Sociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) Suvremenost klasi ne sociologije 1.0. Dana nje zna enje klasi nih sociolo kih teorija 1.1. Preispitivanje naslje a Klasi ne sociolo ke teorije su novijeg datuma, ve ino m nastale u intervalu 30ih40ihgodina 19. stolje a pa do 50ih godina 20. stolje a tj. do Talcott Parsonsa. Kao i sve drugeznanosti i sociologija preispituje svoje utemeljiteljske ideje i sv oju suvremenost. Sociologija se bavi dru tvom i dru tvenim promjenama. Klasi ne sociolo ke teorije su stalno izvrnute raznim sudovima kojem mo emo razmotriti kao sljede a stajali ta: stajali te ignorancije, stajali te relativizacije, stajali te u ene indiferentnosti, stajali te predmetne posebnosti, stajali te kontinuiteta, kriza kontinuiteta i otvorena perspektiva. 1.2. Stajali te ignorancije (zdravorazumske i u ene) Polazi od toga da su KST zastarjele i ne poma u u analizi i razumijevanju suvremenog dru tva jer su one nastale kao rezultat industrijskog dru tva i prosvjetiteljstva dakle pitanjima prevladanima i nebitnim za dana nju sociologiju. Bryan S. Turner: u suvremenoj sociologiji postoji neprijateljstvo prema izu avanju KST, glav ni doprinos sociolo koj znanosti i tako su dali mislioci koji nisu sociol ozi, sociologija je i tako u la u postklasi no razdoblje pa nema smisla izu avati KST. Michel Wieviorka: preporu uje da se treba pomiriti s injenicom da je KST iza nas i da je njen vrhunac dosegnut 50ih god. 20. st. (T. Parsons je napravio sintezu KS autora, 30ih god. 20. st., Webera, Durkheima i Pareta te ekonomista Alferda Marshala) Irving L. Horowitz: upozorava na raspad sociologije u trenu tku kad je ona pala pod utjecaj totalitarnog ideolo kog mi ljenja (u predratnoj njema koj na cizam postaje modus sociolo kog mi ljenja, u SSSRu to je marksizam a u Italiji fa izam). U Americi se sociolog ija ograni ava na prakti ne obrasce pomo i ljudima ne obaziru i se na izv ore dru tvenih sukoba. Horowitz zaklju uje da je dana nja sociologija ideologija a ne ono to je nekad bila, prou avanje ideologije. Prema tome KST ne mogu biti jamac znanstvenosti. 1.3. Stajali te relativizacije Polazi od toga da se bez KST mo e, ali nije zgorega podsjetiti na njihove zvu ne autore, iako nije jasno kako se oni uklapaju u suvremenost. U sociolog ijama 20. st. sve smanje mjesta zauzimaju KST, pa proizlazi da se moglo i bez njih no ostavljen i su kao podsjetnik da dana nja sociolo ka misao pone to duguje i tradiciji. Klasici su u 19. st. sociologiju uspostavili kao sustavni korpus znanja, specifi an metodolo ki i konceptualni sklop koji je razlikuje od drugih znanstvenih disciplina. KS se javlja kao reakcija na pozitivisti ko scijentisti ko. Njene glavne teme i postavke odi u pesimizmom jer su proiza le iz industrijskog dru tva koje pojedinca otu uje od zajednice. Moderna sociolo ka misao je opsjednuta stalnom napeto u izme u naslje a klasi ne sociologije i potreba svijeta ranog 21. stolje a, gdje su neizvjesnost, fluidnost i fleksibilnost zamijenili pouzdanost i

izvjesnost KST. Relativisti ki duh vremena relativizira sve veli ine pa i velike klasike sociologije. 1.4. Stajali te u ene indiferentnosti KST su toliko ugra ene u suvremenu sociologiju da ih uop e nije potrebno posebno navoditi kao potvrdu odanosti izvorima. Suvremena sociologija je apsorbirala i preobrazila KST. Podrazumijeva se da je znanstvena zajednica sasvim upu ena u KST. Nevolja sociologije je u toma da prakticiranje sociolo ke znanosti ovisi o vrsti cilja to ga ona treba posti i. Tako Raymond Boudon navodi etiri tipa prakticiranja sociologije: 1. kognitivni ili znanstveni (znanstvenici brinu o tome da li je teorija istinita a ne privla na ili potrebna) 2. estetski ili ekspresivni (tim teoreti arima je va an cilj, snaga i dojmljivost iskaza) 3. kriti ki ili anga irani (kriti ka teorija mora biti anga irana i borbena kako bi razotkrivala dru tvene strukture, ideologije i svjetonazore; najve i domet postigla prokazivanjem totalitarizama) 4. kameralisti ki ili deskriptivni tip: tu najvi e dolazi do izra aja u ena indiferentnost spram klasi nog naslje a. Kameralizam ima cilj da obavijesti o dru tvenim fenomenima a ne da ih objasni. Kameralisti ka se sociologija pode ava prema trenuta nim problemima i ideologijama, pa se tako oblikuje indiferentnost prema ko gnitivnom stilu, kontinuitetu i napretku sociologije. Sociologija prestaje biti determinirana iznutra (kognitivna ili znanstvena dimenzija) i postaje determinirana izvana. Kameralisti ka sociologija udovoljava zahtjevima modernog dru tva pa su za nju zainteresirane dr ave, stranke, razne grupe za pritisak, jer su politi ke borbe nezamislive bez oslonca na brojke i kvantitativne pokazatelje sociolo ko ekonomskih odnosa. 1.5. Stajali te predmetne posebnosti KST poseban su predmet izu avanja, zasebna disciplina, upravo zato to su njihovom zaslugom postavljeni temelji moderne sociologije kao znanosti. U tome se koriste dva principa: povijesno-kronolo ki i problematski. 1. povijesno kronolo ki pristup prikazuje teorijske profile pojedinih autora i na to pregledniji na in oslikava njihove glavne ideje. Na tom pristupu zasniva se veliki broj napisanih pregleda KSTa, naj e e po inju s Augusteom Comteom koji je disciplini dao ime i ustanovio je. Me utim ima onih koji po inju s misliocima prije njega (Montesquie, Saint-Simon, Fergunson) jer dr e da je on samo prijenosnik ve ustanovljenog znanstvenog pozitivisti kog duha u prou avanju dru tva. Veliki autori koji se obavezno pojavljuju su: Durkheim, Weber, Marx, Simmel, Pareto, Spencer, Georg Hubert Mead. Me u povijesno kronolo kim pristupima najbolji je primjer Etape sociolo ke misli Raymonda Arona (1967.) za koga su veliki klasici: Montesquie, Comte, Marx, Durkheim, Pareto i Weber. 2. problematski pristup obra uje odre ene probleme i vr i s elekciju kako u poimanju bitnih problema tako i u izboru najinteresantnijih autora. Ovisno o definiciji klju nih problema razlikuju se esencijalni i marginalni prinosi. Primjer tog pristupa je Sociolo ka tradicija Sociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 3 Roberta A. Nisberta (1996.), koji sociolo ku tradiciju svodi na pet klju nih problema: zajednica, autoritet, status, sakralno i otu enje, i prema n jima vrednuje va nost pojedinih autora. Oba pristupa imaju taj nedostatak da tek usputno dodiruju suvremenost KST. 1.6. Stajali te kontinuiteta

KST su karika u neprekidnom lancu umovanja koje su svoj materijal crpile iz anti kih, srednjovjekovnih, renesansnih, rano -modernih i moderno -prosvjetiteljskih iskustava o dru tvu, dr avi, zakonima, poredcima i vladavini. One su utvrdile predm etnu i metodolo ku specifi nost sociologije i osigurale joj trajnu prisutnost me u drugim znanostima. One su most izme u kulture tradicionalnog filozofskog tipa i modernog rasu ivan ja. Otkrivanje istine je glavna zada a znanosti a ona se najbolje osvje uje vra anjem klasi nim teorijskim izvorima. Vra anje izvorima titi suvremenu sociologiju od zdravo-razumskog sva tarskog sociologiziranja bez znanstvenih temelja. U dana njoj znanstveno sociolo koj analizi dru tva pojavljuju se dvije varijante: jedna insistira na neupitnosti kontinuite ta a druga problematizira krizu kontinuiteta. Prvu tezu zastupa najodlu nije Nisbet: KS T ne mogu objasniti sve aspekte moderne sociologije, koja se u me uvremenu razvila ali su osigurale koherentnost i kontinuitet sociolo ke tradicije. Drugu tezu zastupa ve i broj autora i njihov je kriti ki odmak od tradicije nagla en, osobito kod Georgesa Gurvitcha, Charlesa Tillya i Immanuela Wallerteina. Oni misle da su mnogi sociolo ki problemi KST danas prevladani (sociologija ili filozofija povijesti, opreka izme u poretka i napretka, sukob izme u pojedinca i dru tva, odnos izme u psihologije i sociologije, tzv. odlu uju i imbenika). Suvremena sociologija vi e nije zaokupljena istra ivanjem sociolo kih zakona kojima su bili zaokupljeni KST ve radije pribjegava statisti ki zasnovani i ograni eno primjenjivim zakonima vjerojatnosti. 1.7. Kriza kontinuiteta i otvorena perspektiva Sociologija ne mora odustati od svojih kontinuiranih zada a. Ona sam o nadilazi la ne dogmatske i besplodne probleme teorijske tradicije i odatle crpi snagu za obnovu i izlazak iz krize u koju je zapala. Osim Gurvitcha i Nisbeta kriznu debatu upo tpunjuju Tilly i Wallerstein na kraju 20. stolje a. Tilly prou ava problem makrostruktura i proces a 19. st. i dana njeg dru tva, te konstatira da misaona ba tina 19. st. jo uvijek domini ra dana njim idejama o dru tvu. Mislioce 19. st. zbunjivale su pojave koje su se oko njih doga ale (nagli rast gradova, ind. mehanizacija, pobuna siroma nih), te su se priklonile zdravo-razumskoj analizi uspona kapitalizma nacionalnih dr ava i iz toga izradili dru t vene znanosti koje danas imamo: ekonomiju kao teoriju kapitalizma, politologiju kao teoriju dr ave, sociologiju kao teoriju dru tva s nacionalnom dr avom i antropologiju kao teoriju bezdr avnog dru tva. Sociolo ka misao 19. st. ostavila nam je i neka pogre na shva anja. A to su: 1. dru tvo je zasebna pojava a svijet je sastavljen od razli itih dru tava , autonomnih kultura, dr avne vlasti, privrede i solidarnosti, 2. bitan je utjecaj dru tva na p ojedina nu (individualnu) svijest,Sociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 3. dru tvena promjena je koherentna (me usobno povezana) pojava koja se u cijelosti mo e pojasniti, 4. glavne promjene u dru tvima odvijaju se stupnjevito pri emu je svaki stupanj napredniji, 5. uzrok velikih dru tvenih promjena je diferencijacija (razli itost i li razdvajanje uslijed nastalih razlika) koja vodi napretku, 6. stanje u dru tvu ovisi o procesu diferencijacije i procesu integracije kontrole a nagla diferencijacija dovodi do nereda, 7. napetosti svojstvene naglim dru tvenim promjenama uzrokuju nepo eljno dru tveno pona anje (ubojstva, pobune, kriminal), 8. nelegitimni i legitimni oblici sukoba potje u iz razli itih procesa: procesa promjena i nereda o procesa integracije i kontrole. Ti su postulati zablude jer proizlaze iz o tre podjele na snage poretka i snage nereda. Tilly zagovara takvu analizu dru tva koja po iva na etiri povijesne razine:

1. svjetsko-povijesnoj: utvr uje posebna obilje ja nekog razdoblja (evolucija ovje anstva, uspon i pad imperija, slijed na ina proizvodnje); presudno zna enje pripada svjetskim sustavima, 2. svjetsko-sistemska: otkriva vezu unutar me uzavisnih dru tvenih struktura (analiza jedinstvenog svjetskog sustava); presudno zna enje ima isto svjetski sustav sa svojim mre ama i odnosima prisile i razmjene, 3. makro-povijesnoj: poku ava objasniti velike dru tvene strukture te nazna iti njihove uzastopne oblike; presudno zna enje pripada velikim procesima poput urbanizacije, akumulacije kapitala, 4. mikro-povijesnoj: ispituje doticaj pojedinaca i dru tvenih grupa s velikim strukturama i procesima da bi se objasnilo kako ih ljudi stvarno do ivljavaju; presudno zna enje pripada odnosima izme u pojedinaca i grupa tj. procesi ljudskih interakcija. Ova analiti ka etiri vrste komparativnih ili uspore uju ih postupaka: individualiziraju u komparaciju (istra ivanje velikih dru tvenih jedinica i njihove osobitosti), univerzaliziraju u komparaciju (pokazuje kako se veza uzroka i posljedica javlja u izrazito razli itim okolnostima), varijacijsku komparaciju (njom osmi ljavamo dru tvene strukture koje se nikad ne javljaju u istom obliku a izazivaju ista na ela uzro nosti), matiziraju u komparaciju (strukture i procese obja njava sistemskim sli nostima nekih pojava npr. siroma tvo, nerazvijenost, plemenka ideologija). Tilly dr i da njegova analiti kokomparativna koncepcija mo e doprinijeti obnovi kon tinuiteta sociolo ke znanosti. Wallersteinova mi ljenja su sli na ali imaju iru perspektivu i ambiciozniji te orijski koncept. Sociologija ima svoje naslje e koje on naziva kulturom sociologije a njeni su kanonski (tvora ki) mislioci Durkheim, Marx i Weber. To je standardn a lista koja kru i me u sociolozima diljem svijeta, te on izvodi tri aksioma klasi no sociolo kog mi ljenja. 1. aksiom durkheimovski (zasnovan na njegovom nastojanju da ograni i podru je sociologije od ostalih): postoje dru tvene grupe kojima su svojst vene obja njive i racionalne strukture . No te grupe nisu iznutra jedinstvene i tim je se upravo bavi Marx. 2. aksiom marxovski: sve dru tvene grupe obuhva aju podgrupe koje su hijerarhijski raspore ene i me usobno sukobljene . Ali za to se sva d ru tva onda ne raspadnu? I tako dolazimo do Webera koji je tra io obja njenje za postojanje poretka usprkos sukobu . Zanimalo ga je za to se ljudi podvrgavaju autoritetu te je do ao do za klju ka da se autoritet i vlast legitimizira na tri na ina: tradicijski, karizmatski i racionalno zakonski. 3. aksiom weberovski glasi: injenica da grupe obuzdavaju svoje sukobe proizlazi odatle to podgrupe na ni oj razini priznaju autoritet grupe a time joj se omogu uje odr anje u kojem i podgrupe vide svoju dugoro nu prednost. Navedeni aksiomi prema kojima se ustanovljuje realnost dru tvenih injenica, trajnost dru tvenih sukoba i postojanje legitimacijskih mehanizama za obuzdavanje sukoba djeluju kao neupitne pretpostavke razumijevanja dru tvene stvarnosti. To je otvorena perspektiva koja krizu kontinuiteta ne shva a kao prestanak kontinuiteta. Promatrane sa stanovi ta kontinuiteta KST tra e razmatranje triju problematskih sklopova: sklop koji se bavi neposrednim pretpostavkama njihovog oblikovanja, sklop koji tematizira njihove glavne probleme te sklop preispituje nj ihovu prisutnost u suvremenoj i socioznanstvenoj i op oj kulturi. 2.0. Intelektualni poredak prosvjetiteljstva i oblikovanje znanosti o dru tvu

2.1. Izvanjski, unutarnji i sociokulturni pristup Ve je Durkheim ukazao na to da se sociologija mo ra baviti svojim predmetom a ne besplodnim raspravama o tome kad je i u kojim okolnostima na stala. John Heilbron navodi dva pristupa u obja njavanju sociologije: 1. unutar nji pristup polazi od to nog i itavanja i tuma enja tekstova (pristup koji je ra iren u povijesti ideja i povijesti znanosti); 2. Izvanjski pristup opre an je prvom i polazi od toga da se pojmovi mog u razumjeti jedino promatranjem vanjskih faktora (pristup marksisti kih analiti ara koji ideje obja njavaju klasnim polo ajem pojedinih autora ili s trukturom dru tva kao cjeline). Zbog manjkavosti oba pristupa najbolji je sljede i sociokultu rni pristup i to onaj to ga je razvio Pierre Bourdieu polaze i od stajali ta konstruktivisti kog strukturalizma. Taj pristup polazi od toga da kulturne tvorbe nastaju u specifi nom kontekstu, u neo visnim poljima s vlastitom strukturom i dinamikom. Iz modela intelektualnog polja proizlazi stav da je intelektualni rad posebna dru tvena aktivnost. Intelektualni por edak koji je uvjetovao nastanak sociologije bilo je prosvjetiteljstvo. On je izvor cjelokupne m odernosti. Prosvjetiteljstvo je na elo tradicije i postojanosti zamijenilo na elom inovacije i pr omjene. Naru ilo je hijerarhiju prava i uspostavilo univerzalno pravo ovjeka i gra anina. Pokopalo je stare autoritete i idejno pripremilo revoluciju, te svim budu im nara tajima dalo primjer kako apstraktno na elo slobode izvrgava u praksu terora i nasilja. Vo en ideologijom napretka cijelu je znanost sveo na princip linearnosti i mehanicisti ke uzajamnosti i odre enosti. To je do velo do bespo tedne industrijalizacije ije posljedice danas moramo sanirati zaokretom prema odr ivom razvoju. Iako je dovela do mehani ke dehumanizacije dru tva i pojave totalitarnih dr ava te ratova u 20. st. prosvjetiteljstvo je iznimno va no za nastanak mnogih znanosti pa i sociologije. 2.2. Zna ajke prosvjetiteljskog intelektualnog poretka Te zna ajke je najbolje sistematizirao britanski sociolog Peter Halmiton u radu Prosvjetiteljstvo i nastanak sociolo ke znanosti . Deset je klju nih zna ajki prosvjetiteljstva: razum, empirizam, znanstvenost, univerzalizam, progres, individualizam, tolerancija, sloboda, jedinstvo ljudske prirode, sekularizam. 1. Razum je definiran kao racionalna organizacija znanja vo ena iskustvom a ne uro enim idejama svjetlo duha koji otkriva prirodne principe sigurne spoznaje i ispravno djelovanje. 2. Empirizam istine su utemeljene na empirijskim (iskustvenim) injenicama a ne na metafizi kim po elima. (Empirizam je iroki filozofski pokret utemeljen na djelima Francisa Bacona Novum Organum 1620. i Johna Lockea Ogled o ljudskom razumu 1690.) 3. Znanstvenost u prosvjetiteljstvu poistovje en a s novom eksperimentalnom metodom. U 18. st. znanost postaje predmetom javnog interesa. Galileo i N ewton zaslu ni su za afirmaciju eksperimentalne metode a francuski enciklopedisti (d'Alembert i Diderot) sistematiziraju znanje. 4. Univerzalizam ne zadovoljava se lokalnim odre enjima nego te i sveop im, ovje anskim na elima djelovanja i promjene. Iz toga je proiza la ideja kozmopolitskog humanizma .

5. Progres napredak znanosti vodi pobolj anju uvjeta ljudskog ivota i usavr ava nju samog ovjeka. Budu nost ovje anstva ovisi o napretku znanosti. 6. Individualizam insistira na individualnim polazi tima mi ljenja i djelovanja. Iz individualnosti je izvedena ideja poretka kao republike gra ana koju su prosvjetiteljski pisci katkad nazivali i republikom duha , republikom znanja . Ind ividualizam je prosvjetiteljski proizvod. 7. Tolerancija je u prosvjetiteljstvu dobila status teorijskog na ela i prakti ne vrijednosti. Nastala je kao potreba da se prevladaju sukobi izme u katoli kih i reformisti kih crkava. proistekla iz zagovora religijske slobode tolerancija je dospjela do ranga politi ke vrijednosti. Tolerirala su se razli ita traganja za istinom i razli ita politi ka uvjerenja. 8. Sloboda izra ava stajali te autonomnosti ljudskog subjekta kao ovjeka i gra anina i izlazak iz stale kih i teolo kih ograni enja. Sloboda je misaona okosnica Deklaracije o pravima ovjeka i gra anina i klju no djelatno na elo francuske revolucije. Smi sao slobode najbolje je izrazio Voltaire: Ako je bog slobodan tada je sloboda mogu a, pa je mo e imati i ovjek. i jo ka e da bi se preispitale dogme valja nau iti misliti . 9. Jedinstvo ljudske prirode ljudska priroda i sudbina ne de finiraju se dogmatski. Svaka je znanost o ovjeku i samo zajedni tvo svih disciplina otkriva cjelokupnost ljudskog bi a i ovje anstva. 10. Sekularizacija je dugotrajni kulturno-povijesni proces koji je zapo eo starogr kim razdvajanjem mithosa i logosa u 5. st. pr. Kr., ali je prave u inke postigao tek u moderno doba pojavom prirodnih znanosti i krizom kr anstva. Prosvjetiteljski je sekularizam toliko izra en da se mo e definirati kao radikalni antiklerizam . Bez njega se ne bi moglo misliti o provedivosti slobode. 2.3. Panorama ideja. Prevladavanje samoskrivljene nepunoljetno sti Zna ajke prosvjetiteljstva nalazimo u djelima mnogih mislilaca tog razdoblja bilo da ga oni afirmiraju ili osporavaju. Piere Bayle (1647. 1706.) njegov Historijski i kriti ki rje nik (1697.) kritika je tradicionalizma, on dr i da se matemati ko geometrijsko na elo mo e primijeniti na povijest. Znanost o ovjeku je va nija od apstraktnih znanosti (matematika i sl.). Umjesto ideala dedukcijeSociologija (opisivanja) i konstrukcije uvodi ideal egzaktnosti, to zna i da se ni ta ne smije tvrditi bez dostatnih dokaza. Charles Montesquie (1689. 1755.) on Baylova stajali ta pretvara u metodi ki pristup i znanstveno teorijsku koncepciju. Svestran mislilac, pravnik po obrazovanju. U Perzijskim pismima prou avaju i uspon i pad Rima zaklju uje da svijetom ne upravlja sudbina nego op i moralni i fizi ki uzroci. Tu kritizira francusko dru tvo, institucije i dogme katoli ke crkve. Glavno mu je djelo O duhu zakona (1748.) u kojem smatra da samo sistem podjele vlasti (na zakonodavnu, izvr nu i sudsku) osigurava slobodu gra anina i da su najve a zla ovje anstva despotizam, ropstvo i netrpeljivost. On tu navodi tri glavna tipa vladavine: republikansku, monarhijsku i despotsku vladavinu. Prva po iva na po tivanju zakona i odanosti pojedinca zajednici, druga na instituciji asti (prednost plemi ima) a tre a je utemeljena na strahu. To su zapravo tri epistemolo ka (nauka o spoznaji, znanju) modela. Montesquie je prvi upotrijebio idealno tipsku metodu koju e

Weber kasnije ozna iti kao klju nu u s vojoj sociologiji. On je uvjerenja da u ljudskom dru tvu postoje zakoni kao to postoje zakoni i u prirodi. Prvi je shvatio smisao dru tvenog totaliteta. Uo io je da moral, pravo, politika i ekonomija tvore cjelinu te ih se zasebno ne mo e razumjeti jer izra avaju ivot jednog te istog dru tva. Marie Arouet Voltaire (1694. 1778.) sljede i je veliki mislilac koji nagla ava ne toliko iznimna individualna djela koliko navike i procese nastajanja i nestajanja temeljnih institucija i vjerovanja pojedinih naroda. Bio je borac protiv fanatizma predrasuda i stale kih povlastica. Svojim je djelom obilje io predrevolucionarno doba u Francuskoj. Protivnik je crkve. Osobito je zaslu an za promicanje engleskog filozofsko-politi kog modela, osobito Newtonovih ideja. Smatrao je da su potrebne Francuskoj pa u svojim Filozofskim pismima (1734.) Englesku opisuje kao najprosvje eniju naciju Europe u kojoj vlada sloboda, narod je bez predrasuda, a obrazovani ljudi u ivaju po tovanje vlasti. Izme u Decartesa i Newtona opre djeljuje se za ovog drugog jer ga smatra znanstvenijim i zamjera Decartesu na tome to putuju i Italijom nije konzultirao Galileja koji je ra unao, mjerio i promatrao . Jean Jacques Rousseau (1712. 1778.) francuski mislilac, kriti ar suvremene civilizacije i zagovornik povratka prirodi. Za razliku od Voltaira on je i pristalica i kriti ar Newtonovog pozitivizma. Kant ga je nazvao Newtonom moralnog svijeta . Iz njegova u enja iznikle su dvije moderne znanstvene discipline: sociologija i etnologija. Du rkheim ga uz Montesquiea smatra prete om sociologije. No dok su Monte. i Volt. rije ju societe ozna avali naciju i zemlju Rousseau prvi upotrjebljava tu rije za dru tvo . Dru tvo upotrebljava kao klju ni koncept i njime ozna ava dru tvene odnose. (Napisao je: Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakostima me u ljudima , Ogledi o porijeklu jezika .) Isticao je da postoje dvije vrste nejednakosti: prirodne ili fizi ke i moralne ili politi ke koje su ustvari dru tvene nejednakosti. Pitanje pravednosti postavlja kao pitanje politi kog poretka dru tva. U posmrtno objavljenim Ispovijestima (1789.) konstatira: Svaki e narod uvijek biti samo ono to od njega u ini oblik politi kog poretka. Zbog toga to politi ki poredak odre uje na in ivota nu n o je tragati za onim politi kim oblikom koji e radikalno preobraziti dru tvo. O tome pi e u djelu O dru tvenom ugovoru ili o na elima politi kog prava gdje ka e da se ovjek ra a slobodan ali je posvuda u okovima. Pravi razliku izme u onoga to pripada poretku prirode (prirodno stanje) i onoga to je proizvod dru tveno povijesnih uvjeta (gra ansko stanje) pri emu dru tveno igra odlu uju u ulogu u preobrazbi dru tva. Povratak u izvorno prirodno stanje nije mogu ali je mogu e postoje i poredak zamijeniti novim racionalnijim koji je skladan na elima slobode, jednakosti i mirnog su ivota. Privr en je pravu pravednog i egalitarnog (jednakost) dru tva. Svojim Dru tvenim ugovorom je formulirao pretpostavke koje su i le u smjeru comteovskog pozitivizma ili pak marksisti kog komunizma. Njegova stajali ta utjecala su na Durkheimovo i Parsonsovo poimanje dru tvene integracije. Usredoto enost na istra ivanje postojanih zakona dru tvenog razvitka pobudilo je interes za primjenu racionalno-analiti kih metoda u obja njavanju ekonomskih fenomena. U tom su smjeru djelovali merkantilisti 17. st. prije svih Antonie de Montchrestein svojom Raspravom o politi koj ekonomiji , prete a politi ke ekonomije koja e se u 18. st. Znanstveno oblikovati zahvaljuju i biologu i lije niku Francois Quesnay autora Ekonomske tablice sa obja njenima i glavnog tvorca fiziokratske kole ljudsko dru tvo analizira kao biolo ki organizam a zakone ljudskog pona anja promatra kao fiziolo ke zakone prirodni je poredak temelj ekonomskog i dru tvenog napretka. To e stajali te protuma iti na moderno liberalisti ki na in Le Marcier La Riviera koji u svom djelu Porijeklo i napredak prirodnog prava konstatira odr anje vlasni tva i slobode dovest e do vladavine savr enog po retka

