standard scanjob [s0002626.job]212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-misao_1914_041.pdf ·...

2
OPLATA ZA ŠIBENIK I AUSTRO-UGARSKU GODIŠNJE K 14—, LUGOD1ŠNJE I TROMJESEČNO SURAZMJERNO, MJESEČNO !0. - POJEDINI BROJ 10 PARA. — OGLASI PO CIJENIKU. PLATIVO I UTUŽIVO U ŠIBENIKU. IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM :: :: TELEFON BR. 74. - ČEKOVNI RAČUN 129.871. :: UREDNIŠTVO I UPRAVA NALAZE SE NA TRGU SV. FRANE IZA OBĆIN. PERIVOJA. VLASTNIK, IZDAVATELJ I ODGOVORNI UREDNIK JOSIP DREZGA. TISAK: HRVATSKA ZADRUŽNA = TISKARA U ŠIBENIKU, U. Z. S. 0. J. = = = = = ŠIBENIK, 23. SVIBNJA 1914. BR. 4L Dne 20. ov. mj., na poziv Nj. gosp. namjestnika, sastao se por novno medjustranački saborski odbor, dorazpravi pitanje izborne reforme okrajinfki sabor. Vijećanja ob ovom predmetu dr- su tri puna dana, te su ponovno djena, eda porezni uredi podastru rieke podatke. Čujemo, da su Talijani tražili, bi se iz zadarskog kotara u iz- kurijama srednjeg poreza i £ih poreznika napravila dva ko- to tako da bi neke obćine či- posebni izborni srez, računajući u ovakom izbornom srezu mogli íttialno i pobijediti. Talijani su na- predlagali, da se u veleporezu žje zadarsko razdijeli tako da bi isko-kninski kotar birao jednog upnika, a zadarski (i benkovački) zastupnika, čim bi talijanaškoj nci ova tri mandata bila osigu- Uobće, čujemo, talijanaški pred- nici pokazali su velike ratobor- ali su na koncu pali. Sa strane koaliranih stranaka iz- ,eni su u pogledu zaokruženja iz- nih kotara neki izpravci vladinoj ovi, ne bi li se broj pravaških data smanjio. Pred nama je osnova izradjena osp. namjestnika, osnova prika- , svojedobno od dra. Smodlake, »snova dra. Medina. Na osnovu Smodlake većina članova medju- ačkog odbora bila je načelno već ;ala. Gosp. namjestnik pri izradbi tite osnove htio se držati osnove dlakine. Vladina osnova za stranku nije nimalo povoljnija od onih iva. Medinova osnova predvidjala birana člana sabora, a od tih pravaša; Smodlakina osnova 57 Ijih članova sabora, a 23 pravaša; vladina osnova 56 biranih članova, a 23 pravaša. Smodlakina osnova imala je tu prednost, da je sadržavala obvezanost glasovanja. Vladina dakle osnova nije nipošto sastavljena u pri- log naše stranke, kako to podmeću neki. Vlada je istina izjavila, da bi pristala na proporcionalno zastupstvo u veleporezu, ali koalicionaške stranke taj su predlog a limine odbile, samo da na stranku prava ne dodju u ve- )rezu barem dva mandata. Činje- , je svakako jedna, koja se raza- : takodjer iz spomenutih triju osnova: išljala se izborna geometrija kakomu- stranku prava mora dopasti u orem slučaju jedna trećina sabor- mandata. Koaliranim strankama je do toga, osnova bude što više reakcionarna, oboda" je nekidan pred jednom kom naprednom osnovom uz- nula: Timeo Dañaos! Poslije enula je batinu tobože na talija- tražeći da sve stranke, pa i aši, odbiju svaku osnovu koja bi ijanima davala više od jednog ndata. Drugim riječima: zadržimo anji izborni red, sa svih onih st talijanaških zastupnika, samo da vaši ne dodju u sabor u razmjeru odgovara njihovoj snazi u pučan- stvu. A pred sama tri mjeseca Smo- dlaka je pred medjustranačkim od- borom u svojoj osnovi osiguravao Talijanima šest mandata i to u to- likoj mjeri, da bi bilo onemogućeno otet im mandate u veleporezu. Smodlaka je davao Talijanima dva mandata grada Zadra s Arbana- sima, jedan mandat trgovačke komore i tri mandata veleporeznika iz političkog kotara zadarskog, od- cjepljujući političke kotare Benkovac, Knin i Šibenik koji bi birali posebice. Davao je dakle ono isto što Talija- naši danas traže. Ono što talijanaši traže i što im Smodlaka već nudio bilo bi takodjer i u našem stranač- kom i lokalnom interesu; ali mi zna- mo pred narodnim dobro lokalne i stranačke interese žrtvovati, i zato ni- kada nismo ni pomišljali na to, da se u veleporezu šibenski te kninski i benkovački kotar odcijepe od zadar- skoga, jer to bi značilo za uvijek o- sigurati Talijanima onu važnost i sna- gu koju sada imaju u saboru. Splitska „Sloboda" zadužila bi javnost, kada bi protumačila, čemu je bio onaj manevar Smodlakin. Jeli i ono bilo zi rušiti Talijane? 1 Ilije glasilo Trumbić-SmOdlakine klike strah iznijeti ove činjenice pred splitsku pijacu, da ne bi i ova spoznala, da je Smodlaki, i onda kada je Talijane milovao i sada kada ih tuče, pred očima sve prije nego interes narodni ?! Znamenita stogodišnjica. Sutra katolički svijet slavi uspo- menu važnog historičnog dogadjaja, naime prvu stogodišnjicu povratka Pija VII. u Rim, nakon njegovog pet- godišnjeg progonstva, poslije nego je Napoleon Veliki poslan u progonstvo na sv. Jelenu. Bijaše to dneva 24. svibnja 1814. To je bio dan triumfa crkve i papinstva nad velikim Napo- leonom. Povijest ovog dogodjaja do- kazala je najočitije, da najjače svjetske moći nijesu bile nikada u stanju sru- šiti Petrovu katedru. Zgodno zato opaža uvaženi publicista i novinar Louis Veuillot, da, odkada križ na krunama sjaje, nije Bog uništio tako nijedne vlasti. Vrijedno je svratiti pozornost na ovu velevažnu stogodišnjicu. Napoleon, poslije nego svojom energijom pretvori godine 1804. fran- cuzku republiku u nasljedno carstvo, pozove Pija VII. u Pariz da ga okruni. Papa, imajući pred očima dobro crkve, odazove se toj želji, te dneva 2. pro- sinca one godine okruni Napoleona carskom krunom. U času krunjenja oholi car sam sebi stavi krunu, a papa mu samo pomože te ga pomaza. To bijaše malum omen, jer odmah zatim Bonaparte počne postupati sa Pijom sarnosilno kao sa kojim sužnjem te mu jedva dozvoli da se povrati u Rim. Svjetska situacija iza Napoleo- nova krunjenja postade za crkvu veoma pogibeljna. Novi car stavljaše papi razne zahtjeve, na koje ovaj ne mo- gaše nikako pristati, osobito glede ukinuća zakonite ženitbe njegova brata Jeronima u Americi. Silni Napoleon ne mogaše ni pojmiti da će se njemu, pred kojim klecaše čitava pobjedjena Evropa, protiviti jedan starac bez oružja i sile. Pijo VII. najvećom energijom dovikne oholom caru : „Ja sam otac čitavog kršćanstva, pa zato nemogu i neću postupati nepravedno prama nikome ; a ti, o care, ako ćutiš da imaš u svojoj ruci silu, ja naprotiv priznajem da je nad svim vladarima Bog koji osvećuje pravdu i nevinost, a komu su podložene sve svjetske vlasti". Od ovog časa Napoleon digne se protiv Pija VII. Francuzki general Miollis godine 1808. udje u Rim te obsjedne papinsku residenciju, na- mjerom da prisili Pija VII., da pri- stane na nepravedne careve zahtjeve, ali papa ostade nepomičan i neu- strašiv. U svibnju 1809. Bonaparte iz Beča proglasi aneksiju papinske dr- žave francuzkom carstvu, a Rim car- skim gradom. Papa protestirao je odrješito proti takvoj usurpaciji, te baci na Napoleona eskomunikaciju. Po zapovjedi Napole- ona francuzka vojska udje noću u Kviri- nal te zasužnji Pija VII. i zatvorena u kočiji odvede ga u Savonu. Napoleon bijaše na vrhuncu moći buduć osvojio i srušio^ čitavo kraljev- stvo. Njegovi najveći neprijatelji u Evropi ostadoše pobjedjeni i poniženi. Na tisuće i tisuće hrabrih vojnika, na sami mig pobjedonosnog cara, srtahu u smrt, dok on uzoholjen mišljaše, da nema sile koja će mu se uzprotiviti le se rugao sijedom starcu Piju VII. i njegovoj eskomunikaciji gorkom ironijom: „Valjda misli papa da je zbog njegove eskomunike ispalo oru- žje iz ruku mojim vojnicima?" Naredi zatim Napoleon da bude papa doveden u Francuzku. Na po mrtav sijedi Pijo VII., poslije nego je primio i sakra- mente umirućih, na putu, u svratištu na brdu s. Cenisio, prispije u Fontai- nebleau. Fatalne li sudbine za Napo- leona od ovog časa! Providnost mo- rala je da izvrši svoju, te htjede po- niziti i najvećeg pobjeditelja u Evropi. Poslije