Stanislav Walaszek, sudski savjetnik Osijek, 15.10.2019.

u rimskom pravu „ex aequo et bono”

u anglosaksonsko pravu „right to a fair trail”

antička filozofija Aristotel, Platon, Ciceron

srednji vijek Toma Akvinski (kanonsko pravo), Hugo Grotius

univerzalno i temeljno pravo svakog čovjeka

najvažnije procesno pravo

izraziti razvoj u praksi Europskog suda za ljudska prava koji je nastao kao sudska

institucija Vijeća Europe 21. siječnja 1959., a od 1. studenog 1998. kao stalna

institucija

u današnje vrijeme sudska praksa Europskog suda za ljudska prava kao najvažniji

izvor prava na pravično suđenje

- članak 29. Ustava Republike Hrvatske („NN” broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,

124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)

- članak 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od

4. studenog 1950. godine „NN - MU“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,

2/10

- članak 82. stavka 1. Prekršajnog zakona („NN“ broj: 107/07, 39/13, 157/13,

110/15, 70/17, 118/18)

- članak 11. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08, 76/09,

80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17)

- Povelja Europske unije o temeljnim pravima

- članak 40. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta („NN" - MU, broj:

12/93)

- članak 1.a Prekršajnog zakona propisuje usklađenost odredbi sa Direktivom

2010/64 od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prijevod u kaznenom

postupku i Direktivom 2012/13/EU od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u

kaznenom postupku

- praksa Europskog suda za ljudska prava

člankom 29. Ustava Republike Hrvatske je propisano da se svakoj osobi jamči da

zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči

o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, a da

u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili

optuženik ima pravo: da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku

koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima

koji ga terete, da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, na

branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti

upoznat, da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno

sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom

propisanim zakonom, da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan

sudu, da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura

nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,

na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava

na sudu, da se osumnjičenik, okrivljenik i optuženik ne smije siliti da priznaju

krivnju, da se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu uporabiti u sudskom

postupku, kao i da se kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na

zahtjev ovlaštenog tužitelja

članak 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jamči

da u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo svatko ima pravo da zakonom

ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita

njegov slučaj, kao i pravo na javno izricanje presude, uz određene propisane

iznimke, uz propisanu presumpciju da će se smatrati nevinim sve dok mu se ne

dokaže krivnja u skladu sa zakonom te da svatko optužen za kazneno djelo ima

najmanje sljedeća prava: da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku

koji razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega; da ima

odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane; da se brani sam ili uz

branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima

pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde; da ispituje ili dade

ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod

istim uvjetima kao i svjedoka optužbe; besplatnu pomoć tumača ako ne razumije

ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu

u odredbi članka 82. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da se postupovnim

odredbama ovoga Zakona utvrđuju se pravila kojima se pred općinskim sudovima i

svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje

prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i

zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti tako da nitko nedužan ne bude

osuđen, a da se počinitelju prekršaja izrekne kazna ili primijeni druga

prekršajnopravna sankcija, dok je u članku 85. Prekršajnog zakona propisano pravo

obrane okrivljenika na način da okrivljenik mora već na prvom ispitivanju biti

obaviješten o prekršaju za koji se tereti i dokazima koji ga terete, da se okrivljeniku

mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da

iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist (konfrontacijska klauzula) kao i

da okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja te da je

zabranjeno i kažnjivo od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku

iznuđivati priznanja ili druge izjave

načelo kontradiktornosti - najšira i najvažnija odlika akuzatornog postupka,

koje jamči provođenje postupovnih radnji u prisustvu obiju stranaka i pri tom im

omogućiti očitovanje o poduzetim radnjama i navodima protivne stranke

načelo jednakosti oružja – prvi put se o tome donijela odluka u slučaju

Neumeister protiv Austrije, 27. 6. 1968. (1936/63), a obuhvaća pravo stranke da

pri bilo kojoj radnji u postupku ili u nekom postupovnom stadiju iznese svoje

stajalište i dokaze pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u

odnosu na protustranku, teži se izjednačavanju pravnog polažaja stranaka

(okrivljenika i državnog tijela kao ovlaštenog tužitelja)

