slatke šezdesete: priče & pouke · slatke šezdesete: priče & pouke druge aktivacije...

2
Galerija Nova Teslina 7 Zagreb petak 12/4/2013. 18:30 h predavanje Catarina Simão Uprizorenje dekolonizacijskog procesa: rad u nekoliko dijelova Predsjednik Mozambika i šef stranke Frelimo, Samo- ra Machel, pruža ruke pre- ma publici: “Nećemo zabo- raviti!”, pjeva i viče. Publika glasno uzvraća, obećava- jući Samori da ni ona neće zaboraviti, predajući svoje sjećanje njegovome. Me- morijalizacija se temelji na jazu između sadašnjosti i prošlosti, dok sjećanje zatvara taj jaz. Kolonijalne prošlosti Mozambika i povijesti onih koji su izgu- bili život u oružanoj borbi treba se neprekidno sjećati kako bi se dalo smisao sadašnjosti revolucije: mobilizaciji usmjerenoj pre- ma obnovi države, suočavajući se s teškoćama zbog trajne imperijalističke agresije susjednih država u kojima vlada apartheid. U svom predavanju Catarina Simão predsta- vit će svoj nov rad o obnovi serije od 44 epizode arhivskog materijala. Ti zapisi otkrivaju intenzivni četverodnevni sastanak, održan 1982. u Maputu, na kojem su sudjelovali stranka Frelimo i država s jedne strane, a s druge strane tisuće Mozambiča- na simpatizera represivnih kolonijalno-fašističkih organizacija. Nakon stjecanja nezavisnosti 1975. portugalski doseljenici i bijeli Mozambičani većinom su po- bjegli. No oni o kojima je riječ ostali su u Mozambiku uspr- kos tome što su im građanska prava već bila uskraćena. Taj proces vodio je sam Samora Machel, i u njemu su se oni koji su se kompromitirali suradnjom s portugalskim okupatorima suočili s javnom osudom te su priznali svoja nedjela. Ostvarenja tog političkog sastanka određena su kon- kretnim odlukama i djelima, ali kad se ljudski i povijesni sukobi oblikuju takvom “praksom susreta” mnogi odnosi i dalje ostaju neo- dređeni. To pokreće jedinstvenu vrstu proizvodnje znanja koje je u rezonanciji s pitanjima o opera- tivnoj topologiji specifičnih arhivskih zbirki koja postavlja Simãoin Off screen project – Mozambique Film Archive, projekt koji je Catarina Simão pokre- nula 2009. u Maputu, u Mozambiku. Projekt se bavi prirodom percepcije i kodiranja pamćenja koje se gradi slikama, dokumentima i arhivom. U središtu projekta je tekući dijalog s arhivom stranke Frelimo, koja se čuva u Državnom arhivu u Maputu. Projekt predlaže otkrivanje dokumenata, slika, svjedočan- stava, tekstova i filmova kao naracija različitih obli- ka postkolonijalnog stanja: od konteksta pokreta za slobodu koji je proizveo zbirku revolucionarnog filma u Mozambiku, preko globalnog kapitalizma koji danas ispituje mogućnosti njegova čuvanja, do sadašnjeg trenutka, kada se projekt pojavljuje u fra- gmentima osobnog istraživanja. Projekt razvija spe- cifičnu radnu metodologiju u kojoj zadaća obnove genealogije arhiva prerasta u iskustvo u odnosu na povijest i zapadnu epistemologiju – i to ne nužno u odnosu prema prošlosti. Projekt je predstavljen u različitim fazama u umjetničkom kontekstu – U Lisabonu, Portu, Ma- putu, Beču, Londonu, Parizu, Barceloni, Amsterda- mu i Sevilli. Sudjelovao je i na bijenalu Manifesta 8 u Murciji 2010. i u umjetničkom programu Africa.cont 2011. u Lisabonu. Off screen project razvija veze s radiostanicama, knjižnicama, sveučilištem i povijesnim ar- hivama. Tijekom 2012. godine projekt je u Berlinu surađivao s Centrom za moderne orijen- talne studije i s programom Living Archive kina Arsenal. U sklopu predavanja umjetnica će predstaviti isječke iz These are the we- apons, novog filmskog rada proizvedenog 2012. za pro- gram Living Archive Kina Ar- senal u Berlinu. Rad je nazvan po mozambičkom filmu Muri- la Sallesa iz 1978. Estas são as armas. CATARINA SIMÃO (rođena u Lisabonu 1972.) umjetnica je i nezavisna istraživačica koja živi i radi uglavnom u Lisabonu. Njezina praksa temelji se na istraživanju i suradnji. Obuhvaća umjetničke instalacije, video, prikazivanje filmova, radijske emisije i radionice. Autorica je eseja povezanih s temom svog projekta, kao što su politička teorija, propagandni imidž, arhiva i umjetničko djelo utemeljeno na primatu projekta. Catarina Simão suosnivač je skupine PIE – Performance & Image Exploration (2011.) i bila je član kustoskog vijeća za umjetničke rezidencije GHOST u Atelier Real u Lisabonu 2011. otvorenje izložbe Slatke šezdesete: priče i pouke 20:00 h Anna Artaker Josef Dabernig Joana Hadjithomas & Khalil Joreige David Maljković Emeka Ogboh Uriel Orlow Still iz Os Comprometidos  – Actas de um processo de descolonização, Mozambique INC 1983 Slatke šezdesete: priče & pouke letak sweet 60s.indd 1 4/3/13 3:23:53 PM

