SVEUILITE U ZADRU

SAMOHRANO RODITELJSTVO

(seminarski rad)

1. UVOD

Suvremenoj obitelji svojstvena je raznolikost. Sve su prisutniji novi oblici obitelji meu kojima su i jednoroditeljske obitelji. U drutvu se javlja transformacija obitelji kao temeljne socijalne zajednice. Obitelj se smanjila, sve je vie samakih kuanstava, jednoroditeljskih obitelji, izvanbrane djece i neformalnih veza.

U konstruiranju obitelji kao osnovne socijalne zajednice posljednjih su godina zamijeeni sljedei trendovi: smanjivanje stope nupcijaliteta (sklapanja braka), porast stope divorcijaliteta, poveanje dobi prilikom sklapanja prvog braka, sve vea sklonost parova kohabitacijama, te opadanje stope feriliteta i to s naglaskom opadanja feriliteta u branim zajednicama. O procesu pluralizacije obiteljskih oblika svjedoi i podatak da je jednoroditeljskih obitelji u razvijenim industrijskim zemljama danas izmeu 15% i 30%.

Samohrana obitelj nije jedinstvena socioloka kategorija pa ju je stoga vrlo teko definirati.

Termin samohrani roditelj se odnosi na roditelje koji samostalno, bez drugog roditelja skrbe o djetetu. Definicija samohranog roditelja uvelike ovisi o tome to se podrazumijeva pod rijeju samohran. To moe znaiti sam, samostalan, usamljen, preputen sam sebi, nevjenan ili izvan stalne veze. U tim obiteljima najee jedan roditelj, ovisno o uzrocima, ispada iz obiteljskog sustava dok drugi mora ponovno organizirati i izgraditi novi nain obiteljskog ivota i sam izvravati brojne zadae. Stoga bi moda takve roditelje bilo opravdanije nazvati roditelji samci, a ne samohrani roditelji kako se u nas uobiajeno nazivaju.

2. SAMOHRANO RODITELJSTVO

Samohrani roditelji ine posebno osjetljivu drutvenu skupinu, kojoj je potrebna i materijalna i psihosocijalna pomo. Samohrano roditeljstvo se uglavnom definira na temelju obiteljske strukture, ali se ne mora nuno tretirati kao dihotomna varijabla, ve i kao kontinuirana varijabla. Tako i osoba u braku moe imati razdoblje vremena samohranog roditeljstva, tijekom kojeg svakodnevno skrbi o jednom ili vie djece, bez stalne fizike i emocionalne podrke partnera. Na ovaj su nain i obitelji u kojima jedan partner ivi dislocirano od obitelji iz poslovnih razloga (npr. u drugom gradu) takoer obitelji samohranih roditelja. Ovakva obitelj vjerojatno nema financijskih potekoa kakvih ima prava samohrana obitelj, ali je samohrana prema kriteriju navedene emocionalne podrke i koliine odgovornosti u odgoju djeteta koju jedan roditelj na sebe preuzima. Drugi primjeri povremene ili djelomine samohranosti su obitelji u kojima razvedeni roditelji ive u istom stambenom prostoru.

Moe se zakljuiti da su samohrane obitelji meusobno vrlo heterogene. S obzirom na samu strukturu obitelji ispravnije je ove obitelji nazvati jednoroditeljske obitelj. Meutim, ni uporaba ovog termina nije najsretnije rjeenje, jer se njime potpuno pokriva uloga drugog roditelja u odgoju djece. Naime, u obiteljima djece razvedenih roditelja i djece nevjenanih roditelja upravo je aktivni angaman drugog roditelja u odgoju djece jedan od najvanijih imbenika koji utjee na kvalitetu obiteljskih odnosa i ivotni standard obitelji.

2.1. OBILJEJA JEDNORODITELJSKIH OBITELJI U EUROPI

Udio jednoroditeljskih obitelji u europskim zemljama kree se izmeu 15% i 30%, to pokazuje porast u odnosu na 1990. i 1991. godinu kad se njihov udio u ukupnom broju obitelji s djecom do 15 godina kretao izmeu 6% u Grkoj i 21% u Danskoj.

U Velikoj Britaniji povean broj jednoroditeljskih obitelji je prije svega posljedica porasta broja razvoda ili odvajanja, a ne udovitva.

ene dominiraju u jednoroditeljskim obiteljima, osobito u Portugalu(94%). S druge strane Danska, Luksemburg i Finska imaju najvei udio samohranih oeva (20%).

