrola i time utječemo na savjestan i profesionalan rad policije.SV: Kakvo je stanje zaposlenosti Hrvata u policiji? Mislite li da je to dovoljan

broj, je li potrebno to stanje popravljati?Uspostavom multietničke policije 12. travnja 1999. a prema popisu stanovništva iz 1991. kada je na području općine Kakanj bilo oko 30 posto Hrvata, prema tom postotku je izvršena i popunjenost policije. Taj je postotak do danas održan i smatram da je dovoljan broj Hrvata koji je zastupljen u policiji. Taj je broj uposlenih Hrvata sukladan i važećem Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji MUP-a ZE-DO Kantona.

SV: U prošloj te tijekom ove godine dogodilo se nekoliko napada na ljude, otuđivanja ili uništavanja njihove imovine itd. Među žrtvama nasilja bilo je i nekoliko Hrvata povratnika. Ti događaji unijeli su zasigurno dijelom i osjećaj nesigurnosti među tu populaciju. Kakva je statistika rješavanja tih slučajeva? Je li se Hrvati uistinu jednako mogu pouzdati u zaštitu policije kao i pripadnici drugog naroda?

Stanje sigurnosti, imovine i života pripadnika hrvatskog naroda i povratnika, je zadovoljavajuće što se može potkrijepiti činjenicom da u proteklom periodu ova PS nije imala prijavljenih slučajeva ugrožavanja sigurnosti Hrvata osim u dva slučaja tijekom protekle godine i to razbojničke krađe nad Stjepanom Ljoljićem na Bištranima i fizičkog napada na Božu Bradarića u Čelikovini. Službenici ove PS oba slučaja su uspjeli rasvjetliti te su podnijeli izvještaj kantonalnom Tužiteljstvu protivpočinitelja ovih kaznenih djela. Istina, registrirano je još nekoliko slučajeva napada na imovinu osoba hrvatske nacionalnosti a najčešče se radilo o krađama iz garaža i drugih pratećih objekata. I ovaj podatak upućuje na zaključak da kriminalci ne biraju žrtve po nacionalnosti već po lakšem pribavljanju imovinske koristi. U postotcima je mnogo veći broj napada na imovinu Bošnjaka i ostalih na području općine Kakanj.

U cilju stvaranja što povoljnijih sigurnosnih uvjeta za siguran povratak i ostanak, MUP ZE-DO kantona sačinio je projekat ‘’Povratnici ‘’ u sklopu kojeg službenici PS Kakanj imaju zadatak često ostvarivati kontakt s povratnicima

interesirajući se za njihove sigurnosne i druge probleme. Isto tako MUP ZE-DO kantona formirao je i Forum građana povratnika za praćenje njihove sigurnosti. I općina Kakanj ima svog predstavnika u spomenutom forumu - gosp. Ivu Majstorovića iz Podbjelavića koji prati rad policije i daje svoje sugestije i mišljenja u pogledu realizacije ovog projekta.

SV: Nedavni ste dobitnik jednog od priznanja Općine Kakanj. Zašto ste nagrađeni i što Vama to znači?

Istina je da sam od Općinskog vjeća Kakanj povodom Dana općine Kakanj nagrađen Zahvalnicom zbog dosadašnjeg rada i odnosa prema poslu koji trenutno obavljam i za doprinos u procesu pomirenja i povratka na prostor općine Kakanj jer sam i jedan od prvih povratnika na općinu Kakanj. Oni koji su me predložili za navedenu nagradu ocjenili su da sam svojim radom i ponašanjem doprinio poboljšanju uvjeta življenja i međunacionalnog pomirenja na prostoru općine Kakanj a posebno u mjesnoj zajednici Bjelavići.

Kakanj je siguran grad

DOzAPOVJEDNIK

POLIcIJSKE UPRAVE KAKANJ

DRAgO ĆORIĆ

Razgovarala: Iva Tomić

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

10

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

11

MLADI U KOMUŠINI

VELIČANSTVENI SUSRET

ČATIćI U prvoj polovici veljače na čatićkom sportsko-rekreacijskom centru Čimen postavljena su nova rasvjetna tijela. U akciji poboljšanja elektrifikacije sportskih terena za nogomet, košarku i odbojku postavljeno je osam novih rasvjetnih tijela koje je osigurao OO HDZ-a Kakanj, a pozdravili su je najviše stalni korisnici terena – sportski rekreativci. SV online

U utorak 24. travnja na Bobovcu je svečano potpisan protokol o međusobnoj suradnji na projektu

Revitalizacije i valorizacije Kraljevskog grada Bobovca i Kraljeve Sutjeske. Pod vodstvom razvojnih agencija SERDA iz Sarajeva i REZ iz Zenice a na inicijativu općina Kakanja i Vareš, svečano je usred srednjovjekovnog kraljevskog grada potpisan protokol koji bi trebao označiti značajno poboljšanje turističke ponude Bobovca i Kraljeve Sutjeske, odnosno razvoja općina Kakanj i Vareš.Protokol su potpisali predstavnici ukupno devetnaest institucija počevši od općinskih, regionalnih, županijskih do federalnih i državnih te nevladinih organizacija koje imaju bilo kakve nadležnosti u ovim mjestima.

Svi su suglasni da se iz prikupljenih sredstava prvo financira izrada Studije razvoja turizma i očuvanje kulturno-povijesnih spomenika na području općina Kakanj i Vareš s posebnim osvrtom na kraljevski grad Bobovac i Kraljevu Sutjesku a u svjetlu turističke ponude. Ova Studija treba ponuditi dobru analizu stanja turizma na području spomenutih općina te odrediti pravce i mjere za dugoročan gospodarski razvoj.- Danas potvrđujemo da smo spremni dati sredstva i svoje znanstvene mogućnosti kako bi u narednim godinama ova mjesta bila uistinu prepoznatljiva prvenstveno kao turistička odredišta. Predvidjeli smo formiranje tima koji će voditi ovu akciju a koordinatori će biti razvojne agencije SERDA i REZ. Mi ćemo dati svoj dopronos u oživljavanju Bobovca i Kraljeve Sutjeske kroz rješavanje infrastrukturnih problema čime će se poboljšavati razvoj ovih dvaju općina Kakanj i Vareš - izjavio je direktor sarajevske razvojne agencije Šefkija Okerić.- Naš cilj je da postanemo ponosni na naša povijesna mjesta koja su godinama zanemarivana. Mi se projektima pokušavamo baviti našim povijesnim potencijalima i njihovim razvojem. Nadam se da ćemo za koju godinu imati prave rezultate koji će biti mjerljivi turističkim posjetima ili novim zaposlenjima. Mislim da smo spremni za to - kazala je jedna od potpisnica protokola Amela Malićbegović, direktorica zeničke razvojne agencije REZ.

BOBOVAc I KRALJEVA SUTJESKA

Novi zamah turizma i gospodarskog razvoja

U sarajevskoj Skenderiji je u petak 1. lipnja održan veličanstven koncert dalmatinskih klapa čime

su svečano otvoreni Dani hrvatske kulture u BiH. Na koncertu je nastupilo devet poznatih dalmatinskih klapa te folklorni ansambl Filip Dević i nezaobilazni trogirski tenor Vinko Coce koji je svojim nastupom osobito oduševio publiku u Skenderiji.Na samom početku koncerta, prisutne je u ime organizatora pozdravio predsjednik HKD Napredak dr. Franjo Topić te veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini dr. Josip Vrbošić koji je ujedno i proglasio početak manifestacije Dani hrvatske kulture BiH. Događaju su također nazočili i visoki politički predstavnici u BiH te predstavnici stranih organizacija i vjerskih zajednica u BiH.Ljubitelji dalmatinskih pjesama uživali su u dvosatnom spektakularnom izvođenju najljepših pjesama Dalmacije koje su im priredili klape Sinj, Šufit, Nevera, Elektrodalmacija, Solin, Filip Dević, pjevač Vinko Coce i mnogi drugi.

SARAJEVO

Hrvatski dani kulture u BiH

Najmanje sedam tisuća mladih katolika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine nazočilo 26. svibnja Susretu Hrvatske katoličke mladeži u Svetištu Majke Božje u Komušini-Kondžilu,

u općini Teslić. Organizatori susreta su bili Biskupske konferencije Hrvatske i BiH. Mladima kojih je bilo gotovo iz svih katoličkih župa naše domovine, najprije je bilo omogućeno da pristupe pojedinačnoj svetoj ispovjedi. Na raspolaganju su im bile desetine svećenika te biskupi i kardinal. Nakon toga slijedila je procesija od župne crkve u Komušini prema brdu Kondžilu kamo se prema tradiciji nosi čudotvorna Gospina slika. Tisuće mladih prevođenih kardinalom, biskupima i svećenicima u molitvenom je duhu koračalo za slikom.Čudotvornu sliku Komušanske Gospe kako je naziva pobožni puk, nosili su Komušanci te mladi katolici iz BiH odjeveni u narodne nošnje. U velikosrpskoj agresiji 1992. župa Komušina je posve uništena. Stanoništvo je otada u izbjeglištvu. U Komušini i susjednoj Bežlji danas živi tek nekoliko stotina pretežito starijih ljudi od 12 tisuća koliko ih je bilo prije rata. Svetu Misu je predvodio sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. On je ovo sveto brdo nazvao evanđeoskim brdom Mlade je pozvao da po ljubavi budu u današnjem svijetu prepoznatljivi kao učenici Isusa Krista koji vjeruju da ljubav daje smisao kako patnji tako i cjelokupnom našem životu.

Po završetku mise slijedio je rekreativni program okolo župne crkve u Komušini. Na pozornici su se smjenjivali mladići i djevojke koji su pjesmom i plesom dočarali radost današnjeg dana. Kardinal Puljić mlade je još jednom pozvao da ljubav i radost današnjeg hodočašća ponesu svojim kućama.Iz Komušine su zasigurno svi otišli umorni ali i zadovoljni. Osim Komušanaca kojima ostaje i dalje porušena Komušina. I čudotvorna slika Majke Božje. Može li ona učiniti još jedno čudo? Za Komušinu. SV online

SV online

SV online

Potpisivanje Protokola na Bobovcu:Općine Vareš, Kakanj, razvojne

agencije SERDA i REZ

Fondacija Curia bani, Franjevački samostan i Udruga Kraljevski grad Bobovac

Koncert Nedamo te pismo naša - Dalmacija u srcu

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

12

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

13

JUB

BOJE

MIJ

ENJA

JU

DOM

A šta sam drugo mogao? govori mi vlasnik trenutno najpoznatije građevinske firme u Hrvatskoj. Hodaj, traži po čitav dan, kumi, moli, preklinji, daj primite me, pružite mi šansu, samo da nešto radim. Ma, kakvi, čovječe! Prešao sam od Solina do Splita i obašao

čitav Split barem devet puta pješice u ta tri mjeseca. Ništa! Petera usta trebalo je nahranit a ja nemam lipe u džepu – kune i druge glodare neću ni spominjat. Vratim se kući , žena ispekla ražljevu, jedem ja nju, jede ona mene – a djeca gledaju. Pa kažu, ćaća, daj i nama komadić ražljeve, a ja gledam u njih...pa u onu ražljevu...pa...sve oću da im kažem ja moram jesti da biste vi živjeli...pa... na kraju im dadnem, šta ću... Jooooooooooooooj, kad se samo tog vremena sjetim, koža mi se naježi, žmarci me grizu ko Mineu. Ajde, dobro što ja nemam al’ nema ni brajo ( brat mu, op. daidže ), sunce ti kalajisano, a i kod njega troje gladnih tića...Sve zajedno, trebali smo napuniti deset pijata, makar jednom dnevno. A odakle?

I ?Pa...eto...tako...Kupimo – nekako smo skuckali, pozajmili, ne znam više ni sam ! – bijela odijela, znaš, one molerske radne kombinezone, pospemo se malo prašinom, uzmemo od djece one vodene bojice pa kistom pređemo na par mjesta, tek toliko da ljudi dobiju dojam kako se radi na veliko; još malo pepeo od cigare razmažemo po nogavicama – i krenemo u predgrađe, na periferiju.

