semantičke i leksičke osobine glagola kretanja u
TRANSCRIPT
Dušanka Vujović
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku
- semantika i derivacija -
Novi Sad, 2019.
UNIVERZITET U NOVOM SADU
FILOZOFSKI FAKULTET NOVI SAD
21000 Novi Sad
dr Zorana Đinđića 2
www.ff.uns.ac.rs
Za izdavača
Prof. dr Ivana Živančević Sekeruš
Dušanka Vujović
Glagoli kretanja u savremenom srpskom jeziku
– semantika i derivacija –
Recenzenti
Dr Jasmina Grković-Mejdžor
Dr Rajna Dragićević
Dr Jasmina Dražić
Dr Maja Đukanović
Tehnička priprema
Igor Lekić
ISBN
978-86-6065-562-4
URL
http://digitalna.ff.uns.ac.rs/sadrzaj/2019/978-86-6065-562-4
Novi Sad, 2019.
Zabranjeno preštampavanje i fotokopiranje. Sva prava zadržavaju izdavač i
autor.
SADRŽAJ
PREDGOVOR .................................................................................................................................. 7
1. UVOD ........................................................................................................................................... 9
1.1. Pojmovni i teorijski okvir istraživanja ............................................................ 10
1.1.1. Pojam kretanja .................................................................................................... 10
1.1.2. Teorija leksičkog (semantičkog) polja ...................................................... 13
1.1.3. Leksičko polje i komponentna analiza ...................................................... 17
1.1.4. Leksičko polje i teorija prototipa ................................................................ 21
1.2. Cilj i predmet istraživanja i osnovni metodološki postupci .................. 22
1.3. Korpus ............................................................................................................................ 26
1.4. Prethodna istraživanja ........................................................................................... 29
2. GLAGOLI KRETANJA .......................................................................................................... 33
2.1. Strukturni elementi kretanja i fokus kretanja ............................................. 36
2.1.1. Adlativnost ........................................................................................................... 38
2.1.2. Ablativnost ........................................................................................................... 39
2.1.3. Perlativnost .......................................................................................................... 40
2.2. Vid glagola kretanja ................................................................................................. 42
2.3. Semantička klasifikacija glagola kretanja ...................................................... 43
2.4. Glagol kretati se .......................................................................................................... 47
2.5. Glagoli hodanja ........................................................................................................... 49
2.6. Glagoli otežanog kretanja ...................................................................................... 57
2.7. Glagoli ubrzanog kretanja ..................................................................................... 62
2.8. Glagoli kretanja bez cilja ........................................................................................ 70
2.9. Ablativni glagoli ......................................................................................................... 76
2.10. Adlativni glagoli ...................................................................................................... 79
2.11. Glagoli kretanja prema gore .............................................................................. 81
3. PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA .......................................................................... 83
6
3.1. Prefiksacija u sistemu tvorbe reči...................................................................... 83
3.2. Prefiksacija glagola kretanja ................................................................................ 88
3.2.1. Prefiks do- ............................................................................................................. 89
3.2.2. Prefiks od- (ot-) ................................................................................................... 95
3.2.3. Prefiks na- ............................................................................................................. 98
3.2.4. Prefiks pro- ........................................................................................................... 99
3.2.5. Prefiks iz- (is-, i-) .............................................................................................. 103
3.2.6. Prefiks po- .......................................................................................................... 105
3.2.7. Prefiks za- ........................................................................................................... 108
3.2.8. Prefiks uz- (uza-, us-) ..................................................................................... 110
3.2.9. Prefiks u- ............................................................................................................. 112
3.2.10. Prefiks pre- ...................................................................................................... 114
3.2.11. Prefiks raz- (ras-, ra-) ................................................................................. 115
3.2.12. Prefiks s- (sa-) ................................................................................................ 116
3.2.13. Prefiks ob- (op-) ............................................................................................ 117
3.2.14. Prefiks pri- ....................................................................................................... 118
3.2.15. Prefiks pod- ..................................................................................................... 118
3.2.16. Prefiks mimo- ................................................................................................. 118
3.2.17. Prefiks nad- ..................................................................................................... 118
4. ZAKLJUČNE NAPOMENE ............................................................................................... 121
SUMMARY ................................................................................................................................. 125
LITERATURA ........................................................................................................................... 127
PREDGOVOR
Ova studija predstavlja leksičko-semantičku i tvorbenu analizu grupe
glagola kojima se obeležava ljudsko voljno kretanje. Nastala je, delom, kao
rezultat višegodišnjeg istraživanja u cilju izrade doktorske disertacije pod
nazivom Semantička i derivaciona analiza glagola kretanja u srpskom jeziku1,
a delom i kasnijim radom u okviru naučnoistraživačkog projekta Standardni
srpski jezik: sintaksička, semantička i pragmatička istraživanja (178004) koji
finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.
Građa za studiju preuzeta je iz disertacije kao i deo teksta koji je u velikoj
meri preobličen, izmenjen i skraćen.
U ovom istraživanju želimo da, iz semantičke i tvorbene perspektive,
osvetlimo glagole ljudskog kretanja kao jedan segment leksikona srpskog
jezika. Glagole kretanja smo izabrali zato što je kretanje imanentna ljudska
osobina i ono, kao primarna ljudska aktivnost formira jednu od najvažnijih
konceptualnih kategorija čoveka kao ljudskog bića. Ljudsko kretanje se
nominuje različitim leksičkim sredstvima, a jedno od najizrazitijih sredstava
predstavljaju glagoli kretanja.
Struktura studije je, uglavnom, određena ciljem istraživanja. Čine je
sledeća poglavlja: Predgovor, 1. Uvod, 2. Glagoli kretanja, 3. Prefiksacija
glagola kretanja, 4. Zaključne napomene i Literatura.
U Uvodu su opisani pojmovni i teorijski okvir istraživanja, cilj i
predmet istraživanja kao i korpus na kojem je istraživanje sprovedeno, a
jedan deo posvećen je i prethodnim istraživanjima glagola kretanja u domaćoj
i stranoj literaturi. U poglavlju Glagoli kretanja analizirani su strukturni
elementi kretanja, kategorija glagolskog vida, arhisemski glagol kretati se, a
nakon toga predložena je semantička klasifikacija glagola kretanja na osnovu
koje su formirane sledeće grupe: glagoli hodanja (npr. ići, hodati, koračati),
1 Doktorska disertacija je odbranjena u januaru 2010. godine na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu pred komisijom u sastavu: prof. dr Vera Vasić, mentor, prof. dr Vladislava Ružić i prof. dr Rajna Dragićević.
8
glagoli otežanog kretanja (npr. ćopati, šepati, hramati), glagoli ubrzanog
kretanja (npr. brzati, juriti, žuriti), glagoli kretanja bez cilja (npr. basati,
bazati, bauljati), ablativni glagoli (npr. bežati, kidnuti, klisnuti), adlativni
glagoli (npr. vratiti se, stići, dospeti) i glagoli kretanja prema gore (npr. peti se,
penjati se, verati se). U poglavlju Prefiksacija glagola kretanja dat je, na
početku, opšti pregled prefiksacije u sistemu tvorbe reči srpskog jezika, a
zatim posebno glagolske prefiksacije sa detaljno opisanim prefiksima koji se
dodaju na glagole kretanja i njihova uloga u procesu prefiksacije. U završnom
poglavlju Zaključne napomene daje se sumaran pregled najvažnijih zaključaka
koji su izvedeni iz analize korpusa.
1. UVOD
Glagol je veoma složena gramatička kategorija kojoj pripada posebno
mesto u jezičkom sistemu. Zbog svoje funkcionalnosti, bogate semantičke
baze, leksičke slojevitosti, obličke raznovrsnosti i izuzetne slikovitosti i
izražajnosti, glagol, uz imenicu, predstavlja osnovnu vrstu reči. Svaka
komunikacija počiva na glagolu jer on predstavlja jezičko sredstvo koje
omogućava da se vanjezička realnost iskaže u svojoj punoj dijalektici. Njime
se formira dinamika iskaza.
Kretanje ima ogromnu važnost za čoveka jer je ono jedna od osnovnih
radnji u čovekovoj sferi, u sferi svih živih bića i prirode uopšte. Kretanje
predstavlja kinetički aspekt prostornih odnosa. Ispitivanja semantike
prostornih odnosa su važna jer je percepcija prostora i prostornih odnosa u
ljudskom saznajnom procesu primarna. Ona predstavlja bazu za razvijanje i
strukturiranje vremenskih odnosa kao i drugih domena ljudskog mišljenja
koje koristimo u svakodnevnom životu, služeći se metaforičnim izrazima sa
prostornim odnosom kao izvornim domenom. Kada kažemo npr. da smo došli
na ideju ili ušli u problem ili da nam zdravlje ide nabolje, koristimo se
prostornim metaforama.
Jezik raspolaže bogatim gramatičkim i leksičkim sredstvima pomoću
kojih može da denotira kretanje objekta kroz prostor. Glagoli, kao vrsta reči,
najizrazitije spadaju u tu kategoriju. Ako kretanje shvatimo kao radnju
premeštanja nekog objekta iz mesta X, u jednom vremenskom odsečku t1, na
mesto Y u kasnijem vremenu t2, onda možemo reći da su glagoli kretanja oni
glagoli koji imaju za cilj da označe takvu aktivnost.
U redovima koji slede predstavljen je leksičko-semantički sistem
grupe onih glagola kretanja koji u savremenom standardnom srpskom jeziku
označavaju prirodno, voljno čovekovo premeštanje iz tačke X u tačku Y u
jednom vremenskom odsečku.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
10
1.1. POJMOVNI I TEORIJSKI OKVIR ISTRAŽIVANJA
1.1.1. Pojam kretanja
Pojmom kretanja uopšte i odnosom čovek – prostor bavili su se
filozofi i naučnici od antičkih grčkih vremena do danas2. Kretanje je
mnogoznačan pojam. Filozofsko poimanje kretanja je apstrakcija, međutim
kretanje može da se posmatra i kao materijalizovana pojava u konkretnom
smislu koja se realizuje kroz konkretne forme kretanja materije. U fizičkom
smislu, kretanje se shvata kao promena uopšte, kao univerzalna i obavezna
osobina materije.
Savremena nauka kaže da kretanje postoji kroz različite forme
mehaničkog, fizičkog (fizika), hemijskog, biološkog i društvenog kretanja
(KLAUS 1972: 21). Mehaničko kretanje, koje je vekovima bilo shvatano kao
jedini oblik kretanja, zapravo je samo jedan od elemenata grupe fizičkih
oblika kretanja.
U mehanici se kretanje određuje kao promena mesta u vremenu,
svedena na jedan čvrst, jasno postavljen i tvrdo utemeljen koordinatni sistem.
Karakteristika mehaničkog kretanja je premeštanje nekog tela u prostoru.
Ono je svojstveno samo klasi materijalnih predmeta i podleže delovanju
posebnih pravila kao što su, recimo, Njutnovi zakoni. Mehaničko kretanje ne
postoji izvan prostora i izvan vremena.
Kretanje nekog tela može se utvrditi ako se telo posmatra u odnosu
prema drugim telima iz svoje okoline. Zakoni mehanike kažu da, kada je neko
telo u pokretu, menja se njegova udaljenost od drugog tela. Kada se neko telo
u prostoru kreće, to kretanje uvek predstavlja prostorni odnos prema nekom
drugom telu ili tački u prostoru koja miruje ili koja se kreće različitom
brzinom. Bez tog odnosa, samo kretanje ne bi se uopšte moglo primetiti. Na
2 Iscrpan istorijski pregled pojma kretanja kroz filozofske, fizičke i lingvističke teorije nalazimo u knjizi M. Fuks Znanje o jeziku i znanje o svijetu (ŽIC-FUCHS 1991: 9–16). Ona navodi da su najveći uticaj na filozofsku i naučnu misao imali Platon i Aristotel. Naročito se Aristotel bavio pojmovima prostora, vremena i kretanja u svom manje poznatom delu Fizika i njegova viđenja ovih pojmova predstavljala su podlogu za filozofsku misao srednjeg veka (ŽIC-FUCHS 1991: 10).
UVOD
11
primer, ako se dva voza kreću jedan pored drugog istom brzinom, putnici koji
gledaju kroz prozor jednog voza u drugi voz uopšte neće primetiti da se kreću,
već će imati utisak da stoje, sve dok drugi voz ne počne da se kreće različitom
brzinom ili dok se u vidokrugu ne ukaže neka tačka u odnosu na koju će se oni
kretati brže ili sporije, tj. u odnosu na koju će se menjati njihova udaljenost.
Kretanje, smeštanje u neki prostor, imanentna je ljudska osobina i
predstavlja jednu od najvažnijih konceptualnih kategorija čoveka kao ljudskog
bića. Čovek postoji u prostoru, kreće se i smešta u prostor, reaguje na prostor i
misli pomoću kategorije prostora. Kretanje i smeštanje u prostoru omogućava
nam sistem za ravnotežu koji je urođen i koji obezbeđuje da se čovek orijentiše,
da stoji uspravno i da se uspravno kreće3.
Spoznaja sveta u prostornim kategorijama je prirodna funkcija ljudskog
uma. Čovek i svet oko njega nalaze se u prostoru. Relacije u kojima se nalazimo
u vanjezičkom prostoru moramo da imenujemo. Zbog toga su nam u
svakodnevnom životu izrazito važne prostorne kategorije kao što su gore –
dole, iznad – ispod, levo – desno, blizu – daleko, spolja – unutra, napred – nazad,
periferija – centar i mnoge druge pomoću kojih lokalizujemo kako sebe tako i
stvari u datom prostoru. Prostor i odnos čoveka prema prostoru pretpostavka
su kretanja. Taj odnos se odražava u jeziku i pomoću jezika. Svakom kretanju je
imanentan prostor, pravac i smer kretanja. Prostor kao medijum kroz koji se
čovek kreće obično je specifikovan već u samom glagolu. Tako, za kretanje
obeleženo glagolom hodati znamo (podrazumeva se) da se odvija po zemlji
nekom putanjom, radnja glagola plivati odvija se kroz vodu a glagol leteti
označava kretanje koje se realizuje u vazduhu.
Kretanje je veoma širok pojam koji svako razume i ima o njemu sasvim
jasnu predstavu. Bez obzira na to nije sasvim lako dati jednostavnu, a celovitu
definiciju koja bi u potpunosti obuhvatila tako širok pojam. Kao polazište za
određivanje pojma kretanja poslužili smo se Filmorovom definicijom prema
kojoj je nešto bilo u pokretu ako se nalazilo na jednoj lokaciji u jednom
trenutku, a na drugoj lokaciji u sledećem trenutku (FILLMORE 1997: 79).
3 Prikaz različitih teorija kretanja u knjizi M. Fuks (1991) pruža uvid u složenost pojma kretanja i u veoma različite definicije kojima se taj pojam određuje.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
12
Dakle, kretanje shvatamo kao promenu mesta objekta koji se kreće,
tako što polazi iz jedne tačke u prostoru u jednom odsečku vremena i smešta se
u drugu tačku u prostoru u drugom, kasnijem vremenskom odsečku.
Pojam kretanja i čovekovo lokalizovanje u prostoru iskazuju se u
prirodnom jeziku na razne načine, pomoću brojnih formalnih i značenjskih
odnosa, pomoću velikog broja leksičkih sredstava kao i različitim gramatičkim
sredstvima. Jezičke jedinice kojima možemo iskazati prostorne odnose često su
grupisane u složene podsisteme kao što su, na primer, prilozi (ovde, onde,
napred, pozadi) predlozi (ispred, iza) imenice (nomina loci: stepenište, učionica),
zamenice (taj, onaj), pridevi (gornji, donji), glagoli (ući, izaći), brojevi (Prvi je
stajao ispred ulaza, a deseti tri metra dalje). Kako ističe P. Piper (1997: 12), „ ...
prostorna značenja nalazimo i kod strukturno tako jednostavnih jedinica kao
što su morfeme (npr. prefiksi i sufiksi), ali i u komplikovanim gramatičkim
strukturama (npr. proste rečenice sa adverbijalima mesta i pravca, složene
rečenice sa zavisnim klauzama mesta i pravca itd.)”.
Raznovrsne su mogućnosti iskazivanja prostornih odnosa. Čak i u
tipološki srodnim jezicima postoje različiti sistemi za iskazivanje prostora.
Recimo u ruskom i poljskom jeziku postoji sistem određenih i neodređenih
glagola kretanja, npr. rus. бежать / беgать, идти / ходить, лететь /
летать, što ne postoji u srpskom ili u makedonskom jeziku. U srpskom i
makedonskom jeziku postoji tročlani sistem demonstrativnih zamenica za
iskazivanje mesta ovaj, taj, onaj sr. ili овој, тој, оној mak., što ne postoji na
primer, u češkom ili bugarskom jeziku gde su ti sistemi dvočlani.
Reči za obeležavanje prostornih odnosa u različitim jezicima sveta vrlo
su frekventne. To nam govore podaci dobijeni iz frekvencijskih rečnika.
„Frekvencijski rečnik semantičkih komponenti takođe pokazuje da su među
najfrekventnijim (u ruskom jeziku) komponente sa konkretno-prostornim
značenjem” (PIPER 1983: 92). A glagoli kretanja su „gotovo najfrekventniji
glagoli engleskog jezika” (ŽIC-FUCHS 1991: 7). Iako nemamo dovoljno podataka
o učestalosti upotrebe glagola kretanja u srpskom jeziku, polazimo od
pretpostavke da su oni česti kao i u drugim evropskim jezicima4.
4 U Frekvencijskom rečniku savremenog srpskog jezika (ВАСИЋ 2004) tipičan glagol kretanja, glagol ići nalazi se na 84. mestu u frekvencijskoj listi svih reči, a među glagolima zauzima sedmo mesto, iza glagola biti, hteti, moći, znati se, kazati (se) i videti.
UVOD
13
1.1.2. Teorija leksičkog (semantičkog) polja
U lingvistici se reči ili druge jedinice manje od reči, npr. sufiksi i
prefiksi, kao što je uobičajeno i za druge nauke, udružuju na osnovu nekih
međusobnih sličnosti i na taj način formiraju grupe.
Ideja o sistematizaciji i klasifikaciji stvarnosti, u tom smislu i o
formiranju grupa reči, veoma je stara. Kako kaže Milorad Radovanović u
svojoj knjizi Fazi lingvistika „Zna se da je čovek biće koje kategorizuje,
sistematizuje i klasifikuje. ‒ On neprestano (jezikom i drugačije) razvrstava
svet svekolike varijacije što je opaža ...” (РАДОВАНОВИЋ 2015: 11, 12).
Jedan od prvih ozbiljnih leksikografskih poduhvata da se reči
pojmovno organizuju u skupove jeste Rožeov Tezaurus iz 1852. godine
(Roget՚ s Thesaurus of English Words and Phrases: 1987). U njemu britanski
leksikograf P. M. Rože nije koristio uobičajeni alfabetski princip pri navođenju
odrednica, već je grupisao reči i izraze prema njihovom značenju u šest
osnovnih kategorija: apstraktni odnosi, prostor, materijalni svet, intelekt, volja,
emotivne i moralne vrednosti, unutar kojih je dalje grupisao reči u brojne
potkategorije. Taj rečnik je, zbog svoje dobre organizacije, preciznosti,
iscrpnosti, izuzetne sistematičnosti, postao brend i do danas doživeo mnoga
izdanja i redovno se dopunjuje i proširuje.5
Grupe reči se formiraju na razne načine i pomoću različitih tehnika i
metoda. To mogu biti grupe koje nastaju intuitivno, na osnovu asocijacija, na
osnovu pripadnosti određenim gramatičkim kategorijama, na osnovu
etimoloških ili tvorbenih veza, na osnovu semantičkih sličnosti ili razlika i sl. S
obzirom na način na koji su formirane, grupe reči se različito nazivaju te tako
postoje npr. tematske grupe reči, asocijativna polja, familije reči, tvorbena
gnezda, leksički skupovi, leksička polja, semantička polja, leksičko-semantičke
grupe reči i još mnoge druge. Nekada ista grupa reči u različitim lingvističkim
tradicijama ima različito ime. Dok jedni autori koriste za određenu, tematski
povezanu grupu reči termin leksičko polje, drugi autori istu tu grupu nazivaju
semantičko polje, treći pojmovno polje (engl. lexical field, semantic field, nem.
Wortfeld, Bedeutungsfeld rus. лексико-семантическое поле, семантическое
5 Prvo izdanje iz 1952. godine imalo je oko 15000 reči, a izdanje iz 2006. godine ima preko 250000 reči.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
14
поле).6 Svi navedeni pojmovi imaju približno slično značenje. T. Prćić ipak
ističe razliku u značenju između pojmova leksičko i semantičko polje: „Takve
značenjske dimenzije, ponekad pod nazivom semantička polja, u domenu su
vanjezičke (posebno, pojmovne) stvarnosti; one čine segment unutar
celovitog i sveobuhvatnog semantičkog prostora, koji, u pojedinačnom
opisivanju stvarnosti, jezici razdeljuju na različite načine ‒ u tom smislu,
moglo bi se reći da leksička polja predstavljaju konkretne realizacije
apstraktnih semantičkih polja.” (PRĆIĆ 1997: 108 prema MCCARTHY 1990: 21).
Kao teorijska osnova za formiranje leksičko-semantičke grupe glagola
koji se analiziraju u ovom radu primenjena je teorija leksičkog polja. Leksičko
polje je po prvi put, kao lingvistički pojam, definisao u svojim radovima Jost
Trir, 1931. i 1934. godine7. Njegovu teoriju je kasnije, pedesetih godina 20.
veka, razvio i dopunio Leo Vajsgerber (WEISGERBER 1954), a mnogi lingvisti su
je prerađivali, prilagođavali i koristili kao jednu od teorija ili polazište za
kreiranje svojih predstava o formiranju grupa reči i o njihovim međusobnim
odnosima i vezama8. U Trirovoj teoriji leksičkog polja kaže se da reč u svesti
govornika nekog jezika ne postoji izolovano, već uvek stoji u pojmovnoj vezi
sa čitavim nizom drugih reči sa kojima sačinjava celinu, uređen sklop reči koji
možemo nazvati leksičkim poljem (Wortfeld). Jedna reč ima svoje značenje ne
samo u okviru rečenice kojom se nešto iskazuje, ne samo na osnovu njene
denotacije i njenih sintagmatskih veza sa ostalim rečima, već takođe i na
osnovu njenih paradigmatskih veza u leksičkom sistemu. Značenje reči će se
formirati u vezi sa značenjem drugih reči koje, kao celokupno polje reči,
odnosno, semantičko polje, govornik određenog jezika skladišti u svom
mentalnom leksikonu. To znači da se semantička polja kreiraju na
sinhronijskoj ravni.
6 Detaljan prikaz leksičkih polja i leksičkih skupova onako kako ih shvataju anglo-saksonski autori kao što su Lajons, Kruz, Lipka, Najda i drugi, nalazimo u knjizi T. Prćića Semantika i pragmatika reči (1997: 107–113), a kod R. Dragićević u knjizi Leksikologija srpskog jezika taj prikaz je proširen i obogaćen shvatanjima leksičkih skupova u slavističkoj literaturi (2007: 234–343).
7 I on se, naravno, oslanjao na filozofska i lingvistička istraživanja njegovih prethodnika i savremenika Kasirera, Ipsena i Porciga.
8 Iscrpan prikaz istorije teorije polja nalazimo u Trirovoj knjizi Aufsätze un Vorträge zur Wortfeldteorie (TRIER 1973).
UVOD
15
Prema Triru, u okviru jednog semantičkog polja reči vladaju određeni
principi koji reči tog semantičkog polja čvrsto drže na okupu. To su sledeći
principi:
- značenje jedne reči ne može da se razume samo za sebe već, po
principu celovitosti, zavisi od celokupnog polja reči sa kojima je
povezana (Ganzheitsprinzip),
- jedinice u okviru jednog polja reči sistematski su uređene
(Geordnetheit),
- elementi jednog polja reči imaju zajednički imenitelj, a razlikuju se
jedni od drugih pomoću diferencijalnih obeležja
(Wechselbestimmtheit),
- svaka reč pripada jednom polju reči (Wohlgeschiedenheit),
- jedno polje reči ne bi trebalo da ima leksičke praznine – trebalo bi da
bude potpuno (Lückenlosigkeit). (TRIER 1931: 25)
Poslednji navedeni princip prema kome jedno polje ne bi trebalo da ima
leksičke praznine naročito je kritikovan i osporavan. Međutim, ako ga
shvatimo više kao dinamičan princip popunjavanja leksičkih praznina, a ne
kao rezultat, kao nešto što kao takvo, već gotovo, mora da funkcioniše u
svakom semantičkom polju, onda ćemo videti da on, zapravo i funkcioniše, jer
semantičke grupe su jedan mozaik u kome postoje praznine, a jezik sam,
budući da je dinamičan fenomen, razvija se i menja se popunjavajući te
praznine.
Trirova teorija izazivala je mnoge burne reakcije i kritike lingvista.
Mnoga pitanja u vezi sa njom i danas su otvorena. Listu tih pitanja nalazimo u
Leksikologiji srpskog jezika Rajne Dragićević. Neka od njih su: „1. Da li je polje
jezička jedinica? ... 2. Kako se saodnose polje i polisemija? Da li mnogoznačne
reči ulaze u jedno polje ili u nekoliko polja? 3. Kako treba razumeti odsustvo
praznina u polju i kako u vezi s ovim svojstvom treba da izgleda njegova
struktura? Da li je ona dvodimenzionalna i mozaična ili složena, duboka? 4.
Kakva je psihološka realnost polja? Da li polje treba tretirati u sferi ogleda? Da
li je ono jeziku imanentno ili ga treba posmatrati sa stanovišta vanjezičke
realnosti?ˮ (ДРАГИЋЕВИЋ 2007: 236). Na ova i ovakva pitanja još nemamo
konkretne odgovore, ali mnogi radovi iz oblasti semantike kojih je sve više,
daju svoj doprinos u njihovom razrešavanju.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
16
U semantičkom mozaiku jednog leksičko-semantičkog polja značenja
reči zavise jedna od drugih. Ona se tokom vremena mogu, manje ili više,
menjati. Neke reči dobijaju nova značenja, a neke izgube samo neko od svojih
semantičkih obeležja ili dobiju poneko novo. Svaka, i najmanja promena u
semantici reči, menja odnos lekseme sa drugim leksemama unutar polja. Zbog
toga je potrebno sistemski beležiti promene u značenju reči i analizirati
leksičko-semantička polja u određenim vremenskim presecima. Osim toga,
analiza leksičkih polja pomaže u otkrivanju i boljem razumevanju strukture i
organizacije leksikona što ima značaj za leksikološka, ali i za druga jezička i
nejezička istraživanja, istraživanja u književnosti, psiholingvistici, psihologiji,
istorijskim i kulturološkim proučavanjima, u antropologiji itd.
Semantičko polje složen je leksički mikrosistem koji objedinjuje reči
po semantičkom principu i karakteriše se specifičnom strukturom. U jednom
leksičko-semantičkom polju postoji jedan nadređen pojam za sve članove tog
polja, a lekseme kojima popunjavamo polje dele između sebe osobine
nadređenog pojma. Njih tražimo i nalazimo putem asocijacija. Asocijacije su
veze između leksema koje se uspostavljaju na osnovu ličnog ili kolektivnog
vanjezičkog iskustva. Ako bismo kao nadređeni pojam za jedno leksičko-
semantičko polje glagola ljudskog kretanja odredili, recimo, ‘otežano
kretanje’, asocijativnim putem bismo brzo pronašli lekseme hramati, šepati,
ćopati, teturati se, gegati se i druge koje popunjavaju to semantičko polje
deleći semantičko obeležje ‘otežano kretanje՚ .
Polisemične lekseme mogu da ulaze i u više leksičkih polja, npr. kada
glagol ići označava ljudsko kretanje, npr. idemo kroz park, on ulazi u leksičko
polje sa drugim glagolima ljudskog kretanja kao što su hodati, šetati se. Kada
označava kretanje tečnosti, npr. ide mi krv iz nosa, onda ulazi u isto polje sa
glagolima lije, teče, curi, a kada označava približavanje, npr. ide zima nalazi se
u istom leksičkom polju sa glagolima dolaziti, nastupati, primicati se,
približavati se.
U zavisnosti od broja leksema širina leksičko-semantičkog polja može
da varira i da uključuje u sebe i mikropolja. Lekseme jednog polja obično, ali
ne i obavezno, pripadaju istoj vrsti reči i stoje između sebe u semantičkoj vezi.
Granice između različitih polja, kao i između mikropolja u okviru jednog polja,
često nisu oštre. Tako se, recimo, glagol glavinjati, označavajući i kretanje bez
cilja, ali i otežano kretanje, nalazi na periferiji oba polja, tj. na prelazu iz
jednog polja u drugo.
UVOD
17
Osnovu ustrojstva polja čini značenje reči koje može da se predstavi
pomoću diferencijalnih semantičkih obeležja, odnosno semantičkih
komponenata koje ga formiraju.
Leksičko polje može biti šire i uže, može se sastojati i od velikog i od
malog broja leksičkih jedinica. „Veličina leksičkog polja je relativna i kreće se
od veoma mnogo uključenih članova, do samo dva kod onih izuzetno
specifičnih.ˮ (PRĆIĆ 1997: 108).
1.1.3. Leksičko polje i komponentna analiza
Terminom leksička struktura možemo označiti unutrašnju strukturu
jedne lekseme, ali takođe i strukturu ukupnog leksikona jednog jezika. Kada
govorimo o unutrašnjoj leksičkoj strukturi jedne lekseme, mislimo na njenu
semantičku strukturu, na njeno leksičko značenje. Jedan od načina analize
semantičke strukture reči je komponentna analiza prema kojoj je leksičko
značenje jedne lekseme sastavljeno od više uopštenih semantičkih obeležja
(LYONS: 1977: 317). Koncept obeležja prenet je iz fonologije na druge
lingvističke discipline uključujući sintaksu i semantiku. Zasnovan je u Praškoj
lingvističkoj školi četrdesetih godina prošlog veka. Prema Pražanima, fonema
nije najmanja, nedeljiva jezička jedinica, već se sastoji iz niza fonoloških
obeležja koja se raspoznaju samo u opoziciji dve foneme. Hjelmslev i
Jakobson, začetnici strukturalne semantike, bili su najuticajniji zagovornici
komponentne analize. Obojica su smatrali da principi fonoloških obeležja,
koje je Trubeckoj uveo u fonologiju, mogu da se prošire na gramatiku i
semantiku. Paralelizam između fonološkog i semantičkog jezičkog nivoa
omogućava nam da opišemo oba nivoa sličnim tipom distinktivnih obeležja.
Prema Vajnrajhu, u unutrašnjoj strukturi leksema ogleda se sintaksička
struktura rečenica i fraza, što će prihvatiti i zagovornici generativne
semantike (LYONS 1977: 318). To je kasnije uticalo i na Čomskog koji je
preneo koncept obeležja na plan sintakse.
Značenje leksema se pomoću komponentne analize dekomponuje na
više semantičkih obeležja ‒ sema. Seme kao konstitutivne komponente
značenja nisu jednake po svom karakteru i hijerarhijskom statusu. Centralno i
hijerarhijski glavno mesto u hijerarhijskoj strukturi sema zauzima arhisema.
Arhisema je nadređena, integrišuća sema koja predstavlja opštu pojmovnu
vrednost svojstvenu svim članovima jedne leksičko-semantičke grupe
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
18
(ГОРТАН-ПРЕМК 1997: 43). Arhisema ne može da funkcioniše izvan leksičko-
semantičke grupe reči i ne možemo je odrediti samo za jednu leksemu. Tek u
poređenju sa semantičkim sadržajem više leksema iz iste leksičko-semantičke
grupe može se zaključiti koji je to značenjski elemenat zajednički svim
leksemama koji možemo odrediti kao integrišući, nadređeni elemenat, tj. kao
arhisemu za tu grupu reči. U leksičkom značenju glagola:
trčati „kretati se vrlo brzo”
ići „kretati se, pomicati se s jednog mesta na drugo praveći korake”
lutati „kretati se, ići bez cilja”
pojam ‘kretanjeʼ izdvaja se kao zajednički imenitelj i semantički sadržaj tj.
zajednička sema, odnosno arhisema, koja je sadržana u svakom od značenja
navedenih leksema.
Arhisema je nadređena svim ostalim semama u semantičkoj strukturi
reči, ona je glavna sema koja je sadržana u semantici svake lekseme unutar
određene leksičko-semantičke grupe i predstavlja njen najopštiji sadržaj. Ona
može da se leksikalizuje kao arhileksema. Arhileksema je, dakle,
leksikalizovana arhisema. Ona, u pogledu svog semantičkog sadržaja, pripada
svim leksemama određenog leksičko-semantičkog polja jer funkcioniše kao
njihov hiperonim obično (ali ne i obavezno) iste kategorijalne pripadnosti.
Budući da može da ima više značenja jedno od njih će funkcionisati kao
arhisemema koja je ugrađena u elementarno značenje svakog člana leksičko-
semantičkog polja. Za glagole kretanja to je glagol kretati se sa sememom
„pomicati se s mesta”.
Seme su operacionalne jedinice komponentne analize kojima se
ekspliciraju određene, izražene karakteristike lekseme. Važno je istaći da se
njima u komponentnoj analizi ne opisuje leksema bez ostatka već se njima
iskazuju samo one semantičke karakteristike koje učestvuju u formiranju
njene denotacije. Seme nižeg ranga od arhiseme u semantičkoj strukturi
lekseme mogu se predstaviti na dva načina. Jedan način je da se obeleže
simbolima plus /+/ i minus /-/ kojima se, putem binarnog sistema, po
principu „sve ili ništa” izražava prisustvo /+/ ili odsustvo /-/ nekog
semantičkog obeležja relevantnog za uspostavljanje osnovnog značenja i
semantičkog kontrasta prema drugim leksemama iz istog leksičko-
semantičkog polja. Pošto nije moguće svako obeležje iskazati uvek putem
UVOD
19
binarnog principa, tj. pomoću prisustva ili odsustva nekog svojstva, koristi se i
drugi način pomoću kojeg se seme obeležavaju samo kao prisustvo određene
osobine. U lingvističkoj literaturi, osim termina sema, postoje i drugačiji
nazivi kao što su npr.: semantička komponenta (LYONS 1977, Апресян 1995),
semantički primitiv (WIERZBICKA 1972), semantičko obeležje (CHOMSKY 1965;
WEINREICH 1966), semantički marker (KATZ/FODOR 1963) i dr.
Semantičari često u svojim radovima, kao tipičan i ilustrativan primer
analize semantičkog sadržaja leksema, navode lekseme muškarac, žena, dečak
i devojčica koje pripadaju leksičko-semantičkom polju ‘ljudska bića’ (LEECH,
1976: 90; LYONS 1977: 322-234; PALMER 1976; 86). Ako razložimo njihov
semantički sadržaj na seme dobićemo sledeću semsku strukturu iskazanu na
dva moguća načina, kroz prisustvo određenih obeležja i putem binarnog
sistema označavanja prisustva ili odsustva određenog obeležja.
muškarac LJUDSKO, ODRASLO, MUŠKO ili
+ LJUDSKO, + ODRASLO, + MUŠKO9
žena LJUDSKO, ODRASLO, ŽENSKO ili
+ LJUDSKO, + ODRASLO, - MUŠKO
dečak LJUDSKO, MLADO, MUŠKO ili
+ LJUDSKO, - ODRASLO, + MUŠKO
devojčica LJUDSKO, MLADO, ŽENSKO ili
+ LJUDSKO, - ODRASLO, - MUŠKO
Ako bismo ovim primerima dodali i leksemu dete u njenoj semantičkoj
strukturi bi bile distinktivne seme + LJUDSKO i - ODRASLO, dok bi sema pôla bila
neutralna u opoziciji prema ostalim leksemama. Neutralnost, odnosno,
nedistinktivnost određenog semantičkog obeležja, koje može biti distinktivno
za ostale članove leksičko-semantičke grupe, označava se kao /+/-/:
dete + LJUDSKO, - ODRASLO, +/- MUŠKO
9 Sema pôla mogla bi biti iskazana i drugačije, umesto + MUŠKO mogli bismo je obeležiti kao - ŽENSKO, kao i sve druge seme koje se zasnivaju na principu binarnosti, odnosno, prisustva tj. odsustva neke osobine, npr. + MLADO, - MLADO ili + ODRASLO, - ODRASLO i sl.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
20
U semantičkoj strukturi navedenih primera sema + LJUDSKO funkcioniše kao
arhisema jer je zajednička svim analiziranim leksemama.
Upoređujući značenja glagola ići, trčati, hramati i puzati iz grupe
glagola kretanja, dekompozicijom njihovog semantičkog sadržaja dobili smo
semantičku strukturu sa arhisemom KRETANJE i semama:
Različita semantička obeležja relevantna su za uspostavljanje
semantičkog kontrasta između glagola jedne leksičko-semantičke grupe. Npr.
za glagol lutati iz leksičko-semantičke grupe glagola kretanja moramo uvesti i
obeležje cilja kako bismo ga uporedili, recimo, sa glagolom ići. Njihova
semantička struktura mogla bi se predstaviti na sledeći način:
ići + POMOĆU NOGU, + UVEK SA JEDNOM NOGOM NA PODLOZI, + SINHRONIZOVANO, +/- CILJ
lutati +/- POMOĆU NOGU, +/- UVEK SA JEDNOM NOGOM NA PODLOZI, +/- SINHRONIZOVANO, - CILJ
Sema se realizuje kao komponenta sememe – jednog određenog
značenja reči. Npr. neke od semema glagola ići jesu i:
1. „teći”: voda ide iz slavine.
2. „dolaziti, nastupati, primicati se, približavati seˮ: ide zima.
3. „prolaziti, menjati se”: vreme ide.
