Slovenski plemenski savez pod Samom; Karantanija

Zbog odbrane od avarskog nasilja slavenska su plemena osnovala 623 nov savez koji se širio od Polapskih Srba do Slovenaca.Jezgra toga plemenskog saveza bila su češka i moravska plemena, koji su pod vodstvom Sama pobunila protiv Avara,kad su oni upeli iz sve snage,da zauzmu Bizant.Najkasnije poslije poraza Avara pod Carigradom(626) , kada se avarski plemenski savez zbog unutrašnjihtrvenjaraspao za četri decenije(626-o.660),ako ne već i prije,sdlavenskom plemenskomsavezu pod vodstvom Sama pridružili su se i Slovenci u Karantaniji,u Istočnim Alpama i uz gornju Savu.Samo , čovjek nepoznata porijekla, koga tzv. Fredegar, na osnovu pričanja , prikazuje kao franačkog trgovca,stajao je na čelu saveza slavenskih plemena 35 godina(623-658). Kada je privremeno oslabila moć Avara , najopasniji neprijatelji toga saveza bijahu germanska plemena na čelu sa Francima.Oko 625 Karantaniju su napali Langobardi i oteli joj «Kraj Slavena , koji se Zilj naziva» ( Kanalska dolina i dolina Ziljive);tek 730 Karantanci su ga ponovo oslobodili. Oko 628 Karantanci pobjeđuju Bavarce i naizad utvrđuju svoju granicu uz izvor Drave.Pod kraljem Dagobertom Franci odlučiše da Slavenima zadadu odlučan udarac.ali je njihova vojska bila 631 potpuno razbijena kod Wogastisburga (vjerojatno Uhošt¨ u zapadnoj Češkoj). Taj je poraz dokrajčijo franačke pokušaje ,da podjarme one Slavene , kojima je na čelu stajao Samo.U vezi stim napadajem svršio se bez uspjeha pokušaj franačkog misionara Amanda, da proširi kršćanstvo među Slovencima (630).Savez slavenskih plemena pod Samom je prvo samostalno istupanje Slavena u odbrani od nomadskih, avarskih plemena u Panonskoj niziji,a osim toga i prvi pokušaj nezavisnog razvitka, koji treba da im osigura slobodu i od germanskih susjeda. Taj plemenski savez ima , dakle ,tri napredna obilježja: «prvo, ubrzao je unutrašnji razvitak slavenskih plemena;drugo, podigao je branu barbarskom pritisku s istoka; i treće , zaustavio je osvajačke napadaje germanskih knezova «(Kardelj).Poslije Samove smrti (658) raspao se široki savez slavenskih plemena,kome je on stajao na čelu, jer kod većine njegovih dijelova nisu još sazreli uvjeti za državnu organizaciju. Kao veća jedinica očuvala se samo Karantanija.U njoj je za vrijeme plemenskog saveza pod vodstvom Samovim vladao knez Valuk(630). Ona je postala za četri stoljeća najvaćnija politička tvorevina na slovenskom teritoriju u Istočnim Alpama.U početku kao dio Samova plemenskog saveza (625-658) , zatim kao samostalna slovenska kneževina (otprilike do 745) i vazalna kneževina u franačkoj državi sa unutrašnjom samoupravom ( otprilike do 820) ,naposletku kao franačka grofovija i vojvodina njemačke države-Karantanija je do svoga definitivnog raspada u XI stoljeću okuplja većinu Slovenaca.Njeno središte bijaše Krnski grad na Gosposvetsko polju u Slovenskoj Koruškoj, a njena jezgra je ,koju je za to vrijeme uvijek obuhvatala, bila je planinskim lancem zaštićena kotlina uz gornju Dravu i Muru.

Gubitak političke samostalnosti; primanje kršćanstva

U crkvenim je stvarimaslovenski teritorij bio od 803 (potvrđeno 811) podijeljen između Oglejskog (Akvilejskog) patrijarhata i Salzburške nadbiskupije granicom, koja je išla rijekom Dravom i održala se sve do XVIII stoljeća.Iz ta dva središta širilo se kršćanstvo među slovence uz punu potporu državne vlasti.Tim središtima , koja su se nalazila izvan slovenskog teritorija , podređene su kasnije bile sve crkvene ustanove u Sloveniji.Pokrštavanje je Slovence očuvalo od opasnosti istrebljenja,teške sudbine Polapskih Slavena , jer je germanskim feudalnim porobljivačima izbilo iz ruku opasno oružje križarskoga vjerskog rata. Kršćanstvo je neposredno ubrzalo razvitak feudalizma kao i napredak