pravo na konfrontaciju – pravo okrivljenika da se očituje o svim dokazima

optužbe koji ga terete (članak 85. stavak 2. Prekršajnog zakona), dakle odnosi se

na sve vrste dokaza i to na svjedoke, isprave te na suokrivljenike, prema odluci

Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-Us 5/11 od 15. ožujka 2011 povreda

navedenog prava postoji samo u slučaju donošenja osuđujuće meritorne odluke

članak 87. stavak 2. Prekršajnog zakona propisuje pravo svih sudionika u

postupku da se služe svojim jezikom te ako se postupak ili pojedina radnja u

postupku ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se na zahtjev tih osoba usmeno

prevođenje onoga što ona odnosno drugi iznose te isprava i drugoga pisanoga

dokaznog materijala, a ako osoba ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, u

svakom će se slučaju osigurati prevođenje

članak 87. stavka 4. i 5. Prekršajnog zakona propisuje da stranac koji je lišen

slobode može dostavljati podneske na svojem jeziku

članak 8. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku propisuje obvezu konstatacije u

zapisnik pouke okrivljeniku u pravu na tumača te posljedicama odricanja kao i

izričito odricanje, a u protivnom se radi o nezakonitom dokazu prema članku 8.

stavku 9.

članak 8. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku obuhvaća i osobe koje su gluhe

i gluhoslijepe

članak 87. stavak 3. Prekršajnog zakona propisuje da pozive i odluke upućuje sud

na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu (osim obavijesti iz čl. 109.a PZ koja mora

biti dostavljena na jeziku koji razumije) te da se na hrvatskom jeziku i latiničnom

pismu dostavlja sudu žalba i drugi podnesci, dok je člankom 8. stavkom 5. Zakona

o kaznenom postupku propisana obveza suda i tužitelja da se okrivljeniku koji ne

govori i ne razumije jezik na kojem se vodi postupak pisano prevede pouka o

pravima, odluka o oduzimanju slobode, rješenje o provođenju istrage i nalog o

provođenju dokaznih radnji, optužnica, privatna tužba, poziv, sudska odluka nakon

optuženja do pravomoćnog okončanja postupka te u postupku o izvanrednim

pravnim lijekovima te da ako navedena pismena nisu dostupna na jeziku koji

okrivljenik govori i razumije, bit će mu prevedena usmeno

stoga radi ostvarenja prava na pravično suđenje trebalo bi okrivljeniku koji ne

razumije hrvatski jezik, a nakon što je upozoren o pravu na tumača te posljedicama

odricanja i koji se nije odrekao prava na tumača, dostavljati prevedena pismena na

njegovom jeziku (poziv, odluke na koje ima pravo žalbe, dokazni materijal)

VPSRH Fpž-193/18 (službena bilješka o odricanju prava na podnošenje prigovora,

bitna povreda iz čl. 195. stavka 2. Pz-a)

članak 1.a Prekršajnog zakona propisuje usklađenost odredbi Prekršajnog

zakona sa Direktivom 2012/13/EU od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju

u kaznenom postupku

odredba članka 109.a Prekršajnog zakona

čini sastavni dio optužnog prijedloga kao obligatorni dio (ne dostavlja se u

slućaju uhićenja, zadržavanja i jamstva (iako bi okrivljenici i tada trebali dobiti

navedenu obavijest sukladno čl. 4. Direktive jer se radi o osjetljivim

kategorijama osoba) te u postupku izdavanja prekršajnog naloga gdje postoji

samo obveza upozorenja uz nalog, ali ne i dostave obavijesti)

vlastoručno potpisana, kritike državnih tijela kao ovlaštenih tužitelja da otežava

prekršajni progon, pretjerani formalizam

izmjena PZ („NN” broj:118/18) odredba članka 160. stavka 9. koja propisuje da

optužni prijedlog čini i dokaz o dostavi ili potvrdu o obavljenoj dostavi kad je ta

obavijest dostavljena sukladno članku 145. ili 148. PZ-a, dakle nije više

potreban vlastoručni potpis okrivljenika

članak 4. Direktive propisuje da se obavijest o kažnjivoj radnji okrivljenik može

