(re-)konstrukcija zavičajnih identitetita u bh. diaspori ... hariz.pdfipodrugačijim pravilima nego...

Dr Hariz HalilovićMonash UniversityMelbourne/Australia

(Re-)konstrukcija zavičajnih identitetita u bh. diaspori: trans-lokalne zajednice u Australiji, SAD-u i Austriji

PREGLED IZLAGANJA Uvod i obim istraživanja

Kontekst, uzroci i posljedice migracija iz BiH

Metodologija:

– etnografija: • “višestrana” (multi-sited) i

• digitalna (digital ethnography) Teorijski okviri:

– dijaspora, – transnacionalizam i– trans-lokalizam

Rezultati terenskog istraživanja iz Australije, SAD i Austrije

Zaključak: deteritorizacija lokalnih zajednica/zavičaja je vrlo često rezultirala u njihovom (re)konstruiranju/reteritorizaciji u zemljama/mjestima imigracije

Uvod i obim istraživanja

<1,4 mil. građana BiH živi izvan zemlje [<38% od ukupnog stanovništva] (Svjetska Banka 2005; BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice 2008; Valenta i Ramet 2011; Halilovich 2012)

Bosanci i Hercegovci predstavljaju najrasprostranjeniju globalnu dijasporu porijeklom iz ex-Yu regiona

Destinacije za useljenje usko vezane za mjesta porijekla

Izlaganje bazirano na rezultatima antropološke studije bh. imigranata u Australiji, Austriji i SAD.

3

28th February 2011Presentation title 4

Kontekst, uzroci i posljedice emigracija iz BiH

Kontekst, uzroci i posljedice migracija iz BiH

(prisilne) migracije iz BiH su rezultat politički-motiviranog nasilja, etničkog čišćenja i genocida

kao takve, nisu bile samo posljedica rata nego i njegov izravan cilj

rezultat nije samo promjena demografske/etničke slike cijelih regiona u BiH nego i masovna depopulizacija istih

Anex 7 Daytonskog mirovnog sporazuma nije realiziran

u “postdejtonskoj BiH” bh. izbjeglice postaju emigranti: privremena raseljenost prerasta u dogoročnu/trajnu iseljenost

ipak, veze s domovinom i zavičajima se održavaju u raznim oblicima

8

Metodologija ETNOGRAFIJA: kvalitativna znanstvena metodologija bazirana na terenskom istraživanju, opisivanju i proučavanju materijalne, društvene i duhovne kulture (život, običaji, vjerovanja i dr.) selektiranih društvenih grupacija, a uz primjenu promatranja, razgovora i sudjelovanja u raznim aktivnostima izučavane grupe.

–“višestrana” (multi-sited): za razliku od konvencionalne, višestrana etnografija uključuje više mjesta gdje se obavlja terensko istraživanje u okviru jedne studije. U ovom slučaju to su Australija, Austrija i SAD, odnosno prvenstveno Melbourne, Beč i St Louis, kao i mjesta u BiH (Podrinje, Brčko, Prijedor...)

–i digitalna/virtualna (digital ethnography): etnografski (holistički) pristup istraživanju društvenih grupacija i fenomena na internetu (webstranice, društvene mreže, online aktivizam, “performans”/rekonstrukcija “stvarnih” identiteta u virtualnom prostoru, sinkroniziranje paralelnih stvarnosti unatoč vremenu i prostoru)

9

Teorijski okviri Sporna DijasporaDebate o tome da li 1,4 mil. Bosanca i Hercegovaca koji žive izvan BiH predstavljaju

dijasporu ili ne.

Npr., prof. M. Filipović (2007) smatra da ti ljudi “nisu dijaspora nego emigranti”. Koja je razlika?

Stef Jansen ‘non-transnational Bosnian refugees’ (2008: 181).

Nadje Al-Ali (2002: 101–2) ‘the political, social, religious and personal friction among Bosnians altogether challenges the concept of a community’, i.e., diaspora.

Lynnette Kelly (2003), the settlement polices in the U.K. have been instrumental in creating a ‘Bosnian diaspora’ there. Instead of an ‘informal community....there is a contingent community: a group of people who will, to some extent, conform to the expectations of the host society in order to gain the advantages of a formal community association, whilst the private face of the group remains unconstituted as a community’ (Kelly 2003: 35).