U svojoj hijerarhijskoj strukturi seme se među sobom razlikuju.
Postoje one koje su, po svojoj funkciji, slične arhisemi. One su, poput
arhiseme, zajedničke manjim grupama reči, tj. mikropoljima unutar jednog
leksičko-semantičkog polja. To su integrišuće diferencijalne seme. Unutar
jedne veće leksičko-semantičke grupe (makropolja), kao što su npr. glagoli
kretanja, na osnovu integrišuće diferencijalne seme mogu da se formiraju
manje grupe unutar kojih se dalje mogu formirati seme nižeg ranga i
diferencijalne seme za svaku leksemu ponaosob. U analizi semske strukture
glagola trčati, lutati, hramati uporedivši ih sa ostalim glagolima kretanja kao
UVOD
21
integrišuće diferencijalne seme izdvojile su se sledeće: za glagol trčati +
BRZINA, za glagol lutati – CILJ tj. ‘kretanje bez cilja’, za glagol hramati ‘otežano
kretanje’. U semantičkom sadržaju leksema često ima više od jedne
diferencijalne seme.
Pored diferencijalnih sema, postoje i prateće seme pomoću kojih se
iskazuje neka prateća okolnost pod kojom se vrši kretanje. U grupi glagola
kretanja, na primer, za jedan broj glagola to je smanjena brzina. Ona nije
diferencijalno semantičko obeležje, ali pojavljuje se kao prateće obeležje
nekih glagola, kao što su, npr. glagoli gegati se, hramati, vući se i sl. kojima se
označava otežano kretanje zbog čega se podrazumeva da je ono istovremeno i
usporeno. Prateće seme su istovremeno i latentne, odnosno potencijalne jer
se ne ekspliciraju u osnovnom semantičkom sadržaju, ali se pojavljuju u
određenim kontekstima u kojima se podrazumeva njihovo postojanje.
1.1.4. Leksičko polje i teorija prototipa
U analizi značenja reči, pored analize semantičkih obeležja primenjuje
se i teorija prototipa (ДРАГИЋЕВИЋ 2007: 79–84). Pošto su članovi jedne
leksičko-semantičke grupe reči, manje ili više, među sobom slični, pomoću
teorije prototipa jedan od članova grupe se izdvaja i postavlja u centar kao
prototipičan, najbolji primerak, tj. kao karakterističan, tipičan predstavnik
grupe, a ostali članovi su okupljeni oko njega. Članovi sličniji prototipu nalaze
se bliže centru, a oni manje slični nalaze se na periferiji često i na granici sa
drugom leksičko-semantičkom grupom. Npr. u grupi glagola kretanja bez cilja
lutati, lunjati, skitati (se), švrljati, bazati, glavinjati i sl., glagol lutati javlja se
kao tipičan predstavnik grupe. To zaključujemo zbog toga što se uglavnom i
obično pomoću njega opisuju glagoli kretanja bez cilja. Glagoli lunjati i skitati
(se) bliži su prototipu, dok je glagol glavinjati manje sličan prototipu jer u
svojoj semantici ima elemente otežanog kretanja zbog čega je udaljeniji od
njega. Glagol glavinjati osim značenja „ići bez cilja, lutati, tumarati” ima i
značenje „teturati se, posrtati” u kojem, pak pripada polju tj. mikropolju
glagola otežanog kretanja. On se, zapravo nalazi u preseku dve leksičko-
semantičke grupe reči. Prototip nam pomaže u semantičkoj analizi pogotovo
u onim slučajevima u kojima granice između leksičko-semantičkih polja nisu
uvek oštre.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
22
Sl. 1. Preklapanje semantičkog polja glagola lutanja i glagola otežanog
kretanja
Iako se lingvisti uglavnom opredeljuju između komponentne analize i
teorije prototipa samo za jednu od njih, čini se ipak da, nijedan od ova dva
pristupa ne može podjednako dobro sam da reši sve probleme i na
odgovarajući način da opiše sve fenomene – integracija oba pristupa je hitan
zadatak semantičke teorije i prakse (LIPKA 202: 134).
1.2. CILJ I PREDMET ISTRAŽIVANJA I OSNOVNI METODOLOŠKI
POSTUPCI
Cilj istraživanja u ovom radu jeste da osvetlimo deo strukture i
organizacije leksikona srpskog jezika koji se odnosi na ljudsko kretanje. Kao
predmet proučavanja postavili smo glagole ljudskog kretanja pod kojima
podrazumevamo grupu glagola koji su međusobno povezani semantički,
morfološki i kategorijalno i koje analiziramo pomoću deskriptivno-
eksplanatornog metodološkog postupka koristeći se pritom teorijama
komponentne analize i prototipa.
UVOD
23
Po principu teorije semantičkog polja formirana je leksičko-
semantička grupa izabranih osnovnih glagola kretanja čiji je subjekat čovek,
sa nadređenim glagolom tj. arhileksemom kretati se i arhisemom ‘kretanje’. U
okviru nje glagoli su klasifikovani u manje leksičko-semantičke grupe, tj.
mikropolja. U okviru svojih mikropolja, glagoli su opisani metodom
komponentne analize uz izdvajanje tipičnih glagola grupe, tamo gde je to bilo
moguće. Prototipičan glagol za celu grupu glagola kretanja jeste glagol kretati
se. Njime se može parafrazirati svaki glagol kretanja iz odabranog korpusa. On
predstavlja pojam koji smo intuitivno, po onomasiološkom principu, postavili
kao hiperonim za celu grupu glagola i na osnovu njega definisali ‘kretanje’ kao
integrišući semantički element i arhisemu grupe.
Pored arhiseme, u opisu osnovnog značenja svakog glagola, definisane
su seme nižeg ranga od arhiseme. To su integrišuće diferencijalne seme, tj.
semantička obeležja zajednička svim glagolima iz jednog mikropolja, na
osnovu kojih se razlikuju mikropolja glagola kretanja između sebe, i
diferencijalne seme, tamo gde je to bilo potrebno i moguće, na osnovu kojih se,
u okviru jedne grupe, razlikuju pojedinačni glagoli između sebe.
Glagoli su analizirani u posebnim odeljcima kreiranim na osnovnu
dominantnog semantičkog obeležja zajedničkog podgrupi tj. mikropolju
glagola kao što su npr. način kretanja, brzina kretanja, pravac kretanja i sl.
Mikropolje je kreirano ukoliko postoji više od dva glagola sa zajedničkom
integrišućom diferencijalnom semom10. Glagoli od kojih se polazi u analizi
nazivaju se osnovni glagoli kretanja. U prvom delu se opisuje njihova
semantika. Oni su, u tvorbenom smislu, obično osnovni (neizvedeni,
nederivirani) glagoli, ali ne moraju obavezno takvi i da budu. Ima ih nekoliko
koji, u tvorbenom smislu, nisu osnovni, odnosno nisu nederivirani, ali za
glagole kretanja daju tvorbene osnove jer se od njih dalje izvode drugi glagoli.
To su, na primer, glagoli koračati, marširati, bližiti se i sl. U drugom delu knjige
sledi opis njihove prefiksalne derivacije i derivaciono-semantička
identifikacija svakog tvorbenog tipa posebno jer je prefiksacija dominantan
10 Iz tog razloga u analizu nije ušao npr. glagol šunjati se kojim se označava prikrivenost agensa kretanja i čija je dominantna sema ‛neopaženo kretanje’, i nije formirano mikropolje glagola neopaženog kretanja. Iako ima nekoliko glagola koji imaju diferencijalnu semu 'neopaženo kretanje' oni su uvršteni u druga mikropolja na osnovu svoje dominantne seme. To su glagoli kidnuti, klisnuti, šmugnuti, koje smo uvrstili u mikropolje ablativnih glagola.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
24
vid tvorbe glagola. Sufiksacija ovom prilikom nije razmatrana jer se
sufiksacijom obično deriviraju drugostepeni imperfektivni derivati od
perfektivnih prefiksala. Unutar svake grupe davani su i ilustrativni primeri
upotrebe u kontekstu sa primerima, ekscerpirani iz Rečnika srpskohrvatskog
književnog jezika (RMS), Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika
(RSANU), iz elektronskog Korpusa savremenog srpskog jezika (KSSJ) ili sa
interneta (I).
U polazišnu grupu analiziranih glagola uvršteni su oni glagoli kojima
se u standardnom jeziku primarno denotira čovekovo aktivno, prirodno
samokretanje, odnosno volјno premeštanje celog tela. Takvih glagola ima
dosta, ali u korpus nisu ušli svi glagoli sa tim značenjem koji se nalaze u RMS,
već samo izabrani glagoli. Nije nam, naime, bio cilj da opišemo leksičko-
semantičku strukturu svakog od njih, nego da prikažemo njihova opšta
svojstva i strukturu, sa sinhronijskog stanovišta, a na osnovu izbora
reprezentativnih primera za koje smatramo da se u savremenom srpskom
jeziku javljaju kao tipični glagoli kojima se nominuju različiti načini kretanja.
U korpus su ušli tipični reprezenti različitih leksičko-semantičkih podgrupa
glagola kretanja, a iz korpusa su izostali, uglavnom, oni primeri koji su u
rečniku obeleženi kao okazionalizmi, arhaizmi, razgovorne ili pokrajinske
reči, istoricizmi, poetizmi, glagoli ograničene upotrebe za koje nismo mogli da
pronađemo primere ili koje smo na osnovu sopstvenog jezičkog osećanja
smatrali nefrekventnim ili neodgovarajućim. I pored toga dobijen je veliki
broj leksema što govori o širini leksičko-semantičke grupe glagola kretanja.
Sve ekscerpirane glagole povezuje arhisema ‘kretanje’. Pošto je cilj rada da
rasvetli strukturu jednog dela leksikona, kreće se od manjih značenjski
povezanih grupa, i po već naznačenom principu – od značenja pojedinačne
lekseme prema većim grupama, kako bismo na kraju sagledali sve navedene
glagole i njihove odnose.
Semantička analiza je bazirana na osnovnim značenjima glagola, a
samo po izuzetku u obzir su uzimana sekundarna značenja. To je zbog toga
što se sekundarna značenja razvijaju pomoću različitih semantičkih
transformacija iz primarnih, osnovnih značenja leksema, i zato što analiza
osnovnih značenja leksema predstavlja osnovu za analizu mehanizama
polisemije.
Analiza je sprovedena u sinhronijskom preseku, na materijalu koji
pruža savremeni jezik. Opisom nisu obuhvaćeni oni glagoli koji se zbog svoje
UVOD
25
arhaičnosti, stilske ili teritorijalne obeleženosti, retko upotrebljavaju u
savremenom standardnom srpskom jeziku. Takvi su npr. glagoli gonati,
bačijati, razminuti se, lazati i slično.
Glagoli kretanja iz našeg korpusa u najužem smislu predstavljaju one
glagole koji denotiraju kretanje čoveka tj. promenu mesta na kojem se nalazi
čovek u određenom prostoru za određeno vreme. To su uglavnom (ne i
obavezno) intranzitivni glagoli, dok su tranzitivni glagoli kao što su voditi,
nositi, gurati ostali van okvira ovoga rada.
Studije iz oblasti semantičke klasifikacije glagola veoma su retke,
pogotovo u domaćoj literaturi. „Radovi s područja lingvistike u kojima se
spominju glagoli kretanja (bilo da im je uporište semantika ili sintaksa)
najčešće opisuju samo neke izdvojene osobine tih glagola, obično u
prikazivanju drugih jezičnih problema. Stoga postoji potreba da se definira
šta su u stvari glagoli kretanja, kakve su njihove značenjske osobine, kakvi
odnosi vladaju među njima, te da se dođe do zaključka je li uopšte opravdano
govoriti o nekom zatvorenom krugu, odnosno polju leksika (leksičko-
semantičkom polju)” (ŽIC-FUCHS 1991: 7).
Određivanje osnovnog značenja pojedinih glagola obuhvata dve
moguće sfere realizacije značenja, to su određivanje značenja lekseme same
za sebe bez rečeničnog okruženja i određivanja značenja u sklopu raznih
rečeničnih okruženja. Takvo gledanje implicira dva postupka, prvi ‒
određivanje ‘komponenata’ odnosno ‘osnovnih značenjskih elemenata’ koji su
rezultat obrade izolovane lekseme i drugi – utvrđivanje značenjskih obeležja
koja su rezultat sagledavanja leksema u različitim rečenicama. S obzirom na
to ciljevi ovog istraživanja jesu sledeći:
1) opis semantike glagola kretanja s obzirom na njihova osnovna
značenja i
2) opis prefiksalne tvorbe glagola kretanja.
Na osnovu semantičko-derivacione analize glagola kretanja u radu se
osvetljava jedan od onih segmenata leksikona koji u potpunosti potvrđuju
međuodnos leksike, odnosno semantike i gramatike, odnosno sintakse, koji se
očituje i na derivacionom planu.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
26
1.3. KORPUS
Kao polazište pri odabiru glagola koji imaju značenje kretanja služili
smo se uglavnom jednostavnom i vrlo jasnom Filmorovom definicijom
kretanja11, koja kaže da se neka stvar kreće ako započne kretanje na jednom
mestu u jednom trenutku, a završi kretanje na drugom mestu u drugom
trenutku. Glagol koji označava takvu vrstu kretanja definiše se kao glagol
kretanja. Ako je subjekatski argument takvog glagola čovek i ako se radnja
kretanja izvodi samoinicijativno, neposredno, bez pomoći prevoznih
sredstava ili upotrebe neke spoljašnje sile, takav glagol je ušao u korpus.
Građa za rad ekscerpirana je iz Rečnika srpskohrvatskog književnog
jezika u izdanju Matice srpske (RMS), a proveravana je u Rečniku
srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika u izdanju Srpske akademije
nauka i umetnosti (RSANU) i u Rečniku srpskoga jezika u izdanju Matice
srpske (RSJ). Primeri su uvršteni u korpus ako označavaju voljno kretanje
celog čoveka. Glagoli kojima se označavaju pokreti delovima tela kao što su
glagoli mahati, tresti se, klimati i glagoli kojima se označavaju pokreti u mestu
kao što su sesti, ustati, sagnuti se sl. nisu uzimani u obzir. Leksikografska
praksa, u izradi standardnih jezičkih rečnika, nalaže da se osnovno značenje
lekseme navodi kao prvo značenje u rečniku. Postoje i oni glagoli koji
označavaju kretanje, ali kojima značenje kretanja nije primarno. Npr. glagol
grabiti tek svojim 5. značenjem u RMS „5. žuriti, hitatiˮ denotira kretanje. Taj
glagol i svi oni njemu slični glagoli koji u sekundarnom značenju imaju semu
ljudskog kretanja, kao što su npr. glagoli grebati, nabadati, suknuti i sl. obično
nisu uzimani u korpus analiziranih glagola.
Pri izboru leksema najčešće smo se rukovodili leksikografskom
definicijom ponuđenom u rečnicima RMS ili RSANU, kao i sopstvenom
jezičkom kompetencijom. Ako glagol po definiciji u osnovnom značenju
denotira ljudsko kretanje, uvrstili smo ga u korpus, ali bilo je i primera kod
kojih se ipak, iz sinhronijske perspektive, značenje kretanja oseća kao
dominantno, a u rečniku je navedeno iza prvog značenja, kao drugo ili treće.
Smatrali smo potrebnim da i takve primere uvrstimo u građu. To je slučaj sa
11 Up. str. 11.
UVOD
27
glagolom vući se. Ograničenost upotrebe glagola proveravana je u
elektronskom korpusu KSSJ i na internetu pomoću Gugla. Glagoli za koje
nismo uspeli da pronađemo više od jedne ili dve potvrde u ova dva izvora
nisu uvršteni u građu.
Ako glagol ima više od jednog značenja kojim denotira kretanje, što
kod glagola kretanja nije često, obično je uzimano u obzir prvo, odnosno
osnovno značenje. Npr. glagol smucati se znači: „1. a. hodati tamo-amo bez
posla i cilja, lunjati, tumarati; b. krišom dolaziti i lunjati negde, muvati se”. U
radu je analizirano samo njegovo prvo značenje pod a. na osnovu kojeg je
svrstan u grupu glagola kretanja bez unapred utvrđenog cilja.
Osim RMS, koji je poslužio kao osnovni korpus, služili smo se i
dopunskim korpusima, jer građa koju je pružio RMS nije obuhvatala dovoljan
broj primera, koji bi mogli da ilustruju različite kontekstualne upotrebe
izabranih glagola. Za određivanje glagolskog značenja dovoljna je
leksikografska definicija, ali za određivanje upotrebe glagola i glagolske
rekcije, potreban je dobar kontekst. I to ne samo jedan, već što je moguće više
njih. U tom pogledu, RMS je sveden na veoma mali broj primera upotrebe,
barem kada su u pitanju glagoli kretanja. Odgovarajuće kontekste uopšte nije
bilo lako pronaći i zbog toga je bilo potrebno u izvore za građu uključiti
dodatne korpuse.
Za dodatne korpuse korišćeno je više izvora. Prvo, Rečnik SANU. Sve
primere iz RMS u čije značenje nismo bili sigurni, kao i kontekste koji su
nedostajali tražili smo u njemu. Pošto u jednoj leksičko-semantičkoj grupi,
obično, vladaju principi koji važe za sve članove grupe, moguće je da, u
sistemu parova ablativnih i adlativnih glagola neke od podgrupa, nedostaje
jedan član para. Pretragom RSANU ponekad je leksema koja nedostaje i
pronađena. Recimo, u RMS je zabeležen glagol došepeljati, a nema
zabeleženog glagola odšepeljati. Pošto skoro u celoj leksičko-semantičkoj
grupi glagola otežanog kretanja postoje ablativno – adlativni parovi, logično je
bilo pretpostaviti da postoji i ablativni par glagola došepeljati, glagol
odšepeljati12. Potražili smo ga i pronašli u RSANU.
12 Glagol šepeljati kao i njegovi derivati došepeljati i odšepeljati, zbog nedovoljnog broja potvrda u korpusima, na kraju ipak nisu ušli u građu za analizu, ali poslužili su kao ilustrativan primer.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
28
Na sličan način, građa je dopunjavana iz još dva izvora. Oba su
elektronska. Jedan je elektronski Korpus savremenog srpskog jezika (KSSJ) koji
je kreirao profesor Duško Vitas sa svojim saradnicima na Matematičkom
fakultetu Univerziteta u Beogradu. Bez ove elektronske građe bilo bi veoma
teško, praktično i nemoguće, doći do tolikog broja adekvatnih primera. U
trenutku završetka ovog teksta Korpus je sadržao oko 122 miliona reči.
Drugi elektronski izvor jesu razne stranice na internetu sa primerima
do kojih smo došli pomoću pretraživača interneta Gugl. Primere koji su
skinuti sa interneta obeležili smo samo oznakom (I) jer bi detaljno navođenje
linkova do svake stranice preterano i nepotrebno opteretilo obim knjige
pogotovo zbog toga što su svi primeri lako pretraživi, dostupni i proverljivi
preko konteksta. O internetu kao korpusu informacija za naučnoistraživačke
radove dosta je polemisano. Jasno je da sam internet nije i ne može biti jedini,
pravi i dovoljan naučni korpus, samim tim što u njega svako može da unese
informacije i naučno proverene i naučno neproverene. Ali, za potrebe
lingvista, kao jedna ogromna suma najrazličitijih tekstova iz raznih oblasti
života, napisanih raznim funkcionalnim stilovima, može vrlo dobro da posluži,
naravno, uz svest o obeležjima informacija koje na taj način dobijamo. Jezik
interneta nije dovoljno proučavan ni standardizovan, nemamo naučnih
potvrda o njegovom karakteru i osobinama i zato ne može da posluži kao
dovoljno dobar ili jedini korpus nekog lingvističkog istraživanja, ali kao
dopunski korpus može da bude solidan izvor informacija. Pretražujući
internet pomoću Gugla, pronašli smo kontekst za mnoge glagole koji su u
rečnicima opisani samo pomoću definicije, a bez primera upotrebe.
Spomenućemo još jedan korpus koji je integrisan u elektronski korpus
srpskog jezika. To je jedan od prvih korpusa srpskog jezika napravljen u
elektronskoj formi tzv. Heningov korpus. Sačinio ga je 1992. godine danski
profesor slavistike sa Univerziteta u Arhusu, Hening Merk. U ovaj korpus, koji
obuhvata 728.952 reči, uvrstio je savremene književne srpske i hrvatske
tekstove.
UVOD
29
1.4. PRETHODNA ISTRAŽIVANJA
Glagoli kretanja, kao posebna leksičko-semantička grupa, skretali su
na sebe pažnju lingvista i o njima su pisani radovi kao i monografske studije u
kojima su obrađivani na različite načine i na korpusu različitih jezika.
Spomenućemo neke od njih koji su obogatili naša znanja i u izvesnom smislu
uticali na naše shvatanje i analizu leksičko-semantičkih osobina glagola
kretanja.
U nekim istraživanjima govori se generalno o glagolima kretanja i o
njihovoj semantici (LEISI 1971, MILLER 1972, NIDA 1975). Neke studije uzimaju
u razmatranje sve glagole kretanja jednog jezika (IKEGAMI 1970, DIERSCH 1972,
ORTHEN 1976, SOLECKA 1982, ŽIC-FUCHS 1991), a druge uzimaju u obzir samo
nekoliko glagola kretanja iz jednog jezika (COLLITZ 1931, FILLMORE 1971a,
1997, DI MEOLA 1994). Često se glagoli kretanja analiziraju u kontrastivnim ili
komparativnim studijama koje uzimaju u analizu jednu grupu glagola
kretanja i upoređuju ih u dva ili više jezika (EFSTATHIOU 1992, SÖDER 2001,
FILIPOVIĆ 2007).
U monografiji o komponentnoj analizi značenja Componential Analysis
of Meaning Judžin Najda (NIDA 1975a) pored drugih leksema razmatra i
glagole kretanja u engleskom jeziku. Svoje istraživanje bazira na
komponentnoj analizi pomoću koje definiše semantičku strukturu reči i
značenjske odnose u koje reči stupaju. Kao zagovornik autonomne semantike,
on u ova istraživanja ne uključuje sintaksičke kriterijume. Njegovo shvatanje
komponentne analize proizilazi iz shvatanja da značenje ne postoji samo za
sebe već da ono predstavlja skup kontrastivnih obeležja. Cilj komponentne
analize, za njega, nije da se značenje u potpunosti opiše, već da se istaknu
relevantna semantička obeležja pomoću kojih se lekseme razlikuju jedne od
drugih. Kao diferencijalne semantičke elemente glagola kretanja on predlaže
sledeće:
a. okruženje
b. izvor energije
c. korišćenje udova
d. tačka kontakta sa površinom
e. redosled ponavljanja kontakta između udova i površine
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
30
f. usmerenost (NIDA 1975a: 79).
Jedna od studija posvećena glagolima kretanja u engleskom jeziku
jeste i studija Jošika Ikegamija The Semological Structure of the English Verbs
of Motion (IKEGAMI 1969). Ona se, takođe, bazira na komponentnoj analizi, ali
nudi malo detaljniju podelu glagola kretanja koje, na osnovu najizraženijih
semantičkih komponenata, deli na 17 kategorija. Komponente glagola
kretanja koje izdvaja jesu: 1. aspekt; 2. pravac: gore-dole, napred-nazad-
postrance, unutra-napolje, od-do i ka-od; 3. prolaz ;4. promena pravca kretanja;
5. brzina; 6. pokretačka sila; 7. trajanje; 8. razdaljina; 9. način; 10. modus; 11.
relativni položaj; 12. propratne okolnosti; 13. sredstvo; 14. svrha i rezultat; 15.
prostor; 16. uzrok; 17. agentivnost. (IKEGAMI 1969). U ovoj studiji Ikegami, za
razliku od Najde, u analizu glagola kretanja uvodi i sintaksički kriterijum.
U svojoj semantičko-sintaksičkoj studiji o glagolima kretanja u
savremenom nemačkom jeziku Verben der Fortbewegung in der deutschen
Sprache der Gegenwart: Eine Untersuchung zu syntagmatischen und
paradigmatischen Beziehungen des Wortinhalts, Helga Dirš (DIERSCH 1972)
analizira glagole kretanja grupišući ih, na osnovu sličnosti semantičkih
obeležja, oko tri centralna, prototipska glagola kretanja ‒ ići, trčati i puzati,
formirajući na taj način tri glavne leksičko-semantičke grupe glagola. Za svaki
glagol navodi leksikografske definicije iz više rečnika savremenog nemačkog
jezika, detaljno analizirajući semantički sadržaj svakog od glagola iz grupe
kao i sintagmatske i paradigmatske odnose u koje stupa. Deo analize
posvećen je semantičkoj spojivosti glagola sa nosiocem kretanja, odnosno
subjektom, kao i semantičkoj spojivosti sa prostornim i sa načinskim
dopunama.13
Klaudio Di Meola je autor kognitivnolingvističke studije Kommen und
gehen, Eine kognitiv-linguistische Untersuchung der Polysemie deiktischer
Bewegungsverben, o samo dva nemačka glagola kretanja, o glagolima doći i
otići (Di Meola 1994). On ih, u svojoj studiji, posmatra kao deiktičke glagole i
analizira njihovu polisemiju. U jednom delu studije posmatra njihova
semantička obeležja uzimajući u obzir njihovo značenje konkretnog kretanja
13 „Diese drei semantischen Kategorien, Aktor, R/R-Angabe (Raum-Richtungsangaben) und Artangabe, sind bei der Inhaltsbestimmung des FB-Verbs besonders zu beachten.” (DIERSCH 1972: 53)
UVOD
31
kroz prostor, a u drugom delu studije analizira kako se oni koriste u
apstraktnom smislu u savremenom nemačkom jeziku. Koristeći model
prototipa objasnio je primere polisemije (DI MEOLA 1994: 23). On se zalaže za
kognitivne modele analize jer je pomoću njih moguće zabeležiti nijanse
značenja leksema, što pomoću strukturalne semantike, po njegovom
mišljenju, nije moguće. Prema Di Meoli, u strukturalnoj semantici obeležja /+/
i /–/ nisu dovoljna da izraze sve semantičke osobine jedne lekseme.
Norbert Orten u svojoj studiji o nemačkim glagolima kretanja Zur
Semantik deutscher Bewegungsverben nudi semantičku analizu glagola u
okvirima generativno-dependencijalnog modela (ORTHEN 1976). On u analizu
uvodi dve vrste semantičkih obeležja, to su funktori i modifikatori. Funktori
su semantička obeležja koja su zajednička za celu grupu glagola. Njima se
izražava osnovno značenje glagola14. Modifikatori su semantička obeležja na
osnovu kojih se, između sebe, razlikuju glagoli u okviru jedne grupe15. Za
Ortena uvođenje funktora praktično znači pronalaženje nadređene
arhilekseme koja je upravni element grupe glagola16.
O glagolima kretanja u ruskom jeziku mnogo je pisano, ali su te studije
uglavnom posvećene parnim glagolima kretanja kao što su идти/ходить,
ехать/ездить koji su tipični za ruski jezik. Studija Ljudmile Ferm
Выражение направленија при приставочных глаголах перемещения в
современном русском языке, o glagolima kretanja u ruskom jeziku, nudi
dobro strukturiranu analizu i opis sintaksičke spojivosti prefiksiranih glagola
kretanja sa prostornim predloško-padežnim konstrukcijama (ФЕРМ 1990). Na
srpskom jeziku je o semantičkoj spojivosti glagola kretanja u ruskom jeziku u
poređenju sa srpskohrvatskim pisao A. Ševo u radu Leksička spojivost glagola
kretanja u ruskom jeziku u poređenju sa srpskohrvatskim (ŠEVO 1987).
14 „Die Funktoren können als Grundaussagen eines Verbs interpretiert werden, die innerhalb semantisch verwandter Wörter gleich sind.” (ORTHEN 1976: 95).
15 „Die Bedeutungsunterschiede innerhalb einer Gruppe von Verben werden erst durch Modifikatoren gekennzeichnet.” (ORTHEN 1976: 95).
16 „Denn auch bei der Klassifizierung der traditionellen Grammatik ist es notwendig, Merkmale zu konstatieren, die für größere Gruppen von Verben relevant sind, also praktisch Archilexema hoher Ordnung zu finden, die größere Feldern von Verben regieren.” (ORTHEN 1976: 95).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
32
U svojoj studiji Talking about motion: A crosslinguistic investigation of
lexicalization patterns Luna Filipović predstavlja sličnosti i razlike u shemama
leksikalizacije glagola kretanja u srpskohrvatskom i engleskom jeziku
(FILIPOVIĆ 2007). Korpus za njeno istraživanje srpskohrvatskih glagola
predstavljaju samo prefiksirani glagoli. U ovoj monografiji najviše pažnje je
posvećeno glagolima sa prefiksima od- i do- jer su oni najbrojniji u grupi
prefiksiranih glagola.
U domaćoj literaturi glagoli kretanja se često spominju, ali ne postoji
nijedna obimnija studija posvećena samo njima. Oni su ili tema nekih kraćih
radova17 ili se samo spominju u okviru gramatika i studija posvećenih drugim
temama. Najčešće se o njima govori prilikom analize sistema padeža i
predloško-padežnih konstrukcija sa mesnim značenjem. Iz te oblasti su
naročito značajni radovi Milke Ivić (ИВИЋ 1951-1952, 1957, 1957-1958) i
Predraga Pipera (PIPER 1977-1978, 1997, 1983, 2005).
17 Up. Ivić (1957), Piper (1977-1978, 1997, 1983, 2005), Krile (1981), Kovačević (1986), Maletić (1988-1990).
2. GLAGOLI KRETANJA
Pojam kretanja veoma je širok i leksikalizuje se pomoću velikog broja
leksema. Kretanje predstavlja suštinu radnji i ono je obeležje gotovo svih
glagola kojima se označava vršenje bilo kakve radnje, npr.:
Stavio je knjigu na policu.
Dete raste.
Dečaci se tuku.
Cveće cveta.
Krompir klija.
Kuvar kuva.
Radnje obeležene podvučenim glagolima obavezno su propraćene
određenom vrstom kretnji, ali kretanje, za ove glagole, nije glavno semantičko
obeležje. Ono se samo podrazumeva kao uslov ili prateća okolnost pod kojom
se vrši radnja. Oni ne referišu o samom kretanju i ono za njihovo značenje nije
od presudne važnosti. U rečenici Žena pere veš. glagolom prati nemamo
nameru da saopštimo informaciju o kretanju ruku, vode ili tkanine. To
kretanje za značenje glagola prati nije uopšte važno (SOLECKA 1983: 53). Dok,
recimo, u rečenici Ana se šeta pomoću glagola šetati se imamo nameru da
označimo upravo kretanje osobe. Kretanje je tu osnovno semantičko obeležje
glagola.
Sl. 2. Shema koncepta kretanja
Zbog složenosti pojma kretanja i velikog broja varijanata i mogućnosti
kojima kretanje može da se označi, glagole kojima se označava kretanje prvo
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
34
ćemo definisati uopšte, u širem smislu. Glagoli kretanja su, u opštem, najširem
smislu, svi oni glagoli koji znače pomeranje, kretanje nekog objekta O iz tačke
X u tačku Y za neko vreme t.
U tom smislu glagolima kretanja smatramo sve glagole koji se na taj
način mogu parafrazirati. To su, na primer, glagoli teći, sipiti, prosipati se kao i
ići, hodati, plivati ...
teći (o vodi) – voda teče (kreće se) iz slavine do lavaboa,
sipiti (o kiši) – kiša sipi (kreće se) iz oblaka na zemlju,
prosipati se (o pesku) – pesak se prosipa (kreće se) iz džaka na zemlju,
ići (o ljudima) – čovek ide (kreće se) iz sobe u sobu,
hodati (o ljudima) – čovek hoda (kreće se) od ćoška do ćoška,
plivati (o ljudima) – čovek pliva (kreće se) od obale do bove.
U prirodi sve može da se kreće, i ono što je živo i ono što nije živo.
Pogonska snaga kretanja može da leži u samom nosiocu kretanja i da ga tera
na kretanje iznutra, sopstvenom energijom ili može da deluje spolja
posredstvom raznih sila i faktora koji prisiljavaju neko telo da se kreće. Ljudi i
životinje mogu da se kreću uz pomoć sopstvenih pokretačkih snaga (udova),
uz pomoć prevoznih sredstava (životinja ili mehaničkih i motornih naprava)
ili pod uticajem spoljašnjih sila, a sve ostalo što postoji u prirodi može da se
kreće samo pod uticajem spoljašnjih sila ili faktora. Čovek može pomoću
sopstvene energije da hoda, uz pomoć automobila da se vozi ili na konju da
jaše, može konj da ga zbaci sa sebe pa da „pomoću delovanja spoljašnje sile”
padne. Ptice lete „na sopstveni pogon” ali voda teče, pesak leti, drveće se njiše,
zemlja klizi, stene se odronjavaju, kiša sipi i sneg pada pod uticajem
spoljašnjih sila.
Glagolima hodati, voziti se, jahati, pasti, leteti, teći, njihati se, kliziti,
odronjavati se, sipiti obeležava se kretanje. Njima je kretanje osnovno
semantičko obeležje, za razliku od glagola rasti, cvetati, klijati, tući se, staviti,
kuvati, kojima je kretanje samo prateća, podrazumevana okolnost pod kojom
se odvija radnja.
Neki autori, među kojima su i E. Leisi (LEISI 1971) i H. Dirš (DIERSCH
1972), dele kretanje kao promenu mesta u tri grupe:
GLAGOLI KRETANJA
35
1) aktivno samokretanje (aktive Fortbewegung) – ono podrazumeva
da se nosilac kretanja ceo kreće u svom okruženju pomoću
sopstvene snage,
2) kretanje čiji pokretač nije istovremeno i nosilac kretanja –
pasivno kretanje (passive Fortbewegung) – to je kretanje pomoću
transportnih sredstava, pritiska, bacanja i dr.,
3) kretanje bez promene mesta tj. kretanje pri kojem se pokreće
samo neki deo tela dok celo telo ostaje u istom mestu.
U prirodi postoje veoma različite vrste kretanja i velik je broj glagola
kojima se one imenuju. U ovom radu pažnju posvećujemo samo jednoj grupi
glagola kretanja kojima se obeležava ljudsko kretanje. To su oni glagoli čiji je
subjekat čovek koji je istovremeno i pokretač i nosilac kretanja, a samo
kretanje je translokativnog tipa jer podrazumeva promenu lokacije nosioca
kretanja. To su glagoli iz gore navedene prve grupe, koje Leisi i Dirš nazivaju
glagolima aktivnog samokretanja. Aktivno samokretanje podrazumeva
kretanje pri kojem čovek namerno i svesno koristi svoju energiju u cilju
sopstvenog premeštanja sa jednog mesta na drugo.
U analizu nisu uključeni oni glagoli kretanja iz gore navedene druge
grupe, glagoli pasivnog kretanja koji, kako ih opisuje Lj. Šarić u svojoj studiji
Prostor u jeziku i metafora. Kognitivnolingvističke studije o prefiksima i
prijedlozima, označavaju uzrokovano kretanje koje obuhvata konstrukcije u
kojima neka energija ili sila, tipično čovekova, izaziva kretanje nekog objekta
s određenog mesta ili na određeno mesto. U takvim konstrukcijama subjekat
prouzrokuje kretanje, a predikatom se izražava kretanje objekta koji je
pokrenut. To su npr. glagoli gurati, nositi, voziti i sl. Kod ovakvog,
uzrokovanog kretanja, pokretač i pokretano nisu isti: pokretač prenosi
energiju na pokretani objekat i na taj način uzrokuje kretanje (ŠARIĆ 2014:
26).
Izvan okvira našeg interesovanja ostali su svi oni glagoli kretanja iz
gore navedene treće grupe, koji označavaju kretanje čoveka u mestu ili
kretanje delova tela kroz prostor, dok celo telo ostaje na istom mestu. Takvi
glagoli su, na primer, glagoli: cupkati, mahati, drhtati, oticati, tresti se, treptati,
klimati, sesti, udariti, zgrabiti, dohvatiti i sl. Oni sačinjavaju, jednu posebnu
leksičko-semantičku grupu glagola sa svim svojim leksičkim i semantičkim
specifičnostima, drugačijim od onih koje su karakteristične za glagole
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
36
kretanja koji su u korpusu ovog rada. Njihovo glavno semantičko obeležje
jeste kretanje, ali kretanje tela u mestu ili pokretanje samo dela tela, a ne
kompletnog tela. Njihovo kretanje ne podrazumeva promenu mesta celog
nosioca kretanja u smislu pređenog puta kroz prostor i vreme.
Glagoli koji su u fokusu pažnje ovog rada dinamični su glagoli
prostorno-agentivne prirode budući da se odnose na izvesnu akciju: promenu
mesta u prostoru, tj. promenu odnosa između lokalizatora i subjekta
lokalizacije. Za sistem značenja glagola kretanja relevantno je kretanje
nosioca kretanja, od čijeg položaja i načina promene položaja zavisi koje je
dinamičko obeležje realizovano u semantičkoj strukturi glagola kretanja koji
o datom prostornom odnosu tj. kretanju referiše.
2.1. STRUKTURNI ELEMENTI KRETANJA I FOKUS KRETANJA
Svako kretanje koje izvodi čovek manifestuje se kroz određene
prostorne odnose, ono počinje i završava se na nekoj lokaciji i odvija se
nekom putanjom. Zbog toga se kao strukturni elementi kretanja izdvajaju:
a. početna tačka kretanja – mesto gde kretanje počinje,
b. krajnja tačka kretanja – mesto gde se kretanje završava i
c. putanja kretanja.