Zašto u predgrađe?Kako zašto, pa na periferiji su ti privatne kuće. Tamo gdje se ne zna ni tko pije ni tko plaća; slaba infrastruktura, bez urbanističkog plana, divlja gradnja...A kuće – svakakve! Ožbukane, neožbukane, fasadirane, nefasadirane...

I? I tako, idemo ti mi ulicom – ma, šta ulicom!, kozja staza između kuća, čovječe! – zagledamo i lijevo i desno a onda se zaustavimo, ajmo reć, pred nekom kućom. Ruke na bokove, al’ ono, znaš, malo agresivnije, palac i kažiprst na bubrezima, dlanovi okrenuti prema dolje; izbacimo po jednu nogu malo naprijed, brajo lijevu a ja desnu, isprsimo se – a ima nas, fala Bogu, pogotovo braje, i onda je sto i kusur vago – zatvorimo, dakle, tijelima kut od nekih sedamdeset stupnjeva i, povremeno rukama dotičući kačkete, također bijele i također djelimice ofarbane, počnemo k’o fol diskutirat:

Je l’ vidiš ti ovo!? pitam ja braju i derem se koliko me grlo nosi.Ha...čuj...odgovara brajo glasno, tek toliko da nešto kaže. Kao, sad će on razmislit pa će reć nešto pametno.Je l’ vidiš ti ovo, čovječe, nastavljam ja, mlataram rukama i pokazujem sad na jednu sad na drugu stranu kuće. Je l’ vidiš ti ovo! pitam dalje, kao da mi brajo već nije ponudio svoj najjači odgovor. Ne mogu vjerovati vlastitim očima, čovječe, ovo nema nikakvog smisla...! Pogledaj gore kod oluka!Ha...šta možeš..., utrčava mi brajo u monolog.Ovo je katastrofa, ka-ta-stro-fa! objašnjavam dalje, iako iz iskustva vrlo dobro znam da je brajo već ispuco svoje džoker-odgovore i da ću dalje morati sam.Pa...?Pa, što ne udarite fasadu, čoviče, što ne uredite kuću i izvana i iznutra pa da u njoj živite ka čovik a ne ka...

Ovo je za ne povjerovati! Pa gdje su im estetski kriteriji, gdje je smisao za ljepotu...? Jesu li ti ljudi ikad vidjeli lijepu kuću, lijepu zgradu, uređen vrt, novu fasadu, umjetničko djelo, sklad boja....? Misle li oni izać iz sivila, misle li se ikad oslobodit ovog jada i čemera i krenuti ka ljepoti i estetski osmišljenom prostoru!?Derem se ja tako, povremeno smanjim jačinu za par decibela, pa opet...Drobim, Bog te pomogo, drvlje i kamenje bacam na ružnoću Lijepe naše, nek vide i čuju ljudi da ima netko kome nije svejedno, tko neće samo odmahnuti rukom. Sijevaju munje iz očiju, puši se iz ušiju......e..., u tom trenutku pojavljuju se statisti, u kadar ulijeće glavom i bradom domaćin. Izmili odnekle, iz podruma, s kata, iza kuće...Čuo dreku pa izašo da vidi tko je, šta je...Jeste šta tribali? pita..Jeste Vi vlasnik ove kuće? pitam ja njega, još uvijek zapjenjen i crven u licu.Jesam.Pa, kako Vas nije stid, čoviče, živit u vakoj kući?A što...šta joj fali?Kako, šta joj fali, čoviče? Izgleda kao da je od stoljeća sedmog ! Cigla Vam se runi po rubovima, žbuka ispada iz zida, nemate ni toplotne ni zvučne izolacije...Pogledajte gore ispod vjenčanice!

Pa...?Pa, što ne udarite fasadu, čoviče, što ne uredite kuću i izvana i iznutra pa da u njoj živite ka čovik a ne ka...

A mogli biste i garažu, dodaje brajo, inače će iz godine u godinu biti sve gore i gore. Cijene Vam stalno skaču..., neće nikad bit jeftinije. Kad već imate dobar auto, šteta je da...

Tako je, diko, mislim se u sebi i zahvaljujem Josipu i Mariji, svim svecima Franjevačkog reda i opće Crkve, što imam brata s kojim se ponositi mogu. Nek barem zaradi za marendu.

Ma, kad...? Kad...? Nemam vrimena, judi moji, kad ću? jada se vidno uzbuđeni domaćin.Od Vas se i ne očekuje da imate vrimena! Zato smo mi tu! umirujemo gazdu; on nas prvo gleda sumnjičavo pa onda, lomeći se još uvijek u sebi, nesigurno poziva pod smokvu u dvorištu.

Mi mu izlažemo plan, brajo odmah vadi metar, mjeri zidove, izračunavamo kvadraturu, jeftinije neće naći sigurno, možemo i prozore i vrata opiturat...bismo ili i kod sina?...gdje...?...tu u blizini...napravio novu kuću...a šta mu treba: obrada špaletnih ploha il’ će možda, dekorativnu žbuku......hoće li toplinsku izolaciju fasade...a kakvu žbuku: silikatnu, akrilnu, silikonsku....ma, nema problema ako je u pitanju strojno žbukanje, stiropor-fasada, gletovanje...ide sve...hoće l’ sam postavljati skelu ili da se mi i za to pobrinemo...mi ćemo i skelu...može...

A...je l’ gospoda za po jednu bevandu ?Ni govora, hvala Vam najljepša, za vrijeme posla ne konzumiramo alkohol . Samo smo tu nakratko, u prolazu, slučajno svratili na putu između dva gradilišta. Čuj, obraćam se braji, ti ovu prvu grupu radnika pošalji sutra u Omiš a drugu u Marušiće. I to u Marušićima da se završi do navečer. Definitivno! A nas dvojica ćemo sutra osobno doći ovdje kod gospodina.

Ali...veli mi brajo, imamo još deset dana do isteka roka u Marušićima.Ljudi moji...ej! kad sam ga čuo tako mudro zboriti, došlo mi je da ga poljubim u onu njegovu tintaru, da kleknem pred njega i zamolim oproštenje za sve uvrede koje sam mu nanio tijekom dosadašnjeg života.Moj brajo!Moj ponos i dika moja!Tako smo ti , eto, moj daidža, počinjali. Nekad uspiješ a nekad ne uspiješ. Nazovu te tovarom, kažu, šta ova dvojica revu gore na putu. Dođu ponekad do nas, okupe se, gledaju u nas, slušaju, čak počnu kimati glavama i gledati u onom prvcu u kojem

i

mi gledamo. Kao, vide i oni da bi dotičnu kuću zaista trebalo urediti i to od temelja do krova.A, znalo se, opet , dogoditi da nas slušaju, slušaju – pa se počnu smijati! Smiju se, sunce ti kalajisano, ko budale na bijelo brašno; samo što im se pupak ne odveže! A ne kuže, zapravo, pojma oni nemaju da se mi u tom trenutku borimo za koricu kruha i za napunit deset pijata.

A jednom smo se zatekli izvan grada, na dalekoj periferiji. Neka čistina bila, mi ofarbani kakvi već jesmo – a kiša složila iz neba iz zemlje. A nemaš ni kišobrana ni zaklona!Razlile se, brate, one dječje vodene bojice po nama – izgledali smo ma ka dvi duge na nebeskom svodu.I znaš sta ću ti još reć, moj daidža? Sve ovo što sad imamo, sve smo mi to debelo platili. Sve! Evo, na primjer, vidiš li ti ove moje prste? Zgrčeni, je l’ de? A dašta će neg zgrčeni biti! Oni ti se bez duple loze ne ispravljaju. Nećeš mi vjerovati, ja ti se ujutro umivam nadlanicama. Moreš mislit kako to izgleda. Al’, šta ću!? Prsti zgrčeni od fangle i mistrije, na kraju dana zaborave odakle su krenuli pa se ne znaju vratiti na start. I tako ostanu čitavu noć u...kako se ono kaže...embrionalnom položaju. Sve do jutra. Pravo da ti rečem, al to nek ostane među nama, i zbog žene mi ponekad bude neugodno. Srećom...

I džabe ti sve, tu ne pomažu ni tablete, ni šprice, ni masaže. Al’, jesam li popio duplu loziku, odmah ti oni živnu i isprave se – ko kad u crtanom filmu biljke rastu iz zemlje. Znaš kako to izgleda, gledo si vjerojatno?

P

iše:

F. B

.

Nastavlja se...

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

14

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

15

I mi smo se ovdje znali načekati iha ha, tumačio je dalje i preporučivao nazočnim svećenicima da se daju u molitvu potpore slučaju. Autobus je naravno, zamuknuo isto časa a u njega je zbilja ušao neljubazni carinik koji je nijemo prošao kroz kroz autobus, pokupio putovnice hodočasnicima i onda vrativši se u svoju kućicu stao temeljito zagledati svaku od njih ono baš natenane kako mi u Bosni kažemo. Mi u autobusu nervozni od duge vožnje, napeto smo iščekivali carinski bijeli dim smilovanja hoće li biti Naprijed marššš! ili Vod stoooj! Nije bio problem što je on to to radio temeljito, nego što je to to radi natprosječno dugo i nepotrebno i za jedne natenane.

Oprost za Bosanski Brod

U Bosanskom Brodu i jedna smiješna stvar. Dok čekamo na prijelaz granice, pristupa nam

komunalni redar i naplaćuje pet maraka „komunalne naknade utvrđene po odluci SO Bosanski Brod (Sl. glasnik broj 3/2000)“ . Malo se snebivamo i negodujemo jer nismo uspjeli doznati što bi ta naknada trebala značiti i čemu služi osim da je tako odlučila Općina Bosanski Brod. Nismo čuli niti se mogli prijetiti da se drugdje na graničnim prijelazima naplaćuju takve komunalne naknade za kamione koji prelaze granicu pa nije bilo druge nego zaključiti da je ovo dosjetka općine Bosanski Brod kako oglobiti kamione kad već nema prilike naplatiti cestarinu i mostarinu za prolaz kroz grad i preko Save. Međutim, Brodu koji se opet zove Bosanski mi to opraštamo u ime nade za povratkom onih njegovih predratnih stanovnika koji su mu i dali ime Bosanski.

Na granici jednoj pa drugoj ponovno sređujući papire provodimo ipak sat i pol vremena i tek potom poslije tog raskuživanja poput onog u drevnim franjevačkim ljetopisima prelazimo u Slavoniju uz posljednje zrake sunca koje zalazi ipak tamo negdje nad našom Bosnom. Samo da joj ponovne ne smrkne, molim se dok dotičemo hrvatsku obalu Save.

Slavonski Brod i Hrvatska ipak djeluju uvijek na isti način. Prije nas je iz strme Bosne dočekivalo sa Slavonijom sve više i više ravnice dok se ona posve ne bi razlila. Danas kad se pređe Sava dočeka nas po svemu daleko naprednija zemlja od BiH. Vidljivo je to već kad

se pređe Sava. Hrvatska daje dojam sve uglađenije europske zemlje. Mnoštvo je novih zgrada i kuća s lijepim fasadama, novih cesta, velikih trgovačkih kuća, poslovnih zgrada posijanih na sve strane. Sve nekako upućuje da Hrvatska kroči sigurnim putem korak po korak prema zemlji s europskim standardima. Za očekivati je da će biti sve privlačnija napose uđe li u EU u narednim godinama kako se pretpostavlja. Što li će biti s nama bosancima i hercegovcima kad nas već na Savi iza Bosanskog Broda bude za koju godinu bude dočekivao shengenski režim? Hoćemo li to dočekati i to preživjeti? Taj režim.

Kavotočje u Čakovcu kod Žepčaka Zovke

Spavat ćemo u Čakovcu kako smo odlučili jer je to na kraju Hrvatske i odatle nam je blizu za Mađarsku.A i Teči teku posljednje minute od njih 540 (9sati) koliko mu zakon dopušta voziti u jednom danu. Sad mu zakon dariva 11 sati itekako potrebnog odmora. Dugo vremena Mađarska je zaista bila preblizu Hrvatske pa je ona gospodarila Hrvatskom a Hrvati su morali uložiti dosta truda da se izbore za svoja prava u svojoj zemlji. Sada nastoje da im EU bude još bliže, da stanuje kod njih. Vidjet ćemo brzo hoće li taj brak Zagreba i Bruxellesa jednako biti na hrvatsku štetu kao onaj s Bečom i Peštom, ili nedajBože narodna tragedija kao onaj s Beogradom.