kome nisu potrebni drugi zakoni ni prirodna sila . Na toj pretpostavci je Turgot razvio svoju teoriju nu nosti liberalizma u trgovini i proveo niz reformskih zahvata u monarhisti koj Francuskoj. Adam Smith (1723. 1790.) u djelu Istra ivanje uzroka i prirode bogatstva naroda ka e da se dru tveni ivot pokorava racionalnim zakonima a ekonomiju smatra induktivnom znano u (indukcija = osnovna metoda znanstvene spoznaje, zaklju ivanje od pojedina nog ka op em), koja se temelji na empirijskom promatranju injenica. Dru tvo je organizirano prema na elu slobodne razmjene i nije mu potrebna vanjska intervencija politi ke naravi. Dr avna intervencija i monopoli su umjetni nameti koji sputavaju slobodan razvoj te ih treba svesti na minimum i osigurati slobodu tr i ta. Time je otvoren put utilitaristi koj koncepciji prema kojoj je ekonomsko jedinstvo uvjet za postizanje politi kog jedinstva. Pod utjecajem Adama Smitha i liberalnog utilitarizma pi u svoja djela Adam Ferguson ( Studija o povijesti gra anskog dru tva ) i John Millar ( Porijeklo i razlike me udru tvenim polo ajima ). Njihova se djela smatraju prvim primjerom sociolo ke analize dru tva i imala su sna an utjecaj na Marksovu teoriju klasa. Oba autora pripadaju kotskoj misaonoj kol i, iznikli u urbanoj trgova koj i industrijskoj sredini. Otuda Ferguson isti e gra ansko dru tvo kao autonomne sfere spram dr ave. Dru tvo je po njemu dinami ki proces bremenit sukobima interesa i mo i, koje su izvori te neprekidnih inovacija. Struktura vlasni tva je temelj odnosa podre enosti. Condorcetovi (1743. 1794.) pogledi izvedeni iz prosvjetiteljstva najbli i su idealu znanstvenosti koji e u 19.st. prerasti u Comteov projekt sociologije kao pozitivne znanosti. Djelovao je u vrijeme francuske r evolucije, zdu no ju podupirao i na kraju postao njenom rtvom. Poznat je po svom djelu Nacrt povijesnog prikaza napretka ljudskog duha (1795.) u kojem je izlo ena optimisti ka i linearna koncepcija beskona nog ovje anstva. U svojoj optimisti koj ponesenosti nije mogao predvidjeti i tamnu stranu napretka. Povijest vidi kao slijed deset epoha. Prvih devet epoha tvore pro lost ljudskog dru tva od po etka do revolucija i povijest u doslovnom smislu. Desetu epohu tvori beskona na budu nost ili op i trijumf u kojem se ostvaruju tri velike nade: ukidane nejednakosti me u narodima, napredak jednakosti unutar pojedinih naroda i stvarno usavr avanje ovjeka. Te ideje su se pro irile u Europi i zasjenile Condercetovo doista znanstveno djelovanje vidljivo u spisu Ogled o primjeni analize na vjerojatnost odluka dobivenih ve inom glasova (1785.). To djelo je najraniji poku aj zasnivanja matemati ke teorije socijalnih odnosa (dru tvene se znanost poput fizikalnih oslanjaju na promatranje injenica). Immanuel Kant (1724. 1804.) kriti ki se odnosi prema prosvjetiteljstvu. Najvi e je cijenio Roussea i objavio je spis to je prosvjetiteljstvo (1784.) gdje konstatira da je ono izlazak ovjeka iz samoskrivljene ne punoljetnosti. Nepunoljetnost se odnosi na nemogu nost da se vlastiti razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog. Ta nepunoljetnost je skrivljena kad njezin uzrok ne le i u nedostatku razuma nego u pomanjkanju rukovo enja. Imaj hrabrosti slu iti se vlastitim razumom: sapere aude to je lozinka prosvjetiteljstva, ali i stav rousseovski i condorcetovski. Bit prosvjetiteljstva je odbacivanje heteronomnosti (ovisnost o tu im zakonima) i afirmacija autonomnosti razuma. Ovaj Kantov filozofski pogled nazivamo Kantovim politi kim odmakom . On dr i da je spoznaja mogu a samo polaze i od apriornih formi

sadr anih u ljudskome duhu ne kao zakon prirode ili unutarnje na elo izvanjskog svijeta nego se temelji na strukturama koje konstituiraju na na in mi ljena. Kant u Kritici istog uma (1781.) postavlja granice samog uma te ka e da on nikako ne mo e spoznati stvarnost po sebi ime dovodi u pitanje teoriju metafizi kog racionalizma uvjerenog da ljudski duh odra ava stvarnost kakva jeste. Jedan te isti um upravlja kako teorijskom aktivno u (uvjetima mogu nosti objektivne spoznaje) tako i refleksijom moralnosti (formalni uvjeti) koja je zaokupljena prakti nim djelovanjem to je on opisao u djelu Kritika prakti kog uma (1788.). Stao je u obranu Francuske revolucije i u spisu Spor me u fakultetima (1798 .) ocjenjuje ju kao doga aj na eg vremena koji dokazuje moralno stremljenje ovje anstva a njen doprinos republikanskom ustrojstvu ocjenjuje kao veliki napredak. Ideje republike kozmopolitskog prava i pacifizma izraz su Kantove idealisti ke privr enosti prosvjetiteljskim na elima gra anske republike. Njegov kozmopolitizam izvire iz uvjerenja da cjelokupno ovje anstvo dijeli zajedni ku sudbinu. Kantova je filozofija utjecala na koncepcije njema kih teoreti ara 19. i 20. stolje a te n a Durkheimovu sociolo ku koncepciju. Za razliku od Kanta koji se kriti ki odnosi spram prosvjetiteljstva ali istodobno afirmira njegove op e emancipatorsko (oslobo eno od zavisnosti) na elo i mislioci romantizma (1777. po . 19. st.) oblikuju posve alternativni n a in razumijevanja ovjeka, dru tva, povijesti i kulture. Njegovi najistaknutiji predstavnici su: filozof, pjesnik i dramati ar Friedrich Schiller, pjesnik i knji evnik Goethe, skladatelji Betoven, ubert i uman. Njihova misao oblikovala se kao antiteza prosvjetiteljskom racionalizmu i liberalnom utilitarizmu. Romantizam veli a duh sistema i stajali te sinteze, iznova otkriva vrijednost gr kog polisa i umjetni ko-religiozne tradicije srednjeg vijeka. Razum ne promatra kao isti intelekt ve kao vitalno na elo i beskona nu snagu. Na politi kom planu zagovara individualnu i kolektivnu slobodu ali ne onu anglosaksonskog-liberalnog tipa nego u duhu nacionalne autoritarne dr ave. Suprotnost prosvjetiteljstvu najbolje se vidi iz djela Johana G. Herdera u Studij a o porijeklu jezika gdje isti e va nost jezika kao osnove dru tvene me upovezanosti pojedinaca. Zamjera Kantu to zanemaruje povezanost uma i jezika. U djelu Jedna druga ija filozofija povijesti francuskim prosvjetiteljima, osobito Voltairu, zamjera to povijesne epohe odmjeravaju jedne prema drugima te la no isti u superiornost ovog ili onog razdoblja. Treba polaziti od toga da su zasluge ovje anstva trajne i svako razdoblje u pro losti na svoj je na in va no za ovje anstvo. U svom najzna ajnijem djelu Ideja za jednu filozofiju povijesti ovje anstva ka e da svaka epoha ima svoje posebno zna enje stoga on otkriva vrijednosti srednjeg vijeka i kr anstvo smatra istinskom religijom ovje anstva. On se suprotstavlja prosvjetiteljskom poimanju dr ave dr ava je organska realnost nezavisna od pojedina nih volja. Nacija prethodi gra aninu kao to pro lost prethodi sada njosti, narodu se nanosi nepravda ako ga se li ava njegovog nacionalnog karaktera. Mislioci njema kog romantizma pridonijeli su historizaciji pojmova naroda, jezika, dr ave i kultura. Konzervativni teoreti ari i zagovornici restauracije s kraja 18. i po etka 19. st. U cijelosti nastupaju s pozicija pro losti i tradicija te tako osporavaju ideje prosvjetiteljstva i francuske revolucije. Najzna ajniji su Edmund Burke, Jozeph de Maister i Lous de Bonalda. Edmund Burke - njegovo djelo Razmi ljanja o francuskoj revoluciji predstavlja polazi te kasnijih konzervativnih mislilaca. Projektu Francuske revolucije suprotstavlja engleski ustav jer ga dr i dubokoumnim, proiza lim iz tradicije, obi aja i stolje ima oblikovnih institucija. Smatra da su Fr. revolucionari ka njeni vlastitim uspjehom: sru ili su zakone, razorili sudove, oslabili industriju i trgovinu, osiroma ili narod, oplja k ali crkvu i dr avu onesposobili za