Sl. 3. Strukturni elementi kretanja
Čarls Filmor je u svom radu How to know whether you’re coming or going
(Fillmore 1971a) koristio pojmove „Source” za početnu tačku kretanja „Goal”
za krajnju tačku kretanja i „Path” za putanju kretanja, pomoću kojih je
GLAGOLI KRETANJA
37
određivao specifičan pravac kretanja18. Početna i krajnja tačka kretanja nalaze
se na suprotnim krajevima zamišljene ose kretanja i smer kretanja predstavlja
upravljenost kretanja ka jednom od ta dva kraja ose, odnosno putanje kretanja.
Ljudsko kretanje najčešće se odvija tako što nosilac kretanja19, obično svesno,
odlučuje gde će započeti kretanje, u kojem pravcu će se kretati, kojim putem i
ka kojem mestu u prostoru će kretanje biti upravljeno i gde će se završiti.
Takvo kretanje je usmereno, ciljno kretanje.
Kod većine osnovnih glagola kretanja, u primarnom značenju,
najčešće uopšte ne postoji predstava o početnoj ili krajnjoj tački kretanja već
je fokus značenja na samom kretanju koje se odvija na specifičan način, npr.
hramati, ćopati, ili većom brzinom, npr. trčati, juriti ili bez namere da se kreće
prema određenom cilju, npr. lutati, skitati. Usmerenost ovih glagola se
podrazumeva samim tim što su u pitanju glagoli kretanja jer je svako kretanje
usmereno, bilo svesno ili nesvesno, ali ne eksplicira se jer za njihovo značenje
usmerenost nije relevantno semantičko obeležje. Postoji samo nekoliko
osnovnih glagola kretanja koji u svom primarnom semantičkom sadržaju
imaju semu usmerenosti jer je ona bitan elemenat njihovog značenja. To su
npr. glagoli vratiti se, stići i sl.
Osnovni glagoli kretanja, koji ne označavaju usmereno kretanje, semu
usmerenosti dobijaju putem tvorbe reči u procesu prefiksacije, npr.: doći –
otići, dohramati – othramati, dolutati – odlutati, dotrčati – otrčati.
U rečenicama:
(1) Otišao je u školu u osam sati,
(2) Došao je u školu u osam sati,
18 Posle Filmora mnogi su lingvisti koristili „source-path-goalˮ shemu u svojim radovima, pogotovo u okvirima kognitivne lingvistike. Njenu razradu nalazimo u radovima Ortena (ORTHEN 1976), Lejkofa (LAKOF 1987), Radena (RADEN 1988), Di Meole (DI MEOLA 1994) i drugih. „Source-path-goalˮ koncept kretanja spada, verovatno, u najranija ljudska iskustva. On je jasan, razumljivo i čvrsto strukturiran i sveprisutan u svakodnevnom, normalnom življenju. Zbog toga je i logično što predstavlja izvor mnogih metaforičnih značenja. O „source-path-goalˮ konceptu kretanja i drugim konceptima kretanja kao o izvorima metafore piše Lejkof (LAKOFF 1987: 278).
19 U anglosaksonskoj literaturi se za nosioca kretanja koristi termin trajector.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
38
glagolima kretanja otići i doći tvorenim prefiksacijom glagola ići, fokusiraju se
različiti elementi kretanja. U rečenici (1) težište glagolske semantike je na
udaljavanju od početne tačke kretanja, tj. napuštanju lokalizatora (npr. Bio je
kod kuće pa je otišao u školu.), a u rečenici (2) u fokusu pažnje je završetak
kretanja, odnosno približavanje, tj. stizanje do krajnje tačke kretanja.
Usmerenost glagola kretanja postiže se i sintaksičkim sredstvima, tj.
pomoću glagolskih dopuna iskazanih različitim predloško-padežnim
konstrukcijama. Njima se postiže usmerenost kretanja tako što ekspliciraju
početnu ili krajnju tačka kretanja ili putanju kretanja i na taj način fokusiraju
kretanje na te elemente i lokalizuju ga, npr. išli smo sa igrališta / iz dvorišta /
preko parka / kroz tunel / na plažu / u garažu i sl.
Lokalizator shvatamo kao objekat u prostoru ili mesto (otvoreno,
ograđeno ili zatvoreno) u odnosu prema kojem se menja udaljenost nosioca
kretanja i na taj način se odvija kretanje. Odnos između nosioca kretanja i
lokalizatora iskazuje se pomoću orijentira. Orijentir je, kako kaže P. Piper u
svojoj studiji Jezik i prostor „konkretizator odnosa” između objekta
lokalizacije i lokalizatora (PIPER 1997: 20). Njime se označava neki deo
lokalizatora (npr. njegova gornja ili donja površina) ili neki prostor koji se
nalazi u blizini lokalizatora. U rečenici Popeli smo se na podijum orijentir je
gornja površina lokalizatora, što je označeno predlogom na, a lokalizator je
imenica podijum.20
2.1.1. Adlativnost
Ako je određeno kretanje orijentisano, usmereno ka nekom cilju, a
glagol kojim se ono obeležava označava stizanje, dolazak do neke tačke u
prostoru, onda takvo, ciljno usmereno kretanje, odražava adlativan odnos
između nosioca kretanja i lokalizatora, a glagol kojim ga obeležavamo ima
adlativnu semantičku vrednost. Za adlativne glagole kretanja važi da je
početna tačka kretanja van granica lokalizatora, a tačka ka kojoj je upravljeno
kretanje, odnosno cilj kretanja, nalazi se u okvirima lokalizatora, odnosno u
njegovoj neposrednoj blizini.
20 O pojmovima lokalizator i orijentir, kako ih u radu shvatamo i koristimo, pisao je P. Piper u svojoj studiji Jezik i prostor (1997: 20 – 29).
GLAGOLI KRETANJA
39
Sl. 4. Shema adlativnog kretanja
Tipični glagoli kojima se izražava adlativna koncepcija kretanja jesu
glagoli doći, stići, prići.
2.1.2. Ablativnost
Glagoli kretanja koji označavaju odlazak, napuštanje, udaljavanje od
početne tačke kretanja, odražavaju ablativan odnos između nosioca kretanja i
lokalizatora. To su ablativni glagoli kretanja.
Sl. 5. Shema ablativnog kretanja
Tipičan glagol kojim se iskazuje ablativna koncepcija kretanja je glagol
otići. Ablativni su, na primer, i glagoli poći, izaći, otrčati, pobeći.
„Viđenju ablativnosti kao početne punktualne granice u najširem
smislu saobrazno je viđenje adlativnosti kao završne punktualne granice u
najširem smislu, što ilustruju primeri tipa doneti do auta, raditi do tri sata,
dati do znanja. Iz toga sledi da je priroda i ablativnosti i adlativnosti određena
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
40
semantičkim kriterijumom granice kao konkretno ili apstraktno shvaćene
tačke kojom se omeđava neka akcija.ˮ (ПИПЕР 2008: 309)
2.1.3. Perlativnost
Perlativno značenje primarno se vezuje za padeže i predloško-
padežne konstrukcije kojima se označava linija kretanja, odnosno presecanje
prostora sa jednog na drugi kraj lokalizatora. Tipični perlativni glagoli
kretanja јеsu oni glagoli koji denotiraju prelazak preko površine
lokalizatora21 s jednog njegovog kraja na drugi kraj. U njihovom značenju u
fokusu je putanja kretanja koja vodi preko lokalizatora od početne do krajnje
tačke kretanja koje se nalaze na granicama lokalizatora. Perlativno kretanje je
tranzitivno kretanje za koje je relevantna promena udaljenosti nosioca
kretanja u odnosu prema graničnim tačkama lokalizatora. Tipičan glagol
kretanja perlativne koncepcije je glagol preći.
Sl. 6. Shema perlativnog kretanja
Za razliku od adlativnosti i ablativnosti „prema kriterijumu smera kretanja
perlativnost je postavljena neutralno, pošto može da se odnosi na pravac, ali
ne i na određeni smer kretanja objekta lokalizacije u odnosu na orijentir u
smislu određenosti početnom ili završnom tačkom kretanja. [...] adlativnost i
ablativnost ulaze u najužu, ekvipolentnu opoziciju, odnoseći se na proces
lokalizacije u izvestan orijentir (adlativnost), ili proces lokalizacije iz izvesnog
orijentira (ablativnost).” (PIPER 1997: 26).
21 Za osnovno određivanje perlativnosti kao kriterijum uzimamo prelazak preko površine lokalizatora, mada, kako će se videti kasnije u primerima, perlativnu koncepciju kretanja predstavljaju i glagoli koji označavaju prolazak kroz unutrašnjost lokalizatora kao i prolazak pored lokalizatora ili oko lokalizatora.
GLAGOLI KRETANJA
41
Kretanje koje denotiraju perlativni glagoli odvija se u granicama
lokalizatora i/ili njihovih orijentira dok su kod ablativnih i adlativnih glagola
početna ili krajnja tačka kretanja obavezno izvan granica lokalizatora
iskazanog njihovom rekcijskom dopunom. Zbog toga aspekt fokusa kretanja i
njegova deiktička funkcija mogu ponekad (naizgled) da budu u neskladu sa
glagolskom rekcijom. Adlativni glagoli mogu da imaju rekciju ablativnog tipa,
npr. doći iz škole i obratno, ablativni glagoli mogu da imaju rekciju adlativnog
tipa, npr. otići u školu. Međutim, taj nesklad suštinski ne postoji ako se ima u
vidu širi rečenični kontekst. Za glagole sa ablativnom koncepcijom kretanja i
adlativnom rekcijom najčešće je iz šireg konteksta moguće identifikovati
početnu tačku kretanja i obratno, za glagole sa adlativnom koncepcijom
kretanja i ablativnom rekcijom moguće je identifikovati završnu tačku
kretanja. Tako je, na primer, moguće formirati rečenicu sa adlativnim
glagolom i rekcijom koja lokalizuje početak kretanja. U takvom slučaju je u
širem kontekstu eksplicirano ili na svojevrstan način implicirano mesto
završetka kretanja ili se ono podrazumeva u narativnom kontekstu kao mesto
radnje celog događaja. Ako imamo npr. rečenice kao što su Došao je iz
prodavnice. Došao je iz Vranja. sa adlativnim glagolom doći i ablativnom
rekcijom iz prodavnice / iz Vranja, negde je u širem kontekstu obavezno
morao biti spomenut lokalizator završne faze kretanja (obično je to prostor
na kojem se nalazi govornik ili neko mesto koje je ranije već spomenuto) do
kojeg se odvijalo kretanje, npr.:
– Stajali smo u dvorištu kada je došao iz prodavnice. Došao je u
dvorište.
– Saobraćajnom policijom Srbije danas komanduje general-major
Petar Marković ... Ovaj diplomirani pravnik je sredinom devedesetih
došao iz Sombora ... Došao je u komandu saobraćajne policije
Srbije.
Pojam kretanja na prvi pogled izgleda veoma jednostavan i bez mnogo
značenjskih obeležja, ali nije tako. Čak i glagoli koje smatramo tipičnim
glagolima kretanja ne moraju uvek da denotiraju kretanje sa istim stepenom
eksplicitnosti. Primer:
(1) Čovek trči kroz park. (2) Dečak pliva u bazenu.
(3) On trči svako jutro. (4) On ume da pliva.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
42
U određenim kontekstima u kojima glagolu više ne možemo da
pripišemo obeležje (semu) promene mesta u prostoru, on prestaje da bude
glagol kretanja. Tako, na primer, u rečenicama (1) i (2) glagolima trčati i
plivati označava se aktuelno kretanje a u rečenicama (3) i (4) glagoli trčati i
plivati ne označavaju aktuelno kretanje. U rečenici (3) glagol trčati ima
habitualno značenje, a u rečenici (4) glagol plivati ima kvalifikativno značenje,
označava stečenu sposobnost za dati način kretanja.
2.2. VID GLAGOLA KRETANJA
Terminom vid glagola kod glagola kretanja referišemo o tome:
a) da li se kretanje odvija, odnosno traje (imperfektivni vid) ili
b) da li je kretanje započelo ili se završilo (perfektivni vid).
Vid glagola kretanja, kao uostalom i svih ostalih glagola, kako kaže A.
Belić u svojoj knjizi Reči sa konjugacijom, dvojakog je karaktera. Može biti
prirodni glagolski vid ili može biti oformljen gramatičkim sredstvima (БЕЛИЋ
1965: 120).
Kod osnovnih, vidskih glagola, vid se očituje u značenju same
glagolske radnje, na primer, glagoli maći se, stići, vratiti se su perfektivni, а
glagoli trčati, hodati, gegati se su imperfektivni. Informaciju o glagolskom
vidu osnovnih glagola nosi sama leksička osnova i on je uslovljen samo
semantikom glagola.
Kod dvovidskih glagola vid se markira određenim sintaksičkim
konstrukcijama. Npr. Upravo se parkiram ispred zgrade. (parkirati se kao
imperfektivni glagol) ili Kad se parkiram javiću ti se. (parkirati kao perfektivni
glagol).
Na promenu glagolskog vida glagola utiču, u procesu derivacije,
tvorbeni afiksi kojima se od imperfektivnih glagola grade perfektivni, npr. do-
trčati, od-gegati se, i obratno, od perfektivnih imperfektivni npr. dotrč-av-ati,
stiz-ati. Od perfektivnih glagola se dodavanjem prefiksa grade imperfektivni,
odnosno imperfektivizovani glagoli, a od imperfektivnih i
imperfektivizovanih glagola pomoću sufiksa se grade perfektivni, odnosno
GLAGOLI KRETANJA
43
perfektivizovani glagoli. Takvu tvrdnju nalazimo još u Belićevim spisima
„Uopšte, zakon je zajedničkoslovenskog jezika da se prema perfektivnom
glagolu gradi nastavkom osnove imperfektivni; a od imperfektivnog
dodavanjem prefiksa perfektivni. Samo treba tačno odrediti odnos među
glagolima; jer glagoli se mogu gubiti i jedan može zameniti drugiˮ (БЕЛИЋ
1965: 119). Prilikom prefiksacije glagola kretanja perfektivni glagoli ostaju
perfektivni, npr. pri-stići, po-maći se, a imperfektivni i dvovidski glagoli
prelaze u perfektivne, npr. do-gegati se, pre-trčati, is-parkirati.
Kretanje kao premeštanje subjekta u prostoru podrazumeva i
premeštanje u vremenu, odnosno trajanje radnje. Zato je logično, jasno i
očekivano da glagoli kretanja, u svom najužem smislu, obuhvataju one glagole
kojima možemo pripisati trajnost. Međutim, semu kretanja, odnosno
premeštanja u prostoru, možemo pripisati i onim glagolima čija radnja kratko
traje, npr. skočiti, maći se ili čije je kretanje započelo ili pak trajalo neko vreme
i završilo se, npr. stići, vratiti se. U tom smislu i perfektivnost može biti
osobina nekih osnovnih glagola kretanja. Glagoli perfektivnog vida
označavaju kretanje sa manje eksplicitnosti nego glagoli imperfektivnog vida
zato što označavaju više određeni deo, interval kretanja, a manje kretanje u
celini. Diferencijalna sema perfektivnih glagola kretanja je najčešće jedna od
faza početak ili završetak, prestanak kretanja. Oni označavaju ili prelazak iz
stanja kretanja u stanje mirovanja ‒ stići, ili iz stanja mirovanja u stanje
kretanja ‒ otići, poći, krenuti.
2.3. SEMANTIČKA KLASIFIKACIJA GLAGOLA KRETANJA
Semantička analiza glagola kretanja veoma je složena i u nauci ne
postoji opšteprihvaćena supkategorizacija na koju bismo mogli da se
oslonimo prilikom njihove semantičke klasifikacije. Oni mogu da se
klasifikuju na razne načine što smo videli u poglavlju 1.4. Prethodna
istraživanja u kojem smo opisali različite podele glagola kretanja koje
prikazuju u svojim knjigama autori Jošiko Ikegami (IKEGAMI 1970), Helga Dirš
(DIERSCH 1972), Judžin Najda (NIDA 1975) i Norbert Orten (ORTHEN 1976).
Neki autori, kao što je npr. Orten, u podelu glagola kretanja, kao
njihovo osnovno semantičko obeležje, uključuju prostor kroz koji se odvija
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
44
kretanje. Na osnovu toga glagoli kretanja se kategorizuju na one čija se radnja
kretanja odvija po zemlji, kroz vodu i u vazduhu22. Takva podela ima smisla
jer uključuje u analizu glagole kretanja i ljudi i životinja i svih objekata iz
prirode koji uopšte mogu da se kreću i koji se kreću kroz različite medijume.
Za našu osnovnu klasifikaciju, međutim, uzeti su samo oni glagoli kretanja
koji denotiraju čovekovo voljno kretanje po tlu. Medijum kretanja za našu
analizu nije relevantan kriterijum jer u vazduhu i kroz vodu čovek može da se
kreće, ali pod određenim uslovima. Kretanje kroz vodu i u vazduhu ne
predstavlja čovekovo regularno, obično, prirodno kretanje tako da voda i
vazduh nisu uobičajeno okruženje za ljudsko kretanje. Kroz vazduh čovek
može da se kreće samo pomoću prevoznih sredstava ili mehaničkih naprava23,
a kroz vodu samo pod uslovom da nauči da pliva24 ili takođe pomoću
prevoznih sredstava ili naprava. Zbog toga vodu i vazduh, kao medijume
kretanja, nismo uvrstili u elemente osnovne semantičke klasifikacije jer oni
ne spadaju u osnovna diferencijalna semantička obeležja samog glagola
prirodnog ljudskog kretanja.
Zbog prirode značenja reči nije sasvim jednostavno formirati
egzaktnu klasifikaciju građe po kojoj će svaki glagol imati svoje tačno
određeno, jasno i uvek isto mesto u sistemu. Mnogi se primeri nalaze na
granici između grupa i ne daju se lako klasifikovati. Za neke glagole teško je
odrediti šta im je integrišuća sema jer čak i u svom osnovnom značenju imaju
ukrštene dve seme koje su toliko prisutne u njegovoj semantici da nije lako
odlučiti koja je sema dominantna. Podele i klasifikacije često su
problematične i komplikovane jer ih je moguće formirati na razne načine s
obzirom na različite elemente i modele klasifikacije koji mogu doći u obzir.
Međutim, imajući u vidu većinu naših primera koje smo uzeli za glagole
kretanja, može se ipak reći da je bilo moguće sprovesti jednu relativno jasnu i
neproblematičnu klasifikaciju s obzirom na dominanta semantička obeležja
22 Vazduh je prirodno okruženje čoveka bez kojeg je nemoguće živeti i svako ljudsko prirodno kretanje odvija se kroz vazduh, ali kretanjem u vazduhu u ovoj klasifikaciji smatra se ono kretanje koje se odvija bez kontakta sa tlom.
23 Ovde se misli na voljno čovekovo kretanje. Kroz vazduh je moguće i slobodno padati bez upotrebe ikakvih pomagala, ali to kretanje, zbog njegovih posledica, ne smatramo voljnim i prirodnim čovekovim kretanjem.
24 I hodanje se uči, ali ono je za čoveka prirodan način kretanja, a plivanje nije.
GLAGOLI KRETANJA
45
posmatranih glagola. Klasifikacija je mogla i drugačije da se organizuje, kao
što smo prethodno predstavili u paragrafu 1.4. Prethodna istraživanja, ali
nama je u fokusu bila semantika uglavnom osnovnih glagola čije smo
promene značenja pratili kroz proces prefiksacije. Zbog toga smo odlučili da
ih podelimo prema semantici osnovnih oblika na one za čije je značenje bitan
način kretanja, zatim upravljenost kretanja i na kraju putanja kretanja, a
nakon toga da pratimo šta se u prefiksalnoj derivaciji dešava sa njihovim
značenjem.
Glagolom hodati denotira se ljudsko uobičajeno, normalno, tipično
kretanje prilikom kojeg se izvode ravnomerni, sinhronizovani koraci. Takvo
kretanje koje deluje prirodno (više ili manje) i uvek sinhronizovano, ritmično,
obeležava se glagolima kao što su npr. ići, hodati, koračati i sl. Ako je hodanje
iz bilo kojeg razloga poremećeno ili se izvodi nesinhronizovanim kretnjama
kao npr. hramanje, govorimo o otežanom kretanju koje se označava glagolima
kao što su npr. hramati, ćopati, šepati i sl. Ako je, pak, kretanje brže od
uobičajenog kao, na primer, trčanje, govorimo o ubrzanom kretanju tj. o
kretanju koje percipiramo kao brže od prosečnog, uobičajenog kretanja /
hodanja i nominujemo ga glagolima kao što su brzati, juriti, trčati i sl.
Ovakvom podelom dobijene su tri osnovne grupe glagola ljudskog kretanja –
glagoli hodanja, glagoli otežanog kretanja i glagoli ubrzanog kretanja. Svima
njima način kretanja predstavlja osnovno semantičko obeležje. Za glagole
hodanja taj način je ‘sinhronizovano, ravnomerno kretanje’, za glagole
otežanog kretanja to je ‘otežano, neravnomerno kretanje’ i za glagole
ubrzanog kretanja to je ‘brzo kretanje’.
Za sledeće tri grupe glagola upravljenost, odnosno neupravljenost
kretanja jeste dominantno semantičko obeležje. Tu ubrajamo glagole kretanja
koje se odvija bez unapred utvrđenog cilja kretanja čije je dominantno
semantičko obeležje neupravljenost kretanja, tj. upravljenost (-), odnosno
nepostojanje cilja kretanja kao što su lutati, skitati, tumarati i sl., zatim
glagole ablativne upravljenosti kojima je dominantno semantičko obeležje
udaljavanje od početne tačke kretanja, kao što su bežati, kidnuti i sl., i na
kraju, glagole adlativne upravljenosti, tj. one glagole kojima je dominantno
semantičko obeležje približavanje krajnjoj tački kretanja kao što su glagoli
vratiti se, stići i sl.
I u poslednjoj, nevelikoj grupi glagola nalaze se oni glagoli kojima je
putanja kretanja dominantno semantičko obeležje. To su glagoli kojima se
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
46
označava kretanje po vertikalnoj ili kosoj putanji kao što su peti se, verati
se i sl. Oni se nalaze na periferiji u sistemu glagola kretanja jer označavaju
veoma specifično kretanje. Pada u oči to da se osnovnim glagolima kretanja
koji formiraju grupu, obeležava samo kretanje prema gore, a da izostaju
glagoli kretanja prema dole (v. sl. 7). To je zbog toga što su svi glagoli koji
označavaju spuštanje ili silazak građeni pomoću prefiksa i oni će biti opisani u
odgovarajućem odeljku posvećenom derivaciji uz odgovarajuće prefikse.
Dobijene grupe glagola su detaljno opisane u odgovarajućim
paragrafima:
1. Glagoli hodanja (2.5)
2. Glagoli otežanog kretanja (2.6)
3. Glagoli ubrzanog kretanja (2.7)
4. Glagoli kretanja bez cilja (2.8)
5. Ablativni glagoli kretanja (2.9)
6. Adlativni glagoli kretanja (2.10)
7. Glagoli kretanja prema gore (2.11)
Sl. 7. Semantička kategorizacija glagola kretanja
GLAGOLI KRETANJA
47
2.4. GLAGOL KRETATI SE
Postojanje hiponimijskih hijerarhijskih relacija i generalno postojanje
hiperonima, odnosno arhilekseme, kako ga još Lipka naziva, pretpostavka je
za postojanje semantičkog polja uopšte (LIPKA 2002: 153)25. Budući da je
kretanje zajednički imenitelj svih glagola kretanja, logično je to što glagol
kretati se smatramo arhileksemskim glagolom koji se javlja u funkciji
(apsolutnog) hiperonima za sve glagole kretanja, a kretanje u smislu
„promene mesta u prostoruˮ smatramo arhisemom glagola kretanja. U svom
osnovnom značenju glagol kretati se jeste platisemičan i kada govorimo o
njemu kao o hiperonimu za glagole ljudskog kretanja imamo u vidu onaj deo
značenja koji se odnosi na promenu mesta u prostoru. U tom smislu, slažemo
se sa D. Gortan-Premk i naše istraživanje potvrđuje ono što ona napominje u
svojoj knjizi Polisemija i organizacija leksičkog sistema u srpskome jeziku, da je
arhisema kod glagola određena glagolskim rodom i tipom procesa, „npr. jedna
je arhisema kod glagola skakati, okretati se, vrteti se, a druga je kod glagola ići,
trčati, juriti; prva je kretati se u okviru jednoga mesta, druga je kretati se
menjajući mesto.ˮ (ГОРТАН-ПРЕМК 1997: 100).
Nadređeni pojmovi (hiperonimi) po pravilu imaju manji broj
semantičkih obeležja za razliku od podređenih (hiponima), a širi izbor
izražajnih mogućnosti. Semantička struktura im je manje složena, a
denotacija, po pravilu, šira od denotacije hiponima. Kao prototipski i
arhisemski glagol u hiponimijskoj strukturi glagola kretanja glagol kretati se
sa sememom „menjati mesto u prostoruˮ predstavlja hiperonim jer je taj
njegov semantički sadržaj uključen u značenje svih ostalih glagola kretanja
što je vidljivo i u nekim definicijama, npr. ići je definisano kao „kretati se,
pomicati se sa jednog mesta na drugo praveći korakeˮ, vući se definisano je
kao „teško, sporo se kretatiˮ, trčati kao „kretati se vrlo brzoˮ, i sl. U
definicijama u kojima nije upotrebljen glagol kretati se, moguće ga je uvek
upotrebiti umesto glagola ići ili hodati koji se često koriste kao opšti deo
25 „In the case of hyponymy the relationship between the contens is of a different kind, not one of oppositeness. In this case, the signs are related in a hierarchic order. The subordinate lexical item is calld hyponym, the other one hyperonym, or (less confusingly) supperordinate (term), or archilexeme. Such hierarchic relations lead to the postulation of one type of lexical field.ˮ (LIPKA 202: 153)
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
48
leksikografske definicije glagola kretanja. Njegov semantički sadržaj „menjati
mesto u prostoruˮ jeste generički, te stoga i neobeležen, opšti, jer označava
kretanje uopšte, a ne govori ništa o samom načinu kretanja. Zbog toga je on
široko upotrebljiv, širokoznačan i višeznačan glagol.
Navešćemo primer iz hiponimijske strukture glagola kretanja.
Semantički sadržaj hiperonima kretati se uključen je u semantički sadržaj
hiponima trčati ‘kretati se vrlo brzo, odbacujući se naizmenično nogama od
zemlje’. Hiponim trčati u svoje značenje ima uključen semantički sadržaj
hiperonima „menjati mesto u prostoruˮ i dodatne elemente ‘brzo’ i
‘odbacujući se nogama’ te mu je stoga semantička struktura složenija od
semantičke strukture glagola kretati. Denotacija hiponima trčati sačinjava
jedan deo denotacije hiperonima kretati se jer se hiperonimom označavaju
sve vrste kretanja uopšte, a hiponimom se označava samo ta jedna vrsta
kretanja.
Sl. 8. Semantički trougao hiperonima i hiponima
GLAGOLI KRETANJA
49
Glagol kretati se refleksivni je oblik glagola kretati26. Ukoliko se uopšte
može govoriti o derivaciji refleksivnih oblika, kao takav on nije plodan, za
razliku od njegovog osnovnog, nerefleksivnog oblika koji ima mnogo derivata.
I pored toga što je glagol kretati veoma plodan u derivaciji on uopšte ne
derivira glagole kretanja ablativnog, adlativnog ili perlativnog tipa sa
prefiksima od-, do-, pro-, što je osobina derivacije većine glagola kretanja iz
našeg korpusa. Razlog za to moglo bi biti njegovo značenje koje je toliko
uopšteno i neutralno, neobeleženo, da se, u nekom smislu, približava
apstraktnom značenju koje više nemamo potrebu da obeležavamo u smislu
konkretnog pravca kojim se odvija, odnosno orijentacije prema nekoj stajaćoj
tački u prostoru.
2.5. GLAGOLI HODANJA27
Grupu glagola kojima se označava uobičajeno ljudsko kretanje po čvrstoj
površini koje se odvija ravnomernim pravljenjem koraka nazvali smo
glagolima HODANJA. U njih svrstavamo sledeće glagole:
ići, hodati, koračati, gaziti, tabanati, tapkati, pešačiti, šetati se,
marširati, stupati, defilovati, paradirati.
Svi oni denotiraju voljno ljudsko kretanje kroz prostor koje se odvija
sinhronizovanom, ritmičkom izmenom nogu kao oslonca tela. Prilikom
izmene nogu, u jednom kratkom trenutku obe noge istovremeno dodiruju
podlogu. Kontakt sa podlogom prilikom ovakvog kretanja nikada se ne gubi, a
26 Glagol kretati leksikografi su u jednojezičnicima RSANU i RMS različito definisali. RSANU ima prilično dugačak članak pod odrednicom kretati dok RMS pod odrednicom kretati upućuje na krenuti definišući glagol kretati kao ’nesvrš. prema krenuti, voditi (u pravcu čega)’. Značenje koje je navedeno u RSANU pod ’1.a. polaziti, ići; napuštati neko mesto, neku sredinu, odlaziti’, u RMS je, pod krenuti navedeno kao ’5.a. poći, uputiti se’.
27 Ovo poglavlje predstavlja proširen i modifikovan rad objavljen pod naslovom Osnovna značenja i prefiksalna derivacija glagola ići i hodati (ВУЈОВИЋ 2012).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
50
telo je uspravno i ravnomerno se pomalo izdiže i spušta kako se tačka oslonca
izmenjuje, što je jasno vidljivo. Ovakvo ritmičko kretanje u uspravnom
položaju obezbeđuje čovekov sistem za ravnotežu. Dominantno semantičko
obeležje za ovu grupu glagola je ‘ritmičnost kretanja pomoću nogu’.
2.5.1. U grupi glagola hodanja, centralni su glagoli:
ići „kretati se, pomicati se s jednog mesta na drugo praveći korake,
hodati”28,
hodati „ići korakom, ići peške, koračati”,
koračati „činiti korake, ići, hodati korakom”,
gaziti „ići, stupati, koračati; kretati seˮ.
Oni označavaju uobičajeno, tipično, uspravno kretanje pomoću nogu koje je
neutralno tj. neobeleženo u smislu pređenog prostora i vremena za koje se to
kretanje odvija, zbog čega ih smatramo centralnim glagolima kretanja. Oni su
između sebe sinonimni što se vidi iz njihove upotrebe, kao i iz njihovih
leksikografskih definicija u kojima su opisani jedni drugima. Međutim, nisu
svi podjednako tipični. Glagol gaziti je zbog svog osnovnog značenja svrstan u
ovu grupu, ali nalazi se na njenoj periferiji jer se po svojoj upotrebi približava
glagolima usiljenog i glagolima otežanog kretanja. Osim primera u kojima
označava normalno ljudsko kretanje kao u rečenicama:
– Ja sam stalno otkriven, gazim čistinom, prezirem grmlje (KSSJ) – ...
gazio je klateći se po seoskim ulicama ... (KSSJ) – ... i gazio dalje
između stabala jednim putem koji je bio više utaban stopalima, nego
što je bio raskrčen ... (KSSJ) – Tiho sam gazio preko mrkog tapisona.
(KSSJ)
javlja se i u kontekstima u kojima označava kretanje ljudi u vojnim
formacijama koje se obično izvodi čvrstim korakom ili usiljeno, npr.
– Bataljon je gazio i trapao29 sve dalje kroz šume ... (KSSJ) – ... jer su
po našim ravnicama gazile vekovima vojske istoka i zapada ...
(KSSJ).
28 Definicije glagola su preuzimane ili parafrazirane i prilagođene uglavnom prema leksikografskim definicijama koje se nalaze u RMS.
GLAGOLI KRETANJA
51
U takvim kontekstima ovaj glagol je bliži glagolima usiljenog kretanja kao što
su marširati i defilovati (v. odeljak 2.5.4). Glagol gaziti ima razvijenu
polisemijsku strukturu unutar koje ima više značenja kojima se denotira
čovekovo kretanje. Jedno od njih je, prema RSJ „kretati se po podlozi
prekrivenoj nekom tečnom, žitkom ili rastresitom materijomˮ, npr.
– ... jedva gazi kroz crveno blato. (KSSJ). – Zato sam morao ... da
gazim preko reke. (KSSJ).
Čini se, sudeći prema brojnim primerima iz Korpusa savremenog srpskog
jezika, da je upravo to značenje postalo i dominantno značenje ovog glagola. U
prilog tome ide i podatak da je izvedenica gacati u značenju „gaziti, ići po
vodi, blatu, vlažnom sneguˮ, dobijena od glagola gaziti u njegovom
sekundarnom značenju „kretati se po podlozi prekrivenoj nekom tečnom,
žitkom ili rastresitom materijomˮ.
2.5.2. U drugu podgrupu glagola hodanja svrstali smo glagole:
pešačiti „ići peškeˮ (peške „idući nogamaˮ)”,
šetati se „hodati laganim korakom radi odmora i razonode”.
Oni zadržavaju osnovna semantička obeležja grupe, ali imaju i neka dodatna
diferencijalna obeležja zbog kojih se udaljavaju od tipičnih, centralnih glagola.
Kretanje obeleženo glagolima pešačiti i šetati (se) podrazumeva mogućnost
prelaska većih distanci i stoga se odvija duže vreme:
– ... do škole kroz šumu pešače skoro četiri kilometra. (KSSJ) – Voli
da se šeta noću kejevima Sene. (KSSJ)
Ne možemo tačno reći koje su to distance ili koji je vremenski period jer za to
nemamo dovoljno primera za analizu, ali znamo da se uz njih obično ne
javljaju odredbe koje podrazumevaju kraću distancu ili kratak vremenski
29 Glagoli kretanja trapati i trupati nisu uvršteni u korpus. Oni su veoma ekspresivni i iako u RMS postoje primeri njihove upotrebe kod pisaca kao što su Lalić i Nušić, nismo pronašli primere njihove upotrebe pretragom pomoću Gugla kao ni u KSSJ. To nam ukazuje da danas nisu frekventni kao što je većina glagola iz analiziranog korpusa.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
52
period. Zbog toga, rečenice u kojima ovi glagoli imaju odredbe koje
označavaju kraći put ili kraće vreme kao što su: Šetao se pet metara, Pešačio je
pet minuta, nisu uobičajene. Uz glagol šetati (se) mogu stajati i odredbe kojima
se označava kraća putanja, odnosno, manji prostor ili prostorija, ali u tim
kontekstima glagol šetati se najčešće ne označava više ‘hodati laganim
korakom’ već ima značenje ‘ići, hodati tamo-amo’, npr.
– U razgovoru ministar se šetao po sobi ... (KSSJ). – Ponovo sam je
posmatrao, ona je mutila krem, šetala po kuhinji brzim skakutavim
korakom... (KSSJ)
Diferencijalno semantičko obeležje za glagole šetati (se) i pešačiti je
‘duže vreme’. U semantičkoj strukturi glagola šetati (se) izdvajaju se i seme
‘prijatno’ i ‘sporo’. Za glagol pešačiti seme ‘prijatno’ i ‘naporno’ predstavljaju
potencijalne seme koje se aktiviraju samo u nekim kontekstima. Na primer, u
sledećim rečenicama glagol pešačiti označava naporno kretanje:
– Žene sa decom po deset dana pešače kroz pustinju da bi došle do
obroka hrane. (I) – Ovaj hotel je u blizini pozorišta, a nije na početku
Tajms skvera (zna da bude naporno pešačiti tuda svaki dan). (I)
dok se u rečenicama:
– Voleo je da pešači, posebno po Fruškoj gori. (I) – Voli da pešači ̶
svakodnevno pređe pet kilometara. (I)
glagolom pešačiti označava kretanje koje izaziva prijatnost.
2.5.3. Glagoli:
tabanati „ići pešice, hodati, koračati (obično dugo, s naporom); lupati
tabanima o podlogu (tlo, patos i sl.)ˮ,
tapkati „kretati se, koračati obično laganim i sitnim koracima
proizvodeći tupe šumove tap(a)-tap(a); hodati, ići”
označavaju kretanje prilikom kojeg se proizvodi glasniji ili tiši zvuk. Glagol
tabanati je denominal imenice taban i njime se označava kretanje koje može
biti dugo i naporno i kretanje prilikom kojeg se, usled udaranja tabana o pod,
čuje obično glasniji zvuk. Glagolom tapkati označeno je kretanje sitnim
GLAGOLI KRETANJA
53
koracima prilikom kojeg se čuje slabiji zvuk. Kao diferencijalnu semu za oba
glagola izdvajamo semu ‘proizvođenje zvuka’. U leksikografskoj definiciji
glagola tabanati nalazi se i sema ‘naporno’, međutim nju smatramo
potencijalnom semom jer iz analiziranih primera vidimo da nije prisutna u
svakoj upotrebi ovog glagola. U sledećim primerima u semantičkoj strukturi
glagola tabanati u prvoj rečenici tabanati 12 kilometara aktivirana je
potencijalna sema ‘naporno’ dok je u ostalim primerima nema.
– ... neće morati ... da tabanaju po 12 kilometara svakog dana. (I)
– ... sećaš li se nedavno kada si glasno tabanao u gluvoj sobi... (I) – ...
sita sam bezdušnih i bahatih komšija čija deca non-stop tabanaju iznad
moje glave. (I) – Tama se spuštala brzo, dok su oni sporo tapkali
nizbrdo pa opet naviše ... (KSSJ)
2.5.4. U sledeću podgrupu glagola hodanja uvršteni su glagoli koji označavaju
usiljeno kretanje koje se odvija čvrstim koracima. To su glagoli:
defilovati „prolaziti u svečanom maršu, povorci, učestvovati u defileu”,
marširati „ići u maršu, stupati, koračati ujednačenim korakom”,
paradirati „ići paradnim korakom”,
stupati „ići, koračati ujednačenim korakom u maršu, marširati”.