poraza doživljenih na ledenim poljanama Rusije, Napoleon htjede sklopiti konvenciju sa papom te ga osobno posjeti u Fontainebleau. Nego zvijezda Napoleonova bi- jaše već na zapadu. Velika bitka eu- ropskih naroda kod Lipskoga 18. listopada 1813. bila je odlučila o ne- izbježivom padu velikog cara. Dan 12. travnja bijaše porazni dan za Bo- naparta, jer bi prisiljen da u istoj tvrdjavi Fontainebleau, gdje boravljaše kao sužanj glavar katoličke crkve, podpiše abdikaciju na carsku krunu te bude odpraćen na Elbu a zatim u progonstvo na sv. Jelenu. Za Pija VII. bijaše došao dan triumfa, jer, poslije nego mirno i eroički podnio strašno poniženje papinske vlasti i crkve, dneva 24. svibnja 1814. uz svečano slavljenje zvona svih rim- skih crkava i pucanje topova na Ca- stel Sant' Angelo ugje u najsjajnijem triumfu u Rim, dočekan od čitavog pučanstva te prispjevši u baziliku sv. Petra klekne na grob poglavice apo- stola i ganut suznim, očima zapjeva „Te Deum". Hi Stogodišnjica ovog velikog do- gadjaja u istinu je od dubokog zna- čenja za katolički svijet i dostojan naj- življeg spomena u svjetskoj povjesti. Političke vijesti. Del. Korošec o hrvatskom pitanju. U delegacijama je delegat Korošec govorio 0 hrvatskom pitanju. Rekao je, da su Hr- vati u posljednjih 20 godina prepalili toliko toga, koliko nijedan narod u Monarhiji, pa kada bi Hrvati hjeli da za to Austriji vrate, bilo bi čudo, kad bi se još jedan našao njoj vjeran. Kod ovih riječi poziva predsjednik Sylva-Tarouka Korošca na red, da ne go- vori o onom što ne spada na delegacije. Kod toga dobacuje Klofač predsjedniku, da se i on nije držao predmeta u govoru na otvorenju, nego da se je i on umiješavao u ugarska pitanja, pak zato može i delegat. Onda se Korošec bavi potanje hrvatskim pitanjem, crtajući stanje hrvatskoga i slo- venskoga naroda po čitavoj Monarhiji. Dogodjaji u Albaniji. Essad paša bio je uhićen, zatvoren na „Szigetvaru", a zatim, nakon što je svečano obreko da se neće prtit u stvari Albanije, odveden je u Brindisi, odakle je krenuo na — putovanje. Prama službenim izvješćima, Essad paša htio je da pomoću muslimanskih ustaša sruši Vieda. Cijela je stvar jedna velika za- gonetka, a ne fali glasova, da je sve ovo maslo Austrije i Italije. Austrija je poslala pred Drač još „Admiral Spaun" a Italija „Vettor Pisani", „San Giorgio", „Iride", „Tripoli" i nekoliko torpedo razarača. Au- stro-ugarsko brodovlje, na povratku sa Malte, takodjer će se zaustavit u arbana- škim vodama. Kod premetačine nadjeno je kod Essadpaše više kompromitirajućih pi- sama. Arbanaški ministar predsjednik Tur- khan paša nalazi se u Beču. Francuzka štampa vrlo je uzrujana radi dogodjaja u Albaniji te prosvjeduje proti izkrcanju talijanskih i austrijskih voj- nika. Pitanje istočnih željeznica. Družtvo istočnih željeznica pristalo je, da Srbija od- kupi i uzme u svoju podpunu državu svojinu pruge u Novoj Srbiji. Poslije toga počeli su pregovori o naknadama za to ustupanje 1 u tome nije bilo osobitih poteškoća. Prema posljednjim vijestima, austro- ugarska vlada je pristala da Srbija odkupi pruge Istočnih Željeznica na svom teritoriju. Masaryk za Svihu. Izkaz oca čeških realista dra. Masa- ryka u procesu proti uredniku „Narodnih Listy" Hellem na tužbu Svihe dao je naslu- ćivati, da je Masaryk uvjeren o nekrivnji Svihe. Sada Masaryk ustaje javno u svom listu „Čas" u obranu Svihe pod naslovom: „Dr. Sviha nije Wiener". Masaryk izjavlja, da se u službi pra- žke policije nalazi jedan konfident pod pseudonimom „Wiener" i koji i sada vrši tu službu pod drugim pseudonimom, ali taj Wiener nije dr. Sviha. Masaryk uvje- rava da Sviha nije bio plaćen od policije te pozivlje zastupnike Kramarža, Svehlu i Nemca, da izposluju od vlade, da se izjavi u stvari Svihe. Napokon izjavlja, da će, onom istom odlučnošću kojom se zauzeo da razkrinka Friedjunga, poraditi da Svihi pribavi zadovoljštinu. Još ćemo dočekati da će Mate Drin- ković slavit u Svihi mučenika Naši dopisi. Ovome ću, da nadodam par rieči, ; ako bi to obzirom na auktora toga članka, bilo i suvišno. Poznati poljičkl odrod, za slična svoja drljanja g. 1912 u „N. Jedin- stvu", bio je od samog obć. Upraviteljstva službeno zatučen, pa je on postao notoran sa svojih lažnih pisanija. Ako je, što meni nife inače poznato, u drugim svojim poslima, k6 i na peru — u novinam, onda se ja žalujem onome, kome se imam žalovati, U pomenutom članku „Slobode" na- zivlje ,,N. Jedinstvo" „libelom"; a do juče taj je list bio polje, na kom je on sijao sjeme svojih intelektualnih i duševnih produkta. Eto ga danas u „Slobodi", da pola- godi dr. Trumbića, u ime skoro svih polji- čana! Premašio je cilj. Dr. Trumbić pozna dobro tog prefriganca, koji treba, da za- pamti, e se tako ne plaćaju odvjetničke pristojbe za tolike godine i u onolikom iz- nosu, sudbeno utvrdjenu. A neka dotičnik dobro zapamti i to, da će ga ista sudbina zateći i kod spora Poljičke Obćine sa „Sufidom", došlo ili ne došlo do parnice; bio dotičnik članom par- benog odbora ili ne bio. U ostalom bilo bi poželjno, da auktor navedenog članka „Slobode" iznese te sve predloge Ive Tomaševića, opozicionalca, što mu ih je prihvatilo vieće Poljica u dvije i p6 godine, protiv predloga Ivaniševićevih i Lučićevih — u 17 sjednica. Bio je taj vajni opozicional nazočan 4 ili 5 sjednicam. Donijet ćemo do par dana: koliko je čijih predloga vieće usvojilo, a koliko odbilo — i onda će Dalmacija bit na čistu sa tim razmahanim Ivom Tomaso- vićemj 1 za sve drugo vrieme je pred nama i dodielit će svakom svoje ! D. Ivo Lučić, obć. viećnik. Priko (Poljica), 20 svibnja. Proti članku „Iz Poljica" u br. 64 „Slobode" poslao sam istoj danas drugi, redoviti izpravak. Domaće vijesti. Putovanje Nj. Visosti nadvojvode Fridrika. Iz Drniša primamo 21. ov. mj.: Jučer bio je na prolazu kroz Drniš Nj. Vi- sost nadvojvoda Fridrik. Premda nije bilo ništa službena saobćeno o Njegovu pro- lazku, ipak dočekao ga je narod spontano i oduševljeno poklicima Njeg. Visosti kao i Prejasnom Vladalačkom Domu. Nj. Visost nadvojvoda videći taj nenadani doček izi- šao je iz automobila te ga pozdraviše na- čelnik Grubišić i obćinski prisjednici. Njeg. Visost poduže se razgovarao sa Dr. Buićem izraziv mu dragost na tako entuziastičkom dočeku. Govorio je i sa načelnikom te mjestnim dekanom 0. Bilonićem. Uz pu- cnjavu mužara i pozdravne poklike prosli- jedio je nadvojvoda put Knina. Iz Knina pišu nam 20. ov. mj.: Kako je bilo službeno najavljeno, pohodio je ovo naše krasno i ubavo mjesto Nj. Visost Nad- vojvoda Fridrik. Na ulazu u mjesto dočekalo ga Obćinsko Upraviteljstvo i ostale mjestne vlasti. Kad je Nadvojvoda izišao iz auto- mobila, predstavi mu se načelnik g. Voj- vodić pozdraviv ga kratkom besjedom i predstaviv mu članove uprave i vijeća. Pri tome nenadno i napadno pristupi proto Novaković te ga oslovi u ime srbskog na- roda pravoslavne vjere izkazujući duboka ćustva podaništva i lojalnosti. Zatim mu se predstavi katoličko svećenstvo predvodjeno od fra Andrije Copića, koji oslovi nadvoj- vodu jezgrovito u ime katoličkog svećenstva i hrvatskog naroda mjesta i okolice. Nj. Visost nadvojvoda Fridrik bio je veoma prijazan i razgovorljiv, zašav u narod raz- govarao je i sa težacima, što je na sve prisutne dirljivo i ugodno djelovalo. Nad- vojvoda najprije posjeti katoličku crkvu, zatim muzej hrvatskih starina u kome se je dosta dugo zadržao, izraziv priznanje i zadovoljstvo konservatoru Marunu. Potom obadje crkvu pravoslavnu a za tim ode na objed, kojemu su prisustvovali iz mjesta kot. poglavar, načelnik, poglavica suda i fra Luigi Marun. Pri dolazku Nj. Visosti pucali su mužari i zvona slavila, prozori su bili okićeni sagovim i trobojnim zastavama.