kulture u Karantaniji , ali su različite prilike u vezi s njime bile ipak štetne za dalji razvitak Slovenaca. Crkvena središta, iz kojih se ono širilo i kojima je bila i podređena crkva u slovenskim pokrajnama, bila su izvan zemlje (Salzburg u Bavarskoj,Akvileja u Furlanskoj).Prema tome su kršćanstvo i crkvena organizacija, koji su naročito poslije 820 sačinjavali jak bedem protiv svakog pokušaja, da se slovenski narod oslobodi tuđe vlasti.Kako u Sloveniji nije bilo osnovano ni jedno samostalno crkveno središte , a kršćanstvo je u njoj bilo vezano za latinski obred , ono je slovence podvrglo uticaju strane jezičke kulture.

Franački uticaji

S razvitkom feudalnog elementa, koji u strukturi slovenskog društva najkasnije u to vrijeme prevlađuje nad ostalim elementima (premda se klasa feudalaca još nije razvila i nema još pravnih karakteristika franačkog plemstva),javljaju se sve jače težnje za oslobađanjem od tuđinskog jarma.Već u sredini 819 Sloveni u Donjoj Panoniji sjeverno od Drave priključuju se velikom ustanku protiv Franaka,kome je na čelu stajao Ljudevit Posavski.Prvi franački pohodi protiv ustanika bili su usmjereni upravo na to područje,a svrha im je bila da prekinu njegovu vezu sa središtem ustanka.Poslije Ljudevitova uspjeha protiv Borne,ustanku su se pri kraju 819 priključili i «Kranjci,koji stanuju uz Savu», i Karantanci.Franačke vojske koje su 820 pošle protiv ustanika, morale su da protivnički otpor slome na prijelazima sa zapada u gornje Posavlje,a Karantanci su im, iako bez uspjeha pružili otpor čak na tri mjesta.Vraćajući se sa Ljudevitova područja,Franci su iste godine opet pokorili Karantance i Kranjce.Neuspjeli ustanak imao je presudne posljedice za Karantaniju.Ona gubi značaj samoupravne vazalne plemenske kneževine i postaje obična pokraina franačke države-grofija.Slovenskog kneza zamjenjuje franački grof, a kralj prisvaja cijeli,i ustanički i nezaposjednuti teritorij, koji dodjeljuje franačkim feudalcima.Franačka klasa feudalaca preslojava domaće početke feudalne klase i tako sprečava konačno formiranje domaćeg feudalizma.

Uvođenje feudalnog vlastelinstva potiskuje slovence pretežno u kmetstvo.Slobodnjaci,koji su živjeli na zemlji darovanoj feudalcima ili na onoj, koju su oni samovoljno zaposjeli,morali su se ili ukloniti ili postati kmetovi, kako kaže odredba u ispravi Karla Velikoga samostanu u Kremsmunsteru (791) : «A ljudi, koji stanuju na toj zemlji i žele da zadrže spomenuto zemljište,dužni su davati toj božjoj kući dadžbine, ako pak ne žele , neka se ... odsele.»

Donja Panonija; knez Kocelj

Njemački feudalci i biskupi borili su sa svim sredstvima za izgubljene posjede i vlast. Nadbiskupa Metodija domamili su u svoju sinodu i zatvorili ga u tamnicu (870-874). Za to je vrijeme Kocelj očuvao i podržavao njegovo djelo. On je učenicima Konstantina i Metodija omogućio dalji rad, a dopisivao se,sto više i s papom o pitanjima crkvene organizacije i discipline. Panonsko razdoblje u radu

Metodija i njegovih učenika odrazilo se i u njihovu književnom radu.To dokazuju crkveni nazivi nazivi i neki slavenski crkveni obrasci i motivi,koji su prije nastali u Karantaniji,a sačuvali se u njihovim spisima.