Oni se nalaze najdalje od semantičkog centra glagola hodanja. Njima se
označava kretanje koje se izvodi sinhronizovanim čvrstim koracima uz
prenaglašeno uspravan položaj tela. Najčešće se koriste da označe kretanje
grupe ljudi u određenoj formaciji, ali mogu da označavaju i kretanje
pojedinca, npr.
– ... gardisti su ... marširali kao jedan. (KSSJ) – Više hiljada protivnika
globalizacije marširalo je danas u centru Praga (KSSJ) – ... gledala [je]
kako defiluju vojnici ... (KSSJ) – Sto hiljada studenata paradiralo je
ulicama starog dela Praga. (KSSJ) – Iza njih stupali su čvrstim
korakom oficiri zastavnog voda... (KSSJ) – ... okrenuo se, podražavajući
manekena koji defiluje na podijumu. (KSSJ) – ... postade mu vruće na
pomisao da defiluje kroz dva salona. (KSSJ) – ... mi smo stupali po
tvrdoj, nezaleđenoj podlozi. (KSSJ) – Zaphod je brzo marširao niz
prolaz, đavolski nervozan... (KSSJ) – Raširenih ruku paradirao je ovaj
stari domaćin sajamskom šatrom... (KSSJ)
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
54
Diferencijalno semantičko obeležje navedenih glagola u odnosu na
prethodnu grupu jeste ‘usiljenost kretanja’.
2.5.5. Kao prototipski glagoli u čitavoj grupi glagola hodanja izdvajaju se
glagoli ići i hodati. Glagol ići je, u svom osnovnom značenju šireg i opštijeg
značenja od značenja glagola hodati jer označava i opšte, nespecifikovano
kretanje, ali i specifikovano kretanje koje se izvodi pravljenjem koraka. Zbog
toga je u odnosu parcijalne sinonimije sa glagolom hodati koji ima užu
denotaciju, odnosno uže primarno značenje, obeleženo kao kretanje koje se
odvija pravljenjem koraka. Zbog toga je u sinonimskom paru ići - hodati
glagol ići dominanta. Zbog svoje specifikovanosti glagol hodati nema razvijenu
polisemiju. U RMS ima dva osnovna značenja i jedno podznačenje: „1.a. Ići
korakom, ići peške, koračati; b. fig. prenositi se; 2. pomerati se, micati se
(ovamo‒onamo)ˮ. Razvijanje sekundarnih značenja glagola ići zasniva se na
manjoj specifikovanosti njegovog osnovnog semantičkog sadržaja, kao i na
njegovim pratećim, potencijalnim semantičkim obeležjima. Prema Kristini
Funk glagol ići je jedna od najčešće korišćenih leksema u opisivanju ljudskog
kretanja (FUNK 1995: 8), a u Frekvencijskom rečniku srpskog jezika (ВAСИЋ
2004) među glagolima zauzima sedmo mesto. Njegova polisemija je veoma
razgranata. U RMS ima zabeleženih jedanaest značenja, a u RSANU ih ima
petnaest, od kojih neka imaju više podznačenja ‒ „njegova značenja se odnose
na najrazličitije segmente stvarnosti, a proizilaze iz njegovih semantičkih
obeležja” (VUJOVIĆ 2011: 725).
Široku rasprostranjenost značenja i frekvenciju upotrebe pokazuje i
broj pojavljivanja u KSSJ u kojem se pojavljuje skoro 53500 puta u svim
svojim oblicima, dok se glagol hodati pojavljuje 2615 puta, takođe u svim
svojim oblicima.30
Različite semantičke realizacije glagola ići razvijaju se na osnovu
semantičkih obeležja ‘direktivna neobeleženost’, ‘rasprostiranje kretanja po
površini’ i ‘sinhronizovano i najčešće linearno kretanje koje se odvija bez
pauze’. Navedena obeležja predstavljaju prateće osobine kretanja koje
omogućavaju da se u širokoj polisemijskoj strukturi, kao subjekatski
30 Ovi podaci bazirani su na veličini postojećeg korpusa iz 2018. godine. U budućnosti će se sigurno, kako se korpus bude širio, zbog svoje mnogoznačnosti, povećavati frekvencija glagola ići.
GLAGOLI KRETANJA
55
argument glagola ići pojave subjekti sa semantičkim obeležjima ‘živo +/-ʼ i
ʻlјudsko +/-.ʼ
Direktivna neobeleženost glagola ići omogućava da se njime označi
opšte direktivno - perlativno kretanje i posebno direktivno - ablativno i
adlativno kretanje (PIPER 1997: 68) i to pomoću prefiksa, rekcijskih odnosa u
koje stupa (sa imenicom u padežu ili predloško-padežnoj konstrukciji) ili
pomoću konteksta u kojem se nalazi gde se specifikuje tip kretanja.
Perlativno kretanje:
- iskazano uz pomoć prefiksa: preći31;
- iskazano pomoću rekcijskih odnosa: ide ulicom; ide kroz kuću; ide
preko polja.
Ablativno kretanje:
- iskazano uz pomoć prefiksa: otići;
- iskazano pomoću rekcijskih odnosa: ide iz kuće; ide od kuće;
- iskazano pomoću konteksta: idu gosti, otključaj im da izađu.
Adlativno kretanje:
- adlativno kretanje iskazano uz pomoć prefiksa: doći;
- adlativno kretanje iskazano pomoću rekcijskih odnosa: ide u kuću;
ide prema kući;
- adlativno kretanje iskazano pomoću konteksta: idu gosti, otključaj
im da uđu.
‘Rasprostiranje kretanja po površini’ kao jedna od sema glagola ići
omogućava da se njime u metaforičnim transformacijama označi
rasprostiranje, pružanje, širenje nečega uopšte, materijalnog, konkretnog ili
pak apstraktnog: ide potok, ide put, ide glas/priča.
31 Iako smo za analizu uzimali obično imperfektivne glagole jer oni eksplicitno označavaju kretanje, za perlativno, ablativno i adlativno značenje glagola ići dobijeno u procesu derivacije pomoću prefiksa uzeli smo perfektivan primer jer se imperfektivni oblik gradi od supletivne vezane osnove -laziti dok je u perfektivnim primerima očigledna osnova glagola ići.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
56
Semantički elemenat ‘sinhronizovano i najčešće linearno kretanje koje
se odvija bez pauze’ u semantici glagola ići omogućava mu da se javi u
sledećim metaforičnim konstrukcijama: ide sat, ide vreme, ide krv, ide
razgovor (VUJOVIĆ 2011: 725).
Pošto se čovek obično kreće praveći korake, odnosno hodajući, glagole
ići i hodati koji obeležavaju takvo, tipično, kretanje smatramo neobeleženima
u smislu nekog manje običnog, specifičnog načina kretanja ili u smislu brzine i
upravljenosti kretanja (up. glagole hramati, juriti, lutati, bežati koji su u tom
smislu obeleženi). Oni se, stoga, javljaju kao pojmovno nadređene lekseme
glagolima u grupi glagola hodanja, koji u svoj semantički sadržaj uključuju i
sadržaj jednog od njih ili neretko i oba glagola, npr. šetati se „hodati laganim
korakom radi odmora i razonode”, koračati „činiti korake, ići, hodati
korakom”. Međutim, i u okviru drugih semantičkih grupa analiziranih glagola
kretanja glagoli ići i hodati pojavljuju se kao pojmovno nadređene lekseme. U
leksikografskim definicijama jednog broja glagola kretanja genus proximum
iskazan je glagolom ići i/ili hodati, a differentia specifica je neki determinator
kretanja, npr. pešačiti „ići peške”, žuriti se „ići brzo”, hramati „ići kao hrom”,
lunjati „ići besciljno”, bazati „ići bez cilja”, šetati se „hodati laganim korakom”,
tabanati „hodati dugo (s naporom i sl.) ići pešice, koračati”, tumarati „hodati
tamo-amo bez posla i cilja”, penjati se „ići sa nižeg mesta na više”.
GLAGOLI KRETANJA
57
2.6. GLAGOLI OTEŽANOG KRETANJA32
Glagoli sa integris uc om diferencijalnom semom ‘otez ano kretanje’
referis u o nesigurnom, nesinhronizovanom, tes kom, napornom i otez anom
kretanju. To su glagoli:
bangati, ćopati, gacati, gegati se, giljati, glibati, hramati, klipsati,
lomatati se, šantati, šepati, teturati (se), vući se, bauljati, puzati.
C ovekovo kretanje koje nije skladno, koje se odvija neravnomerno, s
manje ritma ili potpuno neritmic no, s manje ili vis e napora i sporo ili u
kontaktu c itavog tela sa podlogom, okarakterisac emo kao neuobic ajeno,
netipic no kretanje. Ono je specific no i jezic ki moz e da bude iskazano na dva
nac ina: pomoc u nemarkiranog glagola kretanja sa dopunom u vidu adverba
nac inskog tipa, npr. ići teško; hodati vukući noge; poteško, nespretno ići; hodati
neravnomerno, ili leksikalizacijom semantic kih obelez ja kao s to su npr. seme
‘tes ko’ i ‘neravnomerno’ koje su ugrađene u semantic ki sadrz aj lekseme, kako
je to npr. kod glagola hramati (hramati znac i ‘tes ko, neravnomerno hodati’)
kao, uostalom, i kod svih ostalih glagola kojima se oznac ava otez ano i
neravnomerno kretanje.
Imajuc i u vidu uzroke otez anog kretanja koji mogu biti razlic iti,
glagole ovog mikropolja delimo u tri podgrupe. U prvoj se nalaze oni glagoli
koji oznac avaju neravnomerno kretanje c ija je neravnomernost
prouzrokovana iskljuc ivo nekim fizic kim nedostatkom u vezi sa nogama kao
s to je krac a noga, trajna ili trenutna povreda noge (nova ili stara), ili neka
bolest noge. To su glagoli:
ćopati „hramati, s epatiˮ,
šepati „ic i vukuc i noge, hramati, s antati, c opatiˮ,
bangati „ic i vukuc i noge, hramati, s antati, c opatiˮ,
hramati „ic i kao hrom, tes ko, neravnomerno hodati zbog bolesne nogeˮ
šantati „hramati, c opatiˮ.
32 Ovo poglavlje predstavlja preuređen deo rada objavljenog pod naslovom Semantička i derivaciona obeležja glagola otežanog kretanja (ВУЈОВИЋ 2011).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
58
Prilikom analize konteksta u kojima se pojavlјuje ovaj tip glagola,
primec ujemo da se priroda nedostatka, obic no, spominje negde u uz em ili
s irem kontekstu.
– Jedan je jako hramao i pored veoma debelog đona na kraćoj nozi ...
(KSSJ) – Imao je iščašen kuk i hramao je. (I) – Nešto je šepao na jednu
nogu, bio je ranjen u nekim prethodnim borbama. (KSSJ) – ... iz dvorišta
su izlazila tri mladića, a jednom od njih leva noga bila je u zavoju, i on je
vidno ćopao. (I) –Zarašće mu prelomljena cevanica, al’ će bangati dok
je god živ. (SANU)
Iz leksikografskih definicija kao i iz upotrebe glagola ćopati, šepati,
bangati, hramati, šantati vidi se da su oni između sebe sinonimni. U RMS je
skoro svaki od glagola iz ove grupe opisan kombinacijom opisne i sinonimske
definicije u kojoj se, kao sinonimi, pojavljuju ostali glagoli iz grupe. Jedino
glagol hramati nije opisan pomoc u sinonimske definicije, vec c istom opisnom
definicijom. On se nalazi i u definicijama ostalih glagola iz ove podgrupe kao
sinonim svakog od njih, s to ga, na neki nac in, stavlјa u centar podgrupe kao
tipic an glagol. Pokazalo se, takođe, da su glagoli iz ove podgrupe u istom
kontekstu međuzamenjivi, bez vec ih posledica po znac enje. U rec enici Despot
je bolovao duže vreme od noge, hramao je, nije mogao da hoda ... (I) glagol
hramati moz emo da zamenimo glagolima šepati, šantati, ćopati ili bangati,
praktic no, bez ikakvih posledica po njeno znac enje kao i u rec enici Zvezdin
košarkaš je posle utakmice šepao, a novinarima je rekao da se povredio u
doskoku (KSSJ) u kojoj glagol šepati moz emo zameniti ostalim glagolima iz
grupe a da njeno znac enje ostane neizmenjeno.
Drugu podgrupu glagola ovog mikropolja sac injavaju oni glagoli koji
takođe referis u o kretanju koje se odvija neravnomerno, tes ko i s naporom, ali
ne ukljuc uje obavezno neki fizic ki nedostatak ili povredu noge. To su glagoli:
vući se „tes ko, sporo se kretatiˮ.
gacati „gaziti, (obic no naporno), po vodi, blatu, snegu i sl.ˮ,
glibati „ic i, gaziti po glibu; jedva ic i, vuc i seˮ,
gegati (se) „klatiti se u hodu; vuc i se, ic i lenjo; ic i tes ko, s mukomˮ,
gilјati „ic i tes ko, vuc i seˮ,
klipsati „tes ko ic i, jedva se vuc iˮ,
GLAGOLI KRETANJA
59
lomatati se33 „ic i, kretati se s naporom, s mukom, obic no po rđavom,
neravnom, kamenitom i sl. putu, po los em vremenu i sl.ˮ,
teturati (se) „ic i nesigurno, jedva odrz avajuc i ravnotez u, zavoditi
se, posrtatiˮ,
Kretanje koje se njima obelez ava otez ano je i neravnomerno zato s to
je ometano raznim preprekama. C ovek je opremlјen centrom za ravnotez u
koji obezbeđuje da se normalno kretanje obic no izvodi ravnomerno,
pravolinijski i bez tes koc a u odrz avanju ravnotez e tela. Glagoli iz ove
podgrupe, uglavnom, oznac avaju kretanje prilikom kojeg se gubi ravnotez a
tela zbog c ega se skrec e sa prave linije putanje kretanja. Uzroci ometanog
kretanja koje obelez avaju glagoli iz ove podgrupe mogu biti ‘unutras nje’ i
‘spolјas nje’ prirode. Sve ono s to se tic e samog c oveka, njegovo psihic ko ili
fizic ko stanje, stanje u kome se c itavo telo nalazi, spada u unutras nje uzroke. U
njih spadaju opterec enja pod kojima se c ovek krec e, prekomerna tez ina ili
teret koji se nosi, ali i los e fizic ko ili los e psihic ko stanje npr. pijanstvo, ludilo,
nesrec a, tuga, bol i slic no. Sve ono s to se tic e terena po kome se c ovek krec e,
spada u spolјas nje uzroke ometanog kretanja. Spolјas nji uzroci mogu biti
neravan teren, nevreme sa jakim vetrom, kis om ili snegom, voda sneg ili druge
prepreke na putu. Bez obzira na uzroke, kretanje koje obelez avaju ovi glagoli
odvija se s naporom i tes ko. Glagoli iz ove podgrupe najc es c e su opisivani
izrazima ‘tes ko ic i’ i ‘jedva se vuc i’. I kod njih se c esto iz konteksta vidi uzrok
takvog tes kog, ometanog kretanja, npr.:
– ... teturao se pod teretom puške. (KSSJ) – U teškom pijanstvu teturao
se od zida do zida. (KSSJ) – Ranjenici gegaju teško i bosi po planinama.
(RMS) – Načelnik Hamo se gegao teškim koracima... Vagao je po
Andrijinoj slobodnoj proceni oko sto četrdeset kila ... (I) – Nenad se
teturao za Stojanom potpuno u bunilu. (KSSJ) – Marko Nenad se
teturao za Stojanom potpuno u bunilu pijan … (KSSJ) – Po drumu [se] ...
napravile čitave barice, da sam često i kroz vodu morao giljati
(RSANU). – ... svi su razdraženi, vuku se unaokolo kao prebijeni psi ...
33 Ovaj glagol je deriviran od glagola lomiti se koji u svom sekundarnom značenju denotira kretanje. Značenje kretanja za glagol lomiti se nije često niti uobičajeno, i pošto se ne pojavljuje kao tvorbena osnova u prefiksalnoj tvorbi drugih glagola kretanja, nije uzet u analizu on već njegova sufiksalna izvedenica lomatati se koja primarno označava kretanje.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
60
(KSSJ) – Jer, nije baš tako zabavno lomatati se na visokim potpeticama.
(KSSJ)
Pored izraza kao s to su ‘tes ko ic i’, ‘jedva se vuc i’, ‘naporno hodati’, ovi
glagoli su u definicijama vrlo c esto opisivani jedni drugima. Zbog toga oni
između sebe, uglavnom, mogu da stupaju u sinonimski odnos.
Granica između prethodne i ove podgrupe, naravno, nije os tra. Zbog
toga, ovim glagolima moz e da se oznac i i kretanje ometano fizic kim
nedostatkom npr.: Bilo je na ulici mnogo ranjenika koji su gegali na štakama
(RSANU) i obratno, glagolima iz prethodne podgrupe moz e da se oznac i
kretanje koje je ometano npr. neravnim terenom, velikim teretom, umorom,
pijanstvom i sl.: Na repu kolone su šepali iznureni penzioneri (KSSJ), ali na
takve primere smo retko nailazili.
U treću podgrupu uvrstili smo dva glagola koji se nalaze sasvim na
semantičkoj periferiji glagola otežanog kretanja, to su glagoli:
puzati/puziti „na kolenima, četvoronoške ili potrbuške pomicati se,
vući se polako, bauljati, gamizati” i
bauljati „ići četvoronoške, pobaučke, puzati; teško ići”.
Glagoli puziti/puzati i bauljati su sinonimni što se vidi u definicijama u
kojima su opisani jedan drugim. To su imperfektivni glagoli koji označavaju
otežano kretanje prilikom kojeg je oslonac kretanja istovremeno na kolenima
i rukama ili na čitavom telu. Ono se izvodi tako što se, obično istovremeno,
podižu od površine i pomeraju unapred suprotna ruka i noga34 služeći kao
oslonac za pomeranje čitavog tela. Važno je da se pokret ponavlja uvek
podizanjem suprotne ruke pa noge (ili noge pa ruke).35 Varijanta ovog
kretanja može biti i kretanje koje se odvija uz kontakt stomaka sa podlogom.
Primarno značenje glagola puziti vezano je za kretanje životinja „pomicati se
po površini celim telom (o gmizavcima) ili nožicama (o nekim insektima)”. U
značenju čovekovog kretanja označava prvenstveno kretanje male dece koja
34 Ne mora biti uvek istovremeno, može prvo da se podigne i pomeri unapred ruka pa kad se ruka spusti da se pomeri suprotna noga.
35 Zbog toga što se u tom kretanju koriste sva četiri ekstremiteta i što ono podseća na kretanje životinja koje imaju četiri noge, takvo kretanje se naziva još i kretanje četvoronoške.
GLAGOLI KRETANJA
61
još nisu ovladala veštinom hodanja, a onda i kretanje odraslog čoveka pod
određenim, otežanim okolnostima, zbog čega je ovaj glagol ušao u naš korpus.
– Kažu da je bitno i vrlo korisno da beba puzi pre nego što prohoda. (I)
– Da bi se kretao kroz kuću tiho i pažljivo, puzao je na trbuhu kao
zmija.(KSSJ) – Nepristupačan je teren. Moramo puzati prema njima
strmom vododerinom. (KSSJ)
Diferencijalno semantičko obeležje glagola puzati/puziti i bauljati je
kontakt ruku i nogu ili čitavog tela sa podlogom. To obeležje ih čini
drugačijima od ostalih glagola iz grupe glagola otežanog kretanja i smešta ih
potpuno na semantičku periferiju, ali ipak i dalje u okvire same grupe.
Kretanje oznac eno glagolima iz mikropolja glagola otez anog kretanja
netipic no je i neobic no jer odstupa od normalnog ljudskog kretanja zbog c ega,
glagoli koji ga obelez avaju, a c esto i njihovi derivati, imaju negativnu,
pejorativnu konotaciju ili konotaciju sa dozom humora. To se naroc ito
primec uje kod glagola gegati se koji osim ljudskog kretanja oznac ava se i
nespretno, klimavo kretanje pernatih z ivotinja. Kretanje osobe koja se gega
moz e da izaziva smeh jer podsec a na kretanje koje je tipic no za patke, guske,
pingvine.36
– Među kolonom gusaka koja se gegala stazom ka jezeru, na isti način
gegao se stariji čovek sa naočarima, koji je povremeno krivio vrat i
počinjao da gače... (I) – Velika sam k’o morž, a gegam se k’o pingvin. (I)
Glagoli glibati i gacati u svom semantic kom sadrz aju, pored
dominantne seme ‘otez ano kretanje’ imaju jos jednu diferencijalnu semu
kojom se semantizuje uzrok otez anog kretanja, tac nije podloga po kojoj se
kretanje odvija zbog c ije je strukture kretanje otez ano. Kretanje koje
oznac avaju glagoli glibati i gacati odvija se po specific noj podlozi. Glibati
oznac ava kretanje po glibu, blatu, a gacati po blatu, vodi ili snegu.
36 Slično je i sa deriviranim imenicama nomina attributiva kojima se denotira čovek prema svojoj osobini kojom se iskazuje način na koji se kreće, npr. gegavac, gegalo, ćopa, ćopavac, šepa, šepavac.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
62
Kretanje koje se oznac ava glagolima iz ove grupe, bas zato s to je
ometano, odvija se brzinom smanjenom u odnosu na prosec nu brzinu
c ovekovog tipic nog, normalnog kretanja. Obic no je to kretanje vrlo sporo. Iako
je smanjena brzina zajednic ka karakteristika svim glagolima iz ove grupe, ona,
nije njihova dominantna osobina. Dominantno je obelez je ovih glagola otez an
nac in kretanja, a smanjena brzina kretanja pojavljuje se kao njihova obavezna
pratec a osobina. Ona se pojavljuje kao pratec a sema i kod glagola kretanja iz
drugih semantic kih grupa, npr. kod glagola kretanja bez utvrđenog cilja kao
s to su glagoli lunjati, lutati, skitati, tumarati, glavinjati i sl.
Glagoli iz ove leksic ko-semantic ke grupe imperfektivni su, a u pogledu
tvorbene strukture mogu biti i osnovni i izvedeni. Izvedeni su tipic ni glagoli
otez anog kretanja bangati, hramati, šantati, lomatati se, gacati i glibati. Glagoli
hramati i šantati izvedeni su sufiksacijom od pridevskih osnova: hramati >
hrom, šantati > šantav. Oni, kao i mnogi drugi glagoli izvedeni od pridevskih
osnova, oznac avaju radnju koja se odvija u skladu sa osobinom koja je
oznac ena pridevom: hramati ‘hodati kao hrom’, šantati ʻhodati kao s antav’.
Glagoli lomatati se, gacati i glibati izvedeni su sufiksacijom. Glagol lomatati se
izveden je od glagola lomiti se koji, primarno, nije glagol kretanja, gacati od
glagola gaziti, a glibati je izvedeno od imenice glib. Glagol vući se refleksivan je
oblik glagola vući koji, takođe, u svom osnovnom znac enju ne spada u
semantic ku kategoriju glagola kretanja. Primarno znac enje glagola vući se u
RMS je ‘c upati ili potezati sebe, deo vlastitog tela’, ali uvrs ten je u analizu zato
s to se sa znac enjem otez anog kretanja pojavlјuje veoma c esto, c ini se, c ak,
c es c e nego u primarnom znac enju, a i zato s to su njime opisani mnogi glagoli
iz ove leksic ko-semantic ke grupe.
2.7. GLAGOLI UBRZANOG KRETANJA
U glagole ubrzanog kretanja ubrajamo sledeće glagole:
brzati, hitati, hrliti, juriti, trčati, žuriti (se).
Leksema brzina u RMS ima dva značenja. Prema prvom značenju
brzina je ʻosobina onoga što je brzoʼ, a pošto brz znači ʻkoji u što kraćem
vremenu prelazi što veći razmakʼ, drugim rečima, brzina bi bila ʻprelazak što
GLAGOLI KRETANJA
63
većeg razmaka za što kraće vremeʼ. Prema drugoj definiciji koja spada u
oblast fizike brzina je definisana veoma egzaktno kao ‘odnos pređenog puta
prema vremenu upotrebljenom da se pređe taj put’. Svako kretanje se odvija
određenom brzinom koju je moguće precizno izmeriti mereći tačno dužinu
puta i vreme potrebno da se taj put pređe. Brzina može da se izrazi brojem
pređenih kilometara za sat vremena ili pređenim metrima u minuti ili u
sekundi i sl. Na primer, čovek hodajući prosečnom brzinom pređe 6-7 km za
sat vremena.
Brzina kretanja, u smislu prelaska određenog prostora za određeno
vreme, jeste osobina koja je imanentna svim glagolima kretanja. Svako
kretanje, obeleženo glagolom kretanja, odvija se nekom svojom brzinom koja
se smatra prosečnom za tu vrstu kretanja. Kretanje brže od proseka ili sporije
od proseka obično se iskazuje kvalifikatorima kao što su brzo/sporo uz glagol
kretanja: brzo/sporo ide/korača/hoda. Međutim, postoje i oni glagoli kod
kojih je brzina kretanja semantizovana i javlja se kao centralno semantičko
obeležje i diferencijalna integrišuća sema leksičko-semantičkog mikropolja.
To su glagoli kojima se označava kretanje brže od prosečnog:
brzati „ići brzo, žuriti, hitati, govoriti brzo; uopšte raditi nešto brzoˮ
hitati „nastojati da se što pre negde stigne, dospe ili da se nešto učini,
žuriti, hrlitiˮ
hrliti „žurno ići, žuriti, hitatiˮ,
juriti „vrlo brzo se kretati, trčati, leteti, bežatiˮ,
trčati „kretati se vrlo brzo, odbacujući se naizmenično nogama od
zemlje tako da telo kratko vreme lebdi u vazduhu, juriti,
bežatiˮ,
žuriti (se) „hitati, brzo ićiˮ.
Neki autori ih nazivaju glagolima trčanja37 i ističu glagol trčati kao
prototipski glagol ove grupe. Ima i autora koji ih, s razlogom, drugačije
komentarišu. Bet Levin ih naziva glagolima žurenja (Verbs of Rushing) ne
37Npr. M. Žic-Fuks (ŽIC-FUCHS 1991: 190), H. Dirš (DIERSCH 1972: 135).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
64
uključujući pritom uopšte glagol trčati u tu leksičko-semantičku grupu38
(LEVIN 1993: 271).
Analizirajući semantiku i kontekste u kojima se javljaju glagoli brzog
kretanja primetili smo da se glagolima trčati i juriti naglašava fizički aspekt
kretanja više nego ostalim glagolima iz grupe, te ih stoga smatramo
centralnim glagolima ovog mikropolja. Međutim, nismo ih iskoristili za
imenovanje grupe jer je glagol juriti polisemičan i u svom sekundarnom
značenju, koje je veoma često, označava „brzo i bez prekida ići za kim ili čim,
goniti, progoniti, vijati”, a glagol trčati iako je tipičan glagol ovog mikropolja, u
svojoj primarnoj semantici uz semu ‘povećana brzina’ ima podjednako
dominantnu semu 'odvajanje obe noge od podloge’ što nije slučaj kod glagola
juriti kao ni kod ostalih glagola iz grupe. Zbog toga je kao naziv grupe
izdvojeno samo diferencijalno integrišuće semantičko obeležje ‘povećana
brzina’ te su glagoli u grupi nazvani glagolima brzog kretanja.
Osnovno značenje lekseme trčati jeste „kretati se vrlo brzo,
odbacujući se naizmenično nogama od zemlje tako da telo kratko vreme lebdi
u vazduhu, juriti, bežati”. Semantički elementi u značenju ovog glagola jesu
‘veća brzina’ i ‘način kretanja’ koji je definisan u delu definicije u kojem se
kaže da ʻtelo kratko vreme lebdi u vazduhuʻ. Teško je reći koji je od ta dva
semantička elementa dominantan. Veća brzina kretanja i odvajanje u jednom
trenutku obe noge od tla obeležja su koja razlikuju glagol trčati od glagola
hodati. Za glagol hodati podrazumeva se da je nosilac kretanja u svakom
trenutku jednom nogom u kontaktu sa podlogom kretanja (Sl.9), dok kod
kretanja koje označava glagol trčati u jednom trenutku gubi kontakt sa
podlogom (Sl.10).
38 Bet Levin (LEVIN : 271) u grupu glagola ՚ žurenja ՚ svrstava glagole hasten, hurry, rush.
GLAGOLI KRETANJA
65
Sl. 9. Grafički prikaz glagola hodati
Sl. 10. Grafički prikaz glagola trčati
Judžin Najda čak smatra da elemenat brzine nije uopšte distinktivan
za glagol trčati već da on samo modifikuje elemenat ‘odvajanje obe noge od
tla’ te ovaj glagol svrstava u grupu glagola koji su modifikovani pomoću
određenog ‘načina kretanja’ u smislu odvajanja tela od podloge39 (NIDA
39 Najda kaže da većina govornika engleskog jezika na prvi pogled smatra elemenat brzine kao razlikovni element između glagola trčati i hodati ali samo dotle dok čovek brže trči nego što hoda. Kada se suoče sa činjenicom da neki ljudi mogu brže da hodaju nego što drugi mogu da trče i da je moguće trčanje u mestu, onda se slažu sa tvrdnjom da je razlika između ta dva glagola, zapravo, u vrsti kontakta sa podlogom.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
66
1975a: 21). Naravno, granice između leksičko-semantičkih grupa nisu uvek
oštre. Semantička obeležja teško bi se dala tačno izmeriti i tumačenja, ma
koliko da se zasnivaju na konkretnoj pojavnosti predmeta, uvek su pomalo i
subjektivna. Zato se i događa da različiti autori iste glagole svrstaju u različite
značenjske grupe. Kako vidimo, glagol trčati je različito tretiran u literaturi.
To, ipak, nije bez razloga. Obe njegove seme, i ‘povećana brzina’ i ‘način
kretanja’, u zavisnosti od konteksta, mogu postati dominantne. Na primer, u
rečenici:
– Ona je polako vozila bicikl a ja sam trčao pored nje.
glagol trčati označava način kretanja koji uključuje istovremeno odvajanje
obe noge od podloge i za njegovu semantiku u ovom kontekstu brzina je
manje relevantna kategorija. To zaključujemo zato što u ovom kontekstu
trčati ne znači ʻpreći što veći prostor za što kraće vremeʼ, dakle ne uključuje u
svoje značenje semu povećane brzine kao dominantnu, već označava način
kretanja koje se odvija tako što se obe noge u jednom trenutku odvajaju od
tla. Za razliku od toga, u rečenicama:
– Trčala je na čas da ne zakasni. – Trčao sam po selu da nađem
vlasnika ključa.
brzina predstavlja relevantno semantičko obeležje, dok je način kretanja
manje važan semantički elemenat. To zaključujemo po značenju glagola koje u
navedenim kontekstima možemo protumačiti kao „prelazak što većeg
prostora za što kraće vremeˮ.
U kontekstu u kojem se glagolom trčati obeležava način kretanja,
brzina kretanja je od sekundarnog značaja. Tome u prilog ide i relativnost
pojma brzine uopšte. Čovekovo kretanje iskazano glagolom hodati, ako se
izvodi veoma brzo, što je sasvim moguće, može fizički da bude i brže od
Poput Najde postupa i T. Seder u svojoj studiji Walk This Way: Verbs of Motion in Three Finno-Ugric Languages (SÖDER 2001: 23). Maria Efstatiu u svojoj studiji Die Verben der Fortbewegung. Eine kontrastive Analyse der Sprachen Neugriechisch und Deutsch, glagole kretanja sa semom ՚ brzina kretanja ՚ ubraja u grupu glagola kretanja po čvrstoj podlozi (EFSTATHIOU 1992). I za nju brzina kretanja, kao npr. i kretanje po horizontalnoj površini, predstavljaju samo modifikatore glagola sa osnovnim semantičkim elementom ՚ kretanje po čvrstoj podlozi ՚ . Bet Levin svrstava glagole trčanja u grupu glagola kojima se iskazuje način kretanja (LEVIN 1993: 264).
GLAGOLI KRETANJA
67
kretanja koje se iskazuje glagolom trčati40. Drugim rečima, hodati se može
vrlo brzo i trčati se može vrlo sporo. Pri tome, trčanje može da se realizuje i
kao trčanje u mestu prilikom kojeg uopšte i ne postoji promena mesta. Za
trčanje u mestu distinktivno je samo ‘odvajanje obe noge od tla’.
Svi osnovni glagoli sa dominantnom semom ‘povećana brzina’
imperfektivni su i uglavnom su, ali ne uvek, između sebe sinonimni. To se vidi
iz njihovih definicija u RMS u kojima su opisani jedni pomoću drugih. Tako je
žuriti (se) opisano pomoću glagola hitati; brzati pomoću žuriti, hitati; juriti
pomoći trčati; hitati pomoću žuriti, hrliti; hrliti pomoću žuriti, hitati; a trčati
pomoću juriti. Naravno, radi se o delimičnoj sinonimiji zato što u njihovim
ukupnim semantičkim sadržajima kao i u realizacijama ima razlike. Njihovu
sinonimiju proverili smo metodom supstitucije u sledećim rečenicama:
– Marko obično hoda polako i oprezno, a sad je trčao ne
gledajući ispred sebe.
– Marko obično hoda polako i oprezno, a sad je jurio ne
gledajući ispred sebe.
– Marko obično hoda polako i oprezno, a sad je žurio ne
gledajući ispred sebe.
– Marko obično hoda polako i oprezno, a sad je hitao ne
gledajući ispred sebe.
– Marko obično hoda polako i oprezno, a sad je hrlio ne
gledajući ispred sebe.
– Marko obično hoda polako i oprezno, a sad je brzao ne
gledajući ispred sebe.
U svakoj od navedenih rečenica glagoli brzog kretanja mogu da se
zamene jedan drugim bez posledica po razumevanje značenja rečenice.
Kao subjekat glagola trčati može se pojaviti samo imenica sa
obeležjem ‘+ živo’. Glagol juriti mu je po značenju najsličniji, međutim, pošto u
svojoj semantičkoj strukturi nema semu ‘način kretanja’, koja upućuje na
korišćenje nogu i na imenicu sa značenjem ‘+živo’ u poziciji subjekta, osim
40 U prilog svemu ovome ide i sportska disciplina koja se zove ՚ brzo hodanje ՚ i koja podrazumeva da se nosilac kretanja kreće što je moguće većom brzinom, ne odvajajući pritom, ni u jednom trenutku, obe noge od podloge po kojoj se kreće.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
68
dominantne seme ‘povećana brzina’, u njegovoj semantičkoj strukturi nalazi
se i sema ‘+/–živo’. To znači da subjekt glagola kretanja obeleženog glagolom
juriti može biti čovek, ali i objekti iz čovekovog okruženja ili iz prirode kao što
je to slučaj u sledećim rečenicama:
- Kamen je jurio pravo na njih. (I)
- ... oganj [je] jurio kroz savanu ... (KSSJ)
Sema ‘+/–živo’, za nas, u krajnjem, nije važna, jer se njen elemenat ‘–živo’ ne
odnosi na glagole koji su u korpusu ovog rada, ali primećujemo da se uz ostale
glagole iz ovog mikropolja kao subjekatski argument retko pojavljuju imenice
koje označavaju nešto neživo jer je u njihovoj semantici prisutna sema
‘namera’.
Glagoli žuriti (se), hitati, hrliti, brzati ne obeležavaju uvek fizički
aspekt samog kretanja već ponekad, više samo nameru da se kretanje njima
obeleženo što brže izvede, najčešće kako bi se postigao željeni cilj41. Zbog toga
je njihova diferencijalna sema ‘namera’. Međutim i oni se među sobom
razlikuju po svojoj upotrebi. Za razliku od glagola žuriti (se) glagoli hitati,
hrliti i brzati su ekspresivni, stilski obeleženi i nisu frekventni u
svakodnevnom jeziku. Glagol hrliti izveden je od priloga hrlo koji se u
savremenom jeziku više ne koristi, a glagol brzati izveden je od prideva brz.
On u svom osnovnom značenju obeležava i konkretno ljudsko kretanje koje se
odvija brzo, ali i bilo koju drugu radnju koja se brzo odvija.
– Žurila je na avion za London. (I) – Odmah nakon završene smene u
fabrici hitali su, najčešće pešice, da odrade ugovoreni posao. (I)
– Majkl je hrlio napred. (I) – Po hodnicima su uvijek brzali tuđi,
užurbani, nestrpljivi ljudi. (RMS) – Simke je u štiklama od 15 cm
brzala po kozjoj stazici. (I)
Izrazi koje nudi jezik za opisivanje brzine kretanja nisu raznovrsni.
Iako je prirodno da čovekovo kretanje može biti veoma brzo i veoma sporo, u
41 Glagol žuriti (se) se ne odnosi se samo na kretanje, već, praktično, na svaku aktivnost koju čovek može da obavlja. U rečenici Žurio je za Čačak. glagol žuriti označava čovekovo kretanje, ali u rečenicama žurila je da napiše pismo/skuva ručak/opere kosu, glagol žuriti ne označava više čovekovo kretanje već nameru da nešto učini u što kraćem vremenskom periodu.