Upload: others

Post on 26-Aug-2020

1 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Standard ScanJob [S0002626.JOB]212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-misao_1914_041.pdf · Pija VII. u Rim, nakon njegovog pet-godišnjeg progonstva, poslije nego je Napoleon

OPLATA ZA ŠIBENIK I AUSTRO-UGARSKU GODIŠNJE K 1 4 — , LUGOD1ŠNJE I TROMJESEČNO SURAZMJERNO, MJESEČNO

!0. - POJEDINI BROJ 10 PARA. — OGLASI PO CIJENIKU. PLATIVO I UTUŽIVO U ŠIBENIKU.

IZLAZI SRIEDOM I SUBOTOM :: :: TELEFON BR. 7 4 . - ČEKOVNI RAČUN 129.871. ::

UREDNIŠTVO I UPRAVA NALAZE SE NA TRGU SV. FRANE IZA OBĆIN. PERIVOJA. — VLASTNIK, IZDAVATELJ I ODGOVORNI UREDNIK J O S I P DREZGA. — TISAK: HRVATSKA ZADRUŽNA = — TISKARA U ŠIBENIKU, U. Z. S. 0 . J . = = = = =

ŠIBENIK, 23. SVIBNJA 1914. BR. 4L

Dne 20. ov. mj., na poziv Nj. gosp. namjestnika, sastao se por

novno medjustranački saborski odbor, dorazpravi pitanje izborne reforme

okrajinfki sabor.

Vijećanja ob ovom predmetu dr-su tri puna dana, te su ponovno

djena, eda porezni uredi podastru rieke podatke.

Čujemo, da su Talijani tražili, bi se iz zadarskog kotara u iz-

kurijama srednjeg poreza i £ih poreznika napravila dva ko­

to tako da bi neke obćine či-posebni izborni srez, računajući

u ovakom izbornom srezu mogli íttialno i pobijediti. Talijani su na-

predlagali, da se u veleporezu žje zadarsko razdijeli tako da bi isko-kninski kotar birao jednog

upnika, a zadarski (i benkovački) zastupnika, čim bi talijanaškoj

nci ova tri mandata bila osigu-Uobće, čujemo, talijanaški pred-

nici pokazali su velike ratobor-ali su na koncu pali.

Sa strane koaliranih stranaka iz-,eni su u pogledu zaokruženja iz-nih kotara neki izpravci vladinoj ovi, ne bi li se broj pravaških data smanjio.

Pred nama je osnova izradjena osp. namjestnika, osnova prika-

, svojedobno od dra. Smodlake, »snova dra. Medina. Na osnovu

Smodlake većina članova medju-ačkog odbora bila je načelno već

;ala. Gosp. namjestnik pri izradbi tite osnove htio se držati osnove dlakine. Vladina osnova za stranku

nije nimalo povoljnija od onih iva. Medinova osnova predvidjala

birana člana sabora, a od tih pravaša ; Smodlakina osnova 5 7

Ijih članova sabora, a 2 3 pravaša ; vladina osnova 5 6 biranih članova, a 23 pravaša. Smodlakina osnova imala je tu prednost, da je sadržavala obvezanost glasovanja. Vladina dakle osnova nije nipošto sastavljena u pri­log naše stranke, kako to podmeću neki. Vlada je istina izjavila, da bi pristala na proporcionalno zastupstvo u veleporezu, ali koalicionaške stranke taj su predlog a limine odbile, samo da na stranku prava ne dodju u ve-

)rezu barem dva mandata. Činje-, je svakako jedna, koja se raza-: takodjer iz spomenutih triju osnova : išljala se izborna geometrija kakomu-

stranku prava mora dopasti u orem slučaju jedna trećina sabor-

mandata.