Velika Koceljova zasluga kod savlađivanja prije spomenute krize u radu slavenske braće našla je odjeka prije svega u žitiju Metodija,koje govori o tom slovenskom knezu toplijim riječima nego o ma kome drugom slovenskom knezu.Izdajstvom Svatoplukovim Nijemci su se dočepali i Rastislava (870), koji umrije u Tmnici.Salsburški kler upravi protiv Metodija poseban spos o pokrštavanju Slovenaca (Conversio Bagoariorum et Carantanorum , najopsežniji izvor za historiju Slovenaca do toga vremena , 871 ) , dokazujući svoje pravo na Panoniju.Ali odluku je donio mač :kad je Svatopluk,koji je nanovo stao na čelo Moravljana u borbi protiv Nijemaca, postigao , da Nijemci priznaju nezavisnost Velike Moravske, i sklopio s njima mir (874), osamljena državica Donja Panonija propade.Iako je papa Ivan VIII postigao 873,da Metodija puste na slobodu, ipak su ga Nijemci prognali iz Panonije,kamo je najprije otišao , u Veliku Moravsku , a knezu Kocelju su874 zbog «veleizdaje» oduzeli posjede i na njegovo mjesto doveli grofa Gozvina.Tako je ne samo nestalo posljednje mogućnosti za samostalan politički život slovenskog naroda u doba feudalizma , nego je za punih tisuću godina odlučeno ,koji će pravac uzeti njihov kulturni život.Latinsko bogoslužje i kultura na tuđem jeziku uništili su pokušaj samostalnog kulturnog razvitka.Od tog vremena je svoj rad Metodije morao da ograniči na područje velikomoravske države,ali je zbog Svatoplukova kolebljivog držanja imao i dalje teških sukoba sa njemačkim svećenstvom koje je vodio biskup Viching.Da se opravda od njegovih kleveta, on je 880 nanovo morao da ode u Rim, ali se odanle vratio sa odobrenjem za rad i dopuštanjem za slavensko bogoslužje.

Kultura

Činjenica, da viša društvena klasa nije bila po svojoj jezičnoj pripadnosti uglavnom slovenska i da u slovenskim krajevima nije bilo domaćih kulturnih središta,bila je za kulturni razvitak Slovenaca veoma nepovoljna.

Postoji očigledna razlika u kulturnom razvitku Slovenaca do prijelaza iz X u XI stoljeće i poslije.Iako su ih Franci porobili,iako su došli franački feudalci i bio uveden franački feudalizam,kultura je u to vrijeme imala širu društvenu podlogu, s početka u domaćim knezovima i velikašima ( u Karantaniji do 820, u Donjoj Panoniji do 874) , a kasnije u kosezima i nekim velikašima,kojima je pošlo za rukom da se održe među njemačkim feudalcima.Te su se prilike promijenile tek 1000 god, kad je feudalno porobljivanje porobljivanje slovenskig seljaka završeno i kad su se po plemićkim dvorcima namnožili nauružani sluge, od kojih se u sredini XI stoljeća počelo razvijati niže plemstvo.Tada ,naime, njemačkog feudalca više ne interesesira ,podržava li ga bar jedan dio domaćeg stanovništva, pa tako uloga njegovog poslednjeg višeg sloja, koseza , počinje da gubi svoje značenje.

Te se društvene promjene lijepo ogledaju u kulturnom razvitku.Sve,što je do sredine XV stoljeća zapisano na slovenskom jeziku u rukopisima , koji su se sačuvali ,uglavnom je nastalo još u doba karolinške države i tadašnje misionarske akcije.Već potkraj VIII stoljeća prevedeno je apostolsko

vjerovanje i oče naš koji su se sačuvali tek u celovačkom rukopisu, otprilike 1430.U vezi sa crkvenom organizaciji u Krantaniji pojavljuju se u prvoj polovini IX stoljeća slovenski formulari za ispovijed i tekst propovijedi o pokajanju i ispovijedi, sastavljeni po ugledu na latinske i starobavarske primjerke.Oni su upotrebljavani i u Donjoj Panoniji i ondje su utjecali na kljiževni rad solunske braće i njegovih učenika u doba kneza Kocelja.Očigledno taj veliki rad nije ostao bez utjecaja na oblik crkvenih formulara u Karantaniji.

Samo malen trag toga razvitka sačuvao se u brižinskim spomenicima,sa tri slovenska teksta obrednoga i propovjednog sadržaja.( dva formulara za ispovijed i tekst propovijedi o grijehu i pokajanju) , koji su 1000g bili prepisani u latinski kodeks freisinškog biskupa na njegovu posjedu kod Spittala na Dravi.

Prva narodna poezija,u koju se naročito od XI stoljeća prenosi težište slovenskog kulturnog života ,sastoji se prije svega od karakterističnih ranosrednovjekovnih balada,One pokazuju razmjerno malen uticaj viših društvenih slojeva; njihovi su mitovi isključivo istočnjačkog porijekla.

Vrlo se malo očuvalo od najstarije prve monumentalne arhitekture među slovencima, o kojoj govore listine i drugi pisani izvori za Karantaniju i Panoniju.Toj vrsti arhitekture je vjerovatno pripadala uništena masivnatrpeza oltara iskopana sjeverno od župske crkve u Ptuju,možda ostatak zgrade,koja je na tom mjestu bila posvećena u IX stoljeću