Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

ŽIVJETI EVANĐELJE u prilikama neprijateljstva i progonstva

S t j e p a n K o ž u l

poVIjeSnI VReMeploV uZ HoDoČaŠĆe SVeĆenIKaZaGReBaČKe naDBISKupIje24. Rujna 2009.

Glas Koncila

p E T R I N J AS T A R A G R A D I Š K A J A S E N O V A C

Stjepan Kožul ŽIVJETI EVANĐ

ELJE U pRILIKAM

A NEpRIJATELJSTVA I pRO

GO

NSTVA

Crkva sa svojim pastirima želi prednjačiti u promicanju ispravnih načela i humanih stavova, temeljenih na evanđelju i kršćanstvu, mo-litvom i čišćenjem pamćenja od svake mržnje i želje za osvetom, u izgradnji zajedništva i sloge, u podizanju nade i promicanju općeg dobra!

Znakovita mjesta stradanja svećenika i brojnih svjetovnjaka u 20. stoljeću: Stara Gradiška, Jasenovac i Petrinja, postaje su hodočašća svećenika Zagrebačke nadbiskupije, s pomoćnim biskupima i nadbi-skupom Josipom kardinalom Bozanićem, na jesenski Svećenički dan, 24. rujna 2009. U knjizi se donose zanimljive povijesne pojedinosti uz spomenute postaje hodočašća.

Dr. Stjepan KožulŽivjeti evanđelje u priliKamaneprijateljStva i progonStva

Povijesni vremeplovuz Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije

24. rujna 2009.Stara gradiška, jasenovac i petrinja

Dr. Stjepan KožulŽivjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva. Povijesni vremeplov uz Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupijeglas Koncila, Zagreb, 2009.

nakladnik:glas Koncila

Za nakladnika:nedjeljko pintarić

Biblioteka:ljudi i događaji. Knjiga 22

urednik: nedjeljko pintarić

jezično uređivanje:josip Sinjeri

Fotografije: Foto arhiv glasa Koncila, te fotografije preuzete iz knjiga: Ranjena Crkva u Hrvatskoj, Zagreb 1996.; Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.

grafičko oblikovanje: Blaženka matić

priprava za tisak: glas Koncila

tisak: grafika markulin, lukavec, Dolenska 32

tiskano u rujnu 2009.

iSBn: 978-953-241-207-9

Cip zapis dostupan u računalnom katalogu nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 715500.

Dr. Stjepan Kožul

Živjeti evanđeljeu priliKama

neprijateljStva i progonStva

Povijesni vremeplovuz Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije

Svećenički dan, 24. rujna 2009., u Svećeničkoj godini,

hodočašće na znakovita mjesta stradanja: Stara gradiška,

jasenovac i petrinja

Glas KoncilaZagreb, 2009.

5

Uvod

uvoD

Sluga Božji papa ivan pavao ii. u svojemu apostolskom pismu iz 1996. godine Tertio mi-llennio adveniente (Nadolaskom trećeg tisućljeća, br. 37) podsjetio je Crkvu na njezine novije mučenike, posebice one iz 20. stoljeća, koji su posvjedočili svoju čovječnost i kršćanske ideale u srazu s projektom protubožjih ideologija na-cizma, fašizma i komunizma, koje su posvema otkrile svoje protučovječje lice. podsjetio je i na dužnost da zabilježimo velika stradanja Crkve koja su se dogodila, pa, uz ostalo, kaže i slje-deće: Na kraju drugog tisućljeća Crkva je ponovno postala Crkva mučenika. Progonstva vjernika – sve-ćenika, redovnika i laika – proizvela su veliku sjetvu mučenika u različitim stranama svijeta. (…) To se svjedočanstvo ne zaboravlja. Crkva prvih stoljeća, iako se susretala sa znatnim organizacijskim poteš-koćama, nastojala je ubilježiti svjedočanstvo muče-nika u posebne martirologije. Ti su martirologiji bili stalno kroz stoljeća upotpunjavani. (…) U našem stoljeću ponovno imamo mučenike, često nepoznate, gotovo »nepoznate borce« velike stvari Božje. Koliko je moguće, ne smiju se izgubiti njihova svjedočan-stva. (…) Potrebno je da mjesne Crkve učine sve, da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, prikupljajući potrebnu dokumentaciju. (…) U perspektivi trećeg tisućljeća bit će zadatak Apostolske stolice popuniti martirologije opće Cr-kve, pazeći napose na svetost onih koji su u naše vrijeme potpuno živjeli u Kristovoj istini.

