skripta za 2.parcijalni iz dijagnostike
TRANSCRIPT
1. Tahograf, pojam, korisnici i svrha.
Tahograf je nadzorni uređaj koji osigurava upis: vremena vožnje članova posade vozila, vremena provedenog u obavljanju profesionalne aktivnosti koje ne spada u upravljanje
vozilom, vremena odmora, brzine kretanja vozila i pređene udaljenosti vozila.
Osim što se bilježi kretanje vozila i različite vremenske grupe predviđene zakonom, može se bilježiti i potrošnja goriva, broj obrtaja motora i vrijeme aktiviranja izvjesnih agregata. Tahograf spade u kategoriju mjerila što znači das u zakonom propisani rokovi u kojima treba kontrolisati ispravnost i tačnost tog uređaja, tj.provjeriti da li su izmjerene vrijednosti u skladu propisanih dozvoljenih odstupanja.
Tahografom moraju biti opremljeni autobisi (osim gradskih I prigradskih) teretna vozila,kao i specijalna i radna vozila koja se mogu kretati brže od 30 km/h, a čija najveća dopuštena težina prelazi 3,5 t.
Njegova svrha je vršenje grafičke i vizuelne registracije brzine, vremena, pređenog puta i aktivnosti vozača.
2. Vrste tahografa i podaci koje registruje.
Osnovne dvije vrste tahografa su:1. Analogni ( podaci se zapisuju na tahografskom listicu )2. Digitalni (Uporaba digitalnog tahografa temelji se na softveru EU-a i personaliziranim
pametnim karticama na kojima se čuvaju svi relevantni podaci potrebni za evidencije radnog vremena)
Prema proizvodnji VDO KIENZLE imao sljedeće vrte tahografa: Obični tahograf Mini tahograf Euro – tahograf 1311, 1314 Euro – tahograf KTCO 1318 Euro – tahograf FTCO 1319
Podaci koje bilježi uređaj1. Bilježenje brzine2. Vremenske grupe3. Razdaljina (jedna kosa crta pretstavlja 5km)
1
3. Očitati traženi parametar sa priloženog zapisnog dijagram listića.
4. Struktura i sadržaj VIN koda.
VIN oznaka mora biti sastavljen iz tri dijela:
Prvi dio – označava proizvođača vozila (WMI) Drugi dio – opisuje opće karakteristike vozila (VDS) Treći dio – dio za označavanje pojedinog vozila (VIS)
2
Na listiću se razlikuju:
a- vremenska skala b- dijagram brzinec- vremenske promene(vožnja ili stajanje)d- predjeni put u kilometrima
VIN-broj se sastoji od 17 znakova:
Na prvom, drugom i trećem mjestu u VIN-broju su oznake nazvane „World,
Manufacturer, Identifier“, a označavaju zemlju, proizvođača i njegovu kodnu oznaku.
Na mjestima četiri, pet, šest, sedam i osam se VDS oznake, koje formira samostalno
svaki proizvođač da bi interno opisao svojstva vozila.
Na mjestu devet, zadnjem u VDS sekciji, nalazi se kontrolni broj proizvođača.
Na desetom mjestu se nalazi kod godine proizvodnje.
Na jedanaestom mjestu se nalazi kod tvornice ili pogona gdje je vozilo proizvedeno.
Znakovi od dvanaestog do sedamnaestog mjesta predstavljaju VIS sekciju, i određuju
redno mjesto vozila u određenoj seriji istih ili sličnih vozila.
Zadnje četiri oznake trebale bi biti brojčane, a ostale dvije prije se, za potrebe velikih
serija, mogu određivati i kao slova.
3
5. Objasniti strukturu toka promjene tehničkog stanja na određenom elementu.
praćenje tokova procesa na određenom elementu
- promjena struktura elemenata
- porast zazora preko tolerancija
- eksterna manifestacija (buka,
toplina, vibracije...)