obnovu. Burke ali za pro lo u i smatra da je nacija va na. Njegovi su pogledi tipi no tradicionalisti ko-romantisti ki i ogledaju se u radovima Maistera i de Bonalda a na stanoviti na in i kod A. Comtea. Rije je o veli anju povijesnih tradicija, nepovjerenju u apstraktni razum, odbacivanju prekomjerne industrije te ideji da se napredak doga a samo ako je povezan jedinstvom u narodu i naciji. Duhovno naslje e pojedinaca temelji se na moralnim idealima, umjetnosti, znanosti i specifi noj kulturi neke zajednice. Joseph de Maistre izravno poziva na religijske izvore francuske tradicije i srednjovjekovna teokratska u enja. Povijesni razvoj tuma i kao djelo nadnaravne mo i, veli a tradiciju, on na njoj utemeljuje apsolutisti ku koncepciju autoriteta.( gre nim ljudima mora upravljati mo koja dolazi od Boga ). U djelu O papi (1819) zagovara poredak teokratskog tipa s papom kao nepobitnim poglavarom, krajnjim arbitrom i vo om svih naroda i vladara. Svi temeljni zakoni po ivaju na vi em autoritetu i zbog toga to nisu napisani nitko ih ne mo e ni prebrisati. U istom duhu razmi lja i Luis de Bonald koji zagovara disciplinu. Za njega je moral temelj svake organizacije a zakon sredstvo njegove primjene. Moral je zrcalo monarhijskog i religioznog poretka. Bonaldova se misao mo e sa eti u dvije to ke:1. pojedinac nema nikakva prava a ima samo du nosti jer postoji za dru tvo i po dru tvu; 2. nema drugog suvereniteta osim Boga te on ljudskom razumu odri e svako pravo za odlu ivanje: prava se vrlina sastoji u poniznosti. Odatle je logi na i njegova osuda republike i demokracije. U pogledima Burkea, de Maistrea i de Bonalda prosvjetiteljstvo predstavlja izazov tradiciji i oni ga radikalno osporavaju. Na njihovim mi ljenji ma ne mo e se graditi mirna budu nost. Pojavljuju se mislioci koji budu nost izvode upravo iz prosvjetiteljskih ideja i ideja Fr. revolucije. Te su mislioce zbog njihove sklonosti idealnim konstrukcijama zvali utopistima , pri emu se ispu ta iz vida znanstveno-pozitivan odnos kojim su propagirali ideje prosvjetiteljstva i tako izravno utjecali na oblikovanje znanosti o dru tvu. 2.4. Saint-Simon. Socijalna fiziologija i apoteza industrije i znanosti Claude-Henri de Saint-Simon (1760-1825) porijeklom je iz zemljoradni ke aristokracije ali se intelektualno profilirao u duhu prosvjetiteljstva. Kratko 1776.g. boravi u Americi gdje se nakon Deklaracije o neovisnosti odvija proces federalizacije SAD-a. Vra a se u Francusku pred revoluciju, odri e se plemstva i upu ta u pekulativne poslove kako bi prikupio novac za osnivanje znanstvene kole i krupnog industrijskog poduze a. U revoluciji nije sudjelovao ali joj je bio privr en. Zbog pekulativnih aktivnosti proveo je godinu dana u zatvoru. I nakon toga bavi se pekulacijama ali kad je stekao dostatno novca za pristojan, ak i ivot okre e se intelektualnom i spisateljskom radu. Odrekao se plemstva iz solidarnosti s tre im stale om. Temeljito prou ava Monteskijea i Rusoa i dok prvog smatra prevladanim, u Rusou nalazi putokaz za izgradnju istinskog i primjerenog dru tvenog ugovora. U njegovim djelima nalazimo, ne potpuno razvijene ali sve bitne elemente zna ajne za formiranje sociologije kao posebne znanosti. Jasno je uo io razliku izme u dru tva i dr ave, smatraju i da se nova nauka treba baviti dru tvom koje je u stalnom napretku. Bio je idejni prete a socijalizma i zagovornik ujedinjene Europe. Dru tvo je jedinstvo ljudi u kojem oni rade za zajedni ki cilj. U prvim spisima Pisma jednog stanovnika eneve suvremenicima (1803) i Nacrt novog plana suvremene organizacije izri e tipi no prosvjetiteljsko poimanje znanosti i napretka. Pod utjecajem romanti kog poimanja religije formulira Organski pl an newtonovske religije u kojoj bi znanstvenici bili novi sve enici . U spisu Uvod u znanstvene radove 19.st. religiju za razliku od prosvjetitelja, ne poima kao pusto praznovjerje nego kao pu ke obrasce prvobitne znanosti. Razvoj znanosti doveo je do toga da religiju mo e zamijeniti znanost.

Napredak dru tva shva a kao stalnu smjenu kriti kih i organskih razdoblja. Kao to je 18.st. bilo razdoblje kritike starih teolo kih sustava, 19.st. treba biti razdoblje dru tvene organizacije. Osvr u i se na francuske enciklopediste, ka e da su imali prvenstveno kriti ku funkciju, dok bi novi enciklopedijski zahvat morao na pozitivan na in ustanoviti jedinstvo ljudskog znanja i Newtonovu teoriju pro iriti na duhovni svijet. Tu ideju razvija u Podsjetniku o znanos ti o ovjeku (1813) gdje formulira pojam socijalne fiziologije koji e kasnije Comte prevesti na pojam socijalne fizike i napokon, sociologije kao istinske znanosti o dru tvenim pojavama. Socijalna fiziologija razmatra dru tvo kao cjelinu organizirani stroj u kojem pojedinac, kao organ, doprinosi funkcioniranju cjeline. Socijalna fiziologija je i znanost o slobodi dru tvo je mogu e samo na osnovi zajedni kih etni kih i kulturnih vrijednosti, a njegovu dinamiku odre uju dva opre na elementa: snag a obi aja i elja za novim. Saint-Simon objavljuje asopis Industrija (gdje sura uje i Comte) u kojem veli a industrijski rad. U spisu Parabola (1819), koji je ulomak opse nijeg djela Organizator (1819-1820), tvrdi: da kad bi Francusk a izgubila svoje znanstvenike, privrednike i umjetnike, ostala bi tijelo bez du e i zaostajala bi za drugima, a kad bi izgubila sve predsjednike, ministre, mar ale, sudce i kardinale, Francuze bi to sigurno rastu ilo ali ne bi bilo zlo za dr avu, jer dr ava mo e samo tada napredovati ako napreduje znanost, privreda i proizvodnja i umjetnost. Zato je va no da se shvati va nost industrije jer je na osnovu vrijednosti proizvodnje mogu e uspostaviti ovozemaljski moral i iz njega izvesti politiku kao znanost o proizvodnji . Saint-Simon zami lja dru tveno ustrojstvo utemeljeno na ekonomskom djelovanju, regulirano tehni kim i znanstvenim na elima, u kojem vladavinu nad ljudima zamjenjuje vladavina nad stvarima i upravljanjem procesima proizvodnje. Konstatira da su za dru tvenu strukturu najva niji oni koji proizvode. Taj misaoni pravac kasnije e razviti Marx. Saint-simovska produktivisti ka vizija dru tvene organizacije, vo ena neograni enim povjerenjem u mo znanosti i industrije, javlja se kao izraz uspona novopoduzetni ke i radni ke klase. Taj novi industrijski i znanstveni poredak temeljio bi se na: Domu izumiteljstva (fizi ari, filozofi, matemati ari), Domu izvr iteljstva (bogati poduzetnici). On predla e i izradu nacionalnog katekizma znanstvenog tipa, da bi se i djeci usadila svijest o osnovnim na elima dru tvene organizacije a polaganje ispita iz tog katekizma bio bi uvjet stjecanja gra anskog prava. Saint-Simon je bio eurofil. Be kom kongresu je uputio svoju studiju o potrebi reorganizacije Europe, koja je ostala neprimje ena, a gdje on nagla ava va nost svih naroda u jedno politi ko tijelo. Smatra da to politi ko tijelo, po uzoru na Engleze, treba imati tri doma: 1. dom istra iva a (znanstvena dimenzija), 2. dom izumitelja (industrijska dimenzija), 3. dom moralnih osje aja (moralna dimenzija). Ne mogu ta tri doma zadovoljiti sve potrebe industrijskog dru tva, ali bi pomirili industrijsko -znanstvenu i moralnu stranu. Saint-Simon razlikuje dru tvo od dr ave. On je uo io fenomen dru tvenog sistema te se i kod njega nazire pojam dru tvene strukture i dinamike dru tva. Dru tvo promatra kao socijalnu kategoriju i uo ava njegovu polarizaciju na dvije klase: proizvo a e i neproizvo a e ili parazite(plemstvo i sve enstvo). Dr avu smatra posebnim parazitskim aparatom u industrijskom dru tvu kojim upravlja parazitska klasa . Smatra da dru tvo nije jednom zauvijek odre eno, nego da je to kontinuirani proces kojeg karakteriziraju tri va na elementa:1. te nja ovjeka da savlada prirodu, 2.te nja kolektivnog ljudskog napora da se

osigura sre a svim lanovima dru tva, 3.te nja za ostvarenje sveop e asocijacije naroda koja bi obuhva ala cijeli ljudski rod. Saint-Simon objavljuje Katekizam industrijalaca (na njemu je radio i Comte do sukoba s Saint-Simonom) u kojem veli a industrijalce kao ljude budu nosti: industrijska klasa je najva nija jer ona mo e opstati bez svih, a ni jedna druga ne mo e opstati bez nje, ostale klase moraju raditi za nju zato to ih ona stvara i odr a va u ivotu . Nosioci industrije, bur oazija, zaslu uje i crkveno sveto obilje je. On je bio glorifikator industrijskog dru tva i smatrao je da politi ku vlast treba preuzeti proizvodna dru tvena klasa a ne klasa parazita (Saint-Simonov utopijski socijalizam). U svom posljednjem djelu Novo kr anstvo (1825) razvija gotovo misti nu viziju novog dru tva znanstvenika i proizvo a a. Uvi aju i siroma tvo zala e se za pomo najsiroma nijoj klasi koju u svom neobjavljenom djelu O dru tvenoj organizaciji (1825) naziva proleterijatom . Zagovara ideal univerzalnog bratstva, pa ka e: ivimo u vrijeme kad je ropstvo dokinuto, postoje tek ljudi istog politi kog roda, a klase se jedna od druge tek neznatno razlikuju (ropstvo je tada postojalo u SAD, Ju noj Amer ici, a u Rusiji kmetstvo). Njegovi sljedbenici Armant Bazard i Prosper Enfantin, osnovali su saintsimonisti ke kole crkve, ali se one nisu odr ale. Djela: Historija ovjeka , Podsjetnik o nauci o ovjeku , Socijalna fiziologija , Uvod u nau ne radove XIX st. , Novo kr anstvo , Parabola , Katekizam industrijalaca , O organizaciji europskog dru tva , Organizator , Industrijski sistem , Pisma jednog stanovnika eneve suvremenicima i Dvije karavane . 2.5. Tri klju na zadatka i motiva znanosti o dru tvu Razlikujemo dva razdoblja u razvoju znanosti o dru tvu: preddisciplinarno i disciplinarno. Sociolo ka je teorija do Saint-Simona pro la preddisciplinarno razdoblje. Unutar preddisciplinarnog razdoblja razlikujemo tri faze: 1. faza - sekularizacije od 1730 do 1775- u kojoj se oblikuje sekularna sociolo ka teorija (Monteskije, Ruso) koja se razlikuje od ostalih teorija (politi kih, moralnih, pravnih, polit. ekonomskih). Socijalna me uzavisnost se obja njava jezikom racionalisti ke filozofije i njoj svojstvenim univerzalnim prirodnim na elima. 2.fazascijentizacije socijalne teorije od 1775 do 1814 - u kojoj se dru tveni odnosi ne gledaju samo kao predmet racionalizma ve kao predmet empirijske znanosti (kod Condorceta i Saint-Simona). Skovan je naziv socijalna znanost . Preko SaintSimonovih ideja i djela prelamaju se dva stadija sociolo ke znanosti, stadij kad ona eli biti znanost i stadij kad se eli institucionalizirati.( 2. i 3. f.) 3. faza- disciplinarizacije od 1814 do sredine 19.st. karakterizira daljnje socijalne teorije i nastup disciplinarnih oblika organizacije. Comte je ustanovio novu teorijsku organizaciju ne tra e i uto i te ni u jednoj poznatoj postoje oj znanosti.. Razvio je teoriju znanosti u kojoj relativna autono mija igra sredi nju ulogu. Time je sociolo ka znanost dobila svoje vlastito podru je. Sa Comteom zavr ava preddisciplinarno i po inje disciplinarno razdoblje sociologije. Sa Saint-Simonom prosvjetiteljski intelektualni poredak je dostignuo vr hunac. Otvoren je prostor za ideje koje dru tvenu organizaciju temelje na emancipiranom razumskom na elu. Na tu injenicu, kao veliku novost prosvjetiteljstva, ukazuje i Hegel u svojoj Filozofiji povijesti (1837)- od po etka povijesti Anaksagora je prvi rekao da um upravlja svijetom, ali je tek sada ovjek do ao do spoznaje da misao treba upravljati

dru tvenom zbiljom .Ova je epoha va na zato to je obavila tri velika zadatka znanosti o dru tvu: 1.znanstveno-teorijski zadatak na nov na in, sukladno slobodoumnom i istra iva kom na elu tuma i i obja njava dru tveno stanje proiza lo iz prosvjetiteljstva, gra anske i industrijske revolucije ( ovjek i dru tvo se obja njavaju na nov na in). 2. prakti no-teorijski zadatak na osnovu novog znanstveno utemeljenog na ina u praksi se provode reforme i reorganizacija dru tva nakon revolucije (teorijski se trebaju ste i znanja za novi oblik dru tva). 3. projektivno-teorijski zadatak projektira se nov model u kojem e moderno-racionalno na elo upravljati pojedinim dijelovima ili cijelim dru tvom (zadatak da se projicira najbolje mogu e dru tvo) Ta tri na ela ispreple u se u djelima svih zna ajnijih mislilaca 19.st. posebno onih koji su postali klasici upravo zbog toga to su socijalne teorije preobrazili u sociolo ku znanost. Oblikovanje sociologije kao znanstvene discipline karakteriziraju dva, vremenski razli ita, epistemolo ka poretka (epistemologija-nauka o znanju): - prvi epistemolo ki poredak - od Saint-Simona do 80. god. 19.st.,predstavljaju mislioci koji sociolo ku znanost grade na analizi i definiciji novonastalog dru tva kao industrijskog, demokratskog i kapitalisti kog. Me u njima su najva niji mislioci: August Comte, Alexis de To cqueville, Karl Marx i Herbert Spenser. - drugi epistemolo ki poredak - na prijelazu iz 19.st. u 20.st.,koji socijalnu znanost gradi na ve oblikovanoj ili zreloj disciplinarnoj analizi u inaka i posljedica kapitalisti kog i demokratskog dru tva, te ih ne sagledavaju samo op eteoretski nego strogo znanstveno i metodi ki. Njegovi su predstavnici: Emile Durkheim, Max Veber, Georg Simmel i Vilfredo Pareto.

