rudolf steiner - evolucija zemlje i covjeka.pdf

8/18/2019 Rudolf Steiner - Evolucija zemlje i covjeka.pdf

1/108

DR. RUDOLF STEINER

14 PREDAVANJAZA RADNIKENAGOETHEANUMU

DORNACH, 1924. GODINE


2/108

2

2

PREDAVANJA (ZA RADNIKE NA DRUGOM

GOETHEANUMU) U PERIODU OD 30. LIPNJA – 24.RUJNA 1924. GODINE.NA KRAJU ZADNJEG PREDAVANJA DR. STEINERNAJAVIO JE I SLIJEDE E PREDAVANJE ZASUBOTU, 27. RUJNA 1924. GODINE…ALI NAŽALOST– TO PREDAVANJE DR. STEINER, NIJE VIŠEMOGAO ODRŽATI, ZBOG NARUŠENOG ZDRAVLJA.

BOLEST JE PO ELA U ROKU NEKOLIKO DANA.NI PREDAVANJE KOJE JE BILO U PLANU ZA 26.RUJAN, (PETAK) - NIJE ODRŽANO.

NAKON OVOG PREDAVANJA OD 24. RUJNA ('KAKOJE NASTAO OVJEK - ZEMALJSKI ŽIVOT IZVJEZDANA MUDROST') DR. STEINER SE JAVNOOBRATIO, JOŠ SAMO JEDNOM, U PREDAVANJUPOZNATOM KAO 'POSLJEDNJI GOVOR' – UNEDJELJU 28. RUJNA 1924. GODINE. NA MIHAJLOVDAN.PA AK I TADA, IAKO FIZI KI SLAB, DAO JENASLUTITI DA ZA DALJE GOVORENJE NJEGOVASNAGA NIJE DOVOLJNA.

TO ZNA I – DA JE IMAO JOŠ PUNO TOGA ZA REI,ALI SU GA SNAGE SUDBINE ODVOJILE OD NAS…

******************

HVALA MU U IME NEBROJENIH LJUDSKIH DUŠA!


3/108

3

3

Dr. Rudolf Steiner predaje u radionici stolarije


4/108

4

4

Dr. Rudolf Steiner – 1923. godine


5/108

5

5

1. Dornach, 30.lipnja 1924…………………………………….str. 62. Evolucija Stvaranje svijeta iovjeka, stanje Saturna, Sunca i Mjeseca u zemljinoj

evoluciji - Zemlje iovjeka i utjecaj zvijezda, stvaranje Zemlje, porijekloovjekaDornach, 3.srpnja 1924……………………………………..str. 14

3. Što prirodna znanost i antropozofija imaju za rei o zemljinim slojevima i fosilimaDornach, 7.srpnja 1924……………………………….……..str.21

4. Porijeklo i karakter kineske i indijske kulture,Dornach, 12.srpnja 1924……………………………………str. 28

5. Odnos namirnica iovjeka. Sirova hrana. VegetarijanstvoDornach, 31.srpnja 1924…………………………………....str. 35

6. Pitanje prehrane. Prehrana djece. Gnojenje tlaDornach, 2.kolovoza 1924………………………………….str. 44

7. Porijeklo svijeta iovjeka. Lemurija i AtlantidaDornach, 9.srpnja 1924……………………………………..str. 51

8. Evolucija ljudske kulture, Dornach, 6.kolovoza 1924………str.579. Osjetilo mirisa, Dornach, 9 kolovoza 1924………………...str. 6410. Planetarni utjecaji na životinje, biljke i kamenje

Dornach, 9.rujna 1924………………………………….…..str. 7111. Vrijeme i njegovi uzroci, Dornach, 13.rujna 1924…………str. 7712. Oblik i porijeklo Zemlje i Mjeseca, vulkani

Dornach, 18. rujna 1924……………………………………str. 8413. Priroda i zadatak antropozofije. Komet Biela

Dornach, 20.rujna 1924……………………………………..str. 9314. Kako je nastaoovjek. Zemaljski život i zvjezdana mudrost

Dornach, 24.rujna 1924……………………………………..str. 100


6/108

6

6

Evolucija Zemlje iovjeka i utjecaj zvijezda 1/14 Stvaranje svijeta iovjeka, stanje Saturna, Sunca i Mjeseca uzemljinoj evoluciji Dornach, 30.lipnja 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko mislio na pitanje?G.Dollinger: Želio bih pitati da li bi Dr.Steiner ponovno govorio o stvaranju svijeta iovjeka.Ima mnogo novo pridošlih koji to još nisuuli.Dr. Steiner: Pitano je da li mogu ponovno govoriti o stvaranju svijeta iovje anstva, pošto suovdje mnogi novi radnici. Tou napraviti tako da najprije opišem originalne uvjete na Zemlji,koji su vodili s jedne strane prema svemu što vidimo oko nas a s druge strane doovjeka.

ovjek je stvarno vrlo, vrlo komplicirano bie. Ako ljudi misle dae ga mo i razumjetisecirajui ljudski leš, varaju se, naravno da nee do i do podviga razumijevanja. Baš kao štomalo mogu razumjeti svijet oko nas ako je sve što rade sakupljanje kamenja i biljaka i

prou avanje pojedinih primjerka. Moramo moi doku iti da na prvi pogled ono štoprou avamo ne pokazuje ono što u stvari je.Vidite, ako gledamo leš, možda odmah nakon što jeovjek umro — on još ima istu formu,ako je možda malo bljei — možemo vidjeti da ga se smrt doepala, ali još ima istu formukoju je imao dok je bio živ. Ali promislite: kako ovaj leš eventualno izgleda ako ga nismokremirali ve pustili da se raspada? On je uništen; u njemu više ne djeluje ništa što ga možeponovno izgraditi; on je definitivno uništen.Po etak Biblije se prilino podsmjehuje, i zaista opravdano, kada se shvati da govori da je jednom neki bog formiraoovjeka iz busena zemlje. Ljudi gledaju na to kao na nemogue inaravno da su u pravu. Ni jedan bog se ne može pojaviti i napraviti ljudsko bie iz grumenazemlje; to ne bi bio višeovjek nego što je to statua, koliko god slina forma bila — ne više

nego što lutka koju dijete napravi može hodati. Tako se ljudi s pravom smiju kada sepretpostavi da je neko božanstvo napraviloovjeka od grumena zemlje.Taj leš koji gledamo je, u stvari, nakon odreenog vremena upravo takav grumen zemlje kojiu grobu postaje nekako dekomponiran, razgraen. Dakle vjerovati da ljudsko bie može bitinapravljeno od onog što tada imamo ispred nas je velika ludost.Vidite, u jednu ruku danas se navodi da nije tono pretpostaviti daovjek može biti formiranod grumena zemlje; u drugu ruku dopušteno mu je pretpostaviti da se sastoji od same zemlje.Ako želimo biti logini, tada ni jedno nije bolje od drugog. Treba biti jasno da dok jeovjektamo bio živ u njemu je bilo nešto što mu je dalo oblik i formu, a kada to više nije u njemuviše ne može zadržati svoju formu. Tu formu mu ne daju prirodne sile; prirodne sile samolome na dijelove, neine da raste. Dakle moramo ii natrag do duše i duhaovjeka, pod ijom je kontrolom dok god je živ.Kada gledamo izvana beživotni kamen, ako mislimo da je uvijek bio takav kakav je danas, to je kao kada bi za leš rekli da je uvijek bio ovakavak i dok je ovjek bio živ. Kamenje kojedanas vidimo vani u svijetu, stijene, planine, upravo su isto što i leš; u stvari, one jesu leš!Nisu uvijek bile kakve su danas. Baš kao što ni ljudski leš nije uvijek bio što je sada kada suga duša i duh napustili, dakle ono što vidimo vani nije uvijek bilo u sadašnjem stanju.

injenica da biljke rastu na beživotnom lešu, odnosno, na stijenju, ne treba nas iznenaditi; jerkada se leš raspada, svakakve sitne biljke i životinje rastu od njega.Naravno, ono što je vani u prirodi izgleda predivno, a ono što vidimo na lešu kada svakakvebiljke rastu iz njega ne izgleda lijepo. Ali to je samo zato jer je jedan gigantske veliine adrugi mali. Kada mi ne bi bili ljudska bia ve male bube koje pužu po raspadajuem lešu imogli misliti kao ljudska bia, na kosti leša bi gledali kao na stijene. Smatrali bi ono što seraspalo kao krš i stijene; vidjeli bi – pošto smo sitne bube – velike šume u onom što raste na


7/108

7

7

lešu; imali bi cijeli svijet za divljenje i ne bismo kao sada mislili da je odvratan.Baš kao što moramo ii natrag do onog što jeovjek bio prije nego je umro, tako, u sluajuZemlje i našeg okruženja, moramo ii natrag do onog što je jednom živjelo u svemu što jedanas beživotno, prije negoli je zaista Zemlja u cjelini umrla. Da Zemlja u cjelini nije umrlatu ne bi moglo biti ljudskih bia. Ljudska bia su paraziti, takorei, na sadašnjoj Zemlji.

Zemlja je jednom bila živa; mogla je misliti kao što vi i ja sada mislimo. Ali tek kada jepostala leš mogla je stvoriti ljudsku rasu. To je nešto što svatko može dokuiti ako samomisli. Ali ljudi danas ne žele misliti. Ipak treba misliti akoemo do i do istine.Moramo, prema tome, zamisliti da je ono što je danasvrsta stijena na kojoj rastu biljke, itako dalje, izvorno bilo potpuno razliito. Izvorno je tu bilo živo, mislee, kozmiko tijelo -živo, mislee, kozmiko tijelo!Ovdje sam esto govorio: Što danas ljudi zamišljaju? Zamišljaju da je izvorno bila gigantskaizmaglica, da je ta prvobitna magla došla u rotaciju, da su se planeti onda razdvojili, da jeSunce postalo centar. To se sasvim rano ui djecu, i napravljen je mali eksperiment da bipokazali da je zaista sve tako poelo. Par kapi ulja je stavljeno uašu vode; pušta se da uljepliva u vodi. Komad kartona ima pin provuen kroz njega; zatim se pomou pina napravi dase karton okree; male uljne kapi se razdvajaju, nastavlja se okretanje, i formira se sitniplanetarni sustav sa suncem u sredini.Dakle sada, obino je vrlina ako netko može zaboraviti sebe, ali u ovom sluaju u itelj ne bitrebao! Kada radi ovaj eksperiment, trebao bi tada rei djeci: Tamo vani u univerzumu jegigantski uitelj koji je napravio rotaciju!Ono što iznosi je nepromišljenost — ne zato jerinjenice obvezuju na nepromišljenost, ve zato jer netko takav želi biti. Ali tako se ne dolazi do istine.Moramo prema tome zamisliti ne gigantskog uitelja kako tamo rotira svjetsku maglicu, ve da je bilo nešto u samoj magli što se moglo kretati i tako dalje. Ali tu se vraamo na živo. Akoželimo rotirati, ne trebamo pin postavljen kroz nas s kojim nas uitelj rotira. To nije za nas; mimožemo sami rotirati. Ovu razrednu vrstu prvobitne magle treba rotirati uitelj. Ali ako ježiva i može osjeati i misliti, tada ne treba kozmikog u itelja; može sama uzrokovatirotaciju.Dakle moramo predstaviti da ono što je danas oko nas beživotno da je jednom bilo živo, biloosjetilno, bilo kozmiko bi e. Ako dalje gledamo, bio jeak veliki broj kozmikih bi a kojianimiraju cjelinu. Izvorni uvjeti u svijetu su prema tome takvi zboginjenice da je unutarsupstance bio Duh.Što je to što leži ispod svega materijalnog? Zamislite da u ruci imam grumen olova, to jest,vrste tvari, potpunovrste tvari. Ako sada stavim to olovo na užareno željezo ili na bilo što

užareno, na vatru, pretvara se u fluid. Ako još dalje radim na njemu s vatrom, cijelo olovonestane; ono ispari, i ne vidim više od njega ništa. Isto je sa svim supstancama. Oemu zavisi

da li je supstancavrsta? Zavisi o tome kolika je toplina u njoj. Pojavnost supstance ovisisamo o tome koliko je topline u njoj.Znate, danas se može zrak napraviti tekuim, tada imamo tekui zrak. Zrak koji imamo uokruženju je samo zraan, plinovit, dok god sadrži odreenu koli inu topline. A voda — voda je fluid, ali može takoer postati led i prema tomevrsta. Ako imamo odreenu niskutemperaturu na našoj Zemlji nee biti vode, ve samo leda. Sada otiimo u planine: tamonalazimo vrsti granit ili drugevrste stijene. Ali kada bi tamo bilo silno toplo, ne bi bilovrstog granita; bio bi fluid i otjecao kao voda u našim potocima.

