osnovi ortodontske dijagnostike (web) 2

SARAJEVO, 2014.UNIVERZITETSKO IZDANJE

OSNOVI ORTODONTSKE DIJAGNOSTIKE

Enita Nakaš, Alisa Tiro, Vildana Džemidžić, Lejla Redžepagić -Vražalica, Muhamed Ajanović

UNIVERZITET U SARAJEVUSTOMATOLOŠKI FAKULTET SA KLINIKAMA


SARAJEVO, 2014.

Enita NakašAlisa Tiro

Vildana DžemidžićLejla Redžepagić - Vražalica

Muhamed Ajanović

AutoriDoc. dr. sci. Enita NakašDoc. dr. sci. Alisa TiroDr. sci. Vildana DžemidžićMr. sci. Lejla Redžepagić-VražalicaProf. dr. sci. Muhamed Ajanović

Naziv djela: Osnovi ortodontske dijagnostikeBroj izdanja: I izdanjeIzdavač: Stomatološki fakultet sa klinikama

RecenzentiProf. dr. sci. Hajrija Konjhodžić-RaščićDoc. dr. sci. Tomislav LaucProf. dr. sci. Ivana Šćepan

Ilustrator: Lejla KahrovićAutor fotografi ja: Sanjin KevrićLektor: Prof. dr. sci. Lejla NakašDTP: Rihad Čovčić

Godina izdanja i štampe: 2014.Štampa: “Štamparija Fojnica” d.o.o FojnicaOdgovorno lice štamparije: Šehzija Buljina

Senat Univerziteta u Sarajevu na sjednici održanoj 24.09.2014. godine donio je odluku da se udžbenik “Osnoviortodontske dijagnostike” autora: Enita Nakaš, Alisa Tiro, Vildana Džemidžić, Lejla Redžepagić-Vražalica, MuhamedAjanović, izda kao univerzitetsko izdanje.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

616.314-089.23-07(075.8)

OSNOVI ortodontske dijagnostike / Enita Nakaš... [et al.]. - Sarajevo : Stomatološki fakultetsa klinikama, 2014. - 95 str. : ilustr. ; 30 cm

Bibliografi ja: str. 93-94. - Registar.

ISBN 978-9958-9051-5-51. Nakaš, EnitaCOBISS.BH-ID 21729798

Osnovi ortodontske dijagnostike 3

SADRŽAJ

1. Anatomske karakteristike kraniofacijalnog sistema ...............................................a 51.1. Svod lobanje ........................................................................................................71.2. Baza lobanje .........................................................................................................91.3. Kosti nazomaksilarnog kompleksa ......................................................................121.4. Mišići žvakači .....................................................................................................141.5. Vilični zglob (articulatio temporomandibularis) ..................................................16

2. Karakteristike mliječne denticije .......................................................................... 212.1. Hronologija nicanja mliječnih zuba.....................................................................a 232.2. Morfologija mliječnih zuba .................................................................................a 242.3. Broj zuba mliječne denticije ................................................................................242.4. Oblik zubnih lukova ...........................................................................................a 252.5. Karakteristike eugnatije u mliječnoj denticiji ......................................................26

3. Karakteristike mješovite denticije ........................................................................ 293.1. Hronologija nicanja stalnih zuba.........................................................................a 313.2. Potporna zona ....................................................................................................323.3. Karakteristike eugnatije u periodu mješovite denticije .........................................32

4. Karakteristike stalne denticije .............................................................................. 354.1. Morfologija stalnih zuba ....................................................................................374.2. Broj zuba stalne denticije ...................................................................................394.3. Oblik zubnih lukova ..........................................................................................394.4. Karakteristike eugnatije u stalnoj denticiji ...........................................................39

5. Metrička analiza studijskih modela......................................................................a 435.1. Morfološke analize u periodu mliječne denticije ..................................................465.2. Morfološke analize u periodu mješovite denticije ................................................52

6. Radiološka dijagnostika.......................................................................................a 716.1. Analiza ortopantomogram snimka ......................................................................a 736.2. Analiza telerendgen snimka (kefalograma) ...........................................................76

7. Određivanje biološke dobi ................................................................................... 857.1. Dentalna dob kao indikator biološke dobi...........................................................877.2. Koštana (skeletna) dob kao indikator biološke dobi .............................................89

Literatura: ............................................................................................................... 93Registar pojmova: .................................................................................................... 95

POGLAVLJE 1

Anatomske karakteristike kraniofacijalnog sistema


Stomatogeni sistem je jedna funkcionalna cjelina u čiji sastav ulaze: zubi (dentes) sa njihovimspotpornim elementima, gornja i donja vilica (maxilla, mandibula), vilični zglob (articulatiotemporomandibularis), glavni i pomoćni mišići žvakači (ss mm. masticatorii), te krvni, limfni sudovi iživci koji vaskulariziraju i inerviraju sve navedene stukture.

Stomatogeni sistem predstavlja uravnotežen i harmoničan sistem čija funkcionalna efi kasnostovisi o fi ziološkim, odnosno patološkim procesima koji se mogu javiti na nekom od organa kojiga sačinjavaju. Ovaj sistem je složen po svojim anatomsko-morfološkim osobinama i funkciji, pa nedostatak ili disfunkcija samo jedne njegove komponente povlači za sobom čitav niz promjena,estetskih i drugih posljedica. Jedan od osnovnih preduslova za razumijevanje normalne funkcije stomatogenog sistema je dobro poznavanje anatomskih karakteristika elemenata koji ga sačinjavaju.

Koštanu osnovu glave (cranium) čine kosti koje se dijele na dva dijela:Neurocranium – predstavlja stražnjedonji, veći dio kostura glave, koji sadrži mozak sa njegovim

omotačima i krvnim sudovima, te čulo sluha i ravnoteže.Viscerocranium – prednjedonji, manji dio kostura glave, koji sadrži dijelove digestivnog i

respiratornog sistema, te čulo okusa, mirisa i vida.Kosti neurocraniuma se dijele na one koje čine svod (calvaria) i one koje grade lobanjsku bazu

(basis cranii).

1.1. Svod lobanje

U izgradnji svoda lobanje učestvuje najvećim dijelom čeona, obje tjemene i dio potiljačne kosti,ali djelimično u izgradnji učestvuje klinasta i sljepoočna kost. U ovom dijelu bit će opisane dvijekosti koje grade najveći dio krova lobanje:

• Čeona kost (os frontale),• Tjemena kost (os parietale).

1.1.1. Čeona kost (os frontale)

Čeona kost (os frontale)ee je neparna, djelimično pneumatična kost postavljena u prednjem dijelulobanje. Pneumatičan izgled joj daje paranazalni sinus (sinus frontalis). Ovu kost čine sljedeći dijelovi:ljuska (squama ossis frontalis), nosni dio (pars nasalis), te parni orbitalni dio (partes orbitales). Svojim dijelovima ova kost učestvuje u formiranju krova lobanje, očne duplje, nosne duplje, sljepoočnei prednje lobanjske jame. Sve navedeno ova kost ostvaruje zahvaljujući kontaktu sa susjednimkostima, pri čemu se stvaraju vezivni spojevi (suturae), koji tokom života mogu i osifi cirati. Za stomatologe koji se bave pacijentima u rastu, prije svega ortodonte, poznavanje ovih šavova ima veliku praktičnu vrijednost.

Osnovi ortodontske dijagnostike8

Embrionalnu osnovu frontalne kosti čine dvije simetrične polovine spojene šavom sutura frontalis koji iščezava do sedme godine života. U 1% slučajeva ovaj šav ne isčezava, a naziva se s sutura frontalis persistent s. metopica. Čeona kost stupa u kontakt sa gornjom vilicom formirajući šav sutura frontomaxillaris, velikim i malim krilima klinaste kosti (sutura sphenofrontalis), sitastom kosti (sutura frontoethmoidalis), suznom kosti (sutura frontolacrimalis), sa nosnom kosti (sutura frontonasalis) i na kraju sa prednjim rubom obje tjemene kosti (sutura coronalis). Na telerendgen snimcima, koji sekoriste u ortodontskoj dijagnostici, vrši se iscrtavanje antropometrijskih tačaka.

Na ovoj kosti se nalazi:• Nasion – tačka na spoju suture frontonasalis sa suturom internasalis.

1.1.2. Tjemena kost (os parietale)

Tjemena kost (os parietale)ee je parna kost koja učestvuje u izgradnji krova lobanje i djelimično u izgradnji sljepoočne jame (fossa temporalis). Radi se o kosti četvorouglastog oblika koja preko svojihrubova i uglova stupa u kontakt sa susjednim kostima, obrazujući šavove.

Svojim prednjim rubom i prednjim gornjim uglom stupa u kontakt sa frontalnom kosti te takonastaje šav sutura coronalis. Medijalnim rubom se spaja sa istoimenom kosti sa suprotne stane gradećisutura sagittalis. Donjim rubom stupa u kontakt sa ljuskom sljepoočne kosti (sutura squamosa), dokprednjedonjim uglom stupa u kontakt sa velikim krilima klinaste kosti (sutura sphenoparietalis).Svojim stražnjim rubom stupa u kontakt sa ljuskom potiljačne kosti (sutura lambdoidea), a stražnjedonjim uglom sa sisastim nastavkom sljepoočne kosti (sutura parietomastoidea).

Slika 1.1. Čeona kost (os frontale)


Slika 1.2. Tjemena kost (os parietale)

1.2. Baza lobanje

U izgradnji lobanjske baze učestvuju najvećim dijelom klinasta kost, sljepoočna kost, potiljačna kost, ali i čeona, te sitasta kost. U nastavku slijede osnovni anatomski podaci o ovim kostima.

1.2.1. Potiljačna kost (os occipitale)

Potiljačna kost (os occipitale) ee je neparna kost koja gradi dio krova lobanje i dio stražnje lobanjske jame. Ovu kost čine sljedeći dijelovi: ljuska (squama ossis occipitalis), bazalni dio (pars basalis) i parnibočni dio (partes laterales).

Njeni dijelovi okružuju veliki potiljačni otvor (foramen magnum) preko kojeg lobanjska šupljina komunicira sa kičmenim kanalom (canalis vertebralis).

Svojim rubovima ova kost uspostavlja kontakt sa stražnjim rubom obje tjemene kosti obrazujućisutura lambdoidea, mastoidnim nastavkom sljepoočne kosti (sutura occipitomastoidea) i tijelom klinaste kosti pri čemu se formira hrskavični spoj (synchondrosis sphenooccipitalis). Ovaj spojssnakon sedamnaeste godine života osifi cira (pretvara se u synostosis sphenooccipitalis), te tako nastajessjedinstvena kost (os basilare).

Na telerendgen snimcima, koji se koriste u ortodontskoj dijagnostici, vrši se iscrtavanjeantropometrijskih tačaka koje se nalaze na ovoj kosti, a to su:

• Basion – odgovara sredini prednjeg ruba foramen magnum i predstavlja najnižu tačku baze lobanje,• Opisthion – odgovara sredini stražnjeg ruba foramen magnum,• Asterion – tačka koja odgovara spoju ljuske potiljačne kosti sa donjim stražnjim uglom

tjemene kosti i sisastog nastavka sljepoočne kosti,• Bolton – postoji isključivo kao rendgenkefalometrijska tačka.


Slika 1.3. Potiljačna kost (os occipitale)

1.2.2. Sljepoočna kost (os temporale)

Sljepoočna kost (os temporale)ee je parna kost koja učestvuje u izgradnji sljepoočne i srednjelobanjske jame. U njoj su smještena dva čula (čulo sluha i ravnoteže), što ovoj kosti daje kompliciranizgled i građu. Sastavljena je iz sljedećih dijelova: ljuska (pars squamosa), timpanični dio (pars tympanica) i petrozni dio (pars petrosa), kome su pridodati sisasti dio (pars mastoidea) i stiloidninastavak (processus styloideus).

S aspekta ortodontske dijagnostike, značajno je naglasiti da se na profi lnom telerendgen snimku,na ovoj kosti, iscrtavaju sljedeće antropometrijske tačke:

• Pteryon – tačka koja se nalazi na spoju velikih krila klinaste kosti sa čeonom, tjemenom isljepoočnom kosti,

• Porion – tačka koja se nalazi na sredini gornjeg ruba vanjskog slušnog kanala.

Slika 1.4. Sljepoočna kost (os temporale)


1.2.3. Klinasta kost (os sphenoidale)

Klinasta kost (os sphenoidale)ee je neparna kost koja svojim dijelovima učestvuje u formiranju srednje lobanjske jame, orbite, nosne šupljine, sljepoočne, podsljepoočne i pterigopalatinalne jame.Ovu kost čine sljedeći dijelovi: tijelo (corpus ossis sphenoidalis), mala krila (alae minores), velika krila (alae majores) i pterigoidni nastavci (processus pterygoideus).

Tijelo kosti (corpus ossis sphenoidalis) je pneumatični, kockasti dio kosti u kojem se nalazi paranazalni sinus (sinus sphenoidalis). Na gornjoj strani trupa ove kosti nalazi se jama izgleda turskog sedla (sella tucica) u kojoj je smještena vodeća endokrina žlijezda ljudskog organizma, hipofi za (hypophisis cerebri). Ova kost učestvuje u formiranju sljedećih šavova koji joj omogućavaju kontakt sa susjednim kostima:

• Sutura sphenofrontalis – sa stražnjim rubom čeone kosti,• Sutura sphenoethmoidalis – sa sitastom kosti,• Sutura sphenosquamosa – sa ljuskom slijepočne kosti,• Sutura sphenoparietalis – s prednjedonjim uglom tjemene kosti,• Sutura sphenozygomatica – s jagodičnom kosti.

S aspekta ortodontske dijagnostike, značajno je navesti da se na profi lnom telerendgen snimkuiscrtava područje selle turcice, koju s prednje i stražnje strane ograničavaju prednji i stražnji klinasti nastavci (processus clinoideus anterior et posterior( ), a posebnu pažnju zauzima iscrtavanje dviju tačaka:rr

• S tačke ili selarne tačke, odgovara sredini hipofi zialne jame,• Se tačke ili sfenoetmoidalne tačke, koja odgovara spoju klinaste i sitaste kosti.

Slika 1.5. Klinasta kost (os sphenoidale)


1.3. Kosti nazomaksilarnog kompleksa

Nazomaksilarni kompleks čine kosti viscerocraniuma kojih ukupno ima petnaest i to šest parnih iatri neparne kosti. Centralna kost ovog kompleksa je gornja vilica (maxilla), oko koje su raspoređeneostale kosti: nepčana (os palatinum), jagodična (os zygomaticum), nosna kost (os nasale), suzna kost(os lacrimale), donja nosna školjka (concha nasalis inferior), ralasta kost (vomer) i podjezična kost(os hyoideum). Ove kosti čine jedinstvenu cjelinu, kojoj je pridružena i donja vilica (mandibula). Unastavku će biti opisane dvije najveće kosti nazomaksilarnog kompleksa:

• Gornja vilica (maxilla),• Donja vilica (mandibula).

1.3.1. Gornja vilica (maxilla)

Gornja vilica (maxilla) je parna, pneumatična kost vicerokranijuma koja u svom trupu sadržiparanazalni sinus (sinus maxillaris). Osim tijela (corpus maxillae), ovu kost čine i četiri nastavka:processus frontalis, processus zygomaticus, processus alveolaris i processus palatinus. Pomoću ovihnastavaka gornja vilica uspostavlja kontakt sa susjednim kostima i na taj način prenosi pritisak donje vilice na njih. Upravo zbog tijesnog kontakta sa susjednim kostima gornja vilica se ne možeposmatrati kao izolovana kost, stoga se govori o nazomaksilarnom kompleksu. Šavovi koje ova koststvara stupajući u kontakt sa susjednim kostima su:

• Sutura frontomaxillaris – s čeonom kosti,• Sutura zygomaticomaxillaris – s jagodičnom kosti,• Sutura ethmoidomaxillaris – sa sitastom kosti,• Sutura sphenomaxillaris – s klinastom kosti,• Sutura nasomaxillaris – s nosnom kosti,• Sutura lacrimomaxillaris – sa suznom kosti,• Sutura palatomaxillaris – s nepčanom kosti.

Zahvaljujući kontaktu sa svim navedenim kostima gornja vilica formira skelet lica, očnu, nosnui usnu šupljinu.

S aspekta ortodontske dijagnostike, značajne su anatomske strukture koje se mogu posmatrati ianalizirati na RTG snimcima. Najznačajnije među tim tačkama su:

• Orbitale – najniža tačka na donjem rubu orbite,• Subspinale – ili tačka A, koja leži na dnu konkaviteta konture sjenke premaksile u mediosagitalnoj

ravni, kao antropološka tačka ne postoji,• Prosthion – tačka koja leži na medijalnoj liniji između oba prva sjekutića; donja tačka

intermaksilarne suture.


Slika 1.6. Gornja vilica (maxilla)

1.3.2. Donja vilica (mandibula)

Donja vilica (mandibula) je neparna, pokretna kost viscerokranijuma, zavijena u obliku potkovice. Stupa u kontakt sa sljepoočnom kosti i s njom obrazuje pokretni vilični zglob (articulatiotemporomandibularis). Na donjoj vilici opisujemo tijelo (corpus mandibulae) i dvije grane (ramus mandibulae). Na prelazu tijela u granu nalazi se ugao (angulus mandibulae), za čiju se vanjsku stranu veže m. masseter, a za unutrašnju stranu m. pterygoideus medialis.

U području tijela donje vilice opisuje se dio u kojem su usađeni donji zubi (pars alveolaris( ) issbazalni dio sa čije vanjske strane opisujemo trokutasto polje trigonum mentale, koji tvori podlogu za bradu. Njena najizbočenija tačka naziva se protuberantia mentalis.

Od ugla donje vilice obostrano prema gore su upravljene dvije grane (ramus mandibulae), kojezavršavaju sa dva nastavka – koronoidnim (procesus coronoideus)( sprijeda i kondilarnim nastavkom straga (processus condylaris( ). Na vanjskoj strani koronoidnog nastavka veže se m. temporalis. Na sskondilarnom nastavku se nalazi eliptično zglobno tijelo (caput mandibulae) preko kojeg donja vilica stupa u kontakt sa sljepoočnom kosti tvoreći vilični zglob (articulatio temporomandibularis).

Na profi lnom telerendgen snimku donje vilice iscrtavaju se tačke:• Supramentale, ili tačka B – rendgenkraniometrijski to je tačka na dnu konkaviteta konture

sjenke alveolarnog nastavka donje vilice (konkavnog profi la brade) u mediosagitalnoj ravni, a kao antropološka tačka ne postoji,

• Gonion – tačka koja odgovara tjemenu ugla mandibule,• Gnathion – najizbočenija tačka na protuberantia mentalis.