Openito, zemlje koje pruaju najvie potpore jednoroditeljskim obiteljima su: Norveka, Francuska, Luksemburg, Danska i Belgija, dok najmanje potpore imaju: panjolska, Grka, Irska i Portugal.

2.2. OBILJEJA JEDNORODITELJSKIH OBITELJI U HRVATSKOJ

Trend porasta broja jednoroditeljskih obitelji, sukladno pokazateljima mnogih drugih europskih zemalja, biljei i Hrvatska. Prema podacima Dravnog zavoda za statistiku 2002. godine u populaciji obitelji u Hrvatskoj ukupno je 188 001 ili 15% samohranih roditelja. Od toga 83% ili 156 036 ine majke s djecom, dok 17% ili 31 965 ine oevi s djecom. U ukupnom broju obitelji s djecom kojih je 914 000, udio samohranih roditelja je 20,6% ili svaka peta obitelj s djecom.

Rezultati istraivanja strukture obitelji primatelja pomoi za uzdravanje u Hrvatskoj, koji pokazuju da jednoroditeljske obitelji ine 11,2% primatelja pomoi za uzdravanje. Siromatvom su znatno ee pogoene obitelji samohranih majki koje ine gotovo 84% korisnika pomoi iz jednoroditeljskih obitelji. Te obitelji se nalaze u posebnoj opasnosti od izolacije od ostatka drutva budui da su samohrani roditelji orijentirani na cjelodnevno pruanje skrbi za dijete ili na traenje dodatnih financijskih sredstava za ivot.

3. UZROCI NASTANKA JEDNORODITELJSKIH OBITELJI I PRILAGODBA DJETETA

Do nastanka jednoroditeljskih obitelji dolazi uslijed smrti branog druga, razvoda, nestanka ili naputanja obitelji jednog roditelja, izvanbrano roenje, zatim obitelji u kojima je jednom roditelju oduzeto pravo na roditeljsku skrb ili poslovna sposobnost, roditelj koji je na izdravanju zatvorske kazne ili odsutan zbog bolesti.

Jednoroditeljska obitelj esto se smatra rizinim initeljem u nastajanju devijantnog ponaanja i psiholokih problema djece i adolescenata. Pitanje je moe li se govoriti uopeno o pojmu jednoroditeljske obitelji, jer je za dijete sigurno znaajan spolroditelja s kojim ivi, uzrok nepotpunosti obitelji, tj. ivota s jednim roditeljem (smrt, rastava, naputanje) te duljina razdoblja nepotpunosti obitelji. Spomenuti initelji utjeu na razliite stilove ivota jednoroditeljskih obitelji. Rizini initelj moe biti i nova brana zajednica, tj. postojanje i ponaanje ouha, odnosno maehe. No, i formalno potpuna obitelj, u kojoj je jedan partner samo pasivno prisutan isto je tako rizina.

Veina istraivanja pokazuje da je za djecu najtee razdoblje upravo vrijeme kad se dogaa razvod roditelja, a nakon priblino dvije godine, kad obitelj uspostavi mirniju, vie organiziranu dnevnu rutinu, mnogi problemi nestaju. Privremeni lo uinak razvoda na djeji psihosocijalni razvoj pripisuje se raznim initeljima povezanima s razvodom kao to su: izloenost sukobima roditelja, nagla promjena u ponaanju roditelja, promjena u nainu njihova odgoja i stres uslijed znatnog pogoranja financijske situacije u obitelji. Meutim, odreeni problemi ponaanja i prilagodbe mogu se pojaviti i mnogo kasnije, tj. u vrijeme kad djeca uu u razdoblje adolescencije jer tada isprobavaju neke nove oblike ponaanja i mnogo su vie u drutvu vrnjaka, tj. bez nadzora roditelja. To su problemi kao to su: vei kolski neuspjeh, uestalija uporaba droge i alkohola, vie problema u ponaanju i loiji odnosi s osobama suprotnog spola. Prilagoavanje djece i adolescenata novim ivotnim uvjetima nakon raspada obitelji nije toliko povezano sa samom strukturom obitelji, tj. njezinom potpunosti ili nepotpunosti, koliko s obiteljskim odnosima, tj. s kvalitetom komunikacije u obitelji, sukobima u obitelji i roditeljskim odgojnim postupcima.