Potrebno je da mjesne Crkve učine sve, da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, prikupljajući potrebnu doku-mentaciju.

6

Živjeti evanđelje U prilikama neprijateljstva i progonstva

papa ivan pavao ii. ponovno prisjeća sveop-ću Crkvu u apostolskom pismu Novo millennio ineunte (Ulaskom u novo tisućljeće, br. 41): Mož-da smo bili previše naviknuti misliti na mučenike u pomalo dalekim pojmovima, gotovo kao da se radi o kategorijama prošlosti, a naše vrijeme je izrazito bo-gato svjedocima, koji su na ovaj ili onaj način živjeli evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva, često do pružanja najuzvišenijega dokaza krvlju. U njima je Božja riječ, posijana na dobru tlu, donijela stostruki rod (Mt 13, 8.23). Svojim su nam primje-rom pokazali i gotovo poravnili put u budućnost. Nama ne ostaje drugo doli, s milošću Božjom, kre-nuti njihovim stopama. (Broj 3 i 41.)

gornji poticaj i prigoda Svećeničke godine, koju je proglasio papa Benedikt Xvi. na svet-kovinu Srca isusova, u petak 19. lipnja 2009., na dan koji je tradicionalno posvećen molitvi za posvećenje svećenika i u povodu 150. obljet-nice »rođenja za nebo« ivana marije vianneya, sveca zaštitnika svih župnika na svijetu, a koja traje tijekom godine dana, do međunarodnoga svećeničkog kongresa u rimu, 11. lipnja 2010., potaknuli su i hodočašće svećenika Zagre-bačke nadbiskupije, s pomoćnim biskupima i nadbiskupom josipom kardinalom Bozanićem, na jesenski Svećenički dan, 24. rujna 2009., u znakovita mjesta stradanja svećenika i brojnih svjetovnjaka u 20. stoljeću: u Staru gradišku, jasenovac i petrinju. Kao u jednom vremeplo-vu želimo dati neke zanimljive povijesne poje-dinosti uz spomenute postaje hodočašća.

Hodočašće počinje prvom postajom u Staroj gradiški, gdje možemo promatrati tamnicu ili logor u kontinuitetu, gotovo tijekom 200 godi-na, a gdje je bio i komunistički logor za svećeni-

Nužno je zločine i mjesta strada-nja tijekom 20. stoljeća gledati u kontinuitetu, s uzrocima i posljedicama, osuđujući svaki zločin, a poštuju-ći svaku žrtvu.

7

Uvod

ke iz cijele Hrvatske poslije Drugoga svjetskog rata, gdje su neki i umrli. Druga postaja hodo-čašća je u jasenovcu, koji je obilježen logorom iz vremena nDH-a, velikim stradanjem civila, a gdje su završili svoje živote i neki svećenici Slovenci. ondje se danas nalazi Spomen-po-dručje jasenovac te nov memorijalni muzej i obrazovni centar, koji su financirani sredstvi-ma ministarstva kulture i ministarstva znano-sti, obrazovanja i športa republike Hrvatske. oba ta područja bila su obilježena i agresijom na Hrvatsku i okupacijom tijekom Domovin-skog rata (1991. – 1995.), ali je za ta stradanja izabrana treća postaja, u petrinji, kao simbolu etničkog čišćenja, razaranja i svih žrtava na po-dručju povijesne Zagrebačke nadbiskupije.