3.0. AUGUSTE COMTE I SOCIOLOGIJA KAO POZITIVNA ZNANOST3.1. Polazi ta i djela Auguste comte (1798-1857) je prvi sociolo ki mislilac koji je znanost o dru tvu nazvao sociologijom i time je uvrstio u institucionalnu klasifikaciju modernih znanosti. Smatra se osniva em sociologije iz dva razloga: 1.on je tvorac rije i sociologija (u Te aju pozitivne filozofije , 4. svezak, 47. predavanje u fusnoti -1837.g.) i taj trenutak se ra una kao emancipacija sociologije kao posebne znanstvene discipline. 2. njegov rad se koristi kao dobra prijelomnog razdoblja razvitka znanosti o dru tvu, prijeloma koji je zna io kona nu pobjedu ideje da u dru tvima postoje zakonitosti koje se mogu otkriti, na koje mo emo djelovati i time utjecati na budu nost. Sociologija treba poslu iti kao osnova za stvaranje boljeg dru tva, a njen osnovni moto jest: Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo . Ta nova disciplina po njemu bi trebala biti najva nija znanost, a bavila bi se socijalnom statikom (postoje im dru tvenim poretkom i strukturama) i socijalnom dinamikom (dru tvenim promjenama i razvitkom). Za Comtea su interesi dru tva va niji od sebi nih interesa pojedinaca, a osnovna elija dru tva nije pojedinac nego obitelj (obitelj postaje pleme a pleme nacija) u kojoj se discipliniraju interesi pojedinca za dru tvene svrhe. Njegovi bitni uvidi su: zakoni o tri stadija,

klasifikacija znanosti, op i duh pozitivizma. kolovao se na tada presti noj, elitnoj Politehni koj koli, ari tu postrevolucionarne, industrijske modernizacije. Usprkos briljantnom talentu iz mehanike i matematike, stalni posao u toj koli nije dobio zbog svojih republikanskih uvjerenja suprotnih tada njim poku ajima restauracije carstva. Od 1817.g. do 1824.g. traje njegova intenzivna ali konfliktna suradnja sa Saint-Simonom. Nakon kona nog razlaza Comte 1826.g. otpo inje seriju javnih predavanja koja su posje ivale i znamenite li nosti onog doba (Humboldt, Carnot, fiziolog Blaiville, matemati ar Louis Poinsot i dr.). Ova predavanja sadr ana su u njegovom klju nom djelu Te aj pozitivne filozofije . Djelovao je u kriti nom postrevolucionarno m razdoblju u isto vrijeme kada je Honore de Balzac opisivao uspon industrijalaca i bankara. Prva faza njegove intelektualne aktivnosti (1820 -1826) obilje ena je njegovom privr enosti svom u itelju Saint-Simonu. Napisao je Opsculle nekoliko manjih spisa o raznim pitanjima (Prilozi socijalnoj filozofiji, Zbirna ocjena cjeline moderne pro losti, Program znanstvenih radova neophodan za reorganizaciju dru tva, Filozofska razmatranja o znanosti i znanstvenicima, Razmatranja o duhovnoj mo i). U njima je na sain tsimonisti ki na in iznio tezu o nestanku srednjovjekovnog dru tva, koje su obilje ile teolo ke i vojne zna ajke i dolasku dru tva industrijskog i znanstvenog tipa.. Duhovnu mo sve enika i teologa preuzimaju znanstvenici, a ratnika industrijalci u irem smislu. Kad ljudi po nu znanstveno misliti rat gubi smisao, njihov se napor usmjerava na borbu s prirodom i na racionalno kori tenje prirodnog bogatstva. Otuda je intelektualna reforma nu an preduvjet dru tvene reforme. Iz njegovih razmatranja mogu se izvesti sljede i zaklju ci:1. pro lo je ratni ko i teolo ko vrijeme, ratnici karakter golemog znanstveno-teorijskog programa. Ovo je glavno razdoblje njegova djelovanja u kojem donosi poznate zakone o tri stadija povijesti (teolo ki, metafizi ki i pozitivni)i svoje na elo klasifikacije znanosti (ideja je smjestiti sociologiju na vrh znanstvene piramide: matematika, astronomija, fizika, kemija, biologija, sociologija). Tre a faza je faza od 1843 do 1856 u kojoj je Comte zapao u duboku misti nu krizu izazvanu smr u Clotilde de Vaux prema kojoj je gajio strasnu ljubav isto du evne naravi. Posve uje se religiji ovje anstva utemeljenoj na po tovanju velikih genija pro losti, te osnivanju pozitivisti ke crkve u kojoj bi on bio velikim sve enikom. U tom razdob lju nastaju djela: Rasprava o osnovama analiti ke geometrije , Filozofska rasprava o astronomiji , Rasprava o pozitivnom duhu , Rasprava o cjelini pozitivizma , Sustav pozitivne politike ili rasprava o sociologiji koja uspostavlja religiju ovje anstv a , Politi ki katekizam ili sa eto izlaganje o univerzalnoj religiji , Subjektivna sinteza ili op i sustav shva anja primjeren normalnom stanju ovje anstva . Od svih ovih dijela najva nije je Sustav pozitivne politike napisan u 4 sveska od 1851.g do 1854.g. Pri kraju svog ivota izjavljuje da je to njegovo glavno djelo a ne Te aj pozitivne filozofije .U njemu govori o udnim tezama da ljudske emocije pored razuma upravljaju svijetom, te e sociolozi biti relevantni ako spoje osje aj i razum i na tome stvore novu religiju ovje anstva. Na oblikovanje Comteovih pogleda najvi e su utjecala 3 intelektualna poticaja: 1. znanstveni racionalizam prosvjetiteljske tradicije i progresisti ko tuma enje pro losti kakvo su izlo ili Turgot i Condorcet, 2. vjerovanje u znanost, industriju i tehnologiju koje je preuzeo od Saint -Simona,

3. konzervativna teorijska kola mislilaca restauracije de Bonalda i de Maistrea koja je dru tvo poimala kao organsku cjelinu po uzoru na stati no ustrojstvo srednjovjekovnih dru tvenih stale a. Svojim prete om Comte ozna ava Davida Humea. Njegovi stavovi pomogli su mu, kao i Turgotovi i Condorcetovi, da pitanje Za to zamijeni pitanjem Kako i da umjesto istra ivanja uzroka pristupi istra ivanju zakona. Pod tim je utjecajima sociologiju promi ljao kao pozitivnu znanost (Pozitivizam je privr enost opipljivim, stvarnim, pozitivnim injenicama, udaljavanje od imaginarnog i metafizi kog). Pozitivizam cijelu znanost temelji na promatranju materijalnih injenica. 3.2. Reorganizacija dru tva i mjesto sociologije kao pozitivne znanosti U reorganizaciji dru tva Comte smatra da treba napraviti sintezu izme u tradicionalizma i liberalizma, reda i napretka, znanosti i politike. Svaki napredak pretpostavlja neki red pa se Comte okre e hijerarhijski strukturiranom sustavu znanja i nastoji formulirati nove moralne vrijednosti koje e osigurati univerzalne oblike dru tvenog suglasja i solidarnosti. Pri tom uzima u obzir emotivne a ne samo racionalne sastavnice ljudske duhovnosti. Preobrazbom znanosti mora se dospjeti do novih oblika vjere ili sekularne religije, to e do i do izra aja u njegovim kasnim djelima. Misli da je glavni cilj sociologije da olak a planirani progres. Analizira dru tvene institucije osobito dr avu, obitelj i crkvu. Comte smatra da se politi ka i socijalna kriza njegovog vremena, koju on ozna ava kao intelektualnu krizu, mo e rije iti samo reformacijom mi ljenja. Reforma dru tva ,dakle, ovisi o reformi umnosti. Reorganizacija po inje s idejama, prenosi se na obi aje i napokon na dru tvene i politi ke institucije. On podvla i pedago ku va nost popularizacije pozitivisti ke misli i zagovara stalni dijalog s mrtvima tj. velikanima pro losti. Pod pozitivizmom, ( pozitivna filozofija - tako on ozna ava svoj socijalno-teoretski i politi ki sustav) misli na privr enost promatranju injenica i izbjegavanje koncepcija apstraktnog tipa, te te i nadma iti negativan kriti ki odnos koji je karakteristi an za prosvjetiteljstvo. On ne pristaje na te zu o znanstvenom

znanju koje ne poznaje svoje granice i koje nije vo eno etikom i politikom znanosti. Dr i da posljednja rije pripada filozofima a ne znanstvenicima. Odatle proizlazi da je njegov pozitivizam opre an empirizmu induktivisto kog tipa (induk cija- zaklju ivanje od pojedina nog k op em) u kome dolazi do jalovog gomilanja injenica. Comte se opredjeljuje za hipoteti ko-Sociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 16 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com deduktivnu metodu (dedukcija- zaklju ivanje od op eg k pojedina nom), koja predstavlja pomirenje racionalne i eksperimentalne analize. Poput Kanta smatra da ljudski um ne mo e poznati realnost po sebi, ve rasu ivanjem i promatranjem mo emo do i do stvarnih zakona. Distancira se od idealizma i empirizma i tvrdi da zakone dobivamo obradom materijala koji smo dobili promatranjem. Tako se izraz pozitivizam o ituje kao sinonim relativizma opre nog svakom apsolutizmu - sve je relativno i to je jedino apsolutno na elo . Zadatak je znanstvenika da racionalno pove u i usklade ljudske spoznaje. Pozitivna znanost ujedinjuje pojedina na znanja, objektivnu metodu povezuje sa subjektivnom, te nastoji razumjeti jedinstvo i strukturu spoznajnog procesa. Tako se pozitivisti ka teorija pokazuje kao cjelovito, organsko i progresivno u enje, kojem nije potrebna nikakva apologija jer se name e svojom znanstveno u. Njegov pozitivizam odnosi se na Newtonizaciju sociolo ke znanosti. On je u svojoj pozitivnoj uvjerenosti govorio da sociologija ima nomteti ki karakter ( krajem 19.st. vodila se debata izme u prirodnih i dru tvenih znanosti gdje su prirodne znanosti ozna ili kao nomteti ke jer mogu pronalaziti zakone prirodnih pojava, to su one znanosti koje zbog naravi svog predmeta uspijevaju na i op e zakone, dru tvene znanosti ne mogu izvoditi op e zakone jer

dru tvo nije poslo eno kao priroda one su ideografske znanosti). Comte smatra da nema dvojbe da sociologija kao i svaka druga znanost mo e izvoditi op e zakone o dru tvenom kretanju. On tuma i smisao pozitivne metode s 5 pojmova : pozitivizam je ono to je realno, korisno, sigurno, precizno i vrijednosno pozitivno. On osniva javna udru enja i poma e promociju znanosti. Comte svoju hijerarhijsku klasifikaciju znanosti ustanovljuje polaze i prije svega od razlike izme u organskih i neorganskih Predmeta. Neorganskim se predmetima bavi: fizika, astronomija i kemija a organskim: biologija (o kojoj ovisi psihologija) i socijalna fizika (sociologija). Matematiku smatra temeljem svakog znanja. Polaze i od stupnja slo enosti hijerarhiju ustanovljuje od matematike, astronomije, fizike, kemije, biologije do sociologije koja je predmetno najslo enija. Ova je klasifikacija objavljena u Te aju pozitiv ne filozofije . U kasnom djelu Sustav pozitivne politike mijenja svoje mi ljenje pa vrhovno mjesto daje moralu. Comte naj e e koristi naziv socijalna fizika za svoju pozitivnu znanost o dru tvu. Duh te znanosti sastoji se u tome da prou avanjem pro losti nastoji objasniti sada njost i predvidjeti budu nost. Treba znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo. Izraz sociologija Comte je prvi put upotrijebio u 47. lekciji 4. sveska Te aj pozitivne filozofije , gdje veli a zasluge Monteskijea i Condorceta za nastanak osnova sociologije. Taj je izraz identi an pojmu socijalna fizika i njime ozna ava onaj dio komplementarne filozofije prirode koji se odnosi na pozitivno izu avanje temeljnih zakona svojstvenim dru tvenim pojavama. Kao posljednji dio prirodne filozofije sociologija je dovr etak i kruna prirodne filozofije. U sociologiji se svaka stvar dvojako promatra: s aspekta suglasja s pojavama u ijem sklopu postoji i s aspekta njene povezanosti s ranijim i kasnijim stanjem ljudsko g razvoja. U oba slu aja ona otkriva op e odnose