Slika 1.7. Donja vilica (mandibula)

1.4. Mišići žvakači

Mišići žvakači (mm. masticatorii)i , svojim djelovanjem na donju vilicu omogućavaju aktžvakanja hrane. Ovo djejstvo ima veći broj mišića, ali u grupu glavnih mastikatornih mišića ubrajajuse sljedeća četiri:

• Maseterični mišić (m. masseter),• Sljepoočni mišić (m. temporalis),• Vanjski krilasti mišić (m. pretygoideus medialis),• Unutrašnji krilasti mišić (m. pterygoideus lateralis).Sva četiri mišića pripajaju se jednim svojim krajem na kosti lobanje, a drugim krajem na granu

donje vilice (ramus mandibulae). Vanjski krilasti mišić spušta donju vilicu, dok je ostala tri podižu.eSvi mišići su inervirani od strane n. mandibularisa, treće grane n. trigeminusa.

1.4.1. Žvakaći mišić (m. masseter)

Žvakaći mišić (m. masseter)r je mišić koji se sastoji iz dva dijela:• Pars superfi cialis – polazi sa vanjske strane prednje dvije trećines arcus zygomaticus,• Pars profunda – polazi sa unutrašnje strane stražnje trećinea arcus zygomaticus.Oba dijela mišića se ujedinjuju i fi ksiraju na vanjskoj strani tuberositas maseterica angulus

mandibulae ie processus coronoideus. Obostranom kontrakcijom ovaj mišić podiže donju vilicu izatvara usta. Površni dio ovog mišića pomjera vilicu prema naprijed (protruzija), a duboki dio nitivraća vilicu prema natrag (retruzija).


1.4.2. Sljepoočni mišić (m. temporalis)

Sljepoočni mišić (m. temporalis)ss je veliki i jaki mišić koji polazi sa dubokog lista fasciae temporalis, planum temporale tjemene kosti ispod e linea temporalis inferior i medijalne straner arcus zygomaticus. Mišićne niti ovog mišića završavaju na vrhu i medijalnoj plohi processus coronoideus mandibulae. Obostranom kontrakcijom ovaj mišić podiže vilicu i zatvara usta, a u momentu kad je vilica izbačena prema naprijed (protruzija), m. temporalis je povlači prema natrag (retruzija).

1.4.3. Vanjski krilasti mišić (m. pterygoideus lateralis)

Vanjski krilasti mišić (m. pterygoideus lateralis) ss je mišić koji se sastoji iz dvije glave:• Caput superior – polazi sa infratemporalnog polja velikih krila klinaste kosti (r facies infratemporalis (

allae majoris ossis sphenoidalis),ss• Caput inferior – polazi sa r processus pyramidalis ossis palatine, laminae lateralis processus pterygoidei

ossis sphenoidalis, tuber maxillae.Kratkom zajedničkom tetivom ovaj mišić se hvata na fovea pterygoidea processus condylaris

mandibulae. Zajedničkim djelovanjem, oba mišića pomjeraju donju vilicu prema dole i naprijed(protruzija), a naizmjenična kontrakcija ovih mišića omogućava mljevenje hrane.

1.4.4. Unutrašnji krilati mišić (m. pterygoideus medialis)

Unutrašnji krilasti mišić (m. pterygoideus medialis)s je mišić koji polazi sa piramidalnog nastavka nepčane kosti (processus pyramidalis ossis palatini), pterigoidne udubine klinaste kosti (fossa pterygoidea) i lateralne lamine klinaste kosti (lamina lateralis processus pterygoidei). Mišićne niti ovog mišića završavaju na hrapavosti unutrašnje straneugla donje vilice (tuberositas pterygoidea).Ovaj mišić, svojom kontrakcijom, podiže donju vilicu. Obostranom kontrakcijom,ovaj mišić pomaže pomjeranju donje vilice prema naprijed (protruzija). Jednostranom kontrakcijom pomjera donju vilicu na svoju stranu, a naizmjeničnom kontrakcijomomogućava mljevenje hrane.

Slika 1.8. Mišići žvakači (mm.masticatorii)Sl k M k ( )


1.5. Vilični zglob (articulatio temporomandibularis)

Temporomandibularni zglob ili vilični zglob (articulatio temporomandibularis) je parni i jedinisspokretni zglob glave. S obzirom na način kojim su kosti čovjeka međusobno spojene spada u grupu juncture sinovialis – spoj koji pruža mogućnost kretanja, te tako predstavlja pravi zglob.s

Ovim zglobom je donja vilica, preko fossae mandibularis osis temporalis na desnoj i lijevoj strani slobanje, vezana sa srednjim dijelom baze lobanje. Neprekidna aktivnost i uloga koju zglob u okviru stomatogenog sistema ima u obavljanju elementarnih funkcija (žvakanje, gutanje, govor i dr.), čini da su njegovo stanje i ispravno funkcioniranje tokom čitavog života od značaja za zdravlje, ne samo stomatogenog sistema nego i za sveukupno zdravlje čovjeka.

1.5.1. Sastavni dijelovi viličnog zgloba

Sastavni dijelovi temporomandibularnog zgloba su:• Zglobna jama i zglobna kvržica temporalne kosti (fossa mandibularis et tuberculum articulare (

ossis temporalis),ss• Kondilarni nastavak donje vilice (processus condilaris mandibulae( ),ee• Zglobna pločica (discus articularis),s• Retrodiskalno tkivo,• Ligamenti viličnog zgloba,• Zglobna kapsula (capsula articularis).ss

Slika 1.9. Vilični zglob (art. temporomandibularis)


Zglobna jama i zglobna kvržica temporalne kosti (fossa mandibularis et tuberculum articulare ossis temporalis)

Artikulaciona površina temporalne kosti nalazi se na vanjskoj strani baze lobanje, odnosnona vanjskom dijelu skvame temporalne kosti, ispred timpanične kosti. Samo prednji skvamoznidio fossae mandibularis čini zglobnu površinu koja se naziva facies articularis. Facies articularis na sagitalnom presjeku ima oblik razvučenog slova „S“ iz razloga što je sastavljen iz dva dijela, i to: prednjeg dijela koji je manji i konveksan u anterio-posteriornom pravcu i zadnjeg koji jeveći i konkavan u mezio-lateralnom pravcu. Ovaj konveksni dio naziva se eminentia articularisi predstavlja bazu zigomatičnog luka. Zigomatični luk (arcus zygomaticus) ima dvije baze: jedna side prema natrag dijeleći se u dva kraka, od kojih jedan završava kao processus postglenoidalis, tesa stražnje strane ograničava artikulacionu površinu, dok druga baza čini prednji dio konkavnog zglobnog tijela, koje pripada temporalnoj kosti.

Kondilarni nastavak donje vilice (processus condilaris mandibulae)Kondil mandibule je konveksno zglobno tijelo u svim pravcima, a na kojem se anteriorno i

posteriorno nalazi artikulacijska površina. U transverzalnoj projekciji kondil sadrži medijalnu ilateralnu izbočinu, odnosno polove. Prosječne dimenzije kondila u anterio-posteriornom pravcuiznose od 8-10 mm. Na najsuperiornijem dijelu kondila razlikujemo dvije artikulacijske površine podijeljene blagim transverzalnim grebenom, i to manju prednju i veću stražnju.

Zglobna pločica (discus articularis)Zglobna pločica nalazi se između prethodno opisanih artikulirajućih površina tako da ne dolazi

do direktne artikulacije nekongurentnih zglobnih površina. Zglobna pločica je građena od elastičnog,gustog, tvrdog fi brozbog tkiva, sa neznatnim prisustvom hrskavičastih ćelija, koje je avaskularno ibez nervnog tkiva u svom centralnom dijelu, za razliku od perifernog koji je neznatno inerviran.Posmatrano u sagitalnoj ravni, na disku razlikujemo tri zone različite debljine, i to: anteriornu,intermedijalnu i posteriornu zonu. Posteriorna zona je najdeblja, anteriorna je malo tanja, dok je intermedijalna najtanja i predstavlja mjesto gdje se, u normalnim uslovima, nalazi smještena artkulirajuća površina kondila. Posmatrano sprijeda, na zglobnoj pločici razlikujemo medijalnu ilateralnu zonu od kojih je medijalna deblja, što korespondira sa odnosom zglobnih tijela. Anteriorna zona zglobne pločice u svom gornjem i donjem dijelu je povezana s kapsularnim ligamentom, sa kojimje zglobna pločica vezana anteriorno, posteriorno, medijalno i distalno, dijeleći temporomandibularnizglob na gornji i donji zglobni prostor. Gornji zglobni prostor je veći i čini ga prostor između zglobnepločice i zglobne jame. Donji zglobni prostor je manji i čini ga prostor između zglobne pločice iartikulacione površine kondila mandibule. Pomenuti prostori su ispunjeni sinovijalnom tekućinom,koju proizvodi sinovijalna resica smještena na prednjoj granici retrodiskalnog tkiva i endotelne stanicekoje čine sinovijalnu ovojnicu, koja oblaže gornji i donji zglobni prostor. Dejstvo sinovijalne tekućineje lubrikantno i metaboličko.

Retrodiskalno tkivoPosteriorna zona diskusa prelazi u retrodiskalno tkivo ili posteriorni pripoj. Sa gornje strane

retrodiskalno tkivo je ograničeno elastičnom gornjom retrodiskalnom laminom, koja se spaja sa zglobnom pločom posteriorno od timpanične ploče. S donje strane je ograničeno neelastičnomdonjom retrodiskalnom laminom, koja spaja zglobnu ploču posteriorno sa stražnjom granicomartikulirajuće površine kondila.


Ligamenti viličnog zglobaLigamenti viličnog zgloba imaju zaštitnu ulogu, vezujući donju vilicu za bazu lobanje i

ograničavajući kretnje donje vilice. Oni su građeni od kolagenog vezivnog tkiva, dobro su inervirani i nisu elastični.

- Ligamentum laterale (e temporomandibulare) – uloga ovog ligamenta je pružanje otpora eepovećanom spuštanju kondila i retruzivnoj kretnji uz ograničavanje opsega otvaranja usta.

- Ligamentum collaterale – uloga ovog ligamenata je kontrola kretnji diska i sprečavanje odmicanja ediska od kondila, te omogućavanje rotacije diska na artikulacionoj površini kondila.

- Ligamentum sphenomandibulare – nema nikakvih značajnih ograničavajućih učinaka na kretnjeemandibule.

- Ligamentum stilomandibulare – ograničava protruzione kretnje,e- Capsula articularis.

Ligamente viličnog zgloba dijelimo na funkcionalne i pomoćne. Funkcionalni su: kapsularni ligament, temporomandibularni ligament, kolateralni ligamenti. Pomoćni su: sfenomandibularni ligament i stilomandibularni ligament.

Zglobna kapsula (capsula articularis)Zglobna čahura je vezana za kosti koje sudjeluju u formiranju viličnog zgloba. Zglobna čahura

ima svoj vanjski sloj građen od gustog vezivnog tkiva koji se naziva membrana fi brosa i koji na amjestu pripoja s kosti prelazi u periost i unutrašnji sloj izgrađen od rahlog, jako vaskulariziranog vezivnog tkiva.

Debljina ovojnice nije jednaka u cijeloj površini, u svojim prednjim dijelovima je tanja, u stražnjim deblja, dok je lateralno labava i tanka.

POGLAVLJE 2

Karakteristike mliječne denticije


Poznavanje normalnih dentofacijalnih karakteristika mliječne denticije je značajno, jer ranousvajanje preventivnih mjera može spriječiti pojavu različitih anomalija u toku razvoja zuba iokluzije u kasnijem uzrastu.

Da bi se moglo pristupiti analizi modela mliječne denticije, neophodno je poznavanjekarakteristika pravilne mliječne denticije.

2.1. Hronologija nicanja mliječnih zuba

Prvi znaci razvoja zuba primjećuju se u šestoj sedmici embrionalnog perioda, a kalcifi kacija mliječnih zuba počinje u četvrtom mjesecu fetalnog života i nastavlja se i poslije rođenja, sve do treće godine (± 6 mjeseci), kada su svi mliječni zubi u okluziji, a njihov razvoj defi nitivno završen.

Mliječna denticija se formira od 6 mjeseci do 2,5 godine života, tj. od nicanja prvih mliječnihzuba do oformljenja punih nizova mliječne denticije, te traje do nicanja prvog stalnog zuba (okošeste godine). Šest mjeseci života je samo prosječno vrijeme početka nicanja mliječnih zuba, ali ne ipravilo, jer su varijacije moguće i velike.

Na erupciju i izmjenu zuba utječu brojne sistemske bolesti i sindromi. Prijevremena erupcija i izmjena mliječnih zuba puno je češća nego zakašnjela erupcija i izmjena. Općenito, kašnjenje uerupciji u mliječnoj denticiji povezano je sa kašnjenjem erupcije u trajnoj denticiji.

Tabela 2.1. Hronologija nicanja mliječnih zuba

HRONOLOGIJA NICANJA MLIJEČNIH ZUBA

Zub Prosječna dob nicanja (mjeseci)

Centralni sjekutići 4 - 10Lateralni sjekutići 6 - 11

Očnjaci 15 - 22Prvi kutnjaci 11 - 18

Drugi kutnjaci 19 - 30


2.2. Morfologija mliječnih zuba

Mliječni zubi se po svojoj morfologiji razlikuju od stalnih zuba. Mliječni zubi su manji od stalnih zuba. Međutim, meziodistalni promjer mliječnih kutnjaka je veći nego mezidistalni promjer njihovih nasljednika pretkutnjaka. Krune mliječnih zuba su niske, zdepaste i naglo se sužavaju uvratu. Zbog zdepaste krune kontaktne tačke mliječnih zuba su znatno šire, zapravo su to kontaktne površine.

Incizalni bridovi i kvržice mliječnih zuba su prilično oštre neposredno po erupciji, ali s vremenom, u funkciji, znatno abradiraju.

Posebna anatomsko-morfološka karakteristika mliječnih zuba je gleđno-dentinski bedem (cingulum basale), koji se uočava kao ispupčenje, izraženo u cervikalnom dijelu vestibularnih eepovršina kutnjaka. Ovo ispupčenje ima ulogu da štiti gingivu od impakcije hrane pošto su mliječni kutnjaci uži u okluzalnom nego u gingivalnom dijelu. Gleđno-dentinski bedem je najizraženiji na prvim mliječnim kutnjacima.

Dobrim poznavanjem morfoloških karakteristika zuba, upoređivanjem zuba sa desne i zuba sa lijeve strane odgovarajuće vilice ne bi smjelo doći do greške prilikom upisivanja statusa.

Slika 2.1. Morfološke karakteristike mliječnih zuba

2.3. Broj zuba mliječne denticije

Potpunu mliječnu denticiju čini 20 zuba, 10 u gornjoj i 10 u donjoj vilici, odnosno po pet u svakom kvadrantu. Formula zuba mliječne denticije glasi 2i 1c 2m x 4

(dva sjekutića, jedan očnjak i dva kutnjaka).


2.4. Oblik zubnih lukova

Oblik zubnog luka gornje i donje vilice u mliječnoj denticiji je polukružan. Predstavlja jednu odrazlika između mliječne i stalne denticije, s obzirom da luk gornje vilice u stalnoj denticiji ima oblik poluelipse, a luk donje vilice oblik parabole.

Nagib mliječnih zuba u odosu na ravan odgovarajuće vilice iznosi oko 90°.U mliječnoj denticiji interincizalni ugao iznosi gotovo 180°, dok je u stalnoj denticiji ovaj ugao

znatno manji.

Slika 2.2. Oblik zubnih lukova u mliječnoj denticiji

Prisustvo dijastema jedna je od karakteristika mliječne denticije, a razlikuju se frontalne iprimatne. Frontalne dijasteme nalaze se, kako im i samo ime kaže, između frontalnih zuba.e Primatne dijasteme se u gornjem zubnom luku nalaze između lateralnih sjekutića i očnjaka, a u donjemezubnom luku, između očnjaka i prvih kutnjaka.

Primatne dijasteme su normalno prisutne odmah po nicanju mliječnih zuba. Dijasteme izmeđusjekutića često su prisutne od početka njihovog nicanja, ali se uvećavaju tokom rasta djeteta i tokomrasta alveolarnog nastavka. Dijasteme između mliječih zuba su znak pravilnog rasta i razvoja, a potrebne su zbog pravilnog postavljanja trajnih zuba u niz tokom nicanja.

Odsustvo dijastema u mliječnoj denticiji smatra se nepravilnim. U većini slučajeva zubnilukovi mliječne denticije veći su od zbira meziodistalnih promjera mliječnih zuba, zbog izostanka aproksimalnog kontakta mliječnih zuba.

Slika 2.3. Dijasteme u mliječnoj denticiji


2.5. Karakteristike eugnatije u mliječnoj denticiji

Pod pojmom eugnatije (normookluzije) podrazumijeva se pravilno oblikovan anatomsko-morfološki i funkcionalno-fi ziološki orofacijalni sistem. Normalna okluzija mijenja se tokom vremena. Vidno se razlikuje u doba mliječne i u doba stalne denticije.

Osnovni preduslov da okluzalni kompleks može funkcionirati jeste da zubni nizovi gornje i donje vilice budu funkcionalne cjeline. To podrazumijeva postojanje svih zuba (2i 1c 2m x 4), koji treba da se nalaze na svojim mjestima, u pravilnom položaju u odnosu na tri ravni prostora.

Odnos mliječnih zuba u centralnoj okluziji

Svaki mliječni zub okludira sa po dva antagonista, izuzev centralnog donjeg sjekutića i posljednjeg gornjeg kutnjaka.

Analiza okluzije u mliječnoj denticiji vrši se u tri prostorne ravni (sagitalnoj, vertikalnoj itransverzalnoj) i to u interkaninoj (frontalnoj) i transkaninoj (bočnoj) regiji.

Interkanina regija: U sagitalnoj ravni određuje se incizalni stepenik, koji predstavlja horizontalno rastojanje

između labijalne površine gornjeg centralnog sjekutića i labijalne površine donjeg centralnog sjekutića. Normalno je da gornji sjekutići prelaze preko donjih sjekutića i u tom slučaju govorimo o maksilarnom incizalnom stepeniku. Vrijednost incizalnog stepenika iznosi 2mm, što predstavlja vestibulo-oralni promjer incizalnog brida gornjeg centralnog sjekutića. U slučaju kada donji sjekutići prelaze preko gornjih sjekutića govorimo o mandibularnom inicizalnom stepeniku. U literaturi se vrlo često maksilarni incizalni stepenik naziva i pozitivan, a mandibularni incizalni stepenik negativan stepenik.

