uvod

60'70'80'90'00'

literatura

01

0339

117147

* napomena : naznake broja slide-a su iz predavanja prof. Hrvoja Njirića

Moderna arhitektura je pojam koji se koristi za obilježavanje više graditeljskih stilova sličnih temeljnihkarakteristika koji se zasnivaju na pojednostavljivanju formi i eliminaciji ornamenata.

40ih : svi ti stilovi su ujedinjeni i označeni kao internacionalni stil60te : vrijeme već kasne moderne, često zvane i NEO-MODERNIZAM

Kod kasnog modernizma geometriju svojstvenu staroj moderni nalazimo u primarnim oblicima. Forma više neslijedi funkciju, ali je funkcija i dalje osnova - u postmoderni forma uopće ne prati funkciju.Primjenjuju se strojevi i visokotehnološki materijali (Al) - arhitektura s industrijskom estetikom, tzv. Srebrenkastaarhitektura (oprema zgrada služi kao ornament).

Nakon kasne moderne stiže Postmoderna (70e).

UVOD

Adolf Loos : Steiner House Le Corbusier : Villa Savoye

Gerrit Rietveld : Schröder House F.L.Wright : Guggenheim Museum

M.Abramovitz, W.Harrison : UN Complex Mies van der Rohe : Farnsworth House Mies,Johnson : Seagram B.

01

02

60'03

04

KASNI MODERNIZAM

- 1960ih se pojavila potreba za arhitektonskom avangardom koja neće biti temeljena samo na utopijskimsnovima modernizma, već na provođenju arhitektonskih teorija u konkretne forme- arhitektura od 60ih ima ambivalentnu ulogu - ne samo jer sebe prikazuje kao djelatnost u sferi javnog interesa,već i zato što nekritički doprinosi unapređenju tehnologije i što većina arhitekata napušta tradicionalnu praksu tepristupa ili neposrednoj društvenoj akciji ili se zatvara u projektiranje arhitekture kao oblika umjetnosti - povratakpotisnutoj kreativnosti

Modernizam je težio da otkloni tradicionalne oblike zgrada i ukloni dekoraciju iz arhitekture. Sve je više manjebilo u obliku pravolinijskih kutija s ravnim krovovima, sagrađenih od armiranog betona i stakla, u potpunosti bezukrasa, osim njihovih sjajnih bijelih ili staklenih fasada.

Ispod površine moderne internacionalne arhitekture koja je pokrivala veliki spektar od Saarinenovihekspresionističkih aerodroma do ozbiljnih rešetkastih oblika zgrada starih majstora Bauhausa (Mies, Gropius)počele su se stvarati nove struje ranih 60ih uslijed promjene društva (hipi pokreti, ratovi i sl.).

Nove su struje bile zainteresirane za povijesne oblike građenja, dekoracije i ukrašavanja.Bauhaus funkcionalizam se počeo smatrati dosadnim, jer se od 30ih funkcionalizam počeo promatrati kaoestetski pristup, a ne kao integralni pristup pri projektiranju, te se na kraju sveo samo na puku zabranuornamenata.

- 70ih godina Philip Johnson smatra da arhitektura ne treba snositi odgovornost za funkcionalnost zgrade

- 60e godine dvadesetog stoljeća su zapamćene po buntu mlade generacije, rođene poslije drugog svjetskog rata,posebno protestima studenata, uz zvuke gitare Jimi Hendrix-a, Janis Joplin, Rolling Stones-a i Beatles-a. Duga kosa,šarena odjeća, „djeca cvijeća" nasuprot obaveznog uglađenog ponašanja.

- izgrađene vrijednosti zapadne demokracije postale su upitne : NATO pakt naspram Varšavskog pakta / Martin LutherKing / rat u Vijetnamu / Praško proljeće

- New York je konačno prerastao u ugledni glavni grad umjetnosti (popularne umjetnosti - „Pop Art"-a). Andy Warholplakatom za Campbellovu limenku juhe otvara put do 15 minuta svjetske slave kreirane prisustvom medija: reklamiranje,trgovačke marke, zvijezde, Marilyn Monroe, Che Guevara.

05

LE CORBUSIER (1887. - 1965.)

01 | 1927. : villa Garches, Villa Stein02 | 1929. : villa Poissy, Villa Savoye03 | 1927. : plan za Ligu naroda, Geneve04 | 1928. : natj. za zgradu Centrosojuza, Moskva05 | 1929. : Hostel Armija spasa, Pariz

06 | 1924. : Pavillion de L'Esprit Nouveau07 | 1947.-52. : Unite d'Habitation, Marseille08 | 1950.-54. : Champanelle Notre Dame, Ronchamp09 | 1952.-59. : plan za Chandigarh, India10 | Maison Citrohan + samostan La Tourette

| 3 djela stila : Aldo van EyckHerman HertzbergerKenzo TangeCandilis, Josic, Woods

Orphanage, Amsterdam, 1961.Central Beheer, Apeldoorn, 1972.Yamanashi press and broadcasting centre, Kofu, 1961.Free University, Berlin

| Cro primjeri : Ivan CrnkovićBregovac, FilipčićRandić, Turato

Dječji vrtić, Samobor, 1975.Hotel Barbara, Zadar, 1970.Dječji vrtić, Krk, 2009.

| Bolnica za smrtno bolesne pacijente, Venecija (1965.)

- naznaka strukturalizma; Le Corbusier-ov zadnji projekt - "oporuka"- niski objekti koji lebde na vodi (na stupovima)- objekt projektiran kroz presjek- tipičan venecijanski urbani uzorak s trgovima i otvorenim prostorima koje prenosi u zgradu- tzv. Matt building (nisko, introvertirano s jasno određenim rubom)- širenje na more, more postaje parcela- sobna jedinica (bolnica je stroj za liječenje, kao što je kuća stroj za stanovanje)

Nova venecijanska bolnica u četvrti Cannaregio je posljednji projekt koji je Corbusier radio prije smrti. 1963.godine venecijanski gradonačelnik povjerio mu je zadatak da projektira novu bolnicu s više od 1000 ležaja.Iduće godine Corbusier predstavlja prvu verziju projekta u kojem su volumeni horizontalno raspoređeni, maxvisine 13.66 m, što odgovara srednjoj visini venecijanskih građevina. Takvo rješenje je odabrano da se ne narušigradska silueta - čime pokazuje osjećaj za kontekst u koji smješta građevinu. Forma je ekstenzija susjedstva,konteksta u kojem se nalazi.

Bolnica je podijeljena na 3 etaže: u prizemlju su opće službe i pristup, na 1. katu su grupirane operacijske sale,ambulante i prostorije za reedukaciju, a na posljednjem katu se nalaze sobe. Njihova glavna značajka jeoriginalno rješenje - ćelije tlocrtnih dimenzija 3 x 3 m bez bočnih prozora, ali s gornjim otvorima koji omogućujupristup svjetlosti odozgo - što omogućava pacijentu izolaciju.

06

arhitektura projektirana kroz presjek | Le Corbusier : Bolnica u Veneciji - sobna jedinica (bolnica je stroj za liječenje kaošto je kuća stroj za stanovanje)

Vitorre Carpaccio : Pogreb sv. Ursule

STRUKTURALIZAM - ponavljanje jedinice kroz tlocrt i presjek- primjer Dioklecijanova palača (rimska struktura koja 2000 godina poslije prima na sebe nove strukture)- prava priroda stvari ne leži u stvarima samima, već u odnosima koje mi sami isceniramo da vladaju izmeđunjih (staro - novo, oblo - oštro)- nije dovoljan element da spoznamo cjelinu (riječ u kontekstu daje drugo značenje)- Vitorre Carpaccio : Pogreb sv. Ursule (niz od 9 slika - struktura analogna ovoj kući)

U njegovom projektu bolnice u Veneciji ključni element čini bolnička soba. Njena važnost proistječe iz dnevnesvjetlosti koju uvodi kao jedini element prostora. Svjetlo je u službi ozdravljenja. Oblik bolesničkih sobapredstavlja jedno potpuno novo rješenje : svaki bolesnik dobiva zasebu ćeliju koja nema prozora da gledaprema vani.

Bitna obilježja : gusto tkivo - savršeni sustav komunikacija - složen i precizan (kanali + pješaci), logika gradakao poticaj za projekt (postojećeg tkiva), elaborirane jedinice (interijeri i eksterijeri), arhitektura mreže u stanjustalnog rasta, kolektivno vernakularno, ideja organskog rasta - promjene, mogućnost promjene funkcije, uvijek ustanju nedovršenosti - širi se, na fasadi se ne čita unutrašnjost

- projekt je ponovo aktualan nakon postmodeme : programatska neodređenost + funkcionalna fleksibilnost +heterogenost programa

- na primjeru Le Corbusier-ove bolnice vidi se ideja „matt buildinga“ koju su definirali Alison i Peter Smithsonkao nisku, kompaktnu i samodostatnu kuću s jasnim rubovima. Ovo je jedan od prvih projekata tog tipa. Vidi se iraster u povijesnom ambijentu - nije nužno oponašati povijest i biti joj podređen ali se mora poštivati. Dio kuće jeusidren na obali, a dio je ušao u more - tako da imamo TERITORIJ i AKVATORIJ kuće.

07

YONA FRIEDMAN (1923. - )

Francuski židovski arhitekt rođen u Mađarskoj. Studirao je arhitekturu na Tehničkom sveučilištu u Budimpešti(1943.), međutim, napustio je Mađarsku 1945., završivši studije na Technion, Haifa (diplomirao arhitekturu 1948.)i potom nastavio predavati.Godine 1956. sudjeluje na kongresu CIAM X u Dubrovniku (Hrvatska), na kojem je potvrđeno njegovo vjerovanjeda su potrebe koje su nastale uslijed tehnološkog progresa i demografskog razvoja suviše velike da bi moglebiti riješene na osnovu tradicionalnih socijalnih, urbanih ili arhitektonskih vrijednosti i struktura. Godine 1957. onse nastanjuje u Parizu i osniva Groupe d'Etude d'Architecture Mobile (GEAM) s Paul Maymontom, Frei Ottom,Eckardom Schultze-Fielitz, Wernerom Runhau i D.G. Emmerichom.

1960. objavljuje dva manifesta : Architecture Mobile i La Ville spatiale

Predstavnik vizionarske utopijske etape, kad se gledanje u budućnost temeljilo na urbanitetu (umjesto napojedinačnim kućama). Bilo je to vrijeme SUPERSTRUKTURA (doslovno struktura NAD postojećim). Novi gradtrebao je nastati na starom gradu, konstrukcijski neovisan, kao ambiciozna struktura u zraku. Takve ideje bile su ilogične da nastanu u Francuskoj – samo se sjetite Pariza i Hausmannovih gesta, ili čak modernih Sarkozyjevihplanova koji je objavio pozivni natječaj za novi Pariz. U Friedmanovim viđenjima, prometnica je uvijek bila usredini strukture, sa sadržajima oko nje, što je bilo projektiranje iz presjeka. No te strukture bile su i pažljivorahljene, da npr. Luksorski obelisk dobije zraka za disanje. Još od 50ih godina do danas Friedman je aktualan.

| L' Architecture mobile (1958.)

Manifest grupe GEAM u kojem odbacuje ideju o statičkom gradu. Nasuprot, on je razvio princip "infrastrukture"(3D tkanje), skeletnu metalnu "mrežu prostorne rešetke" na više nivoa, na kojoj su postavljeni mobilni laki"elementi koji definiraju prostor". Predložio je da se njegove ideje prilagode za nivo velikih gradova, putemsuperiponiranja mreže na postojeću strukturu Londona, Tunisa i New Yorka, ili putem iskorištavanjakomercijalnih sredstava za izgradnju ove megastrukture iznad autoputova u Los Angelesu. Prostorna mrežaoslonjena na stubove na razmaku 61 m, sadrži sve komunalne uređaja i instalacije.

| La Ville Spatiale (1960.)

- struktura kao superpozicija na postojeći grad- primjer parametarske arhitekture, sve moguće prostorne organizacije formulira kao jasne aksiome koje sklapau sistem- centraliziran / homogeniziran prostor- predlaže mobilne, lake konstrukcije, koje se pune sadržajima- arhitektura treba osigurati samo oblik u kojem bi stanovnici gradili domove sukladno svojim potrebama- predlaže mobilne lake konstrukcije, vjera u tehnologiju ga odlikuje - smatra da uz adekvatan tehnološkipristup može riješiti problem grada, trodimenzionalno tkanje, mogućnost ostvarenja najrazličitijih mogućnosti uznajmanje tehnološke zapreke- novi grad bi trebao nastati nad starim gradom i to konstrukcijski neovisan kao struktura u zraku- ove privremene strukture omogućuju da neki stanovnik bira organizaciju svog bloka na biološkoj osnovi(obitelj) ili na socijalnoj osnovi (isti uzrast, interes)

08

- izgrašen bi bio iznad starog grada i nakon što bi omogučio da stari grad ponovo zaživi nestao bi (privremenorješenje - struktura)

Eckhard Schulze-Fielitz, njegov suradnik na Bridge cityu, ga je upoznao s Constantom 1960. Moguće jeidentificirati cijeli niz sličnosti Constantovog New Babylona i Friedmanove Ville Spatiale. Samo prezentacija ideje,kolaža i skulpturalnih modela, ovo dokazuje : kombinacija Pop-arta i High-Techa (Archigram) su im bile strane.New Babylon i Ville Spatiale su podignuti iznad zemlje, neovisne strukture iznad starih gradova i krajolika.Međutim, element participacije (Y. Friedman) ih razlikuje. Constantova vizija je imala djelomično autoritativnikarakter.

| 3 djela stila : ArchigramBuckminster FullerSzabo, Kasper, Meyer

Walking City, 1964.Geodetska kupola iznad New YorkaGradska superstruktura iznad Dusseldorfa, 1969.

| 2 x Yona : Mostovni grad iznad Engleskog kanalaMuzel alternativne umjetnosti

Velika Britanija, projektMadras, projekt

| stil : idealna infrastruktura

| utjecaj na : Archigram i metabolisti Japana

CEDRIC PRICE (1934. - 2003.)

Jedan od najavangardnijih i najduhovitijih arhitektonskih mislilaca današnjice, čiji radovi inauguriraju vrijeme(time) kao četvrtu dimenziju arhitekture i promjenu (change) kao njezin jedini istinski uvjet.reputacija Cedrica Pricea zasniva se ponajprije na radikalnim konceptualnim projektima u kojima od početkašezdesetih, kada je pokrenuo vlastitu praksu, zastupa ideju dinamične, prilagodljive arhitekture. Priceov pristuprezultat je uvjerenja kako su »kretanje i promjena implicitni u uvjetima okoline«, stoga on odbacuje trajne prostoreokamenjene za određene namjene, ističući nepredvidljivost buduće uporabe i potrebu za adaptabilnošću.Ispitujući mogućnosti prerade, ekspanzije, redukcije i bezuvjetnog zastarijevanja arhitekture, on stvara pravila zanjezinu prilagodbu uvjetima vremena i kretanja. No po Priceovu sudu građevine ne samo da trebaju bitifleksibilne i adaptabilne, kako bi služile trenutnim potrebama korisnika, nego poput ostalih industrijskihproizvoda, automobila ili cipela, imaju vijek trajanja, ne dulji od desetak godina. Svojim istraživanjima on jeposvećen širim socijalnim, ekonomskim i političkim implikacijama arhitekture, usredotočujući se više naomogućavanje aktivnosti korisnika nego što se bavi temama forme i oblikovanja. Iako njegovi projekti uključujutehnološke inovacije.

PROJEKTI : iz razdoblja pop-arhitekture šezdesetih: Fun Palace (1961. - 74.) i Potteries Thinkbelt (1963. - 66.).U istom razdoblju nastaje i njegova najpoznatija realizacija, Avijarij za ptice (1961. - 62.) u londonskomzoološkom vrtu, kojim je, prema Jencksu, arhitektura dostigla najveći stupanj apstrakcije, svedena na nultutočku - LONDON AVIARY. Još od ruskih konstruktivista nije viđeno "nearhitektonsko" djelo.

Prednost koju Price pridaje temporalnim urbanim intervencijama u odnosu na monumentalne građevine ogledase u projektima Gradskih magneta, nastalim devedesetih godina, koji obuhvaćaju seriju kratkotrajnih struktura,stubišta, prolaza, dizala, arkada, šetnica, implantiranih u zatečenu gradsku teksturu, prikazanih jedinstvenomautorovom kombinacijom crteža i teksta. Funkcija tih struktura nije da zauzimaju prostor nego da, poput lokalneurbane akupunkture, stimuliraju dinamiku gradskoga života.

Priceov je radikalni pristup, što je prije četiri desetljeća s mirisom subverzije odbacio krutosti i ograničenjaklasične arhitektonike, prepoznat kao anticipacija arhitekture i grada postindustrijskog društva nove digitalne erena početku 21. st. Price, kojega je Rem Koolhaas opisao kao kraljevića što je beznadno pokušavao biti žabom ...

- engleski arhitekt; pripada engleskoj avangardi, britanski high tech, prvi rješava tehnološke problemeaglomeracija industrijskih naselja : industrijska logika + estetika; eskalatori, dizalice, koji omogučuju različiteprostorne organizacije, koje se transformiraju ovisno o namjeni. Tada su te ideje bile utopija, ali s današnjomtehnikom su moguće (OMA- Prada transformer).

09

1963.1983. - 1985.

60'| 3 djela stila : Archigram

ArchigramYona Friedman

Walking City, 1964.Instant City, 1968.Ville Spatiale, 1960.

| Cro primjeri : Vladimir Turina zatvoreno i otvoreno plivalište na Sušaku, Rijeka 1948.

engleska avangarda - infrastruktura / ne-arhitektura| stil :

| 3 x Price : South Bank CentreKavez za pticePotteries Thinkbelt

London, prijedlogLondon ZOOprojekt

| Fun palace (1961. - 1974.)

- višenamjenski kulturni centar komponiran odfiksnih i pokretnih dijelova, transformabilni po željisudionika (političke debate, gledanje zvijezda,film…)- arhitektura se razlaže na niz kratkotrajnih zabavaoslobođena tradicionalne forme i prostora -inspiracija je za pariški centar Pompidou RichardaRogersa i Renza Piana- promjenjivost, fleksibilnost, dinamika = ZABAVA- isključivo služenje arhitekture - Banham (ne-kuća);Webber (ne-grad); Archigram (ne-arhitektura); Price(ne-građevina)

| Plan for Potteries Thinkbelt, Engleska (1965.)

Edukacija + industrijski pothvat - povijesna trajektorija odindustrijske produkcije do postindustrijskog društva -mogućnost brze promjene i prilagođavanja. Lokacija uzprugu čini ovo već mrtvo postrojenje ponovno korisnim.Ovdje se radi o ideji nadilaženja kruto utvrđene socijalnesheme. Nitko neće biti sabijen u kruto utvrđenu zajednicu: periferija arhitekture ili periferija duha (?)

Potteries Thinkbelt bila je Priceova kritika na tradicionalnasveučilišta. Nalazi se u propadajućem industrijskomkrajoliku (Staffordshire Potteries). Bilo je zamišljeno kaomreža sa mogućnošću proširenja, ne kao centralizirankampus, kako bi nastala široka zajednica obrazovanja

Ideja služenja umjesto arhitekture, najvrijednije građevine koje u sebi sadrže mogućnost brze promjene iprilagođavanja. Predviđa negrađevinsku djelatnost koja oslobađa čovjeka svih kategorija i ograničenja izprošlosti : "uradi sam” razonoda + nosiva konstrukcija. Jedina vizualna stvar koja stoji na raspolaganju bila jegomila dijelova (razni mehanički uređaji).

koja potiče ekonomski rast. Okvir za novu mrežu bile su stotinjak godina stare tračnice. Ne samo da bi vlakovi iauta transportirali ljude, već bi i sami bili male obrazovne jedinice. Posebno proizvedene jedinice za poučavanjeće se transportirati / 8 vrsta jedinica, zavisno o tipu edukacije. Kolodvor postaje mjesto edukacije.

- oživjeti industriju, predlaže osnivanje sveučilišne istraživačko postrojenje sa stambenom četvrti- thinkbelt - igra rijeci think-tank, organizacija koja istražuje, savjetuje o socijalnim politikama, političkih strategija,ekonomija, znanost, tehnologija : belt (industrijski tok), think belt (industrija znanja)

10

1984.1961.1966.

- arhitektura kao ne građevina. Veza između obrazovanja i proizvodnje

KONCEPT : razmišljanje i obrazovanje na istoj osnovi kao i serijska proizvodnja s njenom pokretnom trakom.Velika industrija do 40 000 visokoškolaca (tj. putujućih nastavnika i studenata) među brdima rijeke, vitalnopovezana sa zajednicom i uvijek kraj željezničke pruge, sastavljen od promjenjivih dijelova koje pokreću kranovi.Uz prugu se nalazi 5 zona (po uzoru na Leonidov projekt iz 20ih) : 1. zona za ispitivanje tla / 2. fleksibilnafakultetska zona / 3. opća trgovačko-poslovna zona / 4. zona društvene razmjene / 5. stanovanje.Predlaže i stanove za profesore studente crate (gajba), sprawl capsule (kapsula, čahura) battery (baterija) -ovisno o terenu grupiranju konstrukciji i roku trajanja

- mogućnost brze promjene i prilagođavanja- tzv. kranska arhitektura (nadodavanje kapaciteta) - uvijek nedovršena- mreža prije nego centralizirani kampus, industrija putujućih nastavnika i studenata - povezuje (umrežuje) nizstudentskih domova, fakulteta, ali i samih gradova- transformira industriju ali i obrazovanje, novi početak- vlak nije samo sredstvo prijevoza - već putujuće učionice, kabineti i radionice koje su se mogle prevoziti ilidizalicama iskrcati na neko mjesto- industrija znanja (!)

| Interaction center, Kentish town (1972. / uništeno 2003.)

- njegovo odbacivanje tradicionalnih arhitektonskihkonvencija znatno mu je ograničila broj realizacija- proizvodio je planove i priručnike kako rastaviti ireciklirati zgrade.

- okvir sa plug-in gotovim kontejnerima koji se koristekao wc, uredi i utilitarne prostorije; ovaj projekt iskoristioje mnoge elemente Fun-Palacea. Svi materijali su bilidostupni i jeftini, a ''kutije'' su bile modularne dizajniraneparametrima aktivnosti koje su se trebale odvijati unutarnjih. Pružao je društvene i kreativne usluge za lokalnostanovništvo do njegovog rušenja 2003 (godina u kojojje Cedric Price umro). Priceova teza je bila da zgradaima rok trajanja (u ovom slučaju oko 20 godina) i da senakon toga treba rušiti, pa je napravio i plan rastavljanja irušenja građevine.

11

12

JAPANSKI METABOLIZAM

Metabolizam : - pokretljivost, fluidnost - homogenost - utjecaj tehnologije kao ekstenzijedruštva - preferiranje drva - budistička tradicija(obnova, rast, transformacija)

Japanski metabolizam bio je vrlo sličan djelatnosti Archigrama. Kao koncept i kao grupa nastali su 60ih podTangeovim utjecajem. Reagirajući na problem prenapučenosti grada predlažu gradnju priključujućimegastrukturu koja se može stalno povećavati i prilagođavati, a njihove ćelije za stanovanje, npr kod Kikutake,su montažne ljuske pričvršćene na velike nebodere ili na stijenke velikih cilindara koji plutaju u vodi. Ogledavajuse na funkcije živog organizma, u kojem se sve mijenja i neprestano obnavlja. To je bitno i u Capsule Toweru(Kurokawa) gdje se jedinice mogu micati i izmjenjivati uz minimalne napore. Gušenje metabolističke vizije bilo jevidljivo u ispraznosti na izložbi 1970. godine u Osaki. Nakon toga vodstvo u japanskoj arhitekturi prelazi načlanove tzv. novog vala (Arata Isozaki).