koji povezuju sve dru tvene pojave.. Kao najvi a sinteza znanja sociologija preuzima koju su imale teologija i metafizika. Njen cilj je postizanje sklada izme u poimanja i promatranja. Svjesna je slo enosti ljudskih i dru tvenih odnosa, koji se ne mogu svesti na nekoliko jednostavnih op e- racionalnih na ela. Comte kritizira redukcionisti ki karakter utilitaristi kih uvjerenja klasi ne politi ke ekonomije. Ljudsko pona anje osim razuma odre uju i emocije. Sociologija je znanost o dru tvenim pojavama, sinteza svih znanja i bez nje bi znanost bila u neredu i beskorisna, ali i ona je ovisna o drugim znanostima no one je ne mogu apsorbirati jer sociologija prou ava cjelokupno ovje anstvo. Sociologija 2. godina teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 17 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com Comte razlikuje dva podru ja (predmeta) sociologije: socijalnu statiku i socijalnu dinamiku . Socijalna statika je svojevrsna socijalna anatomija iji su predmet prou avanja razli iti dijelovi dru tvenog sustava. Ona analizira razli ite dru tvene institucije: religiju, obitelj, vlasni tvo, podjelu rada, dru tvene snage, jezik, materijalne i duhovne mo i. Sredi nji pojam socijalne statistike je dru tveni koncenzus, ( consensus social izri ito nagla ava u 48. lekciji Te aja pozitivne filozofije ). Misli se na suglasje me u predstavnicima pojedinih dru tvenih slojeva, socijalno suglasje izme u sve vi e diferenciranih ljudi i klasa uzrokovanih industrijskim na inom proizvodnje. Pojam koncenzusa potje e iz teorija prirodnog prava i dru tvenog ugovora. Osnovni smisao ovog pojma je u me usobnoj harmoniji pojedinih dijelova i procesa dru tva. Prema tome socijalna statika sadr i s jedne strane anatomsku analizu strukture dru tva u danom trenutku, a s druge, analizu elemenata koji odre uju koncenzus, tj. tvore kolektivitet svih pojedinaca, obitelji i institucija. Socijalna statika po inje kao jednostavna pozitivna analiza Klasi ne sociolo ke

razli itih dru tava i uzajamnih veza solidarnosti nekog kolektiviteta a zavr ava kao prou avanje temeljnog poretka svakog dru tvenog kolektiviteta. Ona ispituje dru tvenu strukturu , uspore uje dru tva tra e i ono to ih ini stabilnim. Socijalna dinamika je svojevrsna socijalna fiziologija koja prou ava zakone i faktore dru tvenog napretka. Dinamika je opis uzastopnih i nu nih etapa ljudskog duha i dru tva. Podre ena je statici jer povijest je shvatljiva samo polaze i od poretka svakog ljudskog dru tva. Zato na zastavama pozitivizma pi e slogan Napredak je razvoj reda . Bavi se otkrivanjem pravilnosti u dru tvenom razvoju osobito u tri velika stadija dru tva. Comteovu teoriju o slijedu ljudske povijesti tvore tri velika me usobno razli ita stadija : teolo ki, metafizi ki i pozitivni. On je tu svoju zamisao o op em zakonu razvoja ovje anstva predstavio 1826.g.. Odnose u dru tvu regulira stanje duha, stanje svijesti, a svaka svijest ili znanje prolazi te tri faze U teolo kom stadiju prevladavaju teolo zi i vojnici a spoznaja je usmjerena na krajnji uzrok. U metafizi kom prevladavaju metafizi ki filozofi i pravnici a misao te i racionalnosti, kriti nosti i individualnosti. U pozitivnom stadiju prevladavaju znanstvenici i industrijalci, napu ta se istra ivanje krajnjih uzroka a afirmira relativizam; najve a pozornost poklanja se zakonima koji upravljaju odnosima u prirodi i dru tvu. Teolo ki stadij je epoha reda i po etak ljudske umnosti kad se prirodu i povijest tuma ilo pomo u teolo kih ideja i duh je optere en fikcijama. Metafizi ki stadij je epoha napretka, koja obuhva a vrijeme do Francuske revolucije, a najva niji su anti ki gr ki i prosvjetiteljski mislioci, a svijest traga za op im apstraktnim svojstvima stvari. Pozitivni stadij predstavlja ujedinj enje reda i napretka i on je za

ovje anstvo kona an, a znanost se bavi injenicama, tra e se zakoni, odbacuje postojanje op eg. Iako e se spoznavanje posebnih elemenata stalno usavr avati, okvir cjeline ne e se mijenjati: stupnjeviti tijek moderne evolucije pokazao je da pozitivni duh jedini temelj istinske intelektualne zajednice . Metode koje prevladavaju u ovom stupnju su promatranje, opis, eksperiment i usporedba. Svijet se prihva a kao polje univerzalne sukcesije uzroka i posljedica. Ova tri stupnja bit su napretka. Svaki od njih je nezaobilazna faza dru tvene evolucije , znanosti, ali i pojedinaca individualno. U izvo enju ove teorije Comte se na ao u suprotnosti izme u njemu svojstvenog povijesnog i kolektivnog poimanja znanja i psiholo kog tj. individualisti kog poimanja svojstvenog empirizmu. Teorija se temelji na postojanju dr. uvjeta koji omogu uju ljudskom umu da nadilazi neposredne potrebe. Comte smatra da je ovje anstvo slijedilo putanju sli nu odrastanju djeteta. Dijete naslje uje znanja a i ovje anstvo se polako obrazuje prijenosom pozitivnih dostignu a iz generacije u generaciju, pri emu svaka generacija obrazuje slijede u Sociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 18 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com predaju i joj svoj dio pobolj anja i napretka. Dakle, ovjek nikad ne kre e od po etka prema pozitivnom znanju . Iako izvori ta Comteovog poimanja povijesnog napretka proizlaze iz prosvjetiteljstva (Saint-Simon), izvo enje teorije o tri stadija u suprotnosti je izme u dvaju prvih momenata i tre eg stadija- jedinstva reda i napretka, analogno Hegelovom dijalekti kom sklopu teza- antiteza- sinteza . Unato tome Comteu pripada zasluga da je razlikom izme u socijalne statike i socijalne dinamike prvi utvrdio predmet sociologije i formulirao neka epistemolo ka i metodolo ka

pravila, koja e se kasnije u sociolo kim mi ljenju razvijati. Suprotno mi ljenjima koja pozitivizam poistovje uju s objektivizmom i fizikalizmom, pozitivizam nije empirizam iako priznaje va nost promatranja konkretnih injenica. Zato Comte izri e kritiku atomistima (atomi nisu vidljivi), odbacuje ra un vjerojatnosti (svijet je ipak racionalan), protivi se upotrebi mikroskopa i teleskopa (izobli uju na a osjetila), protivi se fundamentalnim istra ivanjima jer znanost mora biti korisna i pobolj avati dru tvo. Istodobno osu uje vulgarne utilitariste koji znanstvena istra ivanja odre uju samo korisno u. Osobito osu uje teorijski individua lizam i utilateristi ki moral. Zbog srozavanja morala pojedinac se okre e privatnom interesu i dru tveni osje aj se gubi. Taj apstraktni individualizam osnovna je zna ajka ekonomije i psihologije koje se bitno razlikuju od sociologije kao prave dru tvene znanosti. Obra un s politi kom ekonomijom (izuzimaju i slavnog Adama Smita -koga cijeni) zauzima istaknuto mjesto u Comteovim razmatranjima. Smatra da politi ki ekonomisti rasu uju na mehani ki na in i daju apstraktnu, pojednostavljenu sliku dru tva, dok je sociologija, slu e i se metodom eksperimenata, promatranja i povijesne usporedbe, znanost o injenicama a ne puka apstrakcija. Politi ka ekonomija je jo uvijek metafizi ka, ustanovljuje apstraktne entitete (proizvodnja, vrijednost, korisno st), te su ekonomisti la ni znanstvenici koji nemaju nikakvu ideju o metodama i ciljevima istinske znanosti. Iz osporavanja individualizma proiza lo je i Comteovo poimanje religije, osobito u kasnijim djelima. On ustanovljuje religiju velikog bi a - religiju ovje anstva koja je primjerena pozitivnom stadiju ovje anstva. Ona istodobno odgovara i individualnom i dru tvenom ustrojstvu ljudskog roda i sukladna je znanstvenoj i industrijskoj epohi. Vrhovno bi e je poseban organizam realan i objektivan, s vlastitim zakonima. Religija ovje anstva jedini

je na in na koji se ovjek nakon nemilosti Boga mo e obratiti ne em drugom osim samom sebi i svojim interesima. Veliko bi e je ustvari sociolo ki projicirana istina o ljudskoj prirodi i specifi nom ljudskom poretku. Sociologija mora izu avati i strukturalne komponente dru tva(institucije, obitelj, vlasni tvo, podjelu rada) i dinami ke komponente dru tva (interakcije, procese dru tvene preobrazbe). Comte je osobito insistirao na povezanost povijesti i dru tva, ukazivao na golemo zna enje jezika koji nudi iznimno bogatstvo za promi ljanje karaktera kolektiva i pojedinca. Prakti na je svrha sociologije u tome da iznova osigura primat totaliteta ne poni tavaju i individualnost koja ostaje glavnim izvorom energije u povijesti. 3.3. Doma aji i granice Comteove sinteze Da bi se primjereno vrednovao Comteov doprinos oblikovanju sociolo ke znanosti mora ga se osloboditi od totaliziraju ih ideolo kih primjesa njegovog teor ijskog sustava te ambicije da sociologiji pripi e ulogu koja je pripadala teologiji i metafizici. U tom smislu e sociologijaSociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 19 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com poslije Comtea redefinirati svoj identitet mnogo skromnije, svjesna da nije kraljica znanosti nego parcijalno znanje (dio znanosti). Analizirao je on industrijsko dru tvo, u industrijskom poletu i individualnoj emancipaciji, koje za njega predstavlja istinsku antropolo ku revoluciju koja je promijenila ustaljeni na in ljudskog postojanja. Ta dvostruka emancipacija , ekonomskog ivota i individuuma, pra ena je dvostrukim, mentalnim i fizi kim, procesom individualizacije, gdje se duh cjeline koji je vladao u starim dru tvima, raspao pod utjecajem pojedina nosti. Reforma dru tva i sinteza znanstvenih spoznaja njegova su trajna preokupacija. Klju na

dru tvena reforma je ona koja treba dovesti do preobrazbe teolo kog na ina mi ljenja i irenja pozitivisti kog stajali ta, no to se ne mo e izvesti bez sinteze znanosti. Comteovu sintezu Raymond Aron je sistematizirao u etiri to ke: 1. Znanost mo e biti i izvor dogmi. Comte traga za kona nim istinama koje se ne bi dovodile u pitanje. ovjek je stvoren ne samo za sumnju nego i za vjerovanje. Zakoni su usporedivi s dogmama, zato ih treba zauvijek prihvatiti a ne stalno dovoditi u pitanje. 2.Comte smatra da bitan sadr aj znanstvene istine tvore zakoni kao nu ni odnosi me u pojavama. Znanost utvr uje poredak koji vlada u svijetu, ali ne bez interesna. Znanost je pragmati na, ona je na elo iz kojeg se izvode tehni ki obrasci, a istodobno ima odgojnu vrijednost na na u umnost i svijest. 3.Sabiru i rezultate i metode znanosti, Comte polazi od pretpostavke da u prirodi postoji hijerarhija koja se kre e od najjednostavnijih do najslo enijih fenomena, od neorganske do organske prirode i kona no svih ivih bi a. Ni a stanja uvjetuju vi a ali ih ne determiniraju. Dakle, vi i su dru tveni oblici uvjetovani ali ne i de terminirani ni im. 4.Znanosti pozitivisti kog duha koje moraju oblikovati dogme modernog dru tva izvrgnute su stalnoj opasnosti od analiti ke disperzije. Comte znanstvenicima spo itava sklonost pretjeranoj specijalizaciji (prou avaju mali dio stvarnosti n e mare i za ostalo). Zadovoljavaju se ulogom znanstvenika bez elje da reformiraju dru tvo, pa tako analiti ke znanosti vi e tete nego koriste. Imali se sve to u vidu tada sinteza znanosti ima samo jednu svrhu: utemeljenje sociologije kao sredi ta i na ela znanstvenog mi ljenja o dru tvu. Njoj se priklanjaju sve druge znanosti i ona predstavlja najvi u razinu slo enosti. Djela: Dva glavna Te aj pozitivne filozofije (1830 -1842) 6 svezaka; i Sustav pozitivne politike (1851-1854) 4 sveska; manja djela: Rasprava o osnovama