Bilo kako bilo za i protiv hrvatskog članstva u EU, ostaje pomalo i proturječno da Hrvatska koja tako odlučno otimala 70 godina dugom jugo zagrljaju krvareći za svoju samostalnost i suverenost, sada poslije tek koje godine samostalnosti, punim jedrima žuri u zagrljaj stranim gospodarima, sama se pod krinkom integracija odričući svog suvereniteta.Motel na ulazu u Čakovec u kojem ćemo noćiti je vlasništvo poduzeća Zovko iz Žepča. Odmah nam je drag i od toga se od početka osjećamo jako ugodno. Motel je nov s tri zvjezdice. U prizemlju su naravno benzinska crpka te fino opremljene suvremena kavana (kavotočje, kako bi rekli prije 100 godina u) te trgovina. To naše zadovoljstvo ne remeti ni činjenica što više u kavotočju ne toče kavu jer je već kasno kao ni to što vašem reporteru pospani mladi službujući na benzinskoj-kavotočuj/motelu- trgovini u prvi mah daje sobu 105 koja nije pospremljena od prethodnog gosta. Uljudno se ispričava mangupski umanjujući propust. Posljednjim atomima snage odlazimo po uputi ovog supermena univerzalca na kavu i pivo u Sv. Križ, susjednu selo uz autocestu. Svoj mercedes parkiramo pred kafićem As. Unutra je tek nekoliko gostiju a osim s konobaricom još nekoliko riječi razmjenjujemo i sa susjedom za šankom koji je, slučajnosti, naš Bosanac s Usore koji tu živi. Uredno solidno osvjetljenje selo, spava mirnim snom a mi mu se pridružujemo.

Nastavlja se...

Gladna Bosna ulazi u EU II Kao pravi šofer u danu kada ćemo ući u EU, Tečo poranio kamionu

obići ga i pripremiti za svečani događaj. Dok pijemo čaj i kavu u ugodnom prostoru kafea u prizemlju, Tečo tek tada primjećuje

da je zapalio cigaretu u dijelu gdje je pušenje zabranjeno. „Izvinjava“ se ljubaznoj konobarici srednjih godina a ona ga ne prekorava. Univerzalnog supermena od sinoć nema. Dok se vozimo k Murskom Središću uživamo u pogledu na Čakovec. Za oko nam zapinju njihove nove poslovne zgrade, nove prometnice sa stazama za pješake i bicikliste kao i uredna dvorišta udobnih obiteljskih kuća. Krećemo se po Varaždinskoj županiji koja ima uz Zagreb najveći životni standard u lijepoj našoj. Uočavamo na svim raskršćima postavljena raspela. Stajemo kod jednog od njih i fotografiramo ga.Da ne bude sve idilično na našem približavanju EU, opet su se pobrinuli papiri. Na graničnom prijelazu u Murskom Središću dok preko mosta vidimo ploču sa slovenskim i grbom EU, razočarani Tečo obavještava da smo na pogrešnom mjestu. Kako? Djelatnik špedicije croatiašped je jučer u Slavonskom Brodu u papire upisao pogrešno ime prijelaza na kojemu ćemo izići iz Hrvatske. Umjesto Mursko Središće kako mu je Tečo rekao, ovaj je u papirima napisao Lupinjak te nam naplatio za tu uslugu 200 kuna. Tako smo se našli u neobranom grožđu. Ni hrvatski carinik a ni Tečo pojma nemaju gdje bi se taj prijelaz trebao nalaziti. „Negdje u Zagorju“, ogorčen je moj šofer i odmah odlučuje dobaviti nove papire od špeditera u Brodu ni ne pomišljajući tražiti pogrešno upisani prijelaz. Počinje tako nova runda pregovora oko našeg ulaska EU. Želimo ući ali još nismo spremni. Sad se počinjem pitati hoće li nam dati uopće da iziđemo iz EU kad je ovako teško ući. Ući jest teško ali kako je iz nje izaći? Hoće li nam dati onda kad nam bude dosta i njihovog bratskog zagrljaja?

Prema EU

Tu smo na pragu EU doživjeli i najveću uvredu na cijelom putu. Naše zapadnobalkansko dostojanstvo dobro se uzdrmalo. Dok se jedan carinik iz sve snage trudio da nam čim brže omogući uredne papire što je u pola sata i uspio, njegova neraspoložena kolegica je imala samo jedan komentar: „Gladna Bosna!“. Nije vidjela da joj Tečo stoji iza leđa. A možda joj je to bilo i svejedno. „Moj Tečo, mi njima sipamo pohvale a oni nama uvrede“, odlučujem reći Teči čim se pojavi dok u prenosivi redakcijski kompjutor sve marljivo zapisujem i kratim vrijeme na granici.

Gladna Bosna na vratima EU

Gledam kako Tečo putem pozdravlja kolege vozače velikih kamiona, one koji ga zaobilaze kao i one koji mu dolaze ususret ako ih uspijeva prepoznati. Primjećujem da među njima postoji solidarnost. Pomažu jedni drugima u vožnji iako se ne znaju. Između njih ima samo njim a poznati način komuniciranja. Naprimjer, kada brže vozilo zaobilazi sporije onda ovaj koji je sporiji, ako želi pomoći bržem kamionu, svjetlosnim signalima pokaže kada ga je prošao cijelom dužinom vozila te se može sigurno vratiti u desnu traku. Onaj koji je tako pomognut, u znak zahvalnosti naizmjenično jednom dvaput uključi žmigavce i put se nastavlja.

Vozačka solidarnost

Naprijed marš u EUOve papiroška natezanja na granici podsjetila su me na prijelaze granica u istočnoj Europi. Unatoč njihovom novopečenom članstvu u EU disciplina je na nekim granicama još uvijek sovjetska. U to sam se uvjerio 2005. putujući s hrvatskim hodočasnicima kroz Češku, Poljsku, Slovačku i Mađarsku. Na prijelazu Češke i Poljske vođa puta g. Franjo nas je unaprijed upozorio da na granici trebaju prestaju sve šale, osmjehivanje, bilo kakve upadice i svi komentari pa i svaki razgovor. Carinici znaju satima držati autobus na granici ako im se to prohtije.

Piše:Srećko Bratić

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

16

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

17

REPORTAŽA

U Kraljevoj Sutjesci od 5. do 9. lipnja i ove godine je uspješno održana likovna kolonija “Kraljeva Sutjeska - Bobovac 2007.” u organizaciji Franjevačkog samostana te Fondacije curia bani iz Kraljeve Sutjeske

uz svesrdnu pomoć Nike Lozančića jednog od inicijatora ovog događaja te brojnih drugih ljudi dokazanih prijatelja Kraljeve Sutjeske.U radu kolonije je sudjelovalo trinaest likovnih umjetnika iz BiH i Hrvatske. U samo tri radna dana, umjetnici su ostvarili preko trideset umjetničkih slika na kojima su oslikali svoje doživljaje i prenijeli svoje inspiracije iz Kraljeve Sutjeske, Borovice, Vukanovića gdje su domaćini bili župnici don Perica Majić, don Viktor šošić te don Marijan Marijanović iz Kaknja.

Uz prigodan kulturni program, u subotu 9. lipnja u galeriji Franjevačkog samostana svečano je otvorena izložba djela nastalih u likovnoj koloniji “Kraljeva Sutjeska-Bobovac 2007.” Gostima se na početku programa prigodno obratio gvardijan fra Ilija Božić koji je govorio o tradiciji održavanja likovnih kolonija u Kraljevoj Sutjesci. Također je zahvalio svima koji su omogućili da se ovo dogodi a zahvalio je gostima na dolasku, osobito veleposlaniku Republike Hrvatske u BiH Josipu Vrbošiću i njegovoj zamjenici Dunji Jevak.

Prigodno se obratio i Anto Kajinić kojemu je tu noć pripala čast da izložbu proglasi otvorenom. “Ova kolonija nije uobičajeni simpozij umjetnika. Ja sam ovu koloniju shvatio kao simpozij svjedočenja postojanog postojanja. Svjedočenje da se u zemlji Bosni i Hercegovini treba i mora ustrajati i doživio sam to kao jedan vid vraćanja duga domovini. Svaki dolazak u Kraljevu Sutjesku, nekadašnji bitak te države, treba svakako čovjeka nadahnuti, motivirati za nova dostignuća i nove kvalitete življenja. Svi učesnici kolonije na neki način su imali u vidu potvrđivanje domovine Bosne i Hercegovine što je nužno i nikada nije dovoljno koja je po svemu kompozitna i traži velike senzibilitete i osjetljivost, veliku pamet kroz razne sekvence, a u prvom planu kroz kulturu i umjetnost kako bi se njeno tkivo osnažilo a to je moguće.

Ja i kolege smo pokušali slikama i umjetnošću uz svu nevjericu mijenjati svijet što je moguće samo treba dobre volje koju su umjetnici imali, a te tragove možete vidjeti večeras.” - rekao je Kajinić dekan Akademije likovnih umjetnosti u širokom Brijegu.

Anto Kajinić se na kraju u ime umjetnika zahvalio organizatorima te im ujedno uputio apel da idući put kolonija u Kraljevoj Sutjesci traje duže. “Utrošak u umjetnost i kulturu nikada nije trošak to je pravo investiranje, jer zemlja i narodi bez kulture nisu ništa”, istakao je.

Umjetnicima, gostima, donatorima te ostalim zaslužnim za dobru organizaciju ove likovne kolonije, upriličena je i svečana večera na kojoj su se prisutnim obratili fra Ilija Božić, Niko Lozančić, veleposlanik Josip Vrbošić te Marijana šapina. Govornici su se prvenstveno zahvaljivali umjetnicima na njihovom dolasku i uloženom radu te izrazili nadu da će se ova tradicija održavanja likovnih kolonija u Kraljevoj Sutjesci nastaviti.Marijana šapina, u ime organizatora umjetnicima je uručila i prigodne zahvalnice.

LIKOVNA KOLONIJA

KraljevaSutjeska

- Bobovac 2007.

SV online

Akademski slikar Frano PrimoracBorovica

Zvanice na svečanom otvaranju likovne izložbe

Radna atmosfera likovne kolonije, Kraljeva Sutjeska

Svečano otvaranje likovne izložbe

Posjetitelji su mogli razgledati preko 30 umjetničkih djela

Akademski slikar Željko Majstorović

Akademski slikar Mladen IvešićBorovicaJedno od nastalih umjetničkih djela na

likovnoj koloniji

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

18

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

19

KOMENTAR BROJA

Kadija te tuži, kadija ti sudi

Piše: Fra Drago Perković

Čudna je ta zemlja Bosna, uvijek bila i bit će. Kraj brda problema koji zagorčavaju živote milijunima ljudi,

„dežurni mudraci“, umjesto da rješavaju životne probleme, uhvatili se svih mogućih oružja pa navalili na hrvatskoga branitelja i jednog od najpopularnijih pjevača na ovim prostorima Marka Perkovića Thompsona. Kršni mladić iz Dalmatinske zagore živ je pokopan u Sarajevu. Televizijske emisije, novine, izjave, prosvjedi, pa sve do opasnih prijetnji odjekivali su Sarajevom i BiH u travnju i svibnju. Zanimljivo je pogledati tko je sve ustao protiv Thompsonova koncerta u Zetri: mostarski muftija, bošnjačke boračke organizacije, neke „multi-kulti“ nevladine udruge, židovska zajednica, pa čak i nekoliko fratara s Bistrika u Sarajevu…U „multi-kulti“ Sarajevu koncert je potom otkazan.