- identifikacija veza između ekst.
manifestacije i stanja elementa
- utvrđivanje dijagnostičkih
parametara
- odluka o korekciji elementa
4
S I S T E M
E L E M E N T I
DIJELOVI ELEMENATA
IZLAZNI PROCESI
DIJAGNOSTIČKI
PARAMETRI
Važan zaključak:
parametri izlaznih procesa dovoljno tačno odražavaju svojstva strukture i kvalitet funkcionisanja sistema ili elemenata,
analiza izlaznih procesa omogućuje zaključivanje o stanju elemenata,
nazivaju se dijagnostičkim parametrima.
6. Uslovi za izbor parametara kod dijagnostike sistema.
Uslovi za korišćenje parametra izlaznih procesa kao dijagnostičkog sistema:
istoznačnost,
svakoj vrijednosti strukturnog parametra mora odgovarati samo jedna u potpunosti određena vrijednost parametra izlaznog procesa
slijedivost,
promjenu strukturnog parametra mora pratiti tačno određena promjena parametra izlaznog procesa
dostupnost,
svojstvo prostiranja u prostoru u cilju dopiranja do tačke gdje je mjerenje moguće
jednostavnost za mjerenje,
primjena uobičajenih tehnologija za mjerenje odgovarajućih parametara
pouzdanost mjerenja,
u određenim mjernim uslovima moraju se dobijati istovjetni rezultati
7. Metode dijagnostike tehničkog stanja motora.
U zavisnosti od vrste izlaznog parametra koji se koriste postoje:
Funkcionalna
- mjerenje izlaznih funkcija transportnog sredstva u radnim uslovima- poređenje sa projektovanim normama
Primjer: na osnovu puta kočenja utvrditi stanje kočionog mehanizma
Akustična
5
- jedna od najstarijih metoda,
- većinu otkaza prati karakterističan zvuk,
- potrebni su precizni akustični mjerni uređaji,
- očekuje se njen razvoj i u budućnosti.
Vibraciona
- energija udara i amplituda vibracije u pokretnim dijelovima je proporcionalna veličini zazora između elemenata.
Kombinovana
Predstavlja kombinaciju navedenih metoda
Hemijskom analizom ulja za podmazivanje
- uzimanje uzoraka ulja,- vršenje spektralne analize,- utvrđivanje nivoa opiljaka u ulju,- zaključivanje o stanju elemenata koji se podmazuju,- (long life service).
8. Navesti i objasniti parametre bitne za ocjenu stanja klipno cilindrične grupe.
Parametri bitni za ocjenu stanja klipno cilindrične grupe su:
o pritisak na kraju takta sabijanja (kompresija),
o isticanje sabijenog vazduha iz cilindara,
o potpritisak u usisnom kolektoru,
o pritisak u karteru motora,
o količina izduvnih gasova koja prodire u karter motora,
o potrošnja motornog ulja.
6
9. Mjerenje pritiska na kraju takta sabijanja.
Pritisak na kraju takta sabijanja- najzastupljenija metoda dijagnostike,
Neophodni uslovi za mjerenje:o motor mora biti na radnoj temperaturi,
o akumulator mora biti napunjen,
o na otto motoru treba usisni leptir biti otvoren u potpunosti,
o demontaža svjećica, grijača ili brizgaljki,
o postavljanje uređaja za mjerenje,
o mjerenje se obavlja tri puta po cilindru.
Dozvoljeno odstupanje: o razlika između srednje vrijednosti bilo koja dva cilindra ne smije biti veća od
jednog bara kod otto motora,o razlika između srednje vrijednosti bilo koja dva cilindra ne smije biti veća od
dva bara kod diessel motora.
Orjentirne tražene vrijednosti:o diessel 30 – 35 bara,o otto 8 – 11 bara.
Uzroci pada pritiska:o istrošenost klipnih prstenova, klipa i cilindra,
o kvar na zaptivaču,
o progorjeli ili nepodešeni ventili.
Izmjereni pritisak nije dovoljan za potpunu dijagnozu.