Koaliranim strankama je do toga, osnova bude što više reakcionarna, oboda" je nekidan pred jednom kom naprednom osnovom uz-nula: T i m e o D a ñ a o s ! Poslije enula je batinu tobože na talija-

tražeći da sve stranke, pa i aši, odbiju svaku osnovu koja bi

ijanima davala više od j e d n o g ndata. Drugim riječima: zadržimo anji izborni red, sa svih onih

s t talijanaških zastupnika, samo da vaši ne dodju u sabor u razmjeru

odgovara njihovoj snazi u pučan­

stvu. A pred sama tri mjeseca Smo-dlaka je pred medjustranačkim od­borom u svojoj osnovi osiguravao Talijanima š e s t mandata i to u to­likoj mjeri, da bi bilo onemogućeno otet im mandate u veleporezu.

Smodlaka je davao Talijanima dva mandata grada Zadra s Arbana­sima, jedan mandat trgovačke komore i t r i m a n d a t a v e l e p o r e z n i k a iz p o l i t i č k o g k o t a r a z a d a r s k o g , od­cjepljujući političke kotare Benkovac, Knin i Šibenik koji bi birali posebice. Davao je dakle ono isto što Talija-naši danas traže. Ono što talijanaši traže i što im Smodlaka već nudio bilo bi takodjer i u našem stranač­kom i lokalnom interesu; ali mi zna­mo pred narodnim dobro lokalne i stranačke interese žrtvovati, i zato ni­kada nismo ni pomišljali na to, da se u veleporezu šibenski te kninski i benkovački kotar odcijepe od zadar­skoga, jer to bi značilo za uvijek o-sigurati Talijanima onu važnost i sna­gu koju sada imaju u saboru.

Splitska „Sloboda" zadužila bi javnost, kada bi protumačila, čemu je bio onaj manevar Smodlakin. Jeli i ono bilo z i — rušiti Tali jane? 1 Ilije glasilo Trumbić-SmOdlakine klike strah iznijeti ove činjenice pred splitsku pijacu, da ne bi i ova spoznala, da je Smodlaki, i onda kada je Talijane milovao i sada kada ih tuče, pred očima sve prije nego interes narodni ? !

Znamenita stogodišnjica. Sutra katolički svijet slavi uspo­

menu važnog historičnog dogadjaja, naime prvu stogodišnjicu povratka Pija VII. u Rim, nakon njegovog pet-godišnjeg progonstva, poslije nego je Napoleon Veliki poslan u progonstvo na sv. Jelenu. Bijaše to dneva 2 4 . svibnja 1814 . T o je bio dan triumfa crkve i papinstva nad velikim Napo-leonom. Povijest ovog dogodjaja do­kazala je najočitije, da najjače svjetske moći nijesu bile nikada u stanju sru­šiti Petrovu katedru. Zgodno zato opaža uvaženi publicista i novinar Louis Veuillot, da, odkada križ na krunama sjaje, nije Bog uništio tako nijedne vlasti.

Vrijedno je svratiti pozornost na ovu velevažnu stogodišnjicu.

Napoleon, poslije nego svojom energijom pretvori godine 1 8 0 4 . fran-cuzku republiku u nasljedno carstvo, pozove Pija VII. u Pariz da ga okruni. Papa, imajući pred očima dobro crkve, odazove se toj želji, te dneva 2. pro­sinca one godine okruni Napoleona carskom krunom. U času krunjenja oholi car sam sebi stavi krunu, a papa mu samo pomože te ga pomaza. T o bijaše malum omen, jer odmah zatim Bonaparte počne postupati sa Pijom sarnosilno kao sa kojim sužnjem te mu jedva dozvoli da se povrati u Rim.

Svjetska situacija iza Napoleo-nova krunjenja postade za crkvu veoma pogibeljna. Novi car stavljaše papi razne zahtjeve, na koje ovaj ne m o ­gaše nikako pristati, osobito glede ukinuća zakonite ženitbe njegova brata Jeronima u Americi. Silni Napoleon ne mogaše ni pojmiti da će se njemu,

pred kojim klecaše čitava pobjedjena Evropa, protiviti jedan starac bez oružja i sile. Pijo VII. najvećom energijom dovikne oholom caru : „Ja sam otac čitavog kršćanstva, pa zato nemogu i neću postupati nepravedno prama nikome ; a ti, o care, ako ćutiš da imaš u svojoj ruci silu, ja naprotiv priznajem da je nad svim vladarima Bog koji osvećuje pravdu i nevinost, a komu su podložene sve svjetske vlasti".

Od ovog časa Napoleon digne se protiv Pija VII. Francuzki general Miollis godine 1808. udje u Rim te obsjedne papinsku residenciju, na­mjerom da prisili Pija VII., da pri­stane na nepravedne careve zahtjeve, ali papa ostade nepomičan i neu­strašiv.

U svibnju 1809. Bonaparte iz Beča proglasi aneksiju papinske dr­žave francuzkom carstvu, a Rim car­skim gradom.

Papa protestirao je odrješito proti takvoj usurpaciji, te baci na Napoleona eskomunikaciju. P o zapovjedi Napole­ona francuzka vojska udje noću u Kviri-nal te zasužnji Pija VII. i zatvorena u kočiji odvede ga u Savonu.

Napoleon bijaše na vrhuncu moći buduć osvojio i srušio^ čitavo kraljev­stvo. Njegovi najveći neprijatelji u Evropi ostadoše pobjedjeni i poniženi. Na tisuće i tisuće hrabrih vojnika, na sami mig pobjedonosnog cara, srtahu u smrt, dok on uzoholjen mišljaše, da nema sile koja će mu se uzprotiviti le se rugao sijedom starcu Piju VII. i njegovoj eskomunikaciji gorkom ironijom: „Valjda misli papa da je zbog njegove eskomunike ispalo oru­žje iz ruku mojim vojnicima?" Naredi zatim Napoleon da bude papa doveden u Francuzku. Na po mrtav sijedi Pijo VII., poslije nego je primio i sakra­mente umirućih, na putu, u svratištu na brdu s. Cenisio, prispije u Fontai­nebleau. Fatalne li sudbine za Napo­leona od ovog č a s a ! Providnost m o ­rala je da izvrši svoju, te htjede po­niziti i najvećeg pobjeditelja u Evropi. Poslije poraza doživljenih na ledenim poljanama Rusije, Napoleon htjede sklopiti konvenciju sa papom te ga osobno posjeti u Fontainebleau.

Nego zvijezda Napoleonova bi­jaše već na zapadu. Velika bitka eu­ropskih naroda kod Lipskoga 18. listopada 1813 . bila je odlučila o ne-izbježivom padu velikog cara. Dan 12. travnja bijaše porazni dan za B o -naparta, jer bi prisiljen da u istoj tvrdjavi Fontainebleau, gdje boravljaše kao sužanj glavar katoličke crkve, podpiše abdikaciju na carsku krunu te bude odpraćen na Elbu a zatim u progonstvo na sv. Jelenu.