GLAGOLI KRETANJA
69
grupi osnovnih glagola kretanja skoro da nema glagola koji bi označavali malu
brzinu kretanja, odnosno sporo kretanje. Glagol mileti (militi) jedini je među
osnovnim glagolima kretanja koji označava čovekovo kretanje izrazito malom
brzinom42. Dakle njegova dominantna sema, kada označava čovekovo
kretanje, bila bi ‘smanjena brzina’. On bi jedini mogao stajati u antonimskom
odnosu prema ostalim glagolima iz ove leksičko-semantičke grupe koji imaju
semantičko obeležje ‘povećana brzina’. Međutim, pošto je glagol mileti (militi)
u svom osnovnom značenju glagol kojim se označava kretanje životinja, nije
uzet u analizu. Semantičko obeležje ‘smanjena brzina kretanja’ nalazi se kao
prateća diferencijalna sema glagola koji označavaju otežano kretanje i
kretanje bez unapred određenog cilja. U semantičkoj strukturi ovih glagola,
‘smanjena brzina kretanja’ javlja se samo kao prateća manifestacija načina
kretanja, zbog čega nije dominantno semantičko obeležje. Npr. glagoli bazati,
lunjati, gegati se, hramati, klipsati, vući se, označavaju besciljno kretanje ili
otežano kretanje za koje se podrazumeva da se odvija sporije od normalne
brzine kretanja. Pošto u korpusu nemamo osnovnih glagola sa
diferencijalnom integrišućom semom ‘smanjena brzina kretanja’
zaključujemo da smanjena brzina kao semantička komponenta ne igra važnu
ulogu u semantičkoj diferencijaciji glagola ljudskog kretanja.
Brzina kretanja obeleženog glagolima brzog kretanja može biti veoma
različita i naravno, fizički je izmerljiva, ali se stepen brzine ne leksikalizuje.
Zbog toga je teško, praktično nemoguće, utvrditi razliku u brzini kretanja
označenog glagolima brzati, žuriti (se), juriti, trčati, hitati, hrliti i utvrditi koje
kretanje je brže od kojeg, odnosno kojom brzinom se kreće čovek kada trči,
kojom kada juri ili hita. Ne može se uspostaviti gradacija brzine niti neka
detaljna hijerarhija među ovim glagolima jer nemamo dovoljno primera da
proverimo koje je kretanje brže a koje sporije. Ne može se sa sigurnošću
utvrditi da li je trčati brže od juriti a opet juriti recimo od hitati i sl., pogotovo
zato što su u definicijama ti glagoli, praktično, opisani jedni drugima. Ako nije
merena u broju pređenih kilometara na čas, brzina je relativna i, izgleda,
prilično subjektivna stvar.
42 I to ne u svom osnovnom značenju, već tek u drugom značenju. U osnovnom značenju ovaj glagol označava kretanje životinja – gmizavaca ili insekata.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
70
2.8. GLAGOLI KRETANJA BEZ CILJA
Čovekovo kretanje obično se odvija voljno, sa unapred određenom
namerom da se negde stigne, da se dosegne određeni cilj tako da je logično i
podrazumeva se da se ono uvek odvija u nekom smeru. Iako je smer kretanja
inherentno obeležje svakog kretanja, obično ne spada u dominantna
semantička obeležja osnovnih glagola kretanja. On je kod malog broja glagola
leksikalizovan, kod nekih glagola se iskazuje različitim dopunama, a najčešće
se iskazuje uz pomoć prefiksa.
Postoji jedan broj glagola kretanja koji označavaju kretanje koje se
odvija bez jasno utvrđenog smera, pravca, putanje i cilja kretanja. To su
glagoli:
basati, bazati, glavinjati, lunjati, lutati, skitati (se), smucati se, švrljati,
tumarati, vrzmati se.
Njihovo glavno semantičko obeležje po kojem se razlikuju od ostalih
glagola čovekovog kretanja jeste nepostojanje unapred određenog cilja, tj. ‘–
cilj’43. Oni su glagoli neodređeno usmerenog kretanja, odnosno glagoli
kretanja bez cilja, jer označavaju kretanje koje se odvija i tamo i ovamo, u
raznim pravcima i smerovima koji nisu unapred određeni. U rečenicama
lunjao je po gradu, lutao je kroz šumu, glagolima lunjati i lutati označeno je
kretanje neodređenog usmerenja, koje se odvija u raznim, unapred
nedefinisanim pravcima i smerovima zbog čega možemo da ga označimo i kao
raznousmereno kretanje.
43 Ovo ne znači da glagoli iz drugih grupa obavezno imaju semu ’+ cilj’, već da imaju neku drugu semu koja nije ’– cilj’.
GLAGOLI KRETANJA
71
Ove glagole neodređeno usmerenog kretanja ne treba mešati sa
glagolima sa značenjem neusmerenog kretanja koje nalazimo kod Babića
(BABIĆ 1986: 474). On pod njima podrazumeva glagole koji imaju značenje
kretanja koje se ponavlja, kretanja tipa ‘tamo-vamo’, glagole koje znače
odlazak i vraćanje, tipa letati, gonati, lovati, vozati ... To su glagoli koji su
sekundarno iterativni. O njima je dosta pisano kao o čestoj pojavi u ruskom
jeziku. To su tzv. parni glagoli kretanja44. Na osnovu naše građe, možemo
samo potvrditi Babićevu tvrdnju da je tvorba glagola, koje on naziva
glagolima neusmerenog kretanja, neplodna (BABIĆ 1986: 474). Iako je i u
definicijama glagola basati, bazati, glavinjati, lunjati, lutati, skitati, smucati se,
švrljati, tumarati, vrzmati se, čest elemenat kretanje tipa ‘tamo-vamo’ taj
semantički elemenat nije dominantan, već je samo sastavni elemenat
raznousmerenog kretanja u okviru kojeg i kretanje tipa ‘tamo-vamo’ odnosno,
dolazak i vraćanje, dolazi u obzir.
Osnovni semantički element glagola neodređeno usmerenog kretanja
jeste nedostatak usmerenja kretanja izražen dominantnom semom ‘– cilj’. To
se u njihovim leksikografskim definicijama obično izražava kao ‘ići bez cilja’.
U ovu grupu spadaju sledeći glagoli:
basati „ići ne gledajući kuda, ići bez cilja, lutatiˮ
bazati „ići bez cilja, skitati, tumarati, švrljati, šalabazatiˮ
glavinjati „ići bez cilja, lutati, tumaratiˮ
lunjati „besciljno ići, lutati, skitati seˮ
lutati „ići bez cilja, tumaratiˮ
skitati (se) „provoditi vreme u neradu i lutanju, švrljati, bazatiˮ
smucati se „hodati tamo-amo bez posla i cilja, lunjati, tumaratiˮ
švrljati „ići tamo-amo, lutati bez cilja, bazatiˮ
tumarati „ići bez cilja, bazati, lutatiˮ
vrzmati se „kretati se tamo-amo, motati se, vrteti seˮ.
Gotovo svi glagoli iz ove grupe opisani su skoro istim definicijama. U
većini definicija nalazimo elemenat ‘ići bez cilja’ koji smo, stoga, izdvojili kao
diferencijalnu integrišuću semu ‘– cilj’. Na osnovu sličnosti definicija, a i zbog
44 Up. studiju A. Ševa Leksička spojivost glagola kretanja u ruskom jeziku u poređenju sa srpskohrvatskim (ŠEVO 1987).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
72
toga što su često opisani jedni pomoću drugih, može se reći da su ovi glagoli
visoko sinonimični. Npr. u semantičkom opisu glagola bazati nalazimo čak tri
glagola iz ove grupe, glagole tumarati, švrljati se, skitati (se). A i obratno ‒ u
semantičkim definicijama svakog od ova tri glagola nalazimo glagol bazati.
Ako uporedimo sve definicije videćemo da je slično sa većinom ostalih glagola
iz ove grupe. Definicije glagola kretanja bez cilja obično su formirane kao
kombinacija opisa ‘ići bez cilja’ i jednog ili više sinonima. Međutim, bez više
konteksta i jedne detaljnije analiza semantike ovih glagola u različitim
kontekstima, teško je utvrditi stepen njihove sinonimije, a takođe i precizniju
razliku u njihovom značenju.
Kretanje obeleženo glagolima iz ove grupe obično se odvija na većim,
otvorenim, širim prostorima. To se vidi iz njihovih tipičnih rekcijskih dopuna,
a to su npr. lekseme livada, šuma, grad i sl. Ponekad mogu da označavaju i
kretanje velikim prostranstvima, državama ili kontinentima. U tom slučaju u
njihovom značenju dominira semantički elemenat ‘putovati’ i oni se u tim
kontekstima značenjski skoro izjednačavaju sa glagolom putovati dodajući
njegovom značenju elemente lakoće i neobaveznosti kretanja. U sledećim
rečenicama glagoli tumarati, švrljati, lutati mogu biti zamenjeni glagolom
putovati bez posledica po značenje:
– Tumarao sam / putovao sam svuda po svetu.
– Švrljao je / putovao je Egiptom.
– Lutao je / putovao je po Balkanu i Evropi.
Glagoli neodređeno usmerenog kretanja mogu da označavaju i
kretanje manjim, ograđenim ili zatvorenim prostorima kao što su, npr. kuća,
soba, prodavnica i sl. Na primer:
– Tumara po kući.
– Vrzma se po stanu.
– Smucao se po sobama.
U takvim kontekstima se, ipak, ređe pojavljuju jer takva upotreba nije
karakteristična za ovaj tip glagola.
GLAGOLI KRETANJA
73
M. Fuks glagole iz ove grupe, u engleskom jeziku, naziva „glagolima
tumaranja” i deli ih prema pojmu „udaljenosti”, odnosno, pređenog prostora,
na one koji u rečenicama impliciraju manju udaljenost i one koji u rečenicama
impliciraju veću udaljenost (ŽIC-FUCHS 1991: 165). Takvu distinkciju među
našim glagolima nismo mogli tako strogo da potvrdimo jer, kako se vidi iz
prethodno navedenih primera, iako se češće javljaju u kontekstima u kojima
označavaju prelazak većih udaljenosti, takođe u određenim kontekstima
mogu da označe i prelazak manjih razdaljina.
Glagol tumarati bez ograničenja nalazimo i kao glagol kretanja širim,
otvorenim i manjim zatvorenim prostorom, i u tom smislu on je potpuno
neobeležen.
– ... tumaram po svojoj sobi... (I) – Tumarao sam po mojoj garaži ... (I)
– Tumarao sam svuda po svetu ... (I) – Prije toga sam bio u Indoneziji,
tumarao po džunglama centralne Jave u potrazi za Kobrama. (I)
– ... tumara po dvorištu ... (I) – ... nasumice tumara ulicama grada.
(KSSJ) – ... ona je ... stvorenjce što je nesputano tumaralo šumama ...
(KSSJ)
Glagoli lutati, lunjati, bazati, glavinjati, švrljati, smucati se, uglavnom
označavaju kretanje otvorenim, širim prostorom. Mogu da obeleže i kretanje
u zatvorenom prostoru, ali uz određena ograničenja. To može da bude
zatvoren prostor veće površine, niz povezanih manjih prostorija ili više
zatvorenih prostora istog tipa, npr. prodavnica, knjižara i sl.
– ... u gostima i popodne sam lutao po velikoj kući ... (KSSJ) – Lutali
smo po staroj obrtničkoj četvrti. (RMS) – ... lutao je po ostrvu i u
kamenolomu ... Lunjao je i po zagrebačkim birtijama... (I) – ... ali
uglavnom sam lunjao po klubu ... (I) – Tada je bežao iz vodenice i
lunjao po vrbacima. (RMS) – ... isti oni koji su tri meseca bazali po
ulicama da bi oteli lokalnu samoupravu. – ... nonšalantno bazao po
knjižarama i „bahato” kupovao knjige ... (I) – ... trideset i pet-šest godina
sam glavinjao Sarajevom ... (I) – ... pa je gologlav glavinjao po sceni ...
(I) – Švrljao sam ovih dana po dućanima ... (I) – ... švrljao je Egiptom
(I) – Smucaju se po hodnicima... ... (KSSJ) – ... smucaju se ulicama i
radnjama. (I) – ... smucaju se pustinjama Amerike. (I)
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
74
Glagol basati45 u korpusu nije frekventan i zato ne raspolažemo sa
dovoljno primera da bi se o njemu moglo išta slično zaključiti. Primeri kojima
raspolažemo potvrđuju da basati označava kretanje otvorenim prostorom.
– Po cijeli dan basa po okolini. (RMS) – Stranputnom stazom sve dalje
zaneta basa i luta. (RSANU)
Glagol skitati (se) ograničen je, u našim primerima, obično na
označavanje kretanja širokim, otvorenim prostorom.
– Vojica jaše na golom konju, preplivava baru ... i skita po okolini.
(RMS) – ... beskućnik koji je pijan skitao ulicama (I) – Skitao je
Engleskom (I)
Glagolom vrzmati se označava se kretanje i otvorenim i zatvorenim
prostorom. Iako ima i primera gde označava kretanje širim prostorom,
uglavnom ga nalazimo u rečenicama u kojima implicira kretanje ograničenim,
površinski manjim, ograđenim ili zatvorenim prostorom:
– ... kako se smušeno vrzma po menzi sa svojim poslužavnikom, tražeći
gde će sesti .... (KSSJ) – ... Vrzmao se po potkrovlјima otvarajući stare
škrinje krcate odećom... (I) – Vrzmao se po ćeliji lupkajući čizmama.
(RMS) – Vrzmaju se [šašavi beskućnici] sa svojim loncem oko kazana
vojnih kuhinja. (RMS) – u crkvu nije ušao, i vrzmao se po groblju, među
grobovima, kršeći ruke. (KSSJ) – ... koji se vrzmao po beogradskim
ulicama. (I) – Kao klinac vrzmao se po pariskom Pigalu... (KSSJ)
S pravom je M. Žic Fuks izdvojila glagol tumarati kao centralni glagol
ove leksičko-semantičke grupe. On se jedini pojavljuje kao nemarkiran u
smislu pređenog prostora i zato možemo da ga obeležimo kao tipičan glagol
kretanja neodređenog usmerenja, odnosno kretanja bez cilja.
Glagoli kretanja bez cilja, pored diferencijalne integrišuće seme ‘– cilj’
imaju još dva relevantna semantička obeležja. Sema ‘– cilj’ podrazumeva da
45 Za glagole basati i bazati Skok kaže „Semantički čini se da [basati] ide zajedno sa impf. bazati, bazam ...” (SKOK 1971: 115).
GLAGOLI KRETANJA
75
ne postoji ideja o pravcu kretanja kao ni predstava o tački u kojoj bi se
kretanje završilo, odnosno o završetku radnje uopšte. To je jedan od
preduslova za trajanje radnje ovih glagola, zbog kojeg se kao inherentno
semantičko obeležje, tj. kao stalna njihova osobina pojavljuje durativnost.
Kretanje koje oni označavaju odvija se neko relativno duže vreme: skitao je
dugo, bazala je dva sata i zbog toga se uz njih neće naći odredbe kojima se
iskazuje neki kratak vremenski odsečak, npr. skitao je trenutak*, bazala je
jedan momenat*. Oni su stoga svi imperfektivni, a u pogledu tranzitivnosti su
intranzitivni. Drugo njihovo relevantno semantičko obeležje je smanjena
brzina kretanja. Sema ‘smanjena brzina’ prateća je sema svih glagola iz ove
grupe, ali nije dominantna jer je ne nalazimo nigde u rečničkim definicijama
ovih glagola. Dominantna osobina je nedostatak cilja, a prateća inherentna
osobina je smanjena brzina kretanja. Njenu inherentnost pokazuje i
nemogućnost kombinovanja ovih glagola sa adverbima brzo i sporo: sporo
tumara ulicama*/ brzo tumara ulicama*. Seme glagola tumarati su ‘ – cilj’ i
‘smanjena brzina’, te stoga adverbe sporo ili polako ne možemo da
kombinujemo u rečenici sa ovim glagolom, a ni sa drugim glagolima iz ove
grupe, jer bismo na taj način duplirali semu ‘smanjena brzina’: npr. glagol
tumarati znači već ‘ići bez cilja, sporo’, a polako tumarati bi značilo ‘sporo ići
bez cilja, sporo’. Ni adverb brzo, takođe ne možemo da kombinujemo sa ovim
glagolima jer bismo na taj način dobili kontradiktoran iskaz: brzo tumarati *
značilo bi ‘brzo ići bez cilja, sporo’.
Preko sema ‘durativnost’ i ‘smanjena brzina’ glagoli ove grupe se
semantički približavaju glagolima ometanog kretanja koji u svom semskom
sastavu takođe imaju semu ‘smanjena brzina’. Zbog toga, recimo, glagol
glavinjati može da stoji i u grupi glagola neodređeno usmerenog kretanja i u
grupi glagola ometanog kretanja. On u svom osnovnom značenju označava
kretanje bez cilja, a u sekundarnom značenju označava otežano kretanje,
teturanje i posrtanje46.
Prisustvo seme ‘smanjena brzina’, a sa njom i seme ‘durativnost’
razlog je zbog kojeg su neki autori glagole iz ove grupe uvrstili u grupe sa
osnovnim semantičkim obeležjem ‘smanjena brzina’ kao dominantnom
semom (ORTHEN 1976: 140) ili sa durativnošću kao dominantnom semom
46 U ovom radu se analiziraju samo osnovna značenja glagola pa stoga glagol glavinjati (kao ni svi drugi slični glagoli) nije naveden u obe semantičke grupe.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
76
(IKEGAMI 1969: 137)47. Imajući to u vidu, trebalo bi možda razmisliti i o tome
da se u leksikografske definicije, nekih od ovih glagola, ako ne i svih, uvede i
sema ‘smanjena brzina’ pa da, recimo, definicija glagola tumarati glasi ‘ići bez
cilja, bez žurbe, bazati, lutati’. Na taj način bi značenje ovih glagola dobilo na
širokoznačnosti što bi, još više preciziralo njihove definicije.
2.9. ABLATIVNI GLAGOLI
Glagoli kojima se označava ablativno usmereno kretanje jesu sledeći
glagoli:
bežati, kidnuti, klisnuti, kretati, šmugnuti 48
Upravljenost kretanja obično označavaju glagoli građeni prefiksima
jer je najčešće prefiks elemenat koji osnovnom glagolu kretanja dodaje
semantiku ablativnosti i adlativnosti. Malo je glagola koji svojim osnovnim
oblikom označavaju upravljenost kretanja i oni su posve netipični u grupi
glagola kretanja jer su u pogledu derivacije, a onda i rekcije, a i vida, malo
drugačiji od glagola iz drugih podgrupa. Delom su perfektivni (kidnuti,
klisnuti, šmugnuti) što nije tipično za glagole kretanja koji se nalaze u
prethodnim mikropoljima.
Ablativnost se, kao diferencijalna integrišuća sema, nalazi u značenju
osnovnog imperfektivnog glagola bežati, kao i perfektivnih glagola kidnuti,
klisnuti i šmugnuti. Osim ablativnosti u njihovoj se semantici izdvaja i sema
‘brzo kretanje’.
bežati „brzo odlaziti, udaljavati se; uklanjati se brzo od opasnosti;
uklanjati se od strahaˮ
47 Orten ih stavlja u grupu glagola pod nazivom „Glagoli sporog kretanja” (Langsame Fortbewegung) (ORTHEN 1976:140), a Ikegami u grupu „Glagoli kretanja sa komponentom durativnostiˮ (Verbs Of Motion With Components Of Duration ) (IKEGAMI 1969:137).
48 U ovu grupu nije uvršten glagol (u)daljiti se jer je on formalno, tvorbeno gledajući, denominal od prideva dalek (SKOK 1971: 376).
GLAGOLI KRETANJA
77
kidnuti „naglo pobeći, umaći, klisnutiˮ
klisnuti „naglo pobeći, umaći, kidnuti; izgubiti seˮ
kretati „polaziti, ići; napuštati neko mesto, neku sredinu, odlaziti”.
šmugnuti „neopaženo i brzo se izmaći, krišom uteći, klisnutiˮ
U semantici glagola bežati sema ‘povećana brzina’ može da preuzme
mesto dominantne seme i u tom slučaju glagol bežati dobija novo značenje
‘trčati, juriti’49. U tom značenju pripada grupi glagola sa dominantnom semom
‘povećana brzina’. Koliko je sema ‘povećana brzina’ prisutna u semantici
glagola bežati vidi se u semantici i semantičkoj interpretaciji njegovog
perfektivnog prefiksala pobeći u kojoj je opisan na sledeći način ‘trčeći uteći,
izmaći’. Pošto je u osnovnom značenju glagola bežati sema ‘ablativnost’
dominantnija od seme ‘povećana brzina’ on pripada grupi ablativnih glagola.
Javlja se i u dubletnim formama begati i -beći. Glagol begati je, prema P. Skoku,
denominal dobijen od postverbala beg (SKOK 1971: 166) , a oblik -beći javlja
se samo kao vezana leksička osnova sa prefiksima iz-, od-, pre-, pri-, po-, raz-.
‒ ... čuo sam od posluge koju sam video kako beži iz kuće. (KSSJ)
‒ Uhapšen je dok je bežao preko krova objekta. (KSSJ) ‒ Druga
devojčica, s dugim kikama, beži do bunara na sredini dvorišta. ... (KSSJ)
‒ Ljudi su u strahu počeli da beže prema moru i plaži. (KSSJ)
Glagoli kidnuti i klisnuti dominantno su ablativni, ali u svom
semantičkom sadržaju takođe imaju diferencijalno obeležje ‘povećana brzina’
zbog čega se nalaze na granici sa mikropoljem glagola brzog kretanja, ali u
svojim sekundarnim značenjima ne prelaze u tu grupu kao što se dešava sa
glagolom bežati. Oni su između sebe sinonimni što se vidi i iz njihovih
leksikografskih definicija u kojima su opisani jedan drugim. Glagol kidnuti
primarno označava „trgnuti, izvaditiˮ, ali u tom značenju ga nismo pronašli u
našem korpusu tako da izgleda da je ono u savremenom jeziku potisnuto i da
je dominantno značenje glagola kidnuti postalo značenje kretanja.
‒ ... hitro se sagnula i navrat-nanos kidnula u susednu kuću.. (I) – ...
Luka prvi klisnu u jednu sporednu ulicu ... (KSSJ)
49 To značenje u RMS navedeno je kao treće.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
78
Semantika glagola kretati veoma je složena i on je različito opisan u
rečnicima, (v. fusnotu 26). Uvrstili smo ga među ablativne primere jer
svakako označava ablativno voljno čovekovo samokretanje, međutim, kao i
glagol kretati se, on je veoma širokog i uopštenog značenja i odnosi se, ne
samo na ljudsko voljno kretanje nego na svaku vrstu kretanja. Njime se
obeležava i voljno kretanje pomoću nogu, ali i kretanje raznim prevoznim
sredstvima.
– Žurajica je upravo kretao kući posle noći provedene na dežurstvu.
(KSSJ) – ... nosači su ga uočili i preteći kretali prema njemu, uvek po
dvojica – trojica. (KSSJ)
Glagol šmugnuti ‘neopaženo i brzo se izmaći, krišom uteći, klisnuti’
veoma je ekspresivan i pored sema ‘ablativnost’ i ‘povećana brzina’ njemu se
pripisuje i sema ‘neopaženo kretanje’.
‒ ... baćuška je brzo šmugnuo u spavaću sobu ... (KSSJ) ‒ Čuvši da se
otvaraju vrata spavaće sobe, šmugnula je u kuhinju (I) ‒ ... poljubila
sam je u obraz i brže-bolje šmugnula iz kuće. (I)
GLAGOLI KRETANJA
79
2.10. ADLATIVNI GLAGOLI
U glagole kretanja adlativnog usmerenja svrstali smo sledeće glagole:
bližiti se, dospeti, prispeti, stići, vratiti se.
Kao i ablativni glagoli ljudskog kretanja tako i adlativni glagoli obično
dobijaju obeležje adlativnosti u procesu derivacije pomoću adlativnih
prefiksa, ali izdvojili smo nekoliko glagola koji u svom osnovnom značenju
denotiraju približavanje nečemu zbog čega smo adlativnost za njih označili
kao integrišuću diferencijalnu semu. To su glagoli:
bližiti se „približavati se, primicati seˮ,
dospeti „naći se gde, doći na kakvo mestoˮ,
prispeti „doći, stići kudaˮ,
stići/stignuti „idući naći se na istom mestu s nekim koji je bio izmakao,
doći, prispeti na određeno mestoˮ,
vratiti se „doći natrag, doći onamo odakle se pošloˮ.
Glagol bližiti se denominal je prideva blizak, ali nismo sigurni da li je
nastao od oblika pozitiva ili od komparativa bliži. Kod Skoka ga nalazimo kao
denominal komparativa bliži, a Klajn smatra da bi mogao nastati „bilo od
komparativa ili od pozitiva” (SKOK 1971: 173, КЛАЈН 2003: 343).
‒ Laganim korakom su prolazili putevima kroz krš, šume ali i polja
kada su se bližili cilju. (I) ‒ ... kuhinjski prozor je bleštao dok se bližila
brvnari ... (I) ‒ Polako smo se bližili ka finalnoj tački naše destinacije, i
smenjivali su se kamenito-šumoviti predeli i livade... (I)
Glagol vratiti se perfektivan je i primarno adlativan, ali u svom
značenju podrazumeva da je mesto do kojeg se odvija kretanje istovremeno i
mesto početka kretanja koje je prvobitno moralo biti ablativnog usmerenja.
Glagol vratiti se u svoje značenje uključuje i semantiku glagola otići kao uslova
za realizaciju značenja zato što označava dolazak u ishodišnu tačku kretanja i
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
80
određeni sled kretanja. Da bi se neko vratio na neko mesto mora prethodno
odatle da ode nekuda.
– Moj brat Kolm je napustio sobu i vratio se sa svojim telefonom. (I)
– Smilja se vratila u klupu. (RMS) – Jednog dana on seđaše s
kapetanom koji se vratio, da nešto pazari u dućanu. (RSANU)
Glagol stići, sa svojom manje frekventnom dubletnom formom
stignuti, tipičan je glagol adlativnog usmerenja. Označava dolazak do završne
tačke kretanja koja može biti neki statičan orijentir u prostoru (značenje 2),
ali može biti i neki objekat (živ ili neživ) koji se takođe kreće (značenje 1). Za
ovaj glagol smo uneli dva značenja zato što smatramo da su oba podjednako
dominantna, ali i zato što nema velike razlike u samom kretanju koje se njima
označava. Razlika je samo u lokalizatoru kretanja koji je u prvom značenju
pokretan, a u drugom statičan. U kontekstima sa pokretnim lokalizatorom
glagol stići postaje prelazan npr. Stigao je Marka, dok je u kontekstima sa
statičnim lokalizatorom, neprelazan, npr. Stigao je do ulaza zgrade.
– Stići [ga] ne možeš: ide uz brdo i niz brdo kao ikoji Crnogorac. (RMS)
– ... stigao je mladića i sapleo ga. (I) – Prošao odbranu, zaobišao
golmana, stigao pred gol i pogodio – stativu! (I) – Već je bio stigao
pred veliku građevinu u kojoj je bio cirkus. (I)
Glagoli dospeti i prispeti građeni su od vezane leksičke osnove –speti i
prefiksa do- i pri-. Pošto se vezana leksička osnova –speti ne pojavljuje u
savremenom jeziku samostalno, odlučili smo da glagole dospeti i prispeti
navedemo uz ostale bazično adlativne glagole, ali pošto su, očigledno građeni
prefiksacijom, biće analizirani i uz odgovarajuće prefikse. Kao i ostali glagoli
ove grupe, označavaju približavanje lokalizatoru.
– Čim su dospeli u senku lipa, ... pisci najpre pohitaše do šareno
obojenog kioska... (KSSJ) – ... mršavi i debeli klinci teško će do praga
prispeti neukaljane i suve obuće. (KSSJ)
GLAGOLI KRETANJA
81
2.11. GLAGOLI KRETANJA PREMA GORE
U glagole kretanja prema gore (glagole penjanja) ubrajamo
glagole:
peti se, penjati se, pentrati se, verati se.
Početna tačka kretanja koje obeležavaju navedeni glagoli nalazi se na
visini nižoj od visine na kojoj se nalazi ciljna tačka kretanja. Zbog toga se
kretanje odvija se po vertikalnoj, odnosno kosoj osi kretanja.
peti se50 „ići s nižeg mesta na više”,
penjati se „s većim ili manjim naporom ići s nižeg mesta na više,
uzlaziti”,
pentrati se „s mukom uzlaziti, penjati se, verati se”,
verati se „hvatajući se rukama ili upirući se nogama penjati se ili
spuštati se, pentrati se”
Oni sačinjavaju jasno definisanu grupu glagola kretanja povezanih
dominantnom semom ‘kretanje prema gore’ na kojoj se zasniva pojedinačno
značenje svakog od njih.
Glagoli peti se, pentrati se i verati se osnovni su, neizvedeni glagoli.
Tipičan glagol ove grupe je glagol peti se. U semantičkom pogledu on je
najmanje složen i najopštiji te stoga ima najrazvijeniju polisemiju51.
Glagol pentrati se u značenju ‘s mukom uzlaziti, penjati se, verati se’
ima nešto složeniju semantičku strukturu. Pored seme ‘kretanje nagore’
njemu možemo pripisati i semu ‘otežano kretanje’. Osim toga, pentrati se ima
pomalo i negativnu konotaciju, npr. u rečenicama: Ne pentraj se po tim
stepenicama! (detetu) ili Pentrali su se po tim planinčinama (u značenju
50 I. Klajn smatra da je ovaj glagol nastao semantičkom depreverbacijom jer je umesto prvobitnog značenja ‘zatezati’, današnje značenje dobio od prefiksala uspeti ili ispeti
(КЛАЈН 2002: 245). Ovde se glagol peti se uzima kao osnovni glagol.
51 RMS beleži pet značenja glagola peti se.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
82
„planinarili suˮ – sa izraženim negativnim stavom i zbog samog glagola, a i
zbog augmentativa planinčine).
Glagol verati se u značenju „hvatajući se rukama ili upirući se nogama
penjati se ili spuštati se, pentrati seˮ, uz semu kretanje nagore, kao i pentrati
se, ima dodatnu semu načina kretanja koju možemo da definišemo kao
kontakt svih udova sa podlogom , odnosno, „kretanje pomoću ruku i noguˮ
istovremeno zbog koje, u određenim kontekstima, može da označava i
spuštanje, međutim, u našem korpusu ga nismo pronašli u tom značenju.
Ako pogledamo paradigmatske odnose u koje stupaju ova tri glagola,
vidimo da su u velikom broju konteksta međuzamenjivi, dakle – sinonimni.
Peo se na drvo. Peo se na krov. Peo se na vrh.
Pentrao se na drvo. Pentrao se na krov. Pentrao se na vrh.
Verao se na drvo. Verao se na krov. Verao se na vrh.
Glagolima penjanja označava se veoma specifično kretanje po
vertikalnoj ili kosoj putanji koje se izvodi nogama, ali ako je putanja
vertikalna onda i pomažući se rukama. Zbog toga se oni nalaze na periferiji,
daleko od semantičkog prototipa glagola ljudskog kretanja označenog
glagolima ići i hodati.
3. PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
3.1. PREFIKSACIJA U SISTEMU TVORBE REČI
U Enciklopedijskom rječniku lingvističkih naziva Rikarda Simeona
navedeno je više definicija prefiksa u kojima je on najčešće opisan kao vrsta
afiksa koji se stavlja ispred korena ili osnove reči (SIMEON 1969 I: 150).
Definicije prefiksa u drugim lingvističkim rečnicima i gramatikama uglavnom
se slažu sa navedenom definicijom52.
Tradicionalna zaokupljenost gramatičara sufiksacijom, kao
dominantnim vidom tvorbe reči, u domaćoj lingvistici dovela je do toga da se
samoj prefiksaciji ranije nije posvećivalo mnogo pažnje53. Razlog tome leži i u
činjenici da su prefiksi u srpskom jeziku obično bivali izjednačavani sa
predlozima iz čega je proizašlo tradicionalno shvatanje prefiksacije kao
slaganja reči i svrstavanje reči sa prefiksima među složenice. Tako, na primer,
T. Maretić u knjizi Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog
jezika, u odeljku Složeni glagoli, za pojam ‘prefiks’ koji se koristi u savremenoj
tvorbi reči, koristi pojam ‘predlog’, a za glagole građene prefiksacijom koristi
termine ‘složenice’, ‘složeni glagoli’ i ‘glagolske složenice’ svrstavajući ih u
složeni tip tvorbe (1899: 381–390).
„S glagolima se vežu u složenice ovijeh 16 prijedloga: do, iz, na, nad,
o(b), od, po, pod, pre, pri, pro, raz, s(a), u, uz, za. ... Prijedlog do u
glagolskijem složenicama često znači da glagolska radnja dopire kamo
treba; na pr. dòčekati, dòčuti, dòći ...ˮ (1899: 382).
Poput Maretića i potonji domaći ugledni lingvisti, A. Belić i M.
Stevanović, tvorci referentnih gramatika (BELIĆ: 1949; STEVANOVIĆ: 1986), kao
i njihovi naslednici, izjednačavajući prefikse sa predlozima svrstavaju
52 Kristal 1988, Лингвистический энциклопедический словарь 1990, Todorov 1987.
53 U knjizi I. Klajna Tvorba reči u savremenom srpkom jeziku nalazi se informativan i vrlo detaljan pregled stavova domaćih gramatičara o prefiksima i prefiksaciji kao
načinu tvorbe reči (КЛАЈН 2002: 173–182).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
84
prefiksalni vid tvorbe reči u slaganje. Belić u svojoj Nauci o građenju reči
sledećim rečima objašnjava zašto prefiksalnu tvorbu smatra slaganjem:
„Pravim složenim glagolima možemo nazvati glagole složene sa
prefiksima, jer u njima prefiksi uvek zadržavaju izvesnu autonomiju:
osećaju se kao delovi složenog glagola i unose u nj ili izmenu realnog
značenja (iskòpati: „kopanjem izvaditi iz zemljeˮ) ili izmenu
glagolskog vida (vršiti: svršiti). Ti se glagoli našim osećanjem tako dele
u dva dela da mogu poslužiti kao ugled za obrazovanje novih sličnih
glagola (iskòpati : kòpati, izvúći: vúći, ìzvaditi: väditi i sl.). To su
produktivni složeni glagoli.ˮ (БЕЛИЋ 2000: 200).
Treba svakako napomenuti i to da je Belić u ovom svom delu iz 1949.
godine prvi put u srbistiku uveo pojam prefiksa koristeći ga kao sinonim
za predmetak.
Stevanović u svojoj gramatici Savremeni srpskohrvatski jezik I, u
poglavlju Složeni glagol, prefiksalne glagole takođe naziva ‘složeni glagoli’ ili
‘složenice’:
„A produktivni su samo složeni glagoli postali od prostih, njihovim
slaganjem sa pojedinim prefiksima.
Glagoli postali slaganjem prostih glagola s prefiksima po
međusobnom sintaksičkom odnosu sastavnih delova su, kako smo
napred rekli, odredbene složenice, jer prefiks uvek sobom unosi i
izvesnu izmenu značenja glagola s kojim srasta u složenicu.ˮ
(СТЕВАНОВИЋ 1986: 434).
U većini gramatika, pogotovo školskih, tako je i danas, prefiksacija se
obično smatra slaganjem, mada ima i drugačijih shvatanja prema kojima je
prefiksacija poseban, autonoman vid tvorbe reči. Jedan od prvih glasnih
zagovornika te ideje u srbistici, Ivan Klajn, u svojoj knjizi Tvorba reči u
savremenom srpskom jeziku, navodi sledeće:
„Sve činjenice, dakle, navode na zaključak da treba definitivno
odbaciti tumačenje prefiksa kao predloga: neopravdano je ne samo
njihovo potpuno izjednačavanje, kao kod Maretića i Leskina, nego i
donekle ublažene interpretacije kao kod Stevanovića (po kome su
prefiksalne složenice „dobivene srastanjem predloga s drugom rečju”,
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
85
v. citat u 1.1.1.) ili kod Babića („Prefiksalna tvorba ... je način slaganja
riječi kad je u prvom dijelu složenice prijedlog ili niječnica ne”, 1986:
33). Vreme je da se i naša gramatika oslobodi shvatanja XIX veka i da
izričito konstatuje da su prefiks i predlog dva različita pojma, iako su
pojedini (nipošto ne svi) prefiksi po obliku jednaki predlozima. ...
Zaključak da prefiksi nisu predlozi, dakle nisu reči, nego su afiksi,
nužno podrazumeva i da se prefiksacija ne može smatrati vrstom
slaganja, kao u našim dosadašnjim gramatikama.” (КЛАЈН 2002: 178).
Razloge za dugotrajno shvatanje prefiksacije kao vrste slaganja Rajna
Dragićević u svom radu Prefiksacija u srbistici i slavistici vidi u sledećem:
1) U srpskoj lingvistici je duga dominacija komparativno-
istorijske paradigme dovela do toga da su se samo dijahronijska istraživanja
smatrala vrednima pažnje. „Pošto su prefiksi po poreklu predlozi, srbisti su
im pristupali kao samostalnim leksemama, a ne kao formantima. ... Prefiksi
koji poreklom nisu predlozi potpuno su zanemareni kao sporedna pojavaˮ;
2) Na tvorbenom šavu „između prefiksa i lekseme na koju se on
dodaje ponekad [se] ne vrše morfofonološke promene, čak i ako postoje
uslovi za njih (npr. izljubiti, a ne ižljubiti). Izgleda kao da se čuva granica
između dve reči, tj. između predloga i lekseme na koju se on dodaje;
3) Prefiks (koji je često po poreklu samostalna reč) dodaje se na
celu reč, a ne na osnovu, pa taj spoj liči na spoj između dve lekseme, a ne na
spoj između formanta i lekseme;
4) U srpskoj lingvistici (ali i u tvorbi reči, generalno) tek
odnedavno se više pažnje posvećuje prefiksaciji. Dugo je u centru pažnje bila
sufiksacija. Ona je odvlačila pažnju istraživača, pa se i zbog toga pojam i
termin prefiks u srpskoj lingvistici upotrebljava tek od 1949. godine.ˮ
(ДРАГИЋЕВИЋ 2015: 355) U zaključku svog rada R. Dragićević se, kao i I. Klajn,
opredeljuje za pristup prefiksaciji kao posebnom načinu tvorbe reči.