U vertikalnoj ravni određuje se dubina preklopa, koja predstavlja vrijednost koliko gornji sjekutići preklapaju donje sjekutiće. Dubina preklopa u periodu mliječne denticije može varirati.

U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih tačaka centralnih gornjih i donjih asjekutića. Pravilan nalaz je da se interincizalne tačke centralnih gornjih i donjih sjekutića nalaze u medijalnoj liniji (medijani) i da se međusobno podudaraju.

Analiza okluzije u sagitalnoj ravni u predjelu bočnih zuba (transkanini sektor), podrazumijeva određivanje interkuspidacije. U periodu mliječne denticije određivanje interkuspidacije se vrši na osnovu sagitalnog (antero-posteriornog) odnosa mliječnih očnjaka i oblika postlaktealne ravni. Postlaktealna ravan (postlakteon, ekvidistalna ravan, terminalna ravan, postmolarna ravan) jedna je od karakteristika mliječne denticije, a čine je distalne aproksimalne površine drugih mliječnih kutnjaka. Pravilno je da gornji mliječni očnjak okludira sa donjim mliječnim očnjakom i prvim kutnjakom. Kada je riječ o postlaktealnoj ravni, najčešći oblik je ravan postlakteon, odnosno, distalne površine gornjih i donjih drugih mliječnih kutnjaka završavaju u istoj ravni. Ova ravan oslikava način završavanja zubnih nizova u mliječnoj denticiji, i u skladu s tim može imati trojak oblik.

Normalan i najčešći odnos mliječnih kutnjaka, u ranoj mliječnoj denticiji, je ravna postlaktealna ravan. To je privremeni, prelazni oblik i ukoliko se ne promijeni, omogućava interkuspidaciju prvih stalnih kutnjaka u nesigurnom kvržičnom odnosu.


Ova ravan može biti distalno i mezijalno prelomljena. Ukoliko je prisutna distalno prelomljena ravan (donji drugi kutnjak nalazi se distalnije u odnosu na gornji), mliječna denticija ekvivalentna je klasi II po Angle-u, te je on uvijek znak distalnog zagriza.

Kada je u pitanju odnos s mezijalnim pomakom, treba biti oprezan pri analizi. Mezijalno prelomljen postlakteon predstavlja stanje kada se donji drugi kutnjak nalazi

mezijalnije u odnosu na gornji. Ovakav oblik je poželjan i odmah nakon erupcije prvih stalnihkutnjaka omogućava njihovu međusobnu interkuspidaciju u klasi I po Angle-u.

Međutim, iako je pravilna i poželjna, postlaktealna ravan sa mezijalnim stepenikom može bitii znak progenog zagriza (klasa III po Angle-u), ali u tom slučaju prisutni su i drugi simptomiprogenog zagriza.

Ipak, ekvivalent klasi III rijetko se viđa u mliječnoj denticiji zbog normalnog obrasca kraniofacijalnog rasta u kojem donja vilica zaostaje za gornjom.

Slika 2.4. Oblici postlaktealne ravni (a. ravna, b. mezijalno prelomljena, c. distalno prelomljena)

a) b) c)

U predjelu bočnih zuba u vertikalnoj ravni analizira se međusobni odnos mliječnih zuba prema okluzalnoj ravni. Normalan anteroposteriorni odnos svih mliječnih zuba uspostavlja se nicanjem prvih mliječnih kutnjaka. Do nicanja prvih mliječnih kutnjaka, alveolarni nastavci gornje i donjevilice bili su u direktnom kontaktu. Nicanjem ovih zuba dolazi do tzv. prvog fi ziološkog dizanja zagriza. Mliječni zubi su u pravilnom vertikalnom odnosu ukoliko svi dosežu okluzalnu ravan.Međutim, mliječni zub može biti u infrapoziciji i u suprapoziciji. Infrapozicija može biti fi ziološka i patološka. U fi ziološkoj infrapoziciji je svaki zub koji niče. Patološka infrapozicija je stanje kada je grizna površina zuba ispod nivoa grizne površine susjednih zuba, odnosno kada zub ne dosežeokluzalnu ravan (npr. ankiloza mliječnog kutnjaka). Suprapozicija zuba je uvijek patološka ipodrazumijeva stanje u kojem zub prelazi okluzalnu ravan, tj. koji se nalazi iznad nivoa susjednihzuba (npr. dubok zagriz ili gubitak mliječnog antagoniste).

U transverzalnoj ravni u predjelu bočnih zuba analiziraju se buko-oralni odnosi. Pravilno je da bukalne kvržice gornjih mliječnih kutnjaka prelaze preko bukalnih kvržica donjih mliječnih kutnjaka.

POGLAVLJE 3

Karakteristike mješovite denticije


Mješovita denticija traje od nicanja prvog stalnog zuba pa sve do ispadanja posljednjeg mliječnog zuba. Prvi stalni zubi koji niču su prvi stalni kutnjaci, znatno rjeđe to mogu biti donji centralnisjekutići.

3.1. Hronologija nicanja stalnih zuba

Mineralizacija prvih stalnih kutnjaka započinje oko rođenja, da bi kompletna mineralizacija svihkruna stalnih zuba, osim umnjaka, završila do osme godine.

Između šeste i sedme godine života očekuje se nicanje prvih stalnih kutnjaka. Istovremeno sezavršava resorpcija korjenova centralnih mliječnih sjekutića, očekuje se ispadanje ovih zuba i početak nicanja njihovih zamjenika.

U prosjeku u sedmoj godini u ustima se pojavljuju gornji centralni i donji lateralni sjekutići, uosmoj godini niču gornji lateralni sjekutići, a u devetoj donji očnjaci.

U periodu između desete i dvanaeste godine niču donji i gornji pretkutnjaci i gornji očnjaci.Najčešći redosljed nicanja stalnih zuba u donjoj vilici je: prvi kutnjak, centralni sjekutić, lateralni

sjekutić, očnjak, prvi pretkutnjak, drugi pretkutnjak te drugi kutnjak.Redosljed nicanja stalnih zuba u gornjoj vilici je: prvi kutnjak, centralni sjekutić, lateralni

sjekutić, prvi pretkutnjak, drugi pretkutnjak, očnjak te drugi kutnjak.Nicanjem prvih stalnih kutnjaka nastavlja se podizanje zagriza; to je drugo fi ziološko dizanje

zagriza. Zajedno sa nicanjem prvih stalnih kutnjaka nastavlja se nicanje mliječnih zuba, kojeje praćeno vertikalnim rastom alveolarnog nastavka. To znači da i rast bočnih mliječnih zuba ialveolarnog nastavka učestvuju u podizanju zagriza, a ne samo prvi stalni kutnjaci.

Poremećaji u erupciji zuba stalne denticije javljaju se prilično često. Osim normalnih varijacija u vremenu erupcije, na erupciju zuba mogu utjecati brojni genetski poremećaji, bolesti i sindromi.

Tabela 3.1. Hronologija nicanja stalnih zuba

HRONOLOGIJA NICANJA STALNIH ZUBA

Zub Prosječna dob nicanja (godine)

Gornji sjekutići 6 – 8Donji sjekutići 7 – 9Gornji očnjaci 11 – 12Donji očnjaci 9 – 10Pretkutnjaci 10 – 12Prvi kutnjaci 6 – 7Drugi kutnjaci 11 – 13Treći kutnjaci (umnjaci) 17 – 21


3.2. Potporna zona

Potporna zona je ortodontski termin vezan za period mješovite denticije, a defi nira se kao prostor od distoaproksimalne površine lateralnog stalnog sjekutića do mezioaproksimalne površine prvog stalnog kutnjaka. To je prostor koji u periodu mješovite denticije tvore mliječni očnjak, prvi i drugi mliječni kutnjak, te dijasteme, a u koji će se smjestiti stalni očnjak, prvi i drugi pretkutnjak.

Značaj ove zone se ogleda u činjenici da su širine mliječnih kutnjaka zajedno s očnjacima i dijastemama veće nego širine nicajućih nasljednika i taj dodatni prostor zove se zakolonski prostor (eng. leeway space). Leeway space u gornjoj vilici iznosi 1,5mm, a u donjoj vilici 2,5mm. eZnačaj leeway space-a je u tome što omogućava mezijalni pomak donjih kutnjaka za uspostavljanjepravilne interkuspidacije, te obezbjeđuje mjesto za smještaj pretkutnjaka i stalnih očnjaka, a može se koristiti kao dodatni prostor u toku ortodontske terapije.

3.3. Karakteristike eugnatije u periodu mješovite denticije

Pravilna okluzija (eugnatija) u periodu mješovite denticije podrazumijeva da svi gornji zubi preklapaju labiobukalno donje, svi donji zubi preklapaju gornje sa oralne strane, svi zubi imaju po dva zuba agonista izuzev zadnjih kutnjaka, i dva zuba antagonista izuzev donjih centralnih sjekutića i gornjih zadnjih kutnjaka. Sredine gornjeg i donjeg zubnog niza se nalaze u istoj, medijalnoj ravni, incizalni stepenik iznosi oko 2mm, gornji sjekutići prekrivaju labijalnu površinu donjih sjekutića oko 2-3mm. Bukalne kvržice gornjih bočnih zuba preklapaju bukalne kvržice donjih, a svi zubi dosežu okluzalnu ravan.

Klasa interkuspidacije u mješovitoj denticiji određuje se na osnovu odnosa prvih stalnih kutnjaka, pri čemu treba uzeti u obzir i interkuspidaciju mliječnih očnjaka i mliječnih kutnjaka kao i oblik postlaktealne ravni.

Period stalne denticije započinje zamjenom i posljednjeg mliječnog zuba stalnim. U ovom periodu niču još drugi i treći stalni kutnjaci. Donji drugi kutnjaci niču u periodu između jedanaestei trinaeste godine, a gornji drugi kutnjaci između dvanaeste i trinaeste godine. Nicanje drugih kutnjaka dovodi do trećeg fi ziološkog dizanja zagrižaja.

POGLAVLJE 4

Karakteristike stalne denticije


Rast korijena stalnog zuba završava se dvije i po do tri godine nakon njegove erupcije, pa tako i rast korjenova drugih kutnjaka završava između četrnaeste i petnaeste, odnosno četrnaeste i šesnaestegodine života.

Nicanje trećih kutnjaka (umnjaka) događa se između osamnaeste i dvadeset pete godine. Tosu zubi koji pokazuju najveću varijabilnost u početku, dužini trajanja i završetku svog razvoja.Ispitivanja Markovića i saradnika, Trišovića i saradnika (1978) pokazala su da se prvi znaci razvoja ovih zuba mogu rendgenski otkriti već u prvoj polovini šeste godine. Takav stepen razvoja se kodnekih osoba, može otkriti i u dvanaestoj, trinaestoj pa čak i u četrnaestoj godini. Ovakvi nalazi sugeriraju da zameci ovih zuba ne nastaju kod svih osoba između 3,5 i 4,5 godine života, već tomože biti i neznatno ranije, ali i mnogo kasnije. Ipak, zameci trećih kutnjaka (umnjaka) čestonedostaju.

4.1. Morfologija stalnih zuba

Sjekutići su centralno postavljeni unutar zubnih nizova. Sjekutić koji se nalazi neposredno uzmedijalnu liniju je centralni (prvi), a distalno od njega lateralni (drugi). Sjekutići u istom zubnom nizu međusobno su sličniji u odnosu na sjekutiće iz suprotnog niza. Po veličini dominira gornji centralni sjekutić, a veličina opada do donjeg centralnog sjekutića koji je ujedno i najmanji zub stalne denticije.

Krune gornjih centralnih sjekutića, u poređenju sa donjim, obično su veće u svim dimenzijama,naročito u meziodistalnom pravcu. Kruna gornjeg lateralnog sjekutića obično je slična po obliku kruni gornjeg centralnog sjekutića, ali je u cjelosti manja. Ipak, gornji lateralni sjekutić pokazujeveći opseg varijacija od bilo kojeg drugog zuba izuzev umnjaka.

Donji sjekutići su najjednostavniji i najmanji zubi u stalnoj denticiji, veoma stabilnog su oblika,sličnog dlijetu. Ovi zubi međusobno su jako slični te se stoga teško razlikuju; donji centralni sjekutićobično je neznatno manji od lateralnog.

Svi sjekutići obično imaju jedan korijen, spljošten u meziodistalnom pravcu. Očnjak je treći zub od medijalne linije u svakom kvadratu. Opće morfološke karakteristike

gornjeg i donjeg očnjaka su slične. Sljedeće osobine karakteriziraju sve očnjake:- prisustvo jedne konične kvržice (solitarna kvržica),- sa vestibularnog aspekta kruna pokazuje oblik petougaonika, slično konturi bukalne površine

susjednog prvog pretkutnjaka. Lingvalna jama je slične prostorne orjentacije kao i kod susjednih sjekutića, ali je lingvalnim

kvržičnim grebenom podijeljena na mezio i distolingvalni dio. Očnjaci, dakle, imaju sječivni greben, cingulum i marginalne grebene slične sjekutićima, te

kvržicu koja je karakteristična za bočne zube. Stoga, s proksimalnog aspekta, očnjaci pokazuju oblik sličan sjekutićima, a s labijalnog aspekta oblik sličan pretkutnjacima.

Očnjak ima širok te najduži korijen od svih zuba u pripadajućem zubnom nizu. Ovaj zubnajstabilniji je zub u zubnim nizovima.


Pretkutnjaci su četvrti i peti zubi od sagitalne medijalne linije, a označeni su kao prvi ii drugi pretkutnjak. Gornji pretkutnjaci međusobno su slični; s bukalnog aspekta kruna ima oblik petougaonika, slično očnjaku. Gornji prvi pretkutnjak uvijek pokazuje obrnut znak ugla i luka, te obično dva korijena: bukalni i palatinalni. Gornji drugi pretkutnjak obično ima pravilne topografsko-anatomske znake i najčešće samo jedan korijen.

Donji pretkutnjaci međusobno su manje slični od gornjih pretkutnjaka. Donji prvi pretkutnjak ima slabo izraženu i funkcionalno neaktivnu lingvalnu kvržicu, stoga je oblikom sličan donjem očnjaku.

Donji drugi pretkutnjak strukturno liči na mliječni kutnjak jer ima dvije lingvalne kvržice, funkcionalno aktivne (molarizacija pretkutnjaka). Donji pretkutnjaci su jednokorjeni zubi, pri čemu je korijen donjeg drugog pretkutnjaka nešto masivniji i duži u poređenju sa prvim donjim pretkutnjakom.

Stalni kutnjaci su najveće zubne jedinice u zubnim nizovima. Obično je prisutno dvanaest kutnjaka, po tri u svakom kvadrantu.

Kutnjaci se označavaju kao prvi, drugi i treći stalni kutnjak, od mezijalno prema distalno, usvakom kvadrantu.

Gornji prvi kutnjak, s anatomskog aspekta, najmanje je varijabilan i stoga predstavlja morfološki standard, s kojim se porede ostali stalni gornji kutnjaci. Isti je slučaj i s donjim prvim kutnjakom, s kojim se porede ostali donji stalni kutnjaci.

Krune gornjih stalnih kutnjaka šire su bukopalatinalno nego meziodistalno, konture spoljašnjeg okluzalnog polja stoga su romboidnog oblika. Karakteristika okluzalne površine je prisustvo tri glavne kvržice (meziobukalna, distobukalna i meziopalatinalna), te četvrte (distopalatinalna) koja je uvijek manje veličine, a ponekad je i u cjelosti odsutna.

Gornji stalni kutnjaci obično imaju tri korijena, dva bukalna i jedan palatinalni.Slično gornjim antagonistima, donji stalni kutnjaci pokazuju smanjenje u veličini udaljavanjem

od medijalne linije. Glavni atributi koji čine razliku između gornjih i donjih kutnjaka su: krune donjih kutnjaka su šire meziodistalno nego buko-oralno, kontura okluzalne površine im je pravougaonog ili petougaonog oblika, imaju četiri ili pet glavnih kvržica (dvije uvijek lingvalnolokalizirane i približno iste veličine), uvijek pokazuju lingvalni nagib krune, obično imaju dva korijena (mezijalni i distalni).

Slika 4.1. Morfološke karakteristike stalne denticije


4.2. Broj zuba stalne denticije

Stalna denticija broji 32 zuba, a zubna formula stalne denticije glasi 2I 1C 2P 3M x 4 (dva sjekutića, jedan očnjak, dva pretkutnjaka i tri kutnjaka). S obzirom na relativno učestalu

impakciju i anodonciju trećih kutnjaka (17-20% populacije), prihvatljivo je da klinički zubni status čini 28 zuba, po 14 u svakoj vilici, odnosno 7 u svakom kvadrantu prema formuli 2I 1C 2P 2M x 4.

4.3. Oblik zubnih lukova

Prema Angle-u oblik zubnog luka u gornjoj vilici je poluelipsa dok je luk u donjoj vilici oblika parabole. U novije vrijeme se oblik zubnog luka opisuje kao: šiljasti (uži), ovalni i četvrtasti. Ipak, oblik zubnog luka je determiniran genetskim i vanjskim uticajima i kao takav ne može biti striktno defi niran.

Slika 4.2. Oblik zubnog luka gornje vilice u stalnoj denticiji

4.4. Karakteristike eugnatije u stalnoj denticiji

Okluzija se može defi nirati kao međusobni odnos zuba u zubnom nizu, te odnos zuba u odnosu na susjedne zube u antagonističkom zubnom nizu. Razvitak koncepta pravilne okluzije potiče odAngle-a, a tek defi niranjem pravilne okluzije možemo govoriti o tome šta je malokluzija.

Edward H. Angle 1900 godine je postavio postulat da su gornji prvi stalni kutnjaci ključ okluzijei da njihov odnos treba biti takav da meziobukalna kvržica prvog gornjeg stalnog kutnjaka treba da okludira sa bukalnom fi surom prvog donjeg stalnog kutnjaka.

Opće osobine pravilne okluzije stalnih zuba slične su onim kod mliječnih zuba. Svi gornji zubipreklapaju labiobukalno donje, svi donji zubi preklapaju gornje sa oralne strane. Svi zubi imaju podva zuba agonista izuzev trećih kutnjaka i dva zuba antagonista izuzev donjih centralnih sjekutića i gornjih zadnjih kutnjaka. Sredine gornjeg i donjeg zubnog niza se nalaze u istoj, medijalnojravni, incizalni stepenik iznosi oko 2 mm, a gornji sjekutići prekrivaju labijalnu površinu donjihsjekutića oko 2-3 mm.