Za Pija VII. bijaše došao dan triumfa, jer, poslije nego mirno i eroički podnio strašno poniženje papinske vlasti i crkve, dneva 2 4 . svibnja 1814 . uz svečano slavljenje zvona svih rim­skih crkava i pucanje topova na Ca-stel Sant' Angelo ugje u najsjajnijem triumfu u Rim, dočekan od čitavog pučanstva te prispjevši u baziliku sv. Petra klekne na grob poglavice apo­stola i ganut suznim, očima zapjeva „ T e Deum".

Hi

Stogodišnjica ovog velikog do­gadjaja u istinu je od dubokog zna­čenja za katolički svijet i dostojan naj­življeg spomena u svjetskoj povjesti.

Političke vijesti. Del. Korošec o hrvatskom pitanju.

U delegacijama je delegat Korošec govorio 0 hrvatskom pitanju. Rekao je, da su Hr­vati u posljednjih 20 godina prepalili toliko toga, koliko nijedan narod u Monarhiji, pa kada bi Hrvati hjeli da za to Austriji vrate, bilo bi čudo, kad bi se još jedan našao njoj vjeran.

Kod ovih riječi poziva predsjednik Sylva-Tarouka Korošca na red, da ne go­vori o onom što ne spada na delegacije. Kod toga dobacuje Klofač predsjedniku, da se i on nije držao predmeta u govoru na otvorenju, nego da se je i on umiješavao u ugarska pitanja, pak zato može i delegat. Onda se Korošec bavi potanje hrvatskim pitanjem, crtajući stanje hrvatskoga i slo­venskoga naroda po čitavoj Monarhiji.

Dogodjaji u Albaniji. Essad paša bio je uhićen, zatvoren na „Szigetvaru", a zatim, nakon što je svečano obreko da se neće prtit u stvari Albanije, odveden je u Brindisi, odakle je krenuo na — putovanje. Prama službenim izvješćima, Essad paša htio je da pomoću muslimanskih ustaša sruši Vieda. Cijela je stvar jedna velika za­gonetka, a ne fali glasova, da je sve ovo maslo Austrije i Italije. Austrija je poslala pred Drač još „Admiral Spaun" a Italija „Vettor Pisani", „San Giorgio", „Iride", „Tripoli" i nekoliko torpedo razarača. Au-stro-ugarsko brodovlje, na povratku sa Malte, takodjer će se zaustavit u arbana-škim vodama. Kod premetačine nadjeno je kod Essadpaše više kompromitirajućih pi­sama. Arbanaški ministar predsjednik Tur-khan paša nalazi se u Beču.

Francuzka štampa vrlo je uzrujana radi dogodjaja u Albaniji te prosvjeduje proti izkrcanju talijanskih i austrijskih voj­nika.

Pitanje istočnih željeznica. Družtvo istočnih željeznica pristalo je, da Srbija od-kupi i uzme u svoju podpunu državu svojinu pruge u Novoj Srbiji. Poslije toga počeli su pregovori o naknadama za to ustupanje 1 u tome nije bilo osobitih poteškoća.

Prema posljednjim vijestima, austro­ugarska vlada je pristala da Srbija odkupi pruge Istočnih Željeznica na svom teritoriju.

Masaryk za Svihu. Izkaz oca čeških realista dra. Masa-

ryka u procesu proti uredniku „Narodnih Listy" Hellem na tužbu Svihe dao je naslu­ćivati, da je Masaryk uvjeren o nekrivnji Svihe. Sada Masaryk ustaje javno u svom listu „Čas" u obranu Svihe pod naslovom: „Dr. Sviha nije Wiener".

Masaryk izjavlja, da se u službi pra-žke policije nalazi jedan konfident pod pseudonimom „Wiener" i koji i sada vrši tu službu pod drugim pseudonimom, ali taj Wiener nije dr. Sviha. Masaryk uvje­rava da Sviha nije bio plaćen od policije te pozivlje zastupnike Kramarža, Svehlu i Nemca, da izposluju od vlade, da se izjavi u stvari Svihe. Napokon izjavlja, da će, onom istom odlučnošću kojom se zauzeo da razkrinka Friedjunga, poraditi da Svihi pribavi zadovoljštinu.

Još ćemo dočekati da će Mate Drin-ković slavit u Svihi mučenika

Naši dopisi.

Ovome ću, da nadodam par rieči, ; ako bi to obzirom na auktora toga članka, bilo i suvišno. Poznati poljičkl odrod, za slična svoja drljanja g. 1912 u „N. Jedin­stvu", bio je od samog obć. Upraviteljstva službeno zatučen, pa je on postao notoran sa svojih lažnih pisanija.

Ako je, što meni nife inače poznato, u drugim svojim poslima, k6 i na peru — u novinam, onda se ja žalujem onome, kome se imam žalovati,

U pomenutom članku „Slobode" na­zivlje ,,N. Jedinstvo" „libelom"; a do juče taj je list bio polje, na kom je on sijao sjeme svojih intelektualnih i duševnih produkta.

Eto ga danas u „Slobodi", da pola-godi dr. Trumbića, u ime skoro svih polji-čana! Premašio je cilj. Dr. Trumbić pozna dobro tog prefriganca, koji treba, da za­pamti, e se tako ne plaćaju odvjetničke pristojbe za tolike godine i u onolikom iz­nosu, sudbeno utvrdjenu.

A neka dotičnik dobro zapamti i to, da će ga ista sudbina zateći i kod spora Poljičke Obćine sa „Sufidom", došlo ili ne došlo do parnice; bio dotičnik članom par­benog odbora ili ne bio.

U ostalom bilo bi poželjno, da auktor navedenog članka „Slobode" iznese te sve predloge Ive Tomaševića, opozicionalca, što mu ih je prihvatilo vieće Poljica u dvije i p6 godine, protiv predloga Ivaniševićevih i Lučićevih — u 17 sjednica.

Bio je taj vajni opozicional nazočan 4 ili 5 sjednicam. Donijet ćemo do par dana: koliko je čijih predloga vieće usvojilo, a koliko odbilo — i onda će Dalmacija bit na čistu sa tim razmahanim Ivom Tomaso-vićemj 1 za sve drugo vrieme je pred nama i dodielit će svakom svoje !

D. Ivo Lučić, obć. viećnik.

Priko (Poljica), 20 svibnja. Proti članku „Iz Poljica" u br. 64

„Slobode" poslao sam istoj danas drugi, redoviti izpravak.

Domaće vijesti. Putovanje Nj. Visosti nadvojvode

Fridrika. Iz Drniša primamo 21. ov. mj.: Jučer bio je na prolazu kroz Drniš Nj. Vi­sost nadvojvoda Fridrik. Premda nije bilo ništa službena saobćeno o Njegovu pro-lazku, ipak dočekao ga je narod spontano i oduševljeno poklicima Njeg. Visosti kao i Prejasnom Vladalačkom Domu. Nj. Visost nadvojvoda videći taj nenadani doček izi­šao je iz automobila te ga pozdraviše na­čelnik Grubišić i obćinski prisjednici. Njeg. Visost poduže se razgovarao sa Dr. Buićem izraziv mu dragost na tako entuziastičkom dočeku. Govorio je i sa načelnikom te mjestnim dekanom 0 . Bilonićem. Uz pu­cnjavu mužara i pozdravne poklike prosli­jedio je nadvojvoda put Knina.