cijelo vrijeme držati u posjedu za vrijeme oduzimanja slobode i da mora biti

dostavljena na jeziku koji okrivljenik razumije

članak 172. Prekršajnog zakona jamči pravo okrivljenika da se brani uz

pomoć izabranog branitelja tijekom cijelog prekršajnog postupka, a i prije

pokretanja, i to u slučaju kada tijela državne uprave u okviru svoje

nadležnosti tijekom prikupljanja obavijesti, ispituju osobu u svojstvu

osumnjičenika

načelno, o pravu na branitelja, okrivljenik mora biti upozoren od strane tijela

državne uprave kada ga ista u okviru prikupljanja obavijesti ispituju u

svojstvu osumnjičenika te od strane suda kada se prvi put ispituje zbog

prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je uhićen i

doveden pred sud, a koje upozorenja i očitovanje okrivljenika se mora unijeti

u zapisnik, dok će se u protivnom raditi o nezakonitim dokazom

iz navedenog proizlazi da u slučaju kada se radi o prekršajima za koje je

propisana samo novčana kazna kao jedina kazna, a okrivljenik nije uhićen, ne

postoji obveza suda da okrivljenika upozori o njegovom pravu na branitelja,

niti dužnost da se navedeno upozorenje i očitovanje okrivljenika izričito

konstatira u zapisnik

iz članka 2. i članka 3. Direktive o pravu na informaciju proizlazi da kada se

radi o progonu i za lakše kažnjive radnje radi osiguranja o pravu na pristup

informacijama u kaznenim stvarima je potrebno upozoriti okrivljenika o

njegovom pravu da se u postupku može braniti uz pomoć branitelja

dva slučaja kada okrivljenik mora imati branitelja po službenoj dužnosti:

a) okrivljenik je nijema ili gluha osoba (članak172. stavak 3. Prekršajnog zakona)

b) postoji sukob interesa između okrivljenika pravne osobe i odgovorne osobe, a ne

postoji ovlašteni predstavnik pravne osobe, u kojem slučaju će se odrediti

branitelja po službenoj dužnosti koji će imati sve ovlasti predstavnika pravne

osobe (članak 114. stavak 8. Prekršajnog zakona)

članak 66. Zakona o kaznenom postupku propisano je više situacija u kojima

zakonodavac smatra da su okrivljenikove mogućnosti za adekvatnu obranu toliko

sužene da isti u postupku mora imati stručnu pomoć branitelja, a navedeno se

između ostalog odnosi i na osobe koje su slijepe, gluhoslijepe ili nesposobne da se

same brane

treba u postupku voditi računa i o osobama koje su slijepe, gluhoslijepe ili

nesposobne da se same brane, te im osigurati branitelja od prvog ispitivanja pa do

pravomoćnosti postupka

pitanje obvezne obrane za maloljetnike prema članku 54. stavku 1. Zakona o

sudovima za mladež koji se supsidijarno primjenjuje prema članku 82 stavku 3. PZ-

a (NN 118/18)

odredbe Prekršajnog zakona izričito ne propisuju navedenu kategoriju branitelja

fakultativne prirode

članak 72. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku propisuje da se može odrediti

okrivljeniku, na njegov zahtjev, branitelj na teret proračunskih sredstava u ako

prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane bez

ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svoje obitelji ili osoba koje je po

zakonu dužan uzdržavati, a složenost, težina ili posebne okolnosti predmeta to

opravdavaju

buduće izmjene PZ-a bi u tom smislu trebale voditi računa u prekršajnim

postupcima u posebno složenim predmetima ili predmetima od velike važnosti radi

osiguranja prava na pravično suđenje, a kada je imovno stanje okrivljenika je loše

članak 109.a stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona načelno jamči okrivljeniku

pravo uvida u spis na način da kod tijela postupka ima pravo razgledati spis i

upoznati se sa dokazima protiv njega

članak 150. Prekršajnog zakona propisuje da stranke i sudionici u postupku, te

osoba sa opravdanim interesom, u pravilu, imaju pravo uvida u spis nakon

pokretanja postupka, uz određena ograničenja koja određuje sud svojom

odlukom u zakonom propisanim slučajevima (ako je to potrebno radi zaštite

okrivljenika ili sudionika u postupku ili ako je to protivno interesima okrivljenika

ili oštećenika)