Koji je stvarno onda izvorni element kojiini stvari vrstima ili fluidnima ili plinovitima? To je toplina! I dok tamo najprije nema topline, ništa ne može bitivrsto ili fluidno. Daklemožemo rei da je toplina ili vatra što je na poetku u osnovi svega.

To je pokazalo i istraživanje duhovne znanosti ili antropozofije. Duhovna znanost pokazuje daizvorno tamo nije bilo prvobitne magle, beživotne magle, ve da je na poetku tamo bila živa


8/108

8

8

toplina, jednostavno živa toplina. Dakle jau pretpostaviti da je izvorno kozmiko tijelo bilaživa toplina. [Vidi crtež – crveno.] U mojoj Tajnoj znanosti nazvao sam to originalno stanjetopline “Stanje Saturna ”; tako ga zovu od drevnih vremena, i premda treba imati ime, nijeime ono što je bitno. Ima, u stvari, nekakve veze s kozmikim tijelom Saturn, ali sada neemou to ulaziti.

U tom originalnom stanju nije još bilovrstih tijela niti zraka, samo toplina; ali toplina ježivjela. Kada se danas sledite, to se vaš ego sledio; kada se danas znojite, to se znoji vaš ego, jer je postalo strašno vrue. Uvijek ste u toplini, nekad vruini, nekad hladnoi, ali uvijek unekoj vrsti topline. U stvari, danas još uvijek možemo vidjeti daovjek živi u toplini. Ljudskobi e živi potpuno u toplini.Kada moderna znanost kaže da je u poetku postojala velika toplina, na odreeni na in je upravu; ali kada misli da je ta velika toplina bila mrtva, tada se vara. Bila je živo kozmikobi e, potpuno živo kozmiko bi e.Sada je prva stvar u vezi tog toplinskog bia bila hlaenje. Stvari se stalno hlade. I što sedoga a onda kada nije bilo niega ve se toplina hladi? Pojavljuje se zrak, zrak, plinovitostanje. Jer ako nastavljamo zagrijavativrsti objekt, u toplini se formira plin; ali kada se neštošto još nije supstanca hladi odozgo prema dolje, najprije se formira zrak. Dakle možemo reida je drugo stanje do kojeg je došlo bilo plinovito, definitivno zrano. [Vidi crtež - zeleno.]U onom što je formirano, u izvjesnom smislu, kao drugo kozmiko tijelo sve je zrak. Jošnema vode, nieg vrstog unutar njega; sastoji se potpuno od zraka.Dakle sada imamo drugo stanje koje se formiralo tijekom vremena. Vidite, u ovom drugomstanju razvilo se još nešto s onim što je ve bilo tamo. Ovo drugo stanje sam u mojoj Tajnojznanosti nazvao "Sunce"; to nije bilo sadašnje Sunce, ve vrsta stanja Sunca, topla zranamagla. Sadašnje Sunce, kao što sam rekao, nije to, niti je ono što je originalno bilo ovo drugokozmi ko tijelo. Tako imamo drugo kozmiko tijelo formirano od prvog; prvo je biloistatoplina, drugo je bilo prirode zraka.

ovjek može živjeti u toplini kao duša. Toplina daje dušiulni osjeaj i ne uništava je.Me utim, uništava tijelo; ako bi bio baen u vatru moje tijelo bi bilo uništeno ali ne i mojaduša. (O ovomemo preciznije govoriti kasnije, jer naravno pitanje treba razmotriti detaljno.)Iz tog razloga su ljudska bia ve mogla živjeti kao duše za vrijeme prvog, Saturnova, stanja.Ali premda je tadaovjek mogao živjeti, životinja nije mogla, jer u sluaju životinje kada jetijelo uništeno strada i element duše takoer. Vatra ima utjecaja na duševni element životinje.

U prvom stanju, prema tome, imamo ve prisutnog ovjeka ali ne i životinju.Kada se odvila transformacija u stanje Sunca [vidi crtež], bila su tamo i ljudska bia i


9/108

9

9

životinje. To je važnainjenica. Nije tono da su tamo izvorno bile životinje i da seovjekrazvio od njih. Tamo je bio izvornoovjek i životinje su evoluirale iz onog što nije moglopostati ovjek. Naravno da ljudska bia nisu išla okolo na dvije noge kada je tamo bila samotoplina — oito da nisu. Živjela su u toplini i bila su lebdea bi a; imala su samo stanjetopline. Tada kako je to metamorfoziralo u zrano-toplinsko tijelo, formirane su životinje i

pojavile su se krajovjeka. Dakle životinje zaista imaju veze sovjekom, ali su se razvile tekkasnije tijekom evolucije svijeta.Što se sada još dogodilo? Toplina se smanjila, i kako se postepeno smanjivala, nije formiransamo zrak ve tako er i voda. Tako imamo tree kozmiko tijelo. [Vidi sliku — žuto.]Nazvao sam ga “Mjesec” jer je bio pomalo slino našem sadašnjem Mjesecu. Bio je vodeno,potpuno vodeno tijelo. Zrak i toplina su naravno ostali, ali se sada pojavila voda koja nije bilaprisutna kod drugog stanja. Nakon pojave vode tamo je mogao bitiovjek, koji je ve biotamo, životinje, i, izranjajui iz vode, biljke. Biljke su izvorno rasle iz vode, ne iz zemlje.Dakle imamoovjeka, životinju, biljku.Vidite, biljke izgleda da rastu iz zemlje, ali da zemlja ne sadrži vodu, ni jedna biljka ne birasla; za rast trebaju vodu. Postoje takoer kao što znate, vodene biljke, i o izvornim biljkamamožete misliti kao da su sline njima; originalne biljke su plivale u vodi. Takoer i životinjemorate sebi predstaviti kao plivajue životinje a u prethodnom, drugom stanju,ak i kaolete e životinje.Nešto je još zaostalo od svega što je izvorno bilo. Za vrijeme Suneva stanja, kada supostojali samoovjek i životinje, sve je moralo letjeti, i pošto je zrak bio preostao i jošpostoji, te letee kreature imaju svoje nasljednike. Naše sadašnje ptice su nasljednicioriginalnih životinja koje su se razvile tijekom Suneva perioda. Meutim, u to vrijeme nisubile kakve su danas. Ta životinjska stvorenja sastojala su se samo od zraka; bili su zranioblaci. Ovdje, kasnije [stanje Mjeseca], imaju u sebi vodu. Danas — pogledajmo pticu.Obi no se ptice promatraju vrlo nesmotreno. Akoemo oslikati životinje kako su postojaletijekom stanja Sunca, moramo rei da su se sastojale samo od zraka; bile su lebdei zra nioblaci. Dok danas gledamo ptice, moramo shvatiti da imaju šuplje kosti ispunjene zrakom.Vrlo je zanimljivo to vidjeti kod današnjih ptica. U ptici je svuda zrak, u kostima, svuda!Odbacite sve što nije zrak i dobijete zrano bi e — pticu. Ako ne bi imala ovaj zrak, ne biuop e mogla letjeti. Ima šuplje kosti; unutra, to je zrana ptica, podsjea nas na prethodneuvjete. Ostatak tijela oko toga je graen u kasnija vremena. Ptice su stvarno nasljednici stanjaSunca.Pogledajte modernogovjeka: Može živjeti u zraku, ali ne može letjeti; pretežak je za letenje.Nije za sebe oblikovao šuplje kosti kao ptica, inae bi i on mogao letjeti. Tada ne bi imaosamo lopatice, ve bi se njegove lopatice širile u krila. Ljudsko bie još ima rudimente krilagore u lopaticama; ako bi one izrasle, mogao bi letjeti.

Tako ovjek živi u zraku koji ga okružuje. Ali ovaj zrak mora sadržavati paru.ovjek nemože živjeti u isto suhom zraku; treba fluide.Me utim, postoji stanje, u kojem ljudsko bie ne može živjeti u zraku: to je najranije ljudskostanje, embrio. Ove stvari treba gledati ispravno. Za vrijeme vremena embriona ljudskizametak ili embrio dobiva zrak i sve što treba od tijela majke. Mora biti u neem živom.Vidite, to je ovako: Ako je ljudski embrio operacijom odstranjen iz tijela majke, još ne možeživjeti u zraku. Za vrijeme stanja embriona ljudsko bie treba imati živo okruženje. U vrijemekada su postojaliovjek, životinje i biljke, ali još ne stijene i minerali kakve imamo danas, sve je bilo živo iovjek je živio okružen s onim što je živo baš kao što sada živi kao embrio utijelu majke. On prirodno raste. Mislite na ovo: Da se nismo morali roditi i živjeti u zraku isami disati, tada bi naš isjeak života završio s roenjem. Kao embrio svi možemo živjeti

samo deset lunarnih mjeseci. U stvari, postoje takva stvorenja koja žive samo deset mjeseci;ona ne dolaze na vanjski zrak ve uzimaju zrak unutar živog okruženja. Tako je davno bilo i s


10/108

10

10

ovjekom. On je naravno stario, ali nikada nije izlazio iz živog elementa. Stalno je živio utakvom stanju. Nije napredovao do roenja; živio je kao embrio. U to vrijeme još nije bilominerala, ni stijena.Ako se danas secira tijelo ljudskog bia, isti vapnenaki karbonat e se na i u njegovimkostima kao što ga nalazite ovdje u planinama Jure. Sada u tijelu postoji mineralna supstanca

koja nije postojala u ranijem stanju. U embriju takoer, posebno u prvim mjesecima, nemanaslage minerala; sve je još fluidno, samo neznatno zgusnuto. I tako je bilo i za vrijeme togranijeg stanja;ovjek još nije bio košat, imao je, najviše, hrskavicu. Na takvo ljudsko biedanas nas podsjea jedino ljudski embrio. Zašto ljudski embrio ne može odmah izai iz tijelamajke? Zato jer je današnji svijet razliit. Dok je trajao Stari Mjesec — sadau ga zvati StariMjesec, pošto nije sadašnji Mjesec ve prijašnje stanje Zemlje — dok je trajao period StarogMjeseca, cijela Zemlja je bila utroba, iznutra živa, stvarna utroba. Ništa još nije bilo od stijenaili minerala. Sve je bilo gigantska utroba, i možemo rei da je naša sadašnja Zemlja nastala izove gigantske utrobe.Ogromna utroba ranije nije uope postojala. Što je onda bila? Dakle, u stvari, ranije je bilonešto drugo. Razmotrimo što je došlo prije. Vidite, akoe se ljudsko bie razviti u tijelumajke, ako e biti embrio, mora najprije biti zaeto. Odvija se zae e. Ali zar ništa neprethodi zae u? Ono što prethodi je mjesenica žene; to je ono što prethodi. Veoma posebanproces se odvija u ženskom organizmu koji je povezan s iskljuenjem krvi. Ali to nije jedinastvar; to je samo fiziki aspekt. Svaki puta kada je krv potisnuta u isto vrijeme je roeno neštood duhovne prirode, i to ostaje. Ne postaje fiziko, jer se nije odigralo zae e. Duhovnoduševni element ostaje bez da postane fiziko ljudsko tijelo. Ono što za ljudsko bie mora bititamo prije zae a bilo je takoer tamo za vrijeme kozmikog stanja Sunca! Cijelo Sunce jebilo kozmiko bi e koje je s vremena na vrijeme potiskivalo nešto duhovno. Tako suovjek iživotinja živjeli u stanju slinom zranom, izgurani, izbaeni od cijelog tog tijela. Izmeu jednog stanja (Sunce) i drugog (Mjesec), došlo je do toga da je ljudsko bie postalo fizikobi e u vodi. Prije je bilo fiziko bi e samo u zraku. Tijekom ovog stanja Mjeseca imamonešto slino za e u, ali još ništa slino ro enju. Kakva je bila priroda ovog zae a za vrijemedrevnog stanja Mjeseca?Tamo je bio Mjesec, potpuno žensko bie, i ne sueljava se s muškim biem, ve sa svime što je u to vrijeme bilo izvan kozmikog tijela. Vani su bila mnoga kozmika tijela koja su vršilautjecaj. Sada dolazi crtež kojeg sam ovdje ve napravio.Tako je ovo kozmiko tijelo bilo tamo i oko njega druga kozmika tijela, vršei utjecaj nanajrazli itije na ine. Izvana je dolazilo sjemenje i oploivalo cijelu Mjesec-Zemlju. I da stemogli živjeti u to vrijeme i stupiti na ovo prvobitno kozmiko tijelo, i kada bi vidjeli dadolaze svakakve kaplje ne biste rekli “to je kiša,” kao što se danas kaže. U to vrijeme bi rekli,“Zemlja je oploena.” Bile su sezone kada je oplouju e sjeme dolazilo iz svih smjerova, i

druge kada je sazrijevalo i više nije dolazilo. Tako je u to vrijeme bila kozmika oplodnja. Aliljudsko bie nije bilo roeno, samo oploeno; samo se pojavilo zae em. Ljudska bia su se javljala iz cijelog Zemaljskog tijela, ili Mjeseeva tijela, kako je bilo tada. Na isti nain jeoplodnja iz cijelog kozmikog okruženja došla i za životinje i biljke.Sada je kroz daljnje hlaenje došlo do ovrš ivanja svega što je tada živjelo kaoovjek,životinja, i biljka. Tamo, u stanju Mjeseca još imamo posla s vodom, uglavnom,stvrdnjavanjem preko hlaenja. Ovdje na Zemlji se javljavrsto, mineralno. Dakle sadaimamo etvrto stanje [vidi crtež]: to je naša Zemlja kakvu danas imamo, i ona sadržiovjeka,životinju, biljku, mineral.Samo pogledajmo što je ptica, na primjer, postala na Zemlji. Tijekom ovog vremena (stanjaSunca) ptica je još bila vrsta zrane vre e, nije se sastojala od nieg osim zraka, mase zraka

koja zajedno pluta. Zatim tijekom ovog vremena (stanje Mjeseca) postala je vodena, zgusnutavodena stvar, i lebdjela je poput vrsta oblaka — samo ne kao naši oblaci nego ve


11/108

11

11

sadržavajui formu. Ono što su za nas bezobline vodene strukture tada su bili oblici.Postojala je forma kostura, ali je bila fluidna. Sada dolazi mineralni element, ali to je bilopripojeno samo onome što je vodena struktura. Karbonat vapna, fosfatno vapno i tako daljeizraslo je dužinom kostura, formirajui vrste kosti. Dakle najprije imamo zranu pticu, zatimvodenu pticu, i na krajuvrstu zemaljsku pticu.