Iz Knina pišu nam 20. ov. mj.: Kako je bilo službeno najavljeno, pohodio je ovo naše krasno i ubavo mjesto Nj. Visost Nad­vojvoda Fridrik. Na ulazu u mjesto dočekalo ga Obćinsko Upraviteljstvo i ostale mjestne vlasti. Kad je Nadvojvoda izišao iz auto­mobila, predstavi mu se načelnik g. Voj-vodić pozdraviv ga kratkom besjedom i predstaviv mu članove uprave i vijeća. Pri tome nenadno i napadno pristupi proto Novaković te ga oslovi u ime srbskog na­roda pravoslavne vjere izkazujući duboka ćustva podaništva i lojalnosti. Zatim mu se predstavi katoličko svećenstvo predvodjeno od fra Andrije Copića, koji oslovi nadvoj­vodu jezgrovito u ime katoličkog svećenstva i hrvatskog naroda mjesta i okolice. Nj. Visost nadvojvoda Fridrik bio je veoma prijazan i razgovorljiv, zašav u narod raz­govarao je i sa težacima, što je na sve prisutne dirljivo i ugodno djelovalo. Nad­vojvoda najprije posjeti katoličku crkvu, zatim muzej hrvatskih starina u kome se je dosta dugo zadržao, izraziv priznanje i zadovoljstvo konservatoru Marunu. Potom obadje crkvu pravoslavnu a za tim ode na objed, kojemu su prisustvovali iz mjesta kot. poglavar, načelnik, poglavica suda i fra Luigi Marun. Pri dolazku Nj. Visosti pucali su mužari i zvona slavila, prozori su bili okićeni sagovim i trobojnim zastavama.

Page 2: Standard ScanJob [S0002626.JOB]212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-misao_1914_041.pdf · Pija VII. u Rim, nakon njegovog pet-godišnjeg progonstva, poslije nego je Napoleon

Na četiri poslije podne proslijedio je Nad­vojvoda za Sinj.

Zgode 1 nezgode jedne deputa­cije. Iz Drniša nadalje primamo: Kada je nadvojvoda bio na Rončinslapii, pošla je odavle deputacija Drinković-Krsteljeve garde predvodjena od dra. Bože Štambuka. Bio je tu Ivan Skelin, pa Nine Adžija i drugi. Nosili su crnožutu zastavu, a ćerke dra. Jere Gru-bišića kitu i košarice cvijeća. Bili su loše sreće, jer se nadvojvoda nije njima niti približio. Bojeć se demonstracija dr. Božo vratio se sam odmah, a ostali u gluho doba noći.

Atentat na b a n a ? U Zagrebu je uapšen djak trgovačke škole Milutin Šefer, jer da je htio pucati na bana Skerlecza kada je ovaj nakon predstave, davane u počast nadvojvodi Leopoldu Salvatoru, iz­lazio iz kazališta. Kod Šefera je nadjen revolver. Šefer izjavlja, da nije imao na­mjere pucat. Redarstvo naprotiv već vidi čitav komplot.

Magjarlzacija. Magjarska agrarna banka kupila je od grofa L. Pejačevića jedno veliko dobro, na koje će naseljivati Magjare. Taj izrod nije htio da to dobro proda domaćim zavodima, i ako mu ovi nudili 1.800 K po jutru prama 1.400 K koje mu platila magjarska banka. Tako se sada radi punom parom na magjarizaciji, što magjarskim kolonistima po Slavoniji, što ekspropriacijom morske obale, što opet podizanjem magjarskih škola, za koje daje dozvolu sama hrv. vlada. Lijepi rezultati koalicijonaškog nagodbenjačtva!

Proces Teodorović. Brzojavljaju nam iz Zagreba: Jučer popodne izrečena je osuda u procesu proti dru. Paji Teodoroviću i dru­govima radi krivotvorenja oporuke pok. Jelene Popović u korist srbskih družtava. Obtuže-nici bili su riješeni.

Propast bankovnih zavoda u B a ­novini. Tek nedavno se zbio bankrot „Pučke banke" u Zagrebu, a već se javlja 0 dvjema novim slučajevima. U Karlovcu je nastradala ondješnja štedionica, a isto tako 1 Petrinjska štedionica u Petrinji. Pasiva karlovačke štedionice iznose od 4 do 5 mi­lijuna kruna. Uzrokom propasti je ravnatelj Herman, koji je igrao na burzi. Petrinjska štedionica ima pasiv od 130.000 K. Bojat se je, da će se ovo zlo razširiti, jer mnogi novčani zavodi u Banovini, gradjeni na magjarskom sistemu, nesolidni su. Podije-jeljivanje velikih dividenda služi, da se za-mažu svijetu oči.

Posebne vojničke mjere u Sriemu. „Reichspost" javlja iz Novog Sada: U Ba-tajnici, Staroj Pazovi i Čortanovcima i ne­kim drugim postajama željeznice Novisad-Zemun ustrojene su vojničke ekspoziture, koje od 19 ov. mj. funkcioniraju, te će na neodredjeno vrieme ondje ostati. S tim stoji u tiesnom savezu oštro straženje mosta od Novogsada u Petrovaradin. Zapovjednik tvrdjave, da je povjerljivo saznao, da se snuje atentat na most, te je odredio, da preko njega smiju prelaziti samo pješaci, koji imaju od njega samoga, zapovjednika tvrdjave izpostavljene legitimacije.

Književnost. O ikavštini.

V. Književnost ikavska hrvatska. 0 glagoljskoj književnosti reći ćemo

samo dvi rič*. Malne sva stara glagoljska književnost jest pisana od Hrvata — hrvat­ska; pošto je glagoljica pismo izključivo hrvatsko. Ob ovom dokaze ovdi izpuštamo. Od Slavena glagoljskim pismenima služahu se jedino Hrvati i Bugari do 1019., kad Bu­garska postade grčkom bizantinskom po­krajinom. Sva književnost glagoljska pisana je ikavskim jezikom. A to svi spomenici književni, koji se sačuvaše do danas, kao: 1. Asemanove evangjeljke; 2. Zagrafsko četveroevangjelje; 3. Manjinsko četveroevan-gjelje; 4. Klačev glagolaš; 5. Psaltir sinajski, te 6. Euhologij.

Naši slavoserbi ovako nemisle. Oni, zadojeni idejam panslavizma i srbizma, ruše sve Što je hrvatsko. Gadna slavoserbska pasmina sve nam je pokvarila: ime, histo­riju, književnost. Ime naše hrvatsko zami-njuje sad ilirskim, sad jugoslavenskim, sad srbskohrvatskim. Historiju nam izopa­čuju. Jagić Vatroslav, taj tobožnji veliki hrvatski učenjak, ruši nam glagolski Psaltir sastavljen po biskupu Teodoziju devetog vika a pripisan od klerika Nikole Rabljanina god. 1222.

Glagoljsko slovo jat lb hoće da izgo-araju za Č. Reći ćemo koju samo ob ovom

slovu jat.

Glagoljsko slovo jat izgovara se za ja na početku riči i kad dolazi iza vokala. U svakom drugom slučaju izgovara se za /.

Na dokaz ovog evo nam jedan kla­sični primir. Glagolski Misal, što ga je na­redio Urban papa VIII., uredio ga je Ra-fael Levaković. Levaković svugdi nad jatom, gdi se on mora izgovarati za i, stavlja jednu točku (., H>), samo ne kad dolazi na po­četku riči i iza vokala. Osim u crkvi gla­goljica upotribljava se i u svitskim poslo­vima. Kašnje u svitovnim poslima i u umit-noj književnosti Hrvati upotribljavaše alfabet latinski.