Iako se, kako smo videli, u mnogim domaćim gramatikama
poistovećuje prefiks sa predlogom, ipak, „Prefiks i predlog nisu isti, odnosno,
prefiksi nisu predlozi spojeni sa osnovom reči. Prefiksi su, gledajući
dijahronijski, nastali od predloga i zadržali njihov oblik, ali se semantička i
funkcionalna veza među njima izgubila i prefiksi su postali posebni
nesamostalni tvorbeni elementi posve različiti od predlogaˮ (ВУЈОВИЋ 2018:
44). To potvrđuje broj prefiksa koji se nikada ne pojavljuju samostalno, koji je
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
86
veći nego što se to ranije mislilo i nego što to predstavljaju gramatike (КЛАЈН
2002: 176). „Npr. prefiksi naj-, pra-, pre-, pro-, raz-, su-, koji se javljaju u
rečima najviši, praunuk, prepešačiti, proleteti, razići se, sunarodnik ne
pojavljaju se samostalno kao predlozi, što znači da nisu predlozi. Osim toga,
„ima dosta prefiksa koji su formalno isti sa predlogom ali se od njega u
značenju potpuno razlikuju. Npr. prefiks po- u poleteti ili u pomajka ne može
da se izjednači niti sa jednim značenjem predloga po (ima ih petnaestak u
RMS). Ili prefiks na- u natrčati se, najesti se, nagluv i sl. takođe nema nikakve
semantičke veze sa predlogom na. Ovu razliku u značenju registruje i RMS
gde npr. predlog na ima blizu pedeset značenja, a na- kao prefiks ima trinaest
značenja sasvim različitih od značenja predloga na. ... To je jedan od mogućih
argumenata za potpuno odvajanje prefiksa od predloga i utvrđivanje prefiksa
kao posebne nesamostalne tvorbene jediniceˮ. (ВУЈОВИЋ 2018: 44)
„O nesamostalnosti prefiksâ govori i činjenica da ih u lingvističkim
rečnicima54 definišu kao afikse, a afiksi su po definiciji nesamostalne tvorbene
jedinice, odnosno kako se kaže u Simeonovom rečniku, vezane morfeme.
Znači, sudeći po rečničkim definicijama, prefiksi su nesamostalne tvorbene
jedinice odnosno vezane morfeme, što isključuje mogućnost da su prefiksi,
zapravo, predlozi.ˮ (ВУЈОВИЋ 2018: 44)
Osim toga, u našem jeziku uopšte ne postoji sintagmatska veza tipa
predlog + glagol. Zato, na primer, glagol dotrčati nije mogao nastati od
predloga do + trčati ili izbaciti od predloga iz + baciti ili upasti od predloga u +
pasti. I. Klajn smatra da „Nisu mogli postati ni inverzijom od baciti iz (čega),
pasti u (nešto) itd.ˮ (КЛАЈН 2002: 177) jer je vrlo česta rekcijska dopuna
glagola predloško-padežna konstrukcija sa mesnim značenjem u kojoj je
predlog po svom obliku i po svom značenju isti kao prefiks, npr. dotrčati do,
upasti u. Prefiks u takvim konstrukcijama ne može biti predlog jer bi bilo
nelogično da se predlog sa istim značenjem duplira i pojavi i ispred i iza
glagola. Prefiksi u ovakvim primerima, prema I. Klajnu, imaju prilošku
funkciju: dotrčati = trčati + blizu nečega/nekoga, upasti = pasti+ unutra (КЛАЈН
2002: 177‒178). Međutim, A. Belić je smatrao da su prefiksi u takvim
konstrukcijama tipa ući u kuću ponovljeni predlozi:
54 Simeon 1969, Kristal 1988, Лингвистический энциклопедический словарь 1990.
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
87
„... ovi predlozi su u praindoevropskom jeziku imali mesto između
imenice i glagola značeći verovatno odnos između njih. Zamislimo:
kuće do ići (ići do kuće). Kada je do postalo prefiks u doći u kojem se
značenje prefiksa do izgubilo u svršetku radnje, ono se moralo ponoviti
sada uz imenicu, pošto je njegov odnos prema imenici izgubljen. Deleći
se na glagol i imenicu, on je bio za svaki deo svoga značenja
upotrebljen. Tako se došlo do izraza: doći do kuće i sl.ˮ (1999: 318).
Neke prefiksalne imenice i denominalni pridevi, izvedeni prefiksalno-
sufiksalnom tvorbom od imenica, motivisani su sintagmatskim spojem
predloga i imenice pa su zbog toga prefiksi u njima istog značenja kao i
predlozi. To su npr. tvorenice potpalublje (nastala od sintagmatskog spoja pod
+ palubom) ili bezimen (od bez + imena) i sl. U njima se prefiksom, koji jeste
dobijen od predloga, izražava odnos prema imenici. Ovakve tvorenice
možemo smatrati endocentričnim zato što njihovi tvorbeni elementi
zadržavaju svoje značenje koje su imali pre prelaska u tvorenicu55.
Iako su ranije radovi posvećeni tvorbi imenica bili u većini, danas je
sve više onih koji se bave tvorbom glagola. Još uvek ne postoji zajedničko
mišljenje lingvista o tome u koji tvorbeni tip treba svrstati prefiksaciju, ali na
osnovu naših sagledavanja, bliži smo stavovima da prefiksaciju treba svrstati
u poseban, autonoman tvorbeni način, ravnopravan sa sufiksacijom i
slaganjem. Naravno, to je veoma složena tema o kojoj bi se moglo i trebalo još
mnogo toga reći, ali za potrebe našeg istraživanja zaključićemo samo da
prefiksi kao nesamostalne tvorbene jedinice učestvuju u slaganju glagola
tvorenih prefiksacijom koju smatramo posebnim, autonomnim tvorbenim
postupkom.
55 Više o endocentričnim složenicama videti u Vukićević (1994).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
88
3.2. PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
U tvorbi glagola kretanja najčešći tvorbeni postupak jeste prefiksacija.
Prefiksi, kao i sufiksi, imaju posebno, uvek isto mesto u reči. Oni stoje na
početku reči i u čisto prefiksalnoj tvorbi dodaju se na punoznačnu reč: pre-
trčati, is-plivati, mimo-ići ...
Među glagolima kretanja postoje i tvorenice sa dva prefiksa, međutim
veoma se retko dva prefiksa dodaju istovremeno na tvorbenu osnovu glagola.
Ako u tvorbenoj strukturi prepoznamo dva prefiksa u takvim slučajevima
obično je u pitanju sekundarna derivacija, tj. prefiks se najčešće dodaje na već
prefiksiran glagol. Npr. lekseme za-ob-ići, pre-ob-ići dobijene su u procesu
sekundarne derivacije prefiksacijom prefiksala: zaobići > za + obići; preobići >
pre + obići (obići > ob+ići). Tvorbeni šav u njima nalazi se iza prvog prefiksa i
oni se, u postupku tvorbe, ne razlikuju od tvorbe jednoprefiksalnih glagola jer
nastaju istim postupkom dodavanjem prefiksa na punoznačnu (prefiksiranu)
reč. U slučaju glagola preobići, prefiks pre- skoro da uopšte ne menja značenje
osnove, pa se može shvatiti i kao pleonastičan prefiks.
Pravi dvoprefiksalni glagoli, nastali istovremenim dodavanjem dva
prefiksa na glagolsku osnovu, veoma su retki. To su oni glagoli u kojima oba
prefiksa utiču na značenje osnove i to tako da tvorenica dobija sasvim novo
značenje koje se bitno razlikuje od značenja osnove, kao što je slučaj u
tvorenicama s-po-taknuti se, ras-po-rediti se i sl.
Prefiksi učestvuju i u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi, npr.: za-peć-ak,
bez-briž-an i sl. Među glagolima kretanja iz naše građe nema glagola tvorenih
postupkom prefiksalno-sufiksalne tvorbe jer glagoli kretanja obično nastaju
prefiksacijom. Glagol tvoreni sufiksalnom tvorbom nisu analizirani.
„Svaki prefiks u principu učestvuje u dva leksička niza: u skupu reči sa
istim prefiksom (uz-glavlje, uz-vodan, uz-dići, us-trčati) i u alternaciji s drugim
prefiksima uz istu osnovu (us-trčati, is-trčati, do-trčati, po-trčati itd.).ˮ (КЛАЈН
2002: 180). Prefiksi su polisemične tvorbene jedinice. Oni nose određeno
kategorijalno značenje, ali često i značenje osnovnog glagola utiče na njih pa u
kombinaciji sa različitim glagolima isti prefiksi mogu da modifikuju značenje
na različite načine. Zbog toga je moguće da jedan isti prefiks, uz glagole
kretanja iz istog leksičko-semantičkog mikropolja, ponekad čak i uz isti glagol,
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
89
izražava dve potpuno različite koncepcije kretanja. Npr. prefiks pro- u
glagolima proći i prohodati motiviše različita značenja novotvorenog glagola.
Glagol proći označava perlativnu koncepciju kretanja, a prohodati označava
sticanje sposobnosti hodanja. Ili prefiks na- u glagolima natrčati i natrčati se.
Glagol natrčati ima značenje slučajnog kontakta sa nekom preprekom na
putu, dok uz promenu dijateze natrčati se ima sativno značenje.
Prefiksi dodati na imperfektivne glagole perfektivizuju glagolsku
radnju i unose novi semantički elemenat u značenje glagola. Belić smatra da
„kada specifično značenje sufiksa izbledi, onda ostaje značenje svršenosti,
obeleženo u izvesnom trenutku glagolske radnje...ˮ (БЕЛИЋ 2000: 367).
Postoje dva tipa prefiksa, to su leksički i gramatički (tzv. puni i prazni
prefiksi). Leksički prefiksi osim elementa svršenosti glagolske radnje, unose u
glagol i neku novu, dodatnu semantiku, odnosno modifikuju u izvesnom
smislu značenje glagola, a gramatički prefiksi menjaju samo glagolski vid bez
uticaja na semantiku glagola.
Analizirani glagoli kretanja veoma su plodni u građenju perfektivnih
prefiksalnih derivata koje grade pomoću 17 prefiksa što znači da koriste
većinu prefiksa postojećeg prefiksalnog inventara. Najfrekventniji je prefiks
do- koji se dadaje skoro na sve glagole kretanja, zatim po frekvenciji idu
prefiksi od-, na-, pro-, iz- (is-, i-), po-, za-, uz- (uza-, us-), u-, pre-, raz- (ra-, ras-),
s- (sa-), ob- (op-), pri-, pod-, mimo- i nad-. Tim redom se i navode dalje u radu.
Analizirani su prefiksi koji perfektivizuju i/ili modifikuju značenje
glagola kretanja tako da oni i dalje ostaju glagoli kojima se obaveštava o
kretanju iako se kod nekih menja dominantno semantičko obeležje pa umesto
samog čina kretanja fokus značenja biva na početku ili završetku kretanja,
putanji ili smeru kretanja. Oni glagoli kojima se putem prefiksacije toliko
promenilo značenje da su izašli iz okvira kategorije glagola kretanja, nisu
uvršteni u korpus.
3.2.1. Prefiks do-
Prefiks do- je veoma frekventan u srpskom jeziku i služi uglavnom za
gradnju imenica i glagola. Kao glagolski prefiks do- se uvek dodaje na
imperfektivni glagol gradeći perfektivni oblik. Međutim, on nije prefiks koji
služi samo za čistu, gramatičku perfektivizaciju glagola zato što svojom
semantikom istovremeno i modifikuje značenje glagola. Zbog toga učestvuje,
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
90
kao i ostali prefiksi glagola kretanja, u tzv. leksičkoj „nečistojˮ56
perfektivizaciji pri kojoj se menja značenje osnovnog glagola.
Glagoli kretanja sa prefiksom do- imaju konkretno, prostorno
značenje (koje se slaže sa prostornim značenjem predloga do), a to je
„kretanje koje se odvija do mesta u čijoj se neposrednoj blizini završava na
način iskazan glagolom u tvorbenoj osnoviˮ. Prefiks do- modifikuje značenje
glagola kretanja dodajući mu semantičku komponentu adlativnosti, tj. semu
„doći do/u blizinu neke tačke u prostoruˮ. On je u glagolskoj tvorenici nosilac
adlativne semantike.
Glavno semantičko obeležje glagola tvorenih sa prefiksom do-
proizilazi iz semantike, tj. semantičke modifikacije koju donosi prefiks i
osnovnog semantičkog obeležja tvorbenog glagola. Njegova vrednost je
iskazana kroz prototipski glagol adlativnog kretanja, glagol doći u značenju
„idući prispeti, stićiˮ. Diferencijalno semantičko obeležje tvorbenog glagola, tj.
diferencijalna sema u prefiksalima, označava način na koji se odvija kretanje,
tj. dolazak, tako da prefiksale sa do- možemo parafrazirati kao „doći na način
iskazan motivnim glagolomˮ. Na primer :
dobauljati = doći bauljajući = doći i pritom bauljati (ići četvoronoške,
pobaučke, puzati),
dojuriti = jureći stići kamo = doći i pritom juriti (vrlo brzo se kretati,
trčati, leteti, bežati), i sl.
Tvorbena osnova glagola kretanja tvorenih pomoću prefiksa do- jeste
glagol koji svojim osnovnim značenjem denotira kretanje. Prostornost je
osobina i prefiksa i glagolske osnove sa kojom se prefiks kombinuje. Ta
činjenica ide u prilog tvrdnji I. Grickat „da i pri ‘nečistoj’ perfektizaciji, pri
kojoj se značenje osnovnog glagola leksički menja, prefiks ‘vodi računa’ o
potencijalnim leksičkim orijentacijama u glagolu kome pristupa, a i glagol,
zavisno od svog značenja, privlači sebi bilo prostorno bilo apstrahovano
značenje prefiksa” (ГРИЦКAТ 1966: 194). Slično razmišlja i Dž. Galant u svojoj
knjizi Russian verbal prefixation and semantic features: an analysis of the prefix
vz- iznoseći ideju da prefiksi ne dodaju značenje glagolima na koje se dodaju,
56 Termin leksička ‘nečista’ perfektivizacija preuzet je iz rada I. Grickat (1966).
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
91
već reprezentuju specifična obeležja koja su već sadržana u semantici
osnovnog glagola (GALLANT 1979: 14, 18).
Međutim, ima i onih glagola, koji ne denotiraju kretanje, ali u
kombinaciji sa prefiksom do- dobijaju značenje adlativnog kretanja. Njih je
malo i oni se ne nalaze u našem korpusu, ali ipak ih treba spomenuti. To je
grupa glagola koji označavaju proizvođenje glasnog zvuka, npr. galamiti u
značenju „dizati galamu, grajuˮ, tutnjati „proizvoditi snažne zvukeˮ, tandrkati
„stvarati tandrk, lupuˮ. Prefiksirani prefiksom do-, oni ne označavaju
prostiranje zvuka do neke tačke, što bi bilo očekivano značenje, već dobijaju
značenje adlativnog kretanja čoveka ili nekog prevoznog sredstva pri kojem
se proizvodi glasan zvuk: dogalamiti „doći, dospeti galamećiˮ, dotutnjati
„tutnjeći doći, stićiˮ, dotandrkati „tandrčući, s bukom stići, doćiˮ.57
Sema ‘dolazak’ implicira završetak kretanja, a samim tim i
perfektivizaciju glagola. Svi glagoli u analiziranom korpusu koji su tvoreni
pomoću prefiksa do- perfektivnog su vida. To, za sada, potvrđuje teze A. Belića
(1965), a kasnije i Đ. Grubora (1953) i S. Babića (1986), da nema
imperfektivnih glagolskih prefiksala. Takav stav zastupa i I. Grickat u svojim
radovima o imperfektivizaciji glagola (ГРИЦКAТ 1966, 1967). Tome u prilog
ide i grupa imperfektivnih glagola kretanja u čijoj se strukturi nalazi prefiks
do-, ali koji nisu nastali prefiksacijom. To su glagoli dojahivati, dovoziti,
dotrkivati, dovoditi, dobežavati i sl. Pošto u svom sastavu imaju prefiks moglo
bi se reći da su nastali tvorbenim procesom prefiksacije ili prefiksalno-
sufiksalnom tvorbom, npr. do-voditi, do-voziti ili do-trk-ivati, do-jah-ivati, do-
bež-avati. Međutim, sudeći po njihovom značenju, u ovim i ovakvim
primerima, obično se glagol perfektivnog vida izvodi od glagola
imperfektivnog vida. To znači da glagoli dojahivati, dovoziti, dotrkivati,
dovoditi, dobežavati nisu tvoreni ni prefiksalnom ni prefiksalno-sufiksalnom
tvorbom, već su nastali od prefiksala sufiksacijom ili konsonantskim
promenama u osnovi. Oni su glagolski prefiksali koji su sekundarno
imperfektivizovani. Npr. glagol dojahivati nastao je u tvorbenom procesu
imperfektivizacije sufiksacijom od dojah-ati : dojah-ivati, a ne prefiksalno-
sufiksalnom tvorbom do-jah-ivati, dovoziti je dobijeno od dovesti (promenom
osnove), a ne prefiksacijom do-voziti, kao i dovoditi > dovesti, ne od do-voditi,
57 O ovim glagolima pisala je Milka Ivić u radu O nekim principima glagolske prefiksacije
u slovenskim jezicima (ИВИЋ 1982).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
92
dotrk-ivati > dotrk-ati, ne od do-trk-ivati, dobež-avati > dobež-ati, ne od do-
bež-avati i sl. Da su ovo primeri čiste gramatičke imperfektivizacije vidi se i u
njihovoj semantici. Ako pogledamo leksikografske definicije glagola
dojahivati, dovoziti, dotrkivati, dovoditi, dobežavati i drugih sličnih, videćemo
da su svi oni u RMS označeni kao ‘nesvrš. i uč.ʼ prema: dojahati, dovesti,
dotrkati, dovesti, dobežati. Tu nema nikakve promene u značenju osnovnih
glagola, osim čiste promene vida. Leksema dojahivati u svom osnovnom
značenju denotira isto što i leksema dojahati, samo joj se još dodaje sema
‘trajnost’, tj. ’učestalost radnje’ koja ne izaziva semantičku modifikaciju
leksema. A značenje koje nosi prefiks do- „doći do/u blizinu neke tačke u
prostoruˮ ovi glagoli, budući da su prefiksali, imaju već u svojoj tvorbenoj
osnovi.
Prefiks do- kombinuje se sa većinom glagola kretanja. Ne nalazimo ga
uglavnom kod onih glagola kojima je usmerenost kretanja dominantna
semantička osobina kao što su vratiti se, bližiti se, klisnuti i sl. Za takve glagole
koji označavaju ablativno ili adlativno usmereno kretanje to je razumljivo jer
ako je glagol u osnovi ablativan obično se ne kombinuje sa prefiksom
adlativne semantike zato što nije uobičajeno da je istovremeno izraženo i
ablativan i adlativan, a ako je adlativan onda nema potrebe da mu se pomoću
prefiksa duplira adlativnost. Izuzetak je glagol dobežati koji je u tvorbenoj
osnovi ablativne semantike, ali prefiksacijom dobija adlativno značenje tako
da znači „bežeći doći nekamo ili nekome sklanjajući se ispred kakve
opasnostiˮ. On u savremenom jeziku deluje arhaično. Pronašli smo ga
uglavnom u tekstovima vezanim za starija vremena ili neke istorijske
događaje:
– Dobežao je, prema svedočenju Prizrenaca, među ove zidove i sam
srpski kralj Petar Prvi. (I) – Prema predanju, pre desetak generacija
dobežao je ovamo, iz straha od osvete ... (I)
Razlog zbog kojeg se prefiks do- dodaje na glagolsku osnovu glagola
bežati mogao bi biti i to što je sekundarno značenje glagola bežati „trčati,
juriti”. U tom značenju glagol nema izraženo obeležje ablativnosti pa ga je
moguće kombinovati sa adlativnim prefiksom u glagolu dobežati sa
sekundarnim značenjem „dotrčati, dojuriti”.
– Dobježao je Krčelić u svoj stan. (RMS)
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
93
3.2.1.1. Primeri glagola sa prefiksom do- po mikropoljima
Pošto je prefiks do- veoma frekventan i gradi prefiksale sa većinom
glagola kretanja iz svakog od analiziranih mikropolja, predstavićemo njegovu
upotrebu posebno u okviru svakog mikropolja.
– HODANJE – doći, dohodati, dopešačiti, dokoračati, došetati (se),
dotabanati, dogaziti, domarširati.
– Došla je na plažu. (I) – ... u vodi je prvih nekoliko metara kamenje, a
nakon toga pesak i plićak do kojeg se može dohodati. (I) – Najviše
građana je dopešačilo iz Nikšića ... (KSSJ) – Vremenom sam mogao
dokoračati do željenog cilja ... (I) – Mekoj se jedva došetao do klavira
(KSSJ) – ... ja mogu samo dotabanati na vrh za cca 5 sati... –
Demonstranti u Atini domarširali su danas do zgrade parlamenta ... (I)
– U kasnu noć ... dogazi kući. (RMS)
– OTEŽANO KRETANJE – dohramati, doćopati, došepati, došantati, dobatrgati,
dogegati se, dogiljati, doteturati (se), dolomatati se, dovući se, dogacati.
– Dohramao je do terena ... (I) – Doćopao je do stola i sručio se u
stolicu. (I) – Došepao je do vrata Hitne ... (I) – ... [je] došantala do
seoceta... (I) – Sunce se već pomaljalo na horizontu kada smo se
dobatrgali do dvanaestog sprata. (I) – ... najeli se predobre hrane i
jedva se dogegali do kuce. (I) – ... tako smo evo umorni jedva ovamo
dogiljali... (I) Zagrljeni, doteturali smo se do same ivice provalije. (I) –
... najzad se dolomatao do imanja u brdovitoj pustari. (I) – Veseli i
Pipin dovukoše se napred ... (KSSJ) – On šljapnu u vodu i dogaca do
obale. (I) – Vukući se na kolenima on dopuza do korpe... (KSSJ) – On se
spusti pored plota, dobaulja do svinjca i tu stade. (RMS)
– BRZO KRETANJE – dotrčati, dojuriti, dohitati, dohrliti, dobrzati.
– Na kraju dotrča brodski kuvar Rikardo ... (KSSJ) – Kuvarica je
odjurila, a doktor dojurio. (KSSJ) – Potrčao je Bratislav prema kući,
dohitao do ulaznih vrata... (I) – Dohrle braća... nasrnu u izbu i iznesu...
iz plamena starca. (RMS) – Tiho su dobrzali i stali u polukrug oko
njega... (I)
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
94
– KRETANJE BEZ CILJA – dobasati, dobazati, doglavinjati, dolunjati, dolutati,
doskitati, dosmucati se, dotumarati.
– Poželjno je dobasati do bazara i nakon bazanja, pazeći da se ne
zabasa, odbazati domu svome. (I) – Došao je bio u grad da se malo
proveseli, pa ... dobazao u Savsku ulicu. (RMS) – ... nekad pred zoru
doglavinjao bih preko njiva kući... (I) – Dolutao je u šumu u prljavoj
pocepanoj odeći, iznemogao i ranjen. (I) – ...napustio je psihijatrijsku
bolnicu i doskitao se do provincijskog gradića... (I) – Vidim da si se
dosmucao i ovde. (I) – Žena je konačno dotumarala u neko selo.
(I)
– PRIBLIŽAVANJE – dostići, dospeti.
Ako uporedimo značenje prefiksala dostići sa značenjem njegovog
motivnog glagola stići videćemo da se ono ne menja. Njihove definicije su
formirane drugačijim rečima, ali, u suštini znače isto: stići u svom prvom
značenju iz kojeg je derivirano značenje glagola dostići znači „idući naći se na
istom mestu s nekim koji je bio izmakao”, a dostići znači „idući za kim stići ga”.
Glagol stići prefiksiran prefiksom do- praktično ne menja svoje osnovno
značenje iz čega proizilazi da bismo u ovom slučaju prefiks do- mogli smatrati
praznim prefiksom. Glagol dostići u navedenom značenju ostaje prelazan
glagol kao što je i glagol stići u osnovnom značenju. Pregledajući korpus u
potrazi za primerima upotrebe, primetili smo da se glagol dostići daleko više
upotrebljava u svojim sekundarnim značenjima „približiti se postavljenom
cilju, uzoru i sl.” i „doći do određenog stupnja razvitka” koja su postala
dominantna u odnosu na primarno značenje.
Glagoli dospeti i prispeti građeni su od vezane leksičke osnove -speti i
prefiksa do-, odnosno pri-. Iako se u tvorbenoj strukturi oba glagola jasno
razaznaju prefiksi do- i pri- svrstani su u prethodno opisane semantičke grupe
koje formiraju bazični glagoli kretanja sa opštim značenjem ablativnog
kretanja jer se iz sinhronijske perspektive gledajući više ne prepoznaje i ne
koristi staroslovenski glagol spēti od kojeg su derivirani. Glagol dospeti
navodimo u ovom odeljku jer se kod njega jasno razaznaje tvorbeni prefiks
do-, a glagol prispeti će biti naveden uz prefiks -pri.
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
95
– Kada su dospeli do starčeve kolibe, dečak uze klupčad konopca i
harpun i udice... (KSSJ) – Gonioci su jurili i brzo su dostigli Hadži
Murata. (KSSJ)
– UDALJAVANJE – dobežati.
– Posle Kosovske bitke dobežali su u Moraču... (I)– ... od straha
turskoga bio dobežao Lazar Mutap, ... i još mnogi kojekakvi momci.
(KSSJ) – Istina o sudbini popa Ćatića ... već sutradan je obelodanjena
kad su kućama dobežali živi ... (I)
Ovaj glagol se, kao uopšte i ostali glagoli ablativni glagoli, veoma retko
upotrebljava u savremenom jeziku verovatno i zbog toga što je u
suprotnosti ablativna semantika motivnog glagola sa adlativnom
semantikom prefiksala.
– PENJANJE – doverati se.
Glagoli penjanja se po pravilu ne vezuju sa ablativnim i adlativnim
prefiksima tako da se glagol doverati se pojavio kao jedini izuzetak.
Primere upotrebe za njega pronašli smo samo u rečnicima.
– ...doverao [se] preko planina i gudura sve do Niša. (RSANU)
3.2.2. Prefiks od- (ot-)
Prefiks od-, sa svojom alomorfnom varijantom ot-, javlјa se, takođe, uz
skoro sve analizirane glagole kretanja i sa njima tvori prefiksale sa značenjem
kretanja ablativnog usmerenja. Značenje ablativnosti kojim prefiks od-
modifikuje motivni glagol podudara se sa prostornim ablativnim značenjem
predloga od „odvajanje, napuštanje, udalјavanje”. Većina glagola sa prefiksom
od- i tvorbenim značenjem ablativnog kretanja mogu da se parafraziraju na
isti način, kao „otići, udaljiti se na način iskazan motivnim glagolom”, npr.
othramati „otići hramajući”, odgacati „udaljiti se gacajući”, otpuzati „udaljiti
se, otići pužući”, otrčati „trčeći, trkom otići”, odlutati „lutajući otići” itd. Glagol
otići u značenju „napustiti neko mesto, udaljiti se, ukloniti se” prototipski je
glagol za posmatranu grupu glagola jer se njime označava ablativnost uopšte i
njegova semantika se sadrži u arhisemi ablativnih prefiksala sa prefiksom od-.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
96
Glagoli otići i/ili udalјiti se javlјaju se kao opšti deo definicije svih glagola
kretanja ablativnog usmerenja sa prefiksom od-.
3.2.2.1. Primeri glagola sa prefiksom od- po mikropoljima
– HODANJE – otići, othodati, otpešačiti, otkoračati, odšetati (se), otabanati,
odmarširati, otapkati.
Prefiks od- kombinuje se skoro sa svim glagolima hodanja, osim nekih
koji u svom semantičkom sadržaju imaju diferencijalnu semu ‘usiljeno
kretanje’, a to su glagoli gaziti, paradirati i defilovati.
– Okrenuo se prema meni, naklonio i otišao ka kolibi. (KSSJ) –
Ohrabruje što je mogao nekako da othoda do klupe. (I) – ... zajedno
ćemo otpešačiti do kuće... (KSSJ) – Ponovio sam zabezeknuti izraz lica, i
žustro otkoračao stazom... (I) – Po velikoj vrućini poslovno sam morao
odšetati do grada. (I) – Kada je Ana otabanala iz dnevne sobe, bacila
je načas pogled na mene... (I) – Četa odmaršira dalje. (RMS) – Otapka
sitnim nožicama. (RMS)
Budući da je prefiks od- polisemičan, neki od glagola kretanja tvoreni
sa njim imaju, sekundarno značenje „provesti neko vreme u kretanju
iskazanom motivnim glagolom i završiti takvo kretanjeˮ. Najčešće se javljaju u
kontekstima u kojima označavaju završetak neke sportske aktivnosti, obično
trke, maratona i sl. U tom značenju glagoli naknadno dobijaju obeležje
tranzitivnosti.
– Uf, meni se to jednom izdešavalo kad sam otabanao veliki FG
maraton... (I) – Samo razmislite koliko ljudi znate koji su otrčali
polumaraton? (I) – Тако је до сада отрчао око 1.900 трка... (I) – U
patikama i šorcu odšetale su ovu stazu ne pokazujući nikakav napor.
(KSSJ)
– OTEŽANO KRETANJE – othramati, otćopati, odšepati, odšantati, odgegati
(se), odgiljati, oteturati (se), odvući se, odgacati, otklipsati, otpuzati,
odbauljati.
Skoro svi glagoli otežanog kretanja grade prefiksale sa prefiksom od-
u značenju ablativnog kretanja na način iskazan motivnim glagolom.
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
97
– Bos othramah do potoka. (RMS) – nisam se pokajao što sam otćopao
do radnje... (I) – ... ali je potom zbog povrede odšepao sa terena. (KSSJ)
– Odšantala sam do kupatila i napunila kadu. (I) – Odgegao se do
svoje kancelarije... (KSSJ) Žao mi je što večeras nisam odgiljala do
grada... (I) I lagano [je] oteturao iz kuće. (RMS) – Nasumice se
odvukla do sanduka, čučnula kraj njega. (RMS) – ... te je na petama
odgacala do najbližeg hotela, punog seljaka i nakupaca na
proputovanju. (KSSJ) – Dobrovoljno je otklipsala da prebacuje
neko žito. (RMS) – Ako nikog nema, onda ćemo leći i otpuzati niz
brdašce. (I) – Leže potrbuške i oprezno odbaulja do pećine. (RMS)
– BRZO KRETANJE – odjuriti, othitati, othrliti, otrčati.
Prefiks od- se dodaje i na sve glagole brzog kretanja, osim na glagol
žuriti.
– Odjurili smo na treći peron ... (KSSJ) – Luka razdragano othita iz
sobe... (I) Othrlio [je] u plaču kući. (RMS) – Dete ... opet otrča u igru.
(RMS)
– KRETANJE BEZ CILJA – odbasati, odbazati, odglavinjati, odlunjati, odlutati,
odskitati, odsmucati (se), odšvrljati, otumarati.
– Jedva u neko doba odbasa iz kuće. (RSANU) – ... poslednji ljubavni par
je odbazao kući s kesicom pomfrita koji se pušio. (I) – Onda je Luka
odglavinjao kući. (RMS) – ... možete odlunjati ulicama njemačkih
gradova Kelna, Minhena i Dizeldorfa. (I) – ... okrenuo je leđa autobuskoj
stanici i odlutao u lavirint Londona. (I) – ... lep je dan pa ćemo negde
odskitati. (I) – Ćiro se odsmuca potajno. (RMS) – ... petkom uveče
obično odšvrljam do grada ... (I) – U polusnu sam otumarala do
kuhinje da nešto pojedem. (I)
Kao i kod glagola sa prefiksom do- i među glagolima kretanja sa
prefiksom od- ima onih koji u tvorbenoj osnovi imaju glagol koji ne označava
kretanje, ali u kombinaciji sa prefiksom označavaju ablativno kretanje pri
kome se proizvodi zvuk, npr. otandrkati „otići tandrčući”, otutnjiti „otići
tutnjeći”.
Većina glagola kretanja formira prefiksale sa prefiksima do- i od-
tvoreći antonimske parove sa značenjem ablativnog i adlativnog kretanja:
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
98
doći – otići,
dohodati – othodati,
dokoračati – otkoračati,
dotabanati – otabanati,
dotapkati – otapkati,
dopešačiti – otpešačiti,
došepati – odšepati,
domarširati – odmarširati,
doćopati – otćopati,
dogacati – odgacati,
dogegati (se) – odgegati (se),
dogiljati – odgiljati,
dohramati - othramati,
doklipsati – otklipsati,
doljumati – odljumati,
došantati – odšantati,
došepati – odšepati,
doteturati (se) – oteturati (se),
dovući se – odvući se,
dopuzati – otpuzati,
dobauljati – odbauljati,
dotrčati ‒ otrčati,
došetati (se) ‒ odšetati se,
dolutati ‒ odlutati,
doskitati (se) – odskitati (se),
dosmucati se – odsmucati se,
došvrljati – odšvrljati,
dotumarati – otumarati.
3.2.3. Prefiks na-
Prefiks na- je polisemičan prefiks i sa glagolima kretanja gradi
prefiksale u kojima se njegova višeznačnost realizuje kroz različite
semantičke modifikacije motivnog glagola. Ima ih više, ali navešćemo samo
one koje smatramo osnovnim.
1) Značenje iznenadnog, slučajnog, neobaveznog dolaska ili dolaska
radi kratkog zadržavanja u glagolima naići, navratiti (se) i nalutati.
– Naišao je neki par, svađali su se, žena je plakala. (I) – Sutra , posle
službe, opet ću navratiti da vidim decu. (KSSJ) – S jeseni bi nalutao
kakav Ciganin. (RMS) – Među ovima koji nalutaju i dođu u Niš,
ogromna većina su dobri ljudi... (I)
2) Značenje dolaska do slučajne, neplanirane pojave lokalizatora na
putu kretanja ili kontakt sa njom na način iskazan motivnim glagolom u
glagolima naići (sekundarno značenje) nagaziti, natrčati, nabazati, nabasati i
natumarati:
– Tako u hodanju jednom naiđu na čudnu brezu... (KSSJ) – ... ili bi
nagazio na suvarke koji su mu pucketali pod nogama. (KSSJ) – U nekim
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
99
slučajevima pešak može da natrči na zaustavljeni automobil... (KSSJ) –
Sasvim je slučajno nabazao na tu stazu. (I) – ... supružnici pored
pušnice nabasaše na novčanik sa 500 maraka ... (KSSJ) – ... kao
slučajno natumara na nekoga i odmah sledi slika na instagramu. (I)
3) Značenja sativnosti tj. „izvršenja radnje motivnog glagola u velikoj
meri ili do zasićenosti njome” u glagolima kao što su nahodati se, napešačiti se,
našetati se, nagacati se, nagegati se, naklipsati se, napuzati se, najuriti se,
natrčati se, nabazati se, nalunjati se, nalutati se, naskitati se, natumarati se i dr.
Većina glagola kretanja sa prefiksom na- ima sativno značenje. Kao i kod
glagola sa prefiksom iz- sativno značenje utiče na pretvaranje intranzitivnih
glagola u medijalne.
– Nahodao sam se, jedva vučem noge za sobom i umoran sam i žedan.
(I) – Tog dana kad sam obilazio Obedsku baru, pošteno sam se
napešačio putevima oko nje... (KSSJ) – Kada sam se našetao, vratio
sam se u hotel. (I) – Juče sam išao na pijacu i nagacao sam se blata. (I)
– ... treba ... sačekati da se sporaći nagegaju (I) – Naklipsao sam se
tražeći konje. (RSANU) – Naigrala sam se, natrčala, napuzala ... sa
mojim unucima (I) – Pošto bi se naskakale i najurile, zaustavljale se da
jedu. (RSANU) – A baba Pejzlerka, koja je posluživala kod njih, zbilja se
to veče natrčala i porazdrmala. (KSSJ) – Bome smo se nabazali danas
po šumi. (RSANU) – Mi smo se nalunjali danas i preumorna sam. (I) –
Nalutali smo se seoskim putevima. (KSSJ) – Naskitala sam se dok su
me noge mogle nositi . (I) – Natumarao sam se naokolo zbog vas. (I)
3.2.4. Prefiks pro-
Prefiks pro- veoma je plodan, polisemičan prefiks58 koji sa glagolima
iz našeg korpusa gradi sledeće prefiksale:
58 Prema Belaju, glagoli kretanja sa prefiksom pro- imaju više značenja koja se sva mogu podvesti pod zajedničko značenje etapne (sekvencijalne) translokativnosti koju definiše preko opozicije prema sumarnoj translokativnosti. (BELAJ 2008: 204). „Ta se sumarnost očituje u konceptualizaciji događajne strukture kao ukupnosti svih etapa kretanja s nešto jače istaknutom početnom i završnom fazom ...ˮ (BELAJ 2008: 152)
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
100
proći, progaziti, propešačiti, prošetati se, promarširati, prodefilovati,
proparadirati, projuriti, protrčati, probazati, prolunjati, proskitati
(se), prošvrljati, prolutati, protumarati, propuzati, prohodati, provući
se.
Navedeni primeri semantički nisu jednoobrazni zbog polisemije
prefiksa pro- te ih, stoga, možemo razvrstati u glagole sa:
- perlativnim značenjem,
- kontinuativnim značenjem,
- ingresivnim značenjem,
- značenjem prodiranja.