To ne može biti isto u sluaju ovjeka. ovjek ne može jednostavno sebi pripojiti ono što se jedino javlja kao mineral za vrijeme njegovog perioda embrija. Ptica to može — zašto?Vidite, ptica je stekla svoju zranu formu ovdje (Stanje Sunca); zatim je živjela u stanju vode.Za nju je esencijalno da ne dopusti da mineral doe previše blizu za vrijeme njenog stanjazametka. Ako bi joj mineralno došlo prerano, tada bi postala upravo mineralna ivrsta. Ptica je dok se razvija još nekako vodena i fluidna; mineralno joj, meutim, želi prii. Što pticaradi? Dakle, gura vani,ini nešto oko sebe, radi oko sebe ljusku jajeta! To je mineralnielement. Ljuska jaja ostaje dokle god se ptica mora iznutra štititi od mineralnog; odnosno, dokgod mora ostati fluidna. Razlog za to je što je ptica nastala tek za vrijeme drugog stanjaZemlje. Da je bila tamo tijekom prvog stanja, sada bi bila mnogo osjetljivija na toplinu negošto u stvari je. Pošto u to vrijeme nije bila tamo, sada može formirativrstu ljusku jaja okosebe.

ovjek je ve bio prisutan tijekom prvog stanja Zemlje, stanja topline, i prema tome ne možesada odlagati mineralno dok je u stanju embrija. Ne može izgraditi ljusku jaja; mora bitidruga ije organiziran. On mora uzeti mineralni element od utrobe, i tako mineralnu formacijuimamo ve u embriju na kraju njegovog razvoja.ovjek mora apsorbirati nešto minerala izutrobe; prema tome, utroba mora ve posjedovati mineralno kojee biti apsorbirano. Dakle uslu aju ovjeka mineralni element je pripojen sasvim drugaije. Ptica ima zrakom ispunjenekosti; ljudska bia imaju kosti ispunjene srži, vrlo razliite od kostiju ptica. Prekoinjenice današe imaju tu srž ljudska majka može snabdjeti mineralnom supstancom embrio unutar nje.Ali jednom kada je snabdjeveno mineralnim elementom, ljudsko bie ne može više živjeti uokruženju utrobe i mora postepeno biti roeno. Najprije mora priskrbiti mineralne sastojke.Kod ptice se ne radi o raanju, ve miljenju vani iz ljuske jaja;ovjek je roen bez ljuske jaja.Zašto? Jer se ovjek pojavio ranije i prema tome sve treba biti napravljeno preko topline a nepreko zraka.Iz ovog možete shvatiti razlike koje još postoje i danas se mogu uoiti. Razlike izmeu“životinje-jaja” i takvog bia kakav je ovjek, a takoer i viši sisavci, leže uinjenici da jeovjek daleko stariji nego, na primjer, pti je vrste, daleko stariji od minerala. Prema tome,

dok je sasvim mlad, tijekom stanja embrija u utrobi, on mora biti zaštien od mineralneprirode i može mu se dati samo pripremljeni mineral koji dolazi od majke. U stvari, mineralnielement pripremljen u majinu tijelu mora mu seak i izvjesno vrijeme nakon roenja davatiu maj inom mlijeku! Dok ptica može odmah biti hranjena vanjskim supstancama,ovjek i

više životinje mogu biti hranjeni jedino onim što daje majino tijelo.Ono što ljudsko bie ima danas u našem sadašnjem stanju Zemlje od majina tijela imao jetijekom prethodnog kozmikog stanja od zraka, od okruženja. Ono što je imao oko sebetijekom cijelog života bilo je prirode mlijeka. Naš današnji zrak sadrži kisik i dušik alirelativno malo ugljika i vodika i posebno malo, vrlo malo sumpora. Oni su nestali. Tijekomstanja Mjeseca je bilo drugaije; u zraku u okruženju nije bilo samo kisika i dušika ve tako er vodika, ugljika, sumpora. To je oko Mjeseca tvorilo vrstu mlijene kaše u kojoj jepostojao život. Danasovjek još živi u razrijeenoj mlijenoj kašici prije nego se rodi! Jermlijeko tek nakon njegova roenja ide u grudi; prije roenja ono je u onim dijelovimaženskog tijela gdje leži ljudski embrio. To je zapanjujue, da procesi u majinom organizmukoji prije roenja pripadaju maternici nakon toga idu u prsi. I tako je stanje Mjeseca još

sa uvano u ovjeku prije nego je roen, i aktualno stanje Zemlje dolazi tek u trenutku roenjaa priroda Mjeseca je još prisutna u mlijeku prsiju.


12/108

12

12

Ovako treba objašnjavati stvari povezane s porijeklom Zemlje iovje anstva. Ako se ljudi neusmjere prema duhovnoj znanosti, jednostavno ne mogu riješiti misteriju zašto se ptica leže iz jaja i može odmah biti hranjena vanjskim supstancama, dok se ljudsko bie ne može izlei iz jaja i mora izai iz utrobe da se hrani majinim mlijekom. Zašto je to tako? To je zato jer jeptica nastala kasnije i prema tome je vanjsko bie. ovjek je nastao ranije, i kada je prolazio

stanje Mjeseca, nije još toliko bio ovrsnut kao ptica. Stoga ni danas još nije toliko ovrsnut; još mora biti više zaštien, jer ima unutar sebe mnogo više od originalnih uvjeta.Pošto ljudi u cjelini danas više ne mogu ispravni misliti, krivo razumiju ono što na Zemljipostoji kao biljka, životinja, iovjek. Tako se pojavio darwinistiki materijalizam, koji jevjerovao da su tu životinje bile prve i da seovjek jednostavno razvio od životinja. Tono jeda je sa svojom vanjskom formomovjek povezan s životinjama, ali on je postojao ranije, iživotinje su se stvarno razvile kasnije nakon što je svijet prošao kroz transformaciju. I takomožemo rei da životinje koje sada vidimo predstavljaju ranije stanje kada su zaista bilebliskije povezane sovjekom. Ali ne smijemo sebi nikad dopustiti stav da se od sadašnjihživotinja moglo pojaviti ljudsko bie. To je u potpunosti pogrešna ideja.Sada skrenimo pogled ne na pti ju vrstu ve na ribe. Pti je vrste su se razvile iz zraka, ribljevrste od vode. Sve do onog što zovemo stanje Mjeseca nisu se ranija zrana pticolika biatransformirala na takav nain da su postala ribolika — zbog vode. Pticolikim biima jedodana riba. Može se rei da su ribe ptice koje su postale vodene, ptice primljene od vode. Izovog možete vidjeti da su se ribe pojavile kasnije od ptica; pojavile su se kada je tamo biovodeni element, odnosno, tijekom perioda Starog Mjeseca.I sada više neete biti zaprepašteni da je sve što je okolo plivalo u vodenom stanju tijekomvremena Starog Mjeseca izgledalo riboliko. Ptice su izgledale riboliko usprkos letenju u zrakui lako i. Sve je bilo riboliko. Sada je ovo zanimljivo: ako danas gledamo ljudski embrio oko21-og ili 22-og dana nakon zae a, kako izgleda? Tamo pliva u fluidnom elementu u majinutijelu, i stvarno izgleda kao mala riba! Ljudsko je bie stvarno imalo taj oblik tijekom periodadrevnog Mjeseca i još ga ima u treem tjednu trudnoe; ono ga je sauvalo.Možete rei, zna i, da se ovjek gradio iz ovog obrasca Starog Mjeseca, i još možemo vidjetiiz oblika ribe koji je imao kao embrio kako se izgraivao. Kada promatramo sadašnji svijet,svugdje vidimo kako je prije sve imalo život, baš kao što i za leš znamo da je ranije imaoživot. Dakle danas sam vam opisao ranije stanje onog što sada na Zemlji imamo kaomineralno. Gledamo na leš i kažemo da on ne može više pomicati noge, ruke, otvoriti usta ilio i — sve je postalo nepokretno; ipak nas to vodi natrag na stanje kada se sve moglo pokretati— noge, ruke, šake — kada su se oi mogle otvoriti. Na potpuno isti nain gledamo oko nasleš Zemlje, ostatke živog tijela, u kojemovjek i životinje još okolo lutaju, i gledamo natragna vrijeme kada je cijela Zemlja jednom bila živa.Ali ima tu još nešto. Rekao sam da je sa zae em tu i potencijal fizikog ljudskog bia, i

embrio se postupno razvija. Takoer sam opisao što se ranije dogaa, procese u ženskomorganizmu, što je istisnuto u mjesenim periodima, i kako je istisnut takoer i duhovnielement. U tom procesu sada uvijek imamo nešto od prirode groznice,ak i kod savršenonormalne, zdrave žene. To je zato jer postoji stanje topline; stanje topline je ono koje jesa uvano od drevnog prvog stanja koje se na crtežu naziva Saturn. To stanje topline jošpodnosimo.Može se rei da se cijela naša evolucija uputila od stanja neke vrste groznice naše Zemlje,koja se napokon ohladila. Veina ljudi danas više nije grozniava ve potpuno suha isuhoparna. Ipak još i sada, kada nešto nije uzrokovano vanjskom toplinom ve se iznutrapojavljuje kao toplina, dajui nam nešto od unutarnjeg života, sada takoer imamo stanjegroznice.

Tako je to, gospodo: Svugdje se može vidjeti kako uvjete sadašnjegovje anstva možemopratiti unatrag do uvjeta u prošlosti. Danas sam vam kazao kako suovjek, životinja, biljka, i


13/108

13

13

mineral postepeno evoluirali kako je cijelo kozmiko tijelo s kojim su svi povezani postajalosve vrš e.Govoriti emo dalje o ovome — danas je ponedjeljak — u srijedu u devet sati.