Sva ta književnost, do takozvanog „Hr­vatskog priporoda" g. 1835, pisana je ikavski.

U Splitu svi pisci i pisnici hrvatski pišu ikavski. Prvak hrv. pisnika u Splitu jest Marko Marulić (1450-1524).

Split, osim Marulića, imade još i druge vridne hrvatske ikavske pisce kao: Jerolima Papalića, Jerolima Martinčića, Nikolu Mata-lića, Placida Gregorijanića i t. d.

U Šibeniku nalazimo Petra Divnića ikavca. U Zadru Juraj Baraković (1548-1628) i Brne Kamarutić (1552-1600) pivaju ikavski. U Ninu Petar Zoranić takodjer pisnik ikavac. Ali ikavština najčišća i najrazvijenija nalazi se u fra Andrije Kačića-Miošića (1702-1760) i u Matije Antuna Reljkovića (1732-1798). Reljković rodio se je u Slavoniji u selu Svinjaru (sadašnjem Davor-selu), a poritlom jest iz Bosne. On spiva svoj „Satir", koji je sadržaja poučnog. Stih mu je narodni de­seterac; jezik čist, narodan, te je odmah bio primljen od prostog puka sa zanosom. „Satir" bijaše razprodan ko na jagmu. U dvi godine razproda do 1.500 komada.

No Kačić, rodjen u Bristu blizu Ma­karske u Dalmaciji, dotira ikavštinu do vr­hunca nje lipote. Kačić jest najobljubljeniji i najpoznatiji hrv. pisnik. Njegov „Razgovor ugodni" i „Korabljica" za krvatski narod od prve njihove pojave do danas jesu nasladja i najčešća duševna hrana. Čobanin po br-dim i planinam, mornar po sinjem moru iz Kačićeve pismarice piva junačke pisme, na-punja se zanosom za slavna dila svojih dida i pradida — starih junaka.

Da je hrvatski narod pristao uz „na­rodnu stranku" te joj pomogao srušiti u Dalmaciji autonomašku svesilnu stranku, tome je Kačićeva Pismarica u prvom redu doprinila. Ali ne samo prosti narod je Kačić oduševio i oplemenio. On je probudio u-spavanu narodnu vilu u našeg P. Prerado-vića, on je potaknuo Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića da pišu narodnim jezikom. On je pravi, prvi priporoditelj kod Hrvata i kod Srba.

I blagopokojni Mihovio Pavlinović prve svoje sastavke književne pisao je lipo ikavski.

U Bosni imademo pisce ikavce Lovru Sitovića iz LjubuŠkog, koji spiva „Pismu od Pakla"; Tomu Babica iz Velima. Njegov „Cvit razlika mirisa duhovnoga" u pismam i u prozi još danas rado se štije od puka bogoljubnog i t. d.

Nije li to zločinstvo narodno zabaciti svoj narodni jezični specialitet koji je priko tisuću godina vladao u crkvi i van?

Mislimo, da su Hrvati priporoditelji od god. 1835. nastavili ikavštinom i nju proglasili izključivo književnim i službenim jezikom, danas Hrvatska bi stajala neod­visno uzpored Austrije i Ungarije.

Reći ćemo još samo ovo: „Stranka prava" radi, da ostvari hrvatsku državu. Hoće li „stranka prava" u tom uspjeti ?

Nama se čini, da jedva, ako ne po­primi za službeni svoj jezik ikavski dijalekt.

Bez zamirke rečeno. D. R. Ušal j .

Grad i okolica. Pitanje vodovoda konačno r i je­

šeno. Jučer je na slapu Krke bila komisija, brzojavno urečena od namjestničtva, da pri­vede kraju pitanje gradnje novog vodovoda. Bijahu prisutni za namjestničtvo nadsavjetnik Horovitz i viši povjerenik Bulić, zatim pred­stavnici ministarstva poljodjelstva, javnih radnja i željeznica, predstavnici poglavarstva sa poglavarom g. Kalebićem, za obćinu u-pravitelj g. Luger i odbornici gg. V. Kulić i A. Tikulin, predstavnici tvrdke Šupuk, Su-fida i drugi zanimanici. Povjerenstvo je ra­dilo jučer čitav dan, a danas na sastavljanju ugovora izmedju države i obćine. Tvrdka Šupuk| počastila je članove povjerenstva izvrstnom zakuskom. Svi faktori poka­zali su najveću susretljivost te je ovo po naš grad velevažno pitanje sretno privedeno kraju. Vodovod će se već do malo dana početi gradit i . Ukupni trošak predvidjeti je na 360.000 K. U dojdućem

broju donijet ćemo potankosti iz osnove o gradnji.

Krešimirovu Sokolu poklonio je vlč. don Krste Stošić K 2, da počasti uspomenu blagopokojnog Andrije Matačića.

Tvrdka Steinbeis poklonila je vatro­gasnom družtvu K 300 za nabavu štrcaljke. Uprava družtva na ovom lijepom daru sr-dočno zahvaljuje. (Ovo neka je na izgled raznim osiguravajućim družtvima, kojima je u prvom redu u interesu da vatrogasno družtvo bude obskrbljeno svim potrebitim spravama. Op. ur.)

Iz uredništva. Radi prekjučeranjeg blagdana prisiljeni smo dati danas list na po arka.

U zadnjem broju u prikazu kazališta pomutnjom je izostavljen bio jedan redak, a jedan redak izpremješten. Tako je neko­liko primjeraka lista izišlo s tom pogriješ-kom, koja je pri reviziji izpravljena.

Položio izpit. Vrli naš prijatelj g, Toma Jurin iz Primoštena položio je ovih dana dobrim uspjehom na zagrebačkom sveučilištu drugi državni i politički izpit, a u Beču nadopunitbeni izpit. Čestitamo !

„Pri ja te l j i " Šibenika uhvatili su i priliku dočeka nadvojvode da naškode do­brome glasu i interesima našega grada. Onaj uličarski izvještaj dostojan je samo pjesnika poznate ode i druga mu Drinkovića. Ona-kim nepristojnim tonom ne govori se o jednom članu vladajuće kuće, ma bio joj i protivnik. Slobodno im bilo javit, kako ni Krsteljev Sokol ni „Srbska Čitaonica", i ako umoljeni, nisu htjeli izvršiti čin pristojnosti i izvjesit barjak; ali je podlo kada izvješćuju o dočeku tendenciozno i lažno; kada kažu da su barjak vijali samo uredi, dočim vi­jah su uz državne urede još i obćina, i sva družtva osim dva spomenuta, i Šubićevac, narodne crkve, parobrodi i agencije par. družtva; kada prešućuju i vatromete. Znajte vi dešperateri, da Šibenik neće više da, ničijim mušicama za volju, stiče neprijatelja. Dosta je bilo Sterneka i Nardellia. Šiben­čani nemaju zašto da se srame onog što su učinili; kada zadarski Hrvati nisu jednakim činom izgubili svog hrvatstva ni kninski Srbi svog srbstva, nismo lje ni mi svog pra-vaštva. Tako vam je šjor „ E c o m e v a a d e s s o ?" i nikako drugčlje.

Izlet u T i j esno . U utorak prigodom blagdana blažene Qpspe od Karavagja pa­robrodarsko družtvo „Dalmatia" priredjuje dva izleta u Tiesno i to u 7 sati u jutro i. u 2 s. popodne. Cijena tamo-amo K 160.