3.2.4.1. Značenje perlativno usmerenog kretanja imaju glagoli proći,
propešačiti, progaziti, promarširati, prodefilovati, proparadirati, projuriti,
provući (se). U njihovoj tvorbi najčešći motivni glagoli su oni iz grupe glagola
hodanja. Kao prototipski perlativni glagol sa prefiksom pro- izdvaja se
prefiksal prototipskog glagola ići, glagol proći u značenju „idući preći preko
kakvog prostora, otići s jednog mesta na drugo, prevaliti kakav putˮ jer je on
opšti deo definicija navedenih glagola pomoću kojeg možemo da
parafraziramo svaki od njih kao „proći na način iskazan motivnim glagolomˮ,
npr. propešačiti „pešačeći proćiˮ, progaziti „gazeći proćiˮ, promarširati
„marširajući proćiˮ, prodefilovati „defilujući proćiˮ, proparadirati „paradirajući
proćiˮ, projuriti „jureći proćiˮ, prošetati se „šetajući proći”, provući (se) „proći
vukući se”.
Glagoli iz ove grupe perlativni su jer obeležavaju prolazak linijom
kretanja koja vodi sa jednog kraja na drugi kraj lokalizatora bilo da se
kretanje odvija njegovom površinom ili unutrašnjošću, duž, oko, iznad ili
ispod njega: proći ulicom, proći kroz tunel, proći pored prozora, proći oko kuće,
proći ispod stola. Oni obeležavaju kretanje, odnosno onaj deo kretanja koji se
odvija između suprotnih tačaka površine, unutrašnjosti, ili spoljašnjosti
granica lokalizatora i njegovih orijentira, ali koje je počelo i nastavlja se ili
završava izvan granica lokalizatora.
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
101
– Ovom ulicom svake godine prođe na hiljade Srba ... (I) – On prođe
kroz hodnike, dvorane i odaje. (KSSJ) – Onda smo prošli pored knjižare
na uglu ... (KSSJ) – Dok sam naišao slučajno na štab prošao sam svaku
kuću i pojatu... (KSSJ) – Ustao je, prošao oko stola do majke i poljubio je
u teme (KSSJ) – ... a morao je propešačiti uzduž i popreko čitavu
Mađarsku, gladan i odrpan kao prosjak. (KSSJ) – Propešačili su sela i
gradove ... (I) – Svega je možda tridesetak ljudi progazilo ovuda danas.
(I) – Srpski gardisti promarširali su Crvenim trgom... (I) – ...
promarširali su pored nas [vojnici], sve se treslo. (I) – Večeras su
centralnim gradskim trgom prodefilovali maturanti OŠ „Sveti Sava”.
(I) – Sada ćemo da prodefilujemo pored naših starih prijatelja. (I) – ...
zajedno pozdravljaju defile vojske i vojne tehnike koji će po ko zna koji
put proparadirati Crvenim trgom, ... (I) – ... kozaci su ipak uspeli da
projure preko mosta ... (I) – ... projurio je hodnikom i najzad stigao na
ulicu. (KSSJ) – Projurili su pored bašta, probili su se u centar ... (KSSJ) –
Pod puščanom vatrom projuriše ivicom sela ... (I) – On je mogao jurnuti
u kuću, protrčati po sobama ... (KSSJ) ... onda su pored mene protrčala
dva momka (KSSJ) – Brzo sam ... protrčao kroz kuhinju i otvorio
vrata između frižidera i šporeta. (KSSJ)
Glagoli kretanja su intranzitivni ali, kako vidimo iz navedenih primera,
glagoli proći i propešačiti kontekstualno podležu sekundarnoj tranzitivizaciji
dobivši kao rekcijsku dopunu direktni objekat: proći kuću, propešačiti sela i
gradove. U ovakvim primerima prostor se konceptualizuje kao objekat i kako
navodi Pranjković „Prostor u odnosu na te glagole naime nije više okolnost
pod kojom se vrši glagolska radnja, nego je predmet uključen u radnju, bliži
odnosno dalji objekt.” (PRANJKOVIĆ 2009: 3).
3.2.4.2. Kontinuativno59 značenje imaju glagoli probazati, prolunjati,
prolutati, proskitati, prošvrljati, protumarati i prošetati se. Kontinuativni su jer
im je dominantno semantičko obeležje kretanje koje se odvijalo izvesno,
kraće vreme te ih stoga parafraziramo na sledeći način „provesti neko vreme
u kretanju iskazanom motivnim glagolomˮ, tj. „provesti neko vreme bazajući/
59 Termin kontinuativni glagoli nalazimo kod Klajna. On ih, prema Stevanoviću,
predstavlja kao glagole sa značenjem vršenja radnje za izvesno kraće vreme (КЛАЈН 2002: 276).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
102
lunjajući/ skitajući/ švrljajući/ tumarajući/ šetajući seˮ. Motivne osnove za
ove glagole dobijene su od glagola kretanja bez cilja bazati, lunjati, lutati,
švrljati, tumarati. Jedini glagol iz ove grupe čija motivna osnova nije glagol
kretanja bez cilja jeste glagol prošetati se. On se nalazi na semantičkoj
periferiji između perlativnih i kontinuativnih glagola i mogao bi možda da
pripada obema grupama, međutim, čini nam se da ipak u njegovoj semantici
kao dominantni elemenat preovladava kretanje koje se odvija neko određeno,
kraće vreme, zbog čega smo ga svrstali u grupu kontinuativnih glagola60.
– Zemun volim, a kako je sad lepo vreme sa zadovoljstvom ću
probazati. (I) – Moraću da prolunjam po gradu i vidim kakva je
situacija ovde sa veterinarima ... (I) – ... imao sam nešto slobodnog
vremena i otišao na par sati prolutati. (I) – Pored dvorca, svakako
vredi proskitati po egzotičnom parku Pena... (I) – Posle toga će ponovo
preći okean i malo prošvrljati ulicama Njujorka. (I) – ... lepo smo
protumarali podzemnim hodnicima... (I) – Hajde da prošetamo
desetak minuta ... (KSSJ) – Prošetao se pored Beograda na vodi. (I) – ...
izišao je da se prošeta parkom ... (KSSJ) – Potraži me u Nord Pointu
reče ona, ići ću tamo da se malo prošetam. (KSSJ)
3.2.4.3. Ingresivno značenje i značenje sticanja osobine ili sposobnosti vršenja
radnje motivnog glagola imaju glagoli: prohodati, propuzati, proskitati se:
– Prohodao je sa godinu dana. (KSSJ) – ... prohodala operisana starica
... (KSSJ) – To je dobar znak da će dete uskoro propuzati. (I) – Joca ju je
nosio stalno sa sobom po kafanama, jer majka joj se proskitala. (I)
Glagol proskitati se u ovom značenju se pojavljuje samo u povratnoj
formi.
60 Irena Grickat u svom radu o deminutivnim glagolima, smatra glagol prošetati se deminutivnim glagolom: „Pošto su radnje označene glagolom sa pro- prvobitno vremenski ograničene, one stiču i značenje skraćenosti, ili, dalje, umanjenosti u poređenju sa osnovnim glagolima. Ali u današnjem srpskohrvatskom književnom jeziku takvo je značenje ostalo samo u malobrojnim primerima i nije karakteristično: prodremati, prokunjati, prošetati se. (ГРИЦКАТ 1955–1956: 88)
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
103
3.2.4.4. Glagol progaziti, osim perlativnog kretanja, u određenim kontekstima
ima i značenje prodiranja, odnosno kretanja probijanjem kroz neprohodan
teren obrastao travom ili žbunjem ili zatrpan snegom ili blatom i sl.
– ... najvažnije da smo progazili puteve za branje ... (I) – pa je teže
progaziti sneg oko voćke nego nju orezati... (I) – ... trava bi se polako
uspravljala pošto bi progazio kroz nju. (I) – Čim prva kiša padne nama
trebaju rudarske čizme da progazimo do stana.
U kontekstima sa akuzativom bez predloga kao što su progaziti puteve,
progaziti sneg i sl. glagol progaziti postaje sekundarno tranzitivan.
3.2.5. Prefiks iz- (is-, i-)
Prefiks iz- (is) gradi sa glagolima kretanja sledeće prefiksale:
izaći/izići, izbasati, izbaulјati, izgegati se, izjuriti se, izmarširati,
izverati se, izvući se, ishodati se, iskitati se, ispentrati se, ispeti se,
ispuzati, istrčati (se), išantati, išetati.61
Prefiks iz- (is-, i-) prefigira glagole kretanja sa kojima gradi
perfektivne prefiksale najčešće sa opštim ekstralokativnim značenjem
„napuštanje unutrašnjosti nekog zatvorenog ili ograničenog, obeleženog
prostoraˮ. Značenje koje prefiks iz- unosi u takvu tvorenicu jednako je sa
prostornim značenjem predloga iz- „prostor od čije se unutrašnjosti nešto
odvaja”. U širem smislu to je ablativnost. Uz glagole kretanja prema gore
prefiks iz- služi kao perfektivizator, a sa nekoliko glagola gradi i prefiksale
sativnog značenja. Sa glagolom trčati u određenim kontekstima ima
kompletivno značenje.
Glagoli sa ekstralokativnim značenjem mogu da se parafraziraju
formulom „izići/izaći na način iskazan motivnim glagolom”, npr. išetati
„šetajući izići”, izmarširati „izaći marširajući”, izgegati (se)„izići gegajući se”,
istrčati „trčeći izići” itd. Glagol izići/izaći je, kao i većina ostalih prefiksala
61 U ovu grupu nije uvršten glagol izgaziti jer je njegovo značenje izvedeno iz sekundarnog značenja glagola gaziti „stupati po nečemu kvareći (to), pritiskati, gnječiti nogama uništavajući štoˮ, tako da mu glavna sema nije premeštanje u prostoru.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
104
glagola ići u drugim grupama glagola kretanja, dominantan član grupe sa
ekstralokativnim značenjem i pojavlјuje se u njihovim leksikografskim
definicijama kao opšti deo ‒ genus proximum.
– On već odavno želi iz kuće da izađe. (RMS) – Društvo išeta da vidi
varoš i okolinu. (RMS) – On je postrojio divizion i naredio da izmaršira
iz grada. (RMS) – Napokon tramvaj se zaustavio i ja sam se izgegao
napolje... (I) – Išantala je iz svoje sobe stara gospođa. (RMS) – Mališan
neopažen ispuzao iz kuće dok su mu roditelji spavali ... (I) – Iz jaruge
izbaulja onaj govornik, a za njim još dvojica. (I) – Oni izbasali ravno
nasred sela. (RMS) – Kad se Maja vratila pred noć, izvukao se iz nekog
budžaka i pokazao se. (RSSJ) – Čobani su istrčali pred nas. (RMS)
– ... okrete leđa i izjuri iz razreda. (RMS)
U nekim značenjima intranzitivni motivni glagoli su, bivajući
prefiksirani prefiksom iz-, postali medijalni i dobili sativno značenje. To se
desilo sa glagolima ishodati se „mnogo hodati, nahodati se, našetati seˮ,
istrčati se „zadovoljiti se, izigrati se trčeći, natrčati se”, izjuriti se „nauživati se
u jurnjavi, trčanju, istrčati se”, iskitati se „provesti u skitanju mnogo vremena,
naskitati se”.
– Umoran sam jer sam se danas dosta ishodao. (RMS) – Kad se čovek
istrči . . . onda mu sve zaista lepše prija. (RSANU) – Pročitaju jednu
stranicu, onda se izjure, pa se opet vrate na učenje. (RMS) – ...opet se
nadam lepom danu, da se iskitam ... (I)
Prefiks iz- uz glagole kretanja prema gore gradi perfektivne prefiksale
čije se značenje ne menja u odnosu na značenje motivnog glagola. To možemo
proveriti ako uporedimo njihova značenja.
ispeti se „premestiti se na više mesto, popeti se, uspeti se”
peti se „ići s nižeg mesta na više”
ispentrati se „pentrajući, hvatajući se rukama za što popeti se, uzverati
se”
pentrati se „s mukom uzlaziti, penjati se, verati se”
izverati se „popeti se verući se, uspentrati se”
verati se „hvatajući se rukama ili upirući se nogama penjati se ili
spuštati se, pentrati se”
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
105
Zbog toga smatramo da prefiks iz- u navedenim primerima samo
perfektivizuje radnju i da je semantički prazan.
U procesu tvorbe reči, prilikom kombinovanja nekih glagola kretanja
sa prefiksima i određenim dopunama glagoli postaju prelazni. Tako smo
videli da npr. glagol preći sa prefiksom pre- i dopunom u akuzativu postaje
prelazan, npr. preći most. Slično je i sa glagolom trčati koji je intranzitivan, ali
prefiksiran prefiksom iz- podleže sekundarnoj tranzitivizaciji (ТЕШИЋ 1989) i
to obično u diskursu sportskih komentara, kao u primerima:
– Istrčao je maraton. – Istrčao je 1000 metara.
u kojima prefiks iz- unosi u tvorenicu kompletivno značenje, odnosno,
značenje vršenja radnje u potpunosti, do kraja. U tranzitivnim konstrukcijama
u kojima se pojavljuje glagol istrčati62 kao dopune se javljaju mere pređene
putanje, npr. metar, kilometar ili nazivi za različite sportske aktivnosti koje
podrazumevaju prelazak određene takmičarske staze, npr. trka ili maraton.
3.2.6. Prefiks po-
Prefiks po- je veoma frekventan prefiks u srpskom jeziku. Prema
Klajnu on je „jedan od najplodnijih, ako ne i najplodniji: s njim se gradi
izuzetno veliki broj glagola, a značenja su veoma raznovrsnaˮ (КЛАЈН 2002:
265). Irena Grickat ga smatra najinteresantnijim slovenskim prefiksom
(ГРИЦКAТ 1955–1956: 83). Sa glagolima kretanja iz našeg korpusa gradi
sledeće perfektivne prefiksale:
62 M. Žic-Fuks takve konstrukcije naziva pseudotranzitivnim konstrukcijama (ŽIC-FUCHS 1991: 109).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
106
pobeći, poći, pohitati, pohodati, pohrliti, pojuriti, popentrati se,
popeti se, pošetati se, potrčati, poverati se, povratiti se, povući se,
požuriti.63
I u njima se ogleda značenjska raznovrsnost prefiksa po- jer se javljaju
u više značenja. To su ingresivno, distributivno, kontinuativno i adlativno
značenje. Najviše je primera sa ingresivnim značenjem koje imaju glagoli: poći
„početi ići, krenuti s mesta, uputiti se”, pohitati „potrčati, pojuritiˮ, pohrliti
„pohitati, požuriti”, pojuriti „početi juriti, bežati, pohitati, potrčati”, potrčati
„krenuti trkom u nekom pravcu”, požuriti „žurno poći”.
– Pošli su zajedno , i ne pitajući se , niz strmu obalu. (KSSJ) – Hari i Ron
pohitaše uz stepenice... (KSSJ) – ... sa svih strana pohrliše na scenu žene.
(KSSJ) – Marija zastane ... i pojuri nam u susret. (RMS) – Potrčala je ka
glavnim vratima i ušla u kuću. (KSSJ) – ... ja požurih preko naraslog
snežnog pokrova, u koji su mi upadale patike. (KSSJ)
Iako su opisani na različite načine, čini se, ipak, da bi ih sve bilo
moguće parafrazirati pomoću tipičnog ingresivnog glagola kretanja, glagola
poći kao „poći na način iskazan u glagolskoj osnovi”, tj. poći hitajući / hrleći /
jureći / trčeći / žureći.
Distributivno značenje imaju glagoli popentrati se „popeti se jedno za
drugim hvatajući se nogama i rukama za štoˮ i poverati se „verući se popeti se
(jedan za drugim)”.
– Po zidu, po kukama, po ramenima deca se popentraše. (RMS) – Već
se ... Jaglenac poverao dobrano u planinu... (RMS)
Za glagol poverati se, osim primera upotrebe u RMS iz dela I. Brlić-Mažuranić
„Priče iz davnine”, druge primere nismo uspeli pronaći ni pretragom
interneta, ni u KSSJ. Međutim, u tom kontekstu ne odgovara distributivnom
značenju koje je navedeno u rečniku uz taj primer, jer ono podrazumeva više
63 Glagol pogaziti nije uvršten u ovu grupu iz istih razloga iz kojih ni glagol izgaziti nije uvršten u grupu glagola sa prefiksom iz- (up. str. 102, fn. 61). Poput glagola izgaziti, značenje glagola pogaziti izvedeno je iz sekundarnog značenja glagola gaziti „stupati po nečemu kvareći (to), pritiskati, gnječiti nogama uništavajući štoˮ te mu zbog značenja koje nosi „izgnječiti, izgaziti nogama hodajući, kolima vozeći i sl. gazeći gnječitiˮ kretanje nije više primarna semantička karakteristika.
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
107
subjekata radnje, a u navedenom primeru se odnosi na jednog vršioca,
odnosno nosioca kretanja. Verujemo da bi se detaljnijom pretragom
književnih dela verovatno našao još poneki primer upotrebe glagola poverati
se, ali to što ga nema u našem korpusu potvrđuje da je on danas nefrekventan.
Navedeni distributivni glagoli opisani su pomoću glagola popeti se „premestiti
se na više mesto, podići seˮ i mogu da se parafraziraju kao „popeti se
pentrajući seˮ i „popeti se verući seˮ.
Glagol popeti se dobijen je prefiksacijom glagola peti se i predstavlja
njegovu perfektivnu varijantu. Prefiks po- u glagol popeti se „premestiti se na
više mesto, podići seˮ ne unosi nikakvu semantičku modifikaciju u odnosu na
značenje motivnog glagola peti se „ići s nižeg mesta na više”. Popeti se i peti se
imaju isto značenje jer oba označavaju premeštanje sa nižeg mesta na više
mesto. Prefiks po- unosi jedino razliku u glagolskom vidu zbog čega ga
možemo smatrati samo perfektivizatorom, odnosno sredstvom gramatičke
(čiste) perfektivizacije ili praznim prefiksom kako se još u literaturi naziva. 64
Isto važi i za glagol pobeći „trčeći uteći, izmaći”. Prefiksacijom pomoću
prefiksa po- glagol bežati koji se uz prefikse pojavljuje u svojoj dubletnoj
formi -beći dobija samo obeležje perfektivnosti dok semantika oba glagola
ostaje ista jer ih možemo parafrazirati na sledeći način „brzo se
udaljiti/udaljavatiˮ uz razliku samo u glagolskom vidu. U značenje glagola
povratiti se „doći natrag, na mesto odakle se pošloˮ prefiks po- ne unosi
nikakvu modifikaciju jer ima isto značenje i vidski se poklapa sa motivnim
glagolom vratiti se „doći natrag, doći onamo odakle se pošloˮ. To je razlog iz
kojeg se glagol povratiti se ređe koristi u savremenom srpskom jeziku od
glagola vratiti se, što zaključujemo iz malog broja potvrda koje smo za njega
pronašli u pregledanom korpusu.
Kako vidimo iz navedenog, prefiks po- u glagolima popeti se, pobeći i
povratiti se, ne pravi nikakvu razliku u značenju između motivnog i
prefiksiranog glagola (osim razliku u vidu u prva dva primera).
64 Prefiksima kao sredstvom gramatičke (čiste) perfeketizacije bavila se detaljno I. Grickat u svojoj u svojoj obimnoj studiji (ГРИЦКАТ 1966), a o tome da li su prefiksi koji služe samo za perfektivizaciju „prazniˮ odnosno da li su zapravo semantički prazne jedinice, pisala je Lj. Šarić u svom radu (ŠARIĆ 2011).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
108
– Uzeše sveću i popeše se na sprat. (KSSJ) – Nekoliko njih je uspelo
pobeći u obližnju šumu... (KSSJ) – Priđe prozoru, gleda na sve strane po
ulici, pa se opet povrati i sedne za sto. (RMS)
Glagoli pohodati „provesti u hodanju neko vreme” i pošetati (se)
„provesti nešto vremena u šetnjiˮ imaju kontinuativno65 značenje sa
elementima deminutivnosti. 66
– Malo pohoda pa uzme čašicu rakije te ... srkne. (RMS) – Prisutne
dame su pošetale živopisnim gradićem... (I)
Primere upotrebe glagola pohodati i pošetati (se) veoma teško smo pronašli.
Ti glagoli se, u analiziranom korpusu, skoro uopšte ne pojavljuju, što donekle
ide u prilog tvrdnji D. Matovca da prefiks po- nije moguće kombinovati sa
„glagolima načina kretanja, npr. *pošetati, *pohodati ...ˮ (MATOVAC 2018: 211).
Glagol povući se „poći natrag, povratiti seˮ jeste u ovoj grupi glagola sa
prefiksom po- glagol pojedinačnog značenja jer jedini označava kretanje u
nazad, odnosno suprotno od kretanja kojim se došlo do neke tačke u
prostoru.
– Partizanovi navijači povukli su se prema objektu sportske
kladionice... (KSSJ)
3.2.7. Prefiks za-
Prefiks za- gradi sa glagolima kretanja sledeće prefiksale:
65 Glagoli kontinuativnog značenja se u literaturi nazivaju još i delimitativni glagoli jer označavaju vršenje radnje osnovnog glagola neki određen, limitirani vremenski period (BUĐA 2010: 97; PADUČEVA 2010: 125; DICKEY 2007: 328; MATOVAC 2018: 207).
66 Prema Ireni Grickat, prefiks po- u glagolu pohodati nosi semantiku perfektivnosti sa elementom deminutivnosti: „Sa prefiksom po- i deminutivnom nijansom značenja nalazimo najpre obične perfektizovane glagole: podrémati, poígrati ... pohódati ... Ovakvi glagoli se i ne mogu nazvati čistim deminutivima prema osnovnim glagolima, pa ma kakva se modifikacija pod tim izrazom podrazumevala, pošto se u njih, pored te modifikacije, prefiksom po- unosi i značenje iz sasvim druge oblasti — značenje svršenosti.ˮ (ГРИЦКАТ 1955–1956: 82).
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
109
zaći/zaići, zabasati, zaćopati, zagacati, zagaziti, zagegati (se),
zahramati, zajuriti se, zakoračati, zalutati, zaobići/zaobilaziti.
zapuzati, zatrčati se, zatumarati.
Prefiks za- je, prema Klajnu „jedan od semantički najsloženijih i
najneodređenijih, bez ijednog ‘prototipskog’ značenja, a sa mnogo nijansi koje
se mogu različito tumačiti i koje gramatičari različito klasifikuju” (КЛАЈН
2002: 251). Višeznačnost prefiksa za- odražava se donekle i u semantici
glagola kretanja tvorenih sa njim koji mogu da se realizuju u nekoliko
značenja, ali većina njih ima jedno, osnovno značenje, a tek se nekoliko
pojavljuje u drugim značenjima.
1) Osnovno i najčešće značenje koje imaju glagoli kretanja sa
prefiksom za- jeste ingresivno značenje. Glagoli sa tim značenjem su:
zaćopati, zakoračati, zahramati, zagegati (se), zagacati, zapuzati, zajuriti se,
zatrčati se, zatumarati. Pošto se ingresivnim glagolima kretanja označava
početak kretanja, oni se obično u rečnicima definišu sledećom formulom
„početi se kretati na način iskazan u tvorbenoj osnovi glagolaˮ, ali ponekad im
se kao sinonimi u definiciji dodaju tipični ingresivni glagoli kretanja poći ili
krenuti, npr. zaćopati „početi ćopatiˮ, zakoračati „početi koračati, poći,
krenutiˮ, zahramati „početi hramati”, zagegati se „početi se gegatiˮ, zagacati
„početi gacatiˮ, zapuzati „početi puzatiˮ, zajuriti se „početi juritiˮ, zatrčati se
„početi trčatiˮ, zatumarati „početi tumaratiˮ. Ingresivno značenje glagola
kretanja najčešće grade glagoli otežanog kretanja.
– Ej, požuri, što si zaćopao? (RSANU) – Okrete se na drugu stranu i
ponovo zakorača po sobi... (KSSJ) – S naporom se uspravio i zahramao
prema kući. (I) – ... bradati čovek se zagegao prema njoj. (I) – ...
debeljuškasti tip je zagacao po plićaku nasred jezera... (I) – ... svi ćemo
zapuzati iz mora među kamenje i bilje... (I) – samo treba da se zajurite
niz livadu i protrčite kroz gomile lišća... (I) – zatrčala se malena Milica
stazicom kroz parkić... (KSSJ) – zatumarao sam avenijom tu i tamo se
odmarajući... (I)
2) Značenje kretanja usmerenog ka zadnjoj spolјašnjoj strani
lokalizatora, tj. iza lokalizatora imaju glagoli zaći „krećući se doći, dospeti iza
čegaˮ i zaići „idući, krećući se dospeti iza čegaˮ.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
110
– Neki zađoše za han i izgubiše se u ljeskovoj šumi. (KSSJ) – Đoka sa
svojim dobrovoljcima sišao i zaišao Turcima za leđa. (I)
3) Slučajno skretanje sa želјenog puta, gublјenje puta, odnosno
kretanje koje se odvija neželјenim smerom označavaju glagoli zabasati
„izgubiti put, zalutatiˮ i zalutati „sići s puta, izgubiti se idući, zabludetiˮ.
– Prepustio se ćudima lavirinta u koji je zabasao... (KSSJ) – Devet
belgijskih turista spaseno je nakon što su danas zalutali u kanjonu
Međeđa... (I)
4) Prefiks za- učestvuje u gradnji dvoprefiksalnog glagola zaobići
„proći iza ili oko čega”, koji je, zapravo, plod drugostepene derivacije, što je
veoma retko među glagolima kretanja. U svom osnovnom značenju on se
približio značenju prefiksalnog glagola obići „proći sa svih strana, hodajući
oko čega napraviti krug” od kojega je deriviran, što znači da prefiks za- skoro
ne menja značenje osnovnog prefiksala obići, što po rečima I. Klajna „ostavlja
mogućnost da se cela tvorenica shvati kao pleonastična” (КЛАЈН 2002: 287). U
rečenici ... u trci na 1000m uspeo je da zaobiđe/obiđe prvog takmičara, glagol
zaobići možemo zameniti glagolom obići bez ikakvih posledica po značenje,
mada ova dva glagola nisu pravi sinonimi.
3.2.8. Prefiks uz- (uza-, us-)
Prefiks uz-, sa svojim alomorfnim varijantama uza- i us- sa glagolima
kretanja gradi perfektivne prefiksale:
uzići/uzaći, uspuzati (se), ustrčati, uspeti se, uspenjati se, uspentrati se,
uzverati se, usšetati se, ustrčati se, ustumarati se, uskoračati se.
Uz glagole horizontalnog kretanja ići, puzati i trčati prefiks uz-
perfektivizuje radnju i dodaje značenje kretanja nagore, odnosno penjanja, na
način iskazan glagolom u tvorbenoj osnovi. Prefiksom uz- implicira se
nagnuta, odnosno vertikalna putanja kretanja, na čijem se vrhu kretanje
završilo. Zbog toga se u definicijama ovi glagoli parafraziraju tipičnim
perfektivnim glagolom penjanja, glagolom popeti se: uzići / uzaći „idući
naviše, popeti se”, uspuzati (se) „popeti se puzeći”, ustrčati „trčeći popeti se uz
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
111
nešto”, za razliku od većine ostalih grupa glagola kretanja koji se obično
parafraziraju prefiksalom glagola ići.
– Na prstima uzađe uza stepenice. (RMS) – On učenicima i onima koji
su uzašli na goru sa Njim, kao da rukom pokazuje na Carstvo Nebesko...
(I) – Smatrao je školu kao neko brdo uz koje treba uzići. (KSSJ) – Dve
poodrasle devojčice kratkih kikica brzo se uspuzaše na peć... (KSSJ) –
Paž je ustrčao uz široke stepenice... (KSSJ)
Uz glagole penjanja verati se, pentrati se, penjati se, peti se, prefiks uz-
perfektivizuje radnju dajući glagolu kretanja značenje kompletiranja, odnosno
završetka započetog kretanja nagore: uzverati se „popeti se verući se,
uspentrati seˮ, uspentrati se „popeti se pentrajući se, s mukomˮ, uspenjati se
„popeti se, dići se uvisˮ, uspeti se „popeti se, dići se uvisˮ. Pošto se glagolima
penjanja već označava kretanje nagore, značenje samog glagola i značenje
prefiksa se podudaraju tako da prefiks uz- koji ima istu semantiku, stoga
samo perfektivizuje glagole kretanja nagore. Potvrdu za ovakav stav nalazimo
i u radu Lj. Šarić A cognitive semantic account of the prefix uz- in Croatian u
kojem ona smatra da je prefiks uz- dodat na glagole koji u svojoj tvorbenoj
osnovi označavaju kretanje nagore „idealan perfektivizatorˮ jer svojom
semantikom ne doprinosi semantici glagola u kojoj je već sadržana semantika
samog prefiksa (ŠARIĆ 2012: 197, 207).
– Rober se ušunjao mimo obezbeđenja i uzverao se na vrh kule dva.
(KSSJ) – Sofi požuri ka bočnoj strani kuće i uspentra se na hrpu drva...
(KSSJ) – ... raspliće duge pletenice kako bi se princ uspenjao do njene
sobe. (I) – Jedva sam se uspeo uz stepenice. (RMS)
Glagoli hodati, koračati, šetati se, trčati, tumarati, kombinovani sa
prefiksom uz- mogu da dobiju i ingresivno značenje i u tom slučaju postaju
refleksivni: ushodati se, uskoračati se, usšetati se, ustrčati se, ustumarati se.
Ingresivni glagoli sa prefiksom uz- označavaju početak živog, ubrzanog
kretanja koje se odvija u okvirima lokalizatora, ali usmereno na razne strane.
Ono ne prelazi granice lokalizatora i obično se identifikuje kao užurbano ili
intenzivnije kretanje koje pokriva različite tačke prostora i koje se odvija
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
112
tamo-vamo, gore-dole i sl.: usšetati se67 „početi hodati tamo-amo, gore-dole”,
ustumarati se „početi, stati neumorno ići na sve strane”, ustrčati se „rastrčati
se, užurbano i smeteno početi ići, kretati se gore-dole, tamo-amoˮ, uskoračati
se „ushodati se tamo-amoˮ, ushodati se „početi hodati tamo-amo, usšetati se,
ustumarati se; početi, stati neumorno ići na sve straneˮ.
– Boromir ustade i ushoda se nestrpljivo. (KSSJ) – Krčmar se
uskoračao prezirno zviždeći. (I) – Isprva se usšeta po mostu tukući
petama da mu isproba čvrstinu. (RMS) – Očajnički se ustrčao sobom
pokušavajući spasiti neki od svojih dragih predmeta. (I) – Ustumarao
se kao nikad u životu, pa je čas zamicao za kuću, pa izbijao sa druge
strane... (I)
3.2.9. Prefiks u-
Prefiks u- perfektivizuje glagole kretanja. Njegovo značenje uz njih
podudara se sa prostornim značenjem predloga u. Glagoli kretanja sa
prefiksom u- označavaju završetak kretanja u unutrašnjosti lokalizatora, te
imaju obeležje intralokalizacije, a u širem smislu i adlativnosti. To su glagoli:
ubasati, ubaulјati, uvući se, ugaziti, umarširati, upuzati, ući, ušetati,
utrčati.
Tipičan glagol kretanja sa značenjem intralokalizacije jeste prefiksal
glagola ići, perfektivizovani glagol ući „idući, krećući se, dospeti u kakav
zatvoren, ograničen prostor, u unutrašnjost nečega”. Pomoću njega možemo
da opišemo uglavnom sve glagole kretanja sa prefiksom u- na sledeći način
„ući na način iskazan glagolom u tvorbenoj osnovi”: ući basajući/ bauljajući/
marširajući/ puzeći/ šetajući se/ trčeći.
– Onda je u tu krčmu ubasao neki stranac. (I) – U sobu je ubauljao
ranjeni čovek. (I) – ... srpski ustanici su umarširali u Šabac. (KSSJ)
– Upuzao sam prvi u iglo (I) ... – Ušli smo u kolibu. (KSSJ) – ... u salon je
67 U glagolu usšetati ne dolazi do uprošćavanja grupe sš u š da bi se sačuvala razlika od glagola ušetati u značenju „ući šetajući seˮ.
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
113
neprimetno ušetao i Dobrica Ćosić. (KSSJ) – Potrča za mnom i utrča u
tramvaj. (RMS)
Iz ovakvog tipa opisa izuzeli bismo glagole ugaziti i uvući se, jer je
njihova semantika nešto drugačija. Ugaziti ne znači jednostavno „gazeći ući
negde” već „gazeći stupiti, kročiti u neštoˮ i uvući se ne znači samo „ući negde
vukući seˮ već „ući negde provlačeći se, zavlačeći se ućiˮ.
– Čim izađu iz dvorišta, ugaze u blato do gležnjeva i vodu do kolena.
(KSSJ) – Predveče uvukoše se polako u svoje skrovište. (KSSJ)
Pretražujući KSSJ i internet u potrazi za primerima upotrebe glagola
kretanja sa prefiksom u- primetili smo da je najčešća rekcijska dopuna ovih
glagola predloško-padežna konstrukcija u kojoj se nalazi predlog u sa
imenicom u akuzativu. U ovakvim konstrukcijama u kojima glagolski prefiks i
predlog imaju istu formu i isto značenje ponavlјa se i naglašava isti tip
kretanja, u ovom slučaju ponavlјanjem predloga pojačava se adlativnost i
semantika intralokalizacije cele konstrukcije. Unutrašnjost lokalizatora se, u
ovakvim konstrukcijama, shvata veoma široko. Imenicom u funkciji
lokalizatora označava se bilo koji zatvoren prostor, npr. neki građevinski
objekat, ali i otvoren prostor, čak i šire prostranstvo koje je, na neki način
omeđeno, ograničeno, oivičeno, čija unutrašnjost, odnosno deo unutar međa,
predstavlјa mesto na kome se završava kretanje. Zbog tako široko shvaćenog
pojma lokalizatora, imenicom u akuzativu može da se označi i ulica, grad,
država, i polјe, šuma, park, i zgrada, kuća, prostorija, prevozno sredstvo ili
bilo koji „šupalј objekatˮ68, a čak i vodena površina koja se konceptualizuje
kao zatvoren prostor, što se vidi iz konstrukcije tipa ući u vodu, izaći iz jezera i
sl.
Prefiksali glagola kretanja sa prefiksom u- imaju svoje antonimske
varijante u jednom broju glagolskih prefiksala sa prefiksom iz-:
ući – izaći,
ubasati – izbasati,
68 Detaljan i iscrpan prikaz o značenjima akuzativa sa predlogom daje Nada Arsenijević u svojoj knjizi Akuzativ s predlogom u savremenom srpskom jeziku (I i II) (2003).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
114
uvući se – izvući se,
umarširati – izmarširati,
upuzati – ispuzati,
utrčati – istrčati,
ušetati – išetati.
3.2.10. Prefiks pre-
Prefiks pre- uz glagole kretanja gradi prefiksale kojima se označava
perlativna koncepcija kretanja (translokalnost), odnosno, direktan,
pravolinijski prelazak površine lokalizatora sa jednog njegovog kraja na drugi
kraj69. To su glagoli:
preći, prepešačiti, pregaziti, prešetati, prepuzati, pretrčati, prejuriti,
preteturati (se).
I u ovoj grupi glagola tipičan glagol perlativne koncepcije kretanja
jeste prefiksal prototipskog glagola ići, glagol preći „idući premestiti se ili
prevesti se preko čega, na drugu stranu”, pomoću kojega mogu da se
parafraziraju svi glagoli iz ove grupe. Npr. prepešačiti „pešice preći”, prešetati
„šetajući preći kakav prostor”, pregaziti „gazeći preći na drugu stranuˮ,
prepuzati „pužući preći preko čega”, pretrčati „trčeći preći preko nekog
prostora”, prejuriti „jureći preći neki prostor”, preteturati (se) „teturajući (se)
preći neki prostorˮ.
Glagoli kretanja su obično neprelazni, međutim, u kombinaciji sa
prefiksom pre-, kao rekcijsku dopunu, osim predloško padežnih konstrukcija,
mogu dobiti i pravi objekat i na taj način postati sekundarno prelazni, npr.
preći ulicu, prepešačiti grad, pretrčati stazu, pregaziti reku i sl.
– ... dnevno i do 70–80 hiljada ljudi pešice pređe preko Slavije. (I)
– Prešao je ulicu i uputio se ka plaži. (KSSJ) – ... apeluje na sve građane
koji su imali želju da prepešače preko mosta... (I) – Englez prepešačio
Srbiju... (I) – Kanjon reke Gradac prohodan je celim tokom, ali je
69 Za B. Belaja glagoli kretanja sa prefiksom pre- imaju značenje sumarne translokativnosti koju posmatra kroz opoziciju prema glagolima sekvencijalne ili etapne translokativnosti u koje je uvrstio glagole sa prefiksom pro- (BELAJ 2008:152).
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
115
povremeno potrebno pregaziti reku. (I) – Mađioničar prešetao preko
Temze. (I) – ... uz pomoć malo veće daske možeš prepuzati sa balkona
na balkon. (I) ... moj beban prepuza igraonicu i hop kod nekih
devojčica. (I) – ...navijači Zvezde su pretrčali preko parketa s jedne
tribine na drugu... (KSSJ) – Imao je da pretrči četiri stotine stepenika.
(KSSJ) – prejurili su srpski vitezovi preko uskih granica Srbije ... (I) – I
tako preteturao do rova koji vodi u moju zemunicu. (I) – Toliko se
umusa od suza kad joj Tošić . . . pretetura prag. (RMS)
Prefiks pre- pored perlativnog značenja u gore navedenim primerima,
može da gradi i augmentativno značenje kada se doda na glagol stići/stignuti.
Prefiksal prestići/prestignuti označava kretanje jednog subjekta koje se odvija
brže od kretanja drugog subjekta: „krećući se, idući u jednom smeru s kim
naći se ispred njegaˮ, što spada u augmentativno značenje jer se uopšteno
može smatrati izvršenjem radnje u većoj meri.