14/108

14

14

Evolucija Zemlje iovjeka i utjecaj zvijezda 2/14 Stvaranje Zemlje, porijekloovjeka Dornach, 3.srpnja 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Danas bih želio dalje govoriti o stvaranju Zemlje iporijeklu ovjeka. Zasigurno je iz onog što sam ve rekao postalo jasno da Zemlja nije bilaono što je danas, ve je bila vrsta živog bia.Opisao sam stanje koje je postojalo prije aktualnog stanja Zemlje govorei da su tamo bilitoplina, zrak, i voda ali ne još ivrste mineralne strukture. Ne smijete sada misliti da je vodakoja je tada postojala izgledala kao sadašnja voda. Naša sadašnja voda postala je ono što jestodvajanjem odreenih supstanci koje su prije bile u njoj rastvorene. Ako uzmeteašu obi nevode i u nju stavite nešto soli, sol se u vodi razgradi i dobijete tekuinu – solni rastvor, kakoga netko zove - koji je guši od originalne vode. Ako u nju stavite prste, osjea se guš e od

vode. Rastvorena sol je relativno rijetka; s odreenim drugim supstancama dobije se sasvimguš a teku ina.Stanje tekuine, stanje vode koje je postojalo u ranijim dobima naše Zemlje nije prema tomebilo kao današnja voda. To nije postojalo, jer su svugdje u vodi bile razgraene supstance.Sve supstance koje danas imate – vapnenake planine Jure, na primjer – bile su rastvorene;tvr e stijene koje ne možete ogrepsti s nožem (vapnenac se uvijek može ogrepsti) takoer subile rastvorene u vodi. Za vrijeme stupnja Starog Mjeseca, prema tome, imamo posla s gušimfluidom koji je u rastvoru sadržavao sve supstance koje su danasvrste.Današnja razrijeena voda, koja se esencijalno sastoji od vodika i kisika, bila je odvojenakasnije; razvila se tek za vrijeme samog perioda Zemlje. Dakle kao izvorno stanje Zemljeimamo zgusnutu tekuinu, a oko nje vrstu zraka. Ali to nije današnji zrak; baš kao što voda

nije kao naša sadašnja voda, tako i zrak nije isti kao i naš sadašnji zrak. Naš sadašnji zrakesencijalno sadrži kisik i dušik; druge supstance koje još sadrži prisutne su u vrlo malomstupnju. Postojeak i metali još prisutni u zraku, ali u iznimno malim koliinama. Na primjer,postoji jedan metal, natrij, koji je svugdje u zraku. Samo promislite što to znai — da je natrijsvugdje, da je supstanca koja je u soli na vašem stolu prisutna svugdje u siušnim koliinama.Postoje dvije supstance — jedna je natrij kojeg sam upravo spomenuo, koji je u malimkoli inama prisutan u zraku; zatim postoji supstanca plinovite prirode koja igra veliku ulogukada izbjeljujete rublje: klor. On uzrokuje izbjeljivanje. Sol na vašem stolu se sastoji odnatrija i klora, njihove kombinacije. Takve stvari se dogaaju u prirodi.Možete pitati kako netko zna da je natrij svugdje. Danas je iz plamena mogue re i kakvevrste supstance su u njemu izgorjele. Na primjer, možete dobiti natrij u obliku metala ipretvoriti ga u prah i držati u plamenu. Tada možete s instrumentom koji se zove spektroskopna i da je u njemu žuta linija. Postoji drugi metal, na primjer, koji se zove litij; ako to držite uplamenu, dobijete crvenu liniju; sada tu nema žute, ali postoji crvena linija. Sa spektroskopomse može dokazati koja je supstanca prisutna.


15/108

15

15

Ali dobijete žutu liniju natrija u gotovo svakom plamenu kada god ga zapalite, bez da ste samistavili u njega natrij. Dakle natrij je još danas u zraku. U ranija vremena neizmjerne koliinemetala a ak i sumpora su bile prisutne u zraku. Zrak je bio sasvim zasien sumporom. Dakletamo je bila guša voda — ako ne bi bili posebno teški mogli bi na njoj prošetati; bila je kaoteku katran — i zrak je bio guši, toliko gust da u njemu ne bi mogli disati s našim sadašnjimplu ima. Ona su se formirala tek kasnije. Nain života stvorenja koja su tada postojala bio jepotpuno razliit.Sada morate sebi predstaviti da je Zemlja jednom izgledala ovako. (Vidi crtež.) Da ste setamo našli s vašim sadašnjim oima, ne biste vani otkrili zvijezde, Sunce i Mjesec, jer bistegledali u nejasan ocean zraka koje je eventualno dosegnuo kraj. Ako bi netko tada mogaoživjeti sa sadašnjim osjetilnim organima,inilo bi mu se da je unutar svjetskog-jaja iza kojegse ne može vidjeti ništa. Možete zamisliti kako je Zemlja u to vrijeme razliito izgledala, kao

vrsta gigantskog žumanca, gustog fluida, i gustog zranog okruženja koje odgovara bjelanjkusadašnjeg jaja.Ako konkretno sebi predstavite ono što sam opisao, moratete re i: Dakle, bia kakvi smo midanas ne bi u to vrijeme mogla živjeti. Naravno, stvorenja kao slonovi, iak i ljudska bia usadašnjoj formi, potonula bi — i ne bi mogla niti disati. I pošto nisu mogla disati, nisupostojala ni plua kakva danas poznajemo. Organi su formirani potpuno u skladu s funkcijomza koju su potrebni. Vrlo je zanimljivo da ako organ nije potreban on jednostavno nije tamo. Itako su se plua razvila tek kada zrak nije više bio pun sumpora i metala kao što je bio u timdrevnim vremenima.Da bi sada dobili ideju kakva su stvorenja tada živjela, moramo najprije potražiti one koji suživjeli u gušoj vodi. U toj gustoj vodi su živjela stvorenja koja danas više ne postoje. Naša

sadašnja riba ima svoj oblik jer je voda rijetka.ak je i morska voda relativno rijetka; uotopini sadrži mnogo soli, ipak je relativno rijetka. Ali u to rano vrijeme sve moguesupstance su bile razgraene u gustoj tekuini, gustom oceanu, od kojeg se, u stvari, cijelaZemlja, Mjeseeva-vrea sastojala.Stvorenja koja su bila u njoj nisu mogla plivati u našem smislu, pošto je voda bila previšegusta; niti su mogla hodati, jer za hodanje trebavrsto tlo. Možete zamisliti da su ta stvorenjaimala tjelesnu strukturu negdje izmeu onog što treba za plivanje-peraje — i onog što treba zahodanje — noge. Znate, naravno, kako izgleda peraja — ima sasvim tanke, bodljikave kosti ameso je izmeu sasušeno. Dakle imamo peraju praktino bez mesa na njoj i bodljikave kostitransformirane u šiljke: to je peraja. Udovi koji su pogodni za kretanje navrstom tlu,odnosno, za hodanje ili puzanje, imaju svoje kosti postavljene unutra i prekriva ih vanjskagomila mesa. Možemo zamisliti ovakve udove koje imaju vani meso a kosti iznutra; tu jenaslaga mesa glavna stvar. To pripada hodanju, ili plivanju.


16/108


17/108

17

17

dugo vremena; stalno su se obnavljala. Mogli bi to nazvati vrstom mitarenja svijeta; životinjedolje ispod stalno su se pomlaivale.S druge strane, do stvorenja iznad je došlo ono što je bilo razvijeno od onih ispod i to jeponovno bilo oploivanje. Reprodukcija je u to vrijeme bila potpuno razliite prirode;odvijala se u cijelom zemaljskom tijelu. Gornji je svijet oplodio donji, donji je oplodio gornji.

Cijelo zemaljsko tijelo je bilo živo. Mogli bi rei da su stvorenja ispod i stvorenja iznad bilikao lutke u tijelu – gdje je cijelo tijelo živo i lutke su u njemu takoer žive. To je bio jedanživot, i razna bia su živjela u potpuno živuem tijelu.Ali kasnije se desilo nešto od posebne važnosti. Stanje koje sam opisao moglo se nastavitidugo vremena; sve je moglo ostati kakvo je bez da postane naša sadašnja Zemlja. Teška,nezgrapna stvorenja mogla su nastaviti nastanjivati živuu Zemlju zajedno sa stvorenjimakoja su mogla živjeti u zraku. Ali jednog se dana nešto dogodilo. Dogodilo se da je jednogdana od ove živue Zemlje, dopustite da kažem, mlada, izdanak, bio formiran i otišao ukozmi ki prostor. Do toga je došlo na ovaj nain: razvila se mala protuberanca(ispupenjen.pr.), koja je odnesena (vidi crtež) i konane se razdvojila. I sada je u univerzumu bilo tijelokoje je imalo, umjesto ranijih uvjeta, okolni zrak unutra i gustu tekuino izvana. Dakleodvojilo se obrnuto tijelo. Dok je Mjeseeva Zemlja ostala s gustom tekuinom za svojuunutarnju jezgru i zgusnutim zrakom izvana, sada se odvojilo tijelo koje je imalo gušusupstancu izvana i rjeu iznutra. I ako se stvari istražuju bez predrasuda, u poštenomistraživanju, u tom tijelu može se prepoznati sadašnji Mjesec. Baš kao što se danas može nainatrij u zraku, takoer se mogu nauiti to ni sastojci Mjeseca, i tako se može saznati da jeMjesec jednom bio u Zemlji. Ono što kruži oko nas vani neko je bilo unutar Zemlje, zatim seodvojilo i otišlo vani u kozmos.

S ovim se odvila potpuna promjena, ne samo u onom što se odvojilo ve tako er i u samojzemlji. Iznad svega, Zemlja je izgubila izvjesne supstance, i po prvi puta je u Zemlji mogaobiti formiran mineralni element. Da su supstance Mjeseca ostale na Zemlji, nikada se ne bimogli oblikovati minerali, i tamo bi uvijek bilo stanje pokretne tekuine. Odlazak Mjesecadonio je Zemlji po prvi puta smrt i s njom mrtvo mineralno carstvo. Ali s time je takoerdošla mogunost za sadašnje biljke, sadašnje životinje iovjeka u sadašnjem obliku da serazviju.Možemo rei, prema tome, da se iz Starog Mjeseca pojavila sadašnja Zemlja zajedno smineralnim carstvom. I sada su se svi oblici morali promijeniti. Jer je s odvajanjem Mjesecazrak postao manje sumporni, približavajui se sadašnjem stanju, i ono što je bilo rastvoreno uteku ini sada je bilo izbaeno, formirajui mase kao planine. Voda je postajala sve više kao


18/108

18

18

naša sadašnja voda. S druge strane je Mjesec, koji oko sebe ima ono što mi imamo uunutrašnjosti Zemlje, proizveo gustu, rožnatu masu vani. To je ono što vidimo kadapogledamo gore. To nije kao naše mineralno carstvo, ve je to kao da je naše mineralnocarstvo postalo rožnato i pretvorilo se u staklo. To je iznimnovrsto, vrš e od svegarožnatog što imamo na Zemlji, ali nije sasvim mineralno. Otuda osobiti izgled mjeseevih

planina; one stvarno sve izgledaju kao rogovi koji su privrš eni. Tako su oblikovane da seak može opaziti što je u njima bilo organsko, što je jednom bilo dio života.Po evši s odvajanjem Mjeseca, naši sadašnji minerali su postepeno odlagani iz bivše gusteteku ine. Posebno je aktivna bila supstanca koja je u tim drevnim vremenima postojala uvelikim koliinama a sastojala se od silicija i kisika — mi je zovemo silicijska kiselina. Netkoima ideju da kiselina mora biti tekuina, jer je to oblik u kojem se danas koristi. Ali kiselinana koju ovdje mislim i koja je originalna kiselina krajnje jevrsta i tvrda. To je, u stvari,kvarc! Kvarc koji nalazite u visokim planinama je silicijska kiselina. I kada je bjeliast i kaostaklo to je ista silicijska kiselina. Ako sadrži druge supstance dobijete kvarc — ili kremen— koji izgleda ljubiasto, i tako dalje. To dolazi od supstanci koje sadrži.Ali kvarc koji je danas toliko tvrd da ga ne možete zagrebati nožem, i ako udarite u njegaglavom, dobitete pravu rupu u glavi — taj isti kvarc je u onim davnim vremenima biorastvoren, bilo u gustoj tekuini ili u finijem okruženju gušeg zraka. Kao dodatak sumporubila je neizmjerna koliina rastvorenog kvarca u gustom zraku oko Zemlje. Možete dobitiideju o jakom utjecaju koji je u to vrijeme imala ova rastvorena silicijska kiselina akorazmislite o sastojcima zemlje danas upravo ovdje gdje mi živimo. Naravno možete rei:Mora biti veliki udio kisika, jer ga trebamo da bi disali. Da, postoji dobar dio kisika: 28 do29% cijele mase Zemlje. Ali morate sve uzeti u obzir. Kisik je u zraku i u mnogimvrstimsupstancama na zemlji takoer; on je u biljkama i životinjama. I ako to stavite sve zajedno to je 28% svega.Ali silicij, koji ujedinjen s kisikom u kvarc daje silicijsku kiselinu, je 48 do 49%! Promislitešto to znai: polovina svega što nas okružuje i što trebamo, gotovo polovina toga je silicij!Kada je sve bilo tekue, kada je zrak bio gotovo tekui prije nego je razrijeen — da, tada jeovaj silicij igrao enormnu ulogu, bio je veoma važan u tom originalnom stanju. Sada se ovestvari ne razumiju ispravno jer što se tie ovjekove finije organizacije, ljudi više nemajuispravnu ideju. Oni danas razmišljaju na nemaran, banalan nain: Dakle, mi smo ljudi imoramo disati. Mi udišemo kisik i izdišemo ugljini dioksid. Ne možemo živjeti ako tako nedišemo. Ali silicij je ipak uvijek sadržan u zraku koji udišemo, pravi silicij, siušne koliinesilicija. Dostupan je u obilju, jer 48 do 49% našeg okruženja sainjeno je od silicija.Kada dišemo, kisik ide dolje u metabolizam i sjedinjuje se s ugljikom, ali u isto vrijeme idegore do osjetila i mozga, do nervnog sustava: ide svugdje. Tamo se sjedinjuje s silicijem iformira u nama silicijsku kiselinu. Ako pogledamo ljudsko bie vidimo da ima plua i udiše

zrak, to znai, ono uzima kisik. Ispod, kisik se sjedinjuje s ugljikom i formira ugljini dioksidkojeg ono zatim izdiše. Ali iznad, silicij je u nama sjedinjen s kisikom i ide gore u našu glavu,kao silicijska kiselina — meutim, gore ne postajevrst kao kvarc. To bi, naravno, bio lošposao ako bi seisti kristali kvarca pokazali unutar vaše glave — tada bi umjesto kose imalikristale kvarca, koji bi možda bili sasvim lijepi i zabavni! Ipak, to nije potpuna fantazija — jer je tamo u vašoj kosi dobar dio silicijske kiseline, jedino što je još tekua, ne kristalizirana. Ustvari, ne samo kosa ve prakti no sve u nervima i osjetilima sadrži silicijsku kiselinu.Ovo se otkrivaim se spoznaju blagotvorni, ljekoviti efekti silicijske kiseline; ona je iznimnokorisna kao lijek. Morate shvatiti da hrana primljena kroz usta u stomak mora proi svakakveposredne stvari prije nego doe u glavu, oko, uho, i tako dalje. To je za prehranu dug put, itreba pomone sile da joj omogue da uope do u gore. Može biti — u stvari, dogaa se esto