Karakteristična tema metabolista bila je DIGNUTA ULICA pješačkog karaktera, te općenito dizanje po vertikali.

KENZO TANGE (1913. - 2005.)

Kenzo Tange je najveći japanski arhitekt koji je doprinio povezivanju istoka i zapada; japanske graditeljsketradicije i modernističkog izričaja u arhitekturi. Nakon studija radi u Tokyu za Mayakewu, Le Corbusier-ovogsuradnika i Raymondovog (prva AB kuća u Japanu) asistenta. 60ih djeluje u pokretu metabolista kada nastajenjegov vizionarski projekt za Tokyo. Tange je bio potpuno svjestan energije oslobođene industrijskim razvojemJapana i uloge tradicije smatrajući da će upravo ta energija pomoći da japansku tradiciju preobrate u neštonovo i kreativno. Njegova velika inspiracija je bila upravo japanska tradicija : vidljiv skelet, krovovi - olimpijskistadion. Svoj vrhunac dostiže dvama Olimpijskim stadionima za igre u Tokiju (sl. 01) 1964. godine :eliptični ikružni volumeni tih stadiona su pokriveni lančanim čeličnim krovovima ovješenim o 'rogove' u obliku prove odeliptičnih betonskih konzola, koji ujedno nose i gornje redove koso postavljenih sjedišta.

2000 : Kagawa Prefectural Government Building the mainoffices, Takamatsu, Kagawa1991 : Tokyo Metropolitan Government Building, Shinjuku1966 : Master plan for rebuilding of Skopje, Republic ofMacedonia, then part of Yugoslavia after the 1963earthquake

1960 : Kurashiki City Hall, Kurashiki, Okayama1958 : Kagawa Prefectural Government Building,Takamatsu, Kagawa (sl. 02)1957 : (Former) Tokyo Metropolitan Government Building,Yūrakuchō1955 : Hiroshima Peace Memorial Museum, Hiroshima (sl.03)

sl.01 sl.02 sl.03

13

| Plan za proširenje Tokya (1960.)

Tange unaprijed pretpostavlja gradsku strukturu koja se nebazira na zgradama nego na gradskoj infrastrukturi. Cilj mu jebio prikazati put za planski razvoj grada u metropolu od 10 000000 stanovnika. Najvažnija ideja na početku je bila budućafunkcija, a ne sadašnji oblik. Glavna funkcija grada premaTangeu je komunikacija, tako da je prvi dio plana za Tokyo bioplan transporta. Predlaže jednu os, koja će zamijeniti današnjicentar i koja se širi korak po korak preko cijelog Tokijskogzaljeva (najkraće vrijeme komunikacije). Autoputovi bi biliovješeni za "novi grad" 40 m iznad starog grada i zaljeva, a tlo jeu potpunosti slobodno. Početna točka urbane mreže bio bi nizpristupnih nebodera visine 150 - 200 m na razmaku od 200 m.Oni osiguravaju spoj, tj. vertikalnu vezu između starog i novog

grada (njima ide električna energija, vodovod, kanalizacija…). Između nebodera bi bile platforme na kojima biljudi živjeli i radili, koje su prilagodljive svim tipovima funkcija da odgovaraju promjenjivim potrebama korisnika(MVRDV radi sličan neboder).

| Master Plan Skopje (1965.) + Arata Isozaki

Tange se uspješno nosio s obnovom jošjednog područja nakon kataklizme, a riječje o glavnome gradu Makedonije gdje je1965. osvojio prvu nagradu na natječaju zaobnovu Skopja, dvije godine ranijepogođenog katastrofalnim potresom.

Raspisan je međunarodni natječaj za planSkopja (4 jugoslavenska i 4 strana biroa).Tange je dobio 1. nagradu, a jugo. firma(Radovan Miščevik) je bio 2. Žiri predložesuradnju te je formiran zajednički tim.

Kenzo Tange : strukturalist koji utječe na Nizozemce i Hermana Hertzbergera / njegova arhitektura se mijenjalatijekom karijere - započeo je s regionalizmom zatim surađuje s metabolistima, a onda radi u internacionalnomstilu

Početke ideje vodilje su "gradska vrata" i "gradski zid". Gradska vrata su os na koju se vežu sve bitne funkcijegrada (uprava posao i slično). Po sredini se nalazi veliki prolaz koji je kupio dolazeći promet u grad. Os jezavršavala na trgu republike - glavnom trgu i gradskom okupljalištu uz Vardar. Gradska vrata su doslovni ulaz ugrad uz željezničku postaju - to je bio prometni čvor(željeznički, cestovni, pješački…), koji je s osi bio vezan naposlovni centar a između su knjižnice i kina. Kralježnicu grada je činila ta os. Hijerarhijski je prostor podijeljen povertikali i to promet-poslovno-privatno. Bio je to njegov prvi projekt na Zapadu kojim je uspješno sintetiziraotradiciju i postavke moderne arhitekture. I 40 godina poslije, Tangeova koncepcija središta grada Skopja jošuvijek sjajno funkcionira unatoč političkim i gospodarskim promjenama te kulturnoj evoluciji. - uzima logiku ljudskog tijela za formiranje grada / centar : visoki neboderi koji tvore "zid" - kombinira tradicionalni japanski stil sa modernizmom i postaje protagoist strukturalizma - 1987. godine dobija Pritzgera| ARATA ISOZAKI prevodi Tangeove ideje u stvarnost. Za Tangea radi od natječaja u Skopju. Isozaki se baviidejema definiranja prostora - novo i prazno / staro i postojeće. Isozaki je glavni arhitekt 70ih i 80ih. Tangeov jeučenik koji također svoj stil temelji na L.C.- ovoj tradiciji, a zatim je usmjerio svoju pažnju prema daljnjemistraživanju geometrijskih oblika i prostornih silueta. Sintetizirana teorija zapadnjačkih visokih zgrada sjapanskom prostornim, funkcionalnom i dekorativnom idejom. Gradi "klastere" u zraku, tj. shemu za modernijigrad. / projekti : Tematski paviljoni EXPO '70, Osaka- slični stil : Kisho Kurokawa, Kiyonari Kikutake, Buckminster Fuller

14

TEAM 10 (TEAM X)

* 4. CIAM (brod prema Ateni) 1933. - "Atenska povelja" koja dijeli grad na 5 zona : stanovanje, rad, rekreacija,promet, očuvanje povijesnog naslijeđa - podijeljene sa zelenim zonama. Predlaže se i visok, prostran stabmeniblok - kao tipologija stanovanja u gradu / 70ih nastaje tzv. "Machu Pichu" povelja kao protuteža Atenskoj* 9. CIAM (tema : habitat) 1953. - nova generacija (Smithsoni, Van Eyek, Bakema, Candilis, Woods) osporavajufunkcionalnu podjelu Atenske povelje te traže slijedeću jedinicu iznad obiteljskog stana (kolektiv). Ističu identitetkao važnu urbanu kategoriju (a modernistički grad nema identitet, on je internacionalan ! )

TEAM 10 bila je skupina mlađih europskih arhitekata koji se postavljaju kritički prema CIAM-u. Na 10. CIAM-u1956. godine u Dubrovniku sudjelovali su kao protuteža i kao suvremenija varijanta kolektivnih razmišljanja obudućnosti gradova. Oni su prikazali svijet bliži stvarnom korisniku, svijet koji je kontekstualan, za razliku odsvijeta tijekom internacionalnog stila.U grupi su bili Woods, Candilis, Van Eyck, Alison i Peter Smithson, Soltan i Bakema. Josic, Candilis i Woods bilisu francuska trojka, a bitna ličnost je i Ralph Erskine.Značaj grupe 10 je prije svega snaga kulturne kritike više nego njihove arhitektonske vizije. Dok se grupa 10odlikuje poletnim, naivnim optimizmom, Van Eyck je kritičan s dozom pesimizma, jer jedini ima antropološkogiskustva baveći se primitivnim kulturama i bezvremenskim aspektom građevina tih kultura.

" Le Corbusier priznaje da generacija tog vremena najbolje može osjetiti urbane probleme tog vremena inaći najbolja rješenja istih. Ukida se CIAM ! "

* Team X postavlja odrednice za konkretne situacije i lokalni kontekstTHE DOORN MANIFESTO : kuća nije samo kuća, ona je dio cjeline. Dijele cjeline na farme, sela, namjenskegradove te višenamjenske (velike) gradove - ovisno o gustoći stanovništva. Prikazuju svijet bliži stvarnom konte-kstu, za razliku od dosadašnjeg svijeta internacionalnog stila koji se odlikovao univerzalnošću pristupa. Značibitan je lokalni kontekst !

- od Teama X poslije će nastati strukturalisti (Eyck) i brutalisti (Smithsoni) (!)- Roland Barthes : "Mit danas", Mitologije, 1957. koncept "jezika drugog reda" - svojim razmišljanjem o semioticiutjecao na strukturalizam u arhitekturi

15

ALDO VAN EYCK (1918. - 1999.)

- nizozemski arhitekt; drugačiji pristup od ostalih članova team X. Njegovo je cjelokupno stvaralaštvoposvećeno razvoju "ambijentalnog oblika". Sa svojim antropološkim iskustvom, proučavanjem i bavljenjem"primitivnim" kulturama i bezvremenskim aspektom građevnih oblika koji te kulture očigledno posjeduju, razvio jeposebne spoznaje. Istražuje teme identificirajućih elemenata, ljudske postojanosti, dvojnosti (unutar / vani),praga (!), arhitektura / urbanizam tj. veliki grad - mala kuća. Na kongresu u Oterloou 1959. godine iznio je svojenazore o bezvremenim dimenzijama čovječanstva:

''Čovjek je uvijek i svugdje isti. Njegov je duhovni inventar uvijek isti, premda ga on različito koristi u skladu sasvojim kulturnim ili društvevim porijeklom, ovisno o datim životnim uvjetima u kojima se nalazi. Moderni arhitektineprestano gude po onome što je u naše vrijeme drugačije od ranijih vremena tako da su već i sami izgubili

svaku vezu s onim što nije drugačije, s onim što je u suštini uvijek isto i nepromjenjivo.'' (strukturalizam)

- 1987. godine Van Eyck i Hertzberger imaju predavanje u Splitu o palači - 'tema okvira i ispune'; Van Eyck jeimao veliki utjecaj na Hertzbergera.- 1989. godine Van Eyck projektira Europski svemirski centar

Utjecaji na tepih izgradnju VAN EYCKA:- kasni Le Corbusier, pučka i vernakularna njegova istraživanja- grupa avangardnih umjetnika : Mondrian, Klee, Arp, Brancusi - posebno im se divi jer su napustili sve poznatoi krenuli u nepoznato, novo višedimenzionalno istraživanje- njegova učestala putovanja u sjevernu Afriku i tipologije primitivnih naroda- alternativna grupa Cobra 7.-51. (akronim 3 grada iz kojih dolaze članovi: Copenhagen, Bruxelles, Amsterdam)ali i asocijacija na zmiju (divlje, snažno, arhaično), kulture kao primitivne- odbacuje sve kulturne tradicije i okreće se na autentičnost, snaga primitivnih kultura - koje oslabljuju krozdruštvo

- oduševljen je kućom u Casablanci (CIAM), proučava kulturu : kuće od blata, skroz jednostavne, kaže da je tomudrost 3000 godina, društvo funkcionira, unutarnji ali ograđeni opet vanjski prostor kao zaštićeni prostor,implementirane su osnovne geometrijske forme - „Ma i primitivna kamerunska koliba ima više estetičkogdostojanstva nego većina prefabriciranih zgrada“- kao jedan od svojih alata razvija element praga - tranzicija iz jednog prostora u drugi; dakle tranzicija je bitna,kretanje kroz prostore; taj trenutak tranzicije ti mora biti osviješten kroz arhitektonski element praga- Van Eycka zanima što je stalno, što je uvijek prisutno kao što je vjerojatno iskreno istinito, što nam je uvijekostalo potrebno, na to se treba koncentrirati, a ne na novo, sterilno, traži staro u novome, nema cjeline bez dijelani dijela bez cjeline - to mu je bitno „čovjek još uvijek jednako uzdiše i izdiše - kada će arhitektura početifunkcionirati isto, dakle to se nije promijenilo 3000 godina, ali i drugo, opet dvojni fenomen, treba imati i otvorenei zatvorene prostore, a ne kao Mies staklenu kuću, to ne valja, izludit ćeš čovjeka, ne dijeliti polove, nego ihpovezati, zato on razmišlja o vratima ne kao o giljotini koja razdvaja prostore, nego kao vrata koja spajajuprostore, ti se krećeš kroz prostore- kaže : moderna arhitektura tj. arhitekti su posljednjih 30 godina stvarali uporno vanjsko čak za i čovjeka unutra.Uvlačili su urbanizam unutra. Posao arhitekta je stvaranje unutarnjeg u vanjskom - objediniti polove kuća morabiti kao mali grad ako hoće biti dobra kuća, grad mora biti kao velika kuća ako hoće biti dobar grad - to je jedinodobro, istinito - to valja, ako nema oba pola gubi istinu | veliko ne može biti veliko ako ujedno nije malo, bezreciprociteta nema ni identiteta -> pojam "dvojnog fenomena" | drvo je list, list je drvo

| 3 djela stila : Le CorbusierHerman HertzbergerKenzo Tange

Bolnica Venecija, 1967. (projekt)Central Beheer, Apeldoorn, 1972.Press Centar, Kofu, 1961.

| Cro projekti : CrnkovićBregovac, Filipčić

Dječji vrtić, Samobor, 1975.Hotel Barbara, Zadar, 1970.

strukturalizam| stil:

| 4 x Van Eyck : Sirotište, AmsterdamCrkva u HaaguWheels of Heaven, projektArnheim sculpture pavillion

1961.1963.1966.1966.

16

" Odlučio sam da paviljon treba sadržavati bliskost, gustoću i zagonetnost urbanih stvari - treba nalikovati gradu, tako da se upaviljoni ljudi i artefakti susreću, neizbježno dodiruju i sudaraju.

Središnja misao bila mi je da struktura ne smije otkrivati što je unutar nje sve dok se ne priđe sasvim blizu. Gledajući sa stranepaviljon se čini zatvoren i masivan, čuvajući svoje tajne. Cetiri prolaza - vratiju, jedan sa sjedištem, otvaraju zidove postrance i

dijagonalno, ali tek iz blizineGolemi crni krug okružuje paviljon. Njegov otisak u kvadratu trebao je bili u aluminiju kako bi mjestu dao veću autonomiju

izdvajajući ga, ali to nikad nije izvedeno.Udaljenost i spori doživljajni slijed : to je zbivanje u parku, bliskost i brzi doživljajni slijed : to je zbivanje u i oko paviljona.

Suglasje tratine, drveća i neba suprotstavljeno betoniranom mjestu, debelim zidovima i krovu. (...)O svjetlu : htio sam da bude raspršeno, padajući podjednako sa svih strana na skulpture, smanjenje svjetlosti, otkrio sam,pojačava taktilnu vrijednost i prisutnost izloženog objekta. Udubljenja ostaju udubljenja, a ne postaju crne plošne rupe. Stoga

je krov translucentan (propustan, a ne proziran) : najlon napet preko čeličnih cijevi.Širi valjci i niži zidovi, vidljivi u tlocrtu, bili su i za ljude i za skulpture, manji valjci samo za ljude. (...)

Kako je iz dana u dan kišilo, neke od stvari koje sam želio bile su začudno naglašene. "Aldo Van Eyck

- ima odličan osjećaj za geometriju. Ovdje je riječ o paviljonu u kojem koristi krug kao oružje za temu fokusa, itemu unutarnjeg i vanjskog. Generično u ovom paviljonu su situacije koje su otvorene za čitav niz interpretacija ičitav niz fragmenata pogodnih za izlaganje s obzirom na afinitete umjetnika koji izlažu. Ovdje imamo primjerkvalitete arhitekture koja se samo naznačuje izvana. Njegov učenik, koji se služi sličnim materijalima i principima,je HERMAN HERTZBERGER, prvi dekan Berlage Instituta u Amsterdamu.- Aldo Van Eyckova ideja je putem elementarnih materijala stvarati primjerene prostore - Van Eyckove skicevarijanti paviljona- odlikuje ga repetitivnost, okvir za umjetnine, stakleni krov koji lebdi, jukstapozicija jednostavne forme, slučajnisusreti, međuprostor, grafički način razmišljanja, teksturirani zidovi, kvaliteta punog i praznog (void, chargedvoid) - identitet mjesta izvire iz događaja i smišljene neizvjesnosti

- paviljon se sastoji od 6 paralelnih zidova na udaljenosti 2.5 m visine 4 m od običnih betonskih blokova. Sve toje prekriveno transparentnim i jeftinim krovom. Formira se 5 ulica jer svaki zid je promijenjen kružnom formomkoja prema "ulici" postaje konkavna ili konveksna (mali grad). Izaziva efekt iznenađenja nečitanja prostoraodjednom. Skulpture su kao i ljudi u gradu smještene same ili u skupinama na tim ulicama ili trgovima.Posjetitelji stalno doživljavaju skulpture iz raznih uglova. Razvija se ideja da je mjesto određeno laganimpostepenim odvijanjem jednog osmišljenog događaja između skulptura i ljudi smještenim u fizički određenomprostoru. Postoji nekoliko varijacija u smještaju zidova-isti elementi pričaju drugu priču (velike prostorne razlike).Građevina ne otkriva što se u njoj događa dok se ne dođe sasvim blizu. Prilazeći s ruba mjesto je određenodogađajem. Jasni ravni i polukružni elementi smješteni u kružni okvir na takav način da je promatrač iskusio nizrazličitih događaja koje je sve na okupu držala čvrsta geometrijska forma. Čini indiferentnost prema okolnojizgradnji - mali grad je autonoman od velikog( generično), krug kao sredstvo za fokus i odvijanje vanjskog iunutarnjeg

- tijekom ljeta 1966. godine u paviljon su postavljene moderne skulpture od Brancusija, Arpa, Marinija,Giacomettija, Zadkine, Tajrija i Constanta. S ovim Van Eyck postaje nasljednik Rietvelda koji je 12 godina ranijena ovom mjestu sagradio sličan paviljon. Rietveld je spajao vanjski i unutrašnji prostor sa principima DeStijla-ovog slobodnog plana.

| Exhibition pavilion in the Sonsbeek Park, Arnheim, Nizozemska (1965. - 1966.)

17

| Municipal Orphanage plan, Amsterdam (1957. - 1962.)

- izbjegao uobičajenu sliku institucije, stvaranjem malih paviljona koji gledaju u svoja privatna dvorišta, izraženikao repetitivni ali varijabilni uzorci (strukturalizam)- zastupao je shvaćanje da postoji jedna sveopća povezanost između svih djelova ( ili pojedinih izoliranih"funkcija" kako ih je CIAM formulirao) i da su ti odnosi i veze isto toliko važni kao i djelovi sami po sebi

Poklanjajući punu pažnju tim odnosima u svojim zgradama i ustrajno uspostavljajući vezu između funkcije iforme ( i obratno) u toku dugotrajnog kibernetskog procesa projektiranja, Van Eyck je postigao multivalentnostznačenja i tako ostvario duh i realnost "mjesta". Npr. ulazni prostor je projektiran tako da na jedan skladan inenametljiv način ima više različitih, a vrlo određenih značenja. Malo promijenjen uzorak popločanog poda ijedva naznačeno izdizanje stepeništa - samo s dvije stepenice - kao i dvije neobične svjetiljke koje kod ulazaartikuliraju mjesto između vanjskog svijeta i doma. Taj delikatan prijelaz je od velikog značaja, jer je prijelaz izvanjskog svijeta (tuđeg) i dječjeg usvojenog doma. A ta dva svijeta se tu susreću i prožimaju i ulaz postajeposrednik u prelaženju te granice u oba smjera. Prijelazni prostori su kao spone dok se ne dođe do potpunoprivatnih jedinica - spavaonica ( koje su najudaljenije od vanjskog svijeta u buke).* Charles Jenks: svaka jedinica ima sve što i kuća + vrt

Demonstrira svoj pojam "labirintske jasnoće" (kompleksna jasnoća koja nastaje kada se slični oblici preklapaju.Na temelju jedne strukturalne jedinice ili niza možemo zaključiti i logiku cijelog prostora. Zaključiti da ćemosigurno naići na iznenađenje je također vid logičkog zaključka) primjenom međusobno spojenih, kupolomnadsvođenih "obiteljskih" jedinica koje su se nalazile pod istim zajedničkim krovom - mreža malih paviljona kojigledaju na privatne vrtove. Koncept : stupnjevanje javno > privatno. Stupnjevanje je vidljivo i u oblikovanjufasade. Oscilacije od općeg ka posebnom i obrnuto. Fenomen dvojstva svojstven svakom predmetu. Vezeizmeđu dijelova su jednako važne kao i sami dijelovi.

Geometrijski oblici se ponavljaju, ali se iz funkcionalnih i semantičkih razloga javljaju prekidi i varijacije. 6 glavnihelemenata : kalota (kuglin odsječak), cilindar, zid s prozorima, potpuno ostakljena zidna površina, opeka(različitost fasade) i skale koji se ponavljaju i stvaraju kompleksan znak urbanog prostora.Danas se koristi kao Berlage-ov institut. Struktura ali i hijerarhija, vidi se gdje je ulaz, stupnjevanje fasade, formerazličitih veličina koje se utapaju jedna u drugu unutar kvadratnog okvira, kreirajući kompleksni znak urbanogprostora, prelazni prostori su organizirani po dijagonali (kod bolnice u Veneciji su ortogonalni), nižu se kaospone između javnih i privatnih prostorija, geometrijski oblici se ponavljaju ali i prekidaju iz tehnoloških razloga.U svakom paviljonu najpovučenije (rubni paviljoni s višim kupolama), sasvim privatne prostorije su spavaonicesmještene na katu, a ispod njih se u prizemlju nalazi prostor za igru djece. Prijelazni prostori su organizirali podijagonali, nižu se kao spone između javnih i privatnih prostorija. Privatni i osobni karakter tih prostorija je jošviše naglašen tako da ih izdiže iznad tla.

Tlocrt se razvija na modularnoj mreži 3.36 x 3.36 m. Mreža daje mogućnost daljnjeg rasta (ideja grozda). Jasnastruktura i definiran tretman pojedinih grupa strukture anticipira strukturalizam. Ulazni prostor je posebnooblikovan, kao mjesto tranzicije i familijarizacije. Svaka jedinica ima sve elemente kućne jedinice i svoj vanjskiprostor. Unutar jedinice definirani su različiti potprostori s kojima se korisnik može identificirati. Meandrirajućihodnici (dijagonale) su tretirani kao ulice grada (grubi materijali, nema ujednačenog kretanja).- jedino ulazni prostor na sjeveru ima dvoetažnu visinu (lamela), koja naglašava ulaz. Od tu idemo u unutrašnjedvorište odakle se dalje distribuira kretanje. Stupnjevanje ulaza kao javno - polujavno dvorište - privatno sobe- fenomen dvojnosti - sposobnost da nešto funkcionira samo ali i kao dio cjeline / Njirić : Rodilište, Split

18

| Catholic Church for pastor van Ars, Haag (1963. - 1969.)

- temu presjeka s malim nivelacijama - središnjiprostor (veće visine) tako postaje via sacra kojaspaja lijevu i desnu stranu. Oltar je okrenutprema ljudima - odluka crkve da svećenik morabiti okrenut ljudima tijekom propovijedi, štodotad nije bio slučaj- kružne forme definirane su kao nadsvjetla, atlocrtna projekcija krugova u tlocrtu postajuelement za naglasak ulaska, kapelice, ispovijed.- prostor je dosta nizak da bi Via Sacra dobilana značenju - stupnjevan ulaz u kuću

- kompleksna jasnoća koja nastaje preklapanjem oblika, u ovom slučaju krugova koji stvaraju dvojni red :centraliziran i decentraliziran - labirintska jasnoća- prostor koji je univerzalan za sve potrebe

| Wheels of Heaven Church, Melbourne (1966.)