Pravilan sagitalni odnos vilica je neutrookluzija, odnosno klasa I po Angle-u; to znači da odnos gornjih i donjih kutnjaka treba biti takav da meziobukalna kvržica gornjeg prvog kutnjaka okludira sa bukalnom fi surom donjeg prvog kutnjaka, a gornji očnjak okludira sa donjim očnjakom i prvim donjim pretkutnjakom.

Lawerence F. Andrews 1972. godine je postavio šest postulata odnosno ključeva normalne okluzije:

1. Odnos prvih stalnih kutnjaka treba da bude takav da meziobukalna kvržica prvog gornjeg stalnog kutnjaka okludira sa bukalnom fi surom prvog donjeg stalnog kutnjaka, te da distalna površina distobukalne kvržice prvog gornjeg stalnog kutnjaka okludira sa mezijalnom površinom mezioaproksimalne kvržice drugog donjeg stalnog kutnjaka.

2. Angulacija krune zuba (meziodistalni tip krune) je pojam koji se odnosi isključivo na krunuzuba, izražava se u stepenima, a predstavlja ugao između linije povučene kroz krunu zuba sa vestibularne strane i linije koja je povučena pod uglom od devedeset stepeni na okluzalnu ravan. Može biti pozitivan i negativan. Pozitivan tip je kada se gingivalni dio krune zuba nalazi distalnije postavljen od incizalnog, dok o negativnom tipu govorimo kada se gingivalni dio krune zuba nalazi mezijalnije postavljen od incizalnog.

3. Inklinacija krune zuba (labiolingvalna ili bukolingvalna inklinacija) je pojam koji se odnosi isključivo na krunu zuba, izražava se u stepenima, a predstavlja ugao između linije povučene tangencijalno kroz krunu zuba sa vestibularne strane i linije koja čini ugao od devedeset stepenisa okluzalnom ravni, kada se gleda iz profi lne projekcije. Može biti pozitivan i negativan. Pozitivan je kada je gingivalni dio krune zuba oralnije u odnosu na incizalni dio, a negativan kada je gingivalni dio krune zuba vestibularnije u odnosu na incizalni dio krune.

4. Odsustvo rotacija unutar zubnog niza podrazumijeva da zubi nisu rotirani, obzirom da sve rotacije zuba utiču na raspoloživi prostor u zubnom nizu.

5. Odsustvo dijastema između zuba unutar zubnog niza. Andrews je kod svih netretiranih pacijenata sa dobrom okluzijom našao čvrste aproksimalne kontakte.

6. Okluzalna ravan treba da bude blaga. Iako Andrews nije u svim slučajevima našao blagu okluzalnu ravan, smatra da cilj ortodontskog tretmana treba da bude ravna okluzalna ravan, s obzirom na prirodnu tendenciju njenog produbljivanja tokom starenja.

Da bismo govorili o pojmu eugnatije, potrebno je još da su zadovoljeni funkcionalni i estetski aspekti okluzije, s obzirom na dinamičnu ulogu stomatogenog sistema pri žvakanju, gutanju i govoru. Također se mora voditi računa o populacijskim različitostima, s obzirom da je normalna okluzija pretežno izraz genetskih varijacija.


Slika 4.3. I. ključ okluzije (Andrews) Slika 4.4. II. ključ okluzije (Andrews)

Slika 4.5. III. ključ okluzije (Andrews) Slika 4.6. IV. ključ okluzije (Andrews)

Slika 4.7. V. ključ okluzije (Andrews)

Slika 4.8. VI. ključ okluzije (Andrews)

POGLAVLJE 5

Metrička analiza studijskih modela


Metrička analiza studijskih modela predstavlja jedan od najvažnijih dijelova dijagnostičkog protokola u ortodonciji, a provodi se na studijskim modelima (sokle) ili softverskom analizomdigitaliziranog studijskog modela.

Izrada studijskih modela sastoji se od kliničke i laboratorijske faze. Klinička faza podrazumijeva uzimanje otiska donje i gornje vilice kao i registraciju međuviličnih

odnosa. Prilikom uzimanja otisaka za izradu studijskih modela važno je da budu obuhvaćenisljedeći detalji: donji/gornji zubni nizovi, područje apikalne baze (otisak mora biti dovoljne dubinei obuhvatiti područje vestibuluma), palatum (sa izraženim anatomsko-morfološkim strukturama),frenulum gornje i donje usne i jezika.

Laboratorijska faza podrazumijeva izlijevanje otisaka i izradu studijskih modela – sokli. Studijski modeli (sokle) se izrađuju u tvrdom gipsu.

Ortodontski studijski modeli imaju više namjena. Koriste se za analiziranje nepravilnosti zuba (broja, oblika, položaja, veličine), nepravilnosti zubnih lukova i nizova, međuviličnih odnosa u tri prostorne ravni (sagitalna, transverzalna, vertikalna), što omogućava postavljanje dijagnoze, izraduplana ortodontskog tretmana i praćenje toka tretmana.

Slika 5.1. Osnovne ravni (sagitalna, transverzalna i vertikalna)

Pored toga, studijski modeli imaju naučnoistraživački ali i medicinsko-pravni značaj. S obziromda su studijski modeli važan dokument za svakog pacijenta, potrebno ih je sačuvati najmanje 10 godina, što predstavlja problem za pohranjivanje. Razvoj savremenih tehnika i kompjuterskih programa umanjuje te nedostatke i predstavlja alternativu tradicionalnim gipsanim studijskimmodelima. Savremene tehnike omogućavaju skeniranje otisaka i njihovu digitalizaciju, što znatnoolakšava analiziranje, a i studije su pokazale da se u pogledu preciznosti mjerenja na gipsanim idigitalnim modelima ne razlikuju. Pohranjivanje digitalnih modela može se provesti na CD-u ili nekom drugom mediju, što smanjuje potrebu za prostorom koji zauzimaju gipsani studijski modeli.


Digitalne fotografi je i digitalni rendgen snimci pacijenta (ortopantomogram i profi lni telerendgen snimak) su već u upotrebi, tako da primjena digitalnih studijskih modela (virtuelnih studijskih modela) omogućava potpunu digitalizaciju dijagnostičkog ortodontskog protokola.

Za analizu studijskih modela potreban je sljedeći pribor:- Šubler – milimetarski pomični mjerač, omogućava mjerenja u svim pravcima. Pogodan je za

precizna mjerenja jer se na njemu očitavaju vrijednosti sa tačnošću od 0,1mm. - Ortodontski šestari – pored šublera za mjerenje na ortodontskim modelima može se koristiti

i dvokraki šestar, čiji kraci na vrhovima imaju metalne šiljke ili trodimenzionalni šestar po Korkhaus-u, koji omogućava mjerenja u tri ravni.

- Ortometar (Schmuth) – četverougaona plastična pločica, za procjenu položaja zuba. Dimenzije su mu 60 x 60mm, a debljina pločice je 10mm. Pločica sa jedne strane ima ucrtanu crvenim linijama paralelnu mrežu razmaka 10mm, a s druge strane mreža je iscrtana crnom bojom sa razmakom od 2mm.

- Postoji i okrugla pločica prečnika 36mm i debljine 1mm, sa milimetarskim podiocima, koja se može koristiti kao zamjena za ortometar po Schmuthu.

Slika 5.2. Ortodontski set za mjerenje (šubler i ortometar po Schmuth-u)

5.1. Morfološke analize u periodu mliječne denticije

Procjena potrebe za ortodontskim tretmanom u periodu mliječne denticije može se vršiti kliničkim intraoralnim pregledom, međutim, mnogo precizniji podaci se dobijaju analizom studijskih gipsanih modela. U periodu mliječne denticije analiza studijskih modela podrazumijeva određivanje zubnog statusa, oblika dentalnog luka, procjenu raspoloživog prostora i analizu okluzije u tri prostorne ravni.


5.1.1. Određivanje zubnog statusa

Prvi zadatak pri analiziranju studijskih modela mliječne denticije jeste određivanje (upisivanje)zubnog statusa.

Obilježavanje zuba mliječne denticije

Postoji više načina obilježavanja zuba. Danas se prema preporuci Međunarodnog udruženja stomatologa (Federation Dentaire Internationale FDI) najviše primjenjuje binarni brojčani sistem;zubni lukovi su podijeljeni na četiri kvadranta koji su obilježeni brojevima od 1-4 za stalnu, tebrojevima od 5-8 za mliječnu denticiju, čime je defi niran prvi broj. Drugi broj u binarnom sistemuoznačava položaj zuba u kvadrantu, polazeći od medijalne linije.

Tabela 5.1. Obilježavanje zuba mliječne denticije (binarni brojčani sistem)

55 54 53 52 51 61 62 63 64 65 85 84 83 82 81 71 72 73 74 75

51 gornji desni centralni sjekutić 61 gornji lijevi centralni sjekutić

52 gornji desni lateralni sjekutić 62 gornji lijevi lateralni sjekutić

53 gornji desni očnjak 63 gornji lijevi očnjak

54 gornji desni prvi kutnjak 64 gornji lijevi prvi kutnjak

55 gornji desni drugi kutnjak 65 gornji lijevi drugi kutnjak

81 donji desni centralni sjekutić 71 donji lijevi centralni sjekutić

82 donji desni lateralni sjekutić 72 donji lijevi lateralni sjekutić

83 donji desni očnjak 73 donji lijevi očnjak

84 donji desni prvi kutnjak 74 donji lijevi prvi kutnjak

85 donji desni drugi kutnjak 75 donji lijevi drugi kutnjak


Pored navedenog sistema, u svakodnevnoj praksi, koristi se obilježavanje zuba mliječne denticije rimskim brojevima od I – V.

Tabela 5.2. Obilježavanje zuba mliječne denticije (rimski brojevi)

V IV III II I I II III IV V V IV III II I I II III IV V

Ukoliko neki od mliječnih zuba nedostaje, upisuje se nula, bez obzira da li se radi o hipodonciji ili o gubitku zuba. Prekobrojan zub se notira na način da se njegov znak upiše dva puta.

Također je potrebno evidentirati i eventualne anomalije u morfologiji zuba – mikrodoncija, fuzija, geminacija i sl.

5.1.2. Analiza oblika zubnog luka i niza

U periodu mliječne denticije oblik zubnog luka je polukružan, a zubi su postavljeni pod pravim uglom u odnosu na okluzalnu ravan. Za analiziranje oblika zubnog luka potrebno je imati ortometar sa nekoliko koncentrično ucrtanih polukrugova. Analiza se vrši tako da se ortometar postavi na model pri čemu jedan od koncentričnih krugova ravnomjerno treba da dodiruje incizalne bridove sjekutića, vrh očnjaka i bukalne kvržice kutnjaka (slika 5.3.). Ukoliko je prisutna protruzija ili retruzija sjekutića, nijedan od koncentričnih krugova ortometra neće odgovarati tom obliku zubnog luka, te je potrebno evidentirati odstupanje.

Slika 5.3. Oblik zubnih lukova u mliječnoj denticiji

Dijasteme u mliječnoj denticiji

Prisustvo dijastema u mliječnoj denticiji je važan klinički znak koji govori o pravilnom razvoju. Na osnovu prisutnih dijastema možemo pretpostaviti da će biti dovoljno prostora za smještaj stalnih zuba. Odsustvo dijastema u mliječnoj denticiji ukazuje na nedovoljan razvoj i jedan je od prvih znakova primarne uskosti.


Zbog toga je važno prilikom analiziranja zubnih nizova u mliječnoj denticiji evidentirati prisustvo dijastema na način da se između svakog zuba, gdje je prisutna dijastema, ucrta strelica. Prisustvo dijastema se evidentira prilikom upisivanja zubnog statusa.

Slika 5.4. Način obilježavanja dijastema

5.1.3. Analiza okluzije u mliječnoj denticiji

Analiza okluzije u mliječnoj denticiji vrši se u interkaninoj i transkaninoj regiji mjerenjem parametara u tri prostorne ravni.

Interkanina regijaU sagitalnoj ravni određuje se incizalni stepenik. Normalno je da gornji sjekutići preklapaju

donje sjekutiće i u tom slučaju govorimo o maksilarnom incizalnom stepeniku. U slučajevima kada postoji bridni odnos, nema horizontalnog rastojanja između gornjih i donjih

sjekutića, vrijednost incizalnog stepenika jednaka je nuli. Ukoliko donji sjekutići preklapaju gornjesjekutiće, onda govorimo o mandibularnom incizalnom stepeniku.

Incizalni stepenik se mjeri pomoću šublera i vrijednost incizalnog stepenika se izražava umilimetrima (mm).

Slika 5.5. Odnos zuba interkanine regije mliječne denticije u sagitalnoj ravni (incizalni stepenik)

V IV III II I I II III IV V V IV III II I I II III IV V


U vertikalnoj ravni određuje se dubina preklopa, na način da se izmjeri rastojanje između incizalnih bridova gornjih i donjih mliječnih centralnih sjekutića. Na donjim mliječnim sjekutićima, na vestibularnoj površini, olovkom se označi tačka do koje gornji mliječni sjekutići preklapaju donje u položaju centralne okluzije. Nakon toga se, šublerom, izmjeri rastojanje od incizalnog brida donjeg mliječnog sjekutića i označene tačke na vestibularnoj površini istog sjekutića. Vrijednost dubine preklopa može biti pozitivna ili negativna, a izražava se u milimetrima (mm) ili u trećinama krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).

Slika 5.6. Odnos zuba interkanine regije mliječne denticije u vertikalnoj ravni (dubina preklopa)

U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih tačaka centralnih gornjih i donjih asjekutića. Pravilan nalaz je da se interincizalne tačke centralnih gornjih i donjih sjekutića nalaze u medijalnoj liniji (medijani) i da se međusobno podudaraju.

Potrebno je evidentirati sva odstupanja sa defi niranim iznosom i smjerom odstupanja.

Slika 5.7. Odnos zuba intekanine regiji mliječne denticije u transverzalnoj ravni (interincizalne tačake)

Transkanina regijaAnaliza okluzije u sagitalnoj ravni u predjelu bočnih zuba podrazumijeva određivanje klase

interkuspidacije. Klasa interkuspidacije se obilježava rimskim brojevima (I, II itd.) U periodumliječne denticije određivanje klase se vrši na osnovu odnosa mliječnih očnjaka i oblika postlaktealne ravni. Pravilno je da se mliječni očnjaci nalaze u klasi I interkuspidacije, tj. gornji očnjak okludira sa donjim očnjakom i prvim kutnjakom.


Postalakteon je najčešće ravan (distalne površine gornjih i donjih drugih mliječnih kutnjaka završavaju u istoj ravni).

Slika 5.8. Oblici postlaktealne ravni

U predjelu bočnih zuba u vertikalnoj ravni analizira se međusobni odnos mliječnih zuba u odnosu na okluzalnu ravan. Potrebno je evidentirati sva odstupanja u smislu infrapozicije isuprapozicije.

Slika 5.9. Prikaz infrapozicije mliječnih zuba

U transverzalnoj ravni u predjelu bočnih zuba analiziraju se buko-oralni odnosi. Pravilno je da bukalne kvržice gornjih mliječnih kutnjaka prelaze preko bukalnih kvržica donjih mliječnih kutnjaka. U slučajevima kada su narušeni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati na kojimje to zubima, kao i stepen promjena koji može biti od ukrštenog do potpuno promašenog odnosa.

Slika 5.10. Odnos zuba transkanine regije mliječne denticije u transverzalnoj ravni (buko - oralni odnosi)


5.2. Morfološke analize u periodu mješovite denticije

Morfološke analize u periodu mješovite denticije podrazumijevaju određivanje zubnog statusa, određivanje oblika zubnog luka, analizu okluzije u sve tri prostorne ravni i procjenu potrebnog, odnosno raspoloživog prostora za smještaj stalnih zuba.


Morfološka analiza modela u periodu mješovite denticije započinje upisivanjem zubnog statusa. Za tačno određivanje zubnog statusa neophodno je poznavanje morfoloških karakteristika mliječnih i stalnih zuba. Obilježavanje mliječnih i stalnih zuba može se vršiti na više načina: binarni sistem obilježavanja zuba (kvadrant i pozicija zuba od medijalne linije) ili kombinacija arapskih i rimskihbrojeva (rimskim brojevima obilježavamo mliječne zube, a arapskim brojevima stalne zube).

Tabela 5.3. Način obilježavanja statusa zuba u periodu mješovite denticije

Binarni sistem obilježavanja statusa zuba u periodu mješovite denticije

16 55 14 53 12 11 21 22 63 64 65 26 46 85 84 43 42 41 31 32 33 74 75 36

Obilježavanja statusa zuba u periodu mješovite denticije (kombinacija arapskih i rimskih brojeva)

6 V 4 III 2 1 1 2 III IV V 6 6 V IV 3 2 1 1 2 3 IV V 6

Ukoliko neki od mliječnih zuba nedostaje, upisuje se nula (bez obzira da li se radi o hipodonciji ili o gubitku zuba). Prekobrojan zub se notira na način da se njegov znak upiše dva puta.

Takođe je potrebno evidentirati i eventualne anomalije u morfologiji zuba (mikrodoncija, fuzija, geminacija, i sl.).

Prilikom određivanja zubog statusa potrebno je posebnu pažnju obratiti na redoslijed smjene, odnosno redoslijed nicanja stalnih zuba. Sva eventualna odstupanja u vremenu nicanja zuba (ranija ili kasnija smjena zuba) je potrebno evidentirati. Zubni status je potrebno potvrditi RTG snimkom.

5.2.2. Određivanje oblika zubnog luka

Oblik zubnog luka u periodu mješovite denticije zavisi od uzrasta djeteta, odnosno od perioda denticije i dentalnog statusa. Analiziranje oblika gornjeg i donjeg zubnog luka podrazumijeva opisivanje oblika pri čemu zubni luk može imati oblik slova „U“, „V“ ili grčkog slova omega „Ω“.


5.2.3. Procjena potrebnog i raspoloživog prostora

Nepravilno postavljeni i zbijeni zubi unutar zubnih lukova najčešće su posljedica nedostatka prostora, bilo kao posljedica nesrazmjera u veličini vilica i zuba, bilo kao posljedica prijevremenog gubitka mliječnih zuba i posljedičnog pomjeranja susjednih zuba u slobodni prostor. Kako bi se procijenilo da li ima dovoljno prostora za smještaj svih zuba unutar zubnih lukova, potrebna jeanaliza prostora na studijskim modelima. Analiza prostora na modelima podrazumijeva poređenjeraspoloživog i potrebnog prostora za smještaj svih zuba. Ove analize predstavljaju važan aspekt uortodontskom dijagnostičkom protokolu i planiranju ortodontskog tretmana.