— da osoba nema dovoljno pomonih sila i hrana u glavi ne radi adekvatno; tada mu trebaprepisati silicijsku kiselinu koja prehrani pomaže da se uzdigne do glave i osjetila.im se vidi


19/108

19

19

da je pacijent u redu što se tie stomaka i crijeva, ali da probava ne prolazi cijeli put doosjetilnih organa, glave, ili kože, treba kao lijek dati pripravak silicijske kiseline. Tada se vidi,u stvari, koliku veliku ulogu silicijska kiselina još i danas igra u ljudskom organizmu.U tom drevnom stanju Zemlje, silicijska kiselina još se nije udisala ve je bila apsorbirana.Posebno su je uzimala pticolika stvorenja. Apsorbirala su je kao što su apsorbirala sumpor, s

posljedicom da su postala gotovo u potpunosti osjetilni organi. Baš kao što mi trebamosilicijskoj kiselini zahvaliti za naše osjetilne organe, tako je u to vrijeme Zemlja u cjelinidugovala svojim pticolikim vrstama na djelovanju silicijske kiseline koja je bila svugdjeprisutna. Pošto, meutim, to nije na isti nain došlo i onim stvorenjima s nezgrapnimudovima, pošto je silicijska kiselina manje dosegla ta stvorenja kako su jedrila duž gusteteku ine, ona su uglavnom postala stvorenja stomaka-probave. Tako su iznad u tim danimabila strašno nervozna stvorenja, svjesna svega s finom nervnom osjetljivošu. S druge strane,ona ispod u gustoj tekuini bila su neizmjerne bistrine, ali takoer i neizmjerno ravnodušna.Ništa od toga nisu osjeala; bila su samo stvorenja koja su se hranila, bila su stvarno samoabdomen s nezgrapnim udovima. Ptice iznad su bile fino organizirane, bila su gotovo upotpunosti osjetilni organi. I zaista su bili osjetilni organi za samu Zemlju, tako da ona nijesamo bila ispunjena životom ve je sve opažala preko ovih osjetilnih organa koji su bili uzraku, pretee naših ptica.Govorim vam sve ovo tako da možete vidjeti kako je jednom na Zemlji sve izgledalorazli ito. Sve što je u to vrijeme bilo rastvoreno kasnije je postala naslaga uvrstimmineralnim planinama, stjenovitim masama, i formiralo je vrstu koštane skele. Tek je tadabilo mogue za ovjeka i životinju da formirajuvrste kosti. Jer kada je izvana koštanaokosnica Zemlje bila formirana, tada su se kosti poete tako er formirati i unutar višihživotinja i ovjeka. Ono o emu sam prije govorio još nije bilavrsta, tvrda kost kakvuimamo danas, ve fleksibilna, kao rog hrskavica kakva je još ostala kod ribe. Sve ove stvari suna neki nain ostale iza i atrofirale, jer u ranijim dobima koja sam opisao za njih su postojaliživotni uvjeti, ali danas neophodni životni uvjeti nisu više prisutni.Možemo rei, prema tome: U našim modernim pticama imamo nasljednike pticolikih vrstakoje su postojale iznad u gustom zraku punom sumpora i silicijske kiseline ali sadatransformirane i prilagoene sadašnjem zraku. A u današnjim vodozemcima, puzeimstvorenjima, u žabama i krastaama, ali takoer u kameleonu, zmiji, i tako dalje, imamonasljednike stvorenja koja su u to vrijeme plivala u gustoj tekuini. Viši sisavci iovjek usadašnjem obliku su došli kasnije.Sada je to oita kontradikcija: Zadnji puta sam vam rekao da jeovjek tamo bio prvi. Ali ježivio u topliniisto kao duša i duh; on je zaista ve bio prisutan u svemu što sam opisao, aline kao fiziko bi e. Bio je tamo u vrlo finom tijelu u kojem se jednako mogao podržavati i uzraku i u gustoj tekuini. I niti je on niti viši sisavci još bio vidljiv; vidljiva su bila jedino

teška stvorenja i pticolika zrana stvorenja. To treba razluiti kada se kaže da jeovjek ve bio tamo. Bio je prije svega,ak i prije nego je tamo bio zrak, ali je bio nevidljiv, i još je bio unevidljivom stanju kada je Zemlja izgledala kako sam sada opisao. Prvo se Mjesec trebaoodvojiti od Zemlje, onda jeovjek mogao u sebi odlagati mineralne elemente, mogaoformirati mineralni sustav kostiju, mogao razviti takve supstance kao protein, i tako dalje, usvojim mišiima. U to vrijeme ovakve supstance još nisu postojale. Ipak,ovjek je upotpunosti sauvao u svojoj sadašnjoj tjelesnoj prirodi baštinu tih ranijih vremena.Jer ljudska bia sada ne mogu doi u egzistenciju bez utjecaja Mjeseca, samo koja sada dolaziizvana. Reprodukcija je povezana s Mjesecom, premda ne više direktno. Može se prema tomevidjeti da ono što je povezano s reprodukcijom — mjeseni periodi žena — imaju svoj tijek uistim ritmikim periodima kao faze Mjeseca, samo se više ne podudaraju; oslobodile su se.

Ali je utjecaj Mjeseca ostao aktivan u ljudskoj reprodukciji.Našli smo reprodukciju vršenu izmeu bi a gustog zraka i onih od guste tekuine, izmeu


20/108

20

20

pticolike rase i drevnih divovskih vodozemaca. Oni su zajedniki oplo ivali jedni druge jer jeMjesec još bio unutar Zemlje.im je Mjesec bio vani, oplodnja je morala doi izvana, jerprincip oplodnje leži u Mjesecu.Od ove toke emo nastaviti u subotu u devet sati — ako budemo slobodni. Pitanjepostavljeno od g. Dollingera je takvo da ga treba odgovoriti detaljno, i ako imate strpljenja

vidjeti ete kako se današnji život javlja iz svih postepenih pripremnih stanja. Cijelu je temuuistinu teško razumjeti. Ali vjerujem da se može razumjeti ako se na stvari gleda na nain nakoji smo mi gledali.


21/108

21

21

Evolucija Zemlje iovjeka i utjecaj zvijezda 3/14 Što prirodna znanost i antropozofija imaju za rei o zemljinimslojevima i fosilima Dornach, 7.srpnja 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Shvatitete iz svega što smo rekli da je naša Zemlja usadašnjem obliku samo zadnji ostatak onog što je jednom bilo esencijalno razliito. Ako biželjeli njeno ranije stanje usporediti s biloime, stvarno je možemo usporediti jedino — kakoste vidjeli — s onim što imamo u jajnojeliji. Danas naša Zemlja imavrstu jezgru izsvakakvih minerala i metala. I oko nas imamo zrak, i u zraku dvije supstance koje posebnoutje u na nas - bez njih ne možemo živjeti: kisik i dušik. Možemo prema tome rei da uZemlji imamovrstu jezgru od svakakvih supstanci, sedamdeset do osamdeset njih, a oko naszra ni omota sadrži uglavnom dušik i kisik.

Dušik i kisik su, meutim, samo glavni sastojci. Zrak uvijek sadrži druge supstance, premda uvrlo malim koliinama, kao što je ugljik, vodik, sumpor, izmeu ostalih. Ali to su takoersupstance sadržane u bjelanjku jaja, u bjelanjku kokošjeg jaja. Kisik, dušik, vodik, ugljik isumpor! Razlika je jedino ta da su u bjelanjku jaja sumpor, vodik i ugljik usko kombinirani skisikom i dušikom, dok su u vanjskom zraku prisutni na mnogo blaži nain. Dakle istesupstance su u zraku koje su i u kokošjem jajetu. Iste supstance su prisutne u mnogo manjimkoli inama u žumancu, i možemo prema tome rei da kada se uvrš uje, zgušnjava, postajeono što je Zemlja. Treba promatrati ove stvari ako želimo znati kako je Zemlja jednomizgledala.Danas su, meutim, stvari napravljene na sasvim razliit na in, i da vaš sud o onom što vamovdje govorim ne bi zbunjivalo to što je openito prihvaeno, želio bih vam dati mali pogled

na ovo ope znanje. Savršeno se slaže s onim što govorim ako ga samo razmotrite na pravina in.Ljudi danas ne misle o stvarima kao što smo mi to napravili ovdje u zadnja dva predavanja.Oni kažu: Ovdje je Zemlja; napravljena je od mineralne supstance. Ova mineralna Zemlja jezgodna za istraživanje, dakle ispitajmo najprije što leži na vrhu, naemu hodamo. Zatim akovadimo kamen, ako radimo željeznike kolosijeke i otvaramo tlo, nalazimo da postojeodre ene naslage ili slojevi zemlje. Najgornji sloj je onaj po kojem hodamo. Ako negdjeidemo u dubine, nalazimo slojeve koji leže dublje. Ali ovi slojevi ne leže uvijek tako lijepo jedan iznad drugog da možemo rei: jedan je uvijek iznad drugog.

Kada stvarno ispitujete zemlju, ovdje imate jedan sloj [Vidi crtež-crveno], više je zakrivljen,nije ravan; drugi sloj ispod je takoer zakrivljen [zeleno]. I iznad njih dolazi sloj na kojem


22/108

22

22

hodamo [bijelo]. Sada, sve dok ostajemo na ovoj strani brda nalazimo gornji sloj koji bimogao postati dobra obradiva zemlja ako bi koristili ispravne metode gnojenja i tako dalje.Ali ako gradimo željeznicu možda odreeni sloj moramo odstraniti i pravei te kolosijekedolazimo u dubine zemlje. To je dovelo do otkria da su slojevi nadreeni jedan drugom, neravni, ali su zbrkani na svakakve naine.