- bavi se hijerarhijom ortogonalnosti kruga, a prostori postaju utočište za bilo koju vjeru. Krov postaje petafasada i ima vlastiti značaj - vrtić od Randića i Turata ima dobro projektiranu petu fasadu- niz kružnih prostora zajedno povezanih uključuju crkveni prostor i okoliš, može se koristiti za različite svrhe snaglaskom na štovanje. Krug centralizira prostor, ali nekoliko preklopljenih krugova daje kontraefekt (raspršujeprostor) i otima prostor okolišu - nisu konačna forma kao krug sam.- kod ove crkve ponovo pokazuje da je „mjesto" uvjetovano „višeznačnošću" ili onim što je on nazivao„labirintska jasnoća". Pod ovim podrazumijeva između ostalog kompleksnu jasnoću koja nastaje onda kad seslični oblici preklapaju u ovom slučaju krugovi), stvarajući dvojni red : i centraliziran i decentraliziran

- cjelokupno stvaralaštvo posvećeno razvoju ambijentalnog oblika - pojednostavljena arhitektura kojajednostavno dira posjetitelja- teme: identificirajući elementi (u njima se možeš prepoznati), ideja bazične Ijudske postojanosti (zanima se zasamo ono što je ostalo isto), koncept dvojnih fenomena (čovjek - društvo, malo - veliko, ...), prag - simbol pokojem arhitektura jest, ono između, odnos arhitekture i urbanizma - ''kuća mora biti mali grad ako želi biti pravakuća i grad mora biti velika kuća''- referenti primjer : Aldo Rossi - Gallaratese blok

19

MARCEL BREUER (1902. - 1981.)

- mađarsko-židovski arhitekt; jedan od očeva modernizma, pokazivao je veliki interes za modularnu konstrukcijui jednostavne oblike, bez Breuera nemoguće je zamisliti razvoj moderne arhitekture i interijera

Marcel Breuer je još kao student Bauhaus -a u Weimaru, 1924. godine preuzeo vođenje odjeljenja i radionicanamještaja. Već 1925. godine dizajnirao je cijele sisteme namještaja s konstrukcijom od čeličnih cijevi, od kojihsu najpoznatije stolice: "Wassily Chair" i "Freischwinger". Od radova na uređenju interijera dovoljno je spomenutidizajn namještaja za novi objekt Bauhausa u Dessau i kuću Waltera Gropius-a također u Dessau (komplexMeisterhäuser, Dessau - Törten 1925. / 26.).- 1935. godine Breuer odlazi u London gdje radi u zajedničkom birou s Francis Reginald Stevens Yorke. Dvijegodine kasnije napušta Englesku i odlazi u USA gdje osniva zajednički arhitektonski biro s Walter Gropiusom (do1941. g.) i radi na "Harvard University" (Cambridge, Massachusetts)- 40ih godina obiteljske kuće, poznate po osnovi u obliku slova "H" (binuklearne kuće s odvojenim krilima zanoćni i dnevni život s lepezastim krovom) i odvojenim stambenim zonama. Već tada Breuer napušta tradicijuinternacionalnog stila, a njegovi radovi iz 50ih godina u formi i detalju su prvenstveno ekspresionistički.- 1956. godine Marcel Breuer osniva vlastiti biro u New Yorku: "Marcel Breuer Associates". Slijede veći realiziraniprojekti : "Unesco" u Parizu ( s Pier Luigi Nervi i Bernard Zehrfuss, 1953. - 58.) / "St. John's Abbey i University onCollegeville", Minnesota (1953. - 61.) / Istraživački Centar "IBM" u La Gaude, Francuska (1960. - 69.) / Zimskisportski centar "Flaine", Francuska (1960. - 69.) / "Whitney Museum of American Art", New York (1963. - 66.) teIBM Kompleks u Boca Raton, Florida (1967. - 77.).

- kasnije postaje poznat kao jedan od vodećih praktičara brutalizma; mnogi su isticali njegovu sposobnost daizgleda da je beton mekan- prema riječima Philip Johnsona, Marcel Breuer, njegov učitelj, "bio je jedini istinski umjetnik, svi ostali su biliideolozi Bauhausa"

| The Withney Museum of American Art, New York (1966.)

- vrlo konceptualna kuća / NY je rađen po zakonu zoninga. Možemo reći da je kuća europska interpretacijaManhattena. Uvlačenjem kuće stvara javni prostor. Na ovom projektu je izražena europska želja za javnimprostorom.- masivno stepenasto granitno zdanje koje se izdiže iz dvora sa skulpturama. Promjenjiv postav je odrediofilozofiju, planiranje i detalje - 3 kata otvorenih galerija sa pomičnim svijetlom i panelima- na zgradi se nalazi 7 otvora, trapezoida različite veličine koji su nepravilno raspoređeni po fasadi poputsimboličkih očiju, najveći otvor se nalazi na glavnoj fasadi- samodostatna, forma i materijal joj daju snagu u težinu da se nosi s okruženjem : 50katni neoboderi, mostovi iurbana jungla. Mirno se izdiže nad okruženjem i uvlači ga unutar sebe. Različite visine katova se ne čitaju napročelju. Tlocrt je fleksibilan i prilagodljiv različitim izložbama.- obilježavanje ulaznog prostora, tema uvlačenja s brze ulice- bočnim zidom se distancira od bloka u koji se ugrađuje (i susjedne građevine)

- referentni primjer: Neven Šegvić, Muzej Revolucije, Rijeka - malo predoslovna interpretacija

20

OTTO FREI (1925. - 2015.)

- njemački arhitekt; začetnik je membranske konstrukcije; radi homogeni prostor u kojem je sjena eliminirana. Santropologom Helmeckom 1961. osniva istraživačku grupu ''biologija : priroda'' koja se bavi proučavanjemrazličitih biomorfnih struktura, algi kao njegove inspiracije, ''jer priroda uvijek postiže cilj najekonomičnijimsredstvima''- razvio je pomični krov od čeličnih kablova i tkanine; mogla se otvarati ovisno o vremenskim prilikama- Otto je često surađivao s drugim arhitektima, djelujući kao istraživačka potpora i katalizator njihovih ideja usmjeru laganih i elegantnih rješenja; tako je 2000. radio sa Shigeru Banom na oblikovanju Japanskog paviljonaza Expo u Hannoveru, a trenutno surađuje s uredom Ingenhoven i partneri na projektu krovne membranekolodvora u Stuttgartu- stalno tragajući za najlakšim, najjačim i najekonomičnijim strukturama, imajući pred sobom jedinstveni cilj kojije Buckminster Fuller, drugi veliki majstor perolake arhitekture, definirao "maksimalnim učinkom po kilogramuutrošena materijala"

| German pavillion, Montreal (1967.) tema EXPOa : čovjek i njegov svijet |

- u Montrealu je provocirao razvoj arhitekture te je donio nove membranske konstrukcije koje su bile jeftine iefikasne za velike raspone. Ideja membrane je bila izložena u vidu PTF i EFTE materijala, sintetika nalik nakamionske cerade. Ta nova, membranska, arhitektura može bit korištena u vidu primarne i sekundarne svrhe.Primarna kao zaštita od atmosferilija, kao element koji premošćuje raspone ili sekundarna koja ispunjavaprostore. Također odnos vani-unutra postaje zanimljiv usred transparentnosti novog materijala. Raste ulogaarhitekta u promociji istih.- referentni primjer: Njirić, Novi stadion Dinamo, Zagreb- svjetsku slavu donosi mu Njemački paviljon za Expo 1967. u Montrealu. Na moto izložbe Čovjek i njegov svijetFrei Otto i Rolf Gutbrod odgovorili su čovjekovom rukom stvorenim krajolikom (krovni pejsaž) natkrivenimjedinstvenim šatorastim krovom, nepravilna oblika i različitih visina, koji je pokrivao ukupno 7700 četvornihmetara tlocrtne površine. Nosiva prednapregnuta mreža od čeličnih kabela razapeta je preko osam čeličnihjarbola, visine od 14 do 38 metara, i po rubu fiksirana za sidrene točke na tlu. Na čeličnu mrežu postavljena jetranslucentna koža od pleksiglasa. Ottova višegodišnja nastojanja za pronalaženjem superlagane i ekonomičnekonstrukcije uporabom novih materijala i tehnologija rezultirala su elegantnom uglačanom membranom,istovremeno vizualno napetom i mekanom, što je arhitekturu oslobodila tradicionalne arhitektonike evocirajućiarhetipski oblik šatora starih nomadskih plemena. Ingeniozno rješenje zadivljuje još više ako se zna da jepaviljon, proizveden i dopremljen u dijelovima iz Njemačke, montiralo samo 25 radnika u dva mjeseca.- sistem zategnutih kablova koji mogu biti razapeti preko 25 milja široke doline natkrivajući tako, poput šatora,gradove pod sobom.

| 3 djela stila : P.L. NerviCandelaBuckminster Fuller / Hans Scharoun - Berlinska filharmonija / Jorn Utzon - Opera Sydney

Pazetto dello Sport, Rim, 1958.hiperbolični paraboloid do 10 m rasp. deb. ljuske 1,6 m - Crkva Cudotvorne Gospe

| jedan od pravaca PRODUKTIVIZMA - šatorasta ovješena konstrukcija o čelične kablove

| po Jencksu stil : intuitivna tradicija - kvazi produktivizam

21

RICHARD BUCKMINSTER FULLER (1895. - 1983.)

- američki arhitekt / Fuller nije, kao ni ekstremni pripadnici švicarske grupe ABC, imao nikakvih obzira premaosebujnosti bilo kojeg postojećeg konteksta te je projektirao svoje kuće kao da su to prototipovi neke serijskeproizvodnje; nije pratio arhitektonsku tradiciju, već se oslanjao na biologiju i matematiku- projekti: Union Tank Car Company '58, Louisiana - najveći nadsvođeni prostor; princip ostvarivanja max učinkapo kg ugrađenog materijala koje dovodi do nastanka vizualno homogene i upečatljive konstrukcije

| 3 djela stila : P. L. NerviNicholas Grimshaw**utjecaj na Archigram

logička tradicija (po Jenckens-u)| stil:

| 3 x Fuller : Kupola nad Manhattanom, New York, projektDymaxion House - sve obješeno za središnji nosačWichita House, Kansas - izrađena u tvornici aviona tako da je jedan čovik može složit

1962.1928.1946.

Pazetto dello Sport, Rim, 1958.Botanički vrt, UK

| Geodetska kupola iznad Manhattana (1962.)

- gigantska kupola, urbana čelična ploha sa zaštitom od smoga,nuklearnog napada - 2 milje u širinu, 1 milju u visinu- projektira u okviru utopije i radi niz ideja na temu geodetskekupole (kupola pokriva cijeli grad) - otvara temu kuće u kući,jedna kuća štiti od vremenskih nepogoda, dok druga imafunkcionalno rješenje- moramo biti svjesni da su ovi projekti rađeni tokom hladnograta, te da su arhitekti bili usmjereni razmišljati o zaštiti odradijacije - zaokupljen je egzistencijalnim pitanjima i načinimapoboljšanja kvalitete života.

| Plan for Potteries Thinkbelt, Engleska (1965.)

- kupola Buckminstera Fullera na Expou 67 u Montréalu uKanadi. U golemoj geodetskoj strukturi bio je smještenamerički paviljon na izložbi, a ukupno je zauzimala volumenveći od tri stotine tisuća prostornih metara. To projektantskodjelo na mnogo je načina bilo najviši izraz arhitekture kaoinstalacije korištene prvenstveno za pokazivanje smjelosti imogućnosti novih tehnologija i vizije Novoga svijeta.Fullerovo ostvarenje bio je pravi primjer vrste instalacijskogpostupka kao modela utopijske vizije urbanizma u prirodnojveličini.- Geodetska kupola - optimizirana struktura za postizanjemaksimalne čvrstoće, izrađena od trokutnih i šesterokutnihčeličnih jedinica, prekrivena plastičnim pokrovom

- "Dragi kamen" (nadimak) - reflektirala je veliku količinu svjetlosti preko dana, a preko noći emitirala- Kupola promjera 76 metara, s drugim sadržajima povezana rampom; automatski zastori regulirali su unutarnjuklimu / izgorila u požaru

**Grimshaw : Projekt Eden uspješno spaja ekologiju, hortikulturu, znanost, umjetnost i arhitekturu. On pružainformativan i ugodan doživljaj dok je promicanje načina za održavanje održive budućnosti u smislu globalneljudske ovisnosti o biljkama i drveću. Izlošci uključuju više od 100 000 biljaka koje predstavljaju pet tisuća vrsta izmnogih klimatskih zona. Zgrade su trebale osigurati sasvim ograđeno okruženje sa globalnom mikroklimom.

22

ARCHIGRAM (1961. - 1970.)Peter Cook, David Green, Michael Web, Waren Chalk, Dennis Crompton and Ron Herron

- naziv Archigram je nastao od architecture i telegram- anti-arhitektonska engleska grupa koja se bavila projektiranjem neofuturističkih vizija kratko prije izlaska svogprvog broja časopisa Archigram. U Londonu 1961. godine počinje djelovati grupa Archigram koja se još kaostudentska grupa specijalizirala za stvaranje novih utopija i subverzivnih konstrukcija na granici znanstvenefantastike i hipijevskog nomadstva. Stav grupe je bio blisko povezan s ideologijom američkog projektantaB.Fullera i njegovih britanskih sljedbenika J. McHalea i R. Banhama. Archigram se ubrzo posvetila 'high-tech'infrastrukturama od laganih materijala što ih je dovelo do ironičnih oblika naučne fantastike.Grupu je privlačilo svemirsko doba i ugradnja tehnologije opstanka, više nego proizvodni proces. Opsjednutivisećim kapsulama svemirskog doba, članovi grupe nisu smatrali potrebnim da objasne zbog čega bi netkoželio živjeti u tako skupim i zahtjevnim, a u isto vrijeme skučenim prostorima (tehnologija opstanka -pretpostavljene ruševine svijeta, nuklearni rat i sl.). Oni su predviđali standarde daleko ispod Extenziminimumanastale po uzoru na Fullerovu kuću Dymaxion.

- dominirali su 60ih i ranih 70ih svojom avangardnošću, slobodnim asocijacijama, uključivanjem pop-kulture,futurističkim vizijama i dozom humora; njihova najradikalnija inovacija je što su kreirali arhitekturu koja nećesvojim izgledom slijediti konzumerski kapitalizam, već njegovu logiku- rani radovi grupe se bave alternativnim gradovima te ih više zanima infrastruktura nego prostorni odnosi papažnju posvećuju instalacijama, servisnim elementima, mehaniziranim sustavima i slično - njihova djelatnost jebliska japanskim metabolistima

- Jencks: Archigram je svjesno pozajmljivao (krao) raznovrsne vizije budućnosti svih izvora i onda ih pretvarao uurbane forme; metodom ad hoc sabiranja, gdje krađa ostaje jasno vidljiva svakome da joj se divi. Samo jecjelina (metafora) bila nova, dok su sastavni dijelovi već od prije poznati. Oni smatraju da su pluralizam i brzinareakcije od veće važnosti nego sam sadržaj reakcije. Mašta ima prednost pred politikom. Polazna osnovanjihovog rada je koherentan splet ideja koji prema tome predstavlja i političku poziciju. Sama njihova filozofijarazvijala se vrlo dosljedno od ideje toka, kretanja, potrošnosti do metamorfoza, promjene, plug-ina, i dalje dopotrošačkog izbora, slobode i individualne emancipacije.

- Archigram je svojom slobodom oblika i interpretacija arhitekture ostao inspiracija arhitektima i danas.Primjerice nova vrsta arhitekata tzv. BLOB architects koji pronalaze inspiraciju u njihovim djelima. To jearhitektura organičkih oblika, poput ameba često potpomognutih računalnim programima. Na blob arhitekturuutječu i Gaudi, ekspresionizam i Bruno Taut. Primjer: muzej Kunsthaus u Grazu(2003) - Peter Cook.

| utjecaj : Buckminster Fuller, Antonio Sant' Ellia, Yona Friedman

| stil :

| referentni primjeri : Renzo Piano, Richard Rogers

uzmi-pa-baci (po Jenckens-u) dekonstruktivizam

Centar Pompidue, Pariz, 1977.

| Walking City (1963.) - Ron Herron

- zamišlja budućnost bez administrativnih granica koje ćezamijeniti nomadski stil života - projektiran za prelazakpreko ruševina nastalih nakon nuklearnog rata. InspiriranNASAinim mobilnim lansirnim rampama, lebdjelicama iSci-Fi stripovima. Strukture koje putuju po vodi i zemlji,predviđene za napredno društvo u pokretu. Mogu seuključiti u opskrbne sustave i informacijske mreže narazličitim lokacijama da bi zadovoljile potrebe i želje ljudi.Razmjenom se kreira globalno informacijsko tržište kojepredviđa kasnije radove poput Instant City i Ideas Circus- inspiracija : 1962. godine Buckminster Fuller - prijedloggradnje gigantske kupole iznad cijelog središta

Manhattana zamišljena kao geodetska zaštita od smoga.- treba ih shvatiti kao ilustraciju novih tehnoloških mogućnosti - lagane šatorske, lebdeće konstrukcije

23

| City Interchange (1964.) - Waren Chalk, Ron Herron

- grad budućnosti koji je cijeli sveden je na čvorišta - plan megastrukture koja se sastoji od centralnog čvora itransportnih kanala koji se pružaju u svim smjerovima, ispod i iznad zemlje. Omogućava brzi transport ikomunikacije između udaljenih naseljenih zona. Na višim dijelovima prometuju avioni i lebdjelice, na nižimdijelovima metro, autobusi, automobili i pješaci. Struktura služi kao mega-prenositelj informacija. Vjera u gradkao cjeloviti organizam / pojavljuje se motiv kolaža, koji pokušava laicima ilustrirati što bi te strukture trebale biti -vidimo mijenjanje, interaktivnost i adaptabilnost arhitekture

| Instant City (1968.)

- putuje od grada do grada kao cirkus, kamionima i avionima. Može se rasklopiti i podići u kratkom perioduvremena. Zabavni kompleks koji nudi virtualno iskustvo urbanog života, donoseći novosti, događaje i osjećajgrada u udaljene krajeve. Projekt pokušava pomiriti sukobe u ljudskoj prirodi - putovati ali ostati kući, posjetitigrad, ali živjeti u predgrađu, iskusiti promjene, ali održati tradiciju.- česta sintagma Archigrama je INSTANT CITY, a dio je misli da grad može nastati u hipu - sav ovaj utopijskioptimizam je pozitivan u ovo vrijeme - kao virus koji zarazi uspavani grad aktivnošću

| Plug-in City (1964.)

- Plug-in grad je megastruktura bez objekata,samo masivni okvir u kojem sunastambe u obliku ćelija. Komponente mogu biti rascijepljene. Vizija kako ćesvijet uživati igrajući se s jednim potrošnim, pokretnim, prenosivim gradom izbirkom njegovih dijelova (koji se samo "utaknu" u željeno mjesto)

- uzmi-pa-baci estetika (Jencks)- šireća i vječnopromjenjiva megastruktura, bez zgrada u tradicionalnomsmislu već okviri u koje bi trebale doći standardizirane komponente- funkcija nema svoj izraz u formi već u mehaničkim i elektroničkimservisima- slično kao Cedric Price : Fun Palace. Cedric Price

24

COOP HIMMELB(L)AU |str.141

- bečki ured, jedni od začetnika dekonstruktivizma

| Vila Rosa, Beč (1968.)

- promjene u volumenu zbog uvođenja novog građevnog elementa - zraka / nove forme kroz projekcije boje,zvuka i mirisa utječu na kvalitetu prostora- prototip je sastavljen od 3 prostora - pulsirajućeg, pneumatskog i mobilnog- arhitektura varijabilna kao oblak, pneumatična jedinica za življenje,bez strukture i konstrukcije, bez vertikala ihorizontala, prkosi gravitaciji, cilj arhitekture je dematerijalizacija

| 3 djela stila : ArchigramBuckminster FullerKengo Kuma

Plug-in City, Walking cityWichita house, Kansas, 1946.Teahouse u vrtu muzeja, Frankfurt (weak architecture)

1968.1973.80te

| 3 djela autora : Oblak, BečHouse with flying roof, Londonadaptacija krova, Beč

GUNTHER DOMENIG & ELFRIED HUTH

- Domenig je strukturalist, iako njegova osbona kuća tzv. Stone house je dekonstruktivizam (radio za CoopHimmelblau); austrijski arhitekt

| Überbauung Ragnitz (Overbuilding the City), (1969.)

- velika nagrada urbanizma u Cannesu 1969. Promjenjive stambenejedinice i transportacijske linije mogu se integrirati u "sekundarnisustav" - tvoriti osnovnu prostornu strukturu i podržavati opskrbnumrežu. Parking za automobile je tretiran kao nužno zlo i stavljen upodrum. Pokušava se napraviti adekvatna struktura za novo,fleksibilnije društvo. Doprinos nadvladavanju obiteljskih kuća injihovih negativnih strana - urban sprawl i rigidnost forme. Slojevitoispreplitanje javnih i privatnih prostora - nova ravnoteža kolektivnog iindividualnog.- Ragnitz megasturktura je načinjena od komunikacijskih linija kojenose ujedno cijelu konstrukciju i od stambenih jedinica. Stvara se 3Dmreža (strukturalizam 3D). Hibrid javnog i privatnog, u podrumugaraže. Kritika urban sprawla / utjecaj Kurokawe i metabolista.