Laura Huttunen naziva bh. izbjeglice-useljenike u Finskoj 'hesitant diaspora … because of the refugees’ hesitation between their country of origin and their new country of settlement as their “homes” in a changing situation’ (2005: 177).

10

Koncepti dijasporeMobilinost i migracije ne rezultiraju nužno u formiranju dijaspore kao distinktne forme kolektivnogidentiteta deteritorizirane socijalne grupacije. Historija je puna primjera potpune asimliacije takvihgrupa u društva useljenja.

Safran (1991:83-4) definira dijasporu kao zajednicu koja ima neke od sljedećih karakteristika:

originalna zajednica je rasprostranjena u više zemalja izvan domovine; bez obzira na geografskuradvojenost veže ih zajednička vizija, sjećanje ili mit o domovini

članovi zajednice vjeruju da nikada neće biti potpuno akceptirani u društvu imigracije te stogarazvijaju svoje autonomne kulturne i društvene potrebe [i (ne)formalne institucije]

oni i njihovi potomci će se vratiti u domovinu kada se za to stvore povoljni uvjeti

smatraju da trebaju nastaviti podršku domovini; kolektivna svijest i solidarnost omogućavaju im danastave ove aktivnosti.

Cohen (1997): diaspora uključuje dobrovoljne i prislilne migracije. Različite vrste dijaspora:‘viktimološka’ (npr., Židovska, Afrička i Armenska), ‘radna’ (npr., Indijska), ‘trgovinska’ (npr., Kineskai Libanska), ‘imperijalna’ (npr., Britanska) i ‘kulturna’ (npr., Karibska).

Skrbiš (1999:5) u vrijeme ‘kasne moderne’ i eri globalizacije, formiranje dijaspore se odvija rapidnijei po drugačijim pravilima nego što je to bilo ranije. Suvremena informacijska tehnologija, TV imogućnost putovanja su redefinirale koncept domovine i dijaspore.

Transnacionalizam (engl. transnationalism) dominantni teorijski okvir unutar kojega se u posljednja gotovo dva

desetljeća opisuju i analiziraju iseljeničke teme [Basch et al, 1994, GlickSchiller et al, 1992; 1999; Kearney, 1995; Guarnizo i Smith, 1998].

Proučavajući transnacionalne veze koje pojedinci i skupine umigracijskom kontekstu ustanovljuju i održavaju preko granicanacionalnih država, istraživači nerijetko ostaju zarobljeni u(etno)nacionalne obrasce mišljenja i reprezentacije jer se oslanjaju nanacionalne/etničke grupe analize razmatrajući ih prije svega u odnosu nanjihovu etničku domovinu/nacionalnu državu i njihovu nacionalnuidentifikaciju.

Takav pristup reproducira nacionalni model mišljenja i pisanja, odnosno,paradoksalno s obzirom da se istraživači bave transnacionalnimpojavama, i nadalje ostaje zarobljen u metodološkom nacionalizmu[Wimmer i Glick Schiller, 2003; Glick Schiller, 2005, op. cit.; 2006] ilimetodološkom etnicitetu [Glick Schiller, 2008].


Translokalizam (engl. trans-localism) Svakodnevni interes migranata za njihov kraj porijekla pretežno sužava na uže, lokalne zavičaje i obiteljske prilike. Čak i onda kad

su potaknute nacionalnim interesom (osnivanjem nacionalne države) prekogranične prakse migranata bivaju lokalizirane i upisaneu konkretna mjesta porijekla migranata.

Budući da mjesta porijekla za migrante imaju identitetni značaj, oni ih kroz konkretne dimenzije sjećanja, naracija i uprizorenja, ususretima s bivšim sumještanima, nastoje utjeloviti u novim mjestima stanovanja, stvarajući tako "novi dom daleko od doma",istodobno i sličan i različit od onoga kojega su napustili. Privrženost ideji "staroga" mjesta kao doma stoga nije prepreka integracijiu novim mjestima naseljavanja. Upravo suprotno, ona im daje "osjećaj mogućnosti" da stvore svoj novi dom oko "želje da razvijuosjećaj bivanja tamo ovdje" [Hage, 1997, 102-8; Halilovich, 2011, 77].