Pjesme koje je Thompson trebao pjevati u Sarajevu, već je otpjevao u Frankfurtu pred 14.000 oduševljenih slušatelja. Zanimljivo, i u Frankfurtu je jaki srpski lobi pokušao onemogućiti koncert, ali je mudra njemačka policija prije koncerta zatražila tekstove pjesama te za koji dan, uz obrazloženje da su to „divne domoljubne pjesme kakve bi trebale i Njemačkoj“ , dala dozvolu. Slično je bilo i u Beču. Koncerti pod nazivom „Bilo jednom u Hrvatskoj“ stalno se održavaju po Europi i Hrvatskoj bez ikakvih problema. Jedino je Sarajevo crna rupa u kojoj se čak ni za svoje novce ne može slušati što želiš jer se Hrvati moraju naučiti prihvaćati samo ono što im drugi odrede. Očito, nekima u Sarajevu smetaju riječi pjesama sa spomenutog albuma kao: „Istok, Zapad, svatko brani svoje, a ja ne smijem ono što je moje oduvijek. Jadni moj svijet. I samo zato, za njih sam fašista, a nikad nisam htio tuđe ništa, samo nju, zemlju slobodnu… Napadaju ta sluganska pera, k’o da oni branili su sela. Miševi, iz rupa izašli.“

Ljudima u BiH koji se u proteklom ratu nisu sunčali po Jadranu ili zarađivali na patriotizmu, Thompson sigurno ne smeta i pravo je pitanje tko se sve petlja u živote Hrvata i nameće im diktaturu. Što se ti „multi-kulti dušobrižnici“ ne upitaju gdje i zašto je nestalo 4.817

Hrvata iz BiH (kao župa Uskoplje) samo u protekloj godini u odnosu na 2005. kako stoji u najnovijem izvješću iz Vrhbosanske nadbiskupije? Možda će biti dobro da Thompson održi koncerte diljem BeHa te kod Hrvata oživi samopoštovanje i domoljublje. Do tada će po običaju na površinu isplivavati sukobi dviju suprotstavljenih struja: jedne koja je htjela dovesti Marka u Sarajevo i druge kojoj je on već pjevao u svibnju u Zagrebu, u Lisinskom. Jadne naše hrvatske podjele.

Povodom otkazanog koncerat Marka Perkovića Thompsona u Sarajevu 10. svibnja 2007.

DOMOLJUBLJE PROZVALI FAšIZAM

PJevaJ tHomPsone!

Je li ovaj slučaj dao sliku stvarnog položaja Hrvata u općini Kakanj. Bez obzira na puna usta samostana kad treba pred bjelosvjetskim posjetiteljima govoriti o „našem samostanu“ i unatoč javnog priznanja bivšem gvardijanu fra Vjeki Tomiću dodjeljenom mu za ovogodišnji dan Općine, i bez obzira na onih nekoliko Hrvata u općinskim strukturama. Još uvijek kod vladajuće kakanjske klike nema toliko dobre volje da se samostanu učini neko istinsko dobro koje bi vratilo povjerenje Hrvata u općini Kakanj ili potaklo njihov opstanak i zapošljavanje ovdje.

Slika stvarnog položaja Hrvata u Kaknju OTIMANJE SAMOSTANSKE zEMLJE

Neuspjeli pokušaji

Želi se ovim pokazati da Hrvate ne misle ostaviti na miru ni u buduće. Njih kao da u pokret stavi prva dobra stvar koja se prema sutješkom kraju ili Hrvatima dogodi pa onda po sistemu da se dobra stvar čuje daleko a loša još dalje, učine sve da zagorčaju svako pa i najmanje zadovoljstvo uživanja u postignutom. Posljednje takvo koje je moglo dati povoda, jest povijesno proširivanje ceste od Čatića do Kraljeve Sutjeske koje je upravo proljetos dovršeno. Prvi put otkako postoji, ova je cesta poprimila izgled moderne prometnice koja tek sada cijelom kraju daje sasvim novi izgled otvarajući i nove perspektive. Da ne bi tko pomislio da sada može biti bolje, da se ne bi počelo razmišljati o gospodarskim ulaganjima, kakvom nedaj Bože turizmu ili povratku ili ne-znam-ti-ga-ni-ja-šta, evo nam jedne iz naftalina izvučene besmislene afere koja će poništiti i stvarne i psihološke učinke kakve bi mogla imati jedna takva dobra stvar kakva je nova prometnica.

što je slučaj pokazao?

Očekujući zakon i pravnu državu, naivni su franjevci, nažalost, dočekali još veće bezakonje. Nije dakle bilo zakona da se pravim vlasnicima vrati zemlja oduzeta 1946. i nema ga ni dan danas ali jest bilo zakona da se jednom već oteta zemlja otme i drugi put i dade pravnom nasljedniku onoga vlasnika koji je tako nacionaliziranom samostanskom zemljom bez dinara naknade besplatno raspologao kroz 45 komunističkih totalitarnih godina mraka i jednoumlja!? Posve nalik na staru narodnu poslovicu potvrđenu našom višestoljetnom praksom: Kadija te tuži kadija ti sudi. Da je drugačije, sada bi se postavljalo pitanje odgovornosti Općine odnosno njene službe koja je 2000. godine uz potpis Nurče Kurtovića te uz aktivni blagoslov općinskih otaca, sasvim bespravno i samostanu iza leđa, dodjelila Agrotrendu pravo raspolaganja i korištenja ne samo za samostanski posjed Gvardijanovu luku nego i za sličan takav u Vlahovićima. Umjesto da se kao znak dobre volje i ispravljanja polustoljetnih nepravdi, Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci vrati još poslije Drugog svjetskog rata oduzeta imovina, barem ova u neposrednoj blizini samostana od kojih neku kao luku samostan već i koristi, ona se naprotiv pokušava dalje krčmiti. Pitamo se nije li stoga i ovo bio samo probni balon i pokušaj svojevrsnog „utvrđivanja gradiva“ da se Hrvate u Kaknju i Kraljevoj Sutjesci podsjeti još jednom kako njihova konstitutitvnost pa ni ravnopravnost niti stanuju niti će kad više stanovati u Kaknju.

Umjesto uživanja u radosti blagdana Uskrsa, vjernike u Kraljevoj Sutjesci je na kraju pučke mise na sam Uskrs dočekalo neugodno iznenađenje jer ih je gvardijan fra Ilija Božić pozvao da narednih dana tijelima spriječe zauzimanje Gvardijanove luke koje su najavili vlasnici poduzeća Agrotrend iz Kaknja

Najavljena prijetnja nije se ostvarila ali su se duhovi u Kraljevoj Sutjesci i cijeloj župi poprilično uskomešali. Samostanu koji je o slučaju obavjestio sve nadležne institucije od općinskih do međunarodnih uključivo i Ured visokog predstavnika poslavši pri tome i priopćenje medijima, očito nije preostalo ništa drugo nego da se odluči na posljednji korak pozivajući vjernike da spriječe zauzimanje samostanske zemlje. U tjednu poslije Uskrsa koji je trebao zabilježiti valjda ulazak Agrotrendovih traktora, u Gvardijanovoj luci se nije dogodilo ništa posebnoga osim što su se uznemireni mještani okolnih hrvatskih sela, počeli okupljati u manjim skupinama

raspitujući se kako mogu braniti luku. Slučaj je dakako odjeknuo i medijski pa se o svemu moglo pročitati u novinama, slušati na radiju, pratiti na internetskim portalima, forumima i TV postajama. TV prilog o pokušaju zauzimanju Gvardijanove luke od strane poduzeća Agrotrend našao se čak i u Brisanom prostoru, veoma gledanoj emisiji Gorana Milića, četvrtkom na HRT1 u 21 sat.

Ni sada, dva mjeseca poslije, nema naznaka da će se ostvariti najavljene prijetnje. S pravom stoga treba posumnjati i u ozbiljnost same najave. Teško da je itko pametan u Kaknju mogao očekivati da će franjevci u samostanu na čelu s gvardijanom, vjernici pa i šira javnost, sjediti skrštenih ruku i gledati kako Gvardijanova luka na ovako jeftin način, mimo volje samostana, mijenja vlasnika i fizički prelazi u tuđe ruke, u ovom slučaju Agrotrendove. Narod bi kazao i grabežljive jer polažu pravo na tuđu zemlju! Kako drugačije nazvati pokušaj zaposjedanja zemlje koju samostan koristi od 1991. čekajući da se donese Zakon o restituciji koji bi omogućio povrat ove i druge imovine nacionalizirane poslije Drugog svjetskog rata?

Piše: Karlo M.

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

20

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

21

Ispred nekadašnje robne kuće sforovci s dugim cijevima na transporteru. Smiju se, a jedan snima kamerom: psi se pare na trotoaru, za sforovce je to, asli, zanimljiva stvar. Okrenem kameru da u kadar stavim i onaj natpis SFOR na transporteru, i pse, nasmijane vojnike i onog s kamerom, a oni se odmah uozbiljuju. Da, za medije, oni moraju biti ozbiljni! Da li su, Bože, bili u Srebrenici i onda!? Možda je baš neko od njih, povlačeći se ispred paljbe četnika, gazio u Potočarima živu masu izbjeglih ljudi, koji su mislili da će tu naći spas!? Pričao mi je to kolega Emir, on je ovdje proveo rat, ispočetka mu nisam vjerovao, ali, kasnije mi i drugi pričaju…- Oooo, novinar, pa, đesi, jebem mu, ti dođeš samo nji’ snimat kad je to nji’ovo i nikad više – doziva me Momčilo iz bašte kafića. Momčila sam upoznao snimajući priloge o nevladinim organizacijama u Srebrenici: pun ih je Dom kulture, bar po natpisima na vratima, moglo bi pola Srebrenice stati, ali sam tog jutra jedino njega zatekao u uredu. Ostali… Da sam se najavio, svi bi bili tu, do mene je. Momčilo mi je tada ispričao finu priču o tome kako je suživot u Srebrenici ipak moguć, kako on i njegova organizacija «ulažu napore», a onda mi je doveo i Avdu, da mi i on ispriča isto ili gotovo isto. Kasnije sam saznao da je Avdo jedini član te organizacije koji je «druge vjere», ali je zato organizacija na listi onih koje nisu jednonacionalne.- Pa, moj novinar, šta ima, jesi l’ se oženio? – pita me Momčilo, iako sam mu, još onda, kazao da sam oženjen.- Ma, samo ti reci, ako ‘oćeš još jednu! – šapće mi povjerljivo i sa širokim osmijehom. – Napripremali smo ti mi ovde udovica za čitav korpus, pa ti biraj!Momčilo me onda čak i vodio u Babuljice: njegova organizacija ponekad dijeli i nekakvu pomoć, pa da ja to vidim i snimim… A ja odlazak u to seoce i ne pamtim baš po svojoj pameti: slabo sam je imao!

- Dobar dan, nano, zar nema kogod jači da to radi, a ne ti!? – pozdravljam stariju ženu koja u kolicima vozi šut od srušene kuće. A ona sjede i rasplaka se!- Ej, moj sinko, slabo ti je ovdi muška ostalo! – objašnjava mi. A ja postiđen, al’ – koja fajda!

Sad sjedim s Momčilom u bašti:

komemoraciju sam snimio, priča uvijek ista, pa pametnijeg posla i nemam. A nešto mi se i ne ide iz Srebrenice, neka me! Momčilo mi nešto priča, ali i ne slušam ga baš! Dovoljno mi je ovo u mojoj glavi što je zapisano u pretincu s imenom Srebrenica, ni to nisam stigao srediti, a kamo li…

Od onih nevinih srebreničkih priča: o ljekovitim vodama u šumi okruženoj minskim poljem i Bijeloj džamiji koja je nekad bila katolička crkva svete Marije, pa joj tek sad, kad su je obnovili, stavili minaret «na mjesto», preko Izetovog izlaganja u današnjoj katoličkoj crkvici – on je ključar, on se besplatno brine, sređuje, čisti pokazuje, pa kamara drva ispred «Domavije», zapuštenog partizanskog spomenika i činjenice da sam jednom, nakon što su se baterije mog foto-aparata istrošile, po nove morao trknuti u Bratunac, jer ih u Srebrenici nema kupiti, pa sve do scene u kojoj čovjek koji se biciklom vozi kroz Potočare, pa, gledajući u tek postavljeni natpis na ulazu u Memorijalni centar, slijeće s ceste i udara u ogradu, do onih bezbrojnih dženaza, slatkaste priče političara koji čekaju da se i to svrši, pa da svrate na srnetinu ispod sača… Sve do lubanje za koju zapinjem na međi livadice u Žedanjskom, tražeći dobro mjesto za

snimanje jedne ruševine. Jednom sam u Tuzli, u čekaonici zubarske ordinacije, upoznao ženu: boli je nešto skroz, kaže, držeći ruku preko usta.- Pa, valjda je zub! – kažem ja, trudeći se duhovitošću skrenuti njenu pažnju s boli bar na trenutak.