Ovi slojevi su ponekad izvanredni. Ljudi su pitali kako se može odrediti dob sloja — koji sloj je stariji. Naravno da je najoitiji odgovor ovo: Kada slojevi leže jedni iznad drugih, tada jeonaj najniži i najstariji, slijedei iznad, mlai, a onaj na samom vrhu najmlai od svih. Ali,vidite, to nije uvijek sluaj. Na nekim mjestima je tako, ali ne svugdje. I na slijedei na in semože pokazati zašto to nije svugdje sluaj.Navikli smo, kao što znate, u našim civiliziranim krajevima pokopati naše domae životinjekada uginu, tako da ne bi bile štetne za ljude. Ali da ljudska rasa nije toliko evoluirala, što bise tada dogodilo sa životinjama? Gdje god bi životinja uginula, tu bi i ležala. Sada najprijeona ostaje na površini. Ali, kao što znate, kada je kiša tlo se ispere i nakon nekog vremena dioraspadajueg stvorenja je izmiješan s tlom koje je izbacila kiša. Tamoe ostati, i nakon nekogvremena u cijelu životinju je prodrla zemlja od kiše ili vode koja tee nizbrdo i zatim ostatakzemlje prekriva životinju. Sada netko može doi i re i: Nebesa! Tamo zemlja izgleda takoneravna, moram kopati i pogledati! Ne bi trebao puno kopati, samo malo, i sada nalazi što jeostalo od kostura, recimo, od divljeg konja. Onda kaže: Dakle, sada hodam po sloju koji sepojavio tek kasnije, onaj ispod se formirao kada su tu bili onakvi divlji konji. I možemo znatida je to slijedei sloj, da je dobu u kojem ovajovjek živi prethodilo doba u kojem su živjeliovi konji.Vidite, ono što tajovjek ini je ono što su geolozi radili sa svim slojevima Zemlje, stalno odvremena kada su ih mogli dosegnuti vaenjem kamena, željeznikim kolosijecima,iskopinama, i tako dalje. U geologiji se ui svugdje istraživati kamenolome, seki em ilinekim drugim instrumentom, da bi se zabilježilo ono što je izloženo na klizištima ili slino.Svugdje se udaraeki em, daju razliite izjave i onda se u nekom sloju nau takozvani fosili.Tada netko može rei: Postoji ispod zemlje sloj koji sadrži životinje sasvim razliite oddanašnjih. Tada se u iskapanju zemljinog sloja otkriva kakve su bile životinje koje supostojale u drugim dobima.To nije ništa specijalno, jer ljudiesto podcjenjuju vrijeme koje je potrebno da se nešto takvodogodi. Ljudi danas u južnim regijama nalaze crkve ili druge graevine kako tamo stoje.Ljudi do u, malo kopaju iz ovog ili onog razloga, i Nebesa! ispod ove crkve je nešto što jevrsto;to nije zemlja. Kopaju i ispod nalaze poganski hram! Što se dogodilo? Prije kratkog

vremena taj površinski sloj na kojem stoji crkva ili graevina uope nije bio tu. Podignut jegore od ovjeka, možda uz pomo prirodnih sila, a dolje ispod je poganski hram. Što je jednom bilo gore, sada je dolje. Sloj po sloj je u stvari nagomilavan u zemlji. I treba saznati,

ne iz na ina na koji sloj leži, ve iz prirode fosila, kako su te životinje i razne biljke došle usloj.


23/108

23

23

Tada, me utim, dolazi do slijedeeg: Nalazimo jedan sloj zemlje [Vidi crtež, žuto], nalazimodrugi [zeleno]; iz ovog ili onog razloga možete iskapati [strelica], i ako gledate samoslojevitost, tada izgleda da je ono što sam oznaio zeleno bilo niži sloj a ono što sam oznaiožuto gornji sloj. Ovdje uope ne možete doi, ne možete iskapati, nema željeznice, nematunela niti ieg pomou ega bi do tu došli. Naznaite da je žuto gornji sloj, zeleno donji. Aline smijete na preac odlu iti, morate najprije potražiti fosile.Sada se esto nalaze fosili u gornjem sloju koji su raniji, ribe, na primjer,udni riblji kosturikoji su raniji. A možda ispod, nalazimo zanimljive kosture sisavaca koji su svježiji. Sada sufosili u kontradikciji sa slojem, gore iznad se pojavljuje starije, ranije; ispod, svježije, mlae.Treba shvatiti kako se to dogodilo. Vidite, to je zbog neke vrste potresa, neko unutarnjekretanje je ono što je ispod izbacilo na gornji sloj. To je isto kao da na stol položim sjedalicupa bi originalna pozicija bila: ovdje sjedalica - natrag i ovdje stol – gore, a zatim prekozemljotresa stol izvrne na sjedalicu.U najrazliitijim sluajevima može se opaziti da je došlo do inverzije, okretanja naopako. Amože se doi do slijedeih zakljuaka o tome kada se dogodila inverzija: Morala se dogoditikasnije nego što su sve životinje bile žive, morala se dogoditi nakon što su se formirali fosili,ina e bi ležali drugaije.Na ovaj nain dolazimo do prosudbe o slojevima ne jednostavno kao što leže jedan iznaddrugog, ve moramo moi vidjeti kako su promijenili svoje položaje. Alpe, ovaj moanplaninski lanac koji se proteže od Mediteranskog mora do dunavskih regija, ovaj glavniplaninski vijenac u Švicarskoj, uope se ne može razumjeti ako ne uemo u ovakve stvari. Jersvi slojevi iz kojih su izgraene Alpe kasnije su bili potpuno izmiješani. Tamo ono što jenajniže esto leži na vrhu, a što je bilo na vrhu najniže je od svega. Treba saznati kako su sesve te smjene odigrale.Tek kada se sve to uzme u obzir može se rei koji je najstariji sloj a koji najnoviji. Modernaprirodna znanost, istražuje samo izvana, zatim naravno kaže: Najstariji su oni slojevi u kojimase mogu nai ostaci veoma jednostavnih životinja i biljaka. Kasnije, životinje i biljke supostale kompliciranije, i tako najkompliciranije ostatke nalazimo u zadnjim slojevima. Unajstarijem sloju nalazimo fosile jer je kalcijska ili kvarcna struktura životinje bila sauvana,dok je sve ostalo razgraeno. Kada dolazimo do kasnijih slojeva kostur je sauvan.Postoji sada drugi izvanredan nain na koji su formirani fosili. Ponekad je to veomazanimljivo. Zamislite da je jednom postojala neka jednostavna vrsta drevnog stvorenja; imalo je tijelo, možda s pipcima naprijed. Crtam ga vee; u sloju koji je poznat geologiji u praviluebiti manji. To stvorenje sada propada ležei na komadu zemlje, i to odreeno tlo ne prodire ine prožima stvorenje; izbjegava, takorei, tjelesne kiseline. Tada se dogaa nešto izvanredno:

zemlja u kojoj životinja leži pristupa joj sa svih strana i obuhvata je, i prema obliku životinje je na injen šuplji prostor. To se vrloesto dogaalo; formirani su takvi šuplji prostori, zemlja


24/108

24

24

se oblikovala oko životinje. Ali unutra nema nieg; tlo nije bilo apsorbirano od tijela, alinaokolo, pošto je životinja bila prekrivena krljuštima, formiran je šuplji prostor. Kasnije,krljušti su razgraene a još kasnije tu vijuga potok.

To onda ispunjava šuplji prostor s kamenitim šljunkom, [zeleno] a ovdje unutra, fino jemodeliran odljev, od sasvim razliitog materijala. Ovakvi odljevi su posebno zanimljivi, jer tunemamo same životinje, ve njihove odljeve.

Me utim, ne smijete misliti da su stvari uvijek ovako jednostavne. Od sadašnjegovjeka, naprimjer, sa svojim organizmom od mekih supstanci, iznimno malo ostaje — a ni od višihživotinja. Postoje životinje od kojih su ostali jedino odljevi zuba. Nalazimo odljeve zuba vrsteprvobitnog morskog psa koji su na ovaj nain formirani. Dolazimo do razumijevanja da svakaživotinja ima svoj vlastiti oblik zuba i daovjek ima razliit oblik. Formacija zuba je uvijek uskladu s sveukupnom strukturom stvorenja. Treba imati talenta za zamisliti pojavu cijeleživotinje iz oblika zuba. Dakle stvari nikako nisu jednostavne.

Ali kako prouavamo ove slojeve shvaamo kako su se stvari doista odvijale. I tada jednostavno postaje jasno da je bilo vrijeme kada ovakve životinje kakve imamo danas nisupostojale, kada su bila mnogo, mnogo jednostavnija stvorenja, nekako kao naši puževi,


25/108

25

25

školjke, i tako dalje. Ali treba znati koliko je od njih preostalo. Zamislimo da se moglodogoditi slijedee. Pretpostavimo da je djeak koji ne voli jesti rakove krišom uzeo jednog sroditeljskog stola za veeru i igrao se s njim. Nije bio uhvaen i pokopao ga je u vrtu. Sada jepreko njega zemlja i cijela stvar je zaboravljena. Kasnije vrt pripadne novim vlasnicima; onikopaju i na jednom mjestu vide smiješnu malu stvar koja izgleda kao vapnene školjke. (Znate

za takozvane rakove oi koje nisu oi, ve male vapnene školjke u tijelu raka.) To su jedinipreostali tragovi.Ne može se sada rei da su to fosili neke vrste životinje; to su fosili samo dijela stvorenja.Sli no kod starijih slojeva, posebno u Alpama, nalazimo neke vrste fosila koji izgledaju slinoljušturi. Tako izgledaju; danas više ne postoje ali su naeni u ranijem sloju. Ne trebapretpostaviti, meutim, ta je to bilo cijelo stvorenje. Treba pretpostaviti da je oko toga bilonešto što je razgraeno, i ostao je samo mali dio životinje.Moderna znanost u to malo ulazi. Zašto? Dakle, ona jednostavno kaže da su u ovoj monojalpskoj masi slojevi bili izmiješani jedan s drugim, najniži je izbaen na vrh, najviši je najniži— da to pokazuje sloj. Ali možete li zamisliti, gospodo, da bi sa sadašnjim zemaljskim silamaovakve masivne planine mogle biti na taj nain izba ene? To malo što se sada dogaa naZemlji je u usporedbi kao igra, mala mrlja baena na drugu — danas je to sve, vrsta igre!Da ovjek živi 720 godina umjesto sedamdeset dvije, doživio bi u starijoj dobi da hoda na tlumalo višem nego prije. Ali mi živimo prekratko. Samo promislite kada bi muha koja živisamo od jutra do veeri kazivala što proživljava! Pošto živi samo ljeti, ne bi nam rekla ništaosim o cvijeu, da je tu uvijek cvijee. ne bi imala pojma što se zbiva zimi; vjerovala bi da sesvako ljeto nastavlja na ono drugo. Mi ljudska bia zasigurno duže živimo nego jednodnevnamuha, ali još imamo malo od prirode muhe s naših sedamdeset do sedamdeset dvije godine!Zaista vidimo malo od onog što se dogaa. ak i s ogranienim silama koje danasprevladavaju, nema sumnje da se zbiva više toga nego štoovjek primjeuje. Ipak, uusporedbi, sve što se dogaa je da rijeke teku prema moru i iza ostavljaju aluvijalno tlo. Tako je malo tla odloženo, i to onda doseže iza obala te polja dobiju novi sloj. To je relativno malo.Kada se uzme u obzir kako je nešto kao ova velika planinska masa Alpa bila razdrmana iskroz protresena, oito je da su sile koje su danas aktivne bile u ranija vremena aktivne nasasvim drugaiji na in.Ali sada moramo pokušati predstaviti kako se takva stvar mogla dogoditi. Uzmite, na primjer, jajnu stanicu nekog sisavca. U poetku izgleda sasvim jednostavna, u sredini jezgra sbjelan evinastom masom okolo. Sada pretpostavimo da je jaje oploeno. Kada je oploeno, jezgra se mijenja u svakakve male forme; razvija se vrloudno u brojne spirale koje idu gorekao repovi. I onda u trenutku kada se pojave ovi mali namotaji, iz mase se razvijaju strukture -zvijezde. Cijela masa dolazi u formaciju pošto je u njoj život. Ono što se tamo dogaa veoma je razli ito od onog što se danas dogaa u našoj Zemlji. Preokretanje i prevrtanje koje se

odvija u jajnoj stanici isto je kao ono što se jednom odvilo u masivnim Alpama!Što je onda prirodnije nego rei: Dakle, tada je Zemlja morala jednom biti živa, ili se ovigr evi okretanja i nagurivanja ne bi mogli dogoditi! Sadašnji oblik Zemlje u stvari nampokazuje da je u prošlim dobima kada niovjek ni viša životinja nisu postojali, sama Zemljabila živa. To nas obvezuje rei da je sadašnja mrtva Zemlja nastala od žive Zemlje. Ipakživotinje mogu živjeti na ovoj mrtvoj Zemlji! Samo promislite da se kisik i dušik nisu odvojilii osudili vodik, ugljik i sumpor na gotovo potpunu pasivnost: tada bi morali udisati nešto kaobjelanjak — jer to je bilo ono što je okruživalo Zemlju.Sada možemo zamisliti — jer se u ovom svijetu sve može dogoditi! — da smo umjesto našihplu a, razvili organe sposobne izvlaiti u takvoj bjelanevinastoj atmosferi. Danas je,naravno, možemo uzeti kao hranu kroz usta. Zašto se ne bi mogla razviti vrsta plunog

organa, gore bliže ustima? Sve može nastati u ovom svijetu; može doi do svakakvih moguihstvari — ak premda ne bi naslutili takve promjene promatrajui ovjekovo sadašnje tijelo.