Uostalom, zavičaja odnosno doma tamo, u onom obliku kakav je bio i kakav su poznavali i zapamtili više nema, jer zavičaj nijesamo mjesto nego ga čine i ljudi i odnosi; zavičaj je prisnost i intimnost s fizičkom okolinom, s društvenim i kulturnim okolišem.Izgubljena se zajednica i osjećaj pripadnosti mogu ponovno stvoriti samo u sjećanjima i pričama kojima se bivši stanovnici tihnapuštenih mjesta prepuštaju prilikom dokonih trenutaka opuštanja među svojim bivšim sumještanima u mjestima koja danasnastanjuju. On više nije lociran u prostoru tamo, nego u prošlom vremenu i u prostoru ovdje. Migranti, egzilanti i drugi putnicipronalaze novi dom u rutinskim praksama, susretima s poznatim osobama, u sjećanjima i pričama o prošlom vremenu, u okusima imirisima, odnosno, kako je rekla Leslie Van Gelder, "ljudi u dijaspori ne ukorijenjuju se u mjestu, nego jedni u drugima„.

Ovo ne implicira da su translokalne dijasporske zajednice "fiksirane i nepromjenjive" u svom identitetu smještenom u nekomprošlom vremenu i prostoru. Naprotiv, one potvrđuju dinamizam i fluidnost složenoga odnosa u kojemu identitet mjesta kao skuputjelovljenih praksi transcendira svoju prvotnu geografsku lokaciju i postaje translokalan ili polilokalan. U novom, dijasporskom,prostoru migranti stvaraju mjesto—u smislu da ga prisvajaju i usvajaju kao značenjsko i identitetno mjesto—kroz translokalniproces koji uključuje intervenciju drugih lokaliteta (porijekla), mreža i djelovanja izdaleka. Budući da se u migracijskom kontekstuosjećaj mjesta nužno stvara i transformira u translokalnom okruženju—koje uključuje barem jedno ovdje i jedno tamo—taj procesne nastaje samo u mjestima naseljavanja već i u mjestima porijekla, prilikom posjeta i povratka migranata. Translokalnost, dakle,obuhvaća širok spektar praksi i odnosa u artikulaciji distinktivnih (trans)lokalnih identiteta—i u migraciji i u kraju porijekla—otkrivajući kako se te prakse i odnosi rekonstruiraju, prilagođavaju i iznova stvaraju u mobilnome svijetu.

“Dom je tamo gdje neko primjećuje da više nisi tu.” (A. Hemon, The Lazarus Project, p. 3)

Australija Permanentna emigracija odlazak u “treće zemlje” (pognanici iz Podrinja, Posavine,

Krajine)

Planska integracija kroz useljenički program, stalne vize, državljanstva, socijalna i zdravstvena skrb (50,000 - 100,000 bh. emigranta)

Oficijelna politika multikulturalizma “etnicizira” migrante

Geografija

Trans-lokalna zajednica Brčko u Melbourneu: Brčaci u Melbourneu imaju svoj zavičajni klub, svoju web-stranicu, tiskani bilten, muzički bend, redovne društvene aktivnosti i godišnji skup Brčaka nazvan "Savski cvijet“...

U statutu kluba piše da "Klub Brčko-Melbourne okuplja sve Brčake koji su nekada živjeli u Brčkom, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost". Statut kluba reflektira brčansku stvarnost u Melbourneu u kojoj njihov klub predstavlja najviše etnički izmiješan zavičajni klub u okviru bosanske dijaspore u Australiji. Ta multietnička dimenzija zajednice Brčaka u Melbourneu je replika multietničke tradicije nekadašnjeg Brčkog, tradicije koja je bila predmetom brutalne srbijanske agresije tijekom 1992-95, i koja danas više ne postoji u gradu na obali Save.


SAD Većinom migracije nakon 1995. odlazak u treće zemlje iz Njemačke (npr. izbjeglice iz Bosanske Krajine i

Posavine) kao i prognanici iz Podrinja (Srebrenica i Žepa). Većina dobili “zelene karte”, potom i državljanstva.Ekonomska integracija nije uvijek praćena socijalnom i kulturnom integracijom. (ca. 390,000 bh. gradjana)

St Louis, "najmnogoljudniji istočno-bosanski grad" ca. 75,000 bosanskih migranata, pretežno Bošnjaka izistočne Bosne i Prijedora. Unutrašnje migracije iz drugih dijelova SAD.

brojne gostionice, dućani s proizvodima uvezenim iz BiH, društveni i sportski klubovi, a članovi zajednicetakođer imaju i svoje radijske programe, novine i magazine, pa čak i svoju televiziju. Međutim pravaheterogenost ove iseljeničke zajednice tek se da razaznati kada zavirite u domove i susjedstva bosanskihmigranata, ili pak sjednete za njihov stol u nekoj od gostionica na Gravois Avenue u predgrađu Bevo—dijeluSt Louisa gdje se mogu naći cijela bosanska sela u jednoj ulici, ili u jednom kvartu.