nužno je zločine i mjesta stradanja tijekom 20. stoljeća gledati u kontinuitetu, s uzrocima i posljedicama, osuđujući svaki zločin, a po-štujući svaku žrtvu. i žrtve Domovinskog rata dobile su svoju najavu 1990. godine jednom svećeničkom žrtvom, kada je mlad župnik Sv. marije u Sisku antun grahovar1 bio 9. studeno-ga 1990. navečer dočekan u svojemu župnom stanu na viktorovcu i s preko 30 rezova i uboda nožem zaklan i pretvoren u jednu veliku ranu s probodenim srcem. Kada je blagopokojni kar-dinal Franjo Kuharić ondje vodio oproštaj 13. studenoga 1990., čulo se je govoriti o stvaranju

1 »umoren sisački župnik«, Glas Koncila, 1990., br. 46, str. 1; »Kome je smetao hrvatski katolički svećenik?«, Glas Kon-cila, 1990., br. 47, str. 1 i 8; »Svijeće i molitve dobrom sve-ćeniku«, Glas Koncila, 1990., br. 48, str. 1; »jezik krvi«, Glas Koncila, 1990., br. 48, str. 2.; »Zabrinutost se ne smanjuje«, Glas Koncila, 1990., br. 49, str. 6; »Sabor o umorstvu sveće-nika«, Glas Koncila, 1990., br. 50, str. 4.

Hodočašće počinje prvom postajom u Staroj Gradiški gdje je bio i ko-munistički logor za svećenike iz cijele Hrvatske poslije Drugoga svjetskog rata, gdje su neki i umrli.

8


»države Krajine«, o planu okupacije i etničko-ga čišćenja svih Hrvata od une i Save do Kupe i Korane. mnogima je to zvučalo nevjerojatno, ali je uskoro postalo stvarnost.2

2 Stjepan KoŽul: Martirologij Crkve zagrebačke, izd. prome-tej, Zagreb, 1998., str. 155 – 159.

Spomen ploča u župnoj crkvi sv. Marije u Sisku

i. Stara graDiŠKa

11

stara gradiŠka

o župi sa sjedištem u Staroj gradiški, prema spomenici istoimene župe, Liber memorabilium Parochiae Vetero Gradiscanae, od 1729. godine naovamo imamo više zanimljivih prikaza.3 go-vore o franjevačkom samostanu, župi, župnoj crkvi i područnim kapelama, ali daju i povi-jesni prikaz o Staroj gradiški i široj okolici od rimskih vremena do 1881. godine, kada je ko-načno došlo do integracije vojne krajine u okvir i sastav civilne Hrvatske. osim toga od 1878. Bosna i Hercegovina dolazi u sastav austro-ugarske monarhije do 1918. godine, pa Stara gradiška gubi ono svoje ranije, povijesno zna-čenje, prestaje biti vojna tvrđa na granici dva-ju carstava, austro-ugarskog i osmanlijskog. Dakako, franjevci su došli s dijelom naroda

3 Stjepan KoŽul, korizmena tribina u požegi 1. travnja 2004.; Željko jurKoviĆ, franjevac: Stara Gradiška prema spomenici istoimene župe 1729.–1988., Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, diplomski rad, Zagreb, 1988.; Husref HaDŽialagiĆ: Gradiška u prošlosti, Delnice, 1995., pose-bice str. 125 – 136; vjekoslav Žugaj: Stara Gradiška, Za-greb, 1997.

Župa Stara gradiška

ii. jaSenovaC

47

jasenovaC

po mnogočemu kontroverzan logor u jase-novcu, iz vremena nezavisne Države Hrvat-ske (1941. – 1945.), obilježen je posebice žrtva-ma svećenika Slovenaca. oko tri stotine (300) slovenskih svećenika bilo je prognano 1941. od njemačkoga fašizma iz okupirane Slovenije, koja je pripala njemačkom Reichu, i spas po-tražilo u prvoj susjednoj, tek stvorenoj državi Hrvatskoj.