U periodu mješovite denticije jedno od najčešćih pitanja je da li će biti dovoljno prostora za smještaj svih stalnih zuba, naročito zuba potporne zone (stalnog očnjaka, prvog i drugog pretkutnjaka).

Za procjenu potrebnog prostora u periodu mješovite denticije mogu se koristiti analize koje setemelje na tablicama proporcionalnosti (Moyersova i Tanaka-Johnstonova) ili na RTG-snimkama.

5.2.3.1. Moyersova analiza

Da bi se dobili podaci o potrebnom prostoru za smještaj stalnog očnjaka, prvog i drugog pretkutnjaka, Moyers je na osnovu zbira meziodistalnih promjera donjih stalnih sjekutića daotablice sa različitim procentom vjerovatnoće, od 5% do 95%, potrebnog prostora. Prema preporuci autora u svakodnevnoj praksi koristi se 75% vjerovatnoće.

Moyersova analiza (metoda) zasniva se na činjenici da postoji određena korelacija izmeđuveličine pojedinih grupa zuba, i to između veličine donjih stalnih sjekutića, i veličine stalnih očnjaka i pretkutnjaka u obje vilice. Preciznije, zbir meziodistalnih promjera donjih stalnih sjekutića u određenom je odnosu sa veličinom prostora potrebnog za smještaj očnjaka, prvog i drugog pretkutnjaka, za gornju i donju vilicu.

Ova analiza ima nekoliko prednosti i stoga se preporučuje primjena ove analize u svakodnevnom kliničkom radu.

Za ovu analizu potrebno je da su iznikli stalni donji sjekutići, koji niču do osme godine,tako da se ova analiza može primijeniti dosta rano, što znači da se već u osmoj godini sa velikomvjerovatnoćom (75% vjerovatnoće), može predvidjeti da li će biti dovoljno prostora za smještaj stalnog očnjaka, prvog i drugog pretkutnjaka. Osim toga, donji sjekutići su morfološki stabilniji od bilo koje druge grupe zuba.

Greške pri mjerenju u ovoj analizi su minimalne.Metoda je jednostavna i sa jednakom preciznošću mogu je primjenjivati kako iskusni kliničari

tako i početnici i studenti.Metoda se sa jednakom preciznošću može primjeniti direktno u ustima pacijenta kao i na

studijskim gipsanim modelima.


Postupak analize1. Izmjeriti pojedinačno meziodistalne promjere donjih stalnih sjekutića, na najširem

meziodistalnom promjeru krune zuba, i zatim ih zbrojati. Time se dobija „ulazni“ podatak za čitanje potrebnih vrijednosti iz tablica.

2. Izmjeriti veličinu potporne zone od distoaproksimalne površine lateralnog stalnog sjekutića do mezioaproksimalne površine prvog stalnog kutnjaka, posebno na desnoj i posebno na lijevoj strani, i u gornjem i u donjem zubnom luku. Dobivene podatke unijeti u tabelu, u za to predviđene rubrike.

3. U tablicama pronaći potrebne vrijednosti potporne zone za izmjerenu sumu donjih sjekutića, posebno za gornju i posebno za donju vilicu. Uobičajeno je da se koristi procenat od 75%vjerovatnoće. Dobivene podatke unijeti u tabelu, u za to predviđene rubrike. Potrebno je naglasiti da su tablice vjerovatnoće napravljene posebno za veličinu potporne zone u gornjoj i posebno u donjoj vilici, zbog razlike u veličini potporne zone u gornjem i donjem zubnom luku; dok se za desnu i za lijevu stranu u jednoj vilici uzimaju identične potrebne vrijednosti.

4. Nakon toga upoređuju se izmjerene vrijednosti (veličina potporne zone izmjerena na modelu) i potrebne vrijednosti (veličina potporne zone – tablične vrijednosti) i dobivena razlika se unosi u tabelu. Ukoliko je izmjerena vrijednost manja od potrebne vrijednosti potporne zone (negativna razlika), postoji nedostatak prostora za smještaj stalnog očnjaka, prvog i drugog pretkutnjaka; što znači da je ortodontskom terapijom potrebno obezbijediti potrebni prostor. Ukoliko je izmjerena vrijednost jednaka ili veća od potrebne vrijednosti potporne zone, znači da će biti dovoljno prostora za smještaj stalnog očnjaka, prvog i drugog pretkutnjaka.

Tabela 5.4. Predikcijske Mojersove vrijednosti (75% vjerovatnoće)

PROCJENA POTREBNOG PROSTORA (Moyers)

Suma meziodistalnih promjera donjih sjekutića

19,5 20,0 20,5 21,0 21,5 22,0 22,5 23,0 23,5 24,0

Veličina potporne zone (75%) Gornja vilica 20,6 20,9 21,2 21,3 21,8 22,0 22,3 22,6 22,9 23,2

Veličina potporne zone (75%) Donja vilica 20,1 20,4 20,7 21,0 21,3 21,6 21,9 22,2 22,5 22,8

U slučajevima kada je došlo do pomjeranja sredine gornjih ili donjih sjekutića, potrebno je izvršiti korekciju položaja sjekutića i nakon toga mjeriti veličinu potporne zone sa desne i sa lijeve strane. Ukoliko su prisutne dijasteme između gornjih ili donjihsjekutića, potrebno je uključiti i veličinu dijastema uveličinu potporne zone sa desne i sa lijeve strane. Uslučajevima kada postoji rotacija jednog ili više sjekutića,također je potrebno izvršiti korekciju položaja zuba inakon toga mjeriti veličinu potporne zone.

Slika 5.11. Potporna zonaa


5.2.3.2. Tanaka – Johnstonova analiza

Tanaka i Johnston su razvili metodu, sličnu Moyersovoj analizi, za procjenu veličine potpornezone na osnovu meziodistalnog promjera donjih stalnih sjekutića (SMI). Prednost ove metode jeu tome što ne zahtijeva upotrebu tablica, nego se veličina potrebnog prostora za smještaj stalnog očnjaka, prvog i drugog pretkutnjaka, određuje na osnovu formula.

Formula za određivanje potrebnog prostora u donjoj vilici: SMI

210, 5

Formula za određivanje potrebnog prostora u gornjoj vilici: SMI

211, 0

Važno je napomenuti da se Moyersova analiza i Tanaka-Johnstonova analiza mogu primjenjivatikada su iznikli prvi stalni kutnjaci i stalni sjekutići, te da se ove analize mogu raditi sve dok je upodručju potporne zone prisutan ijedan mliječni zub.

Tabela 5.5. Način unošenja podataka za Moyersovu i Tanaka-Johnstonovu analizu

TANAKA-JOHNSTON MOYERS

Suma sjekutića: Suma sjekutića:

Gornja vilica Izmjerena: Treba: Razlika: Gornja vilica Izmjerena: Treba: Razlika:

Desno Desno

Lijevo Lijevo

Donja vilica Izmjerena: Treba: Razlika: Donja vilica Izmjerena: Treba: Razlika:

Desno Desno

Lijevo Lijevo

5.2.3.3. Određivanje veličine neizniklih zuba na osnovu RTG snimka

Određivanje veličine neizniklih zuba na osnovu RTG snimka podrazumijeva mjerenje zuba na rendgen snimku. Za ovu analizu koriste se rendgen snimci na kojima se jasno vide zubi. Mnogobolja, jasnija slika svakog zuba dobiva se na pojedinačnim retroalveolarnim rendgen snimcima negona ortopantomogramu. Međutim, i na pojedinačnim rendgen snimcima postoji uvećanje slike,koje treba uzeti u obzir prilikom mjerenja. Zbog toga se prilikom određivanja veličine neizniklih zuba na osnovu rendgen snimka prvo izmjere veličina jednog zuba vidljivog i na rendgen snimku i na modelu (npr. mliječni kutnjak). Uvrštavanjem dobivenih vrijednosti u formulu, odnosno na osnovu proporcije može se dobiti veličina neizniklog zuba:

PROMJER MLIJECNOG KUTNJAKA NA MODELU

PROMJER MLIJECNOG KUTNJAKA NA RTG SNIMKU

PROMJER NEIZNIKLOG PRETKUTNJAKA

PROMJER NEIZNIKLOG PRETKUTNJAKA NA RTG SNIMKU


5.2.4. Analiza okluzije u mješovitoj denticiji

Analiza okluzije u mješovitoj denticiji vrši se u interkaninoj i transkaninoj regiji mjerenjem parametara u tri prostorne ravni, kao i kod mliječne denticije.

Interkanina regijaAnalizom u sagitalnoj ravni određuje se incizalni stepenik (eng(( . overjet), koji predstavlja

horizontalno rastojanje između labijalne površine gornjeg centralnog sjekutića i labijalne površine donjeg centralnog sjekutića. Pravilan incizalni stepenik iznosi 2-3mm. Incizalni stepenik može biti povećan i vrijednost mu može biti i preko 10mm (npr. kod nepravilnosti klase II/1), takav incizalni stepenik nazivamo još i maksilarni incizalni stepenik. U slučajevima kada se gornji i donji sjekutići u položaju centralne okluzije dodiruju svojim bridovima (bridni odnos), incizalni stepenik je jednak nuli. Negativni incizalni stepenik ili mandibularni incizalni stepenik je kada se donji sjekutići nalaze ispred gornjih sjekutića (npr. kod progenog odnosa vilica). Incizalni stepenik se mjeri pomoću šublera i vrijednost incizalnog stepenika izražava se u milimetrima (mm).

Slika 5.12. Odnos zuba interkanine regije u sagitalnoj i vertikalnoj ravni (incizalni stepenik i dubina preklopa)

U vertikalnoj ravni određuje se dubina preklopa (eng. overbite),e koja predstavlja vrijednostkoliko gornji sjekutići preklapaju donje sjekutiće u vertikalnoj ravni. Vrijednost pravilne dubine preklopa je 2-3mm, ili izraženo u trećinama 1/3 visine krune zuba.

Dubina preklopa može biti smanjena (npr. kod bridnog odnosa) ili preklop uopće ne postoji (otvoreni zagriz). Gornji sjekutići mogu u potpunosti prekrivati donje sjekutiće i u tom slučaju govorimo o dubokom preklopu (npr. kod nepravilnosti klase II/2). Kod povećane dubine preklopa incizalni bridovi gornjih sjekutića mogu dodirivati gingivu u predjelu donjih sjekutića uzrokujući traumu, što svakako treba posebno zabilježiti. Prilikom analiziranja dubine preklopa u periodu mješovite denticije treba uzeti u obzir fi ziološke promjene u toku erupcije zuba (fi ziološka infrapozicija zuba). Dubina preklopa se mjeri na studijskim modelima u centralnoj okluziji, gdje se na vestibularnoj površini donjih stalnih sjekutića olovkom označi tačka do koje gornji stalni sjekutići prekrivaju donje. Nakon toga se izmjeri rastojanje od incizalnog brida donjeg sjekutića do označene tačke na vestibularnoj površini sjekutića.


Vrijednost dubine preklopa može biti pozitivna ili negativna a izražava se u milimetrima (mm)ili u trećinama krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).

Slika 5.13. Odnos zuba interkanine regiji u transverzalnoj ravni (interincizalne tačke)

U transverzalnoj ravni analizira se odnos interincizalnih tačaka gornjih i donjih centralnihastalnih sjekutića. Pravilno je da se interincizalne tačke gornjih i donjih sjekutića nalaze u medijalnojliniji (medijani) i da se međusobno podudaraju. Precizno određivanje odnosa interincizalnih tačaka podrazumijeva prethodno određivanje sredine gornjeg, odnosno donjeg modela (određivanjesredine vilica).

Određivanje sredine vilicaSredine gornje i donje vilice se konstruiraju na osnovu dvije referentne tačke u medijalnoj liniji

koje mogu biti anatomske ili konstruirane.

Određivanje sredine gornje viliceZa određivanje sredine gornje vilice koriste se dvije referentne tačke koje odgovaraju anatomskim

karakteristikama gornje vilice:- Prva (prednja) tačka se nalazi na mjestu gdje se drugi transverzalni nepčani nabor (plica palatina (

transversalis) križa sa medijalnom linijom (s rapha mediana);- Druga (stražnja) tačka je na mjestu gdje se rafa medijana (rapha mediana), nakon što se u

srednjem dijelu razdvaja, ponovno spaja u jednu liniju, u regiji prvih stalnih kutnjaka.Spajanjem prednje i stražnje tačke na modelu, uz pomoć linijara, ucrtava se linija koja predstavlja

sredinu gornje vilice.

Slika 5.14. Referentne tačke sredine gornje vilice na modelu


Određivanje sredine donje viliceZa određivanje sredine donje vilice koriste se dvije referentne tačke koje je potrebno konstruirati

na modelu, obzirom da je sredina donje vilice anatomski defi nirana tačkom koja se nalazi između hvatišta mišića genioglosusa (spina musculi genioglossi) i geniohioideusa (spina musculi geniohyoidei) desne i lijeve strane. Ovu tačku nije moguće vidjeti klinički, a samim tim ni na modelu.

- Prva (prednja) tačka se određuje na način da se uz pomoć ortometra na vestibularnoj površini gornjih sjekutića obilježi tačka koja odgovara sredini gornjeg modela, tj. prenosi se sa palatinalne na vestibularnu površinu (ortometar je postavljen tako da jedna linija prolazi kroz sredinu gornjeg modela). Nakon toga, modeli se sklope u položaj centralne okluzije i tačka sa vestibularne površine sjekutića gornjeg modela (sredina gornjeg modela) se prenese na donji model u predjelu sjekutića sa vestibularne strane. Ova tačka se sa vestibularne površine prenese na lingvalnu površinu i time se dobila prednja tačka za određivanje sredine donjeg modela.

- Druga (zadnja) tačka se određuje na više načina: - Na otvorenim modelima, spojenim dorzalnim površinama, uz pomoć linijara, spajanjem

prethodno određenih tačaka gornje i prednje tačke donje vilice u predjelu donjih kutnjaka se obilježi zadnja tačka.

- Na modelima u centralnoj okluziji uz pomoć ortometra, spajanjem prethodno određenih tačaka gornje i prednje tačke donje vilice u predjelu donjih kutnjaka se obilježi zadnja tačka.

- Određivanjem dvije tačke na gornjem modelu, koje su simetrične u transverzalnoj i sagitalnoj ravni, a zatim se ove tačke prenesu na donji model, pri čemu su gornji i donji model u centralnoj okluziji. Iz dobivenih tačaka je moguće na dva načina dobiti zadnju tačku:

- Šestarom se opišu lukovi na čijem presjeku se nalazi zadnja tačka ili - Postavljanjem ortometra na način da središnja linija na ortometru prolazi kroz prednju

tačku na donjem modelu a u predjelu kutnjaka obilježi se zadnja tačka (voditi računa da jedna transverzalna linija ortometra prolazi kroz simetrične tačke koje su prenesene sa gornjeg modela).

Neslaganje interincizalnih tačaka može biti posljedica pomjeranja zuba gornjeg i/ili donjeg zubnog niza, ili može biti posljedica devijacije donje vilice (podatak možemo dobiti kliničkimpregledom).

Spajanjem prednje i stražnje tačke na modelu, uz pomoć linijara, ucrtava se linija koja predstavlja sredinu donje vilice.

Označene linije (sredina gornje i donje vilice) ucrtavaju se na vestibularnu površinu zuba, te predstavljaju referentnu vrijednost za procjenu iznosa i smjera odstupanja interincizalnih tačaka.

Važno je napomenuti da preciznost određivanja interincizalnih tačaka ovisi o preciznoj registraciji međuviličnih odnosa prilikom uzimanja otisaka.


Transkanina regijaAnaliza okluzije u predjelu bočnih zuba u

sagitalnoj ravni podrazumijeva određivanje klaseprema Angle-u. Klasa interkuspidacije se obilježava rimskim brojevima (klasa I, ½ II itd.) Kod klaseI meziobukalna kvržica prvog gornjeg stalnog kutnjaka leži između bukomezijalne i bukosrednjekvržice prvog donjeg stalnog kutnjaka.

Kod klase II donji zubi se nalaze distalnije uodnosu na gornje zube. Meziobukalna kvržica prvog gornjeg stalnog kutnjaka nalazi seizmeđu prvog donjeg stalnog kutnjaka i drugog pretkutnjaka.

Kod klase III donji zubi se nalaze mezijalnijeu odnosu na gornje zube. Meziobukalna kvržica gornjeg prvog stalnog kutnjaka se nalazi izmeđuprvog i drugog donjeg stalnog kutnjaka.

Prilikom određivanja klase u mješovitojdenticiji treba povesti računa i o interkuspidacijimliječnih očnjaka i mliječnih kutnjaka kao i oblikupostlaktealne ravni.

Slika 5.15. Referentne tačke sredine gornjeg i donjeg modela

Slika 5.16. Odnos zuba u transkaninoj regiji u sagitalnoj ravni (klase interkuspidacije po Angle-u)

U periodu mješovite denticije u predjelu bočnih zuba u vertikalnoj ravni analiziraju se međusobniodnosi zuba u odnosu na okluzalnu ravan. Potrebno je evidentirati sve zube koji se nalaze u infrapoziciji i suprapoziciji.


Slika 5.17. Odnos zuba u transkaninoj regiji u vertikalnoj ravni

U transverzalnoj ravni u predjelu bočnih zuba analiziraju se buko-oralni odnosi. Pravilno je da bukalne kvržice gornjih bočnih zuba prelaze preko bukalnih kvržica donjih zuba. U slučajevima kada su narušeni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati sva uočena odstupanja.

Slika 5.18. Odnos zuba u transkaninoj regiji u transverzalnoj ravni (buko-oralni odnosi)


5.3. Morfološke analize u periodu stalne denticije

Morfološke analize u periodu stalne denticije podrazumijevaju određivanje zubnog statusa,određivanje oblika zubnog luka, analizu okluzije u sve tri prostorne ravni i procjenu potrebnog odnosno raspoloživog prostora za smještaj stalnih zuba. Budući da su svi stalni zubi iznikli i da raspolažemo sa tačnim meziodistalnim promjerima zuba te s dužinom zubnog niza, procjena raspoloživog prostora u periodu stalne denticije je pouzdan parametar u procjeni nedostatka prostora.


Za obilježavanje stalnih zuba najčešće se koristi binarni brojčani sistem, ustanovljen uBukureštu 1970. godine na zasjedanju Međunarodne stomatološke federacije (Federation Dentaire Internationale FDI). Zubni lukovi su podijeljeni na četiri kvadranta koji su za stalnu denticijuobilježeni brojevima 1 - 4, pri čemu 1 označava gornji desni, 2 gornji lijevi, 3 donji lijevi i 4 donji desni kvadrant.