25

BRUTALIZAM

- proizašao je iz pokreta moderne arhitekture i cvao je između 50ih i 70ih godina; u početku bio pod utjecajemLe Corbusier-a (Unite de Habitation) i Miesa (vjernost materijalu)- naziv dolazi od francuskog termina ''beton brut'' - goli, neožbukani beton- građevine brutalizma obično su građene od betonskih upadljivih, glomaznih i geometrijskih oblika koji seponavljaju i ponekad pokazuju teksturu drveta u koju je beton izljeven. Naravno, nisu sve brutalističke zgradeoblikovane od betona, one iskazuju brutal- stil i element vanjskih oblika - pojavljuje se i cigla (obiteljske kuće),zatim beton i čelik- brutalizam je povezan s ideologijom socijalne utopije koju su podržavali Smithsoni- brutalistička arhitektura nije bila dobro prihvaćena u Engleskoj - stil je sličan i povezan s modernističkim,minimalističkim i internacionalnim stilom, koji svi koriste repetitivnost i pravilnost strukturalnih elemenata -karakteristike ovi projekata : na građevini se vide njene funkcije i sadržaji i to od elemenata konstrukcije iservisnih prostora (rezervoari za vodu) do ureda ili stanova- brutalizam je ostavio mnoge građevine u Engleskoj sredinom 20og stoljeća kada se zbog ekonomske krizetraže jeftini projekti za niskobudžetne kuće, trgovačke centre i vladine zgrade - odabran je zbog njegoveiskrenosti u materijalu (zato ga smatramo i dalekom varijantom ekspresionizma), skulpturalnih vrijednosti ibeskompromisnog anti-buržoaskog stava- u praksi mnoge su zgrade izgubile Le Corbusier-ovu viziju služenja zajednici te se razvile u klaustrofobična ikriminalu pogodna mjesta (Robin Hood Gardens) izložena vandalizmu.- brutalizam je često kritiziran da nije 'user-friendly' niti komunikativan (npr. ulaz u zgradu je rijetko kada očit) i dane vodi računa o svom društvenom, povijesnom i arhitektonskom okruženju; dio kritike ide i na odabir materijalakoji izložen hladnoj i vlažnoj klimi brzo propada- da je brutalizam više etički nego estetski koncept vidljivo je i iz toga što koncept iskrene arhitekture kojipromovira nije vezan samo za uporabu određenih materijala

NOVI BRUTALIZAM

- nakon 2. svjetskog rata u Velikoj Britaniji se pokreće društvena obnova donošenjem dvaju zakona : Zakon oškolstvu (obavezno školovanje 15 godina) i Zakon o novim gradovima (''vrtni grad'') - zahvaljujući kojima sekrenulo s izgradnjom niza škola (montažne, jednostavan stil, opeka, blago kosi krov - novi humanizam); s timprojektima dolazi do odbacivanja postojećeg stila (novi humanizam) i 50ih se javlja novi stil - 'novi brutalizam', čijisu prvi zagovornici u Engleskoj Alison i Peter Smithson

- kao arhitektonski stil usko je povezan sa socijalnom utopijskom ideologijom - kritiziran zbog zanemarivanjapovijesnog i arhitektonskog okruženja prilikom postavljanja svojih objekata unutar urbanih struktura- najviše se proširio UK-om za vrijeme sredine 20og stoljeća kao reakcija na zajednicu zahvaćenu ekonomskomkrizom, jeftinim stanovanjem, shopping centrima i vladinim objektima

1953. - ''usporedba života i umjetnosti'' - izložba fotografija (fotograf Henderson) u zrnatoj strukturi sascenama nasilja - viđenje svijeta opustošenog ratom1956. - ''this is tomorrow'' - izložba zakoju projektiraju simbolički temenos,simboličku straćaru, paviljon sa starimkotačem, igračkom, TV-om, otpadom -opustošeno gradsko tkivo

26

ALISON & PETER SMITHSON

- TEAM X (Alison i Peter Smithson,Van Eyck,Jacob Bakema,Georges Candilis, Shadrach Woods, Giancarlo deCarlo) : njihova djelatnost bila je vrlo značajna 50ih i početkom 60ih godina- 1954. godine 'doornski manifest' - naglašavaju da treba re-konceptirati moderni pokret- nezadovoljstvo modificiranim funkcionalizmom - 'idealizmom' Le Corbusiera, van Eesterena, Serta, Rotha,Mayekawe i Gropiusa > odrazila se u njihovoj kritičkoj reakciji na izvješće 9. CIAM-a- objavili su knjige 'Urban Structuring' (1967.), 'Without Rhetoric: An Architectural Aesthetic 1955-72' (1973.), i'The Heroic Age of Modern Architecture' (1981.), 'The Charged void' (2001.)

"... čovjek se lako može identificirati s vlastitim ognjištem, ali ne tako lako i s gradom u kojem živi. 'Pripadanje' jeosnovna emotivna potreba. To 'pripadanje' - odnosno, identitet - razvija se dalje u dobrosusjedske odnose. Kratka,uska uličica u sirotinjskom predgrađu često u tom pogledu daje bolje rezultate od prostranih obnovljenih četvrti.''

- djelovali su krajem 60ih i u 70ima; još i danas koristimo neke od njihovih koncepata, a jedan od njih je i matbuilding / bili su brutalisti i djelovali su unutar tog idioma : imali su specifičan odnos prema materijalu, na primjerbeton brut- rudimentarnost, pravokutne forme i formalna disciplina bili su zajednički nazivnik nekolicine arhitekata- snažan utjecaj Miesa i minimalizma u oblicima i materijalima; smatrali su da arhitektura može poboljšati život igodinama su se bavili poboljšanjem stambenih zgrada u poslijeratnoj Britaniji - propadanje Robin HoodGardensa ozbiljno im je uzdrmalo reputaciju; nakon čega više nisu projektirali stambenjake

| Hunstanton secondary modern school, Norfolk, UK (1950. - 1954.)

- njihova prva kuća - manifest rada- PVN (ulazna dvorana) slobodno teče u društveneprostore - protok, kompaktnost - u prostoreblagovaonice, ulazi u učionice, a prostori oko nje :vanjsko dvorište, atrijska dvorišta i igrališta- low cost + pragmatizam + materijali (opeka, staklo)široke potrošnje, ekspresija Smithson ideala, specifičnapo svojoj lokaciji i namjeni, elegantna u strukturi čelika iopeke, stakleni paneli, neki zatamnjeni u svrhu uštedeenergije, vidljive instalacije, ...- reinterpretacija Mies van der Rohe jezika arhitekture,u didaktičku namjeru, redukcija i simplifikacija britanskeposlijeratne arhitekture

- učionice su na katu, administracija i ostali prostori škole dolje; bučne prostorije, radionice, kuhinja, sport suizdvojene / strogi red je akademski, a istovremeno paladijevski i misovski - projekt se nadovezuju na ostvarenjaiz prošlosti, ali po svojim karakteristikama i duhu je sasvim originalan- svi materijali su primijenjeni 'kakvi jesu' i nema pokušaja da se oni koriste kao metafora za neke drugematerijale; u tom dijelu brutalizam se zasnivao na shvaćanju uzimanja stvari kakve jesu po svojoj prirodi :pravolinijska pravilnost, dosljedno ostvaren red - korisnik treba da se uzdigne do nivoa arhitekta i da postanediscipliniraniji- digresija : staklena fasada postaje neupotrebljiva radi sunca, ovješena o čeličnu konstrukciju koju su prigrliliod Miesa - estetika skladišta preteška je djeci. Ali, u pogledu prostorne organizacije, tj. bogatstva koje jepostignuto odnosom niskih i viših volumena, vertikale tornja kao oznake ulaza i horizontalnosti same škole,natkrivenog ulaza i prizemlja koje se rastvara pa stvara još jedan void ispod prvog kata, odnosom punog ipraznog, oduzimanjem od volumena dobivanjem atrija, škola u Hustantonu postoje preteča velikog brojadanašnjih škola i bitna ostavština Smithsonovih- dva unutarnja atrija su doslovan void; prostori zajedničkog okupljanja, svjetlarnici, „oplemenitelji" škole iuvjetovani su samom tipologijom; ali na izvrstan način pokazuju slojevitost praznina. Ono što je unutra postajeslobodan prostor, a vanjski prostor dvorišta prostor koji je uokviren- ova škola je dijagram programa prenesen u treću dimenziju - postala je najčešće korištena tipologija za škole

27

Škola Hustanton ima dva života: onaj svakodnevni podučavanja djece, život buke namještaja i prašine od krede,sve ono što uključuje pojam „škola"; te onaj drugi, život čistog prostora, izgrađena forma koja će postojati i kadškola postane skladište ili muzej i opstat će kao ideja kad izgrađena forma nestane. Tako su pripremili putNovom Brutalizmu. Važniji je space between od forme, materijala, pojavnosti. Void postaje sama kuća, akorišteni alat uvjetovan čitavim njihovim promišljanjem o arhitekturi gdje je prostor, tj. praznina ono što činisadržaj, a zgrada tek opna za njegovo preuzimanje. U pogledu funkcionalnosti projekt je ocijenjen brutalističkim,nepogodnim za školu, preagresivnim, gotovo zatvorenim, ali u vidu ideje to je početak nečeg što se i danasodvija u arhitekturi, a to je korištenje fasade.

| Sugden House (1955. - 1956.)

- cigla + metalni prozori / pop arhitektura (naznaka),crno bijeli podovi, aludira na klasičnu engleskuarhitekturu- arhitektura svakodnevice, istraživanje prostornosti,visina interijera, kao dokaz morfologije i slobodekomponiranja otvora, predimenzionirani otvori,prozori ne jedan iznad drugog, nije izbušena, nije nisolid- 'excercise in ordinary' - zid od opeke, krovne ploče,jedina greška su prozori i njihova kompozicija- obična na radikalan način, ambivalentna. Suptilniinterijer, neobična u svojoj običnosti, everydayness,pozitivna anonimnost i nepretencioznost

| Sugden House (1955. - 1956.)

- izložba stanovanja, 1956. godine / model 1:1- projekt je House of the Future, a lokacija izložba u Londonu- zasniva na principu reklamiranja i autoindustrije, ni jedan oblik sene javlja dva puta unutar te jedinice, po fasadi kromirana traka(auto), dodatna oprema, stolica na sklapanje, pokretni kuhinjskielementi, sadrži vrt- njihovi koncepti funkcioniraju i na razini stana, tj. prototipa kuće- koncept kuće su prostorije koje teku jedna u drugu kao dijelovispilje, te kao i u spilji prolazi koji spajaju te prostorije zadržavajuprivatnost prostora- kuća je imala odjeka u javnosti kao futuristički proizvod, ali njenavažnost nije u tehnologiji, ni u novim materijalima, već ujednostavnosti projekta kuće s unutarnjim dvorištem.

- drugačija formulacija - novi djelić urbanizma, ne tipična obiteljska kuća s vrtom, već kuća oko vrta - djelićjavnog prostora unutar privatnosti kuće. Takve kuće grupirane zajedno, mogle bi tvoriti novu zajednicu, naselje,što je u nekim studijama Peter Smithson i želio pokazati- aksonometrijski prikaz možda najbolje pokazuje kako prostori nisu dobiveni adiranjem već upravooduzimanjem od punog - kao da je netko iz žitke smjese čupao materijal, pa je ono što je ostalo postao zid,ormar, servisni blok, a prostor koji se dogodio između postao soba, dnevni boravak, atrij. Svaki prostor je svojevisine, svog oblika i svoje veličine, ovisno o namjeni- ta prva izložbena kuća bila je od plastike da bi što bolje predočila protok prostora, a pod, zid, strop postalijedna cjelina.- svjetlo je integrirano u te površine i dizajnirano da svakoj prostoriji da drugačiji karakter, a namještaj, čak iodjeća modela uklopljeni su u tu sliku. No čitav taj estetski dojam glamura koji je bio bitan za izložbu, nevažan jeu usporedbi s konceptom koji je osnova čitave kuće - koncept atrijske kuće, korištenje praznine je proizišlo iztipologije, a prostor dobiva na kvaliteti upravo tim okretanjem svih prostorija na unutarnje dvorište, jer kuća višenije samo niz soba poslaganih u krug, već cjelina savršeno organizirana oko jednog zajedničkog prostora.

- reference : Toyo Ito, Gent Concert HallRem Koolhaas, Tres Grande Biblioteque

28

| Upper Lawn, Waltshire (1959. - 1960.)

- izloženost vremenskim promjenama i klimi postaje inspiracija-otvorena kuca- još jedna njihova kuća ima temu dvorišta (House of tomorrow),ali ovaj put uvjetovanu sasvim različitim kontekstom. Radi se onjihovoj obiteljskoj kući u Upper Lawnu, kasnije poznatijoj kaoSolarni Paviljon. Na zatečenoj parceli postojali su ostaci starekuće i zid koji je ograđivao parcelu. Umjesto smještanja novekuće na sredini čestice, oni je naslanjaju na postojeći zid ikoriste zatečene elemente kao temelje novog koncepta. Izmičuje u odnosu na staru koja je bila u uglu, te tako između zida inove kuće stvaraju prostor terase gradirajući ga prema prostorudvorišta.

- u House of tomorrow od punog su oduzimali da bi dobili prostorije, ovdje kompozicijom elemenata stvaraju tepraznine (ukupno 3) koje se gradiraju. Najveća je ona dvorišna nastala smještanjem kuće uz zid; tako dvorištenije više beskonačna zelena površina, već ograđena eksterijerna prostorija kuće, nastavak dnevnog boravka.Konačno, kuća i jest ljetnikovac, a vanjski prostori su korišteniji od unutarnjih. Drugi prostor je onaj između kuće izida koji sad postaje terasa; ostavljen je prozor stare kuće tako da i ovaj mali atrij postaje interijer uvjetovankontekstom. Treća praznina je samo prizemlje kuće; kako je strukturirana od kliznih staklenih stijena, onog trenakad se potpuno rastvore, kat postaje nadstrešnica, a void velikog dvorišta, male terase i tog novonastalogprostora postaju jedna praznina definirana zidom i katom „paviljona", ma kako kat malen bio u odnosu napovršinu parcele- rezultat je niz malih svjetova koje dobro funkcioniraju i zajedno i odvojeno - u odnosu na plastičnu House ofFuture, ova nije ništa manje suvremena iako koristi poznate elemente i materijale

| Sheffield University, Sheffield (1953.), projekt

- po afinitetu je konstruktivistički- primjena tipiziranih panela / žila kucavicainterna komunikacija / sklop otvoren /mogućnost promjene bez remećenja cjeline- brutalistički senzibilitet / kriptički - tajnovitelement : komunikacije i uslužni uređaji isistemi čine okosnice forme- fleksibilnost prenamjene prostora :prednapregnuti beton i laka fleksibilnačelična konstrukcija- "problem kako dodati volumen ogromnihrazmjera u postojeći crveno - ciglasveučilišni kampus"

- tema procesa : otvorena za budući razvoj - nadogradnju- projekt zasnovan na 'estetici promjene' (utjecaj japanskog konstruktivizma) / afinitet konstruktivistički- 3 odlike potrošnosti : 1) okosnica - oko koje je kompleks organiziran; glavna interna komunikacija koja će ostati žila kukavica iako se pojedini dijelovi budu mijenjali 2) sklop mora biti otvoren - ne kruto definiran, da njegova promjena ne remeti cjelinu 3) sklop i paneli moraju biti dovoljno opći i ponovljivi kako bi se lako mogli zamijeniti

- ideju o potrošnosti negiraju već sljedećim projektom kuće budućnosti - dijelovi ne trebaju biti tipizirani,dovoljna je serijska proizvodnja, npr. poseban dio koji se ponavlja kod brojnih jedinica- fleksibilnost omogućena jednostavnom kontinuiranom repetitivnom strukturom - širenje se planira horizontalno- street deck, ulična paluba, na pola zgrade

29

| Golden Lane Housing, London (1952.)

- urbana reidentifikacija, projekt oko ruševina od bombardiranja, zajedništvo i ljudske veze određuju formalnisklop- kompleks Golden Lane je u odnosu na kontinuitet postojećeg grada značio isto kao i hausmannovskeprojekcije Le Corbusierova plana Voisin iz 1925. godine / naselje je zamišljeno kao kritika ville Radieuse i podjele4 funkcija grada na zone : stanovanja, rada, odmora i prijevoza - tim funkcijama se Smithsonovi suprotstavljajukategorijama : kuće, ulice, općine i grada- osnovna značajka Golden Lanea je veliki broj stanova u malom prostoru, ali prihvaćanjem funkcionalističkihmjerila onemogućeno je rješenje koje bi moglo potaknuti zamišljeni način života.- zatvaranje kuće od potpuno javnog do potpuno privatnog prostora; ulica na 3 kata, trebala je potaknutisocijalnu interakciju na kojoj su ulazi u stanove - primjer vertikalnog susjedstva

- Frampton : " Kuća u njihovom projektu naselja Golden Lane očito je obiteljska jedinica; ulica je očiglednosistem jednostranih galerijskih prilaza, dovoljno širokih i podignutih na stupove. Općina i grad realistički su uzetikao varijabilna područja bez točne fizičke određenosti. Premda su 'dvorišta' označena kao površine vezane uzulicu, sasvim je jasno da 'kuće u zraku' ne mogu nipošto imati takva dvorišta; i da sama ulica odvojena od tla, nemože više biti mjesto kolektivnog života. A povrh svega, nesimetričnost i jednostranost tih ulica naglašavala jeisključivo linearnost smjera, ali nije mogla stvoriti osjećaj životnog ambijenta. "

- ove stambene strukture su kasnije korištene u njihovom urbanističkom projektu Berlin Hauptstadt 1957.g.(kuće preko prometnica)- utjecaj: Le Corbusier (iako je ujedno i kritika)

| The Economist Building, London (1959. - 1960.)

- adaptacija modernog nebodera u klasičnu zgradu, zatečeno iskorištava, cluster 3nebodera s odsječenim uglovima, javni prolaz između zgrada, istražujusrednjovjekovne ulice (plaza, prolaz između zgrada)- fragment njihove šire urbane filozofije / piazza - meandrirajući putevi (prostor zainterakciju) / ideja grozda- u poslovnom kompleksu novinske kuće Economist u Londonu : projektiran na parceliuz gentlemenski klub iz 19. stoljeća

- program su podijelili na 3 odvojena tornja različite visine : * najviši toranj s uredima, se nalazio u stražnjem dijelu parcele, kako nebi došaou sukob s mjerilom glavne ulične linije; organiziran je oko centralne jezgre s intimnijimprostorima za rad na rubovima * u srednjem po veličini, nalazili su se elegantni dućani i banka smješteni napiano nobile do kojeg se dolazilo pokretnim skalama * najmanji toranj je sadržavao stambene apartmane

- forme tornjeva su imale ukošene uglove radi mekšeg odnosa sa susjedstvom- Economist Building je inteligentno rješenje problema adaptacije modernog tipa 'the box skyscraper'

30

- stvara trg zaštićen od aktivnosti ulice, a istovremeno toliko povezan s njom zbog prolaza kroz blok. Ovdjepraznine između struktura stvaraju svojevrstan zaslon, pročelje praznine koja definira javni prostor između(charged void). Plato trga uzdignut na višu kotu u odnosu na razinu ulice pruža pješacima ulazni prostor iodmak potreban da bi od buke i žamora grada prešli u same zgrade. Istovremeno je grad ostavljen izvanparcele i prostor na parceli pridonio slici grada- „Čovjek na ulici može pronaći svoj tajni put kroz grad i razviti urbana osjetila, razvijajući vlastiti doprinos kvalitetikorištenja." - na skici napravljenoj 40 godina kasnije Peter Smithson crta novonastali put crno, kao oznaka voidakoji se stvorio uslijed same kompozicije, a doprinosi sistemu odvojenih pravilnih ulica i nepravilnih puteva krozpostojeće blokove grada

- Economist grupa je za Smithsone cluster, znak oblika kakav bi budući grad trebao imati - ključna je asimetrija,te izmaknuta aksijalnost trga što se pokazalo kao uspješna veza između stare zgrade na uglu i preostale tri- gotovo procesijski karakter voida inspiriran je klasičnim redom, a sadrži u sebi ostatke ideje plana za Berlingdje su također digli pješake u odnosu na razinu ceste. Zbog konteksta lokacije, zadanog programa koji jeuključivao raznovrsnost sadržaja, tipologije same uredske zgrade s fiksnom jezgrom u središtu, nastala jekompozicija koja funkcionira vrlo dobro i u odnosu na grad i unutar sebe. Volumeni različite visine tako su uskladu, a program je zadovoljen jer svaka zgrada ima svoj sadržaj, a opet zajedno funkcioniraju. No, najvažniji jeprostor koji je ostao kao negativ. Gotovo izrezan, svojom nepravilnošću potencira činjenicu da nije slučajnonastao već je dobro promišljen, dimenzioniran i odmjeren - „charged void" o kojem Smithsoni pričaju.- Anotonionijev film : Blow Up- Alison & Peter Smithson među prvima istražuju prostor između zgrada, koji u 21. stoljeću intenzivno istražujeSANAA

| Robin Hood Gardens Housing, London (1966. - 1972.)

- njihova teza o 'otvorenom gradu', nastala pod utjecajem urbanističke koncepcije Louisa Kahna, prvi je putspomenuta nakon njihove posjete SAD-u 1958. godine. No sterilnost kakvu nameće takva gradnja, posebno uslučaju kompleksa Robin Hood Gardens koji odudara od urbanog konteksta jednako kao i tornjevi bilo kojeg'funkcionalističkog grada', navodi nas na zaključak da Smithsonovi još nisu bili svjesni urbanih posljedica njihova'pejzažno-tvrđavskog' pristupa - ulice u zraku, dvoetažni stanovi.

„Ulice će biti mjesta, a ne samo hodnici i balkoni." - taj manifest je bila prva klica nastanka Golden Lane projektakojim su Team X, tj. Alison i Peter udarili temelje novog promišljanja o stanovanju te započeli nešto što će sedijelom realizirati u njihovom najpoznatijem projektu stanova Robin Hood Gardens. Tema ulice unutar zgradenastavak je Le Corbusierove ideje Unite-a u Marseillesu, ali ovdje postaje glavna tema, urezana ulica koja seponavlja svaku dvije etaže; dio socijalnog prostora grada unutar same kuće. To je opet „ispunjena praznina", ilije barem takva trebala biti. Korištenje ulice unutar zgrade, polujavnog prostora iz kojeg se pristupa samimstanovima, uvjetovano je najviše socijalnim aspektom. To nije pitanje ni konteksta ni programa, jer su RobinHood stanovi realizacija ideje koja je kod autora postojala otprije, već preispitivanje tipologije stanovanja. Kakood solitera učiniti društveno mjesto, a ne zatvorenu zajednicu? Oduzimanjem od velikog volumena, trake javnihulica dobivaju prostor koji je mjesto okupljanja, sastajanja, razmjene. U osnovi ideje taj void je i trebao pokupitiuzorke kretanja u naselju i stvoriti najbolji prostor. Nije uspio, jer su „ulice" postale mjesta kriminala i okupljanjanasilnika, a Robin Hood proglašen promašajem. Međutim ideja je sama po sebi jaka i logična, stvaranjesocijalnog poluprivatnog prostora koji obogaćuje život zajednice, a ne pridonosi otuđenju. Kao konceptproizvodi uspješne modifikacije i danas.

31

- Robin Hood je bitan jer nema samo void u svakoj zgradi, već je kompozicija sastavljena od dva izlomljena,horizontalno položena volumena koji između sebe imaju void, u ovom slučaju zeleni park i igrališta. Da bi sepostigao mirni centar u odnosu na vanjski svijet, zgrade su položene jedna prema drugoj, obje gledajući napark. Ta praznina je sada opipljiva i stvarna jer je dimenzionirana u odnosu ma mjerilo zgrada i samog grada,tako da prelazi dimenzije voida kuće. Praznina postaje void grada. Rezultat je sklop koji bi preuzet u bilo kojemmjerilu mogao funkcionirati. Postaje često korišteno oruđe kod planiranja naselja koje ako je uspješno izvedenomože pridonijeti socijalizaciji, ako nije, rezultat je još veće otuđenje, što se dogodilo i Robin Hood Gardensprojektu. Bez obzira na to tema praznine i privatnih sadržaja koji se okupljaju oko javnih dovoljno je jaka daSmithonsi ostaju uzor u ovakvom načinu promišljanja.

- svi sociološki projekti pokazali su se neispravnima jer su bili izvedeni za drukčije podneblje i nisu spadali tamogdje su ostvareni : Britanci su kao sociološka grupa nepripitomljivi ( vanjski, otvoreni prostori nisu prikladni zakišnu Englesku )- daleko veći uspjeh imali su Jack Lynn i Ivor Smith u Park Hillu, 1961. godine - slično kao i Robin Hood samodinamičnije - Park Hill je bio mjesto prve sirotinjske četvrti u Sheffildu, koja je tijekom rata razorena. Stambeniblokovi inspirirani Le Corbusierovom građevinom Unite d'Habitation i jednim neizgrađenim projektomSmithsonovih (Golden Lane iz 1952.), izgledali su revolucionarno u svoje doba. Zmijoliko postavljene zgradeizvedene su od betonskog skeleta ispunjenog zidovima od cigle u žutoj, narančastoj i crvenoj boji. Uzduž katovasu dugački široki hodnici iz kojih se ulazi u stanove.

| Robin Hood Gardens Housing, London (1966. - 1972.)