3.1. RAZVOD KAO UZROK JEDNORODITELJSTVA

Mnoge studije razvod vide kao kratkotrajan zakonski dogaaj koji utjee na pojedinca, no rije je zapravo o procesu koji se dogaa u obitelji unutar ivotnog ciklusa djece, adolescenata i odraslih. Od prve ozbiljne odluke o razvodu, preko stvarnog razdvajanja do normalizacije ivota poslije razvoda dug je put.

Prva faza, faza donoenja odluke, zapoinje razmiljanjem o razvodu koje obino dugo traje. U tom redu reduciraju se privlanosti zajednikog ivota, konflikti se pojaavaju i udaljuju ljude, dogaa se svojevrstan emocionalni razvod i partneri o razvodu poinju otvoreno razgovarati. Donoenje odluke o razvodu, prema istraivanjima, u prosjeku traje oko godinu dana.

Drugu fazu procesa ini stvarno razdvajanje, tzv. sudski razvod. Ta faza predstavlja prekretnicu jer je tada odluka o razvodu konana i zapoinju konkretne aktivnosti za provoenje tog postupka. Tu fazu procesa razvoda prati kriza lanova obitelji koja je obiljeena aljenjem i osjeajem krivnje.

Svi stresovi predrazvodnog i razvodnog perioda sastaju se u treoj fazi procesa razvoda u periodu poslije razvoda. Glavna zadaa tog razdoblja je prilagodba novim obiteljskim uvjetima i zahtijeva odreeno vrijeme. Koliko e vremena biti potrebno, ovisi o emocionalnom optereenju iz predrazvodnog perioda i varira ovisno o situaciji, kao i o uzrocima koji su do razvoda doveli.

Nakon razvoda u obitelji nastaju brojne promjene. Prije svega isti broj zadataka obavljati e sada jedan roditelj u uvjetima promijenjene strukture. Takva situacija ostavlja razliite posljedice na odrasle i djecu.

3.2. PRILAGODBA DJETETA NA RAZVOD RODITELJA

Razdoblje razvoda nesumljivo je teko za dijete i ma koliko ono bilo pripremano nikad nije dovoljno spremno za krizu razvoda i teko je prihvaa. Osjeaj naputenosti uvijek je prisutan i tugovanje moe potrajati neko vrijeme. Tijekom perioda roditeljskog rastajanja djeca moraju usvojiti mnoge ivotne promjene: aktualno odvajanje od jednog roditelja, promjene u financijskom statusu, modifikaciju kunih pravila, te ivotni stil jednoroditeljske obitelji. Osim toga, kompleks gubitka u sluaju razvoda znaajno se razlikuje od onog uzrokovanog smru. Nakon smrti odsutni roditelj obino se idealizira, ali nakon razvoda najee obezvrjeuje. Utjecaj razvoda na djecu povezan je s dva glavna pitanja: intenzitetom konflikta izmeu roditelja te stupnjem u kojem je dijete fokus obiteljskih emocionalnih procesa.

Prilagodba djeteta na razvod ne ovisi iskljuivo o sukobima u obitelji ili gubitku jednog roditelja ve i o nekim drugim initeljima koji su vezani neposredno za samo dijete. Meu tim initeljima svakako su najznaajniji starost i spol djeteta.

Dijete predkolskog uzrasta (3-5 godina) nije u stanju shvatiti prave razloge razdvajanja roditelja i smatra da na taj nain nepovratno gubi ljubav jednog roditelja. Za taj je uzrast karakteristina i pojava regresivnog ponaanja (ponaa se kao dijete mlaeg uzrasta), to moe potrajati odreeno vrijeme. Prema rezultatima istraivanja mlae je dijete sklono, pogotovo u tumaenju uzroka razvoda, samookrivljavanju, iskrivljenom opaanju roditeljskih potreba, ponaanja i osjeaja, kao i samozavaravanju o izgledima za pomirenje roditelja.

Dijete u dobi od 6-8 godina, iako moe razumjeti povod razvodu, jo uvijek nije u stanju u potpunosti shvatiti poremeene odnose meu roditeljima i vlastitu ulogu u razvodu. Djeca tog uzrasta posebno su osjetljiva na to kako vrnjaci i odrasli tumae njihov novonastali poloaj i okolnosti u obitelji.