Pastirska hrabrost nadbiskupa Stepinca

nadbiskup dr. alojzije Stepinac pobrinuo se za njih na taj način što ih je sa suradnicima prihvatio, smjestio i osigurao im službu u hr-vatskim župama te im omogućio uzdržavanje u ratnim uvjetima. preuzeo je na sebe odgovor-nost za njih pred hrvatskim državnim vlastima u Zagrebu. Skupinu od 111 svećenika dao je već 6. srpnja 1941. smjestiti u nadbiskupski konvikt u požegi, dok su ostali smješteni u nadbiskup-ski konvikt u Zagrebu (vlaška 36 – 38) te po drugim ustanovama Zagrebačke nadbiskupije, odakle su postupno raspoređivani po hrvatskim župama. veća skupina redovnika i redovnica

logor u jasenovcu

Već 6. srpnja 1941. skupinu od stotinu i jeda-naest svećenika smješta u Nadbi-skupski konvikt u Požegi.

48


smještena je po hrvatskim samostanima njihove redovničke subraće i susestara. pojedinci i ma-nje skupine pristizali su i kasnije. Kroz požegu su prošla stotinu trideset i dvojica slovenskih svećenika, uglavnom iz lavantinske (od 1964. godine mariborsko-lavantinske) biskupije. po-moćni biskup i generalni vikar dr. josip lach od državnih je vlasti zatražio dozvolu boravka i slobodnoga kretanja na području Hrvatske. neki od tih svećenika starije dobi umrli su u Hr-vatskoj zbog bolesti. trojica su ubijena u bom-bardiranju od savezničkih zrakoplova (lazaristi dr. anton Zdešar i Štefan Bastič, 18. travnja 1945. u jastrebarskom; Franc modrinjak, upravitelj župe u Žažini, ubijen je 30. travnja 1945. u na-padu zrakoplova na vlak kod popovače), trojica

Bl. Alojzije Ste-pinac, zagrebački nadbiskup, dizao je svoj glas protiv svih nepravdi

Slovenski svećenici bili su smješteni i u Nadbiskup-ski konvikt u Zagrebu (Vlaška 36 – 38) te po drugim ustano-vama Zagrebač-ke nadbiskupije, odakle su postu-pno raspoređiva-ni po hrvatskim župama.

iii. petrinja

79

petrinja

treća postaja svećeničkog hodočašća je u petrinji, izabranom simbolu teških stradanja na području Zagrebačke nadbiskupije u vrije-me srpske agresije i Domovinskog rata (1991. – 1995.). etničko čišćenje hrvatskih područja od hrvatskoga starosjedilačkog katoličkog življa, progoni, umorstva civila, razaranja sakralnih i stambenih objekata, pljačke i palež sela pro-vodili su pobunjeni Srbi uz pomoć tzv. jna. povijesna Zagrebačka nadbiskupija dobila je najteže i najbolnije udarce na svojem teritori-ju zapadne Slavonije, kamo spada područje od Stare gradiške i jasenovca preko okučana, prema pakracu i voćinu, s nastojanjem širenja prema novskoj, novoj gradiški i požegi, a što je 1997. godine pripalo u požešku biskupiju, te na području pounja, Banovine i Korduna, do ri-jeka Korane i Kupe, s razaranjima sela i sjedišta župa i preko tih rijeka, posebice s teškim udar-cima na neosvojene gradove Karlovac i Sisak. ovo drugo područje nalazi se u granicama sa-dašnje Zagrebačke nadbiskupije, pa je i logičan izbor treće postaje u gradu petrinji, koji je bio prvi hrvatski grad, polazeći od Zagreba, razo-ren, opljačkan i okupiran tijekom četiri godine.

Simbol teških stradanja u Domovinskom ratu

Petrinja - izabra-ni simbol teških stradanja na po-dručju Zagrebač-ke nadbiskupije u vrijeme srpske agresije i Do-movinskog rata (1991. – 1995.).