- u svojoj knjizi „THE SHIFT" Smithsonovi predstavljaju izraz CONGLOMERATE ORDERING, što bi prevedenoznačilo kalemljenje različitih elemenata u jedan organizam- na primjeru sveučilišne kuće u Bathu pokazuju postupak kolažiranja te pokazuju kuću kao proces, otvorenisistem prema mogućem budućem razvoju, sinteza s novim elementima, ideja koja čini kvalitetnu arhitekturu -osim prikladnosti u prostoru mora postojati i unutarnji red

* conglomerate ordering – to je red zgrade tako da je ona sredstva kojima netko pronalazi put, ili osjećaj gdješto leži su preuzeti od starih indikatora

32

LINA BO BARDI (1914. - 1992.)

- brazilska modernistička arhitektica rođena u Rimu, arhitektonski odgojena na vrijednostima talijanskogracionalizma i moderne arhitekture - u tim manirima projektira i svoju vlastitu kuću 'Glass house'

| Glass House (1951.)

- kuća odignuta na pilote, ostakljena i zaštićena privatnom prašumom, dopuštajući istoj da je potpuno obuzme,čak ispod same kuće / u sredini kuće je atrij koji dopušta stablima ispod da rastu kroz kuću

| Muzej umjetnosti, Sao Paolo (1968.)

- simbol brazilske modern arhitekture, zgrada muzeja građena u brutalističkom stilu ovješena na dva gigantskacrvena nosača - tako odignuta od poda, stvara natkriveni javni trg- kuća je odignuta 8 metara - ispod trga je prostor auditorija, restoran i atrij, dok je odignut prostor muzeja spogledom na grad

33

SITUACIONISTI

Moderni kapitalizam je osnovna snaga koja pretvara sav socijalni život u spektakl, a planiranje grada je jedno odoružja kapitalističke države. Situacionisti su htjeli ostvariti eksperimentalni život kroz alternativnu upotrebugradova, gdje naglašavaju osjećaj igre; život je igra. Homo sapiens postaje homo ludens. Suprotstavljaju seinternacionalnom zoningu gradova te ideju grada kao stroja. Oni na grad gledaju kao na skup osjećaja kojiokupiraju čovjeka dok šeta ulicama. U tom momentu osjećaj slobode je sve. Predlažu i upotrebu postojećihobjekata u nove svrhe - kako bi ljude oslobodili simboličnih značenja objekata - npr. micanje umjetničkih djela izmuzeja i njihovu preraspodjelu po kafićima. Nakon 1960. goodine odbacuju svaki plan kao buržoaski.

Nautilus Lebbeus Woods - arhitekturu shvaća kao dio politike i obrnuto. Govori o arhitekturi oslobođenojhijerarhije gdje čovjek živi gdje i kako hoće. Radi plan za Zagreb gdje pokušava maknuti krutu strukturu gradapredviđajući pokretne konstrukcije koje prenose helikopteri - ''ne hoda se na prstima po stratištu demokracije''.On radi samo skice svojih vizija, a ostalima prepušta da ih do kraja definiraju. 1993. godine boravi u Sarajevugdje radi na planu obnove. Protivi se faksimilskoj metodi obnove jer smatra da to više nije ni demografski nipolitički isti grad. / član Team-a X

"Arhitektura je rat. Rat je arhitektura. Ja sam u ratu sa svojim vremenom, svojom povijesti,sa svim autoritetima koji prebivaju u fiksnim i uplašenim oblicima."

N. L. Woods

CANDILIS | JOSIC | WOODS

U svom prijedlogu za Frankfurt 1963. godine oblikuje 'grad u malom' kao izravni odgovor na van Eyckov apel zalabirintsku čistoću'. Umjesto srednjovjekovnog gradskog središta, razrušenog u 2. svjetskom ratu, Woodspredlaže sličnu labirintsku zamršenu konfiguraciju trgova, javnih prostora, poslovnih zdanja i stanova, sdvoetažnim suterenom u kojem se nalaze uslužne djelatnosti i garaže. Zamišljen kao ortogonalni protuobliksuprotstavljen srednjovjekovnom obliku grada, koji istovremeno uključuje trodimenzionalni sustav 'potkrovlja'opremljenog dizalima, čiji su se međuprostori mogli koristiti za stanovanje - slična zamisao već je vidljiva uinfrastrukturama Yone Friedmana 1958. godine u L'Architecture mobile.

- jedan od najznačajnijih prototipova Grupe 10. uspostavljajući logičku vezu s kontekstom postojećeg gradaodbacujući eskapizam modela 'funkcionalnog' i 'otvorenog' grada, on pokušava postaviti automobil tamo gdjemu je mjesto i nastaviti tradiciju urbane kulture

- realizacija ove frankfurtske sheme nastaje u izvedbi Slobodnog Sveučilišta u Berlinu 1973. godine, ali pri tomegubi na svojoj uvjerljivosti koja proizlazi iz nedostatka urbanog konteksta - bez obzira na to koliko sveučilištemože funkcionirati kao grad u malom, on ipak ne može generirati živahnu raznolikost pravog grada

| Projekt za Romerberg, Frankfurt (1963.)

34

| Free University Plan, Berlin (1973.)

- mat building, odgovor na Van Eyckov logični labirint- ideja stabla : pješačke ulice koje se slobodno granaju, uokvirene su objektima vrlo raznovrsnih sadržaja, dokbrzi promet prolazi po periferiji naselja / 'služeće' komunikacije dominiraju nad 'služenim' aktivnostima- umjesto ideje o 2D mreži Woods predlaže ideju 'tkanja' - otvoreni oblik je policentričan i može se širiti u jednomili dva smjera, a to su i odlike koje karakteriziraju i otvoreno društvo; ovdje otvorena forma znači da ljudi samiizaberu i da je oblikuju- danas je kompleks devastiran, uz ostalo i velikim staklenim uskršnjim jajem koje se tu umjesto jednogmjeseca zadržalo više godina- tkanje u suštini proizlazi iz ideje stabla u dva pravca, tako da postoje primarna i sekundarna os (tree plan)- građenje za mase je primarna funkcija arhitekture i urbanog dizajna, humanizam + regionalizam, 2 osnovnakoncepta, zgrada dizajnirana da funkcionira kao dio grada, prilagodljiva potrebama korisnika ujedno generira imogućnosti socijalne interakcije, sveučilište grad u malom, logička veza s kontekstom

CONSTANT NIEUWENHUYS (1920. - 2005.)

| The New Babylon (1969.), projekt

- antikapitalistički grad / Babilon : provokativno ime; uprotestantskoj kulturi simbolizira zlo- u okvirima situacionističkog pokreta djelovao je i NizozemacConstant Nieuwenhuys koji je razvio socijalni i arhitektonskiprogram "Novog Babilona" u kojemu se "ludično društvo" (homoludens - kreativac oslobođen svakodnevnog posla - stalno sekreće i traži nove situacije, slobodno bilo gdje spava i jede, cilj jeosobna satisfakcija) kroz igru i umjetnost oslobađaautomatizacije produktivnog rada "utilitarnog" društva- inspirira se romskim kampom i nomadskim načinom života ipredlaže povezivanje mreža i sektora koje bi omogućilocirkuliranje nomada - materijali bi trebali omogućiti promjenu ifleksibilnost unutarnjih prostora

- kretanje u Novom Babilonu je zamišljeno kao kretanju u labirintu čime bi se ljude oslobodilo uobičajenogdoživljaja vremena i prostora i stvorilo im mogućnost da sami stvaraju svoj doživljaj vremena i prostora. Zamislioje sektore življenja koji bi se izdizali 15 - 20 m iznad zemlje kako bi se površina zemlje mogla iskoristiti zapoljoprivredu, parkove, rezerve prirodnih resursa i potpuno automatizirane centre proizvodnje. Stambeneprostore zamišlja ponovno kao labirintske s velikim brojem soba nepravilnih uglova s puno stepenica,nepotrebnih uglova, otvorenih prostora. Zamišlja posebne prostorije za jeku, kino projekcije, sobu zarazmišljanje, za odmor, za erotične igre, sve kako bi stvorio mogućnosti slobodne igre osjetila.- utjecaj : Friedman - sličan po strukturama, no njegove su strukture većinom na vodi; radi u fragmentima,koracima, te prikazuje konstantni rast i razvoj, urbanizam predstavlja kao otvoreni sistem i disciplinu kojainterpretira pomoću analize zatečenog- situacionisti gledaju grad kao socijalnu kategoriju, arhitekturu kao proces, prostor raste organski oko nekogdogađaja ( ! ) - Novi Babylon : eksperimantalni model mišljenja i igre

- nizozemski slikat, kipar, grafički umjetnik i arhitekt

35

SUPER STUDIO

- talijanska grupa nastala pod utjecajem koncepcija o 'jedinstvenom planiranju grada' internacionalnog situaci-onista Constanta Nieuwenhuysa, koji u svom Novom Babilonu 1969. godine postulira stalnu promjenu urbanogtkiva u skladu s 'ludičkim' instinktima čovjeka- 1966. godine Superstudio pod vodstvom A. Natalinija stvara niz djela, podijeljenih više ili manje izmeđuprikazivanja oblika 'kontinuiranog spomenika' kao šutljivog urbanog znaka i stvaranja niza vinjeta u kojimaprikazuju svijet bez potrošačke robe - njihov rad seže od projekata golemih neprobojnih megalita obloženihstaklenim ogledalima, do naučno-fantastičnih krajolika s divljom prirodom- Superstudio projektira tihu, antifuturističku i tehnološki optimističnu utopiju; odabire prikaz nerepresivna svijetasredstvima arhitekture koja je nevidljiva ili ukoliko je vidljiva potpuno je beskorisna i autodestruktivna po svomprojektu (samouništavajuća zrcalna staklena brana za vodopade Niagare)- ne odbacuju u potpunosti društvenu odgovornost - imaju kritički stav prema naprednoj tehnologiji, reagiraju namasovnu globalizaciju

Ne grade nego djeluju na hipotetskoj osnovi. Analiziraju odnos čovjeka i prirode; i postupke i kako te odnoseučiniti drukčijima. Rade teme „superploča Manhattan", „Niagarini slapovi", a radovi su na razini landarta, stemom artefakta postavljenog u prirodi (teme kojima će se kasnije baviti mladi Steven Holl). Smišljaju i instalacijena temu življenja u budućnosti - na primjer kombinacija superstrukture koja nam omogućuje krov nad glavom, alije ona samo kutija (hardware) unutar koje se onda događa spontani razvoj (software).

| Continuous monument; an architectural model for total urbanization (1969.), projekt

- metafizička vizija, lebdeća i kriptička kao i suprematistički spomenici Maljeviča

Arhitektonski model totalne urbanizacije kao logični rezultat jedne usmjerene povijesti. Jedinstveni arhitektonskiobjekt koji se proteže po čitavom svijetu. Polazi od bizarne ideje koju dovodi do logičnog zaključka. Osnovnaideja je mješavina 'fašističke totalne urbanizacije' i apsolutnog egalitarizma. Svatko ima svoju istu bijelu sobu,pravokutnu prostoriju koju koristi za svoje potrebe. Spomenik je u oštrom kontrastu s prirodom i trebao biizazvati stanje uzvišenog mira i vedrine.

'Njegovo statičko savršenstvo pokreće svijet ljubavlju koju probuđuje'. Jencks

| djela : led koji drži slap, 1969. godine - Niagara slapovimegastruktura koja je obgrlila Manhattan - utječe na Bigness, Koolhaas-akontinuirani spomenik, 1969. godine - arhitektonski model za totalnu urbanizaciju

36

ARCHIZOOM ASSOCIAT

- talijanska grupa arhitekata i dizajnera osnovana 1966. godine pod vodstvom Anree Branzia

| No - stop city (1968.), projekt

- hippi, ljubav ne rat | "kuća postoja dobro opremljenim parkiralištem"- najradikalnija vizija grada budučnosti bez granica - dizajnirali su namještaj i odjeću.- beskonačni prostori, mnoštvo slojeva - čovjek aseptički prostor personalizira djelovanjem- "revolucija iznutra" > rad isključivo u okviru postojećeg potrošačkoog društva

ROBERT SMITHSON (1938. - 1973.)

- američki kipar, land art / poginuo u avionskoj nesreći dok je nadlijetao svoj projekt 'Amarillo Ramp'

| Spiral Jetty, Utah (1970.)

- tema teritorija - 'non place'- sprud od materijala u okolici - blato, crne bazaltne stijene, zemlja, vidljiva je samo kad razina vode u jezerupadne- proces nastajanja je suština samog cilja, bez obzira na lokaciju- suprotno Van Eyckovom identitetu mjesta, ovdje je forma važna a lokacija može biti bilo gdje- spirala 457,2 m duga i široka 4,57 m - širi se u obrnutom smjeru od kazaljke na satu

37

REM KOOLHAAS (1944. - )

1974. godine : osniva OMA-u s Elia Zenghelisom i Kees Christiansenom1978. godine : izdaje svoj manifest „Delirious New York - a retroactive manifesto for Manhattan"

| Exodus - The voluntary prisoners of architecture (1972.), projekt

- svoju završnu temu (AA, London) radi na temu Berlinskog zida idobrovoljnih zatočenika arhitekture - vidljiva je njegova fascinacijaruskim konstruktivizmom (posebice radovima Leonidova) telinearnim gradom- servisni i servisira i prostori, fenomen zida, unutra, izvana- ne odjeljuje u zone, bogati siromašni, nacije (kritika na socijalnu iekonomsku podjelu)- pristupa prostoru kao a priori socijalnom i dakle, političkompojmu

EXODUS :

1| prologue2| architecture3| the voluntary prisoners4| reception area5| central area6| ceremonial square7| tip of the strip8| the park of the four elements9| square of the arts

10| baths11| institute of biologicaltransactions12| park of aggression13| the allotments

| City of captive globe (1972.), projekt

- zastupljena je teorija da ako imamo kvalitetan raster da on možepodnijeti bilo kakvu kvalitetu arhitekture, a da ne dođe do devasta-cije grada- važan je raster i temelj, a gore onda može biti bilo što - uzor muje Manhattan, blok je 'grad u gradu'

38

Aldo van Eyck | Herman Hertzberger | Piet Bloom

Aldo Rossi | Mario Botta | Oswald Matthias Ungers | Leon i Robert Krier

Alvaro Siza | Luis Barragan | Jorn Utzon | Raplh Erskine | Mario Botta | Tadao Ando

Robert Venturi | Michael Graves | Charles Moore | Jacob Bakema

Alison & Peter Smithson | James Stirling

| moderna arhitektura je svedena na puku i estetičku manifestaciju - recikliranje istih formi, ito ne valja| uviđanje da se modernizam pretvorio u dogmu rušeći akademska pravila tj. dogme (npr.internacionalni stil H&J)| da se kasni modernizam u arhitekturi pretvorio u kanonska ponavljanja djela modernearhitekture, da je moderna arhitektura banalizirana i došlo je do gubitka socijalne ideje| sve one teme da arhitektura može mijenjati društvo ( da se može izbjeći revolucija u društvuako je arhitektura sve je to stavljeno pod upitnik! - je li arhitektura uopće adekvatno sredstvodruštvenog angažmana ?! )| različite eksterne kritike (sociologija) optužuje arhitekturu da više nije društvena - da se neradi za društvo, već za neki stil| funkcionalizam| ideja rezolutnog reza s poviješću| kritika iz same profesije, ali i također od sociologa, psihologa, političara, filozofa -arhitektura gubi kontakt s vremenom i društvom (pojeo ju je kapital, ostale su forme)

39

70'

40

41

| EKLEKTICIZAM : u umjetnosti se spominje i miješanje raznih stilova ili posuđivanje elemenata jednog umjetni-čkog pravca kod drugog. Većina današnje umjetnosti se smatra eklektičnom, kao i postmoderna koja je nastala70ih

| POPULIZAM :- gubitak kulturnog identiteta kojeg je za sobom donijela urbanizacija- 60ih su arhitekti uvidjeli da reduktivni kodovi suvremene arhitekture osiromašuju urbanu sredinu - općadestrukcija urbane sredine

- postmodernitet : novo vrijeme, postmodernizam (estetička manifestacija) nije jedan stilski izraz- u modernitetu je postojalo jedno rješenje za jedan problem, a u postmodernitetu jedna istina ne postoji -postoji više istina (teorija, interpretacija), više rješenja koja su dobra samo ako su dobro argumentirana, i sva sulegitimna - razdoblje pluralizma, različitih stajališta, različite koegzistirajuće teorije - nije to legitimno ako nijedobro argumentirano, brojnost teorijskih stajališta rezultira brojnosti različitih stilskih izričaja, estetskihmanifestacija jedinstveni, jedan stil više ne postoji

- antiutopijska "kontekstualna" kritika 60ih : | Colin Rowe : Collage City, 1979. - neositeskijanski pristup urbanom obliku (Camillo Sitte) | Robert Venturi : Complexity and Contradiction in Architecture, 1966. | Venturi, Scott-Brown, Izenour : Learning from Las Vegas, 1972.

Robert Venturi : Learning from Las Vegas, 1972.

Venturijeva senzitivna procjena kulturne stvarnosti, suočena ssvakodnenvnom praksom - potreba da se umjesto nereda uvede red iobrnuto - pomaknula se od prihvaćanja elemenata lake zabave do njihoveglorifikacije. Prikazuje parkirališta A&P kao tapis verts (zeleni tepih)Versaillesa ili Cezar's Palace u Las Vegasu kao moderni ekvivalentHadrijanove vile (ideologija u svom najčišćem obliku). Koriste ideologijukako bi naveli da se zanemari grubi kič Las Vegasa kao primjerenu maskuza prekrivanje brutalnosti naše vlastite sredine. Venturi se trudio dapredstavi Las Vegas kao autentični plod pučke mašte.

Charles Jencks : The language of post-modern architecture, 1977.

- označava postmodernizam kao populističko-pluralističku umjetnostneusporedne komunikativnosti- činjenica je da mnoga takozvana populistička djela ne mogu poručiti ništaviše nego jeftinu prisnost ili ironični komentar o apsurdnosti periferijskogkiča | trivijalizam, banalan način učenja iz povijesti; tome su krivi : MichaelGraves, Charles Moore, Robert Stern, Stanley Tigerman - taj kič se zovepostmoderni historicizam ili historijski postmodernizam, moderna je prestalakomunicirat, bavi se samo funkcijom i formom- scenografski simulirajući klasične i regionalne profile i tako reducirajućiarhitektoniku konstrukcije na puku parodiju - populizam nastoji potkopatisposobnost društva da nastavi razvijati kulturu građevnog oblika- tema značenja u arhitekturi (središnja tema novog razdoblja) - moderna jebila nekomunikativna - izgubila je jezik komunikacije, gubi legitimni jezik,nitko je ne kuži!

- grčki stupovi, nositelji značenja, dorski : muški, snažan, izdržljiv, žilav; jonski : ženski; korintski : djevojački,veseli; -> ta poruka se kroz povijest ugnijezdila, znalo se gdje se koji koristi i poruka se prepoznavala, te sveporuke su se izgubile u moderni (prezentira se samo funkcija i konstrukcija)- razlika između dva jezika arhitekture: tradicionalni jezik vs. puka forma (funkcija)

42

POSTMODERNIZAM

Postmodernizam označava tendencije koje su u izvjesnom smislu reakcija na tradiciju modernizma, a zajedničkoim je korištenje raznih elemenata iz povijesti arhitekture u pokušaju stvaranja komunikativnije umjetničke forme.Prvi primjeri postmoderne arhitekture se javljaju 50ih i ona traje do danas. Općenito se stvara da je njen ''kredo''povratak mudrost, ornamentu iz povijesti, odnosno ishodištima arhitekture često s dozom humora, tako damožemo reći da je postmoderna izrazito eklektički stil (nastala kao kritika modernizma)

- 60ih i 70ih u SAD-u postmoderna počinje kritizirati postulate internacionalnog stila.- prvi koji naglašava tu krizu modernizma je američki arhitekt Charles Jencks u svojoj knjizi Jezik postmodernearhitekture te poziva na stvaranje ''radikalne eklektične'' arhitekture, koja bi svojom neposrednom komunika-tivnošću mogla prijeći preko socio-antropoloških promašaja moderne arhitekture i urbanizma- Jencks je potaknut rušenjem Pruit-Igoe stambenih blokova (Minoru Yamasaki) 1972. godine - one simboličnooznačuju početak postmoderne; nadalje smatra da se arhitektura mora odvojiti od funkcionalizma i okrenutipovijesti, naglašavajući simbolične vrijednosti klasine arhitekture

Helmut Jahn (nadstrešnica nad Sony Center - Potsdammer Platz)

- Frampton je okarakterizirao postmodernizam kao svjesno uništavanje arhitektonskih oblika i stila; arhitektagleda kao ambalažera tj. arhitektura je ambalaža velikih dimenzija u svijetu monopolističke ekonomije -postmodernistička arhitektura komunicira s okolinom ( ! )

- princip ''forma slijedi funkciju'' bio je temelj internacionalnog stila, nasuprot tome jedna od glavnihkarakteristika postmodernizma je autonomija forme s obzirom na funkciju- modernizam je imao toliko povjerenja u tehnološki napredak da arhitektonsku dekoraciju smatrajunepotrebnom; koristio je nekad skupe materijale kao dekorativne elemente

- iz urbanističkog stajališta propast zoninga (atenska povelja CIAM-a), pokazuje da odvajanje pofunkcijama tj. funkcionalnim zonama u gradu stvara otuđenje - postmoderna stvara urbanizam koji miješafunkciju da stvori dijalog između različitih dijelova grada- postmodernisti koriste nešto poput arhitektonskog ready-madea (citiranje povijesnih stilova, temacitatnosti) koji se očituje u krajnje pojednostavljenim kulturnim referencama, u nekoj vrsti banaliziranja - npr.koriste se prefabricirani elementi, mali stupovi s malim stiliziranim kapitelima i lukovi stilizirani kao elementi izklasične građevine > citiranje fragmentiranih povijesnih elemenata (eklekticizam)

- prijelazni oblici između internacionalne i postmoderne :1) Michael Graves : Portland building, Portland2) Phillip Johnson : Sony building, New York(posuđuje neke elemente iz prošlosti i u arhitekturuponovo uvodi boju i simbolizam; zgrada imamodernistički trup i postmodernističku glavu)

sl.01 sl.02

- sl. 01- sl. 02

Postmoderna je kritika moderne arhitekture no ta kritika je bila različita u Europi od one u Americi, zbog različitognačina života i zbog različite europskog i američkog rada :

1 | U SADu se javlja populizam čije temelje postavlja Robert Venturi sa svojim knjigama : Complexity andcontradiction in architecture i Learning from Las Vegas - u kojima promovira arhitekturu kao načinreklamiranja; proučava scenografske aspekte arhitekture- tu spadaju Michael Graves, Charles Moore i Franck Ghery (grupa SITE : njihovi dućani BEST)- postmodernizam dolazi u Europu 70e kroz Biennale u Veneciji - Prisutnost prošlosti ili kraj prohibicije (Lapresenza del passato)- od 60ih se u u SADu javlja potreba da se stvori arhitektonsko teorijska praksa ravna onoj predratnojeuropskoj avangardi i okreće se od beskrupuloznog funkcionalizma - grupa se zove NY5

43

2 | - na drugoj strani u Europi se javlja neoracionalistički pokret (potpuno različit od populističkog), kojupredvodi talijanska grupa ''Tendenza'' - težio je da se arhitektura i grad očuvaju od naleta nezaustavljivih silamegalopolitanskog potrošačkog trenda- glavni protagonisti Aldo Rossi i Giorgio Grassi (prvi racionalisti); ostali vezani za pokret su Mario Botta,Leon i Rob Krier, Oswald Matthias Ungers - kroz neoracionalizam nastoje zaštititi arhitekturu i grad odpotrošačkog trenda- Tendenca je ostavrila vrlo malo projekata u Italiji, ali je znatno utjecala na urbanističko planiranje i očuvanjepovijesnih jezgri- Manifest racionalističke arhitekture 1973. godine :

1 ) arhitektura ne može mijenjati društvo2 ) arhitektura mora biti shvaćena izvan političkog društvenog i ekonomskog konteksta3 ) treba uspostaviti odnos prema arhitektonskoj tradiciji i memoriji - povijesni elementi se moguponovno upotrebljavati, ali ne eklektički oponašati ( već kreativno interpretirati )4 ) naglašava se profesionalna odgovornost u arhitekturi5 ) zalaganje za povrat na tipologiju (oblik ne proizlazi iz funkcije, jer treba postati autonomnaarhitektura stila) jer su neki povijesni stilovi zapamćeni u memoriji grada, oni su specifični za nekopodručje i ne mogu poslužiti kao opći model - kritika internacionalnog stila ( ! )

- tradicija racionalizma u Italiji - Terragni i grupa7 / 1926. godine manifest talijanske racionalističkearhitekture se temelji samo na zakomima logike i proporcije ( Terragni : Casa del Fascio )

3 | - u Londonu paralelno s radom NY5 krajem 60ih kao baštinike ideoloških i estetskih premisa rane avangardejavlja se biro OMA čiji je začetnik nizozemski arhitekt Rem Koolhaas - ugleda se na suprematizamLeonidova, tehnicizam megastruktura ( Leonidov radi Magnitogorsk - linearni grad i palaču kulture )

4 | - reduktivni aspekti funkcionalizma pokušali su nadvladati sljedbenici Van Eycka, kroz razradu struktura-lističkog konecpta ''labirintske jasnoće'' - Herman Hertzberger; smatra da oblik slijedi funkciju

... o postmodernističkoj arhitekturi :

- postmodernističku arhitekturu karakterizira svjesno razaranje stila i uništenje arhitektonskih oblika- Helmut Jahn : postmodernizam reducira arhitekturu na stanje ugovora odnosno ambalaže koju stvara graditelj(ambalažer); rad arhitekta se svodi na projektiranje zavodljive maske, scenski impuls koji razdvaja vanjsko odunutrašnjeg, dok oblik odbija svoje konstrukcijsko podrijetlo i rastaće njegovu opipljivost

Karakteristična odlika postmoderne je ekstremni stilski pluralizam koji najčešće završava u kombiniranju detalja irazličitih perioda. Osnovno polazište je da su filmu, arhitekrui ili kazalištu ništa novo ne može izmisliti. Sredinom70ih Jencks je uveo pojam postmoderne da opiše stil tada aktualnih građevina. Elementi dosadašnjih stilovaironično su kombinirani bez straha da se zapadne u historicizam. Građevinsko djelo postaje igra citatnosti i kosise s vlastitom funkcionalnošću. Došlo je do ugrožavanja proteklih 100 godina arhitektonskog razvoja kulmini-ranjem zaraznog eklekticizma.