Tabela 5.6. Način obilježavanja stalnih zuba (binarni brojčani sistem)

18 17 16 15 14 13 12 11 21 22 23 24 25 26 27 28 48 47 46 45 44 43 42 41 31 32 33 34 35 36 37 38

11 gornji desni centralni sjekutić 21 gornji lijevi centralni sjekutić12 gornji desni lateralni sjekutić 22 gornji lijevi lateralni sjekutić13 gornji desni očnjak 23 gornji lijevi očnjak14 gornji desni prvi pretkutnjak 24 gornji lijevi prvi pretkutnjak15 gornji desni drugi pretkutnjak 25 gornji lijevi drugi pretkutnjak16 gornji desni prvi kutnjak 26 gornji lijevi prvi kutnjak17 gornji desni drugi kutnjak 27 gornji lijevi drugi kutnjak18 gornji desni treći kutnjak (umnjak) 28 gornji lijevi treći kutnjak (umnjak)41 donji desni centralni sjekutić 31 donji lijevi centralni sjekutić42 donji desni lateralni sjekutić 32 donji lijevi lateralni sjekutić43 donji desni očnjak 33 donji lijevi očnjak44 donji desni prvi pretkutnjak 34 donji lijevi prvi pretkutnjak45 donji desni drugi pretkutnjak 35 donji lijevi drugi pretkutnjak46 donji desni prvi kutnjak 36 donji lijevi prvi kutnjak47 donji desni drugi kutnjak 37 donji lijevi drugi kutnjak48 donji desni treći kutnjak (umnjak) 38 donji lijevi treći kutnjak (umnjak)

Ukoliko neki od zuba nedostaje, upisuje se nula, bez obzira da li se radi o anodonciji ili ogubitku zuba. Prekobrojan zub se notira na način da se njegov znak upiše dva puta.

Moguća odstupanja u zubnom statusu zbog hipodoncije, fuzije ili geminacije, hiperdoncije teprijevremenog gubitka stalnih zuba usljed karijesa ili traumatskih povreda također je neophodnoevidentirati.


5.3.2. Određivanje oblika zubnog luka

Oblik zubnog luka određen je utjecajem genetskih, ali i faktora spoljašnje sredine.Prema Angle-u oblik zubnog luka u gornjoj vilici je poluelipsa dok je u donjoj vilici parabola. U novije vrijeme se oblik zubnog luka opisuje kao: šiljasti (uži), ovalni i četvrtasti. Klinički značaj

određivanja oblika zubnog luka leži u činjenici da se prvobitni oblik luka ne smije promijenititokom tretmana, u suprotnom, postignuti terapijski rezultati neće biti stabilni.

Procjena oblika zubnog luka vrši se na osnovu vizuelne procjene izgleda zubnog luka.

Slika 5.19.Oblik zubnog luka stalne denticije

5.3.3. Određivanje širine zubnog luka

Širina zubnog luka može varirati, bez obzira na njegov oblik. Procjena širine zubnog luka može se vršiti na osnovu analize po Pontu. Pont (1909) je predložio metod procjenjivanja idealne širine zubnog luka, danas poznat kao Pontov indeks. Utvrdio je da postoji konstantan odnos između zbira meziodistalnih promjera stalnih gornjih sjekutića (SMI) i širine zubnih lukova u regiji pretkutnjaka (4-4) i kutnjaka (6-6), na osnovu čega je izveo formulu:

Širina 4-4 = SMI * 100 / 80Širina 6-6 = SMI * 100 / 64

Na osnovu gore navedene formule moguće je izračunati vrijednost za individualnu širinu luka. Razlika između izračunate i izmjerene vrijednosti širine zubnog luka može biti pozitivna ili negativna vrijednost na osnovu čega govorimo o širini zubnog luka.

S obzirom na mnoge manjkavosti Pontove studije, kao i mnogih drugih istraživanja koja su testirala Pontov indeks, isti se ne može primjenjivati sa ciljem donošenja odluka o planu terapije.


5.3.4. Procjena pozicije i migracije zuba u zubnom nizu

Procjena pozicije zuba u zubnom nizu vrši se u odnosu na sagitalnu i transverzalnu ravan. Za procjenu pozicije zuba neophodno je prvo označiti sredinu vilice, koja se određuje prema naprijedopisanoj metodi. Potom obilježavamo tačke na istoimenim zubima desne i lijeve strane koje su pozicionirane na identičnim morfološkim detaljima zuba (kvržica, brid i sl.).

Analiza pozicije zuba u transverzalnoj ravniOrtometar se postavlja na model tako da se središnja linija ortometra podudara sa sredinom

vilice, brojanjem udaljenosti od medijalne linije ortometra do označene tačke možemo utvrditiodstupanja pojedinih zuba u transverzalnoj ravni.

Analiza pozicije zuba u sagitalnoj ravniOrtometar se postavlja tako da se središnja linija ortometra podudara sa sredinom vilice, a jedna

transverzalna linija ortometra prolazi kroz najdistalniju površinu posljednjeg zuba u zubnom nizu. Brojanjem udaljenosti od najdistalnije transverzalne linije do označene tačke na zubu, možemoutvrditi odstupanje pojedinih zuba u sagitalnoj ravni.

Slika 5.20. Analiza pozicije zuba u transverzalnoj i sagitalnoj ravni

5.3.5. Procjena raspoloživog prostora

Za sve analize potrebno je izvršiti dva mjerenja:- mjerenje meziodistalnog promjera prisutnih zuba i- mjerenja prostora kojim raspolažemo u zubnom nizu.Mjerenje meziodistalnog promjera stalnih zuba se vrši digitalnim ili manuelnim šublerom pri

čemu se mjeri najveći meziodistalni promjer svakog pojedinog zuba. Izuzetak čine morfološki nepravilni zub. Raspoloživi prostor u zubnom nizu se mjeri na različite načine ovisno o korištenojanalizi.

Analize raspoloživog prostora koje se najčešće koriste su analiza po Nance-u i Lundstrom-u.


5.3.5.1. Analiza po Nance-u

Postupak analize je sljedeći :1. Potrebno je izvršiti mjerenje meziodistalnih promjera stalnih zuba u gornjoj vilici (sjekutići,

očnjaci i pretkutnjaci). Zbir izmjerenih vrijednosti predstavlja vrijednost prostora koji je potreban za smještaj tih zuba u gornji zubni niz (IMDP izmjereni meziodistalni promjeri).

2. Tanka žica promjera 0,10mm se postavlja na gornji zubni niz od mezio-aproksimalne površine prvog stalnog kutnjaka sa desne strane do mezio-aproksimalne površine prvog stalnog kutnjaka s lijeve strane, ide preko kontaktnih tačaka bočnih zuba i preko incizalnih bridova prednjih zuba. Nakon ovoga žica se ravna i mjeri njena dužina čime dobijamo vrijednost prostora kojim raspolažemo (raspoloživi prostor RP).

3. Potrebno je na isti način izvršiti mjerenje meziodistalnih promjera stalnih zuba u donjoj vilici, kao i mjerenje žicom, kako bi se dobili podaci o raspoloživom prostoru u donjoj vilici.

4. Razlika između vrijednosti raspoloživog (RP) i potrebnog prostora (IMDP) može biti pozitivna, kada se radi o višku prostora, ili negativna, kada se radi o nedostatku prostora za smještaj svih zuba u zubni niz.

Slika 5.21. Analiza po Nance-u

Tabela 5.6.Tabela za unos podataka analize po Nance-u

ANALIZA RASPOLOŽIVOG PROSTORA (Nance)

Gornji zubni nizRaspoloživi prostor (RP) Potrebni prostor (IMDP) Razlika:

Donji zubni nizRaspoloživi prostor (RP) Potrebni prostor (IMDP) Razlika:


5.3.5.2. Segmentna Lundstromova analiza

Lundstrom (1948) je defi nirao da se raspoloživi prostor mjeri prema segmentima. Segmenti se defi niraju kao ravne linije koje spajaju zube u grupe, počevši od prvog stalnog kutnjaka.Postupak analize je sljedeći:1. Potrebno je izvršiti mjerenje meziodistalnih promjera stalnih zuba u gornjoj vilici (sjekutići,

očnjaci pretkutnjaci i prvi stalni kutnjak). Zbir izmjerenih vrijednosti predstavlja vrijednostprostora koji je potreban za smještaj tih zuba u određeni segment u gornjoj vilici (zbirpromjera zuba MDPS).

2. Mjerenje segmenta se vrši pomoću šestara ili šublera (slika 5.22) i dobivena vrijednost seupisuje u tablicu (izmjerna vrijednost raspoloživog prostora segmenta RPS).

3. Potrebno je na isti način izvršiti mjerenje mezio-distalnih promjera stalnih zuba u donjoj vilici,kao i mjerenje segmenata kako bi se dobili podaci o raspoloživom prostoru u segmentima donje vilice.

4. Razlika između vrijednosti raspoloživog (RPS) i potrebnog prostora (MDPS) može biti pozitivna, kada se radi o višku prostora, ili negativna, kada se radi o nedostatku prostora za smještaj zuba u određenom segmentu.

Slika 5.22. Analiza po Lundsrtom-u

Tabela 5.7. Način unosa vrijednosti dobivenih analizom po Lundstrom-u

SEGMENT 16-15 14-13 12-11 21-22 23-24 25-26

Raspoloživi prostor (RPS)

Izmjerena vrijednost promjera zuba

Zbir promjera zuba (MDPS)

Razlika RPS - MDPS

SEGMENT 36-35 34-33 32-31 41-42 43-44 45-46

Raspoloživi prostor (RPS)

Izmjerena vrijednost promjera zuba

Zbir promjera zuba (MDPS)

Razlika RPS - MDPS


5.3.6. Analiza diskrepancije zuba (procjena dentodentalne diskrepancije) Boltonova analiza

Bolton (1952, 1968) je došao do zaključka da omjer zuba gornje i donje vilice igra važnu ulogu u ostvarivanju idealne okluzije. Boltonova analiza predstavlja omjer zbira meziodistalnih promjera stalnih gornjih i donjih zuba, a broj koji se dobija dijeljenjem naziva se Boltonov indeks.

Postoje dva različita omjera i to: Prednji Boltonov indeks ili „mali Bolton” predstavlja omjer zbira meziodistalnih promjera donji

stalnih sjekutića i očnjaka i zbira meziodistalnih promjera gornjih stalnih sjekutića i očnjaka.Prednji Boltonov indeks: Smdb(3-3)/Smax(3-3) x 100Ukupni Boltonov indeks ili „veliki Bolton” predstavlja omjer zbira meziodistalnih promjera donjih

stalnih sjekutića, očnjaka, pretkutnjaka i prvih kutnjaka i zbir meziodistalnih promjera istoimenih gornjih zuba.

Ukupni Boltonov indeks : Smdb(6-6)/Smax(6-6) x 100

Dobivene omjere uspoređujemo s Boltonovim standardima koji su za: Prednji Boltonov indeks = 77,2 (75,55-78,85), Ukupni Boltonov indeks = 91,3 (89,39-93,21).

Ukoliko je dobijena vrijednost veća od prosječne vrijednosti, uzrok nesklada je povećana širina donjih zuba, dok manja prosječna vrijednost ukazuje na povećanu širinu gornjih zuba.

5.3.7. Analiza okluzije

Analiza okluzije u stalnoj denticiji vrši se u tri prostorne ravni (sagitalnoj, vertikalnoj i transverzalnoj), interkanino: incizalni stepenik, dubina preklopa, interincizalne tačke i transkanino: klasa interkuspidacije, Spee-ova kriva, buko-oralni odnosi.

Incizalni stepenik (engk . overjet)t , predstavlja horizontalno rastojanje između labijalne površinegornjeg centralnog sjekutića i labijalne površine donjeg centralnog sjekutića. Incizalni stepenik se mjeri pomoću šublera i vrijednost incizalnog stepenika se izražava u milimetrima (mm). U slučajevima kada je prisutan obrnut preklop zuba interkaninog sektora, bilo da se radi samo ojednom, bilo o više zuba, potrebno je dodatno evidentirati zube koji se nalaze u takvom odnosu.

Dubina preklopa (eng. overbite),e predstavlja vrijednost koliko gornji sjekutići preklapaju donje sjekutiće u vertikalnoj ravni. Dubina preklopa se mjeri na studijskim modelima u centralnoj okluziji, gdje se na vestibularnoj površini donjih stalnih sjekutića olovkom označi tačka do koje gornji stalni sjekutići preklapaju donje. Nakon toga se izmjeri rastojanje od incizalnog brida do označene tačke na vestibularnoj površini sjekutića. Vrijednost dubine preklopa može biti pozitivna ili negativna, a izražava se u milimetrima (mm) ili u trećinama krune zuba (npr. 1/3 krune zuba i sl.).


Slika 5.23. Odnos zuba interkanine regije u sagitalnoj i vertikalnoj ravni (incizalni stepenik i dubina preklopa)

Analiziranjem odnosa interincizalnih tačaka moguće je utvrditi odstupanja interincizalnihatačaka gornjih i donjih centralnih sjekutića (međusobno i u odnosu na medijanu). Potrebno jeevidentirati iznos i smjer odstupanja.

Slika 5.24. Odnos zuba interkanine regije u transverzalnoj ravni (interincizalne tačake)

Klasa interkuspidacije određuje se u predjelu bočnih zuba u sagitalnoj ravni. Klasa interkuspidacije se obilježava rimskim brojevima (klasa I, ½ II itd.).

Prema Angle-u kod klase I gornji očnjak se nalazi između donjeg očnjaka i prvog pretkutnjaka,a meziobukalna kvržica prvog gornjeg stalnog kutnjaka leži između bukomezijalne i bukosrednjekvržice prvog donjeg stalnog kutnjaka.

Kod klase II donji zubi se nalaze distalnije u odnosu na gornje zube. Odstupanje može biti za cijelu širinu jednog pretkutnjaka, ili manje (klasa II, ½ II).

Kod klase III donji zubi se nalaze mezijalnije u odnosu na gornje zube. Odstupanje može biti za širinu pretkutnjaka ili manje (klasa III, 1/3 III).


Slika 5.25. Odnos zuba transkanine regije u sagitalnoj ravni (klasa interkuspidacije prema Angle-u)

Analiza okluzije u vertikalnoj ravni bočno podrazumijeva procjenu zakrivljenosti Spee-ove krive. Spee-ova kriva predstavlja zakrivljenost okluzalne ravni koja treba da bude blaga (najdublja tačka krive ne smije odstupati od ostatka okluzalne ravni za više od 0,5-1mm). Mjeri se na način da se ortometar postavi na incizalne bridove donjih sjekutića i grizne površine donjih kutnjaka, potom se mjeri udaljenost od najdublje tačke (obično u predjelu kontakta drugog pretkutnjaka i kutnjaka) do ortometra. Odstupanja mogu biti u smislu duboke i obrnute Spee-ove krive, što je potrebno zabilježiti.

Slika 5.27. Odnos zuba transkanine regije u transverzalnoj ravni (buko-oralni odnosi)

Slika 5.26. Odnos zuba transkanine regije u vertikalnoj ravni (Spee-ova kriva)

Buko-oralni odnos predstavlja analizu okluzije u transverzalnoj ravni u predjelu bočnih zuba. Pravilno je da bukalne kvržice gornjih bočnih zuba prelaze preko bukalnih kvržica donjih bočnih zuba. U slučajevima kada su narušeni buko-oralni odnosi, potrebno je evidentirati sva uočena odstupanja.

POGLAVLJE 6

Radiološka dijagnostika


U ortodonciji se kao pomoćno dijagnostičko sredstvo koriste sljedeći rendgen snimci:• intraoralni (retroalveolarni i okluzalni snimak) i• ekstraoralni (ortopantomogram, lateralni kefalogram, postero-anteriorni kefalogram i CBCT

snimak).

6.1. Analiza ortopantomogram snimka

Ortopantomogram snimak (OPG) predstavlja snimak gornje i donje vilice sa pripadajućimdentoalveolarnim strukturama, temporomandibularnim zglobovima i maksilarnim sinusima.

Snimak se pravi u ortoradijalnoj projekciji, tomografski. Prilikom snimanja glava se fi ksira na incizalnom nastavku, a rendgenska cijev kruži oko glave. Snimak može biti u digitalnom formatu za prikazivanje na računaru, kao i u formi radiološkog fi lma.

Ortopantomogram snimak je obavezan dio dijagnostičkog protokola ortodontske terapije. S obzirom na strukuture koje obuhvata, koristi se za određivanje zubnog statusa, procjenu

odnosa položaja mliječnih zuba i njihovih zuba zamjenika, stepena resoprcije korjenova mliječnihzuba i razvoja korjenova zuba zamjenika, za praćenje redoslijeda erupcije stalnih zuba te procjenu dentalne dobi. Osim ovoga, na ortopantomogramu možemo procijeniti stanje potpornog aparata zuba, prisustvo patoloških procesa u kosti, resorpciju korjenova stalnih zuba itd.

Slika 6.1. OPG snimak


Slika 6.2. Prekobrojni zub (u području zuba 21 i 22)

Slika 6.3. Hipodoncija zuba 15

Procjena odnosa mliječnih i stalnih zuba Procjena odnosa mliječnih i stalnih zuba na ortopantomogramu je značajna zbog praćenja

smjene zuba, iskorištavanja dijastema i zaklonskog prostora (leeway space). U vezi sa tim potrebnoje sva odstupanja zabilježiti.

Slika 6.4. Pravilan odnos mliječnih zuba i zuba zamjenika


Slika 6.5. Narušen odnos mliječnih zuba i zuba zamjenika

Stepen resorpcije mliječnih zuba Na ortopantomogramu je moguće procijeniti stepen resorpcije korjenova mliječnih zuba, koji

treba da bude sinhron sa stepenom razvoja stalnih zuba.

Slika 6.6. Sinhron odnos resorpcije korjenova mliječnih zuba i razvoja korjenova stalnih zuba

Slika 6.7. Nesinhron odnos resorpcije korjenova mliječnih zuba i razvoja korjenova stalnih zuba


6.2. Analiza telerendgen snimka (kefalograma)

Osnovni cilj ortodontske rendgen dijagnostike je prepoznavanje i procjena morfoloških odstupanja, kao i odstupanja u rastu i razvoju kraniofacijalnog kompleksa. Postoje tri vrstetelerendgen snimaka zavisno od projekcije: latero-lateralni, posteriorno-anteriorni i aksijalni snimak.

6.2.1. Analiza profi lnog telerendgen snimka (LCG, laterolateralni snimak LL)

Profi lni telerendgen snimak je dio obaveznog ortodontskog dijagnostičkog protokola i služi za:- analizu skeletnih i dentoalveolarnih struktura,- analizu mekih tkiva,- praćenje toka terapije,- evaluaciju ishoda liječenja,- predviđanje rasta kraniofacijalnog kompleksa,- naučnoistraživačke svrhe.