iv. DoDataK

94


Poštovana i draga braćo svećenici!u odjeku proslave velikog jubileja 2000. obljetni-

ce utjelovljenja i rođenja isusova ove godine obilje-žavamo 1700. godišnjicu rano kršćanskih mučenika na našim prostorima, progonjenih u vrijeme cara Dioklecijana. razmatramo dragocjenu baštinu svo-jih prethodnika u vjeri i slavu isusove Crkve u sv. Dujmu, solinskom biskupu, sv. anastaziji – Stošiji srijemskoj kao i u drugim srijemskim i panon skim mučenicima. ujedno se spominjemo i onih svje-doka vjere koji su položili svoje živote u tom istom progonu u drugim krajevima svijeta a naš ih vjerni puk štuje velikom pobožnošću. prastaro je uvjere-nje Crkve da je »krv mučenika sjeme kršćana« (ter-tulijan) jer je u njihovom svjedočenju progovorila snaga Duha isusa pobjednika nad smrću. Stoga ih Crkva od svojih početaka pamti liturgijskim spo-menom, zapisima o mučeništvu i popisom njihovih imena u martirologiju.

1. Suvremeni mučenicigodina ranokršćanskih mučenika potiče nas na

ponovno promišljanje poziva pape ivana pavla ii. prigodom velikog jubileja da ne zaboravimo suvre-mene mučenike. njegove riječi da je »na kraju drugog tisućljeća, Crkva ponovno postala Crkva mučenika«

pismo hrvatskih biskupa svećenicima

95

dodatak

i da su »progonstva vjernika – svećenika, redovnika i laika – proizvela veliku sjetvu mučenika na različi-tim stranama svijeta« (usp. Nadolaskom trećeg tisuć-ljeća, 37) imaju posebno značenje za nas u Hrvatskoj. Brojni su naime kršćani koji su tijekom vladavine totalitarnoga fašističkog, nacističkog i komunistič-kog sustava u dvadesetom stoljeću zbog svoje vje-re bili podvrgnuti različitim oblicima i stupnjevima ponižavanja, duhovne i tjelesne patnje, društvene diskriminacije, povrede i oduzimanja građanskih prava i sloboda, prisilnog rada, progona, protjeriva-nja, tamnovanja i mučenja u zatvorima te nasilnoj smrti. mi, hrvatski biskupi, nakon vremena u kojem je bilo zabranjeno govoriti istinu o počinjenim zloči-nima nad nevinim ljudima, svojim Pismom o pedese-toj obljetnici završetka II. svjetskog rata jasno smo 1995. godine iznijeli svoj stav o svim nedužnim žrtvama toga vremena, iskazali svoje žaljenje i poštovanje prema svima koji su pogubljeni zbog nacionalne, vjerske, političke ili neke druge pripadnosti.

2. Svjedoci vjereno, smatramo da u duhu preporuke pape iva-

na pavla ii. prigodom velikog jubileja kršćanstva upravo mi, biskupi i svećenici u novim okolnosti-ma slobodne i neovisne republike Hrvatske ima-mo pravo i dužnost na poseban način sjetiti se svih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica nedužno ubijenih ili osuđenih od komunističkih vlasti nakon ii. svjetskog rata na dugogodišnje zatvorske kazne, koje su izdržavali u neljudskim uvjetima te bili pat-nici i prognanici samo zato što su vjerno vršili svoje svećeničko ili redovničko poslanje u isusovoj Crkvi i voljeli svoj narod i domovinu. njihova žrtva ugra-đena je u život Katoličke Crkve u hrvatskom naro-du i postala je sastavnim dijelom njezine duhov-

96


nosti, posebno svećeničke. poput pšeničnoga zrna (usp. iv 12, 24), koje umirući rađa novi život i omo-gućuje rast i dozrijevanje bogatstva plodova, tako je svećenička žrtva iz vremena totalitarnih sustava bila umiranje s isusom Kristom za pobjedu nad zlom i smrću. njihovo se svje dočanstvo ne smije zaboraviti. oni su naš ponos, uzor i nadahnuće. u njihovoj žrtvi krije se snaga iz koje nam valja hraniti svoj pastirski žar i zanos u služenju Kristovu spa-senjskom djelu i dobru svakog čovjeka.