Djeca u dobi od 9-12 godina imaju neto zreliji odnos prema razvodu roditelja. Mogu shvatiti okolnosti i obrazloenja uzroka razvoda. No, u toj je dobi njihova slika o sebi vezana uz obitelj, pa naruavanje strukture obitelji esto znaajno utjee na uspostavljanje i postojanje sistema vrijednosti. To se najee odraava u loem kolskom uspjehu, te problemima ponaanja, agresivnosti, dubokoj potitenosti i usamljenosti.

Za adolescente (13-18 godina) se kad je u pitanju razvod roditelja, moe rei da postoje i prednosti i nedostaci u odnosu na mlau djecu. Adolescenti imaju vei kapacitet za izgradnju emocionalne distance od roditeljskih konflikata, imaju mogunost izbora odluke o skrbnitvu i kontaktima s odsutnim roditeljem, te lanovima proirene obitelji. Te dvije opcije pruaju adolescentu veu ansu vladanja krizom i odravanja ravnotee. Nedostaci se ogledaju u injenici to se u sluaju razvoda za adolescenta naglo skrauje vrijeme potrebno za ostvarivanje normalnih razvojnih zadaa. Nemogunost modificiranja generacijskih granica jo je jedna opasnost za adolescenta koja moe sprijeiti pravodobnu separaciju od obitelji. Neuspjeh u rjeavanju emocionalne privrenosti u toj fazi ivotnog ciklusa moe oteati adolescentovo osnivanje vlastite nuklearne obitelji.

Spol djeteta u interakciji sa dobi u vrijeme razvoda roditelja takoer je dio mnogih istraivanja u razliitim studijama. Brojne, esto vrlo smjele hipoteze nastoje objasniti kako sukobi meu roditeljima, kao i njihov razvod jae utjeu na djeake nego na djevojice. Pritom se polazi od injenice da se o djeci i poslije razvoda u veini sluajeva brinu majke. Istiu takoer i razliit pristup roditelja prema djeci ovisno o spolu djeteta kako zbog razlika u temperamentu djece, tako i zbog kulturolokih propisanih mukih i enskih uloga. Istovremeno, brojna istraivanja na tu temu pokazuju kako u adolescenciji cvjetaju problemi djevojica. U mladoj odrasloj dobi one esto pokazuju ozbiljne probleme sa samopouzdanjem i zapoinju seksualnu aktivnost ranije nego djevojice iz netaknutih obitelji.

Uz spomenute initelje (dob i spol) o kojima ovisi prilagodba djeteta na razvod roditelja u literaturi se, uz neto manji znaaj, istiu jo i temperament djeteta kao konstitutivni element, povijest izloenosti prethodnim separacijama, postojanje nekog hendikepa, kroninih bolesti i sl.

3.3. SMRT KAO UZROK JEDNORODITELJSTVA

Iako prirodna i neizbjena, smrt nerijetko predstavlja tabu temu, esto je negiramo ili doivljavamo kao nevidljivu. U ivotnom ciklusu obitelji smrt se prepoznaje kao najbolnije iskustvo, kao najstresniji dogaaj u ivotu obitelji. Vjerojatno ne postoji nita na to obitelj reagira sa vie emocija nego to je smrt. Iako je rije o normalnom iskustvu postoje fizike, psiholoke i socijalne posljedice po lanove obitelji. Tugovanje kao prirodan proces slijedi nakon smrti i razliit je za pojedinca i obitelj. U skladu s tim u literaturi su opisane dvije teorije tugovanja:

a) teorije tugovanja koje se usmjeravaju na pojedinca

b) teorije tugovanja koje se bave obiteljima

3.4. PRILAGODBA DJETETA NA SMRT RODITELJA

Smrt roditelja ini se najrazornijim od svih ivotnih stresova koje dijete moe doivjeti. Gubitak je nenadoknadiv i ima najvee potencijalne psiholoke posljedice. Djeca u procesu tugovanja svoje osjeaje opisuju rijeima biti u zauvijek drugaiji od svojih vrnjaka.

Neka djeca postaju ranjiva, dok druga preive taj stres ne razvijajui veu psihijatrijsku disfunkciju ni kratkorono, ni dugorono. Reakcije djece na smrt roditelja nastaju uglavnom pod utjecajem dobi, spola, emocionalnog i kognitivnog razvoja, odgovora preivjelog roditelja i adekvatne brige.