analiti ke geometrije , Filozofska rasprava o popularnoj astronomiji , Rasprava o pozitivnom duhu , Rasprava o cjelini pozitivizma , Sustav pozitivne politike ili rasprava o sociologiji koja uspostavlja religiju ovje anstva , Politi ki katekizam ili sa eto izlaganje o univerzalnoj religiji , Subjektivna sinteza ili op i sustav shva anja primjeren normalnom stanju ovje anstva i Opsculle - manji spisi o raznim pitanjima. 4.0. ALEXIS DE TOCQUEVILLE mislilac demokratskog dru tvenog stanja Tocqueville (1805-1859) nije smatran pravim klasi nim sociolo kim misliocem sve dok se na njega nije osvrnuo Raymond Aron u Etapama sociolo ke misli , smatraju i da je njegovo zanemarivanje neopravdano jer je on mislio s ociologiju bez sociologizama i dogmatizama. Omogu io je da se Francuska revolucija prika e bez revolucionarnog katekizma. On je upotrijebljen u intelektualnoj borbi protiv totalitarizma i u novom mi ljenju o demokraciji.Sociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 20 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com Va an je zato to je uo io i analizirao injenicu demokracije, ne samo teorijsko -politi ki nego i sociolo ki. Po obrazovanju je bio pravnik, ali se tim nikad nije bavio nego je karijeru posvetio prou avanju demokratskog stanja u vrijeme kad su se uhodavale parlamentarne institucije i ve se vidi odnos izme u politi kog i socijalnog smisla demokraci je. Nekoliko puta je biran za parlamentarnog zastupnika, bio je lan Francuske Akademije i neko vrijeme (5 mjeseci) ministar vanjskih poslova u doba Luisa Napoleona Bonaparte. No taj veliki mislilac bio je lo ministar a ostao je trajno poznat po svojim teorijskim djelima. Napisao je dva va na djela: Demokracija u Americi (1835-1840-na osnovu jednogodi njeg boravka tamo) i Stari re imi i revolucija (1856). U ovim djelima on uspore uje ameri ko i francusko dru tvo i iz tih analiza izvodi

generalne sudove o klju nim dru tvenim pojavama epohe. Cjelokupno je njegovo djelo zapa anje o dru tvenoj promjeni i potaknuto je njima. Dok drugi mislioci tog vremena stavljaju naglasak na ru enje religijskih svjetonazora, pojavu industrijalizacije i izbijanje novih dru tvenih proturje nosti, on zastupa stav da izjedna avanje uvjeta tvori dru tvenu evoluciju. Razvoj jednakosti je po njemu na elo povijesti , te mu pridaje pokreta ku ulogu u dru tvenoj dinamici koji nazivamo napretkom civilizacije . Tocqueville prou ava propadanje starih poredaka zasnovanih na stale ima, specifi nim pravima i du nostima, i na vezama osobne privr enosti. U feudalnom dru tvu, na osnovu pona anja plemi a i pu anstva, nije bilo mogu e donijeti neki op i sud, jer ono to je za plemi e asno za puk je nebitno. Sam pojam asti vezan je za posebni dru tveni polo aj, tj.za plemstvo i predstavljao je prvi konstitutivni element starog re ima. Drugi konstitutivni element bila je isprepletenost osobnih veza sazdanih od prava i obaveza. Po liti ke institucije srednjeg vijeka po ivale su na vezama osobne vjernosti koje su nalagale pod injavanje i trajnu odanost gospodaru. Na mjesto starog poretka dolazi novi mnogo gipkiji poredak. Tocqueville ne smatra da ti novi odnosi proi zvodnje tvore bitan element modernosti, jer u njima uo ava nove oblike siroma tva, zavisnosti i bijede. On je posve svjestan pojave nove trgova ke i industrijske aristokracije, ali upozorava da su njihova bogatstva nesigurna to nije bio slu aj s zemlji n om aristokracijom gdje je mo utemeljena na zemlji. Zemlji na aristokracija predstavlja ari te dru tvenog ustroja i osigurava mu dosljednu cjelovitost. Nestankom starog re ima nestale su stare veze osobne odanosti i uspostavljaju se veze

ugovornog karaktera, ugovorni ,apstraktni i masovni odnosi. Javlja se ideja domovine i nacije i oblikuje osje aj patriotizma. Prijelaz u modernost je dakle, prijelaz u pokretljivije dru tvo gdje se svako, na elno, mo e uzdi i ili propasti. Nikakva veza osobne zavisnosti ne mo e se isprije iti izme u pojedinca i politi kog autoriteta koji mu je nadle an. Dakle, pojedinac je poravnan sa svima drugima spram javne vlasti. Taj tip dru tva pogoduje individualizmu i procvatu egalitarizma (- op a te nja za jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi). U modernom dru tvu veliku ulogu igra javno mnijenje, svatko svoj ivot uspore uje s drugim, pa osje aj nezadovoljstva postaje trajnim obilje jem ivota u tom dru tvu. Stoga demokracija za Tocquevilla nije samo politi ki por edak zasnovan na suverenosti naroda ili na principu vladavine u ime ve ine, ve je i poredak utemeljen na jednakosti uvjeta i na osje aju te jednakosti. On je boravkom u SAD-u otkrio dru tvo u kojem se ispreple u oba aspekta demokratskog poretka. Tu je politi ka demokracija proiza la iz stanja obi aja, vrsto je

utemeljena i osna uje dru tvenu klimu koja joj pogoduje. U Europi tog vremena stanje je druga ije: poredak socijalne demokracije ne tra i uvijek politi ku demokratizaciju i europsk a jeSociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 21 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com povijest optere ena napeto u izme u egalitarnih tendencija i te nje za slobodom. Smatra da je egalitarizam modernog dru tva trajna prijetnja slobodi te to obja njava njegovu dvojnost spram moderne demokracije. U starom re imu slobode su postizane po cijenu mnogih nejednakosti. Izjedna avanje uvjeta u moderno doba proiza lo je iz ja anja sredi nje vlasti i irenja nadle nosti javne uprave. Op e niveliranje rezultiralo je egalitarnim dru tvom ali ono ga ujedno i dezorijentira (imamo gomile sli nih ljudi povu enih u sebe) . Tom stanju krajnjeg

individualizma, povla enja u privatni ivot, , vrlinu predstavlja interes

kao na elo moderne

demokracije . Kao to je tiranija ve ine prijetnja demokraciji tako i otklon od gra anskog duha smanjuje upotrebu slobodne volje te se ljudi prepu taju na volju javnoj upravi kako bi sa uvali svoje materijalne interese. Protute u tome Tocq ueville vidi u ameri koj praksi demokracije. Svoje nade pola e u lokalnu samoupravu, duh gra anske inicijative, te religiji koja pogoduje ravnote i izme u osobnog interesa i komunitarnog duha. Njegova demokracija je demokracija uglednika jer se sposobni za podupiranje javne stvari regrutiraju me u bogatima i obrazovanima. Pu ke mase gleda s nepovjerenjem jer su sklone revolucionarnoj varijanti i krvoproli u. Njegova analiza polo aj a radnika u 19.st. sli na je Marxovoj ali su im zaklju ci razli iti. On se zala e za borbu protiv siroma tva i isklju enosti kako ne bi do lo do revolucije i socijalizma. Potaknut ameri kim snom nada se skladu izme u egalitarnog poleta i zahtjeva za slobodom tj. kona no smirenom dru tvu. Za njega se povijest odvija u znaku dijalektike jednakosti i slobode . Po njemu ,oblikovala su se dva modela evolucije: anglosaksonski i kontinentalni . U anglosaksonskom modelu, koji je oslonjen na liberaln u tradiciju samouprave (ameri ki tip demokracije), izjedna avanje uvjeta odvija se zajedno sa uve avanjem sloboda. U kontinentalnom, jednakost napreduje na tetu sloboda. Francuska je najraniji primjer, a Njema ka i Rusija su kasniji oblici. Tako on nazna ava dva puta prema demokraciji: liberalni i revolucionarni. Liberalni karakterizira postupna promjena a revolucionarni nagli raskid. Glavni uzrok politi kog prevrata nije revolucionarni radikalizam nego apsolutizam sredi nje vlasti. Sudbina naroda predodre ena je njihovom pro lo u, tako da se revolucije i socijalizam javljaju tamo gdje je vlast bila apsolutisti ka.

Razmatraju i Francusku revoluciju, pita se za to je revolucija izbila u Francuskoj a ne drugdje u Europi? U djelu Stari re imi i revolucija poja njava da je centralizacija dovela do stvaranja revolucionarnog duha. U feudalizmu sloboda se o uvala ograni enjem monarhove vlasti, i to je monarh vi e zloupotrebljavao svoju mo vi e se stvarao prostor za demokraciju. Izme u privilegiranih grupa pro losti i novih elita proiza lih iz centralizacije malo pomalo je uspostavljena jednakost obi aja koja nije bila sukladna jednakosti prava. Francuska je pri kraju starog re ima bila ona dr ava u kojoj je izjedna ivanje uvjeta oti lo nadalje a d a se to nije dogodilo u institucijama. Plemstvo je neopravdano preziralo bur oaziju smatraju i da ga je ona razvlastila, a narod su i jedni i drugi gledali s podozrenjem jer se on nastoji dokopati zemlji nog vlasni tva i tako promijeniti svoj polo aj. Ja anjem sredi nje vlasti lokalne institucije su ostale bez svog sadr aja, tj. francusko je politi ko dru tvo prestalo postojati kao politi ka cjelina. Li eni politi kog odgoja koji pru a praksa lokalne samouprave, Francuzi su oscilirali izme u politi ke apatije i nerealnih zahtjeva pa dolazi do naizmjeni nosti anarhije i demokracije. I utopisti ke ideologije su raspirivale revolucionarni duh. Tocquevillevo poimanje revolucija nije isklju ivo politi ko, ve je to interakcija izme u stanja obi aja i stanja politi kih institucija. Francuski revolucionarni duh, kao i pragmatizam ameri kih stajali ta, ukorijenjeni su u polaganoj i dugotrajnoj evoluciji mentaliteta i obi aja.Sociologija 2. godina (kod prof. Rade Kalanj) 22 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com I liberalni put u demokraciju, kao i revolucionarni, ima izvori te u mijenama feudalnog poretka. Tu Tocqueville uo ava razliku izme u Engleske i Europe. Engleska aristokracija je vrlo Klasi ne sociolo ke teorije I

rano pokazala sposobnost da svoje napore ujedini s naporima drugih stale a kako bi suzbili neumjerene poteze sredi nje vlasti. Umjesto naizmjeni nosti revolucionarnog duha i podlo nosti despotizmu (Francuska), anglosaksonski se model o ituje kao prostor progresivno g irenja sloboda. Ameri ka praksa je mirna i umjerena koncepcija demokracije. Tocqueville ka e. Francuzi su u Ameriku donijeli tradicije apsolutne monarhije, a Englezi su tamo do li sa navadama slobodnog naroda . Ameri ko dru tvo postiglo je suglasje izm e u na ela jednakosti i na ela slobode. Kad je rije o velikim dr avama, treba uvesti federalne i konfederalne forme, jer one osiguravaju zakonodavstvo primjereno raznolikosti situacija. Tamo gdje vlada demokracija jamstvo slobode vi e nije aristokratski duh nego zakonodavni duh, koji bdije nad po tivanjem pravih pravila. Da bi sloboda nad ivjela egalitarni mentalitet ona mora biti usa ena u na a vjerovanja i navike. U Americi tome pogoduje i na in poimanja i prakticiranja religije. Tu nema dominantne crkve koja bi pritiskala politi ki ivot zemlje kao u Francuskoj. Dapa e, religija blagotvorno utje e na javni demokratski ivot, pogoduje umjerenosti, ona nije izvor napetosti nego element koji doprinosi mirnoj provedbi politi kih prava. Tocqueville analizira dinamiku snaga i tendencija koje suprotstavljaju gra ansko dru tvo i dr avu. U tom pogledu on stavlja naglasak na kontinuitet. Uo ava da revolucija ima slabu demokratsku kulturu te sluti uskrsnu e despotizma . Kraljevska administracija sta rog re ima nagovijestila je kasniju administrativnu birokraciju, kao to je i centralizacija koju je kraljevstvo provodilo nagovijestila najprije jakobinsku a potom carsku centralizaciju. 4.1. Promjena, kontinuitet i teorija prijelaza Na e su spoznaje o prijelazu iz jednog dru tvenog oblika u drugi jo uvijek oskudne. Tocqueville analizira procese koji proizlaze iz nemogu nosti reprodukcije nekog sustava: svijet