44

: talijanski neoracionalistički pokret, Tendenza, koji je težio da se arhitektura i grad očuvajuod naleta nezaustavljivih sila megalopolitanskog potrošačkog trenda. Taj povratak u "granice arhitekture"započeo je publiciranjem tekstova Alda Rossija u kojem naglašava ulogu postojećih građevnih tipova uodređivanju morfološke strukture urbanog oblika i njegova razvoja tijekom vremena. Odbacuje tezu da oblikproizlazi iz funkcije i umjesto toga uvodi relativnu autonomiju arhitektonskog stila - realistične forme, iskonskiarhitektonski oblici, urbanistički crteži - ispražnjen volumen nalik na kuću (Dioklecijanova palača).

- uvodi u princip analogne arhitekture, neovisnost arhitekture o funkciji - svoju tezu potkrepljuje povijesnimprimjerima, i traži inspiraciju u prošlim vremenima; proučava arhetipske čiste forme, repeticiju na razne načine,simetriju, te razvija dijalog s poviješću > npr. prikazuje dimnjak kao fokus interesa u zgradi škole, a ne kao neštošto odvodi dim- treba stvoriti odnos prema kontekstu, razviti kontekstualnost, bilo negiranje bilo prigrljivanje- pribjegava geometrijskim formama i elementima svakodnevice / Marc-Antoine Laguier sa svojom primitivnomkolibom bitan je za razumijevanje postmoderne / vidljiva je Rossijeva opsesija elementarnim, rudimentarnim,pogotovo kod korištenja nostalgične teme kabina za presvlačenje ...- racionalist, u kasnijoj se fazi oslanja na populizam

Aldo Rossi izrađuje projekte prema povijesnim arhitektonskim elementima koji podsjećaju na racionalne.Posesivno se vraćao temi škole, bolnice i zatvora. Smatrao je da se kvazi-kažnjeničke institucije, te spomenici igroblja, jedini programi koji mogu utjeloviti vrijednost arhitekture per se. Smatrao je da treba priječi na tzv.analognu arhitekturu jer su najsuvremeniji programi neprikladni za ostvarivanje arhitekture.

| utjecaj :

- Rossi pokušava stvoriti javni prostor, odbacujući usamljene autonomne građevine Le Corbusievskog tipa >umjesto projektiranja, koje smatra previše sputanim, nametnutim preduvjetima i ideologijama on se okrećeumjetničkoj arhitekturi kompozicije - uvijek stvara novu cjelinu od postojećih elemenata / fragmenata- unatoč različitim materijalima i nedvosmislenoj boji, osnovni oblici Rossi-evih zgrada su strogo pravolinijski >također imaju i dodatnu crtu uklapanja u povijesnu proporciju urbanih područja, kao i korištenje domaćihelemenata kao što visoki dvovodni krov - koji ne samo što ruši konture zgrade već može biti shvaćen i kao citat !To kod Rossia nema nikakve povijesne konotacije i nije kopija načina koji se može naći a Mooreovim iliBofillovim zgrada, ali ipak odražava nezavisnost sadržaja

- tri područja djelovanja : teorija, crteži i arhitektura / 1990. godine dobiva Pritzkerovu nagradu- bio je pedagog na ETHZ / njegovi učenici bili su Herzog i De Meuron- racionalistički vokabular : osnovne geometrijske forme koje se ponavljaju ( ! )

ALDO ROSSI (1931. - 1997.)

Giuseppe Terragnitalijanski racionalizam 30ih ( vidljiv u teoriji urbanih formi )Giorgio de ChiricoAdolf Loosstaljinistička arhitektura

| 2 djela stila : Oswald Matthias UngersMario Botta

Biblioteka, Karlsruhe, 1983.kuća Bianchi, Švicarska

| stil : neo-racionalizam

| Rossi projekti : Groblje ModenaTeatro del MondoGallaretese HousingOsnovna škola FagnanoTeatar

Venecia, BiennaleMilanoBolognaGenova, adaptacija

| knjiga : " L'architecttura della citta " Architettura Assassinata (1974.)

1971. - 1978.1979.

1969. - 1974.1972.1991.

45

| Architettura Assassinata (1974.)

- napaduta arhitektura- crteži, vidljiv utjecaj Giorgia de Chirica

| Architecttura della citta (1966.)

1| primjena morfologija i estetike2| traganje za zakonima bezvremenske tipologije3| grad je spremište kolektivnog pamćenja, a građevni tipovi su ukorijenjeni u gradu i nisu apstraktna konstu- kcija neovisna o povijesnim uvjetima - ne treba ih ponavljati već kreativno adaptirati4| grad je sastavljen od univerzalno vrijednih građevinskih tipova i stoga nema potrebe da svako doba izmišlja novu arhitekturu - racionalna interpretacija tradicionalnih kanona u svjetlu novih zahtjeva5| oblik grada tj. njegov zamišljeni plan je važan u svakom dobu, samo njegova upotreba mora biti prilagođena svakom dobu posebno > primjer grada Lucca izrasla iz amfiteatra

- Rossi demonstrira svoje teze utilitarne arhitekture - želi pokazati autonomnost i primarne elemente arhitekture;dobro barata s primarnim formama- 1977. godine (CIAM 10) -> Machu Picchu povelja predstavlja protutezu atenskoj povelji i između ostalogzahtjeva zaštitu povijesnih građevina, kontinuitet zemljišnog planiranja grada, integraciju različitih namjena(protuzoning) i prioritet javnog naspram privatnog prijevoza

| utjecaji na njegov stav :

- časopis Casabella (1954.-1964.) - bio aktivan u tom časopisu- utjecaj Teodora Adorna - teška umjetnost- socijalističke ideje- arhitektura prosvjetiteljstva Boulle, Ledoux,- Quatremere de Quincy, 18.st.- Giulio Carlo Argan- O tipologiji u arhitekturi, 1962.

Pita se: zašto je Gideon trebao kubizam da bi opravdao svoju arhitekturu? Zašto se arhitektura ne okrene samasebi, a ne eksterne disciplinama? Smeta ga u modernoj arhitekturi to što za objašnjenje treba neke vanjskediscipline, vanjske umjetnosti, vanjske analogije - npr. kubizam. Arhitektura treba biti argumentirana samasobom, a ne nečim vanjskim (slikarstvo, kiparstvo, fotografija) - gledaj radije povijest arhitekture, i gledaj grad, tuje sve, sama logika, kako grad nastaje, kako arhitektura živi u gradu. Neka arhitektura sama sebi bude dostatna,iz svog medija promatraj arhitekturu, anatomija koja garantira cjelinu.Njegova knjiga, "Arhitektura grada", gleda gramatiku arhitekture i arhitektonskog jezika kako je ona izgrađena ugradu i što može iz toga naučiti. Iz analize grada izdvaja temeljne postulate.

| temeljni postulati:

1. transcendiranje funkcije :- forma preživljava usprkos promjenama u funkciji, npr. amfiteatar u Nimesu - amfiteatar, pa postaje tvrđava,grad, ili npr. Dioklecijanova palača (palača, vojni logor, grad) -> forma je jača od funkcije

2. odnos : kolektivno vs. individualno :- razumljivo vs. idiosinkratično, nerazumljivo- jezik je anonimna kolektivna tvorevina koja nam omogućava razumijevanje, a možeš biti genij i izmisliti novijezik, novi stil, ali ako te nitko ne razumije, ne valja, nisi genije- opsesivno izmišljanje formi koje nitko ne razumije potencijalno dovodi do kaosa, kolektivna razumljivost jenarušena, a u arhitekturi je grad garancija opstanka civilizacije, jer je napravljen po nama- mi ga razumijemo- briga za kolektiv (socijalističke ideje)

3. odnos permanencija i sektora, odnos monumenta i četvrti grada :- grad će ostati grad ako ostanu neke njegove točke, permanencije, tipa određeni trg, crkva, vijećnica -monumenti | četvrt grada kao neutralno tkivo i neki element koji je monument -> duh grada ostaje

46

| Teatro del Mondo, Bienalle, Venezia (1979. - 1980.)

- plovio po kanalu, plutajući po obali (koristan je za različite namjene) - napravljen od drva (nastaje i nestaje,veza s drvenom arhitekturom Venecije) i željezne skele privremene strukture- uspostavlja vezu s kolektivnom memorijom okoliša ''Everchanging place to everchanging event'' > promjenalokacije i konteksta mijenja i sam objekt - nekad se preoblikuje u tradicionalnu formu kazališta

- plutajuće kazalište iz 18.st, popularno za vrijeme karnevala- serija elemenata : valjak, kocka i stožac- pristup ulica, most i zid - linearno povezivanje- centralna pozornica- inspiracija : talijanski slikari- promjenjivost, prilagodljivost, fleksibilna - responsive arhitektura

- unatoč različitim materijalima i nedvosmislenoj boji osnovni oblici Rossijevih zgrada su strogo pravolinijski -također imaju dodatnu crtu uklapanja u povijesne proporcije urbanih područja, kao korištenje domaćihelemenata- u projektu nasukanog Teatro del Mondo materijali i boje idu ka temi odustajanja od autorskog rukopisa- evokativne skice kabina na plaži, svjetionika, štala i autohtonih struktura u dolini Po odaju uključenost uprošlost sjeverne Italije i latentni klasicizam

Aldo Rossi se odupire radikalnom funkcionalizmu.

Tema tipa i tipologije : kao esencije, bit arhitekture i to je zgodno jer kroz tipologiju imaš alate za produkcijuarhitekture (podsjeti se Argana), tipologija je dosadna (?) imaš dorski hram, model - konkretan dorski hram(Partenon), malo kopiraš drugog i to je to, ali nije tako sjeti se Quincya - razlika između tipa i modela: u tipu jesadržana samo pravilo, ideja, logika nekog elementa, a model je konkretizacija određenog tipa, nijedan tip se nemože poistovjetit samo s jednim modelom, ali se svi modeli mogu poistovjetiti s jednim tipom -> Rossi, NOVAGENERACIJA TIPA: interaktivna tipologija, konstitutivna tipologija : tip ti nudi čisti izvor i ti ga dalje sam razviješ,dakle nije to samo puko ponavljanje

Anthony Vidler : The third typology (1977.) | koncept TREĆA TIPOLOGIJA1. ideal tipa, izvor tipa - u prirodi, organska analogija, 18. st. Abbe Laugier „primitivna koliba“- prauzorakarhitekture | vidi u šumi (deblo - prastup)2. izvor tipa reda - u industrijskoj produkciji - mašinska analogija -> modernizam3. izvor tipa grad - tradicija same arhitekture

Rossi analizira rezidencijalnu tipologiju i kaže da postoje tri različita tipa koja su njemu zanimljiva :- galerijski tip stanovanja- blokovski tip stanovanja (okuplja stanovništvo oko centralnog dvorišta)- tip obiteljske kuće (s tim se ne bavi)

47

| Gallaratese Housing, Milano (1969. - 1974.)

U Milanu se nakon 2. svjetskog rata javila potreba za dodatnim stambenim prostorima. Donesena odluka oizgradnji satelitskih stambenih jedinica na rubu grada; projekt je povjeren studiju Rossi. Osnovna ideja je bilanapraviti sklop zgrada na čijem sjecištu bi bio trg i amfiteatar. Dvije osmerokatnice je projektirao Aymonino,Rossijev kolega, a jednu šesterokatnicu Rossi. Ayminino koristi modernistički princip, punu strukturu srepetitivnim elementima vertikalnih komunikacija.

- dio Aymoninova stambenog kompleksa- podsjeća na arhitekturu tradicionalnog milanskog stanovanja, gdje ulice / hodnici imaju značenje životnogstila, gdje se svakodnevno nešto događa, gdje postoji osjećaj kućne intime i raznolikost međuljudskih odnosa- sastoji se od 2 kontinuirana bloka s kolonadom u prizemlju (dužine 150m) - dugi i ujednačeni ritam je razbijens 4 cilindrična stupa koja označavaju slom 2 bloka; repetitivne jedinice se nižu duž galerije, dvorišni sustav > 2hipertrofirana stupa kao izraz njegove individualne kreacije preživljavanja je koegzistencija u razumljivomneutralnom tkivu ( kolektivno, razumljivo i jasno )

Curtis : U snažnom kontrastu s Erskinovim neo-vernacular Byker wall > neo-racionalizam. "Mršava" i repetitivnajednostavnost, opsesivna linearnost, monotona ulična galerija od jednog do drugog kraja; između izuma imemorije - spoj organizacije Unitea, ulične palube, melankolične reminiscence talijanskih arkada; ogoljen donajelementarnije geometrije kubusa, stošca i cilindra, smješten na simetričnom tlocrtu, oslobođen svakogornamenta- utjecaj De Chirica : čiste linije, mali kvadratni prozori koji se ponavljaju, nizovi kolonada, raster prozorskihokvira > također Rossi barata sjenom - doživljaj prostora je metafizički, tj. skoro nestvaran; pročelja su beskrajnimonotoni redovi betonskih ploča i jednoličnih otvora / poslije su stanari dodali tende na što Rossi gleda kao nadaljnji razvoj arhitekture

ANALOGNA ARHITEKTURA - reference i elementi mogu apstrahirati regionalne karakteristike u najširem smislu.Podsjetnik na arhitekturu tradicionalnog milanskog stanovanja (ulice / hodnici - mjesto susreta, događaja,međuljudskih odnosa)* Unite+ Street decks + talijanske arkade + de Chirico + vijadukt

| Scuola Media, Broni (1979. - 1981.)

- učionice tvore kvadrat unutar kojeg se na kružnojbazi diže zaseban osmerokut PVN-a otkud natkriveniprolazi vode u sva 4 smjera, djeleći tako unutrašnjedvorište

| Cementario del San Cataldo, Modena (1971.)

- struktura bez krova > napuštena zgradanamijenjena onima koji ne trebaju zaštitu,sklonište - kuća za pokojnika u kojem postojiživot i smrt kao kontinuum u kolektivnoj memoriji- na mjestu starog groblja arhitekta Coste iz 19.stoljeća / ovojnica i ispuna- Rossi ga smatra skladištem socijalnog zna-čenja - prikazuje ga kao kuću mrtvih, a grad jesam po sebi kolektivna memorija njegovihstanovnika / groblje je oličenje ideje o kolektivnojmemoriji i stvara igru i enigmatiku u gradu mrtvih;analogija grad - kuća

- projekt podsjeća na tradicionalne kosturnice, tvornicu i tradicionalnu formu lombardijskog podneblja- antički mauzolej; arhitektura kompozicija svijetla i sjene- Boulleovska i de Chirikovska struktura - kuća za mrtve / zajednički komunalni grob - oblik stošca (kao silos)

- groblje u Modeni značajno je po svom ugođaju > Rossi gleda na kolumbarij kao nastambu duša, a bavi setemom ispražnjenog, odsutnog, nenaznačenog prisustva, kao što to radi Georgio de Chirico u svojim slikama(bacač sjene je van slike i naglašen je kontrast prisustvo / odsustvo)

- igra svjetla i sjena na golim stereometrijama, postaje katalizator impresije > bez jake svjetlosti građevina niizgubila na živosti, bitna je sjena kao kod de Chirica- u središtu kompleksa je kubus bez krova, otvoren na nebo - kasnije pretvoren u kosturnicu - njeni prozori sukvadratni, bez stakla, i simboliziraju posljednje počivalište mrtvih / nakon toga niz paralelnih rebara koji sesužavaju u trokut koji završava stošcem (spremište urni) / cijeli kompleks je zatvoren zidom

- na ovom projektu Rossi demonstrira svoje teze utilitarne arhitekture iz knjige "Arhitektura grada" - želi pokazatiautonomnost i primarne elemente arhitekture ( primarne forme )

48

ANTHONY VIDLER - nastavlja se na Rossijevu diskusiju „autonomne“ arhitekture, „analogne“ arhitekture i grada, tepostavlja koncept interaktivne tipologije. Zastupa svojevrsnu otvorenost pojma tipa, kako u smislu njegovog semantičkogznačenja, tako i u smislu njegovih sintaktičkih odrednica. Uočenu konceptualnu (semantičku) otvorenost pojma tipailustrira primjerom Rossijeva projekta za gradsku vijećnicu u Trstu, koja koketira s oblicima zatvora iz 18. st. Vidler pozivapromatrača „čitača“ da razmotri primarnu temu zgrade (gradsku vijećnicu) u svjetlu sekundarnih asocijacija - pridruženihimplikacija proizlazeći iz uobičajenog razumijevanja sekundarne teme (zatvor kasnog 18. stoljeća). U tom smislu tipfunkcionira otprilike kao književna metafora. Vidler tako predlaže: "Dijalektika je očito kao društvo koje razumije u aluziju nazatvor još uvijek ima potrebu za takvim podsjetnikom, dok u onom trenutku kada taj lik konačno izgubi svoje prepoznatljivoznačenje, društvo je postalo ili samo u sebi u potpunosti zatvor, ili, možda, njegova suprotnost."

Uz konceptualnu otvorenost pojma tipka, Vidler ispituje i njegovu „ontološku“ otvorenost. Naime, interaktivni subjekttipologije jest sam grad, promatran kao cjelina, čija je priroda izvučena iz njegovih arhitektonskih elemenata. Iz takve„ontologije grada“ može biti konstruirana arhitektura koja kreira tipološke analogije arhitektonskih elemenata do kojih inastaje, a ne da se samo igra s njihovim metaforičkim značenjima (značenjima koja su u tim tipovima nekada prebivala).Na primjer, Rossijev projekt groblja u Modeni postiže svoju dirljivost upravo iz konstruirane interakcije elemenatagrobnice, kuće, grada i groblja. Dolazi do svojevrsnog blokiranja odnosa tipova, njihove interakcije i prenašanja, i dostvaranja analognih momenata koji nisu postojali prije nego što ih je sama arhitektura tako jukstaponirala i postavila.

Arhitektura tako, u svojoj samoj autonomiji, omogućava koncepciju svijeta koji možda nije nikada stvarano postojao, alise svejedno može doživjeti i provjeriti. Te paradoksalne mogućnosti analogne arhitekture Rossi opisuje u svomrazmišljanju o Canalettovoj slici „analogne Venecije“. „U tom smislu, Palladijev projekt za most Rialto, Basilica Paladiana iPalazzo Chiericati okupljeni su i prikazani kao da je slikar portretirao urbani kontekst iz perspektive vlastita sagledavanja.Tri Palladijeva monumenta, od kojih je jedan projekt, konstruirani su ovdje kao analogna arhitektura, kao i analogni grad.Zemljopisna transpozicija monumenata na lokalitet projekta za most Rialto ustanovljuje grad koji mi poznajemo, a koji sepretvara u mjesto čistih arhitektonskih vrijednosti. …Analogna Venecija koja je ovdje rođena stvarna je i potrebna mi ovdje prisustvujemo jednoj logičnoj - formalnoj operaciji,promišljanju na temu monumenata i uznemirujućeg urbanog karaktera u povijesti umjetnosti i povijest misli.Prisustvujemo „kolažu“ Palladijeve arhitekture koja odgovara novome gradu, a u svojem se poju, kao takva ponovopotvrđuje.“

CARLO SCARPA (1906. - 1978.)

- profinjeni je talijanski meštar koji je vezan uz manufakture i ručni rad, i to uz manufakturnu produkciju kao prije200 - 300 godina; majstor detalja, materijala, specifičnog talijanskog pristupa, i on je specifični regionalnoznačajni majstor > Scarpin pristup je materijalan i svaki projekt je rukotvorina- najpoznatiji projekt : Museo Castel Vecchio, Verona

| Banco Popolare di Verona (1973.)

- "Bizantinac koji je došao u Veneciju putevima Grčke"- stratifikacija, slojevitost, dinamična interakcija planova- utjecaj Wrighta, De Stijla i antičkog Japana- centralna aktivnost je restauracija i prenamjena starihzgrada u kojem je razvio metodu jukstapozicije novog istarog, pojačavajući njihova značenja tako da promatračima osjećaj prolaska kroz vrijeme- glavna fasada je artikulirana prema Semperovimelementima : obrada kamena, screen-wall u gipsu imetalom uokvirena loggia na vrhu

- Scarpin pristup banci kao instituciji je svjesno indiferentan (nema Kahnovskog retoričkog veličanja) - iskazujeje samo kroz luksuzne materijale / mjesto i prostor su za njega samo privremene lokacije koje se konstantnomijenjaju pokretom i svijetlom

49

U svojoj paradoksalnoj sposobnosti da proizvede potpunu sliku i odnose strukture i objekta (da omogućidoživljaj i razumijevanje aktualnog, konkretnog, historijskog života) pomoću nečeg što je neupitno i eminentnoarhitektonski modalitet, arhitektura otkriva- u samoj svojoj autonomiji- prikriveni kritički potencijal.

| 3 smjera kojim ide arhitektura :1. dalje graditi kanone2. gurati modernizam do ekstrema, Archigram, Superstudio, sve nosiš sa sobom, ne trebaju ti trgovine,gradovi, samo se prikopčaš3. idemo priznati da je modernizam mrtav

50

TICINSKA (TESSINSKA) ŠKOLA : racionalna arhitektura pojedinaca kao što su Aldo Rossi ili Vittorio Gregotti injihovi pokušaji da spoje tradiciju i suvremene elemente, pali su na posebno plodno tlo u talijanskom govornomkantonu Tessin (Switzerland). Zahvaljujući ugodnoj klimi i divnom pejsažu jezera Maggiore ova regija odavno jemjesto vila imućnih. Od 40ih je mjesto zagušeno modernističkim, više-manje jednolikim vilama, što izazivaprosvjede arhitekata. Usporedno s krizom modernizma 60ih i 70ih ovaj prostor je proizveo svoj vlastiti arhitekto-nski pravac : Tessinska škola. Na prvo mjesto stavlja monumentalnu arhitekturu umjesto standardne, ali istovre-meno su uzeli u obzir prirodu pejsaža i individualne potrebe korisnika.