Ispod niza slojeva širih kolektivnih identiteta—od američkoga i bjelačkoga do bosanskoga i bošnjačkoga—utjelovljeni, intimni identiteti koje Bosanci u St Louisu svakodnevno žive su prije svega zavičajni, tj. translokalni.Pažljivom slušatelju će "za uho zapasti" niz lokalnih dijalekata i narječja kojima bosanski migranti u St Louisugovore. Dok se u većim urbanim sredinama u BiH lokalni dijalekti doseljenika (unutarnjih migranata) vrlo brzozamijene standardiziranim jezikom i urbanim slengom, dotle se u dijaspori, u mjestima poput St Louisa, tilokalni dijalekti iz starih zavičaja ljubomorno čuvaju, održavaju i čine bitan čimbenik diferenciranja pojedinaca igrupa u okviru bosanske dijaspore. Slično je i s drugim oblicima utjelovljenih i senzornih izražaja tih lokalnihidentiteta prisutnih kroz razne lokalne posebnosti poput pite kvrguše, zaštitnog znaka Prijedorčana St Louisa, iliizvorne muzike, specifične za Podrinje i istočnu Bosnu. I okusi hrane i muzički ukusi—isto kao i govor i nizdrugih lokalnih običaja, priča i uspomena—dio su palete zavičajnih identiteta raseljenih Bosanaca. Uprizorenjetih lokalnih identiteta se odvija na razne načine, kako u privatnosti domova tako i u javnom prostoru.


Austrija Duga migracijska tradicija. Gastarbeiter prije rata. Geografija bitan faktor. Historija

takodjer (romantiziranje veza s K. und K.) (ca. 130,000 porijeklom iz BiH)

Većina migrirali kao izbjeglice u toku 1992-93. (iz Zvornika, Višegrada, Bijeljine, Prijedora...) status de facto izbjeglica u Austriji povoljniji od Duldung statusa u Njemačkoj.

Integracija: fokus na ekonomsku integraciju; velike međugeneracijske razlike glede integracije, pasivna useljenička politika, mogućnost visokog obrazovanja, mnogi uzeli austrijska i odrekli se bh. državljanstva...

Trans-lokalni trendovi u Austriji:

Zvorničani (uključujući Kozlučane) dominantno naseljeni u Beču

Višegrađani u Styeru i Linzu

Prijedorčani također organizirani u Linzu

Orahova kod Gračanice se preselia u gradić Enns

Sarajlije preferiraju Graz...


Primjeri translokalizma u cyber prostoruBčko Melbourne: http://arhiva.brcko-24h.com/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=58&Itemid=76

Prijedor Night in St Louis: http://www.youtube.com/watch?v=S70mC8MwgSs

Prijedor Exhibition: http://www.fontbonne.edu/academics/undergraduate/departments/englishcommunication/bosnia_memory_project/the_prijedor_exhibit/

Moj Prijedor: http://mojprijedor.com/com/

Žepa Online: http://zepa-online.com/

Podrinje Srebrenica: http://www.srebrenica.org.au/


ZaključakNa temelju opisanih primjera da se zaključiti da translokalnost prije nego transnacionalnost, bolje objašnjava socijalnu morfologiju i življene stvarnosti migrantskih grupa, uključujući i oblike njihove socijalne interakcije, organizacijske obrasce, kulturne prakse i različite druge aktivnosti i djelovanja koja prakticiraju u odnosu na svoju domovinu kao i na svoje translokalne sunarodnjake u drugim zemljama. Prakse translokalnosti bosanskih migracijskih grupa pokazuju kako kulturno mjesto i utjelovljeni lokalni identiteti transcendiraju geografski prostor i kronološko vrijeme—kako mobilnost i privrženost mjestu nisu intrinzično kontradiktorni nego mogu biti komplementarni procesi.

18

Pitanja? Izvolite...

20

(re-)konstrukcija zavičajnih identitetita u bh. diaspori ... hariz.pdfipodrugačijim pravilima nego...

Documents