Upload: others

Post on 03-Nov-2020

15 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Slatke šezdesete: priče & pouke · Slatke šezdesete: priče & pouke druge aktivacije prošlosti u sadašnjosti. — J. H. & K. J. Slatke šezdesete: priče & po Predavanja su dio

Galerija Nova Teslina 7 Zagreb      petak 12/4/2013. 18:30 h predavanje    Catarina Simão

Uprizorenje dekolonizacijskog procesa: rad u nekoliko dijelova

Predsjednik Mozambika i šef stranke Frelimo, Samo-ra Machel, pruža ruke pre-ma publici: “Nećemo zabo-raviti!”, pjeva i viče. Publika glasno uzvraća, obećava-jući Samori da ni ona neće zaboraviti, predajući svoje sjećanje njegovome. Me-morijalizacija se temelji na jazu između sadašnjosti i prošlosti, dok sjećanje zatvara taj jaz. Kolonijalne prošlosti Mozambika i povijesti onih koji su izgu-bili život u oružanoj borbi

treba se neprekidno sjećati kako bi se dalo smisao sadašnjosti revolucije: mobilizaciji usmjerenoj pre-ma obnovi države, suočavajući se s teškoćama zbog trajne imperijalističke agresije susjednih država u kojima vlada apartheid.

U svom predavanju Catarina Simão predsta-vit će svoj nov rad o obnovi serije od 44 epizode arhivskog materijala. Ti zapisi otkrivaju intenzivni četverodnevni sastanak, održan 1982. u Maputu, na kojem su sudjelovali stranka Frelimo i država s jedne strane, a s druge strane tisuće Mozambiča-na simpatizera represivnih kolonijalno-fašističkih organizacija. Nakon stjecanja nezavisnosti 1975. portugalski doseljenici i bijeli Mozambičani većinom su po-bjegli. No oni o kojima je riječ ostali su u Mozambiku uspr-kos tome što su im građanska prava već bila uskraćena. Taj proces vodio je sam Samora Machel, i u njemu su se oni koji su se kompromitirali suradnjom s portugalskim okupatorima suočili s javnom osudom te su priznali svoja nedjela.