26/108

26

26

Ali mislite, gospodo — danas gledamo beživotni zrak. On je umro. Nekad je bjelanevina bilaživa. Zrak je umro jer su sumpor, vodik i ugljik otišli a ugljik i kisik su prema tome takoerpropali. Mi zurimo u svjetlošu ispunjen zrak koji je umro, ali to je omoguilo da naše oipostanu fizike, kao što su stvarno fizike. Ako je sve u našem okruženju bilo živo, tada bi inaše o i tako er bile žive. Ali da su one žive, mi s njima ne bi mogli vidjeti, i uvijek bi bili u

stanju nesvjesnosti: baš kao što osoba postaje nesvjesna kada poinje imati previše života uglavi, kada umjesto ispravno razvijenih organa ima svakakve izrasline. Ona je tada nesvjesnana mahove, i kasnije to postaje toliko ozbiljno da leži kao da je mrtva. Na isti nain u našemizvornom stanju na Zemlji, kakvo je tada bilo, nismo mogli živjeti svjesno. Ljudska bia su jedino mogla probuditi svjesnost kako je Zemlja postepeno umirala. I tako seovje anstvorazvija na Zemlji koja je mrtva.Tako je to, gospodo! I to je tono ne samo za prirodu ve i za civilizaciju. Ako se sjetite onogšto sam maloprije rekao — da ispod zemlje mogu biti poganski hramovi a iznad kršanskecrkve — vidjetete da su kršanske crkve povezane s poganskim hramovima baš kao i gornjisloj s nižim, jedino što u jednom sluaju imamo posla s prirodom, u drugom s kulturom. Ine emo shvatiti kako se razvio kršanski element ako ne opazimo da se razvio iz poganstvakao temelja. Takoer i u kulturi trebamo uzeti u obzir ove slojeve.Rekao sam sada da je ljudsko bie u stvari bilo tu cijelo vrijeme, ali kao duhovno bie, nefizi ko bi e. A to nas takoer vodi da potražimo stvarni razlog zašto seovjek nije ranijerazvio kao fiziko bi e. Rekli smo da u današnjem zraku imamo dušik i kisik, s ugljikom,vodikom i sumporom u manjem stupnju. U našem disanju mi sami sjedinjujemo ugljik koji jeu nama s kisikom koji udišemo i izdišemo ih zajedno kao ugljini dioksid. U našoj ljudskojegzistenciji mi udišemo kisik i izdišemo ugljini dioksid; naš život se sastoji od toga. Mi bidavno, davno prije ve ispunili Zemlju i zrak Zemlje s ugljinim dioksidom da na Zemljinema još neeg drugog: biljaka. One imaju istu glad za ugljikom kakvu mi imamo za kisik.One željno uzimaju ugljini dioksid, zadržavaju ugljik i predaju ponovno kisik.Vidite, gospodo, kako se predivno ove stvari upotpunjuju! Mi ljudska bia trebamo kisik izzraka, udišemo ga, ujedinjujemo s kisikom koji imamo u nama i izdišemo ugljik i kisikzajedno kao ugljini dioksid. To udišu biljke i ponovno izdišu kisik, i tako u zraku uvijek imakisika.Dobro, to je danas tono ali u ljudskoj evoluciji na Zemlji nije uvijek bilo tako. Kada naemofosilizirana stvorenja koja su davno živjela, shvatimo da nisu mogla biti kao naše modernebiljke i životinje, posebno ne kao naše sadašnje biljke. Sve prvobitne biljke morale su bitiprili no kao naše spužve, gljive, alge. Postoji razlika izmeu naših gljiva i drugih sadašnjihbiljaka. Ove potonje uzimaju ugljik i iz njega oblikuju svoje tijelo. Kada potonu u tlo, njihovotijelo ostaje kao ugljen. Ugljen koji danas vadimo ostaci su od biljaka.Sva istraživanja koja možemo provesti o vrstama biljaka koje su originalno postojale govore

nam slijedee: Naše sadašnje biljke, ukljuuju i biljke koje nas sada snabdijevaju ugljenom,gra ene su od ugljika. Ali mnogo ranije biljke bile su formirane ne iz ugljika ve iz dušika. To je bilo mogue jer baš kao što se danas ugljini dioksid izdiše od životinja iovjeka, u drevnavremena izdisana je kombinacija ugljika i dušika. To je cijanovodina kiselina, strašnootrovna kiselina fatalna danas za sav život. Ta otrovna cijanovodina kiselina je jednomizdisana, i nije se moglo pojaviti ništa što danas postoji. Rane gljivo-like biljke uzimale sudušik i iz njega oblikovala svoja tijela. Stvorenja o kojima sam zadnji puta govorio, ptico-likabi a i teška, gruba životinjska bia, izdisala su ovu otrovnu kiselinu, a biljke oko njih uzimalesu dušik za oblikovanje njihovih biljnih tijela. Ovdje, takoer, vidimo da su supstance kojedanas još postoje bile u drevna vremena korištene na sasvim drugaiji na in.O ovome sam ve govorio onima od vas koji su tu ve neko vrijeme. Ispriao sam kako sam

1906 morao dati neka predavanja u Parizu o evoluciji Zemlje, porijekluovjeka, i tako dalje.Tema me dovela da kažem: Može li išta na ovom svijetu pokazati da ugljik i kisik nisu uvijek


27/108

27

27

igrali ulogu kakvu igraju danas, da je jednom tu ulogu igrao dušik, i da se jednom atmosferasastojala od cijanovodine kiseline?Sada znamo da postoje stari ljudi i mlada djeca. Dakle, akoovjek od sedamdeset stoji ovdjea dijete od dvije do njega, oni su oboje ljudska bia; stoje jedno do drugog, i onaj koji danasima sedamdeset bio je kao dvogodišnjak prije šezdeset osam godina. Razliite starosti stoje

jedna do druge. Jednako je tako i u univerzumu; tamo, takoer, starije i mlae stoji jedno dodrugog. Naša Zemlja, iz onog što sam upravo opisao i što danas još možete vidjeti, našazemlja je sijeda brada, drevni kolega, gotovo ve mrtav – ako se ne rauna novo izviruiživot, možemo je nazvati gotovo mrtvom. Ali na njenoj strani u univerzumu postoje opetmla i oblici koji e tek kasnije postati ono što je naš sadašnji život. Na primjer, moramo nakomete gledati kao na jedno od njih. Možemo znati, prema tome, da pošto su kometi mlai,moraju još imati uvjete koji pripadaju mlaoj dobi. Kometi su prema Zemlji ono što je dijeteprema staromovjeku. I ako je Zemlja jednom imala cijanovodinu kiselinu, kometi jemoraju imati sada, moraju imati cijanovodinu kiselinu! Ako bi netko s današnjim tijelomdotakao komet, odmah bi umro. U njima je razblažena cijanovodina kiselina.U Parizu sam 1906 rekao da to slijedi iz premisa duhovne znanosti. Oni koji priznaju duhovnuznanost prihvatili su moju izjavu iako ih je zaprepastila. Zatim kasnije, dosta nakon toga,pojavio se komet. Do tada su ljudi imali neophodne instrumente i tada se pronašlouobi ajenim znanstvenim metodama da kometi zaista imaju cijanid, cijanovodinu kiselinu,kao što sam kazao 1906 u Parizu. Dakle to je potvreno.Naravno, kada ljudi za touju, nazivaju to koincidencijom: O naravno, Steiner je to izjavio uParizu, i zatim je došlo do otkria — samo koincidencija. Kažu to jer ne znaju ništa drugo. Alisada sam vam rekao zašto treba uzeti za sigurno da je u kometima cijanovodina kiselina. Tonije sluajno, to je izvorna znanost s kojom se najprije došlo do tog znanja. Fizikoistraživanje je samo kasnije potvrdilo. Ljudi shvaaju da je tako sa svime što predstavljaantropozofija; jer sve je kasnije potvreno. Brojne e stvari danas biti otkrivene izvanAntropozofskog pokreta koje su ve dane od antropozofije prije mnogo godina na neki drugina in.Da, postoje i mnoge druge stvari koje se danas mogu pažljivo istražiti od znanosti. Uvijekgovorim da kada bi ljudi zaista mogli putovati do zvijezda, bili bi iznenaeni kada bi ih našlirazli ite od modernih ideja o njima odreenih modernim životom. Zamišljaju da one sadržeužareni plin. Ali to uope nije ono što bi tamo našli. U stvari, tamo gdje je zvijezda, tu jeprazan prostor, prazan prostor koji bi odmah nekog usisao. Tamo su usisne sile. U istias bivas usisale, razdvojili na komadie. Ako bi ljudi radili s istim dosljednim istraživanjem imišljenjem bez predrasuda kao što mi ovdje radimo, došli bi takoer do toga da sa složenimspektroskopima vide da tamo nema plinova, ve negativni usisni prostor.Prije nekog vremena dao sam izvjesnim pojedincima zadatak da istražuju Sunce i zvijezde sa

spektroskopom, jednostavno da bi dokazao vanjskim metodama da su zvijezde šuplji prostori,ne užareni plinovi. To se može dokazati. Osobe kojima sam dao taj zadatak bile su strašnoentuzijastine kada su poele: “Oh! napokonemo do neeg do i!” Ali ponekad entuzijazamsplasne; previše se odužilo. I onda nakon godinu i pol iz Amerike dolaze vijesti da ljudipo inju istraživati zvijezde i postepeno pronalaze da nisu užareni plinovi ve izdubljeniprostori! To nije katastrofa, naravno, da se takve stvari dogode. Ali naravno, za nas bi bilokorisnije – izvana — da smo to mi napravili. Ali nije važno, dok god istina dolazi na svijetlo.S druge strane, meutim, na to se može gledati upravo kao na stvari gdje antropozofijastvarno želi raditi u suradnji sa svakodnevnom znanošu. Tako bi takoer željela raditi suobi ajenom znanošu na slojevima Zemlje. Potpuno se prihvaa ono što znanost ima kazati oprekretanju i okretanju u Alpama. Ali ne može se ii pod ruku s njima kada pretpostavljaju da

je preokretanje bilo uzrokovano silama koje još danas postoje.injenica je da su tada tamobile životne sile; samo životne sile su mogle bacati i razbacati te slojeve jedan kroz drugi.


28/108

28

28

Antropozofija ve inkorporira obinu znanost i širi se daleko iza nje, ali znanost uvijek želistati kad god je previše lijena bliže pristupiti stvarima.Dakle — nastavljamo u srijedu u devet sati.

Evolucija Zemlje iovjeka i utjecaj zvijezda 5/14 Porijeklo i karakter kineske i indijske kulture Dornach, 12.srpnja 1924

Rudolf Steiner: Gospodo! Sjeam se naše želje da pogledamo dalje u povijest u vezi s našimsadašnjim prouavanjem svijeta. Vidjeli ste kako se ljudska rasa postepeno izgradila iz ostalemo ne Prirode. To je bilo tek kada su uvjeti na Zemlji biti takvi da jeovjek na njoj mogaoživjeti — kada je Zemlja umrla, kada više nema vlastiti život — da se ljudski i životinjskiživot mogao razviti na nain kako sam oslikao.Tako er smo vidjeli da je na poetku, ljudski život bio u stvari sasvim razliit od onog što jedanas, i zbivao se gdje je sada Atlantski ocean. Moramo zamisliti da je ondje gdje je danasAtlantski ocean, nekad bilovrsto tlo. Danas s jedne strane imamo Aziju; tamo je Crno more,ispod je Afrika, zatim je ovdje Rusija i takoer Azija. S druge strane, imamo Englesku, Irsku,a tamo preko takoer i Ameriku. Nekad je sve ovo izmeu bilo kopno, a ovdje vrlo malokopna; ovamo preko u Europi u to je vrijeme bilo u stvari zaista veliko more. Te su zemlje svebile u moru, i kada se penjemo na sjever, Sibir je takoer bio more; bio je još uvijek more.Ispod gdje je danas Indija, kopno se pojavljuje malo iznad mora. Prema tome u stvari imamomalo kopna ovdje, i na drugoj strani opet kopno. Gdje danas nalazimo Azijske narode,stanovnike Bliskog istoka i one od Europe, bilo je more — kopno se uzdiglo tek kasnije.Kopno je, meutim, išlo mnogo dalje, nastavljajui pravo u Pacifiki ocean gdje danas imamnogo otoka, Java, Sumatra, i tako dalje; oni su svi bili dio nekadašnjeg kontinenta tamo —cijeli arhipelag. Dakle, gdje je sada Pacifiki ocean, bilo je mnogo kopna s morem izmeudvije kopnene mase.Prvi narodi koje možemo istraživati ostali su u ovoj regiji, ovdje, gdje je kopno bilo sauvano.Kada pogledamo oko nas u Europi možemo stvarno rei: Prije deset, dvanaest ili petnaesttisu a godina Zemlja, tlo, postalo je dovoljnovrsto da ovjek može na njoj boraviti. Prije

toga, tamo su bile samo morske životinje koje su se razvile iz mora, i tako dalje. Da ste u tovrijeme potražiliovjeka, on bi bio gdje je danas Atlantski ocean. Ali preko u Aziji, u IstonojAziji, bio je takoer ovjek ranije nego prije deset tisua godina. Taj ovjek je naravnoostavio nasljednike, i nasljednici su veoma zanimljivi u vezi njihove kulture, najdrevnije naZemlji. Danas su to narodi nazvani Japanci i Kinezi. Oni su veoma zanimljivi pošto su zadnjitragovi, takorei, najstarijih stanovnika Zemlje.Kao što ste uli, bila je, naravno, mnogo starija populacija na Zemlji koja je potpuno išezla.To je bilo ovje anstvo koje je živjelo u drevnoj Atlantidi, od kojeg nije ostalo ništa. Jerak ida su ostaci postojali, da ih naemo trebali bi kopati u koritu atlantskog oceana. Trebali bido i dolje do tog korita — što je teži postupak nego ljudi misle — i tamo kopati, i moždaništa ne nai. Jer, kako sam rekao, ti su ljudi imali meka tijela. Kultura koju su stvorili s

gestama nešto je što se ne može iskopati iz tla – jer nije bilo nieg postojanog! Dakle, ono što je bilo tamo davno prije Japanaca i Kineza nije dostupno obinoj znanosti; treba imati nešto