Dodatni postupak:o u kompresioni prostor se sipa malo ulja (max do ½ zapremine kompresionog
prostora),
o ponovo realizovati mjerenje,
o analizirati izmjerene vrijednosti.
7
Zaključak:o Ako je pritisak porastao za jedan bar ili više, istrošeni su cilindri ili klipni
prstenovi,
o Ako nema porasta pritiska, vjerovatno se radi o ventilima,
o Ako je u pitanju zaptivač, čuje se šištanje.
10. Isticanje sabijenog vazduha iz cilindra.
Isticanje sabijenog vazduha iz cilindraDijagnostička metoda koja se bazira na dovođenju vazduha pod pritiskom,
Uslovi:o motor zagrijan na radnu temperaturu,
o uključiti prvi stepen prenosa i parkirnu kočnicu,
o demontirati svjećice, grijače i brizgaljke,
o klip na cilindru na kojem se vrši mjerenje dovesti u VMT u taktu sabijanja,
o kroz otvor na svjećici dovesti vazduh pod pritiskom (8 – 9 bara).
Praćenje indikatora:
o pad pritiska u cilindru ne smije biti veći od 20 %,
o kod demontiranog prečistača za vazduh pojava šištanja ukazuje da je usisni
ventil otkazao,
o ako se šištanje pojavi na izduvnom kolektoru otkaz je na izduvnom ventilu,
o pojava šištanja na otvoru za dosipanje ulja ukazuje da se problem nalazi na
klipu, cilindru ili klipnim prstenovima,
o ako se u hladnjaku pojave mjehurići onda je oštećen zaptivač između glave i
bloka motora.
11. Koji se zahtjevi postavljaju pred sistem za kočenje?
Zahtjevi koji se postavljaju pred sistem za kočenje: efikasno usporavanje vozila u širokim granicama potreba, minimalno vrijeme reagovanja sistema od davanja komande do punog intenziteta
kočenja, sinhronizirano povećanje momenta kočenja na svim točkovima, visoka i stabilna vrijednost koeficijenta trenja na frikcionim elementima kočionog
sistema,
8
jednostavno i udobno rukovanje, dobro odvođenje proizvedene topline na frikcionim elementima, minimalna emisija buke, visoka pouzdanost u radu kroz čitav period eksploatacije.
12. Struktura sistema za kočenje i tehnički zahtjevi za njegove pojedine elemente (rad
na, pomoćna...).
Opšta podjela kod najvećeg broja vozila može se klasificirati prema sljedećem:1. radna kočnica,2. pomoćna kočnica,3. parkirna kočnica,4. trajni usporivač.
Svi navedeni sistemi u osnovi se sastoje od: komandnog podsistema, prenosnog podsistema, kočionog podsistema.
Radna kočnicaOsnovni uslovi za radnu kočnicu:
zaustavljanje vozila na siguran, brz i efikasan način bez obzira na brzinu, opterećenje vozila i nagib puta,
regulisanje intenziteta kočenja sa mjesta vozača, aktiviranje kočionog sistema bez ispuštanja upravljača iz ruku vozača, uravnoteženo djelovanje na točkove koji se nalaze na istoj osovini.
Prema načinu prenosa energije: mehaničke, hidraulične, pneumatske, hidropneumatske.
Prema vrsti multiplikacije inicijalnog pritiska: bez pojačivača (servo uređaja), sa pojačivačem (servo uređajem):
električni, vakumski, pneumatski, hidraulični
Prema vrsti frikcionih elemenata: disk kočnice,
9
doboš kočnice, kombinovane kočnice.
Prema načinu regulacije sile kočenja na pojedinim točkovima: kočnice sa antiblokirajućim sistemom, kočnice bez antiblokirajućeg sistema.
Pomoćna kočnica
Osnovni uslovi: da omogući vozaču da vozilo koči i zaustavi na odgovarajućem odstojanju ako
otkaže radna kočnica, da omogući laku i brzu upotrebu sa vozačkog mjesta, pri čemu bar jedna ruka
mora ostati na upravljaču
Konstruisani su da djeluju nezavisno od radne kočnice.Mogu koristiti i dijelove kočionog sistema radne kočnice (primjer višestepene parkirne kočnice na teretnim vozilima).