- Ma, jok, nemam ti ja, momak, zubi! Bila ti ja u banjama u Srebrenici še’set devete i popila tamo neku vodu, dali mi, i svi mi zubi začas poispadali. Kašnje čujem da se ta voda pije kroz slamku, odoše zubi od nje. Al’, kasno mi rekli… - sad se već bezubo smije žena.

Lubanja u Žedanjskom imala je sve zube, bar mi je tako izgledalo. Tu vodu, od koje «odoše zubi», čovjek koji je, s ostatkom tijela, nekad bila, očito nije pio. Ali – ni osmijeha, ni očiju, ni imena. Ni mezara, zasad.

Odlazim iz Srebrenice. Na tabli s koje me gleda ćirilično ispisano ime gradića, zalijepljena smrtovnica. Stanem da snimim.- Dobar dan, novinar! A, šta misliš! Moglo bi i obrnuto: stavit smrtovnicu ‘mjesto table, pa na njoj napisat Srebrenica! Ha, ha, ha!

UMJETNIČKO PERO Piše: Milo Jukić

Kako su me propustile, tako mi ostavljaju i mali prolaz da se vratim nazad. Zahvaljujem. Nekako se,

mada nemam ništa sa Srebrenicom, svake godine na komemoraciji osjećam nekako sve više domaći. Već znam tog svijeta, i jednih i drugih i, mada mi svi pričaju neku svoju istinu, ipak sam…- Ej, novinar, pa, đe si, bolan, i ti doš’o! Ja mislio, svi tako kažu, pa i’ nema nikad. ‘Ajd, kahva, sok – pruža mi ruku Mešan. Lani me vodio da snimim obnovu njegove kuće: srušila je avionska granata. Velika je to kuća bila, u centru, pokazao mi je i slike, sačuvala djeca od kćerke udane u Bašigovce kod Živinica… Ja ga počeo uvjeravati da je to loša tema, to rade svi, a on ne može dočekati da dovršim: nije to obnova, to je budalašćina!- Ma, čoječe, prave mi duplo manju kuću, al’ i to bi’ ja, već mi prave naopako: kujna i WC jedno do drugog! Pa, novinar, đe to ima, jesi l’ ti to iđe vidio, eto, reci!? Ma, ja i’ molio da ne rade tako, jok, oni kažu mora se po projektu! Eto! I sad ja čekam da oni završe, pa da rušim! Pa, đe će WC do kujne…Zatrpao me riječima, a i ovo nekoliko rečenica bilo je dovoljno. Džaba, ja mu nisam mogao pomoći, osim da snimim. A kod Mešana sam upoznao i Mušku: dva joj sina poginula, a ja sam je blijedo gledao, jer nikad dotad nisam čuo da se

žensko zove Muška. Kaže mi Mešan, a ostali potvrđuju, kako niko nije znao otpjevati ono «Aj, došla Drina od brijega do brijega» kao Muška. I to je, umjesto «zvorničkijeh cura», pjevala «srebreničkih cura». Podaleko je Drina od Gubera i ostalih srebreničkih voda, ali… Slagalo se, kažu, a ni Drina nije toliko daleko. A sad – ne pjeva već dvanaest godina.- Ma, da je meni umrijet, to bi mi bilo najdraže – čujem Muškin uzdah. – Sejdo je bio fin, k’o mlada dunja, k’o da ga sad, evo, gledam. Al’, poništiše ga, prokleti bili! Ne spominje Muška četnike. Četnici su «oni». Ubiše ga, kaže!

- A, Salko! Ma, da si ti njega vidio! Al’, ode u proboj, mi u Kladnju čekali, te doće, te vidili ga, jeda ga… A, jok, nikad on meni ne dođe, muko moja – plače Muška i vraća se na početak priče:- Ja, da je umrijet! Al’, ne da dragi Allah, pa šte ćeš!- A koji si ti, otkle? – pita me Muškin muž Murat, koji je tek došao, pa upitno gleda u Mešana. Predstavljam se, a on se pravda: dosadili im novinari, na njima samo «beru pare». Malo kasnije se opraštam, a Muška kroz suze pozdravlja:- Eto, Allah imanet, pa, dođi ti nama opet! Vidi ga, isti moj Sejdo, kad ga ‘vako gledam!- Ma, šta pričaš čojeku, bona, kako ga pozdravljaš! – ljuti se Murat na Mušku. –Dobar je čojek, ne kažem, al’, nije on naš!- Nek’ njega Allah čuva, pa čiji je god! – briše Muška suze lijevom, a mene pozdravlja desnom.

SMRTOVNIcA

«Skloni se, bona, nek’ momak uzme abdest», gurka jedna starija nana drugu, pokazujući kažiprstom na mene. Nešto mi se olabavio nosač mikrofona na kameri, pa me sve strah da će se sve to, kad se sagnem, raspasti. Prilazim dugoj cijevi, zakačenoj na cisternu, iz cijevi se grana desetak česmi, «obavljam abdest» - gdje ću nane razočarati! A to što se radi samo o imitaciji onoga što sam maločas snimao - valjda će mi bez puno razmišljanja oprostiti i Allah i moj Bog!

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

22

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

23

NIZ SOKAK

Na desnoj strani, ispod kuće Franje Šain–Pavlića , nalazila se kuća polukatnica, vlasništvo

Ilije Radića – Talijanovića. Kuća je imala ukopani podrum koji je bio sagrađen od kamena. Pod podruma bio je popločan riječnim oblucima. Iznad podruma su se nalazile prostorije za stanovanje čiji su zidovi bili od šepera, a kuća je bila pokrivena drvenim krovom zvanim šindra. Po zanimanju Ilija je bio zidar i tesar. U vrijeme između dva svjetska rata po svome zanatskom umijeću bio je poznat u Kraljevoj Sutjesci i njenoj okolici. Po narudžbi ljudi zidao je kuće od temelja pa do krova, te je dolazio kući samo subotom.Prilikom reguliranja korita rijeke Trstionice u mjestu Kraljeva Sutjeska, bio je zaposlen na izgradnji potpornih zidova 1917. godine, te pravljenju riječnih kaskada od betona i kamena u riječnom koritu, od kojih su neke još vidljive kod Osnovne škole.Oženio se mještankom Katom Aždajić, sestrom poznatog sutješkog trgovca

Ilije Aždajića zvanog Ilkan. U braku su imali devetoro djece: Ljubicu, Franju Stjepana, Pericu, Antu i Anu (blizanci), Ivu, Dragicu i Slavicu. - Ljubica je posvojila tetka Marija Čović zvana Marica i tetak Jozo zvani Jozelja. Ljubica se udala za Karla Požara iz Sarajeva. U braku su imali dvoje djece: Šteficu i Zvonku.- Franjo je po zanimanju bio rudar, zaposlen u Rudniku uglja Kakanj. Oženio se Lucijom iz Vareša. U braku su imali troje djece: Stjepana, Mariju i Luciju. Živio je u Kaknju a poginuo je kao hrvatski vojnik u veljači 1945. godine u Čatićima.- Stjepan zvani Pepo, kao hrvatski vojnik poginuo je 1942. godine na Kupresu. Nije bio oženjen.- Perica je poslije Drugog svjetskog rata radio u Rudniku uglja Kakanj u pogonu na Aljinićima gdje je i umirovljen. Bavio se zidarskim i klesarskim poslovima. Oženio se Maricom Petković iz sela Potoci kod Vareša. U braku su imali dvoje djece: Franju zvanog Safundžija i Juliju. Drugi put se oženio Dragicom

Rašo iz Gromiljaka kod Kiseljaka. U tom braku nisu imali djece.- Anto zvani Tica je kao hrvatski vojnik nestao na križnom putu kod Bleiburga polovicom svibnja 1945. godine. - Ana se udala za Nijemca Rudija koji je bio njemački vojnik za vrijeme Drugog svjetskog rata, zarobljen u okolici Kaknja. Živjeli su u Istočnoj Njemačkoj. U braku su imali dvoje djece: Wernera i Minku. - Ivo zvani Talijan je poslije rata radio u Rudniku uglja Kakanj , u pogonu na Aljinićima gdje je i umirovljen. Prva mu je žena bila Ana Markanović iz sela Kovača. U braku su imali dvoje djece: Jasnu i Nadu. U drugom braku s Katom Stijepić zvanom Kajica, iz Poljica, nije imao djece.- Dragica je bila udata na Pale. U braku je imala jednu kćer, Kseniju koja živi u Münchenu.- Slavica je poslije Drugog svjetskog rata radila u Pogonu Ričica, na telefonskoj centrali. Udala se za Jozu Barešića iz Fojnice te su u braku imali dvoje djece - Zdravka i Zdenu.

Da bi prehranili višečlanu obitelj imali su na lokalitetu Pijesak mali dućan koji je bio sagrađen od ćerpiča i pokriven drvenim daščicama. O dućanu se brinula Ilijina žena Kata, prodavajući uglavnom sitnice, ukrasne trake za narodnu nošnju, konce, igle, staklene i plastične bobke te razni jeftini nakit te bombone, čokolade, duhan i šibice. Poslije Drugog svjetskog rata dućan je radio još neko kratko vrijeme, do 50-ih godina.

Posjedovali su zemljišne parcele ispod Kraljeve Sutjeske, na lijevoj obali rijeke Trstionice koje su se zvale: Brodovi, Stojanice i Orazan. A na desnoj strani rijeke Trstionice zemljišnu parcelu zvani Deseci, dio današnjeg naselja sela Aljinići. Bavili su se obradom zemlje i držali su krupnu i sitnu stoku (koze). Imali su dvije štale: jednu kod kuće u Kraljevoj Sutjesci a drugu na zemljišnoj parceli Orozan.

Štale su bile sagrađene od klesanog kamena dok je gornji dio bio od drveta zvaniog nalog. Iz početka su bile pokrivene drvenim daščicama a kasnije crijepom.

Ilijina obiteljska kuća je kasnije obnovljena da bi je u ožujku 2006. tu kuću lijepih uspomena, zbog njene dotrajalosti porušio Ilijin i Katin unuk Franjo zvani Safundžija. Na istom mjestu on je sagradio novu i bolju kuću.

Ilija i Kata Radić –Talijanović su umrli u Kraljevoj Sutjesci. Kata 1958. a Ilija tri godine poslije, 1961. Pokopani su u Kraljevoj Sutjesci u groblju Trgovišće. Od njihove djece živa je jedino kći Dragica.

Piše: Mijo Šain

I lijina obiteljska kuća je kasnije obnovljena da bi je u ožujku

2006. tu kuću lijepih uspomena, zbog njene dotrajalosti porušio Ilijin i Katin unuk Franjo zvani Safundžija. Na istom mjestu on je sagradio novu i bolju kuću.

Po zanimanju Ilija je bio zidar i tesar.

U vrijeme između dva svjetska rata po svome zanatskom umijeću bio je poznat u Kraljevoj Sutjesci i njenoj okolici. Po narudžbi ljudi zidao je kuće od temelja pa do krova, te je dolazio kući samo subotom.