3. Vraćanje dostojanstva nepravedno osuđenimapapa ivan pavao ii. proglašenjem blaženim mu-

čenika kardinala alojzija Stepinca javno je pred očima cijeloga svijeta ispravio nepravdu koju su mu nanijele komunističke vlasti namještenim sud-skim procesom. u njemu je na svoj način vratio do-stojanstvo i svim drugim biskupima, svećenicima, redovnicima i redov nicama koji su poput njega bili ubijani, nepravedno osuđivani na teške zatvorske kazne, nerijetko povezane s prisilnim radom. Za veliki jubilej kod nas je uglavnom sastavljen popis biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, mu-čenika vjere toga doba, te smo dobili svojevrstan martirologij Crkve u Hrvatskoj, da ne ostanu »ne-poznati borci velike stvari Božje«. tako smo djelo-mice ispunili nalog pape ivana pavla ii. o potrebi »da mjesne Crkve učine sve da ne puste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, priku-pljajući potrebnu dokumentaciju« (usp. Nadolaskom trećega tisućljeća, 37). naime, popisu biskupa, sve-ćenika, redovnika i redovnica valjalo bi dodati i popis vjernika laika koji su za vjeru podnijeli tada mučeništvo. Svima znanim i neznanim mučenici-ma vjere od prvih početaka kršćanstva u našem

97

dodatak

narodu bit će postavljen spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mučenika na udbini, kako smo priopćili svojim pismom od 7. lipnja ove godine i pozvali na skupljanje priloga za tu plemenitu svrhu.

no, ostaje nam ne manje važan zadatak istražiti, popisati i upamtiti također sve one svećenike, re-dovnike i redovnice koji su nevino osuđeni na ne-pravedne kazne izdržali veliko poniženje i žrtvu po tamnicama i logorima komunističkog sustava. prikupljanje podataka o svjedocima vjere te doku-mentiranje njihova kršćanskog svjedočanstva bit će za nas još jedno ohrabrenje da sačuvamo njihov duh i ostanemo vjerni njihovom putu. jer po rije-čima pape ivana pavla ii. »u njima je Božja riječ, posijana na dobru tlu, donijela stostruki rod (mt 13, 8.23). Svojim su nam primjerom pokazali i gotovo poravnali put u budućnost. nama ne ostaje drugo doli, s milošću Božjom, krenuti njihovim stopama« (Ulaskom u novo tisućljeće, 41). i o tome će ovisi-ti djelotvornost našeg kršćanskog i prezbiterskog služenja i svjedočanstva danas kad su izvanjska ograničenja, prisila te nasilno oduzimanje osobne i društvene slobode zamijenjeni različitim obli-cima vrijednosnih društvenih strujanja i javnog mišljenja, običajima i zakonskim normama protiv-nim evanđeoskom duhu te po staju kriterij i norma osobnog i društvenog života.

4. Postavljanje spomena nedužnim žrtvamamnogim žrtvama komunističkog sustava gro-

bovi su ostali do danas nepoznati, jer su na križnim putovima, od Bleiburškog do domovinskih ostavili svoje živote na nepoznatim mjestima ili su položeni u tajne grobnice. otkrivena masovna grobnica sve-ćenika, redovnika i bogoslova u macelju stoga je na

98


neki način mjesto pamćenja i molitvenog spomena na sve njih, te je zacijelo dostojno ondje podići ba-rem neki znak naše zahvalnosti i poštovanja prema njima i svima drugima kojima se ne zna za grob.

ali ni jedno drugo mjesto kao Stara Gradiška i tamošnji zatvor ne pamte većeg broja svećenika, dijecezanskih i redovničkih, koji su nevino osuđeni izdržavali svoje dugogodišnje zatvorske kazne, o kojima se također sve do nedavno nije smjelo otvo-reno govoriti. pastirsko pismo naših biskupa od 20. rujna 1945. godine spominje da se po logorima i zatvorima nalazi 169 svećenika a njihov broj je traj-no rastao. imamo podatak varaždinskog župnika mihovila Kanotija da je u njegovo vrijeme u Staroj gradiški tamnovalo 207 svećenika a kapucin ilija Borak svjedoči daje 1955. godine ondje bilo u uzniš-tvu 211 svećenika i redovnika. trebat će još istražiti sve okolnosti da se utvrdi puna istina o tim sveće-ničkim žrtvama. jedno je sigurno: Stara gradiška ostaje nenadmašeno mjesto svećeničkog progona, njihova prezira, patnje i stradanja pred kojim mi, današnji biskupi i svećenici ne smijemo ostati rav-nodušni.