Mlaa djeca trebaju pomo u prepoznavanju i izraavanju svojih osjeaja i njihovog povezivanja s gubitkom. U obitelji s adolescentom ili mlaim odraslim glavna zadaa ivotnog ciklusa je meusobno odvajanje roditelja i djece. Smrt moe omesti kompletiranje tog procesa. Ne samo da moe omesti adolescentovo postizanje neovisnosti ve ga razvojno pomie i podie do roditeljskog surogata brai i sestrama i tako ga ili ju vrsto drati unutar obitelji.

U godini nakon smrti roditelja djeca izraavaju mnoga ponaanja i emocije viene u tugovanju odraslih. Prema tome, najutjecajniji faktor u djejoj reakciji na gubitak roditelja proizlazi iz sposobnosti preostalog roditelja da ne dopusti stvaranje vlastite emocionalne distance od djece. U suprotnom sluaju je, osim ostalog, mogue da djeca ive makar privremeno u istom okruenju kao i djeca depresivnih roditelja.

Isto tako, kvaliteta odnosa unutar obitelji, koja je prethodila gubitku, utjecat e, kako na promjene u obitelji, tako i na njezinu sposobnost prilagodbe.

4. PROBLEMI JEDNORODITELJSKIH OBITELJI

U jednoroditeljskim obiteljima roditelji su izloeni veim naporima na poslu i kod kue te preuzimaju vei psihiki i tjelesni teret djejeg odgoja i odgovornost za djecu. Iskustva samohranih roditelja pokazuju da ne nailaze na dovoljnu podrku drutva u ostvarenju svoje odgovorne obiteljske uloge. Samohrani roditelji suoeni su s predrasudama okoline koje su osobito izraene prema razvedenim osobama i osobama koje su rodile izvan braka. One su estoizloene osuivanju, ismijavanju, podcjenjivanju i odbija im se pruiti podrka. Predrasude prema roditeljima, osobito eni, dovode do stigmatizacije djece. Zbog svega toga lanovi jednoroditeljskih obitelji osjeaju se marginalizirano u drutvu. Nedovoljna senzibilizacija drutva za probleme samohranih roditelja vidljiva je i u nedostatku sveobuhvatnih istraivanja o njihovu poloaju. Za izradu uinkovitih mjera obiteljske politike, nuno je poznavati probleme i potrebe jednoroditeljskih obitelji u kontekstu poznavanja drutvenog poloaja i obiljeja ivotne situacije hrvatskih obitelji openito.

Najee probleme jednoroditeljskih obitelji ini teka ekonomska situacija u kojoj su se nali, problemi skrbi za djecu, osobito nadzora majke nad mukim djetetom, manje slobodnog vremena koje roditelj i dijete mogu zajedno provesti, to esto rezultira emocionalnim potekoama. Uinci razvoda i nedovoljna ili nedostatna panja drugog roditelja na djetetov uspjeh u koli i odnose s vrnjacima, problemi nastali usred roditeljeve nove veze s nekom drugom osobom, kao i naruavanje odnosa u proirenoj obitelji, stvara dodatne tekoe u funkcioniranju samohranog roditelja. Veliki problem je i zapoljavanje samohranih roditelja jer poslodavci znaju za njihove poveane potrebe i teko usklaivanje radne i obiteljske uloge te se zato ne odluuju na njihovo zapoljavanje. Dodatne probleme takoer stvara birokracija i loi programi potpore drave koji postoje za socijalne sluajeve, a nisu prilagoeni specifinim potrebama samohranih roditelja.

Biti samohrani roditelj je najee stresno i teko, bez obzira na to je li roditelj to sam izabrao razvodom, odnosno odlukom da e sam odgajati dijete ili postao samohrani roditelj zbog smrti ili naputanja od strane branog partnera, ili zbog nekog drugog razloga. Bez obzira na razloge, samohrani roditelji se susreu s vie problema odjednom, od kojih su neki oekivani, a neki ne, esto se pitaju hoe li ikada ponovno biti sretni, oputeni i imati osjeaj kontrole nad vlastitim ivotom.