članak 157. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da se prekršajni postupak

pokreće izdavanjem prekršajnog naloga ili podnošenjem optužnog prijedloga

odnosno kada tijelo državne uprave koje provodi postupak donese rješenje o

pokretanju prekršajnog postupka od kada dakle okrivljenik ima pravo uvida u

spis

u kaznenom postupku sukladno članku 184. stavku 4. Zakona o kaznenom

postupku okrivljenik i branitelj imaju pravo uvida u spis u prethodnom postupku,

npr. nakon što je ispitan, pa se postavlja pitanje da li je povrijeđeno načelo

jednakosti oružja u prekršajnom postupku jer okrivljenik uopće nema pravo uvida

u spis u prethodnom postupku do podnošenja optužnog akta

članak 164. stavka 2. Pz-a propisuje da između dostave poziva okrivljeniku i dana

zakazane glavne rasprave odnosno ispitivanja mora se okrivljeniku ostaviti vrijeme

od najmanje tri dana radi pripreme obrane, a na njegov zahtjev se može i skratiti to

vrijeme

članka 176. stavka 2. Pz-a propisuje da sud može dopustiti prekid glavne rasprave

radi pripremanja izmijenjenog ili novog optužnog prijedloga i za to odredit će rok

koji ne može biti dulji od osam dana, koji će se u izmijenjenom obliku dostaviti

okrivljeniku

presuda VPSRH Broj:Gž-2337/15, konstatirana bitna povreda iz članka 195. stavka

2. Prekršajnog zakona jer je nepravilno primijenjena odredba članak 164. stavka 2. Pz-a što je utjecalo na donošenje odluke

dokazna radnja ispitivanja okrivljenika je regulirana u odredbi članka 171. i 171.a Pz-a

u kojoj je propisano da se prilikom uzimanja podataka od okrivljenika radi utvrđivanja

istovjetnosti, kod prvog ispitivanja, uzimaju podaci i tom da je li, kad i zašto

prekršajno ili kazneno osuđivan, je li i kad izrečenu kaznu izdržao, vodi li se protiv

njega postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo

članak 413. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku propisuje da se prilikom uzimanja

podataka od okrivljenika radi utvrđivanja istovjetnosti, kod prvog ispitivanja, uzimaju

podaci, osim podatka o ranijoj osuđivanosti, radi zaštite prava obrane okrivljenika i

presumpcije njegove nevinosti (osim u slučaju kada se odlučuje o mjerama osiguranja

nazočnosti okrivljenika – iteracijska opasnost)

podaci o ranijoj osuđivanosti u kaznenom postupku mogu se pročitati kao zadnji

dokazi prije ispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka

postavlja se pitanje zaštite presumpcije nevinosti okrivljenika

članak 165. stavak 5. Prekršajnog zakona propisuje da se na glavnoj raspravi prvo

ispituje okrivljenik, a potom izvode dokazi redom koji određuje sudac, te ako ima

više okrivljenika ispituju se odvojeno, jedan po jedan

članak 414. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku izričito propisuje da svi

optuženici ostaju u sudnici tijekom cijele rasprave

u praksi prekršajnih sudova kada se vodi jedinstveni postupak protiv više

okrivljenika navedena odredba tumačila na način da se tijekom ispitivanja jednog

okrivljenika, drugi suokrivljenici se nisu nalazili u sudnici, a čime je prema nekim

tumačenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na

konfrontaciju, osobito u situacijama kada se radi o suokrivljenicima sa suprotnim

interesima koji se terete da su počinili prekršaje na štetu jedan na drugoga

okrivljeniku koji nije prisutan ispitivanju dugog suokrivljenika, ne omogućava se

njegovo pravo da neposredno postavlja pitanja, te iznosi primjedbe na iskaz

ispitanog okrivljenika, na koji način mu nije omogućeno da neposredno i izravno

sudjeluje u izvođenju svih dokaza te da kao stranka ima priliku proturječiti

navodima protustranke

članak 165. stavka 5. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se na glavnoj