3.2.11. Prefiks raz- (ras-, ra-)
Prefiks raz- je u srpskom jeziku veoma plodan prefiks sa više
alomorfa i sa velikim brojem značenja70. Uz glagole kretanja sa svojim
alomorfima ra- i ras- on perfektivizuje radnju gradeći sledeće refleksivne
prefiksale:
razgegati se, razići se, razjuriti se, rastrčati se, rašetati se.
Oni se realizuju u dva značenja. U jednom značenju javljaju se glagoli koji
označavaju kretanje koje počinje u jednom centru i odvija se centrifugalno, ka
periferiji u različitim pravcima: razići se, rastrčati se, razjuriti se. Glagolom
razići se „otići na razne strane (o većem broju lica)”, denotira se kretanje,
obavezno više od jednog subjekta, dok glagolima rastrčati se „udariti u
trčanje, užurbati se” i razjuriti se „pojuriti u raznim pravcima, razleteti,
70 Detaljnim opisom široke značenjske strukture glagolskog prefiksa raz- bavila se Duška
Klikovac u svojoj kognitivnosemantičkoj studiji O značenju glagolskog prefiksa raz- u
knjizi Metafore u mišljenju i jeziku (KLIKOVAC 2004: 167–188).
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
116
rastrčati se”71, možemo da označimo kretanje jednog ili više subjekata
kretanja.
– Posle večere raziđe se narod. (RMS) – Razjurio se ja po opremu i po
ljude... (I) – Razjurili se na sve strane, samo da što pre svrše poslove.
(RMS) – Ovaj odlični fudbaler rastrčao se po terenu. (I) – Klinci k’o
klinci, rastrčali se po travi... (I)
Značenje kretanja od centra ka periferiji, prema D. Klikovac, predstavlja
generalno „centralno, najtipičnije značenje (odnosno skup najtipičnijih
značenja) prefiksa raz-.ˮ (KLIKOVAC 2004: 170)
U drugom značenju uz glagole kretanja prefiks raz- gradi ingresivne
glagole rašetati se „stati (početi) se šetati”, razgegati se „početi se gegati,
krenuti gegajući se”. Njima se označava i početak kretanja, ali i jači intenzitet
kojim se kretanje odvija.
– ... šta si se rašetala po kući kao Baltazar. (I)
Glagol razgegati se je, kako izgleda, vrlo slabo frekventan jer u dostupnom
korpusu nismo pronašli odgovarajući primer kojim bismo ilustrovali njegovu
upotrebu.
3.2.12. Prefiks s- (sa-)
Prefiks s- uz glagole donosi nekoliko značenja, ali uz glagole kretanja,
sa svojim alomorfnim oblikom sa-, gradi četiri prefiksala u značenju kretanja
naniže: sići / saći „idući odozgo dole stići, dospeti na niže mesto, spustiti se”,
spuzati „puzeći sići, spustiti seˮ, strčati „trčeći sići, spustiti se naniže”, sjuriti se
„velikom brzinom sići, strčati”. U opisu ovih glagola nalazi se tipičan glagol
kretanja sa više na nižu površinu, glagol sići tako da ih sve možemo opisati na
sledeći način „sići na način iskazan glagolom u osnoviˮ.
71 Glagol juriti, u kombinaciji sa prefiksom raz- javlјa se i u nerefleksivnoj formi razjuriti ali tada je on u značenju „naterati u bekstvo veći broj lica, razagnatiˮ i kao takav spada u grupu manipulativno-kauzativnih glagola .
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
117
– Doviđenja, izići ću na vrh i posle sići . (KSSJ) – Strčao sam u prizemlje
i izašao napolje. (KSSJ) – Obren se kroz rupu dimnjaka iskobeljao do
vrha zgrade, pa spuzao niz krov... (I) – ... sjurio se niz stepenice do
garaže. (I)
3.2.13. Prefiks ob- (op-)
Prefiks ob-, sa svojim alomorfnim oblikom op-, kombinuje se sa
imperfektivnim glagolima ići, trčati i šetati sa kojima gradi sledeće
perfektivne prefiksale:
obići, optrčati, opšetati.
Prefiksom ob- (op-) perfektivizuje se radnja i dodaje se značenje kružnog
kretanja (cirkumlokalnosti) sa lokalizatorom u centru ili polukružnog
kretanja pored lokalizatora (koji može biti takođe u pokretu ili statičan): obići
„proći oko nekoga, nečega ili iza nekoga, nečega; proći dužim okolišnim
putem, zaobići (nekoga, nešto)”, optrčati „obići oko koga ili čega trčeći”,
opšetati „obići šetajući”.
– Ubica je tog trenutka obišao oko klupa ... (KSSJ) – ... svaki čas strčava
sa ivice pločnika da bi obišao prolaznike koji su, kako mu se činilo, išli i
suviše polako ... (KSSJ) – Grigorij optrča oko stola... (KSSJ) – Najpre bi
optrčao dvorište tri puta... (KSSJ) – Opšetao sam oko jame i pogledao
u pumpnu stanicu. (I) Opšetali ceo park pa da uđemo u deo gde je
Gaudijev muzej i čuveni gušter. (I)
Glagolom obići označava se i kružno kretanje oko lokalizatora kao u
primeru obići oko klupa, a i prolazak pored nečega u blagom luku, kao što je u
primeru obići prolaznike. On je tipičan glagol kretanja sa obeležjem
cirkumlokalnosti pomoću kojeg su definisani ostali glagoli iz ove grupe,
glagoli opšetati i optrčati, kao „obići (oko nekoga, nečega / nekoga, nešto) na
način iskazan motivnim glagolom”.
Tipična rekcijska dopuna ovih glagola jeste predloško-padežna
konstrukcija sa predlogom oko i imenicom u genitivu uz koju oni ostaju
neprelazni, što je uobičajeno za glagole kretanja. U nekim slučajevima se, kao
rekcijska dopuna, pojavljuje oblik akuzativa bez predloga kao pravi objekat
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
118
oko kojeg se odvija kretanje i tada glagol kretanja postaje prelazan kao u
navedenim primerima obići prolaznike, optrčati dvorište, opšetati park i sl.
3.2.14. Prefiks pri-
Prefiks pri- gradi prefiksale kojima se označava kretanje adlativnog
usmerenja, primicanje, približavanje. To su glagoli: prići „idući približiti se
kome ili čemu”, pritrčati „trčeći približiti se kome ili čemu, dotrčati” i prispeti
„doći, stići kuda”.
– Jedan vojnik prišao je ogradi... (KSSJ) – Pritrčala sam prozoru i
ugledala mnoštvo ljudi... (KSSJ) – Artur i Loren prispeli su u stan
otprilike u to isto vreme. (KSSJ)
3.2.15. Prefiks pod-
Prefiks pod- gradi perfektivni prefiksal sa značenjem kretanja koje se
odvija ili završava ispod čega: podići „doći ispod čega”.
Vlasotinčani meze kozji sir i nude svakoga ko podiđe pod njihov šator.
(KSSJ)
3.2.16. Prefiks mimo-
Prefiks mimo- gradi jedino glagol mimoići (se) „proći mimo, pokraj” u
značenju kretanja pored lokalizatora „mimoišli su šumu” ili u refleksivnoj
formi u značenju kretanja osoba u suprotnim pravcima koje u jednom
trenutku prođu jedna pored druge „mimoišli su se na uzanom putu”.
– ... šetajući s devojkom, mimoišao se u gradskom parku s dvojicom
momaka... (KSSJ) – Vojnici su u stvari mimoišli ovu kuću, odlazeći u
druge! (I)
3.2.17. Prefiks nad-
I. Grickat smatra da prefiks nad- ima isključivo prostorno značenje, sa
mogućim figurativnim. (ГРИЦКАТ 1967: 202) Prefiks nad- gradi sa glagolom ići
perfektivni prefiksal nadići u značenju „odozgo zaobići” kojim se, prema RMS
PREFIKSACIJA GLAGOLA KRETANJA
119
označava kretanje koje se odvija iznad čega. Ovaj glagol ima prelaznu
upotrebu i u savremenom srpskom jeziku ima arhaičan ton zbog čega nije
frekventan i u korpusu nismo uspeli da pronađemo adekvatan primer
upotrebe. Definicija primarnog značenja u RMS navedena je iz Vukovog
Rječnika što govori o njegovoj starini, a primeri koje smo pronašli u korpusu
odnose se samo na njegovo sekundarno značenje „2. nadvisiti, nadmašiti,
prevazićiˮ koje nije više u vezi sa čovekovim kretanjem, npr. Njegova uloga je
višestruko nadišla svaku ljudsku individualnost. (KSSJ)
Među opisanih 17 prefiksa, prefiksi od- i do- javljaju se kao
najfrekventniji i najizrazitiji prefiksi za obeležavanje ablativnog i adlativnog
kretanja. Prefiksi mimo- i nad- imaju neznatan broj pojavljivanja, ali ipak ih
nismo zaobišli jer i pomoću njih se dobija opšta slika glagolske prefiksacije.
4. ZAKLJUČNE NAPOMENE
Semantička analiza glagola ljudskog kretanja pokazala je da oni
formiraju, po principu teorije semantičkog polja, jedno jasno određeno i
omeđeno, diferencirano i stabilno leksičko-semantičko polje. U tom polju,
koje obuhvata veliki broj glagola, glagoli se grupišu, na osnovu svojih
dominantnih diferencijalnih sema.
Semantički opisi glagola kretanja nisu naročito složeni, što se vidi i po
broju njihovih diferencijalnih sema koji nije velik. Glagol kretanja najčešće se
može opisati pomoću jedne ili dve diferencijalne seme. Međutim, one su,
obično, dovoljno specifične da onemogućavaju širenje polisemije. Zato glagoli
kretanja, generalno, nemaju razvijenu polisemiju. Izgleda da što je semantički
opis glagola manje složen, što ima manji broj diferencijalnih sema, to mu je
polisemija raširenija, i obratno, što je glagol specifičnijeg značenja i sa više
semantičkih obeležja, slabije razvija polisemiju.
Nevelik broj diferencijalnih sema kao rezultat, na paradigmatskom
planu, ima i pojavu visokog stepena sinonimičnosti glagola unutar svojih
grupa. To je i očekivani rezultat, budući da pripadaju istom semantičkom
polju i dele svoja semantička obeležja. Npr. glagoli otežanog kretanja hramati,
bangati, ćopati, šepati72 ili glagoli brzog kretanja trčati, juriti, žuriti, hitati73 u
svojim leksikografskim definicijama su, uglavnom, opisani jedni drugima.
U pogledu derivacije, glagoli kretanja su plodni u građenju prefiksala
jer je prefiksalna tvorba dominantan vid tvorbe glagola. Sufiksalni derivati su
obično imperfektivni oblici perfektivnih prefiksala: dotrčati – dotrčavati,
izjuriti – izjurivati.
Većina postojećih prefiksa se dodaje na glagole kretanja.
Najfrekventniji je prefiks do-, zatim prefiksi od- (ot-), iz- (is-, i-), za-, na-, pro-,
po-, pre-, uz- (uza-, us-), u-, raz-, pri-, s-, ob-, i pod-, mimo- i nad-. Prefiksi
72 Up. str. 56.
73 Up. str. 62.
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku – semantika i derivacija
122
obično perfektivizuju osnovne glagole, koji su po pravilu imperfektivni. Iako
su polisemični, prefiksi modifikuju glagolska značenja glagola ljudskog
kretanja skoro uvek na isti način i retko se događa da se jedan isti prefiks javi
u dva značenja u okviru jedne iste grupe. Isti prefiks obično tvori glagole istog
tipa značenja, npr. ući, utrčati, ušetati (se) (intralokalizacija) ili preći, pretrčati,
pregacati (perlativnost).
Putem prefiksacije, koja je dominantan vid tvorbe glagola,
nedirektivni primarni glagoli kretanja postaju perfektivni i dobijaju obeležje
direktivnosti. Osim direktivnih značenja (adlativnog, ablativnog i perlativnog)
u procesu tvorbe javlјaju se još i ingresivno, sativno i kontinuativno značenje
ali mnogo ređe. U tvorbi su najproduktivniji prefiksi do- i od- kojima se grade
prefiksali sa posebnim direktivnim, adlativnim (do-) i ablativnim (od-)
značenjima kojima su u fokusu osnovni strukturni elementi kretanja –
stizanje do završne tačke kretanja i napuštanje početne tačke kretanja.
Produktivnost ova dva prefiksa ogleda se u njihovoj sposobnosti
kombinovanja sa skoro svim analiziranim glagolima, a ona je rezultat delom i
semantike osnovnih glagola za koje se, zbog prirode njihovog značenja,
podrazumeva mogućnost obeležavanja početka i završetka kretanja. Po
frekvenciji ova dva prefiksa zaključujemo da se deriviranim glagolima
kretanja najčešće obeležavaju upravo ta dva elementa kretanja.
Jedan od zaključaka ove studije tiče se mogućnosti kombinovanja
prefiksâ sa glagolskim osnovama. Prefiksi obično ne unose svoju semantiku
sasvim slučajno u značenje prefiksala već, na izvestan način, i reprezentuju
specifična semantička obeležja koja su već sadržana u semantici osnovnog
glagola, ako ne u onoj eksplicitnoj, onda barem u onoj potencijalnoj.
Jedan od važnih zaključaka rada tiče se i statusa glagola ići. U
semantičkim opisima direktivnih prefiksala primarnih glagola kretanja istog
tvorbenog značenja najčešće je opšti deo prefiksal glagola ići. Zbog toga glagol
ići smatramo tipičnim glagolom čovekovog kretanja, kao i njegove prefiksalne
derivate kao što su doći, otići, preći, prići, sići i sl. koji se pojavlјuju kao
dominante u nizovima prefiksiranih direktivnih glagola kretanja istog
tvorbenog značenja. Glagol ići kombinuje se i sa svim analiziranim prefiksima
što ga stavlja na centralnu poziciju u kategoriji glagola ljudskog kretanja čiji je
on tipičan reprezent. Glagol kretati se postavili smo kao arhisemski glagol i
‘kretanje’ smo postavili kao arhisemu opisanih glagola, a na osnovu analize
ZAKLJUČNE NAPOMENE
123
semantike i tvorbe izabranih glagola kretanja možemo zaključiti da je glagol
ići prototipski glagol u leksičko-semantičkoj grupi glagola ljudskog kretanja.
Sprovedena analiza leksičko-semantičkog polja glagola ljudskog
kretanja pruža nam uvid u jedan od načina nominacije čovekovog kretanja
dajući tako svoj doprinos u otkrivanju i boljem razumevanju strukture i
organizacije dela leksikona srpskog jezika.
SUMMARY
This study looks at the verbs of human motion as one segment in the lexicon
of Serbian language from a semantic and derivational perspective. The verbs
of motion have been chosen because motion is a primary cognitive process,
and goal-directed movement through space, as an immanently human
characteristic, is one of the most important conceptual categories of human
beings. Human movement is expressed by various lexical means, and among
the most conspicuous are the verbs of motion.
The structure of the study reflects the aim of the research and it consists of
the following chapters: 1. Foreword, 2. Introduction, 3. Verbs of motion, 4.
Prefixation of the verbs of motion, 5. Concluding remarks and References.
The Introduction offers a thorough overview of the subject matter, research
aim and theoretical and methodological framework of the research (the
theory of lexical fields, componential analysis and prototype theory). It
includes a literature overview and a description of the research corpus, which
is comprised of Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika/ Dictionary of
Serbo-Croatian Literary Language (Matica srpska), complemented with
relevant data from Rečnik SANU/Dictionary of SASA, the single-volume Rečnik
srpskog jezika /Dictionary of Serbian Language (Matica srpska), electronic
Korpus savremenog srpskog jezika /Corpus of Contemporary Serbian
Language (Faculty of Mathematics, University of Belgrade), and examples
from the internet. This corpus provided a solid basis for a thorough
investigation of the research topic.
The second chapter, titled Verbs of motion, offers a semantic analysis of these
verbs, and the focus is on the semantics of the predominantly common verbs
and the changes in their meaning induced by prefixation. This is why we
decided to classify them according to the semantics of the basic forms into
verbs denoting manner, direction and path of motion, and then analyse how
prefixation affects their meaning. The identified structural elements of the
concept of motion include the starting point, ending point and path of motion
(ablative, adlative and perlative semantic fields). Based on them and on the
semantic components of the manner, direction and path of motion, motion
verbs are grouped into verbs of walking (for ex. ići, hodati, koračati), verbs of
126
walking with difficulty (for ex. ćopati, šepati, hramati), verbs of fast walking
(brzati, juriti, žuriti), verbs of aimless motion (lutati, bazati, skitati (se)),
ablative verbs (bežati, kidnuti, klisnuti), adlative verbs (vratiti se, stići, dospeti)
and verbs expressing upward motion (peti se, penjati se, verati se). Typical
representatives of every group are presented and defined, semes are
identified and illustrated with examples from the corpus.
The semantic analysis has shown that, in accordance with the semantic field
theory, motion verbs form a specific, clearly delimited, differentiated and
stable lexical-semantic field. Within this broad semantic field, verbs are
grouped according to their dominant differential semes. The analysis also
shows that the verb ići (walk) is the prototypical verb in the category of
motion verbs.
Semantic descriptions of motion verbs are not very complex, which is also
evident from the small number of their differential semes. A motion verb can
most often be described by one or two differential semes. However, they are
usually specific enough to prevent the spreading of polisemy – which is why
these verbs, generally speaking, are not highly polysemous.
The chapter on the prefixation of the motion verbs focuses on 17 prefixes and
the way they affect basic verbs: do-, od-, na-, pro-, iz-, po-, za-, uz-, u-, pre-, raz-,
s-, ob-, pri-, pod-, mimo-, and nad-. The derivational analysis has shown that
prefixes usually do not introduce their meaning accidentally into the meaning
of the prefixal, but, in a way, represent specific semantic features which are
already present, if not in the explicit, then at least in the potential semantics
of the basic verb form.
The analysis offers an insight into a way of naming human movement, thus
contributing to the discovery and better understanding of the structure and
organization of a part of the lexicon of the Serbian language, which might be
useful for lexicological and other linguistic and non-linguistic research.
127
LITERATURA
BABIĆ, Stjepan (1986). Tvorba riječi u hrvatskome književnom jeziku. Zagreb:
JAZU – Globus.
BELAJ, Branimir (2008). Jezik, prostor i konceptualizacija: Shematična značenja
hrvatskih glagolskih prefiksa. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet.
CHOMSKY, Noam (1965). Aspects of the Theory of Syntax. Cambridge: Mass.
COLLITZ, H. Klara (1931). Verbs of Motion in their Semantic Divergence.
Philadelphia: Linguistic Society of America.
DICKEY, M. Stephen (2007). A prototype account of the development of
delimitative po- in Russian. Cognitive paths into the Slavic domain.
Berlin: Mouton de Gruyter: 329–374.
DIERSCH, Helga (1972). Verben der Fortbewegung in der deutschen Sprache der
Gegenwart: Eine Untersuchung zu syntagmatischen und
paradigmatischen Beziehungen des Wortinhalts. Berlin: Akademie
Verlag.
DI MEOLA, Claudio (1994). Kommen und gehen, Eine kognitiv-linguistische
Untersuchung der Polysemie deiktischer Bewegungsverben. Tübingen:
Max Niemeyer Verlag.
EFSTATHIOU, Maria (1992). Die Verben der Fortbewegung. Eine kontrastive
Analyse der Sprachen Neugriechisch und Deutsch. Bonn: Holos-Verlag.
FILIPOVIĆ, Luna (2007). Talking about motion: A crosslinguistic investigation
of lexicalization patterns. Amsterdam: John Benjamins.
FILLMORE, J. Charles (1971a). How to konw whether you are coming or going.
U: Hyldgard- Jensen, Karl, ed. Linguistik. Frankfurt/M.: Athenäum:
369–79.
FILLMORE, J. Charles (1997). Lectures on Deixis. Stanford, California: CSLI
Publications.
FUNK, Christine (1995). Fortbewegungsverben in Luthers Übersetzung des
Neuen Testaments. Frankfurt am Main: Peter Lang.
GRUBOR, Đuro (1953). Aspektna značenja. Zagreb: Jugoslovenska akademija
znanosti i umjetnosti.
IKEGAMI, Yoshihiko (1969). The semological structure of the English verbs of
motion; A stratificational approach.Tokyo: Sanseido Publishing
Company.
128
IVIĆ, Milka (2000). O rečenicama tipa „Otišla je kod majke / Otišla je do majke”
u: Lingvistički ogledi, tri. Beograd: Biblioteka XX vek.
KATZ, Jerrold J., Fodor, Jerry A. (1963). The Structure of a Semantic Theory,
Language 39: 170–210.
KLAUS, Georg (1972). Semiotik und Erkenntnistheorie. Berlin: VEB Deutscher
Verl. der Wissenschaften.
KLIKOVAC, Duška (2000). Semantika predloga. Beograd: Filološki fakultet.
KLOTZ, Michael (2007).Valency rules? The case of verbs with propositional
complements. In Valency – Theoretical, Descriptive and Cognitive Issues
ed. by Thomas Herbst, Katrin Götz-Votteler. Berlin, New York: Mouton
de Gruyter: 117–128.
KOVAČEVIĆ, Miloš (1986). Prefiksacija i njen uticaj na formu i semantiku
sintagme. Naučni sastanak slavista u Vukove dane. XVI/1: 119–129.
KRILE, Ivo (1981). O pojmu kretanja u hrvatskom književnom jeziku. Jezik :
časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. 29: 13–19.
LAKOFF, George (1987). Women, fire, and dangerous things. What Categories
Reveal about the Mind. Chicago and London: The University of Chicago
Press.
LEECH, Geoffrey (1983). Semantics. Harmondsworth: Penguin Ltd.
LEISI, Ernst (1971). Der Wortinhalt. Heidelberg: Quelle & Meyer.
LEVIN, Beth (1993). English Verb Classes and Alternations. Chicago: University
of Chicago.
LIPKA, Leonhard (2002). English Lexicology. Tübingen: Narr.
LYONS, John (1977). Semantics 1. Cambridge: Cambridge University Press.
MARETIĆ, Tomo (1899). Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga
književnog jezika. Zagreb: Kugli i Deutsch.
MILLER, A. George (1972). English verbs of motion: Acase study in semantics
and lexical memory. U Coding Processes in Human Memory, eds. A. W.
Melton and E. Martin. Washington, DC: Winston: 335–372.
NIDA, A. Eugen (1975a). Componential Analysis of Meaning. The Hague, Paris:
Mouton.
NIDA, A. Eugen (1975b). Exploring Semantic Structures. München: Wilhelm
Fink Verlag.
ORTHEN, Norbert (1976). Zur Semantik deutscher Bewegungsverben. Köln:
Univ., Diss.
PALMER, F.R. (1976). Semantics. A new outline. Cambridge, London, New York,
Melbourne: Cambridge University Press.
129
PIPER, Predrag (1997). Jezik i prostor. Beograd: Biblioteka XX vek.
PIPER, Predrag (1983). Zamenički prilozi (gramatički status i semantički
tipovi). Novi Sad: Institut za strane jezike i književnosti.
PRANJKOVIĆ, Ivo (2009). Prostorna značenja u hrvatskome jeziku.
<https://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=1830&naslov=
prostorna-znacenja-u-hrvatskome-jeziku> 7.7.2018.
PRĆIĆ, Tvrtko (1997). Semantika i pragmatika reči. Novi Sad – Sremski
Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića
RADEN, Günter (1988). The Concept of Motion in – Understanding the Lexicon –
Meaning, Sense and World Knowledge in Lexical Semantics ed. by
Werner Hüllen and Rainer Schulze. Tübingen: Max Niemeyer Verlag:
380–394.
SÖDER, Torbjörn (2001). Walk This Way: Verbs of Motion in Three Finno-Ugric
Languages. Upsala: Acta Universitatis Upsaliensis, Studia Uralica
Upsaliensia 33.
SOLECKA, Kazimiera Maria (1983). Semantyka czasowników ruchu w jezyku
macedońskim. Katowice: Uniwersytet Śląski.
ŠARIĆ, Ljiljana (2014) Prostor u jeziku i metafora. Kognitivnolingvističke studije
o prefiksima i prijedlozima. [Space in Language and Metaphor]. Zagreb:
Naklada Jesenski & Turk.
ŠARIĆ, Ljiljana; Mikolić, Petra (2015) A semantic analysis of the verbal prefix
o(b)- in Croatian Croatica et Slavica Iadertina, Vol.11/2 No.11: 249–
283.
ŠEVO, Aleksandar (1987). Leksička spojivost glagola kretanja u ruskom jeziku
u poređenju sa srpskohrvatskim. Zbornik radova ISJK. Sveska 8. Novi
Sad: 107–168.
TRIER, Jost (1931). Der Deutsche Wortschatz im Sinnbezirk des Verstandnes.
Heidelberg: Winter.
TRIER, Jost (1934). Das sprachliche Feld. Eine Auseinandersetzung. Neue
Jahrbücher für Wissenschaft und Jugendbildung. Leipzig; Berlin:
Teubner.
TRIER, Jost (1973). Aufsätze und Vorträge zur Wortfeldtheorie, Hrsg. von A. van
der Lee und O. Reichmann, The Hague, Paris: Mouton.
VUJOVIĆ, Dušanka (2011). Semantika glagola ići u Andrićevim pripovetkama iz
austrougarskog perioda. Branko Tošović (Hg./Ur.). Die k. u. k. Periode
in Leben und Schaffen von Ivo Andrić (1892–1922). Andrić Initiative
130
4. Graz – Beograd: Institut für Slawistik der Karl-Franzens Universität
– Beogradska knjiga: 723–730.
VUKIĆEVIĆ, Dušanka (1994). O značenju imeničkih složenica. Zbornik Matice
srpske za filologiju i lingvistiku. XXXVII/1: 145–149.
WEINREICH, Uriel (1963) Lexicology In: Th. A. Sebeok (ed), Current trends in
linguistic 1. The Hague: 60–93.
WEISGERBER, Leo (1954). Die Sprachfelder in der geistigen Erschliessung der
Welt. Festschrift für J. Trier. Meisenheim Glan: Hain.
WIERZBICKA, Anna (1972) Semantic primitives. Linguistische Forschungen, Bd.
22. Frankfurt: Athenäum-Verlag.
ŽIC-FUCHS, Milena (1991). Znanje o jeziku i znanje o svijetu. Zagreb: Biblioteka
SOL.
***
АНТОНИЋ, Ивaнa (2007). Синтaксa и сeмaнтикa прeдлoгa дo. Збoрник
Maтицe српскe зa филoлoгиjу и лингвистику L: 31–43.
АПРЕСЯН, Ю.Д. (1967). Экспериментальное исследование семантики
русского глагола. Москва: Издательство „Наукаˮ.
АПРЕСЯН, Ю.Д. (1995). Избранные труды. Tом I. Лексическая семантика.
Синонимические средства языка. Москва: Школа „Языки русской
кулЬтурыˮ: Восточная литература РАН.
AРСEНИJEВИЋ, Нaдa (2003). Aкузaтив сa прeдлoгoм у сaврeмeнoм српскoм
jeзику (I и II). Прeштaмпaнo из Збoрникa Maтицe српскe зa
филoлoгиjу и лингвистику, XLVI/1 i XLVII/2. Нoви Сaд.
БEЛИЋ, Александар (1949). Савремени српскохрватски језик. II део: Наука
о грађењу речи. Београд: Научна књига.
БEЛИЋ, Aлeксaндaр (1950). Истoриja српскoхрвaтскoгa jeзикa. Књ. II св. 1:
Рeчи сa дeклинaциjoм. Бeoгрaд: Нaучнa књигa.
БEЛИЋ, Aлeксaндaр (1965). Истoриja српскoхрвaтскoг jeзикa. Књ. II св. 2:
Рeчи сa кoнјугaциjoм. Бeoгрaд: Нaучнa књигa.
БEЛИЋ, Aлeксaндaр (1999). Историја српског језика: фонетика, речи са
деклинацијом, речи са коњугацијом. Београд: Завод за уџбенике и
наставна средства.
БEЛИЋ, Aлeксaндaр (2000). Univerzitetska predavanja iz savremenog
srpskohrvatskog jezika. Bibiografija radova Aleksandra Belića.
Београд: Завод за уџбенике и наставна средства.
131
ВИНОГРАДОВ, В. Виктор (1972). Русский язык. Грамматическое учение о
слове. Москва: Высшая школа.
ВУЈОВИЋ, Душанка (2011). Сeмaнтичкa и дeривaциoнa oбeлeжja глaгoлa
oтeжaнoг крeтaњa, Грaмaтикa и лeксикa у слoвeнским jeзицимa:
збoрник рaдoвa с мeђунaрoднoг симпoзиjумa / глaвни урeдник
Срeтo Taнaсић. Нoви Сaд : Maтицa српскa ; Бeoгрaд : Институт зa
спски jeзик СAНУ: 349–359.
ВУЈОВИЋ, Душанка (2012). Oснoвнa знaчeњa и прeфиксaлнa дeривaциja
глaгoлa ићи и хoдaти. Збoрник Maтицe српскe зa филoлoгиjу и
лингвистику. LV/2 : 85–92.
ВУКOМAНOВИЋ, Слaвкo (1963). O jeднoj упoтрeби прeдлoгa нa. Нaш jeзик,
нoвa сeриja. Књ. XIII, св. 1–2: 81–94.
ГОРТАН–ПРЕМК, Даринка (1963). Синтагме с предлогом до с обзиром на
својства предлога уoпштe. Нaш jeзик, нова серија. Књ. XIII, св. 1–2:
64–80.
ГOРТAН-ПРEМК, Дaринкa (1971). Aкузaтивнe синтaгмe бeз прeдлoгa у
српскoхрвaтскoм jeзику. Бeoгрaд: Зaвoд зa уџбeникe и нaстaвнa
срeдствa.
ГOРТAН-ПРEМК, Дaринкa (1997). Полисемија и организација лексичког
система у српскоме језику. Беогрaд: Библиотека Јужнословенског
филолога, књ. 14.
ГРИЦКAТ, Ирeнa (1955–1956). Деминутивни глаголи у срппскохрватском
језику. Јужнословенски филолог. XIX /1–4: 45 – 96.
ГРИЦКAТ, Ирeнa (1966). Прeфиксaциja кao срeдствo грaмaтичкe (чистe)
пeрфeктизaциje. Jужнoслoвeнски филoлoг. XXVII: 185–223.
ГРИЦКAТ, Ирeнa (1967). Штa дaje зa прoучaвaњe глaгoлскe сeмaнтикe
чистa (грaмaтичкa) пeрфeктизaциja путeм прeфиксaциje. Нaш
jeзик, нова серија. Књ. XVI, св. 3: 119–126.
ГРИЦКAТ, Ирeнa (2000). Прeфикс с(a)- уз глaгoлe у српскoм jeзику.
Збoрник Maтицe српскe зa филoлoгиjу и лингвистику. XLIII: 137–
141.
ДРАГИЋЕВИЋ, Рајна (2007). Лексикологија српског језика. Београд: Завод за
уџбенике.
ДРАГИЋЕВИЋ, Рајна (2015). Префиксација у србистици и славистици, у У
простору лингвистичке славистике Зборник научних радова
поводом 65 година живота aкадемика Предрага Пипера, ур. Љ.
Поповић, Д. Војводић, М. Номаћи, Београд, 353–366.
132
ДРАГИЋЕВИЋ, Рајна (2007). Лексикологија српског језика. Београд: Завод за
уџбенике.
ИВИЋ, Mилкa (1951–1952). O прeдлoгу пo у српскoхрвaтскoм jeзику.
Jужнoслoвeнски филoлoг. XIX/1–4: 173–210.
ИВИЋ, Mилкa (1957). Jeднo пoглaвљe из грaмaтикe нaшeг сaврeмeнoг
jeзикa – систeм мeсних пaдeжa. Гoдишњaк Филoзoфскoг
фaкултeтa у Нoвoм Сaду. XX: 145–158.
ИВИЋ, Mилкa (1957–1958). Систeм прeдлoшких кoнструкциja у
српскoхрвaтскoм jeзику. Jужнoслoвeнски филoлoг. XXII: 139–149.
ИВИЋ, Mилкa (1982). О неким принципима глаголске префиксације у
словенским језицима. Јужнословенски филолог. XXXVIII: 51–56.
КЛАЈН, Иван (2002). Творба речи у савременом српском језику. Први део.
Слагање и префиксација. Београд – Нови Сад: Завод за уџбенике и
наставна средства и Институт за српски језик САНУ – Матица
српска.
КЛАЈН, Иван (2003). Творба речи у савременом српском језику. Други део.
Суфиксација и конверзија. Београд – Нови Сад: Завод за уџбенике
и наставна средства и Институт за српски језик САНУ – Матица
српска.
MAЛEТИЋ, Нaдa (1988–1990). Из глaгoлскe сeмaнтикe: глaгoли крeтaњa у
српскoхрвaтскoм jeзику. Прилoзи прoучaвaњa jeзикa. 24–26: 237–
249.
ПИПEР, Прeдрaг (1977–1978). Oбeлeжaвaњe прoстoрних oднoсa
прeдлoшкo-пaдeжним кoнструкциjaмa у сaврeмeнoм рускoм и
сaврeмeнoм српскoхрвaтскoм jeзику. Прилoзи прoучaвaњу jeзикa.
Књ. 13–14: 1–48.
ПИПEР, Прeдрaг, Aнтoнић, Ивaнa, Ружић, Влaдислaвa, Taнaсић, Срeтo,
Пoпoвић, Људмилa, Toшoвић, Брaнкo (2005). Синтaксa
сaврeмeнoгa српскoг jeзикa. Прoстa рeчeницa – у рeд. aкaдeмикa
Mилкe Ивић, Бeoгрaд – Нoви Сaд: Институт зa српски jeзик СAНУ
– Бeoгрaдскa књигa – Maтицa српскa.
ПИПЕР, Прeдрaг (2008). Граматика границе. Јужнословенски филолог.
LXIV: 307–322.
РАДОВАНОВИЋ, Милорад (2015). Фази лингвистика. Сремски Карловци,
Нови Сад: Издавачка књижарница Зорана Стојановића.
РУЖИЋ, Владислава (2005). Прoстa рeчeницa кao синтaксичкa цeлинa /у
књизи: Синтaксa сaврeмeнoгa српскoг jeзикa. Прoстa рeчeницa – у
133
рeд. aкaдeмикa Mилкe Ивић, Бeoгрaд ‒ Нoви Сaд: Институт зa
српски jeзик СAНУ ‒ Бeoгрaдскa књигa ‒ Maтицa српскa: 477–575.
СТEВAНOВИЋ, Mихajлo (1986). Сaврeмeни српскoхрвaтски jeзик I ‒ II,
Бeoгрaд: Нaучнa књигa.
ТЕШИЋ, Весна (1989). Из новије лексике. Исходати 2 часа, истрчати 9,85
секунди и сл., Наш језик, нова серија. Књ. XXVIII/3: 187–189.
ФЕРМ, Людмила (1990). Выражение направленија при приставочных
глаголах перемещения б современном русском языке. Uppsala:
Almqvist & Wiksell.
Rečnici i korpus
KRISTAL, Dejvid (1988). Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike. Beograd:
Nolit.
RIKARD, Simeon (1969). Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. I – II.
Zagreb: Matica hrvatska.
Roget’s Thesaurus of English Words and Phrases (1987). B. Kikpatrick (ur.)
(first edition by Peter Mark Roget 1852), London: Longman Group UK
Limited.
SKOK, Petar (1971–1973). Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika,
I–IV. Zagreb: Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti.
TODOROV, Cvetan i Dikro, Osvald (1987). Enciklopedijski rečnik nauka o jeziku
I/II. Beograd: Prosveta.
***
ВAСИЋ, Смиљкa; Вaсић, Дрaгoљуб (2004). Фрeквeнциjски рeчник
сaврeмeнoг српскoг jeзикa. Бeoгрaд: Институт зa пeдaгoшкa
истрaживaњa.
КССJ: Кoрпус сaврeмeнoг српскoг jeзикa (Душкo Витaс и сaрaдници)
<http://www.korpus.matf.bg.ac.rs/korpus/mainmenu.php>
20.08.2012.
Лингвистический энциклопедический словарь (1990). гл. ред. В.Н. Ярцева.
Москва: Советская энциклопедия.
134
РМС: Речник српскохрватског књижевног језика књ. 1–3, Нови Сад –
Загреб: Матица српска–Матица хрватска, 1967–1969, књ. 4–6,
Нови Сад: Матица српска, 1971–1976.
РСAНУ: Рeчник српскoхрвaтскoг књижeвнoг и нaрoднoг jeзикa. Књ. 1–16.
Бeoгрaд: СAНУ–Институт зa српски jeзик. 1959–
РСЈ: Речник српскога језика, Нови Сад: Матица Српска, 2011.
UNIVERZITET U NOVOM SADU
FILOZOFSKI FAKULTET NOVI SAD
21000 Novi Sad
Dr Zorana Đinđića 2
www.ff.uns.ac.rs
Elektronsko izdanje
http://digitalna.ff.uns.ac.rs/sadrzaj/2019/978-86-6065-562-4
CIP - Каталогизација у публикацији
Библиотеке Матице српске, Нови Сад
811.163.41'367.625
ВУЈОВИЋ, Душанка, 1966-
Glagoli ljudskog kretanja u savremenom srpskom jeziku [Elektronski izvor] :
semantika i derivacija / Dušanka Vujović. - Novi Sad : Filozofski fakultet, 2019
Način pristupa (URL): http://digitalna.ff.uns.ac.rs/sadrzaj/2019/978-86-6065-562-
4. - Opis zasnovan na stanju na dan 30.12.2019. - Nasl. s naslovnog ekrana. -
Napomene i bibliografske reference uz tekst. - Bibliografija. - Summary.
ISBN 978-86-6065-562-4
а) Српски језик - Глаголи кретања
COBISS.SR-ID 332431879