29/108

29

29

znanja duhovne znanosti ako se žele raditi takva otkria.Me utim, ono što je preostalo od kineskih i japanskih naroda veoma je zanimljivo. Vidite,Kinezi i stariji Japanci — ne ovi današnji (o kojimau upravo govoriti) — Kinezi i Japanci suimali kulturu sasvim razliitu od naše. Imali bi mnogo bolju predodžbu o tome da naši dobriEuropljani nisu u zadnjim stoljeima proširili svoju dominaciju na te sfere, donosei potpunu

promjenu. U sluaju Japana ta je promjena bila veoma efikasna. Premda je Japan zadržaosvoje ime, bio je potpuno europeiziran. Njegov narod je postepeno apsorbirao sve odEuropljana, i ono što je ostalo od njihove drevne kulture samo je vanjska forma. Kinezi subolje o uvali svoj identitet, ali sada više ne mogu izdržati. Tono je da europski dominiontamo nije aktivno utemeljen, ali u tim oblastima ono što europljani misle postajeprevladavajue, a ono što je jednom tamo postojalo to je nestalo. To nije razlog za žaljenje;takva je priroda ljudske evolucije. To mora, meutim, biti spomenuto.Ako sada promatramo Kineze — unutar njih, stvari se mogu vidjeti u manje iskrivljenomobliku — nalazimo kulturu izdvojenu od svih drugih, jer Kinezi u njihovu staru kulturu nisuuklju ivali ništa što bi se moglo zvati religija. Kineska kultura je bila lišena religije.Morate sebi predstaviti, gospodo, što se misli sa “kultura bez religije ”. Kada razmatratekulture koje imaju religiju svugdje nalazite — u staroj indijskoj kulturi, na primjer —strahopoštovanje za bia koja su nevidljiva ali koja izgleda da lie na ljudska bia na Zemlji.To je osobita karakteristika svih kasnijih religija da svoja nevidljiva bia predstavljaju kaoovjekolika.

Antropozofija to neini. Antropozofija ne predstavlja nadosjetilni svijet antropomorfno ve kakav stvarno je. Nadalje, ona u zvijezdama vidi izraz nadosjetilnog. Izvanredna je stvar da suKinezi imali nešto iste vrste. Kinezi ne obožavaju nevidljive bogove. Oni kažu: Ono što jeovdje na Zemlji razlikuje se ovisno o klimi, ovisno o prirodi tla gdje se živi. Vidite, Kina je unajdrevnijim vremenima ve bila velika zemlja i još je danas vea od Europe; to je gigantskazemlja, uvijek je bila gigantska, i imala je ogromnu, energinu populaciju. Sada, ideja da sepopulacija Zemlje poveava samo je praznovjerje na strani moderne znanosti, koja je uvijekradila kalkulacije iz podataka koji joj odgovaraju. Istina je da jeak i u najdrevnijimvremenima bila ogromna populacija u Kini, takoer u Južnoj Americi i Sjevernoj Americi.Tamo se takoer u tim drevnim vremenima kopno pružalo do Pacifikog oceana. Ako se touzme u obzir ne može se rei da je populacija Zemlje narasla.Dakle, gospodo, nalazimo kulturu koja je sasvim drevna, i danas se ta kultura još možepromatrati kakva je stvarno postojala prije deset tisua, osam tisua godina. Kinezi su rekli:Gore na sjeveru klima je razliita, tlo je razliito, od onog što je južnije; tamo je sve razliito.Rast biljaka je razliit i ljudska bia moraju živjeti na razliit na in. Ali Sunce je sve-prožimajue. Sunce sjaji na sjeveru i na jugu; ono ide svojim putem i kree se od toplihoblasti do hladnih oblasti. Rekli su: Na Zemlji prevladava raznovrsnost, ali Sunce sve

izjednaava. U Suncu su vidjeli plodonosnu, silu koja izjednauje. Nastavljaju govorei,dakle: Ako bi imali vladara, naš vladar mora biti takav; pojedinci se razlikuju, ali on moravladati nad svima kao Sunce. Iz tog razloga su mu dali ime “Sin Sunca.” Njegov zadatak jebio vladati na Zemlji kao što Sunce vlada u univerzumu. Pojedini planeti, Venera, Jupiter, itako dalje, djeluju na razliite na ine; Sunce kao vladar nad planetima sve izjednaava. Takosu Kinezi predstavljali svog vladara kao sina Sunca. Za to su uzeti rije "sin" da bi posrednoizrazili“pripadati neemu”.Sve je tada bilo ureeno da su ljudi rekli: Sin Sunca je naš najvažnijiovjek. Ostali su njegovipomaga i, kao što su planeti pomagai Sunca. Oni su na Zemlji sve organizirali u skladu sonim što se pojavljuje gore u zvijezdama. Sve je to napravljeno bez molitve, jer nisu znaizna enje molitve. To je u stvari sve napravljeno bez da su imali ono štoe kasnije initi kult.

Ono što bi mogli nazvati njihovo carstvo bilo je organizirano kao slika nebesa. To se još nemože zvati država. (To je nestašluk koji je napravio moderniovjek.) Ali su uredili svoje


30/108

30

30

zemaljske stvari tako da su slika onog što im se javljalo u zvijezdama iznad.Sada preko ovih okolnosti dolazi do neeg što je naravno bilo sasvim razliito od onog što sedogodilo kasnije:ovjek postaje stanovnik carstva. Nije imao vjeru za izjasniti se; jednostavno se osjeao kao lan carstva. Izvorno Kinezi nisu imali nikakvih bogova; kada suih kasnije imali, to su bili bogovi uzeti od Indijaca. Izvorno nisu imali bogova, ali njihova

veza s nadosjetilnim svjetovima bila je izražena esencijalnom prirodom njihova carstva injegovim institucijama. Njihove institucije su imale kvalitetu obitelji. Sin Sunca je u istovrijeme bio otac svim drugim Kinezima i oni su mu služili. Premda je to bilo carstvo,poslužilo se prirodom obitelji.Sve je to mogue jedino za ovjeka ije mišljenje još nema slinosti s onim kasnijegovje anstva. Razmišljanje Kineza tog vremena uope nije slino onom od kasnijegovjeka.

Ono što danas mislimo Kinezu bi bilo sasvim strano. Mi mislimo, na primjer, “životinja”; mimislimo “ovjek”; mi mislimo “vaza” ili “stol”. Kinez nije mislio na taj nain, ali je znao:tamo je lav, tamo tigar, pas, to je medvjed — ne, tamo je životinja. Oni su znali: moj susjedima etvrtast stol; netko drugi ima stol koji je okrugao. Davali su imena pojedinim stvarima,ali što je “stol”, nije im ulazilo u glavu; “stol” kao takav — o tom nisu ništa znali. Bili susvjesni: tamo stojiovjek s veom glavom i dužim nogama, tamo jedan s manjom glavom, skra im nogama, i tako dalje; tamo je manjiovjek, ovdje vei ovjek, ali “ovjek” openitonjima je bio nepoznati faktor. Razmišljali su na sasvim razliit na in, na nain nemogu današnjem ovjeku. Imali su potrebu, prema tome, za drugim konceptima. Ako sada mislite“stol,” “ovjek,” “životinja,” to možete proširiti na pravna pitanja, jer se jurisprudencijasastoji samo od takvih koncepata. Ali Kinezi nisu mogli promišljati bilo kakav pravni sustav;kod njih je sve bilo organizirano kao u obitelji. Unutar obitelji, kada sin ili ker žele neštonapraviti, nema misli o takvoj stvari kao što je pravni ugovor. Ali danas, ako netko ovdje uŠvicarskoj želi nešto napraviti, konzultira zakonske mogunosti, brane zakone, i tako dalje.Tamo nalazi sve što je potrebno, i zatim se zakoni moraju primijeniti na pojedinaneslu ajeve.Toliko koliko je ljudsko bie još zadržalo nešto od Kineza u sebi — a uvijek malo ostane —ono se stvarno ne osjea udobno sa zakonima i uvijek mora pribjei odvjetniku. Ponekadzapliva i kod opih pojmova. Kao i Kinezi, nikada nisu imali pravne norme; nisu uope imaliništa od onog što je kasnije preuzelo prirodu države. Sve što su imali je ono što svakipojedinac može prosuditi u pojedinoj situaciji.Dakle, da nastavimo. Cijeli kineski jezik je bio pod utjecajem teinjenice. Kada mi kažemo“stol,” mi odmah zamislimo ravnu površinu s jednom, dvije ili tri noge, i tako dalje, ali morabiti nešto što može stajati kao stol. Ako bi mi netko rekao da je stolica stol, ja bi rekao: Stol?Glupane! to nije stol, to je stolica. I ako bi još netko došao i školsku plou nazvao stolom, jabi ga nazvao neim još žešim, jer to uope nije stol ve školska ploa. Kod našeg jezika

moramo svaku stvar nazivati njenim vlastitim posebnim imenom.To nije tako kod Kineza. Tou vam postaviti hipotetiki; ne e biti precizna slika, ali iz njeete dobiti ideju. Recimo, dakle, da Kinezi imaju glasove OA, IOA, TAO*, na primjer.

*Slijedei izgovor:A: Engleski ah, kao u fatherI: Engleski ee, kao u feet

Imaju zatim odreeni glas za stol, ali taj isti glas oznaava tako er mnoge druge stvari. Dakle,recimo, recimo takav zvuk može znaiti stablo, potok, takoer možda šljunak. Tada imadruga iji glas, recimo, koji može znaiti zvijezda, kao i školska ploa, i — na primjer —

klupa. (Ova znaenja ne moraju biti tona u detaljima; mislim samo pokazati nain na koji jeizgra en kineski jezik.) I sada Kinez zna: ovdje su dva glasa, recimo LAO i BAO, oba znae


31/108

31

31

stvari koje su sasvim razliite ali takoer oba znae potok. Tako su ih spojili: BAOLAO. Nataj na in su izgradili jezik. Nisu ga izgradili od imena danih pojedinim stvarima, ve premarazli itom znaenju razliitih glasova. Glas može znaiti stablo ali može takoer zna itipotok. Kada, prema tome, on kombinira dva glasa, od kojih svaki — pored mnogih drugihstvari — znai potok, druga osoba zna da on misli potok. Ali kada izgovara samo jedan glas,

nitko ne zna na što misli. Iste komplikacije postoje kod pisanja. Dakle Kinezi imaju iznimnokompliciran jezik i iznimno komplicirano pismo.I zaista, gospodo, mnogo toga slijedi iz ovoga. Slijedi da njima nije tako lako nauiti itati ipisati kao što je to nama –ak niti govoriti. Kod nas,itanje i pisanje možemo stvarno nazvati jednostavnim; zaista, nismo sretni kada naša djeca ne ue itati i pisati brzo — mislimo da jeto “samo dje ja igra.” Kod Kineza to nije tako; u Kini se naraste sasvim star prije nego semože pisati ili na drugi nain vladati jezikom. Lako je zamisliti da obini ljudi uope nisu tomogli, da su samo oni koji su mogli nastaviti uenje do velike dobi mogli napokon postativješti. U Kini je, prema tome, plemeniti rang dodjeljivan naravno kao stvar duhovne osnoveonima koji imaju kulturu, i ovaj duhovni

rudolf steiner - evolucija zemlje i covjeka.pdf

Documents