Snimanje se vrši specijalnim rendgen aparatom sa udaljenosti od 1,5m. Prilikom snimanja, glava pacijenta je fi ksirana u kefalostatu pri prirodnom položaju glave (eng. Natural head position NHP), tako da su uslovi snimanja uvijek isti. Koncept prirodnog položaja glave je uveden u ortodonciju50-ih godina od strane Downs-a (1956), Bjerin-a (1957) i Moors-a i Keana-a (1958).

Defi niran je kao standardni položaj glave pri pogledu fi ksiranom na udaljenu tačku u visni očiju, a postiže se na način da pacijent pri snimanju pogled usmjeri u odsjaj svojih zjenica u ogledalu nasuprot njega.

Snimak može biti u digitalnom formatu za prikazivanje na računaru i radiološki fi lm za anliziranje na negatoskopu. Ovisno o vrsti snimka analiza se može raditi manuelno ili kompjuterski.Cilj analize profi lnog snimka je procjeniti horizontalne i vertikalne odnose glavnih komponenti lica: baze lobanje, skeleta gornje i donje vilice, denticiju i alveolarne nastavke gornje i donje vilice. Postupak analize podrazumijeva prije svega određivanje kefalometrijskih tačaka, na osnovu kojih se mogu konstruirati ravni, linije i uglovi, te iscrtavanje kontura anatomomorfoloških detalja koštanihi mekotkivnih struktura koje analiziramo.


6.2.1.1. Kraniometrijske tačke

Postoje dvije vrste kraniometrijskih tačaka, koje ovisno o lokalizaciji mogu biti parne i neparne:1. Antropometrijske tačke, koje su određene anatomskom konfi guracijom kosti i2. Kefalometrijske tačke, koje se konstruiraju geometrijski.

Popis najčešće korištenih antropometrijskih tačaka:S – Sella, predstavlja sredinu konture Sella TurcicaeN – Nasion, antropološki to je spoj internazalne sa nazofrontalnom suturom;

redgenkefalometrijski je najisturenija prednja tačka suture nasofrontalisO – Orbitale, antropološki i redgenkefalometrijski to je najniža tačka donjeg ruba orbite

(parna tačka)Sna – Spina nasalis anterior, vrh prednje nosne bodljeSnp – Spina nasalis posterior, vrh stražnje nosne bodljeA – Subspinale, redgenkefalometrijski to je tačka na dnu konkaviteta konture sjenke

premaksile u mediosagitalnoj ravni, kao antropološka tačka ne postojiB – Supramentale, redgenkefalometrijski to je tačka na dnu konkaviteta konture sjenke

alveolarnog nastavka donje vilice (konkavnog profi la brade) u mediosagitalnoj ravni, kaoantropološka tačka ne postoji

Pg – Pogonion, antropološki i redgenkefalometrijski to je najprominentnija tačka konveksiteta brade u mediosagitalnoj ravni

Me – Menton, redgenkefalometrijski to je najniža tačka simfi ze donje vilice (tačka gdje se spajaju sjena brade i sjena donjeg ruba donje vilice)

Popis najčešće korištenih konstruiranih tačaka:Gn – Gnathion, antropološki to je najniža tačka brade u mediosagitalnoj ravni;

redgenkefalometrijski se konstruira na presjeku ravni donje vilice i produžene linije N-Pg i nalazi se između tačaka Pg i Me

Go – Gonion, antropološki (anatomski) to je tačka na mjestu gdje se spajaju donja ivica tijela izadnja ivica uzlazne grane donje vilice; redgenkefalometrijski se konstruira u predjelu ugla donjevilice na mjestu gdje simetrala ugla kojeg čine tangente tijela i uzlazne grane donje vilice siječesjenku donje vilice (parna tačka)

Ar – Artikulare, redgenkefalometrijski to je tačka koja se nalazi na mjestu gdje sjenka potiljačne kosti presijeca sjenku kondilarnog nastavka donje vilice


Slika 6.8. Kefalometrijske tačke (crtež)

6.2.1.2 Kefalometrijske ravni i linije

Popis najčešće korištenih kefalometrijskih ravni:NS – ravan prednjeg dijela baze lobanje, prolazi kroz tačke N i SMxP – ravan gornje vilice, palatinalna, bispinalna ravan Sna-SnpMdP – ravan donje vilice, ravan koja prolazi kroz tačke Go i Me, defi nicija ove ravni varira u

zavisnosti od autora FH – Frankfurtska horizontala, osnovna horizontalna ravan glave, prolazi kroz tačke Or i PoOcclP – Okluzalna ravan, straga prolazi kroz najdistalniju tačku u kojoj se dodiruje par kutnjaka

u okluziji, naprijed prolazi kroz polovinu preklopa sjekutića, defi nicija ove ravni varira u zavisnosti od autora

GoAr – ravan uzlazne grane donje vilice, prolazi kroz tačke Go i ArY-osa linija koja povezuje tačke S i Pg

Kefalometrijske linije koje se najčešće koriste su :NA – Linija pozicije gornje vilice (linija maksilarnog prognatizma)NB – Linija pozicije donje vilice (linija mandibularnog prognatizma)NPg – Linija prominencije bradeNMe – Linija prednje visine licaSGo – Linija zadnje visine licaNGo – Linija dubine lica


Slika 6.9. Kefalometrijske ravni i linije (crtež)

6.2.1.3. Steinerova analiza

Steinerova kefalometrijska analiza (1953) smatra se prvom modernom analizom. Ovom analizommože se izvršiti procjena skeletalnih i dentalnih odnosa. Najčešće korišteni parametri ove analize su:

SNA ugao – defi nira poziciju gornje vilice u odnosu na bazu lobanje, i prosječno iznosi 82°. Odstupanja od normalnog raspona vrijednosti ovog ugla ukazuju na prognatizam (veće vrijednostiod normalnog raspona) ili retrognatizam (manje vrijednosti od normalnog raspona) gornje vilice.

SNB ugao – defi nira poziciju donje vilice u odnosu na bazu lobanje, i prosječno iznosi 80°.Odstupanja od normalnog raspona vrijednosti ovog ugla ukazuju na prognatizam (veće vrijednostiod normalnog raspona) ili retrognatizam (manje vrijednosti od normalnog raspona) donje vilice.

ANB ugao – predstavlja razliku uglova SNA i SNB, na osnovu kojeg se procjenjuje pozicija donje vilice u odnosu na gornju vilicu. Vrijednost ugla ANB od 2° predstavlja sagitalni odnos vilica klase I, dok veće vrijednosti ukazuju na klasu II, odnosno manje vrijednosti na klasu III.

1 : NA – Odnos gornjih sjekutića prema NA liniji, defi nira udaljenost od najprominentnije tačke na vestibularnoj površini gornjeg sjekutića do NA linije. Dobivena vrijednost se izražava u kemilimetrima, na osnovu čega se može procijeniti pozicija gornjih sjekutića.

1 : NB – Odnos donjih sjekutića prema NB liniji defi nira udaljenost od najprominentnijetačke na vestibularnoj površini donjeg sjekutića do NB linije. Dobivena vrijednost se izražava u emilimetrima, na osnovu čega se može procijeniti pozicija donjih sjekutića.


6.2.1.4. Analiza Wits

S obzirom da pozicije tačaka S i N mogu varirati u vertikalnoj i sagitalnoj ravni, razvijene su analize koje za procjenu odnosa skeleta gornje i donje vilice isključuju ove tačke. Jacobson (1975) je uveo ovu analiza procjenu međuviličnih odnosa, a naziv je dobila po univerzitetu autora (University of Witwatersrand). Kod ove analize potrebno je uraditi projekciju tačaka A i B pod pravim uglom na okluzalnu i potom se mjeri rastojanje između proiciranih tačaka (AO i BO). Jacobson je za okluzalnu ravan uzeo funkcionalnu okluzalnu ravan. Kod žena tačka AO i BO koincidiraju (0 mm) dok kod muškaraca tačka BO se nalazi ispred AO (-1 mm) u odnosima klase I. Kod klase II BO se nalazi posteriornije u odnosu na AO (izražava se kao pozitivne vrijednosti u milimetrima). Kod klase III BO se nalazi anteriornije u odnosu na AO (izražava se kao negativna Wits vrijednosti).

Slika 6.10. Crtež telerendgen analize (Steiner i Wits)

6.2.2. Analiza postero-anteriornog telerendgen snimka (PA)

Postero-anteriorni snimak (PA) je rendgen snimak koji predstavlja anteriorno posteriornu projekciju glave. Služi za procjenu horizontalnih i vertikalnih odnosa kraniofacijalnog kompleksa. Horizontalne asimetrije procjenjujemo u odnosu na vertikalne referentne linije, dok se vertikalne asimetrije procjenjuju u odnosu na horizontalne referentne linije. Stepen asimetrije određuje se mjerenjem udaljenosti parnih tačaka s lijeve i desne strane od referentnih linija. Nakon osme godine života, gornji dio skeleta lica predstavlja stabilno referentno područje, te se koristi za konstruiranje horizontalnih referentnih linija. Najčešće se upotrebljavaju gornji i lateralni rubovi orbite, kao najviša horizontalna referentna linija, zatim lateralni dijelovi zigomatiko-frontalne suture i središte zigomatičnog luka.


Analizom PA snimka utvrđuje se postojanje asimetrija pojedinih dijelova kraniofacijalnog kompleksa. Iznos asimetrija se izražava u milimetrima sa obaveznom naznakom da li je odstupanjedesno ili lijevo (R ili L).

Slika 6.11. Tačke u analizi postero-anteriornih snimaka Slika 6.12. Linije za analizu postero-anteriornih snimaka

6.3. Analiza CBCT snimka

CBCT (Cone Beam Computerized Tomography) predstavlja rendgen snimanje kod koga rendgen zraci divergiraju formirajući konus. Ovakvim načinom ekspozicije i širenja zraka se možedobiti trodimenizonalna slika sa manjom ekspozicijom u odnosu na standardni CT.

Cone beam tehnologija je prvi put predstavljena 1996. godine. Od 2000. godine CBCT postajesve češća radiološka procedura pri planiranju i dijagnosticiranju stomatoloških zahvata.

Tokom snimanja CBCT-a skener rotira oko pacijentove glave, čime se dobija veliki brojrazličitih slika. Softver prikuplja dobivene podatke i rekonstruira ih. Osnovna jedinica CBCT-a jevoksel koji određuje jasnoću i kvalitet snimka. Iz trodimenzionalne (3D) slike dobivene CBCT-snimkom moguće je generiranje dvodimenzionalnih snimaka (LL, PA, OPG). CBCT snimciu okviru ortodontske dijagnostike služe za preciznu procjenu položaja impaktiranih zuba i za procjenu debljine vestibularne alveolarne kosti, te za kefalometrijske analize 3D projekcije koje sedanas sve više koriste.


Slika 6.13. CBCT prikaz impaktiranog očnjaka

6.4. Analiza fotografi ja

Fotografi je su obavezni dio ortodontskog dijagnostičkog protokola. Fotografi je se rade na početku terapije, u toku terapije, po završetku terapije i u retencionom periodu. Za potrebe ortodontske dijagnostike, prema preporuci European Orthodontic Society Board of Orthodontics, koriste se sljedeće fotografi je:

• ekstraoralne: frontalna, profi lna, frontalna sa osmijehom i, preporučljivo je, kosa profi lna fotografi ja;

• intraoralne: okluzalni prikaz gornje i donje vilice (s ogledalom), okluzija frontalnog segmenta u zagrizu, okluzija bočnog segmenta u zagrizu (sa ili bez ogledala) – obostrano.

S obzirom da fotografi ranje pacijenata nema neželjenih efekata za pacijenta, fotografi je se mogu raditi više puta. Kako bi se moglo vršiti poređenje stanja prije i tokom ili nakon terapije, fotografi je je potrebno raditi u standardnim uslovima, pri čemu položaj glave treba da bude defi niran Frankfurtskom horizontalom ili prirodnim položajem glave pri stojećem položaju pacijenta uz bijelu pozadinu.

Intraoralne fotografi je se rade uz pomoć specijalnih ogledala, koja mogu biti okluzalna i bočna.

Slika 6.14. Set ekstraoralnih fotografi ja

Fotogrametrijska analizaFotogrametrijska analiza podrazumijeva analize koje se rade na fotografi jama. Najčešće se radi

analiza profi lne digitalne fotografi je glave, pomoću odgovarajućeg softvera. Kod fotogrametrije, kao i kod lateralnog kefalograma, razlikujemo fotogrametrijske tačke, linije i uglove.

Najpoznatija analiza je Ricketsova. Osnov analize čini estetska E-linija, koja se konstruira spajanjem fotogrametrijskih tačaka Prn (Pronasale) i Pg’ (Pogonion mekih tkiva). Prosječno pravilnoje da se usne nalaze iza E-linije. Kada se usne nalaze na liniji ili ispred nje govorimo o protruziji, a kada su iza govorimo o retruziji usana.

POGLAVLJE 7

Određivanje biološke dobi


Određivanje optimalnog vremena liječenja je značajno pri planiranju ortodontske terapije.Uspješna korekcija skeletalnih nepravilnosti postiže se modifi kacijom rasta, koju je moguće sprovestikod pacijenata koji imaju određeni iznos preostalog rasta.

U svakodnevnom kliničkom radu procjena razvojnog statusa se najčešće vrši na osnovuhronološke dobi pacijenta. Istraživanja pokazuju da između hronološke dobi i razvojnog statusa osobe ne postoji dovoljno podudarnosti, zbog čega se hronološka dob smatra slabim pokazateljem razvojnog statusa. Zbog toga se uvodi koncept biološke dobi ili razvojne zrelosti, koja se procjenjuje na osnovu pouzdanijih indikatora: tjelesna visina i težina, spolna, dentalna i koštana dob (zrelost).

Procjena biološke dobi na osnovu spolne zrelosti je nepraktična za primjenu u svakodnevnomstomatološkom kliničkom radu. Zbog toga se za procjenu biološke dobi najčešće koriste dentalna ikoštana zrelost kao pouzdani indikatori, prihvatljivi za stomatološku kliničku praksu.

7.1. Dentalna dob kao indikator biološke dobi

Stadiji razvoja zuba se koriste za određivanje biološke zrelosti i procjenu dentalne dobi u brojnimdisciplinama: dječija i preventivna stomatologija, ortodoncija, forenzična stomatologija, dentalna implantologija, maksilofacijalna hirurgija itd. Procjena dentalne dobi vrši se na osnovu stadija kalcifi kacije zuba, analizom na rendgenskim snimcima i to najčešće na ortopantomogramu. Danaspostoje različite metode za procjenu dentalne dobi, koje se temelje na morfološkim i razvojnimpromjenama krunskih i korjenskih dijelova mliječnih i stalnih zuba: Demirjian (1973), Haavikko(1974), Willems (2001), Cameriere (2006).

Metoda prema Demirjian-u se najčešće primjenjuje. Demirjian i saradnici su prateći razvojstalnih zuba, na uzorku francusko-kanadske djece, utvrdili osam razvojnih stadija mineralizacijekrune i korijena zuba. Na ortopantomogramu se određuje stepen razvoja sedam zuba donjeg lijevog kvadranta, pri čemu svakom razvojnom stadiju zuba odgovara određena brojčana vrijednost.Sabiranjem ovih vrijednosti za sve zube dobija se broj na osnovu kojeg se iz tablica određuje dentalna dob. Ukoliko postoji hipodoncija nekog zuba u lijevom kvadrantu, procjenjuje se stadij razvoja homolognog zuba donjeg desnog kvadranta.

Tačnost Demirjianove metode je ispitana na stanovnicima različitih evropskih zemalja i etničkihzajednica, a rezultati ukazuju na razlike u poređenju sa francusko-kanadskim standardima.


Tabela 7.1. Tablice za određivanje broja bodova koji se dodjeljuje svakom razvojnom stadiju zuba prema Demirjian-u

RAZVOJNI STADIJ ZUBA (DJEČACI)

Zub 0 A B C D E F G H37 0,0 2,1 3,5 5,9 10,1 12,5 13,2 13,6 15,436 0,0 8,0 9,6 12,3 17,0 19,335 0,0 1,7 3,1 5,4 9,7 12,0 12,8 13,2 14,434 0,0 3,4 7,0 11,0 12,3 12,7 13,533 0,0 3,5 7,9 10,0 11,0 11,932 0,0 3,2 5,2 7,8 11,7 13,731 0,0 1,9 4,1 8,2 11,8

RAZVOJNI STADIJ ZUBA (DJEVOJČICE)

Zub 0 A B C D E F G H37 0,0 2,7 3,9 6,9 11,1 13,5 14,2 14,5 15,636 0,0 4,5 6,2 9,0 14,0 16,235 0,0 1,8 3,4 6,5 10,6 12,7 13,5 13,8 14,634 0,0 3,7 7,5 11,8 13,1 13,4 14,133 0,0 3,8 7,3 10,3 11,6 12,432 0,0 3,2 5,6 8,0 12,2 14,231 0,0 2,4 5,1 9,3 12,9

Slika 7.1. Shematski prikaz stadija mineralizacije zuba prema Demirjian-u


Tabela 7.2. Tablica za pretvaranje zbira bodova u dentalnu dob prema Demirjian-u

Dentalna dobBodovi

Dentalna dobBodovi

Dječaci Djevojčice Dječaci Djevojčice3,5 15,0 17,3 10,0 89,0 91,84,0 18,2 21,0 10,5 90,6 93,24,5 21,7 24,8 11,0 92,0 94,55,0 25,4 28,9 11,5 93,1 95,45,5 29,5 33,0 12,0 94,0 96,36,0 33,6 38,0 12,5 94,8 96,86,5 39,2 43,9 13,0 95,6 97,37,0 46,7 51,0 13,5 96,1 97,87,5 56,8 65,0 14,0 96,6 98,38,0 71,6 78,8 14,5 97,1 98,88,5 79,0 84,0 15,0 97,6 99,29,0 83,6 87,2 15,5 98,0 99,69,5 86,5 89,8 16,0 98,4 100,0

7.2. Koštana (skeletna) dob kao indikator biološke dobi

Koštana dob je jedan od indikatora biološke dobi, a procjenjuje se na osnovu stepena koštanezrelosti pojedinih područja, kao što su: šaka, vratni kralješci, stopalo, kuk. Prednosti korištenja koštanog sistema za određivanje biološke dobi su lako prepoznatljivi stadiji osifi kacije kosti i uobičajeni slijed promjena u koštanom sistemu, od rođenja do odrasle dobi, koji se može pratiti radiološki.