5. Izgradnja spomen-crkve u Staroj GradiškiŠtoviše, uz mnoštvo nedužnih žrtava stradavala

je starogradiška župa pa i sama župna crkva. na-ime, godine 1948. tadašnje komunističke vlasti na-redile su da se ima srušiti tamošnja župna crkva sv. mihaela te su po svjedočanstvu brojnih zatvoreni-ka prisiljavale utamničene svećenike da to čine i da golim rukama čiste ciglu. Zacijelo je to jedinstven slučaj u povijesti, ne samo hrvatskog naroda, da su svećenici rušili jednu crkvu. Zbog okolnosti u ko-jima se nalazila župa, prije nego li se promijenila

99

dodatak

komunistička vlast i konačno prestao djelovati za-tvor, nije se moglo pomišljati na ponovnu izgrad-nju Božjeg hrama te ona za svoje liturgijske potre-be rabi još i danas dvoranu u okviru župnog stana pokraj groblja u uskocima, a u Staroj gradiški još uvijek nema nikakvoga kršćanskog znaka.

Smatramo da je došlo vrijeme kada zajednički moramo vratiti dug svećenicima, drugim vjernici-ma i rodoljubima koji su nevino osuđeni tamnovali u starogradiškom zatvoru i ujedno vratiti dosto-janstva župi poniženoj u komunističkom sustavu. izgradnjom tamošnje župne crkve želimo postavi-ti trajan molitveni spomen svima njima, posebno svećenicima. Stoga vas pozivamo draga braćo, da mi biskupi i vi svećenici, dijecezanski i redovnič-ki svojim osobnim darom izgradimo župnu crkvu u mjestu u kojem su je svećenici bili prisiljeni ru-šiti. tako ćemo na pravi način posvjedočiti svoju osjetljivost za mračni dio nedavne povijesti svoga naroda i ujedno pomoći teško nastradaloj župi ti-jekom komunističke vladavine i u nedavnome Domovinskom ratu. ne sumnja mo da ćete se spre-mno odazvati na poziv svojih dijecezanskih bisku-pa i redovničkih poglavara te darovati svoj prilog za tako plemenitu svrhu kao iskaz solidarnosti s braćom koja su za nas svojom patnjom i trpljenjem dala svoj daleko veći doprinos. »neka tako općin-stvo svetih progovori glasnije od tvoraca podjele i zla« (usp. Nadolaskom trećega tisućljeća, 37).

6. ZaglavakŽelimo na koncu istaknuti da pamćenje i spo-

men mučenika i svjedoka vjere iz vremena totali-tarnih sustava kod nas nema ništa s vraćanjem u prošlost da bismo se bavili progoniteljima, budili

100


osvetničke strasti ili osjećaje mržnje. to je nastoja-nje iskazivanja poštovanja prema nedužnoj žrtvi i njezinoj moralnoj veli čini, koja je postala naša ba-ština od čijih plodova danas živimo i po čijoj snazi želimo biti ljudi praštanja i pomirenja. Kršćansko svje dočanstvo brojnih vjernika sve do prolijevanja krvi za nas je izazov da »okruženi tolikim obla kom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapi-nje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama« (Heb l2, l).

neka trojedini Bog izlije na sve vas i na vaše sve-ćeničke napore i žrtve svoj obilan blagoslov. pratila vas moćna zaštita majke našega velikog svećenika isusa Krista i bdio nad vama zagovor bl. alojzija Stepinca i drugih naših biskupa i svećenika, muče-nika i svjedoka vjere.

Zadar, 11. listopada 2004.† Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački,

predsjednik HBK, v. r.† Ivan Prenđa, zadarski nadbiskup, v. r.

† Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, v. r.† Ivan Devčić, riječki nadbiskup, v. r.

† Slavomir Miklovš, vladika križevački, v. r.† Slobodan Štambuk, hvarsko-bračko-viški biskup, v. r.