Parkirna kočnica
Mora osigurati da zaustavljeno vozilo ostane u mjestu
Dozvoljene kombinacije kočnica da postoje najmanje dvije komande nezavisne jedna od druge da komanda pomoćne kočnice bude nezavisna od komande parkirne kočnice
ako se parkirna kočnica ne može staviti u dejstvo pri kretanju vozila.
13. Pojam i upotreba trajnih usporivača.
Koriste se na motornim vozilima veće mase (5 t) u cilju rasterećenja sistema radne kočnice pri vožnji na dužim dijelovima puta sa uzdužnim nagibom.
Tipične konstruktivne izvedbe: prigušni leptir na ispušnom kolektoru – motorna kočnica, rad motora u svojstvu kompresora – motorna kočnica, elektromagnetni trajni usporivač, hidrodinamički trajni usporivač, kombinacija navedenih rješenja.
14. Tehnički uslovi za ispitivanje kočnica u kretanju i u mjestu.
10
Ispitivanje u kretanju površina na kojoj se vozila kreću da je vodoravna, bez nagiba, suha i sa
savremenim kolovoznim zastorom, brzina vjetra 3 m/s, temperatura diska ili doboša 100 C, Vmin 50 km/h za putničke automobile, 40 km/h za ostala vozila
Ispitivanje u mjestu odnos zbira sila kočenja na svim točkovima i ukupne mase vozila mora biti
jednak ili veći od propisanih koeficijenata, normativ na pojedinoj osovini mora iznositi najmanje 30 % od propisanog
kočnog koeficijenta za pojedino vozilo.
15. Načini kontrole uređaja za zaustavljanje.
Kontrola uredjaja za zaustavljanje obavlja se:a) Vizuelno
- predstavlja najjednostavniji oblik kontrole stanja,- njim se mogu otkriti očigledni nedostaci koji se mogu dovesti u vezu sa
postojanjem neispravnosti,- obavlja se bez korišćenja posebne opreme,- uočavaju se: tragovi curenja radnog fluida, mjesta gubitka pritiska zraka, uočljivi zazori na elementima, deformacije na elementima i sl.
b) Pomoću uređaja za mjerenje ostvarenog usporenja- Mjerenje ostvarivog usporenja na odgovarajućem prostoru,- Proračun vrijednosti koeficijenta kočenja na osnovu izmjerenog usporenja,- Praktikuje se na vozilima koja zbog konstrukcionih osobina ne mogu biti
podvrgnuta mjerenju pomoću uređaja sa valjcima
c) Pomoću uređaja za ispitivanje kočnica.- vrši se kompletan i detaljan pregled sistema za zaustavljanje- primjena propisa o mjernim jedinicama i mjerilima
Pregled obuhvata provjeru:- da li vozilo ima odgovarajuće uređaje za zaustavljanje- da li su radna, pomoćna i parkirna kočnica kombinovane na odgovarajući način,- postojanje eventualnih prepravki i preinaka u sistemu,- odnos sile aktiviranja sistema i postignutih efekata kočenja,- da li razlika sile kočenja na točkovima iste osovine u dozvoljenim granicama,- postojanje eventualnih oštećenja na dijelovima sistema,- nivo zaštite instalacije i gubici radnog fluida,- postojanje i funkcija dugotrajnog usporivača vozila,- funkcionisanje uređaja za zaustavljanje u cjelini.
11
16. Neophodna oprema i izbor parametara za detaljnu ocjenu stanja sistema za
zaustavljanje.
Neophodna oprema i uređaji za detaljnu kontrolu sistema za zaustavljanje:- kanal (dizalica) za pregled donjeg podstroja vozila,- prenosni uređaj za osvjetljenje,- uređaj za kontrolu sistema za kočenje,- uređaj za mjerenje sile aktiviranja sistema za kočenje,- manometar za kontrolu pritiska zraka u pneumaticima,- dinamometar za mjerenje sile pritiska na papučicu kočnice.