KRALJEVA SUTJESKA KROZ 20. STOLJEćE

Kuće lijepih uspomena

RADIONICA VISOKO - MUHAŠINOVIĆITEL: 032 740 201

servis

OPR

AVK

A S

ITN

E PO

LJO

PRIV

RED

NE

MEH

AN

IZA

CIJ

E, M

OTO

RN

IH P

ILA

, TR

AK

TOR

A

Anto Radić Talijanović- Tica

Jozo Filipović, Mijo Radoš, Anto Šain, Anto Nanović - Antunovice

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

24

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

25

Piše: Fra Bernardin Matić

MARAČIĆJOVAKOVIĆ

ĆOROVIĆ

JAKOVOVIĆ

ĆOROVIĆJAKOVOVIĆ

ĆOROVIĆ

JAKOVOVIĆ

VILAETOVIĆ

JAKOVOVIĆVILAETOVIĆ

JAKOVOVIĆVILAETOVIĆJAKOVOVIĆ

VILAETOVIĆ

Ivan, sluga u samostanuManda, žena ŠimeKlara, žena MijeMarta, kći ŠimeAna, kći ŠimeLucija, kći MijeFranjo, sin IveŠimoMarija, žena ŠimeMato, sin LukeKata, kći ŠimeŠimo LukaIlija, sin IveFranjo, sin IveUršula, žena LukeIvo, sin LukeMarija, kći ŠimeIvanŠimo, sin IvanaRuža, žena AnteMara, kći AnteLuca, kći AnteNikolaJozoDominKata, žena JozeTooma, žena NikoleManda, kći JozeMarta, kći NikoleKata, kći AnteFranjo, sin DominaTomo, sin NikoleJelka, kći JosipaAna, kći NikoleMartin, sin Nikole

51 40201049

24303055

404556

30126

50142668

56543040401310664

151320

21. 07.01. 08.10. 08.13. 08.13. 08.13. 08.22. 08.22. 08.22. 08.22. 08.23. 08.26. 08.26. 08.29. 08.29. 08.30. 08.30. 08.30. 08.02. 09.05. 09.05. 09.05. 09.12. 09.27. 09.27. 09.27. 09.08. 10.08. 10.12. 10.12. 10.12. 10.13. 10.13. 10.20. 1006. 11.06. 11.

JURIĆ

JURJEVIĆJURIĆ

PRIPUZOVIĆJURJEVIĆTRGOVČEVIĆPRIPUZOVIĆTRGOVČEVIĆJURIĆTRGOVČEVIĆMAŽAR

MATANČIĆGAŠIĆJURJEVIĆLUČIĆTRGOVČEVIĆ

JURIĆTRGOVČEVIĆ

RATANČIĆ

JURJEVIĆTRGOVČEVIĆ

RATANČIĆMAŽARTRGOVČEVIĆRATANČIĆTRGOVČEVIĆJANJIĆJURJEVIĆPRIPUZOVIĆTRGOVČEVIĆ

JURJEVIĆTRGOVČEVIĆ

BAČIĆTRGOVČEVIĆ

BAČIĆTRGOVČEVIĆ

Filip, sin IvanaIvanLucija, žena FranjeAna, žena IvanaLucija, kći IvanaAntoFranjoJosip, sin MarkaJanja, kći IveAntoPetar, sin IvanaAugustinTomica, kći FranjeMato, sin FranjeFranjo, sin AntePetar, sin MijeJakovKata, žena PetraKata, žena MarkaKlara, žena AndrijeAna, kći MarjanaLucija, kći MijeToma, sin MijeJanja, kći AugustinaMarija, kći PavlaMarija, žena AnteMijoPetarAnđa, žena PetraJosip, sin PetraStjepan, sin PavlaAndrija, sin FranjeAnđa, žena JureKlara, žena MarkaKata, žena MijeJozoToma, žena LukeMarta, kći IveKata, kći MateLuca, kći MateTomo, sin JakovaIvka, kći MarjanaMijo, sin AugustinaAnđa, kći MarkaIvo, sin AugustinaStjepanMarija, žena MarkaPavo

54 2541261

2040159

304

4018145

20504060405

189

1218302827261

141

32435059602198

142 mj.

445

645034

29. 06.04. 07.08. 07.10. 07.12. 07.14. 07.18. 07.21. 07.22. 07.23. 07.23. 07.24. 07.24. 07.24. 07.24. 07.28. 07.02. 08.03. 08.03. 08.03. 08.04. 08.05. 08.05. 08.05. 08.05. 08.06. 08.06. 08.08. 08.08. 08.08. 08.11. 08.11. 08.13. 08.16. 08.22. 08.22. 08.23. 08.24. 08.25. 0826. 08.31. 08.02. 09.03. 09.03. 09.04. 09.04. 09.06. 09.08. 09.

Slapnica (1783)

Nastavak iz 18. broja...

MARKOVIĆČEPOVIĆMILANOVIĆSMILJANIĆNEŠKOVIĆMAŽAR

NEŠKOVIĆALJINIĆSMILJANIĆ

MILANOVIĆ

SMILJANIĆGABELIĆ

SMILJANIĆ

1419

?402040254587

5021457

501185

05. 08.09. 08.19. 08.19. 08.20. 08.20. 08.01. 09.26. 09.05. 10.10. 10.20. 10.24. 10.29. 10.04. 11.10. 11.10. 11.10. 11.10. 11.04. 12.

06. 07.18. 07.23. 07.23. 07.28. 07.02. 08.30. 08.30. 08.12. 10.

GRMAČIĆ

TADIĆ

Ruža, kći MateMarta, kći MateAna, kći MateStjepan, sin MateJelka, žena MateManda, kći MatePavo, sin IveIlija, sin IveJakov iz Vukanovića

964

1537214

20

Stojčići i Stopići(1783)

TUSTONJIĆ

ZELENTURA

NikolaJakoba, žena NikoleKlara, kći NikoleKata, kći NikoleIvan, sin NikoleIlija, sin NikoleIlinka, kći NikoleAgata, kći Nikole

PavoAna, kći LukeRuža, kći JureIlija, sin JureŠima, žena JureKata, kći JurePetar, sin JureĐurđa, žena Jure

40 4020126

1032

25 2

191250131030

JURIĆ

JURJEVIĆJURIĆ

PRIPUZOVIĆJURJEVIĆTRGOVČEVIĆPRIPUZOVIĆTRGOVČEVIĆJURIĆTRGOVČEVIĆMAŽAR

MATANČIĆGAŠIĆJURJEVIĆLUČIĆTRGOVČEVIĆ

JURIĆTRGOVČEVIĆ

RATANČIĆ

JURJEVIĆTRGOVČEVIĆ

RATANČIĆMAŽARTRGOVČEVIĆRATANČIĆTRGOVČEVIĆJANJIĆJURJEVIĆPRIPUZOVIĆTRGOVČEVIĆ

JURJEVIĆTRGOVČEVIĆ

BAČIĆTRGOVČEVIĆ

BAČIĆTRGOVČEVIĆ

TRGOVČEVIĆRATANČIĆTRGOVČEVIĆJURIĆ-RADINIĆJURIĆ

TRGOVČEVIĆ

JURJEVIĆTRGOVČEVIĆJANJIĆ

TRGOVČEVIĆJURJEVIĆAŽDAJIĆ

TRGOVČEVIĆ

PERUZOVIĆJURJEVIĆ

Kata, kći MarkaMarkoIvka, kći FranjeAnđa, žena FranjeTomica, kći FranjeIlija, sin FranjeMijo, sin MarkaIlija, sin MarkaFranjoBožo, sin JakovaJelka, žena JakovaFranjoAnđa, kći PetraMijo, sin AnteMarko, sin MartinaMijo, sin IveKata, kći MartinaJozo, sin MarkaAnto, sin MateMatoMartin, sin MatePavo, sin JakovaKata, žena MartinaIvoJuro, sin IveMarko, sin IveAnđa, žena MarjanaIvanManda, žena NikoleRuža, kći MartinaLucija, kći MartinaAndrijaAnđa, kći AndrijeIvo, sin AnteIvo, sin MatePetar, sin AugustinaPetar, sin JureFranjo, sin PaveMato, sin MartinaPavoJosip, sin MartinaJelka, kći PaveMartinFilip, sin MartinaIvo, sin NikoleLucija, žena IveMarija, kći MateMarija, žena IvanaAnto, sin MarkaMarija, kći IvanaJuroAnđa, kći PaveJuroPavoUršula,žena MartinaMarijanIvanAna, kći MarkaMarko, sin MijeMarta, žena AnteFranjo, sin JureMarija, kći MateKlara, kći MateMarta, žena MateMijo, sin AndrijeLukaMarijaJosipJelka, kći JureManda, kći JureMarija, kći PaveAndrijaJanja, kći AnteRuža, kći Ante

85053085191628185019181/3312165328124030312835241892974721791045151250

15 134164084327433325 1813456863487023201288431910

14. 09.17. 09. 19. 09.20. 09.20. 09.20. 09.20. 09.20. 09.21. 09.21. 09.22. 09.22. 09.24. 09.24. 09.24. 09.24. 09.24. 09.24. 09.24. 09.25. 09.25. 09.25. 09.25. 09.29. 09.29. 09.01. 10.03. 10.03. 10.03. 10.03. 10.04. 10.05. 10.05. 10.05. 10.06. 10.06. 10.07. 10.08. 10.08. 10.08. 10.09. 10.10. 10.10. 10.10. 10.11. 10.11. 10.12. 10.14. 10.14. 10.17. 10.20. 10.20. 10.20. 10.23. 10.23. 10.26. 10.27. 10.27. 10.29. 10.29. 10.01. 11.01. 11.02. 11.02. 11.03. 11.04. 11.04. 11.10. 11.15. 11.23. 11.24. 11.24. 11.27. 11.27. 11.

Sutjeska (1783)

KugaVelike epidemije 18. i 19. stoljeća

O dušobrižnicima je vrlo malo zabilježeno u maticama za vrijeme epidemija kuge. Ali i to malo je značajno, a štošta

se da zaključiti ili barem naslutiti.Prva epidemija je iznenadila, ali je pružila pouke za eventualne slijedeće. Tako u uvodu popisa žrtava druge epidemije (god. 1798) stoji: ja, fra Tadija Grašić, sadašnji kapelan, bijah odijeljen od samostanske zajednice na službu zaraženih od kuge u selu Vukanovići; i bio sam vani od 21. rujna do 24. studenog 1798. U uvodu popisa treće epidemije (g. 1814) stoji, da su svi koji slijede opremljeni sakramentalnom ispovjeđu, osim onih koji nisu zvali.

Zatečeni u Sutjesci

14. 08.15. 08.15. 08.30. 08.30. 08.05. 09.05. 09.14. 09.17. 09.20. 09.21. 09.23. 09.24. 09.24. 09.24. 09.24. 09.24. 09.27. 09.05. 10.05. 10.10. 10.12. 10.12. 10.22. 10.24. 10.24. 10.25. 10.25. 10.26. 10.26. 10.26. 10.31. 10.31. 10.04. 11.04. 11.13. 11.15. 11.15. 11.21. 11.24. 11.24. 11.03. 01.04. 01.08. 01.

PILJIĆ

MIŠIĆ

VAREŠČIĆMIŠIĆTURBIČIĆ

KREŠIĆGAŠIĆMIŠIĆTURBIČIĆŠLJIVOTRESIĆGAŠIĆMIŠIĆ

PETRIĆŠLJIVIĆ

MIŠIĆGAŠIĆŠLJIVOTRESIĆJOZANOVIĆJURIĆGAŠIĆĐELMIĆGAŠIĆ

DAREZIĆ

GAŠIĆ

Marija, kći JureKata, kći JureJuroAnđa, žena JureJelka, kći JureIvka, žena MijeKata, kći MijeManda, žena MijeKata, žena PaveIvka, kći MijeManda, kći PaveKata, kći MateAna, kći MateManda, kći MateIlija, sin MateMijo, sin MateJelka, žena AndrijeLucija, žena MateToma, sin FranjeIvo, sin MateMijo, sin FranjeKata, žena FranjeJosip, sin NikoleKata, kći IvanaFranjo Ivan, sin PavlaIvan, sin FranjeMarko, sin FranjeMato, sin FranjePavoManda, žena MijeFranjoRuža, kći MarkaMarija, kći StjepanaFranjka, kći MijeIvanBartol, sin MateMarija, kći MateJelka, kći MijePetarMarija, kći PetraLjubica, kći MijeMarta, kći MijeAndrija, sin Mije

62

40404

306

4045

1/2164

121295

22302

162533161

4010214

67306012181

684

164

352 mj

15 118

Teševo (1783)

Naknadno upisani10. 09..10. 09.10. 09.10. 09.10. 09.10. 09.10. 09.10. 09

06. 09. 06. 09.06. 09.06. 09.06. 09.06. 09.12. 09.12. 09..

Vukanovići i ZajezdaPAVLOVIĆ

PETROVIĆ

13. 11.

25. 06.09. 07.10. 07.16. 07.31. 07.22. 08.22. 08.