† Želimir Puljić, dubrovački biskup, v. r.† Marin Srakić, đakovački i srijemski biskup, v. r.

† Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, v. r.† Marko Culej, varaždinski biskup, v. r.

† Ante Ivas, šibenski biskup, v. r.† Antun Škvorčević, požeški biskup, v. r.

† Ivan Milovan, porečko-pulski biskup, v. r.† Valter Župan, krčki biskup, v. r.

† Mile Bogović, gospićko-senjski biskup, v. r.† Đuro Gašparović, đakovački i srijemski pomoćni biskup, v. r.

† Josip Mrzljak, zagrebački pomoćni biskup, v. r.† Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskup, v. r.

† Đuro Hranić, đakovački i srijemski pomoćni biskup, v. r.

SaDrŽaj

106


uvod .....................................................................................5

i. Stara graDiŠKaŽupa Stara gradiška ..................................................11Župa i crkveni objekti ................................................12obnove, poplave, požari... ........................................14Župa ostaje bez svojeg redovita svećenika .............17Župna crkva zatvorena za župljane i srušena ........21Župnik ureduje u privatnoj kući kao podstanar..............................................................23Bezakonje i pljačka crkve ..........................................25»tamnica već punih 198 godina« .............................29Svećenici robijaši u Staroj gradiški ..........................32između 200 i 300 svećenika logoraša u Staroj gradiški ............................................................34osmorica svećenika umrli su i pokopani u logoru Stara gradiška .............................................36u Domovinskom ratu razoreni svi sakralni objekti ...........................................................40

ii. jaSenovaClogor u jasenovcu ......................................................47pastirska hrabrost nadbiskupa Stepinca .................47ubijeni svećenici u jasenovačkom logoru ...............52

107

sadrŽaj

Zahvalnost Crkve u Sloveniji ...................................61Civilne žrtve u logorima jasenovac i Stara gradiška za nDH-a ..........................................64osuditi sve zločine totalitarnih režima ...................65»Čišćenje memorije« ...................................................68je li »prestao monopol nad povijesnom istinom«? ......................................................................72

iii. petrinjaSimbol teških stradanja u Domovinskom ratu.......79Zagrebačka nadbiskupija u Domovinskom ratu ....................................................80

DoDataKpismo hrvatskih biskupa svećenicima .................................................................94proglas o proslavi »svećeničke godine« u Zagrebačkoj nadbiskupiji .....................................101

Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnikaGlas Koncila

Kaptol 8, 10001 Zagreb, Hrvatska, p. p. 216Tel.: 00385 (0)1 4874 326; faks: 4874 328

http://knjizara.glas-koncila.hre-pošta: [email protected]

www.glas-koncila.hr

ŽIVJETI EVANĐELJE u prilikama neprijateljstva i progonstva

S t j e p a n K o ž u l

poVIjeSnI VReMeploV uZ HoDoČaŠĆe SVeĆenIKaZaGReBaČKe naDBISKupIje24. Rujna 2009.

Glas Koncila

p E T R I N J AS T A R A G R A D I Š K A J A S E N O V A C

Stjepan Kožul ŽIVJETI EVANĐ

ELJE U pRILIKAM

A NEpRIJATELJSTVA I pRO

GO

NSTVA

Crkva sa svojim pastirima želi prednjačiti u promicanju ispravnih načela i humanih stavova, temeljenih na evanđelju i kršćanstvu, mo-litvom i čišćenjem pamćenja od svake mržnje i želje za osvetom, u izgradnji zajedništva i sloge, u podizanju nade i promicanju općeg dobra!

Znakovita mjesta stradanja svećenika i brojnih svjetovnjaka u 20. stoljeću: Stara Gradiška, Jasenovac i Petrinja, postaje su hodočašća svećenika Zagrebačke nadbiskupije, s pomoćnim biskupima i nadbi-skupom Josipom kardinalom Bozanićem, na jesenski Svećenički dan, 24. rujna 2009. U knjizi se donose zanimljive povijesne pojedinosti uz spomenute postaje hodočašća.

Živjeti evanđelje u prilikama neprijateljstva i progonstva

Documents