Ispitivanjem kočnica utvrđuje se:- Da li su sila kočenja pojedinog točka i zbir sila kočenja svih točkova vozila
dovoljni?- Ravnomjernost kočenja lijevog i desnog točka?- Postojanje kočenja prije aktiviranja sistema za kočenje?- Centričnost (ovalnost) frikcionih površina?- Postojanje suženja ili prepreka u instalaciji sistema za kočenje?- Odnos sila kočenja na točkovima različitih osovina?- Funkcija servo pojačivača
17. Sistem za podmazivanje (namjena i osnovne mjere održavanja).
Namjena sistema za podmazivanjea. dovođenje motornog ulja do elemenata koji ostvaruju međusobni kontakt i trenja
u motoru,b. održavanje dovoljnog pritiska motornog ulja,c. podmazivanje dijelova u međusobnom kontaktu,d. zaptivanje međuprostora klipnih prstenova i cilindara,e. odvođenje nečistoća iz zone dijelova u međusobnom kontaktu (deterdžentna
svojstva),f. hlađenje dijelova motora (sekundarna funkcija),g. zaštita dijelova motora od korozije.
Osnovne mjere održavanja
Obuhvataju:
12
- redovnu zamjenu ulja (intervali- km, vrijeme),- kontrolu nivoa ulja u sistemu,- kontrolu pritiska ulja u sistemu (vrste indikatora),- pojavu tragova curenja.
18. Osnovni uzroci poremećaja pritiska u sistemu za podmazivanje.
Pritisak ulja – značajan faktor ispravnosti sistemaNivo pritiska:
radni pritisak 3 – 10 bara, pritisak na praznom hodu 0,7-1,0 bara
Kada se kontroliše: pri startovanju motora, u toku rada motora.
Vrste indikatora: mjerni instrument, signalna sijalica – indikator, zvučni signal, automatska regulacija (procesor).
Osnovni uzroci pada pritiska: neodgovarajuća vrsta ulja, nedostatak motornog ulja, neispravna pumpa za ulje, zaprljan prečistač, neispravan kontrolni instrument, nedovoljan viskozitet ulja (prodor goriva ili vode), neispravan regulator pritiska ulja, prevelika istrošenost ležajeva na radilici i drugih dijelova koji se podmazuju, prekid vodova, neispravan termostat u hladnjaku za ulje.
Uzroci previsokog pritiska: termostat zatvoren, začepljenje vodova, neodgovarajuće ulje, neispravan kontrolni instrument.
19. Motorno ulje (opšta struktura i zahtjevi za motorna ulja).
Opšta struktura: bazna ulja + dodaci (aditivi)
13
+ =
Aditivi:
- poboljšanje mazivih svojstava,- učestvuju do 20% količine.
Zahtjevi za motorna ulja:
- podmazivanje (prijanjanje na površinu i stvaranje mazivog filma, EP),- deterdžentno-dispergentna svojstva (elstat odvajanje nečistoća),- hlađenje površina,- hemijska stabilnost i postojanost,- zaštita metalnih površina od korozije,- zaptivanje.
20. Podjela motornih u ulja, objasniti zadanu klasifikaciju.
Podjela motornih ulja:SAE klasifikacija – Društvo automobilskih inženjera
Uzima u obzir viskoznost uljaOznake se kreću od 0 – 50 (korak 5)Multigrade ulja:Višesezonska ulja (dominiraju na tržištu) SAE 15W/40Nedostatak ove klasifikacije – definiše ulje ali ne i motor
API klasifikacijaDopunjuje SAE klasifikaciju – uzima u obzir motor za koji je ulje namijenjeno
S – putnički automobili i lahki kamioniC – teški kamioni i teško opterećeni benzinski motoriTipične oznake: SA, SB, SC, SD, SE, SF CA, CB, CC, CDOznake A i B su prevaziđeneVišenamjenska ulja po API klasifikaciji npr. SE/CD