Ilija

Klara, kći IveAnđa, kći IveJela, žena IveNikolaIvoMijo, sin IveAna, žena Nikole

40

14 8

35404314 15

Petar, Ilije iz SarajevaMarija, iz Slakovića Ivka, Ante iz SarajevaJakov, iz SarajevaAnđa, kći Ive iz SarajevaFranjo, iz SarajevaMarko, Luke iz ŽepčaMarta, Ivana iz SarajevaAna, kći JosipaIlija, Jakova iz SarajevaAna, žena JureIvan, sin AnteKata, žena AnteMarija, kći AnteAntoAna, kći JakovaJelka, kći IvanaMarija, kći AnteJelka, kći Jure

IŽAKOV IĆ STIJEPIĆ

IŽAKOVIĆMARTINOVIĆ

IŽAKOVIĆ

STIJEPIĆ

MARTINOVIĆIŽAKOVIĆ

MARTINOVIĆ

IŽAKOVIĆ

Anđa, kći JozePavoJozoKata, žena JozeManda, kći JozeJelka, žena MartinaFranjo, sin TomeTomaKata, kći TomeManda, kći JozeMarija, kći JozeJuro, sin LukeMijo, FranjeIvo, sin MijeKlara, kći MijeMarija, žena MijeAnto, sin MijeFranjo, sin IveAndrijaManda, kći PetraKata, žena PetraManda, kći PaveMatoAna, žena LukeAnto, sin JozeIvo, sin TomeKata, kći TomeJosipa, kći IveLucija, žena TadijeMarija, kći TomeMartin, sin Josipa

18 4530309

5015358465

401020251825202050102525178

1054401016

26. 09.26. 09.03. 10.03. 10.03. 10.03. 10.03. 10.03. 1003. 10.03. 10.06. 10.09. 10.09. 10.11. 10.11. 10.11. 10.11. 10.11. 10.12. 10.13. 10.16. 10.16. 10.16. 10.16. 10.16. 10.24. 10.24. 10.24. 10.24. 10.24. 10.24. 10.29. 10.30. 10.30. 10.01. 11.04. 11.04. 11.05. 11.06. 11.06. 11.06. 11.06. 11.08. 11.11. 11.12. 11.12. 11.12. 11.12. 11.13. 11.13. 11.21. 11.21. 11.24. 11.24. 11.28. 11.04. 11.11. 12.18. 12.

BUKVIĆ

ALAVANTIĆ

LAMEŠIĆKRIŽIĆ

IVANOVIĆLAMEŠIĆBUKVIĆ

TOPALOVIĆIVANOVIĆKRIŽIĆNIKAČEVIĆ

KRIŽIĆŠLJIVIĆSTJEPANOVIĆ LAMEŠIĆ

KRIŽIĆNIKAČEVIĆKRIŽIĆ

IVANOVIĆKRIŽIĆ

PRANJIĆIVANOVIĆMIŠIĆ

ŠLJIVIĆKRIŽIĆŠLJIVIĆMIŠIĆPRANJIĆ

IVANOVIĆŠLJIVIĆ

KRIŽIĆ?

30 1

106

35181

40172081

603025155

1536146616

603522

157

181011501214355

20801081

3030303630301060604

18154512281

Trnovci (1783)

Zgošća, Pope,Viduša

Lipnica(1783)21. 07.23. 08.23. 08.30. 08.30. 08.05. 09.05. 09.08. 09.08. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.12. 09.17. 09.23. 09.23. 09.26. 09.26. 09.26. 09.28. 09.18. 10.25. 10.

Manda, žena LovreMarija, kći LovreKata, kći JosipaJosip, sin JosipaManda, žena MateAna, žena JosipaManda, kći JosipaKata, žena PereStjepan, sin PetraFranjo, sin PetraPetar, sin IvanaIlija, sin IvanaManda, žena PetraAna, žena IvanaManda, žena JureMartin, sin AndrijeKata, kći PetraMarija, kći JosipaLovroAndrija,(Miljačići)Lucija, žena AndrijeIvan, sin JureNikola (Miljačići)Petar, AndrijeAndrija, IvanaIvan, sin JosipaManda, kći MijeRuža, kći PetraKlara, kći PetraLucija, kći JosipaKata, kći PetraMarija, kći JosipaManda, žena JosipaIvan, sin MijeManda, kći MartinaMarija, žena AndrijePetar, sin IvanaStjepan, MijeFranjka, žena AnteAnto, sin IvanaMijo, sin IvanaRuža, kći IvanaJosipMato, sin JozeMara, žena JosipaLucija, žena IvanaJozo, sin MijeKRIŽIĆ JuroJuro, sin FranjeFranjoJelka, žena FranjeKata, kći JozeAnto, sin Mijekći MijeMijoFranjo, sin AndrijeMarija, žena MijePetar, sin Andrije

06. 08 19. 08.19. 08.23. 08.23. 08.04. 09.08. 09.08. 09.12. 09.02. 10.02. 10.02. 10.03. 10.05. 10.08. 10.08. 10.08. 10.09. 10.20. 10.22. 10.22. 10.31. 10.01. 11.01. 11.06. 11.13. 11.13. 11.

SUŠILOVIĆŠIMIĆ

ČADONJIĆŠIMIĆZOVKOVIĆŠIMIĆ

ZOVKOVIĆPAVLOVIĆŽARKOVIĆ

KNEZOVIĆ

PIRIĆ

EČELOVIĆ

TUSTONJIĆZELENTURA

ŽEPČANIN

MarkoMarkoAnto, sin MarkaPavo, sin AnteKlara, kći MarkaBartol, sin GašparaLucija, žena MarkaKata, kći Marka? , sin GašparaMarko, od ŽepčaAna, žena PetraMartin, sin Petravka, kći DujeDujoKata, kći JosipaPetar, sin JosipaAnto, sin JosipaAna, žena JosipaJosip (Jozija)Marija, žena IveStjepan, sin IvePetar iz BjelavićaIvan, sin MateKata, kći MateIvan, sin PetraToma, žena MarkaIvana, kći Marka

17 501814164

404

1144405

1350208

124060306

607

1314305

FELJTON

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

26

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

27

Debelo crijevo je dio probavne cijevi koji se nastavlja na tanko crijevo i završava analnim

otvorom. Njegova funkcija u organizmu je resorpcija preostale vode i elektrolita iz prihvaćenog sadržaja tankog crijeva koji pretvara u feces. Debelo crijevo je dugo 120-200 cm.

Što je rak debelog crijeva?

To je novotvorevina koja obično počinje u sluznici debelog crijeva, najčešće u području sigmoidnog dijela. To je najčešći zloćudni tumor organa trbušne šupljine i karakterističan je za visokorazvijene zemlje. Ovakva raspodjela je posljedica načina prehrane i uvjeta života. Uzrok nastanka raka debelog crijeva je još uvijek nepoznat, iako se način prehrane najčešće dovodi u vezu s nastankom ove bolesti. Način širenja ove bolesti je direktan: infiltracijom u okolna tkiva i organe, a zatim putem limfnih i krvnih žila. Rano otkrivanje ove bolesti, u fazi bez simptoma, predstavlja jedini način za smanjivanje smrtnosti.

Simptomi bolesti

Bolest počinje tiho, razvija se sporo i dugotrajno do svoje simptomatske faze. Tumor se različito prezentira u pojedinim dijelovima debelog crijeva. Najčešći znaci bolesti su krv u stolici, dugotrajna slabost praćena malokrvnošću, promjene u karakteru pražnjenja debelog crijeva, bolovi u trbuhu i gubitak tjelesne težine. U bolesnika s tumorom u desnom dijelu debelog crijeva obično nema znakova poremećaja rada crijeva, ali je zato česta malokrvnost s posljedičnim umorom, vrtoglavicom i bljedilom. Rak lijevog dijela debelog crijeva često je praćen grčevitim bolovima u trbuhu uz ranu pojavu poremećaja u radu crijeva tipa zatvora i tzv. paradoksalnih proljeva uz pojavu krvi i sluzi u stolici.

Riziko faktori

U nastanku bolesti, pored genetske predispozicije, važnu ulogu imaju faktori okoliša, životni stil i prehrambene navike pojedinca. Sljedeći faktori izravno utječu na učestalost raka debelog crijeva: dob iznad 50 godina, prehrana uz velike količine masnoća i rafiniranog šećera, postojanje raka unutar triju generacija, familijarna polipoza debelog crijeva, polipi debelog crijeva (posebice većih od 0,5 cm koji predstavljaju veliku opasnost za prelazak u zloćudni oblik), upalne bolesti debelog crijeva (ulcerozni kolitis, Crohnova bolest), dijetalna prehrana siromašna vlaknima, prehrana poglavito namirnicama životinjskog porijekla, gojaznost i pušenje.Obzirom na nepoznat uzrok bolesti, nije moguće provoditi njenu prevenciju. Zbog toga je pristup suvremenom liječenju usmjeren na njeno rano otkrivanje. Bolest se najčešće javlja u osoba starijih od 50 godina. Pojava simptoma koji upućuju na mogućnost obolijevanja od ove bolesti, u ovoj dobi zahtijeva veliku pozornost. Ovi simptomi nazivaju se znacima upozorenja (indikatori suspektnosti).

Znaci upozorenja

Ovi simptomi, ukoliko su izraženi, zahtijevaju obradu debelog crijeva:- promjene i poteškoće u pražnjenju crijeva kao što su zatvor, tzv. paradoksalni proljevi ili sužavanje veličine stolice, koji traju više od nekoliko dana,- ponavljani grčeviti bolovi oko pupka i donjem dijelu trbuha,- krvarenje iz crijeva ili krv u stolici, gnojna i sluzava sekrecija na anus,- slabokrvnost bez vidljivog krvarenja u osoba iznad 50 godina,- iznenadni gubitak tjelesne težine.Posebnu grupu čine osobe s visokim rizikom:- osobe starije od 40 godina s tzv. familijarnim rakom,- familijarna polipoza,- bolesnici sa ulceroznim kolitisom koji traje duže od 15 godina.Pojava nekih od ovih simptoma ili pripadnost skupini visokog rizika zahtijeva liječnički

pregled. Odlaganje pregleda pomiče dijagnosticiranje bolesti u odmakloj fazi, kad su mogućnosti uspješnog liječenja bitno smanjene i imaju manju učinkovitost. Rano otkrivanje bolesti može spasiti trojicu od četvorice oboljelih od raka debelog crijeva.

Metode ranog otkrivanja raka debelog crijevaRak debelog crijeva razvija se sporo i moguće ga je otkriti znatno prije nego se pojave prvi simptomi bolesti. Rano otkriven rak smanjuje potrebu opsežnih kirurških zahvata, a primijenjeno liječenje je učinkovitije. Na vrijeme otkriveni i uklonjeni polipi debelog crijeva uspješna su prevencija njihove maligne alteracije. Rak debelog crijeva može se otkriti:- digitorektalnim pregledom (zadnje crijevo): ručni pregled završnog dijela debelog crijeva (zadnje crijevo),- pregledom stolice na okultno (skriveno) krvarenje: test za provjeravanje postojanja tragova krvi u stolici,- kolonoskopijom (sigmoidoskopijom, rektoskopijom): pregled debelog crijeva savitljivom optičkom cijevi,- irigografijom: pregled debelog crijeva rendgenskom kontrastnom metodom.

Preporuke i smjernice za rano otkrivanje bolesti

1. već danas donijeti odluku o aktivnoj skrbi za svoje zdravlje, naučiti ulagati u svoje zdravlje jer je to naš najveći kapital,2. u životnoj dobi iznad 50 godina, obvezno testiranje na nevidljivo krvarenje u stolici svake godina ili barem svakih tri godine,3. kod pozitivnog testa na nevidljivo krvarenje u stolici, obvezno se podvrgnuti kolonoskopiji radi utvrđivanja uzroka nevidljivog krvarenja i eventualnom otklanjanju nađenih polipa u debelom crijevu,4. u slučaju pripadnost grupi visokog rizika od ove bolesti, navedene pretrage treba započeti znatno ranije (u dobi od 15. do 20. godine),5. obvezno obraćanje liječniku u slučaju krvarenja iz debelog crijeva, trajnih promjena u radu crijeva, bolova u trbuhu tipa grčeva.