- član Tendenze (Ticinska Tendenza); proučavajući jednostavne oblike tradicionalnih kamenih kuća, strukturetipičnih sela i način na koji se ona uklapaju u topografiju prirode, ticinski su arhitekti razvili vlastiti oblikovni jezikkoji nije nastojao oponašati nego je težio tome da nova arhitektura "razjasni" postojeće oblike i prostorneodnose, te da ih "nadogradi" i "oplemeni" - pristupi ticinskih arhitekata tom procesu bili su prilično različiti

- njegov rad je usredotočen isključivo na probleme koji se izravno odnose na specifično mjesto (kritički regio-nalizam), prilagođavajući pri tome postupke i pristupe sa strane- formalno školovan pod Scarpinim utjecajem, Botta je došao i u doticaj s Kahnom i Corbusierom (zgrada nastupove, beton brut), te je pod njihovim utjecajem nastavio usvajati talijansku neoracionalističku metodologiju >A. Rossi (oslanja se na upotrebu osnovnih geometrijskih oblika : krug, kocka, ... ), dok je istodobno zadržavaosposobnost da zanatski obogaćuje svoje oblike / Tessinska škola : monumentalnost- značajke njegovog rada : s jedne strane trajni interes za "građenje lokacije", a s druge njegovo uvjerenje dagubitak povijesnog grada možemo nadoknaditi jedino "minijaturnim gradovima"

- njegove kuće služe i kao obilježja u krajoliku - pokazatelji limita ili granica, te su često izvedene u vidu bunkera/ Belvedera, dok prozori gledaju na odabrane prizore krajolika; proglašava ih primarnim oblicima smještenim uodnosu prema topografiji i nebu / izgrađuje lokaciju, oplemenjuje je - kuća je dio lokacije- unatoč osjećaju za domaći senzibilitet, koji je suvremen i tradicionalan, najkritičkiji vid njegovih ostvarenja sujavni projekti - "vijaduktne građevine"- najveća nada talijanske arhitekture 70-ih / kasnije prelazi u manirizam - nije tako zanimljiv

MARIO BOTTA (1943. - )

| 2 djela stila : Aldo RossiOswald Matthias Ungers

Gallaratese Housing, Milano, 1969. - 1974.Biblioteka, Karlsruhe, 1983.

| stil : neo-racionalizam + kritički regionalizam

| Botta projekti : Casa Rotonda (Medici House), Ticino, SwitzerlandDrveni model (Boromini) crkve San Carlo alle Quatro Fontane, SwitzerlandCathedral of the Resurrection, Evry, France

1980. - 1982.1999. - 2003.1988. - 1992.

| Novi administrativni centar, Perugia (1972.), natječaj

+ Luigi Snozzi

- projektiran je kao grad unutargrada > vijadukna megastru-ktura ostvaruje svoje prisustvou urbanom okolišu bezobezvrjeđenja gradske jezgre ibez stapanja u urbani kaoskojim je bio izložen

51

| Casa Bianchi, Riva San Vitale, Švicarska (1971. - 1973.)

- kuća jednostavnog geometrijskogoblika s minimalnom okupacijomterena smještena na padini,uspostavlja dialog s okolišem- u kuću se ulazi s padine prekoskeletnog čeličnog crvenog mosta- inspiracija mu je poljoprivredni toranj- kubični toranj definiran je s 4 ugaonastupa, izgrađena od predimenzionira-nih betonskih blokova te geometrijskimurezima kroz koje prodire svjetlo > izaproreza su terase koje kroz iste teproreze ostvaruju konflikt s okolinom

- tim predimenzioniranim otvorima dobivamo dozu monumentalnosti / koristi materijal "intonaco lucido"

- cijela je kuća tako organizirana po vertikali unutar betonskog okvira u vidu (manjih) betonskih kubusa : jedanod šupljih kubusa unutar tog istog okvira je ekstenzija terase s tim da je terasa filter zona eksterijera i interijera- na vrhu kuće je ulaz, atrij i studio, niže su sobe, a najniže kuhinja i dnevni boravak, dok je u podrumu servis- kuća primarnog čvrstog okvira i oblika je kontrapunkt prirodi - povezana je s njom, ali joj nije podređena;uspostavljen je dialog- smatra da arhitektura ne može biti uklopljena s prirodom, samo može napraviti novu ravnotežu s njom, gradilokaciju, a ne na lokaciji - kuća je obilježje u krajoliku / prozori su zamijenjeni ''pomirbenim'' među-zonama

" Arhitektura je umjetnički čimbenik. Jedini način odavanja počasti prirodi je biti u izravnojsuprotnosti s njom, u sukobu (…) arhitektura je narušavanje krajolika; ona ne može jednostavno biti uklopljena,

ona mora stvoriti novu ravnotežu. "

| Obiteljska kuća Vacallo, Ticino, Švicarska (1986. - 1989.)

- trokutna zgrada, strukturirana fasada od cigle sastražnje strane, štiti je od okruženja - sa straneokomite dolini kuća izgleda upadljivo s 2 luka, isredkojih se nalazi lagano zaobljena terasa kojom seprodužava tema luka i širi je dalje na pejsaž- kao i sve Bottine kuće ova kombinira skorosakralne unutrašnje sobe s prisnim položajem upejsažu. Postiže to s jasnim bezvremenskimgeometrijskim oblicima- zgrada je gledano u cijelosti potpunomonumentalna, iako ljudska dimenzija nijeizgubljena

Na optužbe svojih kritičara da njegove građevine ne sadrže nikakve obzire niti ostvaruju pomirbene odnose sasvojim okruženjem, Botta kaže ''vjerujem da je pogrešno podčiniti se postojećem okruženju. Ako su u njemu

vrijednosti, ja ih uključujem. No ne mogu se povezati s glupošću koja nas okružuje."

| Scuola Media, Broni (1972. - 1976.)

- dugačka lamela, vanjština u natur betonu, ekspresivnog interijera, monotonost fasade razbija otvorima i pro-dorima, svjetlarnici na krovu … / vidljiv utjecaj projekta za sveučilište u Perugi

52

Pristup koji se uvažavanjem konteksta nastoji suprotstaviti neutemeljenosti arhitekture u određenom prostoru inedostatku smisla moderne arhitekture, kako bi joj dao smisao i osjećaj za mjesto koji nedostaje internacio-nalnom stilu. Frampton u svojoj knjizi ''Towards a critical regionalism: Six points for an architecture of resistance''smatra da kritički regionalizam treba prihvatiti modernu arhitekturu zbog njenih kvaliteta, ali istovremeno moraprocijeniti njenu odgovornost, osobito prema kontekstu u kojemu će se graditi. Naglasak treba biti na topografiji,klimi, svjetlu i tektonskim formama više nego na scenografiji, na taktilno više nego na vizualno. Ne trebamoinspiraciju crpiti iz konteksta, već elementi trebaju biti umetnuti u kontekst. Prema Framptonu regionalno seočituje kao lokalni oblik svjetske kulture. Moramo njegovati prošlost i njene tipologije i tako kovati kulturniidentitet, ali moramo sudjelovati i u znanstveno, tehničkoj i političkoj stvarnosti svijeta.

- predstavnici: Jorn Utzon, Grupa R (Barcelona), Alvaro Siza, Mario Botta, Tadao Ando, Harry Wolf

KRITIČKI REGIONALIZAM

ALVARO SIZA

- portugalski arhitekt; preosjetljivost na preobražaj fluidne, ali specifične stvarnosti daje njegovom radu bogatijuslojevitost i ukorijenjenost. Njegovo polazište - utjecaj Alvara Aalto-a koji je isto svoje zgrade zasnivao nakonfiguraciji specifične topografije i sitnozrnatoj strukturi lokalnog tkiva- svi njegovi radovi su u savršenom skladu s ruralnim primorskim krajolicima područja Porta; drugi značaj jeudovoljavanje lokalnom materijalu, zanatstvu i osobitosti lokalnog osvjetljanja- odan lokalnim materijalima zanatstvu u svjetlu, ali ne zapada u sentimentalnost koja bi isključila racionalneoblike i suvremenu tehniku - kritički regionalizam ( ! )- bijela estetika : nešto po čemu je Siza značajan

| Cro primjeri : Igor Emili

Neven Segvić

Poslovna zgrada Građevinskog projektnog zavoda, RijekaVilla Lostura, KlenovicaMuzej revolucije, Rijeka

1970 .1970.1976.

| Tea House Boa Nova, Leca de Palmeira, Portugal (1963.)

- leptirasti tlocrt direktno nasađen na hrid > odnos objekta prema specifičnoj lokaciji : svojevrsna mimikrija, krovpoprilično blagog nagiba prati topografiju terena / važnost pristupnog puta, planirano zadržati postojeći put, alinaknadnom odlukom Siza projektira novi - zbog terena korištene različite rampe i stepenice- odnos služenih i služećih prostora, prostori za goste okrenuti prema kadriranom pejsažu, staklene šajbe,gospodarski prostori donekle skriveni pozadini objekta (jedina naznaka prozor koji gleda u gospodarstvo)- Siza govori o ovome projektu (koji je bio jedan od prvih njegovih) kako je zbog zadane lokacije morao dobitiefekt kao da je građevina oduvijek tu, tj. da ne možemo zamisliti taj prostor bez nje- ulaz na visokoj koti, zaštićen stijenama karakterističnim za to područje - prostor se može u potpunosti rastvoriti/ zapad - blagovaonica i restoran, tea room - gledaju na more; ostakljenjima je omogućen stalni kontakt sokolinom : tea room > veliki prozori iznad natur betonske baze; blagovaonica - potpuno ostakljena, prozorskiokviri mogu klizati dolje ispod poda, u potpunosti se otvoriti, stvara nevjerojatan efekt ljeti kada je mogućeprošetati iz blagovaonice direktno do mora- atrij kroz 2 etaže / servis - poluukopani - uski prozor i dimnjak od obojene keramike- različitost materijala : gruba vanjština (bijeli žbukani zidovi, betonski stupovi) i fina unutrašnjost (afričko crvenodrvo, namještaj) / krov : betonska ploča pokrivena terakota pločicama ispod spušteni drveni strop

53

| Ocean swimming pool, Leca de Palmeira, Portugal (1965.)

Projekt javnog kupališta uz morsku obalu nastaje u vrijeme vladavine diktatora Salazara, u malom mjestu Lecade Palmeira. Osnovno pitanje na koje je arhitekt ovdje morao odgovoriti je kako se odnositi prema stjenovitojstrukturi priobalja. Odluka da zadrži stijene u parteru koji okružuje vanjski bazene, a da pritom im ne robuje, činiovaj projekt na prvi pogled atraktivnim, kontekstualnim i dan danas suvremenim. Prateći sadržaji nanizani su uzprometnicu i čine vizualnu barijeru prema bazenima čime se poštuje privatnost kupača u odnosu na prolaznike.Konstrukcija je betonska, a svlačionice su načinjene od tamno bojanog drveta, čime se autor igra s jeftinimmaterijalima postižući ipak kvalitetnu izgradnju. Budući da je riječ o objektu čija je uporaba sezonska, prostor jepotpuno otvoren, ali ipak zaštićen od sunca i neželjenih pogleda na potrebitim mjestima. Zanimljiv je smještajbazena; veći je ortogonalan i teži ka spajanju s horizontom oceana dok manji, većim dijelom obrubljen živomstijenom ostvaruje intimnije prostore u sebi. Prostor koji ima svrhu javnog kupališta intenzivira druženja pa se utom kontekstu, osim obilja niskih parapeta za sjedenje može opravdati inzistiranje na očuvanju živih stijena, kojai u našim prilikama uvijek imaju određenu snagu da nas privuku da sjednemo baš na njih. U tom smisluzanimljivo je usporediti ovaj objekt s kupalištima na našoj obali koja često zanemaruju prirodnu topografiju i težemaksimalnoj betonizaciji stjenovite obale.

Curtis : Nije imao namjeru oponašati seosku arhitekturu ali je želio opisati njen socijalni uzorak i osjetljivost zakrajolik i svijetlo.

| Beires House, Porto (1976.)

- stakleno pročelje ''prekida'' prizmu > u obiteljskoj kući u Portu vidi se već Sizin diskurs; vidimo ortogonalnostprema cesti i distorziju ortogonalnosti prema privatnoj unutrašnjosti / koristi se kontrastom tvrdo-mekano- u vrijeme kada je zaprimljena narudžba za ovu malu stambenu kuću, u Portugalu vlada kriza zbog brzog rastatroškova gradnje; Siza biva razočaran lokacijom kada je prvi put vidi - nastaje skica sa prihvaćanjem realnosti teulice uz dodavanje jednog volumena > okolni objekti beznačajni pa povezivanje s njima nije dolazilo u obzir- Siza : "Taj je volumen na jednom kraju razoren, pout apstraktno prikazane ruševine" > iz razrušenog dijelaizdignuta staklena membrana koja sadržava raspodjelu programa prema zahtjevu naručitelja- otvara se kao staklena s jedne strane, a s druge je potpuno zatvorena- klasična kompozicija : javno (zatvorena, mirna, suzdržana, pravolinijska fasada) - privatno (otvorena,staklena dekonstrukcija apstrakcije ruševine) / mirna fronta prema ulici - u vrtu dekonstrukcija- stil : kritički regionalizam

54

| Pinto Branch Bank, Olivera de Azemeis (1974.)

- banka je smještena na parceli koju definiraju glavnagradska ulica (na istoku) i mali trg sa zapada i sa višekote - svaki volumen koji definira okolni prostor (kuća iz17.st, palača pravde, zaobljeni ugao na istoku) nalaziodjeka na nekom elementu građevine (sam volumengrađevine), iako je predloženi izraz izrazito konstantan

- uglovnica, interpretacija moderne : bijela žbuka,veliko ostakljenje, razlozena geometrija, razloženiprostorni elementi > ispituje svoj vokabular- bijela estetika

- značajan je princip projektiranja kroz presjek : uvlačenje katova, složena geometrija se mijenja po vertikali,tlocrt se smanjuje prema gore- različite geometrije, različiti prostorni efekti / udovoljavanje materijalu, zanatstvu i osobitosti lokalnogosvjetljenja, topografski uklopljena- bijele zidne i staklene površine prelaze iz vanka unutra, povezujući te prostore- u unutrašnjosti sistem rampa i stubišta

- bijela žbuka / različite geometrije, različiti prostorni efekti / ispituje svoj vokabular, interpretacija moderne /udovoljavanje materijalu, zanatstvu i osobitosti lokalnog osvjetljenja / topografski uklopljena

| Bouca socijalno stanovanje, Porto (1977.)

- low budget, 4 kata, vanjsko stubište, zadržana individualnost, personaliziranje vlastitog stubišta (sjedenje,igranje, cvijeće), repeticija stubišta i gradacija prostora, ponavljanje lamela na katu, klasična kompozicija , 3/4horizonta, od teškog prema laganom, unutar budžeta zadržava individualnost- stupnjevanje pročelja od "teške baze" do lamele na katu

- idejni projekt izrađen je 1973. godine prema narudžbi fonda za socijalno stanovanje na lokaciji koja granici sdegradiranom stambenom zonom. Cjelina obuhvaća četiri bloka četverokatnica koje povezuju dvokatnice (dvastana po modulu, većinom trosobnih) maksimalno 128 jedinica. Pristupi stanovima na trećem i četvrtom katuostvaren je preko galerija na sjevernoj strani, balkoni su odvojeni zidovima (repetitivnost). Struktura i zidovi kojisačinjavaju i povezuju galerije dijele dvorišta u kojima je pristup omogućen samo pješacima i to iz smjeraželjeznice. Na južnom kraju nalaze se servisni prostori koji opslužuju cjelinu i otvaraju se prema okolnompodručju. Na kraju lokacije postavlja masivni zid za zaštitu od buke obližnje pruge.

- plastična struktura / 2 tipa prozora : obični i francuski / gornji stanovi su manji i imaju sobe na galeriju / donjistanovi su veći i imaju sobe na katu / zgrada dovršena 2004. godine

- u projektu socijalnog stanovanja bavi se temom želje za individualizacijom, pa svaka obitelj ima svoje stubište.Bitna je i tema življenja vani. Ovaj projekt, kao i njemački Siedlunzi, pokazuje individualiziranje pristupa kući.

55

| Arhitektonski fakultet, Porto (1995.)

Projekt smješten je u mjestu poznatom ne samo po vinu, nego i po Eiffelovom mostu, Koolhaasovoj kući zaglazbu i radno je mjesto Alvara Size. Nastao je kao rezultat želje lokalnih arhitekata da se udalje od Akademijelikovnih umjetnosti u kojoj se prije predavala arhitektura. Fakultet je osmišljen kao kampus, izraz funkciona-lističkog duha iz kojeg i neovisno o kojem nastaje forma i atmosfera prostora. Prvi izgrađeni paviljon, kao i svedruge kuće u kompleksu, je cijeli ožbukan bijelom bojom. Siza se trudio očuvati okolna višestoljetna stablapostavljajući rahlu strukturu kampusa unutar postojećeg gaja. Ugledajući se na tradicionalne portugalske kuće18. stoljeća, koristi U oblik, kako bi prostore crtaonice okrenuo ka introvertiranim vrtovima. Stranice slovadodatno zatvara kako bi pojačao intimnost prostora. Ostale zgrade u sklopu uslijedile su tek kad je sveučilišteskupilo sredstva za veće zemljište. 10 samostojećih različitih zgrada namjerno su postavljene u specifičan odnoskoji s jedne strane štiti od buke ulice, a s druge ritmički pušta pogled na dolinu rijeke. U ovom nizu nedostajejedna karika čime je arhitekt htio razbiti stvaranje reda i omogućiti jedan veći pogled na more. Zgrade takostvaraju nepravilan trg koji naizgled proizlazi iz oblika parcele; arhitekt ovaj oblik argumentira kao nastavak temeU zgrade koju je koristio kad je projektirao prvi paviljon. Kampus nema jasno oblikovan glavni ulaz, a kaonajznačajnije pročelje mu služi ono okrenuto ka rijeci, koje je na jednoj zgradi ekspresivno oblikovano, koristećisamo zaštitu od sunca i prozore. Ono na čemu arhitekt inzistira jest funkcionalistički pristup arhitekturi koji uvijekmora biti zadovoljen, tek naknadno može se govoriti od dodatnim arhitektonskim vrijednostima projekta.Funkcionalno iz sklopa se može vidjeti da su crtaonice jasno odijeljene u samostojeće zgrade jednakih tlocrta,ali različitih pročelja dok su prateći sadržaji smješteni u nizu koridorima povezanih zgrada uz rub parcele. Prozoriu crtaonicama svojoj iregularnošću razbijaju monotoniju tlocrta, a da pritom ne variraju u uvjetima osvjetljenja.

- 5 točaka Le Corbusiera; utopljeno u zelenilo, urbanizam, shed krov - industrija (tvornička estetika), Fenetre enlongeur (prozorska traka), krov - svjetlo prirodno

- kod Sizinog projekta Fakulteta arhitekture nailazimo na suzdržanu geometriju koja se malo transponira u neštodrugo. Svaka zgrada ima svoju osobitost i nije repeticija. Zasjenjeni prostori, vanjski prostori, prostori prolaza,zadržavanja, spojeni su u cjelinu. Vidimo specifičnu estetiku na rubu prema tvorničkoj estetici. Javlja se temaosobne interpretacije volumena.

56

- veteran meksičke arhitekture čije najuspjelije kuće (u predgrađu Mexico Citya - Pedregal) poprimajutopografski oblik; kao dizajner krajolika i arhitekt, uvijek je težio senzualnoj arhitekturi povezanoj s tlom,arhitekturi ograđenih prostora, fontana i vodotoka, te arhitekturi smještenoj u vulkansku stijenu i bujnuvegetaciju; arhitekturi koja se indirektno poziva na meksičku esencijalnost- karakteristika njegovog rada je i protivljenje prodoru intime u suvremenom svijetu i njegovoj kritici postepenoguništavanja prirode koja dolazi s poslijeratnom situacijom : svakodnevni život je postao previše dostupanjavnosti zato bi vrtovi trebali biti ograđeni od javnosti- već u vrijeme kad gradi svoju prvu kuću i atelje oko zatvorenog dvorišta u Tacubayi (Mexico, 1947. godine),Barragan se izdvaja iz sintakse internacionalnog stila, no njegovo djelo uvijek ostaje vjerno apstraktnom obliku- Barraaganova sklonost velikim apstraktnim plohama postavljenim u krajolik se najsnažnije uočava u njegovimvrtovima namijenjenim stambenim četvrtima Las Arboleadas (1958.) i Los Clubes (1961.), te spomeniku SatelliteCity Towers u Mexico Cityu (1957.) s M. Goeritzom

- najveći „pjesnik" među modernim arhitektima. Bio je „dizajner krajolika" i težio je senzualnoj arhitekturipovezanoj s tlom, arhitekturom ograđenih prostora, fontana, vodotoka, arhitekturom smještenoj u vulkanskustijenu i bujnu vegetaciju, što pokazuje njegov osjećaj za mitske i iskonske krajolike. Na njega su snažan utjecajimala sjećanja iz djetinjstva s obiteljskog ranča, gdje je zemlja bila crvena, a kuće s ogromnim strehama ikrovovima od crijepa, sistem vodovoda jako domišljat, domaće životinje i sl.- bajkovit izgled. Ta sjedanja bila supovezana s njegovim doživotnim bavljenjem islamskom arhitekturom.- većina Barraganovih projekata bila je za izrazito bogate ljude u okolici Mexico Citya. Velik utjecaj na njegaimala je : Altamira (Spian), Zidovi meksičkih samostana i meksičke seljačke kuće s vrtovima

- teme građevina: zid i boja / struktura i svjetlost - grubo ožbukani obojeni zidovi zatvaraju dvorište i jasnodefiniraju prostor- kritizira modernu arhitekturu zbog staklenih fasada koje ne daju osjećaj sigurnosti, a to je zadaća arhitekture- 1980. godine dobio Pritzkera za arhitekturu kao uzvišeni čin pjesničke mašte

LUIS BARRAGAN (1902. - 1988.)

| projekti : 1975.1968.1962.

1954. - 1960.1947.1954.

Gilardi house, Mexico CitySan Cristobal, Mexico CityLas Arboledas, Mexico CityTlalpan kapela, Mexico CityBarragan House, TacubayaCasa Galvez, San Angel

| stil : minimalist

| 2 djela stila : Alvaro SizaTadao Ando

Leca de Palmeira bazen, 1965.Church of light, Osaka 1988.

| utjecaj : Alberto Campo Baeza

" Vjerujem da bi arhitekti trebali dizajnirati vrtove koji će se koristiti koliko i kuće koje grade, kako bi razviliosječaj za ljepotu, ukus i sklonost ka likovnoj umjetnosti te drugim duhovnim vrijednostima (...) Svako djeloarhitekture koje ne izražava duhovni spokoj je pogreška ! ""

Luis Barragan

57

| Tlalpan kapela, Mexico City (1954. - 1960.)