Neki mogu biti toliko zateeni novom situacijom da postanu paraliziranii nesposobni bilo to poduzeti. Uz sve to ipak trebaju nai naina da se na najbolji nain brinu o svojoj djeci, ak i kad nisu posve sigurni da se mogu brinuti i o samima sebi. Vano je da samohrani roditelji prihvate da je odreena koliina stresa uvijek dio roditeljstva, bez obzira na to odgaja li roditelj sam dijete ili ga odgaja zajedno s branim partnerom. No, injenica jest da je u samohranom roditeljstvu prisutno vie stresa jer je tee ako jedan roditelj sam brine o svemu. Ako samohrani roditelj osjea da je pod sresom to ne znai da je loa osoba ili slabi.

Stres je dio ivota, dio specifine situacije i vjerojatno e se nastaviti kroz sva tri osnovna perioda samohranog roditeljstva: period gubitka, period prilagodbe, period oporavka i stvaranja novih odnosa. Takoer je vano da samohrani roditelji znaju da je prvi period nesigurnosti i straha koji osjeaju uvjetovan time to ne znaju to ih oekuje u budunosti, odnosno to bi konkretno trebali uiniti da se prilagode novonastaloj situaciji i na nov nain organiziraju svoj ivot.

5. ZAKLJUAK

Jednoroditeljstvo kao oblik obiteljske organizacije postavlja brojne zahtjeve u nizu specifinih podruja na svoje lanove (roditelje i djecu). Istovremeno postavlja brojne zahtjeve i osobite izazove i pred strunjake koji se obiteljima bave. Poznavanje specifinosti potreba i problema jednoroditeljskih obitelji u samoj je osnovi oblikovanja adekvatne, a time i efikasne pomoi. Pritom znaajnu ulogu prije svega ima njihovo priznavanje, prepoznavanje te razumijevanje njihovih snaga.

Naime, odravanje tradicionalne obitelji kao ideala i promatranje drugih obiteljskih formi kao anomalije zapravo je kontraproduktivno u pomaganju tim obiteljima. Uspjeno funkcioniranje upravo jednoroditeljskih obitelji, kao i sve glasniji iskazi o disfunkciji i postojanju nasilja i u strukturalno cjelovitim obiteljima potvruju kako potencijal zdravlja obitelji lei u unutranjoj dinamici, procesima i odnosima unutar obitelji. Taj se potencijal moe i dalje razvijati i pozitivno usmjeravati kreiranjem okoline poticajne za obitelj te osmiljavanjem naina i strategija interveniranja u taj iznimno osjetljiv segment obiteljskog ivota.

6. LITERATURA

1. Ljubeti, Maja, Biti kompetentan roditelj, Mali profesor, Zagreb, 2007.

2. Raboteg ari, Penik, Josipovi, Jednoroditeljske obitelji: osobni doivljaj i stavovi okoline, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Zagreb, 2003.

3. Za i O jednoroditeljskim obiteljima, Udruga za unapreenje kvalitete ivljenja LET, Zagreb, 2006.

4. Internet: http: //www.hrcak.srce.hr/file/6185

http: //www.obiteljskicentar-dnz.hr

http: //www.samohrani.com

http: //www.portal.hr/lifestile/obitelj/fset.html

SADRAJ

1. UVOD........................................................................................................2.

2. SAMOHRANO RODITELJSTVO............................................................3.

2.1. OBILJEJA JEDNORODITELJSKIH OBITELJI U EUROPI..3.

2.2. OBILJEJA JEDNORODITELJSKIH OBITELJI U HRVATSKOJ.4.

3. UZROCI NASTANKA JEDNORODITELJSKIH OBITELJI I PRILAGODBA DJETETA........................................................................5.

3.1. RAZVOD KAO UZROK JEDNORODITELJSTVA..6.

3.2. PRILAGODBA DJETETA NA RAZVOD RODITELJA..6.

3.3. SMRT KAO UZROK JEDNORODITELJSTVA...8.

3.4. PRILAGODBA DJETETA NA SMRT RODITELJA...8.

4. PROBLEMI JEDNORODITELJSKIH OBITELJI..................................10.

5. ZAKLJUAK..........................................................................................12.

6. LITERATURA.........................................................................................13. dihotomija (gr.) podjela na dva dijela, Hrvatski opi leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1996. god.

Rabsteg ari, Penik, Josipovi, Jednoroditeljske obitelji: osobni doivljaj i stavovi okoline, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei, Zagreb, 2003.

Za i O jednoroditeljskim obiteljima, Udruga za unapreenje kvalitete ivljenja LET, Zagreb, 2006.

PAGE 14