Ostvarenja tog političkog sastanka određena su kon-kretnim odlukama i djelima, ali kad se ljudski i povijesni sukobi oblikuju takvom

“praksom susreta” mnogi odnosi i dalje ostaju neo-dređeni. To pokreće jedinstvenu vrstu proizvodnje znanja koje je u rezonanciji s pitanjima o opera-tivnoj topologiji specifičnih arhivskih zbirki koja postavlja Simãoin Off screen project – Mozambique Film Archive, projekt koji je Catarina Simão pokre-nula 2009. u Maputu, u Mozambiku. Projekt se bavi prirodom percepcije i kodiranja pamćenja koje se gradi slikama, dokumentima i arhivom. U središtu projekta je tekući dijalog s arhivom stranke Frelimo, koja se čuva u Državnom arhivu u Maputu. Projekt predlaže otkrivanje dokumenata, slika, svjedočan-stava, tekstova i filmova kao naracija različitih obli-ka postkolonijalnog stanja: od konteksta pokreta za slobodu koji je proizveo zbirku revolucionarnog filma u Mozambiku, preko globalnog kapitalizma koji danas ispituje mogućnosti njegova čuvanja, do sadašnjeg trenutka, kada se projekt pojavljuje u fra-gmentima osobnog istraživanja. Projekt razvija spe-cifičnu radnu metodologiju u kojoj zadaća obnove genealogije arhiva prerasta u iskustvo u odnosu na povijest i zapadnu epistemologiju – i to ne nužno u odnosu prema prošlosti.

Projekt je predstavljen u različitim fazama u umjetničkom kontekstu – U Lisabonu, Portu, Ma-putu, Beču, Londonu, Parizu, Barceloni, Amsterda-mu i Sevilli. Sudjelovao je i na bijenalu Manifesta 8 u Murciji 2010. i u umjetničkom programu Africa.cont 2011. u Lisabonu. Off screen project razvija veze s

radiostanicama, knjižnicama, sveučilištem i povijesnim ar-hivama. Tijekom 2012. godine projekt je u Berlinu surađivao s Centrom za moderne orijen-talne studije i s programom Living Archive kina Arsenal.

U sklopu predavanja umjetnica će predstaviti isječke iz These are the we-apons, novog filmskog rada proizvedenog 2012. za pro-gram Living Archive Kina Ar-senal u Berlinu. Rad je nazvan po mozambičkom filmu Muri-la Sallesa iz 1978. Estas são as armas.

CATARINA SIMÃO (rođena u Lisabonu 1972.) umjetnica je i nezavisna istraživačica koja živi i radi uglavnom u Lisabonu. Njezina praksa temelji se na istraživanju i suradnji. Obuhvaća umjetničke instalacije, video, prikazivanje filmova, radijske emisije i radionice. Autorica je eseja povezanih s temom svog projekta, kao što su politička teorija, propagandni imidž, arhiva i umjetničko djelo utemeljeno na primatu projekta. Catarina Simão suosnivač je skupine PIE – Performance & Image Exploration (2011.) i bila je član kustoskog vijeća za umjetničke rezidencije GHOST u Atelier Real u Lisabonu 2011.

otvorenje izložbe Slatke šezdesete: priče i pouke20:00 hAnna ArtakerJosef DabernigJoana Hadjithomas & Khalil Joreige David Maljković Emeka OgbohUriel Orlow

Still iz Os Comprometidos 

– Actas de um processo de descolonização, Mozambique INC 1983

Slat

ke š

ezde

sete

: pri

če &

pou

ke

letak sweet 60s.indd 1 4/3/13 3:23:53 PM

Page 2: Slatke šezdesete: priče & pouke · Slatke šezdesete: priče & pouke druge aktivacije prošlosti u sadašnjosti. — J. H. & K. J. Slatke šezdesete: priče & po Predavanja su dio