koji se uzdi e napola je uronjen u svijet koji propada i nemogu e je re i to e ostati od starih institucija i obi aja a to e nestati. Rastu uje ga prizor jednoobraznosti i sveop e osrednjosti u novom dru tvu, pa priznaje da ponekad ali za starim dru tvom. No to ne otupljuje njegovu objektivnost. U spisu Stari re im i revolucija analizira preobrazbu francuskog sela i pita se: za to je unato napretku civilizacije, polo aj francuskog seljaka u 18.st. isti kao u 13.st. Primje uje kako polo aj i seljaka i ladanjskog plemi a odra ava statusni nesklad. Seljak koristi gra ansku slobodu kako bi se dokopao vlasni tva zemlji ta dok plemi i ve inom napu taju sela. Seljaci tako nemaju kome prodati svoje proizvode a plasiranje robe u gradove pove ava tro kove, pa oni propadaju. Plemi i vi e nemaju obavezu da brinu o seljacima a i sami su osiroma eni pa ti novi odnosi stvaraju nove mr nje kakvih nije bilo u prethodnom odnosu dominacije. Tocqueville izla e uzroke i razloge koji su doveli do revolucionarne 1789.g. Rije je prije svega o dugoro nim tendencijama: centralizaciji, usponu apsolutizma, izjedna avanju uvjeta. Feudalni poredak postoji samo prividno, plemstvo je izgubilo svoj legitimitet, a izjedna avanje uvjeta ne doga a se u politi kim institucijama. Pobolj anje situacije jednih izaziva zavist drugih. Poja avanje tih proturje nosti stvara stanje duha koje se ne miri sa tim povlasticama, ono to se nekada podnosilo kao usud sada izaziva pobunu. Odatle proizlazi Tocquevillov efekt koji suvremeni sociolozi ozna avaju kao relativnu frustraciju. Ste eneSociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 23 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com prednosti postaju samorazumljive i prestaju biti izvor zadovoljstva. Dospijeva se do onog to se naziva Tocquevillov zakon politi ke mobilizacije narod koji je bez prigovora podnosio najgore zakone, te iste zakone estoko odbacuje im se ubla i njihova te ina , tj. uvjeti za

revolucionarnu eksploziju stje u se kad zavr i razdoblje duge stabilnosti dru tvenih odnosa i kad po ne objektivno pobolj anje ivotnih prilika. (kad popusti stega). Iskustvo u i da je za lo u vladavinu obi no najopasniji onaj trenutak kad se po inje reformirati. Tijekom boravka u SAD-u Tocqueville je prou avao situaciju sjevernoameri kih Indijanaca. Opisao je sudar kultura koji je doveo do poraznih posljedica. Indijanci su se bavili ekonomijom pre ivljavanja zasnovanoj na lovu. Dolaskom Europljana, stvara se neravnote a, prostor lova za Indijance se smanjuje jer ga nastanjuju bijelci. Indijanci uzmi u na zapad za divlja i. Dotu eni svekolikom nesta icom, gube svoje domove , odlaze u rezervate, a uskoro polako nestaju kao narod, gubi se zajedni ko ime i jezik. Druga iji bi bio ishod da su Indijanci pre li na poljoprivredu, ali tome se opirala njihova kultura koja je poljoprivredu smatrala nedostojnim zanimanjem. Lov i rat za njih su jedino dostojni ovjeka. Iz ovoga ispitivanja Tocqueville izvodi op enitije zaklju ke pa konstatira da Indijanac u dubini bijede svih uma ima iste ideje i mi ljenja kao i srednjovjekovni plemi u utvr enom dvorcu (jedino mu nedostaje da postane osvaja kao i plemi )- prema tome isti uzroci proizvode iste u inke. S istim je interesom analizirao postupnu emancipaciju sjevernoameri kih Crnaca, gdje oni poslije ukidanja ropstva postaju druga vrsta roblja postaju najjeftinija radna snaga. Bilo da je rije o doga ajima prije Francuske revolucije, o uni tavanju indijanskih naroda ili o pseudooslobo enju Crnaca, Tocqueville kombinira analizu uzroka koji se name u akterima i analizu razloga koji daju smisao njihovim postupcima. Polazi od toga da ljudskim pona anjem upravlja kauzalna dinamika (uzrok: nestanak divlja i dovodi do bijede Indijanaca, razlog :odbacuju poljoprivredu zbog as ti). U povijesti sociologije dugo je vo ena rasprava je li dru tvo zbir pojedinaca ili ima gube svoju tr i nu vrijednost i

obilje ja koja nisu svediva na individualne zna ajke. Danas prevladava razumno srednje stajali te. Dru tvo se sastoji od pojedinaca smje tenih u odre eni poredak koji tvori odre enu strukturu i koja se ne mo e promijeniti a da se to ne odrazi na cjelinu i na svaki od njezinih elemenata. Tocquevilleovo djelo nagovje uje ta sredi nje stajali te jednako udaljeno od redukcionisti kog poimanja dru tva kao skupa individualnih strategija i od deterministi ke sociologije koja ka e da je pojedinac programiran svojim socijalnim porijeklom. Sociolo ki pristupi oslonjeni na takvo teorijsko i metodolo ko stajali te nazivaju se tocquevilleovskim interakcionisti kim paradigmama . Njegova se sociolo ka misao esto uspore uje s Weberovom sociologijom, pa je on sociolo ki i reafirmiran preko Webera. Obojica pristupaju ljudskom pona anju kao intencionalnim (namjernim) akcijama. Obojica smatraju da ciljevi ljudskih akcija nemaju status nezavisni varijabli ve moraju biti obja njeni. Djela: Demokracija u Americi (1835-1840) Stari re imi i revolucija (1856)Sociologija 2. godina teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 24 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com 5.0. KONTEKST DISCIPLINARNE ZNANOSTI. Zlatno razdoblje sociologije 5.1. Pet sociolo kih inicijativa i aktivnosti Kraj 19. st. i po etak 20. st. bilo je relativno mirno razdoblje bez obzira na ograni ene ratove izme u 1815. i 1914. godine. No sociolozi su, na razli ite na ine, tuma ili da je europsko dru tvo u krizi. Glavne sociologe (Emile Durkheim, Max Weber, Georg Simmel i Wilfredo Pareto) povezivalo je stajali te da su dru tva u kojima ive zahva ena dubo kim promjenama. Svaki od njih je te promjene obja njavao iz svog kuta poimanja sociologije. To razdoblje obilje eno je brojnim nastojanjima za trajno utemeljenje i afirmaciju sociolo ke znanosti. Objavljuju se knjige, pokre u asopisi, unutar akademskih in stitucija nastoje se uspostaviti sociolo ke katedre. Klasi ne sociolo ke

U Francuskoj je Durkheim bio samo jedan od mnogih koji su promicali sociolo ku znanost. Prije njega je Le Play (1806. 1882.) zagovarao i prakticirao akcijski usmjerenu socijalnu znanost. Durkheimovi oponenti Gabrijel Tarde (1843. -1904.) i Rene Worms (1869.-1926.) zagovarali su druk ija osnovna na ela sociolo ke discipline. Tarde je zastupao individualisti ki pristup zasnovan na zakonu imitacije a Worms je poimanje dru tva izvodio iz organicisti kih pretpostavki. U Italiji je novonastaju e sociolo ko polje bilo jo raznovrsnije i tu je postojalo jo desetak razli itih sociolo kih koncepata. U Austriji je Ludwig Glumpowicz objavio Temelje sociologije a Gustav Ratzenhofer raspravu Sociolo ka spoznaja . U svim navedenim sredinama termin sociologija koristi se bez ustr avanja i esto ga se povezuje s pozitivisti kom tradicijom. U Njema koj se upravo zbog toga nije taj termin upotrebljavao jer je tu jaka humanisti ko-filozofska tradicija njema kog sveu ili ta, ali nastojanje da se sociologija utemelji kao znanost je bilo. Heinrich von Treitschke iznosi svoja stajali ta u djelu Znanost o dru tvu a Robert von Mohl i Lorenz von Stein u svojim radovima zagovaraju ideju da se nova znanost uklopi u dr avne znanosti . Izme u Mohla i Treitschke izbila je polemika o samom pojmu dru tva. Mohl podvla i autonomnost dru tvenih fenomena a Treitschke ka e da nije dokazano da je dru tvo poseban element ljudskog ivljenja. Albert Schaffle u Anatomiji i ivotu dru tvenog tijela izla e organicisti ku koncepciju dru tva a Ferdinand Tonnies objavljuje djelo Zajednica i dru tvo koje se u drugom izdanju zove Osnovni pojmovi sociologije . S vremenom je ubla ena averzija prema nazivu sociologija pa ga po inju koristiti George Simmel i Max Weber. U svim ovim sredinama pojavljuje se veliki broj sociolo kih asopisa. U Be u je 1907. utemeljeno Be ko sociolo ko dru tvo a u Njema koj jo od 1872. postoji Udru enje za socijalnu politiku . Sve su te aktivnosti i le u smjeru izgradnje sociolo ke discipline, no sociolozi su te ko postizali priznanje u akademskim institucijama i nisu imali svoje katedre. Durkheim je jedini

kojemu je to uspjelo i u trenutku njegove smrti samo su jo tri katedre imale soc iolo ki naziv. U Njema koj i Austriji nije bilo sociolo kih katedri sve do 1919. Jedna od njih bila je ona na sveu ili tu u Minhenu koju je neposredno prije smrti preuzeo Max Weber. Na prijelazu 19. u 20. st. prevladana je nestabilna situaci ja izgradnje i konsolidacije zapadne Europe pa se nakon kriti nih razdoblja na sceni pojavljuju nove formule: uspostava socijalno usmjerene Tre e republike u Francuskoj; dominacija autoritarno -birokratske dr ave u carskoj Njema koj; talijansko nacionalno-dr avno ujedinjenje zasnovano na me uovisnosti urbanih i ruralnih elita sjevera i juga. Sva su se ta dru tva suo avala s problemima, ali su ih rje avala, i moglo bi se re i da ih je karakterizirala neograni ena volja za znanjem.Sociologija 2. godina Klasi ne sociolo ke teorije I (kod prof. Rade Kalanj) 25 Sociolo ka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com Kraljem stolje a javljaju se u sumnje u vladaju u filozofiju vi e srednje klase (pod utjecajem radni kog pokreta). Weber, Durkheim i d rugi posumnjali su u sociolo ke tvrdnje svojih prethodnika ali su i dalje radili na uspostavi znanosti o dru tvu. Durkheim je podupirao republikansku ideologiju, ali tu su njegovi moralni i filozofski aspekti dobili prednost nad sociolo kim, iako je postojala bojazan da se od pozitivisti ke usmjerene znanosti preobrazi u svojevrsnu idealisti ku filozofiju. U Italiji sociolo ka misao nije pre ivjela navalu idealizma koji se ogledao u kulturnoj dominaciji filozofije Banedetta Crocea. Uspon sociologije u Austr iji trajao je kratko i bez ve eg utjecaja na intelektualne rasprave. Na njema kom sveu ili tu sociologija se ustoli ila 1919., no napustila je mnoge ranije ambicije. Sva navedena kretanja od 1870. do 1930. o itovala su sna no nastojanje na utemeljenju sociologije kao znanosti o dru tvu i iznjedrila stajali ta koja poznajemo kao pravu klasi nu sociologiju, ali je do ivjela i neku vrstu kriznog uzmaka a neki ak ka u neuspjeha.

5.2. Odnosi prema politi koj ekonomiji i mijenama politi kih okolnosti. Klasi na sociologija u svom zlatnom razdoblju bila je prije svega odgovor na politi ku ekonomiju i teorije neoklasi nih ekonomista. Mo emo razlikovati tri teorije kritike politi ke ekonomije: prva je bila usmjerena na liberalnu ekonomsku politi ku i oblikovala se kao svojevrsna istra iva ka praksa koja je postala dijelom administrativne rutine; druge dvije instrumentalno su bile usmjerene na oblikovanje sociologije kao posebne discipline. Jedna od njih polazi od kriti ke analize spoznajnih teorij a politi ke ekonomije (Drukheimova kritika). Druga je bila op a kritika epistemologije, utilitarizma i politi kih zasada liberalne ekonomije (Weberova kritika). Susret sociologije s ekonomijom o itovao se u tri aspekta: znanstvenom, politi kom i institucionalnom. U znanstvenom odgovor na individualisti ku metodologiju i djelom na njene znanstvene postavke. U politi kom reagirala je protiv liberalnih,

neintervenisti kih implikacija teorije, protiv stava da tr i te samo regulira ekonomske interese bez svjesne politi ke akcije u osiguranju maksimuma blagostanja. U institucionalnom pogledu suo ila se s injenicom da se ekonomija dobro utvrdila u akademskim institucijama i pretendira da predstavlja cjelok