Tvornicu l ikera Ivan J e l i ć kupio je, kako čujemo, g. Pio Negri koji kani ovu industriju razviti na veliko.

Onome nitkovu, koga je Drinković do nedavno krstio š p i j u n o m i kojemu je i danas špijunstvo u krvi, a koji ima to­liko cinizma da valjda sebi upiše u zaslugu što će Šibenik dobiti novi vodovod, poru­čujemo da su i spisi obćine o vodovodu, s v i n a j v a ž n i j i , iz pera zast. dra. Du-libića, kao i toliki drugi spisi u s v i m v a ž ­n i j i m o b ć i n s k i m p i t a n j i m a i da je onaj brzojav namjestničtva, koji je bio po-kriomčaren, takodjer zauzimanje dra. Duli-bića. Cio grad se je smijao, da se notorni obješenjak još hvasta kao dobročinitelj Ši­benika.

Zabrana vožnje po obal i . Redar­stvo je, radi javne tjelesne sigurnosti i da se izbjegne eventualnim nesrećama te da se zajamči slobodan prohod po morskoj obaii, koja je na više mjesta preuzka, zabranilo svaku vožnju na bicikleti i motorbici — kleti po morskoj obali sve do poštanske zgrade.

Nemoral na Šubićevcu. Dolaze nam nam tužbe iz gradjanstva, da obćinski taj­nik Sirovica sa prijateljom Šanom drži ubavi naš Šubićevac za javnu kuću. Redarstvo bi moralo izviditi i proti krivcima postupati. Ako je obćinski tajnik abnormalan, na dru. Kurajici je da mu propiše recept.

B R Z O J A V I „HRVATSKE MISLI".

DELEGACIJE. BUDIMPEŠTA, 23 svibnja. U austrij­

skoj delegaciji delegat Klofač oborio se na protuslavensku unutarnju politiku Austrije. Za Hrvatsku je rekao, da u njoj vlada voj­nička diktatura, i da je djelo zbornog za­povjednika Rhemena, ako Hrvatska nema parlamentarne vlade.

Koruški njemački nacionalac dr. Wal-dner osvrnuo se na govore Šusteršića i Korošca, u prvom redu na njihove tužbe radi progona Slovenaca u Koruškoj. Zatim

daje izraza svom čudjenju, što Šusteršić i Korošec govore samo o vjernosti Hrvata i Slovenaca prama dinastiji, a ne i o vjernosti prama državi. U tome vidi on nastojanje da se preokrene današnja državna tvorba monarkije. Ali Nijemci neće dopustit oživo-tvorenje trializma.

0 ATENTATU NA BANA. ZAGREB, 23 svibnja. Cjelokupno no­

vinstvo ruga se policiji, koja da je nasjela. Uapšeni Šefer niti nije Hrvat, ma Nijemac iz Slavonije. On uvijek jednako tvrdi, da nije mislio o atentatu.

KAOS U ALBANIJI. RUSIJA PROTI AUSTRIJI I ITALIJI .

BEČ, 23 svibnja. Položaj u Albaniji je strašan. Muhamedanski ustaše osvojili su Tiranu. Čitava srednja Albanija u njihovim je rukama.

U Draču Miriditi i Malisori priredjuju bučne ovacije Wiedu.

RIM, 23 svibnja. Sva talijanska štampa uzpisala se proti Austriji, da je ona zami­ješala u Albaniji.

DRAČ, 23 svibnja. Wied je pozvao internacionalne čete za sigurnost svoju i svoje obitelji.

PETROGRAD, 23 svibnja Ruska vlada već je priobćila Austriji i Italiji da neće do­zvoliti niti provizorne okupacije po austrij­skoj i talijanskoj vojsci.

SAMOUBOJSTVO. ZAGREB, 23 svibnja. Supruga grad­

skog senatora Katkića počinila je samo­ubojstvo. Pucala je u se iz lovačke puške svog supruga, jer se je bojala, da će osli­jepiti.

S U F R A G E T E . LONDON, 23 svibnja. Sinoć su sufra-

gete . priredile bučne demonstracije pred kraljevskim dvorom. Policija uapsila ih je 70.

STALNI AFITUAL traži dvije prostrane sobe u gradu na li jepom položaju. Eventualno unajmio bi i ci jeli stan s a četiri sobe . Ponude upraviti pismeno pod W S . A." na odpra-:- : :-: vničtvo l is ta . :-: : - :

VELIKA ZLATAR1JA

GJ. PLANĆIĆ Vis - Starigrad - Velaluka

:-: ŠIBENIK. :-:

M O R E , HLAD, Z Đ H B V L 3 E , DIVOTU.

Opjevano Makarsko Primorje krije u sebi dražesti, koje, oso­bito u ljetu, privlače i opajaju čovječju dušu.

G R A D A C KOD MAKARSKE

biser je Jadranskog mora. Tko želi zdravlja i ugodnosti, neka ljeti pohrli tamo u

Hotel Lavčenj koji leži na moru, sa krasnom obalom. Hotel ima li jepe sobe za spavanje, izvrstnu kuhinju i podvorbu. Cijene umjerene tako da se ne boji nikakve u-takmice .

Hotel j e osobito prikladan za l jetovanje , a naročito se preporuča strancima kao iz-vrstno

KUPALIŠTE * — B r a ć a iz Herceg-Bosne, koja

svake godine dolaze u naše pri­morje na kupanje, naći će u Hotel Lavčenj sve udobnosti i okrijepe.

1 našim domaćima, koji obično traže ljeti odmora u tudjini, sta­vljamo na srce krasote našega primorja.

Hotel Uvčenj Gradac kod Makarske

Ante Miloševićp. Nikole vlastnik. 4 - 3 0

KUTER za 8 osoba jako prikladan i u sasma :- : dobrom stanju prodaje se . :-: Pobl iže obavi jest i daje gosp. EDUARD W E I S S , c. k. žandarski nadporučnik

ZADAR.

Soba s pokućfvom iznajmljuje se odmah na lijepom po­ložaju Široke ulice s a posebnim ulazom. Upitati se u uredničtvu „Hrv. Misli".

G R A D I L I Š T E na krasnom položaju uz ulicu pokraj „Ubožkog Doma", pro­daje se uz veoma pristojnu ci­

jenu i povoljne uvjete. :: Za obavjesti obratit se Paški

Antuncu u Varošu.

B ] B B H B [ B ] E 3 H H E ] [ B ]

• 1 E

B

B

m

Da postigneš obilan prirod svoga rada na poljodjelskom

polju morati ćeš pognojiti svoje usjeve, vinograde, masline,

voćna stabla i t. d. sa

C L RALU SOLI ILI Kili

i to prama uputama koje svak može da zatraži bezplatno

kod podpisane, bilo ustmeno ili pismeno. Ista tvrdka zani-

manicima dijeli poučne knjižice o uporabi gnjojiva za sve

kulture, te prema zahtjevu drži i specijalna predavanja. Ove

tri vrsti daju isti uspjeh kao KAS a cjenije od istćga.

Ova gnojiva dobivaju se izključivo kod podpisane tvrdke,

kao jedini i glavni zastupatelj i razpačavaoc, i to prama uvje­

tima postavjenim od tvornica

GRUBIŠIĆ & Comp. :-: Šibenik. (brzojavni naslov GRUBARES — telefon br . 56.) .

B

B

1 • E

B

E

~B ¡3 B B B B B E~[j|]