Već nekoliko godina istražujemo projekt Liba-nonsko raketno društvo (Lebanese Rocket So-ciety, LRS), svemirsku avanturu u koju se na armenskom sveučilištu Haigazian u Libanonu upustila grupa znanstvenika i studenata pod vodstvom Manouga Manougiana, i od 1960. do 1967. dizajnirala, proizvela i lansirala prve rakete na Bliskom istoku. U vri-jeme hladnoga rata i panarabizma, o tom projektu pisalo se na naslovnim stranicama svih važnih novina i postao je tako poznat da je izdana poštan-ska marka koja ga obilježava. No danas je potonuo u zaborav, izgnan je iz naše povijesti i odvojen od slike koju imamo o sebi.Naše istraživanje povezano s Libanonskim raketnim društvom (i radovima koji proizlaze iz njega) prije svega pokušava oživiti tu zaboravljenu priču kako bi se razmotrilo ponovno pisanje povijesti određenih događaja i pro-izvodnja imaginarija i, daleko od svakog iskušenja nostalgije, da ga se oživi putem onoga što je poznato kao obnova, ponovno izvođenje i uprizorenje ili druge aktivacije prošlosti u sadašnjosti. — J. H. & K. J.Sl

atke

šez

dese

te: p

riče

& p

ouke

Slat

ke š

ezde

sete

: pri

če &

po

Predavanja su dio međunarodnog suradničkog projekta Slatke šezdesete (2010.-2013.) koji podržava Europska unija, a pokrenuo ga je tranzit.at iz Beča uz sudjelovanje WHW-a i Anadolu Kültür, te istraživačkog procesa u sklopu projekta Meeting Points.

Joana Hadjithomas & Khalil Joreige: Restaged, 2012; Lebanese Rocket Society

JOANA HADJITHOMAS i KHALIL JOREIGE surađuju kao filmaši i umjetnici, stvarajući dokumentarce kao što su Khiam 2000-2007 i The lost film, i igrane filmove poput Al bayt el Zaher i A Perfect Day. Njihov posljednji igrani film je Je veux voir (Želim vidjeti) s Catherine Deneuve i Rabihom Mrouéom, koji je imao premijeru na Filmskom festivalu u Cannesu 2008. i francuski kritičari proglasili su ga najboljim filmom godine. Njihovi filmovi dočekani su izvrsnim kritikama, dobili su mnogo nagrada na međunarodnim festivalima i prikazani su i nekoliko zemalja. Zajedno su kreirali mnoge fotografske instalacije, među kojima su: Faces, Lasting images, Distracted bullets, The circle of confusion, 180 seconds of lasting images, Don’t walk, War Trophies, Landscape of Khiam, A letter can always reach its destination, mnogostrani projekt Wonder Beirut i umjetnički projekt o Libanonskom raketnom društvu, što je ujedno i cjelovečernji dokumentarni film koji će imati premijeru 2013. Njihovi radovi prikazani su u mnogim muzejima, na bijenalima i u umjetničkim centrima diljem svijeta, u novije vrijeme na Bijenalu Sharjah (2011), Lyonskom bijenalu (2011), Istanbulskom bijenalu (2011), na Trijenalu (Pariz 2012), Bijenalu Gwangju (2012), Bijenalu Kochi (2012). Posljednjih godina održali su i samostalne izložbe: We could be heroes just for one day (Musée d’art Moderne de la ville de Paris, 2009), Wonder Beirut (Centre de la Photographie, Geneve, 2009), I’m there even if you don’t see me (Ellen Bina Gallery, Montreal, 2009), How soon is now (Beirut Exhibition Center 2012). Autori su i brojnih publikacija i sveučilišnih predavanja u Libanonu i u Evropi. Članovi su savjeta Metropolis Cinema i suosnivači Abbout Productions s Georgesom Schoucairom. Joana je i član odbora za kurikulum Home worskpace akademije Ashkal Alwan.

Više informacija na:www.hadjithomasjoreige.com

ponedjeljak22/4/2013.19:00 hpredavanje–performance

Joana Hadjithomas& Khalil Joreige

Neobičan dojam déjà vu

realizirano uz podršku:� Allianz Kulturstiftung� Austrijski kulturni forum-Zagreb� Bundesministerium für Unterricht, Kunst und Kultur� Erste Foundation� Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport� Ministarstvo kulture RH� Program Europske Unije Kultura 2007-2013

Program Galerije Nova i udruge WHW podržavaju:

� Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva� Zaklada Kultura nova

Program Galerije Nova suorganiziraju WHW i AGM

letak sweet 60s.indd 2 4/3/13 3:23:57 PM