Procjena koštane dobi se najčešće vrši na osnovu stadija osifi kacije malih kostiju šake i ručnog zgloba (articulatio radiocarpea) i na osnovu stadija zrelosti vratnih kralježaka.

7.2.1. Procjena koštane dobi određivanjem stadija osifi kacije malih kostiju šake i njenog zgloba

Najčešće korištena metoda za procjenu koštane dobi jeste analiza rendgenskog snimka malihkostiju šake i ručnog zgloba (articulatio radiocarpea). Naime, rendgenogram šake obezbjeđuje uvidu veliki broj malih kostiju, oko trideset, od kojih svaka ima predvidljiv slijed osifi kacije.

Postoji više metoda za procjenu koštane dobi djece na osnovu rendgenograma malih kostiju šakei ručnog zgloba (articulatio radiocarpea), od kojih se u kliničkoj praksi najčešće primjenjuju metode sljedećih autora: Greulich i Pyle (1950), Fishman (1982) i Tanner Whitehouse (1983).


Slika 7.2. Shematski prikaz kostiju šake

7.2.2. Procjena koštane dobi određivanjem stadija zrelosti vratnih kralježaka (cervical vertebra maturation)

Procjena koštane dobi na osnovu stadija osifi kacije kostiju šake i zgloba zahtijeva dodatni snimak i dodatno zračenje pacijenta. U težnji da se isto izbjegne kliničari su nastojali pronaći alternativnu metodu procjene koštane dobi, koristeći strukture uočljive na rendgenskim snimcima koji su sastavni dio obavezne ortodontske dokumentacije. Procjena koštane dobi na osnovu stadija maturacije vratnih kralježaka je metoda koja je našla širu primjenu u ortodontskoj kliničkoj praksi.Činjenica da se vratni kralješci uočavaju na profi lnim telerendgen snimcima, dala je prednost ovoj metodi u odnosu na analizu rendgenograma malih kostiju šake i zgloba. Odrađivanje koštane dobi se vrši na osnovu morfoloških promjena vratnih kralježaka, koje se dešavaju u toku rasta i razvoja.

Do danas je predstavljeno nekoliko metoda za procjenu koštane dobi na osnovu stadija maturacije vratnih kralježaka: Lampraski (1972), Hassel i Farman (1995), Baccetti (2002).


Slika 7.3. Profi lni telerendgen snimak (vratni kralješci)

Slika 7.4. Shematski prikaz stadija zrelosti vratnih kralježaka


Literatura:

1. Almeida ER, Narvai PC, Frazão P, Guedes-Pinto AC. Revised criteria for the assessment and interpretation of occlusal deviations in the deciduous dentition: a public health perspective. Cad Saude Publica. 2008;24(4):897-904.

2. Andrews LF. Th e six keys to normal occlusion. Am J Orthod. 1972;62(3):296-309.3. Anić Milošević S, Šlaj M, Lapter Varga M. Osnovna načela snimanja ekstraoralnih fotografi ja. Acta Stomat Croat. 2005;39:195-200.4. Anić Milosević S, Lapter Varga M, Slaj M. Analysis of the soft tissue facial profi le by means of angular measurements. Eur J Orthod.

2008;30(2):135-40.5. Asquith J, Gillgrass T, Mossey P. Th ree-dimensional imaging of orthodontic models: a pilot study. Eur J Orthod. 2007;29(5):517-22.6. Athanasiou AE. Orthodontic cephalometry. 1st edition. London: Mosby-Wolfe. 1995.7. Baccetti T, Franchi L, McNamara JA Jr. An improved version of the cervical vertebral maturation (CVM) method for the assessment

of mandibular growth. Angle Orthod. 2002;72(4):316-23.8. Ball G, Woodside D, Tompson B, Hunter WS, Posluns J. Relationship between cervical vertebral maturation and mandibular growth.

Am J Orthod Dentofacial Orthop. 2011;139(5):e455-61.9. Bansal N, Singla J, Gera G, Gupta M, Kaur G. Reliability of natural head position in orthodontic diagnosis: A cephalometric study.

Contemp Clin Dent. 2012;3(2):180-3.10. Barka G, Tretiakov G, Th eodosiou T, Ioannidou-Marathiotou I. Presence of third molars in orthodontic patients from northern

Greece. Int J Gen Med. 2012;5:441-7.11. Bergman RT. Cephalometric soft tissue facial analysis. Am J Orthod Dentofacial Orthop. 1999;116(4):373-89.12. Bishara SE, Jakobsen JR, Treder J, Nowak A. Arch width changes from 6 weeks to 45 years of age. Am J Orthod Dentofacial Orthop.

1997;111(4):401-9.13. Bootvong K, Liu Z, McGrath C, Hägg U, Wong RW, Bendeus M, Yeung S. Virtual model analysis as an alternative approach to

plaster model analysis: reliability and validity. Eur J Orthod. 2010;32(5):589-95.14. Braun S, Hnat WP, Fender DE, Legan HL. Th e form of the human dental arch. Angle Orthod. 1998;68(1):29-36.15. Carvalho AC, Paiva SM, Scarpelli AC, Viegas CM, Ferreira FM, Pordeus IA. Prevalence of malocclusion in primary dentition in a

population-based sample of Brazilian preschool children. Eur J Paediatr Dent. 2011;12(2):107-11.16. Cavalcanti AL, Bezerra PKM, Moura C, Bezerra PM, Granville-Gracia AF. Relationship Between Malocclusion and Deleterious Oral

Habits in Preschool children in Campina Grande, PB, Brazil. Serbian Dental J. 2008; 55:154-152. http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0039-1743/2008/0039-17430803154C.pdf/dostupno na web 04.05.2014

17. Celikoglu M, Miloglu O, Kazanci F. Frequency of agenesis, impaction, angulation, and related pathologic changes of third molar teeth in orthodontic patients. J Oral Maxillofac Surg. 2010;68(5):990-5.

18. Chevitarese AB, Della Valle D, Moreira TC. Prevalence of malocclusion in 4-6 year old Brazilian children. J Clin Pediatr Dent. 2002;27(1):81-5.

19. Cuoghi OA, Sella RC, Mamede I, de Macedo FA, Miranda-Zamalloa YM, de Mendonça MR. Overjet and overbite analysis during the eruption of the upper permanent incisors. Acta Odontol Latinoam. 2009;22(3):221-6.

20. Cutright B, Quillopa N, Schubert W. An anthropometric analysis of the key foramina for maxillofacial surgery. J Oral Maxillofac Surg. 2003;61(3):354-7.

21. Da Silva Filho OG, Santamaria M Jr, Capelozza Filho L. Epidemiology of posterior crossbite in the primary dentition. J Clin Pediatr Dent 2007;32(1):73-8.

22. De Castro LA, Modesto A, Vianna R, Soviero VL. Cross-sectional study of the evolution of the primary dentition: shape of dental arches, overjet and overbite. Pesqui Odontol Bras. 2002; 16(4):367-73.

23. Demirjian A, Goldstein H, Tanner JM. A new system of dental age assessment. Hum Biol. 1973;45(2):211-27.24. Demirović D, Osnovi fi ksne tehnike u ortodonciji. 1. izdanje. Stomatološki fakultet Sarajevo: Arka press. 2005.25. Dilberović F., Kapur E. Osteologija, priručnik za studente Medicinskog i Stomatološkog fakulteta. 1. izdanje Sarajevo: Štamparija

Fojnica. 2004.26. Džemidžić V, Tiro A, Redžepagić – Vražalica L, Nakaš E. Th e Need for Orthodontic treatment Among 12 – 14 Years Old Bosnian

Schoolchildren. Acta Stomatol Croat. 2012;46(2):105-110.27. Fernández-Riveiro P, Smyth-Chamosa E, Suárez-Quintanilla D, Suárez-Cunqueiro M. Angular photogrammetric analysis of the soft

tissue facial profi le. Eur J Orthod. 2003;25(4):393-9.28. Flores-Mir C, Nebbe B, Major PW. Use of skeletal maturation based on hand-wrist radiographic analysis as a predictor of facial

growth: a systematic review. Angle Orthod. 2004;74(1):118-24.29. Galić I, Nakaš E, Prohić S, Selimović E, Obradović B, Petrovečki M. Dental Age Estimation Among Children Aged 5-14 Years Using

the Demirjian Method in Bosnia-Herzegovina. Acta Stomatol Croat. 2010;44(1):17-25.30. Galić I, Vodanović M, Janković S, Mihanović F, Nakaš E, Prohić S, Galić E, Brkić H. Dental age estimation on Bosnian-Herzegovinian

children aged 6-14 years: evaluation of Chaillet’s international maturity standards. J Forensic Leg Med. 2013;20(1):40-5.


31. Galvão M, Dominguez GC, Tormin ST, Akamine A, Tortamano A, de Fantini SM. Applicability of Moyers analysis in mixed dentition: A systematic review. Dental Press J Orthod. 2013;18(6):100-5.

32. Granville-Garcia AF, Ferreira JM, Menezes VA. Prevalence of anterior open bite and overjet preschoolers in the city of Recife (PE, Brazil). Cien Saude Colet. 2010;15 Suppl 2:3265-70.

33. Hatcher DC. Operational principles for cone-beam computed tomography. J Am Dent Assoc. 2010;141 Suppl 3:3S-6S.34. Haavikko K. Tooth formation age estimated on a few selected teeth. A simple method for clinical use. Proc Finn Dent Soc.

1974;70(1):15-9.35. Jacobson A. Th e “Wits” appraisal of jaw disharmony. Am J Orthod. 1975;67(2):125-38.36. Jaqueira LM, Armond MC, Pereira LJ, Alcântara CE, Marques LS. Determining skeletal maturation stage using cervical vertebrae:

evaluation of three diagnostic methods. Braz Oral Res. 2010;24(4):433-7.37. Joff e L. OrthoCAD: digital models for a digital era. J Orthod. 2004;31(4):344-7.38. Jovanović SV, Jeličić NA. Anatomija čovjeka, Glava i vrat. Beograd: Savremena administracija. 2004.39. Katz CR, Rosenblatt A, Gondim PP. Nonnutritive sucking habits in Brazilian children: eff ects on deciduous dentition and relationship

with facial morphology. Am J Orthod Dentofacial Orthop. 2004;126(1):53-7.40. Kirchner J., Williams S. A comparison of fi ve diff erent methods for describing sagittal jaw relationship. Br J Orthod. 1993;20(1):13-7.41. Koch G., Poulsen S. Pedodoncija, Klinički pristup. 1. izdanje, Hrvatska: Naklada Slap. 2005.42. Kreso-Knežević D., Popović- Ceribašić Lj., Ortodontska morfološka analiza, 1. izdanje, Sarajevo: Svjetlost OOUR Zavod za udžbenik

i nastavna sredstva. 1986.43. Krmpotić- Nemanić J, Marušić A. Anatomija čovjeka, Zagreb: Medicinska naklada. 2001.44. Kulenović A, Kapur E, Camović – Voljevica A. Lokomotorni sistem, univerzitetski udžbenik, Sarajevo: DES doo. 2008.45. Lotrić N., Jovanović S. Deskriptivna i topografska anatomija čoveka, Osteologija, 1. izdanje, Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga. 1965.46. Lindsten R, Ogaard B, Larsson E, Bjerklin K. Transverse dental and dental arch depth dimensions in the mixed dentition in a

skeletal sample from the 14th to the 19th century and Norwegian children and Norwegian Sami children of today. Angle Orthod. 2002;72(5):439-48.

47. Maret D, Telmon N, Peters OA, Lepage B, Treil J, Inglèse JM, Peyre A, Kahn JL, Sixou M. Eff ect of voxel size on the accuracy of 3Dreconstructions with cone beam CT. Dentomaxillofac Radiol. 2012;41(8):649-55.

48. Marković M, Antolić I, Demirović D, Farčnik F, Lapter V, Ljupči B, Marić D, Miličić A, Ozerović B, Serafi mova S, Trišović D, Vidović Ž, Ortodoncija. Ortodontska sekcija Srbije, Beograd 1982.

49. Martinović Ž. Osnovi dentalne morfologije. 2 izdanje. Beograd: Službeni glasnik. 2000.50. Nakaš E, Redžepagić Vražalica L, Tiro A, Džemidžić V. Prevalenca malokluzija i potreba za preventivnim mjerama djece predškolskog

uzrasta. Bilten Stomatologia BiH, 2011;38/39(13):69-74.51. Okeson PJ. Management of Temporomandibular Disorders and Occlusion. 4th edition. St.Luis: Mosby. 1998.52. Onyeaso CO, Sote EO, Arowojolu MO. Need for preventive and interceptive orthodontic treatment in 3-5 year-old Nigerian

children in two major cities. Afr J Med Med Sci. 2002;31(2):115-8.53. Ozerović B. Rendgenkraniometrija i rendgenkefalometrija. Beograd: Medicinska knjiga. 1984.54. Proffi t WR, Fields HW, David MS. Contemporary orthodontics. Edition 4th edition St.Louis. Missouri: Mosby. 2007.55. Rheude B, Sadowsky PL, Ferriera A, Jacobson A. An evaluation of the use of digital study models in orthodontic diagnosis and

treatment planning. Angle Orthod. 2005;75(3):300-4.56. Rohen-Yokochi. Anatomie des Menschen. Band I: Kopf, Hals, Rumpf. Stuttgart, New York: Schattauer Verlag.1982.57. Rudge SJ. Dental arch analysis: arch form. A review of the literature. Eur J Orthod. 1981;3(4):279-84.58. Schield RC. Woelfel’s Dental Anatomy Its relevence to Dentistry. 8th edition. Lippincott Williams & Wilkins; 2002.59. Staaf V, Mörnstad H, Welander U. Age estimation based on tooth development: a test of reliability and validity. Scand J Dent Res.

1991 Aug;99(4):281-6.60. Stifter J. A study of Pont’s, Howe’s, Ree’s, Neff ’s and Bolton analyses on Class I adult dentitions. Angle Orthodontist 1958;28:215-225.61. Slaj M, Jezina MA, Lauc T, Rajić-Mestrović S, Miksić M. Longitudinal dental arch changes in the mixed dentition. Angle Orthod.

2003;73(5):509-14.62. Tanaka MM, Johnston LE. Th e prediction of the size of unerupted canines and premolars in a contemporary orthodontic population.

J Am Dent Assoc. 1974;88(4):798-801.63. Tiro A, Nakaš E, Džemidžić V, Redžepagić – Vražalica L. Growth indicators in orthodontic patients: Cervical bone age vs chronological

age. Stomatološki vjesnik. 2013; 2(1): 3-7.64. Th ilander B. Dentoalveolar development in subjects with normal occlusion. A longitudinal study between the ages of 5 and 31 years.

Eur J Orthod. 2009;31(2):109-20.65. Zardetto CG, Rodrigues CR, Stefani FM. Eff ects of diff erent pacifi ers on the primary dentition and oral myofunctional strutures of

preschool children. Pediatr Dent. 2002;24(6):552-60.


AA - tačka 12, 77ANB - ugao 79Andrews 40Angle 27, 39Antropometrijske tačke 8, 76, 77Ar-tačka 77Asterion 9

BB - tačka 13, 77Basion 9Binarni sistem obilježavanja 47, 52, 61Biološka dob 87Bolton 9, 66Boltonov indeks 66Bukooralni odnosi 27, 51, 60, 67, 68

CCBCT 81CT 81CVMS 91

ČČeona kost 7, 8

DDemirjian 87, 88, 89Dentalna dob 87Dijasteme 25, 48 Donja vilica 12Dubina preklopa 26, 50, 56, 66

EE - linija 82Eugnatija 26, 32, 40

FFDI 47FH 78Fotografi ja 82Fotogrametrijska analiza 82Frankfurtska horizontala 78

GGn - tačka 13, 77Gnathion 77Go - tačka 13, 77Go Ar 78Gonion 77Gornja vilica 12

IIncizalni stepenik 26, 49, 56, 66Infrapozicija 51, 59Interincizalne tačke 26, 50, 57, 67Interkuspidacija 26, 50, 67

KKefalogram 76Kefalometrijske linije 78Kefalometrijske ravni 78Kefalometrijske tačke 76, 77Klasa I 27, 40, 50, 59 67Klasa II 27, 40, 50, 59 67Klasa III 27, 40, 50, 59 67Klinasta kost 11Ključevi okluzije 40Kosti šake 89, 90Kralježak 90, 91

LLCG 76Leeway space 32LL 76 Lundstrom 65

MMdP 78Me 77Mišići žvakači 14Mješovita denticija 31, 52Mliječna denticija 23, 46, 47, 48, 49Moyers 53MxP 77

NNA 78Nance 64Nasion 8, 77NB 78NGo 78Nicanje zuba 23, 31, 37NMe 78NPg 78NS 78

OOcclP 78OPG 73, 74, 75Opisthion 9Orbitale 12, 77Ortometar 46, 48Ortpantomogram 73, 74, 75Ortodontski šestar 46Overbite 56, 66Overjet 56, 66

PPg 77Pontov index 62Porion 10Postero-anteriorni snimak 80Postlaktealna ravan 26Postmolarna ravan 26, 51

Potiljačna kost 9, 10Potporna zona 32, 53, 54Potrebni prostor 53, 65, 64Prednja tačka 57Prosthion 12Pteryon 10RRaspoloživi prostor 53, 63, 65, 64Ravni 45, 63RTG 55, 73

SS- tačka 11, 77Segment 65SGo 78Skeletna dob 89, 90, 91Sljepoočna kost 7, 10Sna 77SNA 79SNB 79Snp 77Sokle 45Spee-ova kriva 68Sredina vilica - određivanje 57Stalna denticija 37, 61Steinerova analiza 79Stražnja tačka 57Studijski modeli 45Subspinale 12, 77Suma inciziva 53, 62Suprapozicija 51, 59

ŠŠubler 46

TTanaka-Johnston 53, 55Telerentgen 76Tjemena kost 8, 9

VVilični zglob 13, 16Vratni kralježak 89, 90, 91

WWits analiza 79

YY osa 77

ZZaklonski prostor 32Zubni luk 25, 48, 52, 62Zubni niz 48, 63

Registar pojmova


Enita Nakaš, Alisa Tiro, Vildana Džemidžić, Lejla Redžepagić-Vražalica, Muhamed Ajanović


Enita Nakaš, Alisa Tiro, Vildana Džemidžić, Lejla Redžepagić -Vražalica, Muhamed Ajanović

UNIVERZITET U SARAJEVUSTOMATOLOŠKI FAKULTET SA KLINIKAMA

9 789958 905155

osnovi ortodontske dijagnostike (web) 2

Education