raspravi prvo ispituje okrivljenik, a potom izvode dokazi redom koji određuje

sudac

u prekršajnom postupku trebalo voditi računa i o redoslijedu ispitivanja

okrivljenika po uzoru na odredbu članka 418. stavka 2. Zakona o kaznenom

postupku, budući da sa pozicije pripreme obrane okrivljenika, ovisno o očitovanju

o optužbi, nije od jednakog značaja da li je ispitan na početku ili na kraju dokaznog

postupka

naime, u kaznenom postupku ako se optuženik očitovao krivim načelno se ispituje

na početku dokaznog postupka, dok u slučaju da se očitovao da nije kriv za sve ili

pojedine točke optužbe, isti se ispituje na kraju dokaznog postupka osim ako

drugačije ne zahtijeva

isto tako ga se treba prethodno upozoriti da će se sve što kaže prilikom izvođenja

dokaza smatrati njegovom obranom (npr. kada neposredno postavlja pitanje

svjedoku) kako je to propisano odredbom članka 418. stavka 3. ZKP-a

članak 171.a stavak 3. Prekršajnog zakona propisuje da će sud ukoliko

okrivljenikovo priznanje ocijeni sukladnim dokazima u spisu, u nastavku

dokaznog postupka izvest samo dokaze koji se odnose na odluku o

prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama

članak 417.a stavak 4. Zakona o kaznenom postupku propisuje da izjava optuženika

kojom se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim ne oslobađa

sud dužnosti da izvodi i druge dokaze, a ako je optuženikovo priznanje na raspravi

potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, da će sud u dokaznom postupku

izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni i drugim mjerama

propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog postupka

načelo materijalne istine (najvažnije načelo u ranijem Zakonu o krivičnom

postupku, dok je u akuzatornim sustavima više naglasak na pravičnom suđenju)

personalni dokaz čije je izvođenje strogo formalno regulirano zakonskim

odredbama i čija je povreda propisana kao nezakonitost i neuporabljivost

takvog dokaza i to u slučaju:

da se prilikom prvog ispitivanja okrivljenik ne upozori da nije dužan iznijeti svoju

obranu niti odgovarati na pitanja, niti se navedeno ne unese u zapisnik (članak 171.

stavak 8. u svezi sa stavkom 2. Prekršajnog zakona)

da se prema okrivljeniku upotrijebila sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se

došlo do njegove izjave ili priznanja (članak 171. stavak 8. u svezi sa stavkom 7.

Prekršajnog zakona)

da se okrivljenik kada se prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno

propisana kazna zatvora ili kada je uhićen i doveden pred sud, od strane suda ne

upozori o pravu na branitelja kao i da se očitovanje okrivljenika o branitelju unese

u zapisnik (članak 172. stavak 4. u svezi sa stavkom 2. Prekršajnog zakona)

da u slučaju kada sudac ustanovi da je okrivljenik nijem ili gluh bez obzira na fazu

postupka ne upozori okrivljenika o pravu na branitelja i u slučaju ako okrivljenik

sam ne uzme branitelja, istom ne osigura branitelja po službenoj dužnosti sve do

pravomoćnog dovršetka postupka (članak 172. stavak 4. u svezi sa stavkom 3.

Prekršajnog zakona)

- Prekršajni zakon u slučaju povreda gore navedenih procesnih odredbi propisuje

različite situacije jer u slučaju da je iskaz okrivljenika pribavljen uporabom sile i dr.,

kao i u slučaju da nije upozoren na pravo na šutnju, odredba članka 171. stavka 8.

Prekršajnog zakona propisuje nezakonitost navedenog dokaza u svakom slučaju bez

obzira na vrstu meritorne odluke, dok u slučaju propusta suda da okrivljenika upozori

o pravu na branitelja prilikom prvog ispitivanja u zakonom predviđenim slučajevima,

kao i da se okrivljeniku ne osigura branitelj po službenoj dužnosti kada je to zakonom

propisano, odredba članka 172. stavka 4. Prekršajnog zakona propisuje nezakonitost

navedenog dokaza i to samo u slučaju donošenja osuđujuće odluke

- zapisnik o ispitivanju osumnjičenika može koristi kao zakonit dokaz kako je to

izričito propisano odredbom članka 158. stavka 8. Prekršajnog zakona i to samo u

slučaju ako je tijelo koje provodilo prethodni postupak osumnjičenika upozorilo da

ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju (bez obzira na

prekršaj i vrstu propisanih kazni), te da ima pravo na šutnju

- praktični problemi u odnosu na vođenje žurnog postupka reguliranog odredbom

članka 221. Prekršajnog zakona budući je u odredbi članka 222. Prekršajnog zakona

propisano da se u žurnom postupku provode pojedine radnje pri čemu se ne

primjenjuju odredbe Prekršajnog zakona o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i

vođenju, te da sud poziva okrivljenika, svjedoke, vještaka i ostale radi ispitivanja, te

kada na temelju tih dokaza i drugih dokaza u spisu ocijeni da je stanje stvari dovoljno

razjašnjeno donosi odluku o prekršaju

- potrebno je tijekom provođenja žurnih postupaka osigurati pravo obrane uz

poštivanje minimalnih standarda objektivnog i kontradiktornog suđenja i time ostvari

pravično suđenje, a o čemu bi trebalo voditi računa u budućim izmjenama i dopunama

Prekršajnog zakona

- VPSRH, Broj:Jž-1637/2019 (bitna povreda prava na konfrontaciju čl. 195 st. 2. Pz-a,

nije pozvan okrivljenik niti branitelj na zamolbeno svjedoka optužbe, niti je navedeni

zapisnik predočen okrivljeniku u tijeku postupka, a donesena je osuđujuća presuda)

odluka, broj:U-III-3823/2014 od 7. veljače 2015 godine

podnositelj tvrdi da tijekom provedenog žurnog postupka nije bio obaviješten o

rezultatima prometnog vještačenja radi utvrđivanja brzine vozila koje je on

predložio kao dokazni prijedlog na temelju koje je donesena osuđujuća presuda

konstatirana povreda načela jednakosti oružja i kontradiktornosti te povreda

odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona koji propisuje okrivljenikovo

pravo na konfrontaciju

odredbom članka 109.e stavka 8. Prekršajnog zakona je u potpunosti isključeno

pravo na žalbu u slučaju da je prvostupanjski sud donio presudu na temelju

sporazuma stranaka koji je prihvatio kao zakonit i kojim se ostvaruje svrha

prekršajnopravnih sankcija, dok je prema odredbi članka 364. Zakona o kaznenom

postupku protiv presude na temelju sporazuma stranaka dopuštena žalba i to zbog

bitnih povreda odredba kaznenog postupka, zbog povrede materijalnog kaznenog

prava i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ako je optuženik

za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje saznao nakon donošenja presude,

pa bi u budućim izmjenama PZ-a trebalo o tome voditi računa

odredbom članka 244. stavku 1. Prekršajnog zakona jer u postupcima u kojima se

izdaje obavezni prekršajni nalog, nakon provedenog žurnog postupka sukladno

članku 221. stavku 1. točki 6. Prekršajnog zakona, povodom podnesenog prigovora

zbog poricanja prekršaja, donosi se presuda protiv koje nije dopuštena žalba

kritike da nije dovoljno osigurana sudska zaštita i da se radi o jako velikom broju

prekršaja koji nisu isključivo „lakše kategorije”, npr. prometni prekršaji sa

obilježjima prometnih nesreća, prekršaji regulirani Zakonom o prekršajima protiv

javnog reda i mira kada nije alternativno propisana kazna zatvora, pojedini

prekršaji iz područja radnog prava

sadržana je djelomično u odredbi članka 195. stavka 1. točkama 2., 3., 4. i 10. PZ-a

(izuzeće, sudjelovanje u postupku, jezik, nezakoniti dokazi), a pretežno u odredbi

članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona u slučaju da sud pri pripremanju glavne

rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri

donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga

Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to

je utjecalo ili moglo utjecati na presudu kao relativno bitna povreda

u odredbi članka 468. stavka 2. ZKP-a je propisana kao apsolutna bitna povreda u

slučaju ako je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i

Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koji sud pazi po

službenoj dužnosti

HVALA NA PAŽNJI!