ZDRAVLJE

RAK DEBELOG CRIJEVA -

Piše: prim. dr. Željko Martinović kirurg

NAJVEĆI BROJ OBOLJELIH JE U DOBI IZNAD 50 GODINA, BOLEST ČEŠĆE POGAĐA MUŠKARCE U DOBI IZNAD 50 GODINA, RANO OTKRIVANJE JAMČI USPJEŠNIJE LIJEČENJE I DUŽI ŽIVOT, RADI PREVENCIJE BOLESTI, POTREBNO JE INVESTIRATI U SVOJE ZDRAVLJE.RANO OTKRIVANJE

U fond za obnovu kapele u Poljanima dosad su dali:Mada je prije dvadesetak godina otvorena redovita autobusna linija Kakanj – Vukanovići,

čudno je što već mjesecima registrirani prijevoznik Kakanj bus iz Kaknja bez valjanog razloga ne prometuje na spomenutoj relaciji do krajnjeg odredišta. Potvrda o registraciji prijevoza broj 0-05/11-297/03 i postojeći Red vožnje obvezuju prijevoznika Kakanj bus da prometuje do središta sela, točnije: do crkve u Vukanovićima.Registrirani prijevoznik zloupotrebljava stalnu inertnost i nezainteresiranost izvršne vlasti Općine Kakanj, želeći i nastojeći iznuditi dodatnu izmjenu Reda vožnje i cjenika. Zasigurno su Vukanjci spremni prihvatiti i dodatno povećanje cijene, ali samo pod uvjetom da Kakanj

bus poveća cijene prijevoza na svim svojim relacijama. Mještani Vukanovića nipošto neće prihvatiti da Kakanj bus ili bilo koji drugi prijevoznik prometuje samo do podnožja sela jer su sigurni da Lipničani nikada ne bi prihvatili da njihov bus prometuje do Bastašića, kao što ni mještani Tršća zasigurno ne bi prihvatili da autobus na relaciji Kakanj – Tršće prometuje samo do Ivnice.Vukanjci s pravom očekuju da će općinari, poštujući zakonitost, konačno početi jednako tretirati sva naseljena mjesta naše općine. Bude li tako, bus će – bilo koji i bilo čiji – opet prometovati do crkve u Vukanovićima na zadovoljstvo stanovnika toga mjesta.

VUKANOVIćI

Vukanjci su za jednak tretman

Krajem svibnja održana je 31. Sjednica Općinskog vijeća Kakanj. Obzirom da je opsežan dnevni red već bio usuglašen na sjednici kolegija, zahtjev Franjevačkog samostana iz Kraljeve Sutjeske

kojim se traži brisanje nezakonite uknjižbe nekretnina samostana u korist poduzeća Agrotrend Kakanj, ostavljen je za narednu sjednicu Općinskog vijeća.Nacrt odluke o javnom redu i miru upućen je na javnu raspravu a prihvaćen je etički kodeks za izabrane dužnosnike općine Kakanj. Po drugi put vraćena je na doradu odluka o rasporedu sredstava parlamentarnim grupama za 2007. Uz neznatne dopune usvojeni su iprogrami utroška novčanih sredstava za građevinsko zemljište i komunalne naknade za ovu godinu. Vijeće je također prihvatilo i izvješća o radu kakanjskih javnih ustanova za 2006. godinu kao i programe njihovog rada i djelovanja za ovu. U nastavku zasjedanja vijećnici su upoznati s procesom privatizacije na području kakanjske općine te o informaciji JP Grijanje koja se odnosi na uvođenje grijanja u MZ Kakanj II.Iako je početkom godine usvojen proračun za 2007. vijećnicima još uvijek nije poznato što je s programom utroška sredstava od koncesija, cestovnih naknada i aerozaštite. Stanovništvo s pravom očekuje ove programe iz kojih će se detaljnije saznati koliko će koja mjesna zajednica dobiti i za koje projekte.Ostaje da se vidi i hoće li zakonodavna vlast kakanjske općine htjeti Franjevačkom samostanu vratiti nezakonito oduzete nekretnine. Svima je poznato da na prostorima općine Kakanj Islamskoj vjerskoj zajednici kao ni Pravoslavnoj crkvi nikada ništa nije nasilno oduzeto. Očekivati je da će kakanjska vlast konačno početi jednako tretirati i uvažavati sve vjerske institucije.

OPćINSKO VIJEćE KAKANJ

Novi pravilnik ponašanja za kakanjske čelnike

SV online

Zahvaljujući vrlo uspješnom odazivu naših iseljenika akciji prikupljanja novčanih sredstava za obnovu kapele u Poljanima, završeni su radovi

na elektrifikaciji zvona. Prvi korak je napravljen, sada slijedi obnova. Početkom prošle godine na inicijativu naših iseljenika u Švicarskoj pokrenuta je akcija prikupljanja novčanih sredstava za obnovu u proteklom ratu oštećene kapele u Poljanima. Zvono na mjesnoj kapeli je blagoslovljeno u četvrtak 17. svibnja u sklopu tradicionalnog blagoslova polja.Kako doznajemo od jednog od inicijatora spomenute akcije, do sada je prikupljena određena svota novca, no akcija se i dalje nastavlja. - Zahvaljujemo svima koji ovu akciju podržavaju i svima koji su dali svoj doprinos. Također molimo one koji nisu dali svoj novčani prilog da slijede ovaj primjer i da uplate iznos od 200 CHF. Posebno molim one koji su manje uplatili od potrebnog iznosa da trebaju nadoplatiti razliku. Nadamo se da će se ova akcija i dalje ovako uspješno odvijati kako bi smo do ljetnih praznika ostvarili svoj cilj, a to je obnova cijele kapele Poljani. Radovi se već nastavljaju poslije blagoslova polja - izjavio je Kazimir Šušnja, jedan od isljenika u Švicarskoj i inicijatora obnove kapele Poljani.

POLJANI

Postavljeno novo zvono

Tomislav Đondraš SV online

Tomislav Đondraš

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

28

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

29

SUTJEŠKI KUHAR

Pripremila: Marijana Šapina

Trostruki užitak

Postupak1. Uberi svježe, neoštećene potpuno otvorene cvjetove. Potrebno je da su suhi, neovlaženi kišom ili jutarnjom rosom.

2. Stavi papir na jednu stranu otvorene knjige. Položi cvjetove tako da stoje ravno i ne dodiruju se međusobno.

3. Postavi drugi list papira preko cvjetova. Pažljivo ga izravnaj i potom zatvori knjigu.

4. Odozgo položi nekoliko teških knjiga. Ostavi cvjetove u knjizi četiri tjedna kako bi se osušili i ispravili.

CVJE

TOVI

LJE

TA

Presovanjem možeš cvjetove sačuvati i upotrijebiti ih za slike i čestitke. Najlakše se presuje cvijeće otvorenih latica kao

što je daninoć ili zvonoliko cvijeće. Imaj na umu da ukoliko se odlučiš za presovanje cvijeća to učiniš odmah nakon branja kako se ne bi desilo da ti cvijetovi uvenu.

Presovanje cvijećaBit će ti potrebno:- oljsko cvijeće kao što je jagorčevina, ljubičica ili maćuhica- teške knjige- upijajući papir ili novine

2 veće ili 4 manje tikvice tanko oljuštiti i presjeći na pola po dužini. Žličicom pažljivo izvaditi sredinu tako da se naprave čamčići te na malo ulja sa dodatkom malo vode poklopljeno propržiti desetak minuta, pri tom paziti da se ne raspadnu. Izvaditi ih i ostaviti da se ohlade. Za to vrijeme u posudi izdrobiti 250-300 gr kravljeg sira sa 1

jajetom i 1 žlicom griza. Dodati malo sjeckanog bijelog luka, sitno sjeckane sredine tikvica i začine po želji.Sa ovim puniti čamce i složiti ih u podmazanu vatrostalnu činiju ili pleh. Odozgo možete posuti sa parmezanom ili ribanim kačkavaljem i zapeći u rerni. Naravno sve posoliti po svom ukusu.

U smjesu sira i jaja može se dodati sitno sjeckana slanina ili šunka i malo sjeckanog svježeg oljuštenog paradajza.

Tikvicepunjenesa sirom

Kora:6 bjelanaca umutiti sa 200g šećera, 2 žlice brašna, 2 žlice prezli (ili 4 žlice brašna) i 150g mljevenih oraha. U podmazanom plehu ispeći koru i preliti sa 200ml hladnog mlijeka.Fila:600 ml mlijeka staviti da vri. Žumanca, 2 pudinga od vanilije i 200g šećera umutiti sa malo mlijeka( oko 1 dl) kada mlijeko provri, skuhati filu.U skuhanu filu staviti margarin i pustiti da se ohladi. Kada se krema ohladi podijeliti je na dva dijela. U jedan dio staviti 100g otopljene čokolade za kuhanje. Preko kore sipati žutu filu. Preko žutog fila slagati petit keks natopljen mlijekom a preko keksa smeđu filu.Preko sipati naribanu crnu ili bijelu čokoladu ili umućenu šlag pjenu.

Potrebno je:6 jaja,

400g šećera, 2 žlice brašna, 2 žlice prezli,

150g mljevenih oraha, oko 1 l mlijeka

100g čokolada za kuhanje, 2 puding vanilije,

1 margarin1 Petit keks

Priprema:

SAMOSTALNA TrGOViNSKA rADNJA ČATiĆi

Telefon:032 775 301

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

30

Sutješki vjesnik, broj 19. ww

w.kraljeva-sutjeska.com

31

Pripremio: Milo JukićRAZONODA

d.o.o. Kakanj

PODUZEĆE ZA PROIZVODNJU PVc STOLARIJE

NJEMAČKI PROFIL petokomorni, šestokomorniSIGURNOSNI OKOV ključanje sa svih stranaIZO STAKLO sa ili bez argonaVIŠEGODIŠNJE ISKUSTVO stručnog kadra i radnika NAJPOVOLJNIJE CIJENE uvjerite se

ZgOŠĆANSKA B.B.TEL/FAX 00387 32 556 927 CENTRALA GSM 00387 61 262 069GSM 00387 61 361 797GSM 00387 63 899 288IDEAL

POPUST NA LJETNE GUME DO 20%

UL. 311 L. BRIGADE 17. TEL: 032 554 161 i 553 382

MERMER HALJINIĆI

vl. Zvonko CrepuljaTel. 032 777 211

Mob. 061 755 377

izrada spomenika,

popravka i održavanje izrada stepeništa

MERMER HALJINIĆI

SAMOSTALNA KAMENOREZAČKA RADNJA

vl. Zvonko CrepuljaTel. 032 777 211

Mob. 061 755 377

izrada spomenika,

popravka i održavanje izrada stepeništa

Na nedjeljnjoj svetoj misi u 11 sati, 29. travnja svečano je podjeljen sakrament svete Potvrde za trideset dvoje naših

krizmanika.Prigodno misno slavlje s podjelom sakramenta Potvrde predvodio je vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar. U svojoj nadahnutoj propovjedi istaknuo je veliku važnost roditelja i kumova krizmanika u odgoju i odrastanju današnje mladeži.

KRALJEVA SUTJESKA

Primi pečat dara Duha Svetoga

U nedjelju 20. svibnja u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci, održano je ovogodišnje

primanje sakramenta Prve pričesti. Svoju prvu pričest primilo je sedamnaestero djece sutješke župe. Za primanje ovog svetog sakramenta, mališane je duhovno pripremao vikar samostana fra Zoran Jaković.Prvu pričest su primili: Lucija Andrić, Kazimir Aždajić, Matea Batinić, Boris Blažun, Stjepan Bojić, Mario Brđanović, Danijel Komšo Petar Perešić, Mia Petrović, Natalija Pezer, Vinko Stjepić, Iva Subašić, Dragan Šljivić, Marina Topalović, Ana Marija Tomić, Jelena Tomić i Ivan VukančićNaši mališani su za ovu specijalnu prigodu svojim roditeljima, prijateljima i ostalim vjernicima župe, pripremili i prigodan program. Predvoditelj misnog slavlja, gvardijan fra Ilija Božić je istaknuo važnost sakramenta sv. Pričesti koji će zasigurno ostati svima, a osobito prvopričesnicima u divnoj uspomeni.

KRALJEVA SUTJESKA

Prva pričest u Kraljevoj Sutjesci

SV online

SV online

Sutj

eški

vje

snik

, bro

j 19.

ww

w.k

ralje

va-s

utje

ska.

com

32