21. Transmisiona ulja (uslovi i zahtjevi).
Namijenjena za podmazivanje zupčanika u elementima transmisijeOsnova ista kao kod motornih ulja – razlika u količini i vrsti aditiva
Uslovi kojima moraju udovoljiti:
- postojanost pri visokim temperaturama uljnog sloja (pri dodiru dostiže 500 C,- enormna specifična opterećenja,
14
Osnovna komponenta(bazno ulje)
Aditivi Motorno ulje
- brzine klizanja (1-2 m/s mjenjač i do 10 m/s diferencijal)
Procenat aditiva iznosi 5 – 8 %.
Podjela slična podjeli motornih ulja:SAE 75 – 140 i višeAPI GL 1... (težina uslova rada raste sa indeksom)
Zahtjevi za transmisiona ulja:- dobro podmazivanje i zaštita od habanja i trošenja,- stabilnost pri korišćenju,- zaštita od korozije,- hlađenje i čišćenje sklopova,- suzbijanje buke i vibracija.
22. Plastična maziva (struktura, podjela i upotreba).
Heterogene smjese sa svojstvima tečenja između krutih tvari i tečnosti
Naziv plastična - razlog– pri dejstvu sile gube se svojstva čvrste tvari– po prestanku djelovanja sile mast se vraća u čvrsto stanje
Osnovna struktura:
+ + =
Disperziono Disperziona 3 % sredstvo (80%) faza (17%)
Primjena:
- na mjestima gdje se ne može primijeniti ulje (ležajevi),- na teško pristupačnim mjestima,- dijelovi koji su povremeno u radu,- dijelovi izloženi prašini.
15
Osnovna komponenta(mineralno
ulje)
Aditivi Mast
S A
P U
N I
Prednosti:- ne zahtijevaju skupa i komplikovana brtvila,- dobra svojstva prijanjanja na površinu (vlaknasta struktura sapuna),- pogodne su za teže uslove rada.
U zavisnosti od strukture, dijele se na:- Litijeve,- Kalcijeve,- Natrijeve.
Osnovne karakteristike:Litijeve masti:
- višenamjenske masti,- netopive su u vodi,- temperaturni raspon: –40 – 150 C, - hemijski su stabilne,- dobra zaštitna svojstva od korozije.
Kalcijeve masti:- kalcijeve hidratizirane masti,
imaju oko 5% vode, što ih čini stabilnimnedostatak je što se koriste do temperatura od 50 – 60 C
- kompleksne kalcijeve masti,podnose temperature do 150 C,nisu pogodne za niske temperaturehigroskopne su (zgušnjavaju se u prisustvu vlage)
Natrijeve masti:
topive su u vodine koriste se u dodiru sa vodomtemperaturni raspon 110 – 120 Cdobra maziva svojstva (prijanjanje na površinu i podmazivanje)posebno pogodne za klizne ležajeve
16
Tehnički normativi efikasnosti kočionih sistema – zbog zadatka se koristi
Vrsta kočnog sistema
Najveća sila aktiviranja (daN) Kočni koeficijent*)
Motocikli
Sila
na
nož
noj
kom
andi
Sila
na
ruč
noj
kom
andi
Putn
ički
au
tom
obili
Tere
tna
vozi
la
Auto
busi
i
trol
ejbu
siTr
akto
ri
Mot
ocik
li
Putn
ički
au
tom
obili
Tere
tna
vozi
la
Auto
busi
i
trol
ejbu
siPr
iklju
čna
vozi
laTr
akto
ri
Trak
tors
ke
prik
olic
e
Radna kočnica 50 25 50 70 70 60 35 55 45 50 45 25 25
Pomoćna kočnica - - 40 60 60 30 - 25 20 25 20 15 15
*)Kočni koeficijent predstavlja odnos usporenja vozila i ubrzanja zemljine teže, izražene u procentima
17