- kapela kapucinskog samostana u Tlalpanu 1952. - 1955.- koristi grilje da bi stvorio razlicito misticno raspolozenje ovisno o prostorijama u tlocrtu

| San Cristobal, Mexico City (1967. - 1968.)

- Barragánova sklonost velikim gotovo nepreglednimapstraktnim plohama postavljenim u krajolik vidljiva je na farmikonja "San Cristobal" za obitelj Folke Egerstrom u predgrađuMeksika. Tu su prostrane štale izgrađene uz kuću- "nastamba" za ljude smještena je uz nastambu za konje, anjihovi nacrti ne odudaraju jedni od drugih, kao da nema bitnihrazlika između ta dva tipa životinja - ljudski prostor je sastavljenod ožbukanih kubičnih formi perforiranih sa četvrtastimotvorima podjeljenih između dva glavna bloka ulaznogprostora- glavna pozornost posvećena je odnosu unutarnjeg ivanjskog prostora; na primjer, dnevni boravak ima pogled kroz

veliki prozor sve do konjušnice na sjeveru ali je također s uskim vratima povezan sa pravokutnim dvorištem kojeje s tri strane okruženo visokim zidovima. Vanjski prostor između kuće i staze podjeljen je dugačkim zidom saširokim otvorima, s vrtom na jednoj strani a pomoćnim dvorištem na drugoj. Veranda ravnog krova na vrtnojstrani zida pruža sjenovito utočište plivačima u bazenu; na široj, sjevernoj strani, ponovljeni su razdvajajućielementi zid/veranda/bazen ali ovaj put u većem mjerilu, u mjerilu za konje- sada je razdvajajući zid red izmaknutih konjušnica, veranda ima razmaknut krov, a bazen je naglašen slapomkoji izbija iz čvrstog, krvavo-crvenog zida / duži, niži i čak više ružičasto ožbukani zid proteže se zapadnomstranom štale do kuće i kroz kuću / nasuprot bazena za konje, dva otvora u zidu vode do malog polja zavježbanje / kuća i konjušnica smještene su nasuprot teatralne pozadine od ružičastog zida i velikog bazena- ovdje, više nego u samoj kući, nalazimo naglašavanje Barraganovih omiljenih tema : geometrija i priroda,osjećaj za mitskim, vrijednost materijala i njihovih potencialnih izvora apstrakcije. Prostor za ljude je obojanneutralnim, pasivnim bojama, dok su ružičasta, ljubičasta i crvenkastosmeđa bile odabrane za grubo žbukanezidove čije usklađene proporcije i arhaična smirenost čine pozadinu za protagoniste na sceni, konje- Barragan je bio zaljubljenik u konje i na neki zagonetni način konji su za njega predstavljali neku vrstučovječnosti, dobrote. Možda postoji i drugi način za opis farme "San Cristobal": jednostavna nastambaprojektirana za suživot dviju životinja - konja i jahača.

58

| Plaza y Fuente del Bebederos, Las Arboledas, Mexico (1958. - 1962.)

- dolazi do izražaja sklonost velikim,skoro nepreglednim apstraktnim plohamapostavljenim u krajolik - ogromna vodenapovršina (u Mexicu gdje nema vode nakilometre), živo boje ploha- duga vodena tekuda pruga kao da je odumjetnog materijala, te velika bijela pruga- prostori definirani geometrijskimplanovima, mrežom vodenih spremnika,slobodnostojećih zidova i korita, iluzijedubine, veličine i perspektive ojačanekontrastima boja, dvosmisleno

postavljenim pravokutnicima, kontroliranim odbljescima dalekog pejsaža i igre svijetla i sjene na vodi

| Gilardi House, Mexico City (1976.)

- interpolacija roze boje sa samo jednim prozorom na uličnom pročelju, intimno dvorište, krovna terasa ->prepoznatljiv Barraganov izričaj- sastoji se od 2 volumena, ima unutarnji bazen- prepoznatljiva po ''žutom hodniku''

| Monumentalni tornjevi, Mexico City (1957.)

- tornjevi zapravo ne služe ničemu,samo markiraju ulaz/izlaz u grad- moderna apstraktna skulptura uzbrzu prometnicu gdje poprimajurazličite međuodnose- monolitni oblik izduženog trokuta,30-50m visine u osnovnim bojama :crvena, žuta i plava.

59

| Barragan House, Tacubay, Mexico (1947.)

- izdvaja se iz sintakse internacionalnog stila no uvijek ostao vjeran apstraktnom stilu- sastoji se od prizemlja i dva gornja kata, kao i mali privatni vrt- Barragánov rad integrira moderne, tradicionalne, umjetničke i kolokvijalne struje i elemente u novu sintezu,koja je utjecala na suvremeni dizajn vrtova, pejsaža i krajolika- otkriva većinu njegovih tema : prizmatični volumeni, mirni prostori, teksturirani jednobojni zidovi, višeznačniplanovi, varijacije platformi, patio, terasa i tajni vrt, kontrolirani vidici, tranzicije kroz layere prostora, reflektirajućibazeni i skriveni izvori svjetla. Vanjski svijet drži na odmaku zidovima i minimalnim otvorima- "refuge" - sklonište / ''svako djelo arhitekture koje ne izaziva spokoj je greška'' -> primarni element njegovearhitekture je pravokutna obojena ploha koja može postati stepenica, pod, zid, strop -> iz jezika modernogapstraktnog slikarstva- "object trawes" - dijelovi seljačke kulture : glineni vrčevi, tradicionalni namještaj, grede balvana kao vitalnikontrast modernoj apstrakciji- projektira iz presjeka (spoj galerije i ateljea, krovna terasa); dematerijalizira parter, sklon jednostavnosti; izpresjeka je vidljiva i krova terasa

Privatna Barraganova kuća na jedinstven način spaja težnje moderne arhitekture s tradicionalnom meksičkomarhitekturom i umjetnošću. Iz vana s ulice kuća je ukočena i neupečatljiva, anonimna u skromnom susjedstvu,dok je iznutra jedinstven utjecaj kolonijalizma, živih tradicionalnih boja Meksika, ali i Loosovog Raumplan (svakiprostor ima svoju visinu, što se ne vidi na fasadi). Teksture zidova su bitne kao i boja te svjetlost. Zidovi premaulici imaju visoko postavljene otvore. Po geometrijskoj jasnoći ona je dio internacionalnog stila. Dnevni boravakse otvara na vrt, vrt je kadriran velikim prozorom. Podijeljen je na kvadrante elegantnom konstrukcijom. Vrt jeslobodan, divlji i tu glavnu riječ ima priroda. Koristi inovativne elemente za to vrijeme npr. drveno stubište uz samzid bez oslonca, prozor čije je staklo smješteno direktno u zid itd. Ideja krovne terase vjerojatno je preuzeta odLe Corbusiera, ali ima visoke zidove tako da stvara jedan mikro-svijet okrenut samom nebu. Svaka soba imasvoju atmosferu, svjetlo i boju (total dizajn).

- kuća je danas muzej i dio svjetske baštine UNESCO-a (od 2004. godine)

60

- Englez, živi u Švedskoj, ideje o humanoj i socijalnoj arhitekturi; član Team X- sub-artički regionalizam- želio odgovoriti na ekstremne hladnoće i vručine (u njegovom slučaju hladnoće) u formi organizacije samezgrade; razvija niz sredstava da isključi sjeverne vjetrove i zaleđenja, da primi sta više zimskog sunca, maknesnijeg od otvora, osigura socijalni zivot u potpuno zatvoreni ali prirodno osvjetljenim prostorima tjekom polarnihnoći- nepravilni oblik njegovih građevina nastaje zbog topografije, vremenskih uvijeta, dok su balkoni, konzole,zakloništa i produženi trijemovi omogučavali postepeni prijelaz iz javnog u privatni prostor - gradacija- poseban utjecaj Alvar Aalta na humanizam i poetsku funkcionalnost - prilagodba moderne svojoj geografiji ikulturi- razvija organičku i ekspresivnu arhitekturu - kritički regionalist

RALPH ERSKINE (1914. - 2005.)

| Villa Erskine, Drottningholm, Švedska (1963.)

- kuća se aerodinamički prilagođava - između zida i dvostrukog krova cirkulira zrak- da bi mogao raditi i živjeti u prirodi; atelje se nalazi paralelno s kućom, između kojih je dvor- toplinska izolacija (oblik proizlazi iz klime) : valoviti limeni krov, hladan da bi se izbjeglo oštećenje od ledenihsiga, unutarnji krov je nadsvođen od prefabriciranih panela kao zaseban volumen- panoramski otvori, prirodne stijene kao dio objekta, organiziranost i povezanost s okolišem; dodir brutalizma -autentični izraz prefabriciranog poroznog betona različite teksture i boje- zaobljeni kutovi; interijer oblikovan kao jedna prostorija sa tavanom i različitim volumenima- krov je blago odignut za strujanje zraka - kuća u kući

| Villa Strom, Danderyd, Stockholm (1961.)

- refleksija na krovu - hvatanje danjeg svjetla, sunca (kojeg je vrlo malo na ovom području) + terase pokojima se čovjek pomiče kako sunce putuje

61

| Villa Gadelius, Lidingo, Švedska (1961.)

Vila je smještena na strmoj padini iznad jezera. Erskine primjenjuje ovdje svoj organični stil s brojnim zavojima,visinama, bočnim pomacima na fasadi i obliku. Njegovo razumijevanje oštre nordijske klime je ostavila trag nadizajnu ove zgrade. Tlocrt nalikuje lijevku, uzak je prema sjeveru i širok na jugu. Prema sjeveru je niska fasadakako bi se smanjili utjecaji vjetra i hladnoće, na jugu se otvara s velikim prozorima na tri etaže. Dva okrugladimnjaka, podsjećaju na brod. Kuća je izgrađena u potpunosti od betona s unutarnjom izolacijom. Balkoni inadstrešnice lagano su odvojeni od tijela zgrade, voda otječe s krovova preko masivnog bacača vode, čak on jeu betonu. Krov je prekriven travom.

| The Box, Lisma (1942.)

> sagradio kuću vlastitim rukama, od materijala pronađenih na licu mjesta - imala je samo dvije sobe (20akkvadrata); jedno pročelje potpuno ostakljeno; minimalni stambeni prostor, do detalja isprojektiran

| The Church, Bodafors (1972.)

Izgrađena uz postojeću crkvu. Erskine dodaje novi župni ured, dvoranu za zbor i prostor za mlade. Oblaže crkvuu drvo, naglašavajući njenu snažnu vezu sa šumom. Horizontalnost rezerviranih fasada je uravnotežena sasvijetlim interijerom osvijetljenim pomno osmišljenom fenestracijom i atrijem u sredini. Drvo se koristi i uunutrašnjosti, zidovi i strop su pokriveni golim daskama. Vjerski simboli su suzdržani u cijeloj zgradi. Naglašenizvonik je ponudio suptilnu metaforu svojim krovom koji sugerira otvorenu knjigu Psalma.

62

| Resolute Bay, Kanada (1973. - 1976.)

- pored socijalnih komponenti, Erskine je također radio na istraživanju rješenja građevina u klimatski ekstremnimuvjetima; tako je na primjer isprojektirao stambeni kompleks, specijalno za Eskime u polarnim dijelovima Kanade

- naselje za istraživače, manje nakupine stambenih jedinica, individualiziranih struktura : 1.| obrambena zona javnog karaktera (klizalište, crkva, škola) 2.| manji element individualnog karaktera 3.| Kardo koji vodi do hokej dvorane- poluzatvorena ovojnica štiti od vjetra i otvara se prema moru- sadržaj : (1) hokej, (2) centar, (3) hotel, (4) apartmani, (5) škola, (6) nove kuće, (7) pokretna crkva, (8) pokretnizdravstveni centar, (9) pokretne, improvizirane kuće (primjer stambenih jedinica kuća)- zaštitni omotač stvara svojevrsnu mikroklimu, koristi princip pomičnih objekata (kuće-čamci), čelične konstru-kcije - same kuće su vjetrovne barijere- grad za 700 ljudi- uvodi karakteristike koje bi mali grad morao imati; tema zaštite, zaštitnog omotača i stvaranja mikroklime uunutrašnjosti; omotač je u obliku potkove i obgrljuje zone kolektivnog stanovanja, kulturnog centra i hokejaškedvorane - i objekti kao „moved church“, „moved health centre“, koji su već prije izgrađeni ali samo doneseni nalokaciju; kuće imaju aerodinamične linije za razbijanje vjetra, te stvaraju susjedstvo- isprojektirane su racionalno, kroz rad s čelikom i drvom

63

| Byker Housing, Newcastle, Engleska (1978. - 1981.)

- stambeno naselje u čijem središtu je postavio svoj arhitektonski biro kako bi direktno mogao pratiti eventualnereakcije stanara naselja- najpoznatiji rad, tema privatno javno, zaštita kuće od vjetra, buke, ulice interpretacija "Resolute bay-a", takođerkao i ideja "bedema" gdje visina varira 3 - 12 katova- multi-family housing : jedan od prvih pokušaja da se stvori dijalog između arhitekture i zajednice - stanari suuključeni u dizajn proces; parcela se nalazi između planirane prometnice s laganim nagibom prema redovimakuća iz 19. stoljeća -> rezultat "serpentine wall"- 620 metara dugačka traka-blok varirajuće visine, modulirana prema neravnom terenu, zatvara leđa buci iprometu sa sjevera i otvara se prema jugu, na jugu su zaštićene manje terasaste kuće s vrtovima; zid križan stipičnim Erskinovim slikama : shed krovovi, nabacani balkoni u živim bojama, delikatni ulazi, cijela u boji ... ->kompleksna fasada- kombinacija čvrstog pragmatizma s nordijskim romantizmom : turobne siluete i mračne cigle- zbog pretežno niske gradnje je odudarala od brutalističke visoke gradnje- funkcionalističko romantični stil gradnje s teksturom, složenim pročeljima, ciglom u boji, drvo i plastične pločepridavanje pažnje kontekstu- definiranje teritorija i odgovor na lokalne uzorke života -> preokupacija Team-a X- na UNESCO-voj listi izvanrednih građevina 20. stoljećaJencks : najhumanije javno stanovanje na svijetu

" ... difficult undertaking not only because of the extreme climate but also for the complexmixture of Inuit inhabitants and North American scientists that reside in the community ... "

- referentno: Smithsoni - Robin Hood Gardens / Zucchi - Nuovo Portello (zaštita od vjetra) / Taut - Britz-Siedlung

| Skansa Scraper, Trgovački centar Lilla Bommen, Goeteborg (1987. - 1989.)

- smješten na ulazu u Göta kanal- aerodinamična; na vrhu se nalazi panoramski kafić- podsjeća na divovsku plutaču ili svjetionik sa smeđim, bež i crvenim trakama (složena fasada) i periskopskimjavnim atrijem - tornjem za opservaciju- interijer : niz terasa ovješenih nad atrijem nad kojim je stakleni krov -> omogućava prirodno osvjetljenje- nautički efekt / drveni strop i bijeli zidovi - skandinavski karakter

64

| Robert Krier- bio je Ungersov asistent- arhitektura temeljena na dijalektici tipoloških transformacija- tipološke i morfološke studije, kao osnove arhitektonske sredine - transformacija gradova spavaonica ukompleksni grad

| Leon Krier- opsesija s izgledom ulica na račun individualnih zgrada, staro cijenjenije nad novim, skupili morfološki izgledulica, tipova trgova, bulevara, pjaca, ... -> kao lijek CIAMovom urbanizmu, vraćaju se ulici s nostalgijom, protivzoniranja, miješano življenje i rad kao tradicionalni europski gradovi, nostalgija za erom obrta

'' ... ono što želimo potaknuti u našim projektima jest urbana morfologija nasuprot zoniranju planera, ponovnouspostavljanje preciznih oblika urbanog prostora nasuprot pustoši koja nastaje zoniranjem. U našim projektima

ponovno pokušavamo uspostaviti dijalektiku građevnog i javnog prostora, punog i praznog, građevnogorganizma i prostora koje on nužno tvori oko sebe.''

LEON (1946. - ) i ROBERT (1938. - ) KRIER

| projekti ( Leon ) : 1974.1974.1978.1986.

1986.1988.

Royal Mint Square, LondonHouse for Rita3 civilna centra - Roma Interrottadovršenje Washingtona, DC urbaniziran s monumentalnim centrom i tržnicompretvorenom u Grand CanalSpitalfields market, Londonobnavljanje Amiensa, projekt

| Plan za Luxemburg (1970.)

- ispod kontinuiranog niza krovova se nalaze trgovine, stanovi i škola / grad je podijeljen na 24 četvrti - 'small isbeautiful' (održive četvrti se mogu i dodavati i oduzimati po potrebi)

| Stambeni blok, Royal Mint Square, London (1974.)

- kontekstualisti povezuju gradsko tkivo u cjelinu, ali nanovo / stari način; očuvan londonski blok i ulica, kao ipostojeće zgrade, dok je skup javnih sadržajapostavljen po dijagonalnoj pješačkoj stazi i obilježenmonumentalnim klasičnim izrazom (megastrukture)

" Arhitektura je kontinuirani proces u kojem povijestisto toliko uključena koliko i njeno predviđanje,

gledanje u prošlost i budućnost. Procestransformacije je predmet projekta. "

65

| La Villette, plan za Delevoy (1976.)

- grad je podijeljen naviše manjih autonomnihčetvrti (10 minuta hoda),svaka ima svoj centar isadržaj- četvrt je prilagođenapješaku - grad u gradu- postoji centralni parkkoji je nastavakrekreacijske zone; iboulevard s dvije avenijena razmaku od 50 metara

- između njih su vječnica, hotel, kulturni centar, itd. koji se formiraju po toj osi- može se povući paralela s Lenucijevom potkovom u Zagrebu.

Colin Rowe & Fred Koetter : , 1978.

- grad je kolaž elemenata (stanovanje, rekreacija i slično), a najzanimljiviji su dodiritih elemenata - promoviraju heterogenost urbanih i arhitektonskih formi i autonomijuarhitekture, a da bi uspostavio autonomnu arhitekturu izbacuje svaku povijest : taarhitektura je onda ''transhistorijska''; na nju ne utjeće povijest- kritizira modernizam koji nema veze sa životom

- "iskrivljena koncepcija znanosti ... nerado priznavanje poetike" je dovelo do propastiurbanističkih rješenja modernista; njihova post-modernistička reakcija na ovajtotal-dizajn je prijedlog da se urbana forma mora promatrati kroz fragmentaciju,˝kolaž˝ i metamorfozu tumačenja kako bi proizveli funkcionalnu mrežu mini utopija- pri tome modernistička vizija građevina kao pukih objekata nije u potpunostiodbačena, već je njihov prijedlog da građevine budu ono što zauzima prostor, ali gaistovremeno i definira zadržavajući individualnu prisutnost dok pružaju kontinuiteturbanoj strukturi

" Grad Kolaž - grad fragmenata iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, inspirirajući se primjerima postojećihgradova; znanstvenim ili pitoresknim, antičkim ili suvremenim, racionalnim ili neurednim. Grad kolaž pružapoetiku utopija, ali i razmještaj i slojevitost (za razliku od totalitarnog pristupa modernista) bi omogućio graduda se oslobodi nepromjenjive konačnosti utopijske politike. Postmodernistička kompozicija; bez recepta;sastavljena od sjećanja, pomaknutog konteksta, recikliranih značenja, metamorfoza ... dopušta gradu da sesam stvori, da se očita iz svog vlastitog značenja, iz ponuđenih fragmenata ...''

66

| "Collage city" + projektantska strategija kontestualizma

Zašto analogija s mašinom? Zašto istraživati, uspoređivati arhitekturu sa slikarstvom, industrijom … zašto ne izsame sebe? (analogno s Rossijem) Kasna moderna gubi/izgubila kontakt s funkcijom i životom, s kojima je napočetku navodno bila determinirana. Kritika modernizma ! Rowe kritizira i misao da je sve na svijetu nastalo poformuli : funkcija x ekonomičnost (Stam, Meyer, Witter).

Piše osmrtnicu braka između moderne i društva, pukla ljubav, osmrtnica braka arhitekture i života - društvo sedoduše divilo modernoj arhitekturi, ali ne i njenim dubokim porukama, iako je moderna bila obožavana nije bilaprihvaćena na kraju -> pokušava detektirati osnovne razloge propadanja tog braka.

Dvije komponente moderne arhitekture : 1.| tijelo/put - izgled, estetička komponenta, narcisoidnost 2.| moralna pouka - riječ - etička komponenta društveno korektna- budimo iskreni i bavimo se samo formalnošću, estetičkom komponentom, zaboravimo na moralnu pouku

Problem koji treba riješiti, pseudoznanost, zaboravi da ćeš znanstvenim putem doći do forme(!) - fiksacija naobjekt; u modernoj postoji ideja jako kompleksne kuće i jako jednostavnog grada, 2D geometrijska vježba - gradje nestao u modernom urbanizmu, grad je u biti Unite d' Habitation x 100 -> nestala je urbana matrica, ostalo jenekontrolirano zelenilo; nestala je ulica, fobija od gradskih ulica (stradaphobia), nema informacije o okolini,fiksacija na objekt !Razlika između europskog i američkog načina razmišljanja (C. Rowe je Amerikanac) - usporedba europskih iameričkih tornjeva

EUROPA AMERIKAvrijednostmoralna

imperativnaapstraktna

perspektivnakritična

činjenicapraktičnafaktičnarealistična

deskriptivnapragmatična

| gleda moderni urbanizam, moderni grad, i uviđa da je njegovo tkivo pokidano i on traži alate kojima će riješiti taj pokidan urbanizam - grad koji je razoren modernim urbanizmom

Razvija 2 operativne metode / strategije :

1.| figura - pozadina : i puno i prazno može biti i figura i pozadina, glavnoda je jedno podloga drugome (povezati s teorijom gestalta - nekad se vidivaza, nekad dva profila - i figura može biti pozadina, a pozadina figura) 2.| kompozitna zgrada : dvosmislena zgrada, primjer Hofburga u Beču;kreće od idealnog tipa, os simetrije, fasada je simetrična, ali u jednom trenutkupočinje popuštat autorska kontrola / prilagođava se kontekstu, sredina jeidealna, rubovi su rahli, stalno prilagođavanje kontekstu, nema više autorskečistoće -> Rossi kaže da je to dobro, ne odreći se idealne forme, ali isto takone inzistirat na toj čistoći, prilagođavanje kontekstu je dobro

Iz tih metoda derivira svoju projektantsku metodu "Grada kolaža".

Koncept kolaža - spajajući u sebi kritiku utopijskih aspiracija modernizma (u „osmrtnici“ moderne arhitekture) iprijedlog za radikalnu heterogenost naslijeđenih i preuzetih urbanih i arhitektonskih formi (u popisu njegovihstrategija i receptura) - sažima veliki dio problematike arhitektonskog postmodernizma, što objašnjava daleko-sežno značenje i izniman utjecaj tog koncepta. Njegova teorija grada-kolaža u sebi je dodatno razrađenauvođenjem distinkcije između "bricoleura" i "inženjera", na tragu francuskog antropologa Claudea Levi-Straussa,kao i razmatranje figure zakona kao specifičnog i obećavajućeg modela za arhitekturu. Rowe konstruira svakuod spomenutih referenci kao komponente složene (no „neutralne“) tehnike kompozicije koja uravnotežuje„strukturu i događaj“, „stalak i izložak“, idealno i empirijsko, tip i kontekst, kako bi postigla u isti mah, i autonomijuarhitektonske forme i njenu evidentnu heterogenost. Da bi uspostavio svoj sistem autonomne rešetke i hetero-genih fragmenata, Rowe, međutim, iz sagledavanja nužno mora izbaciti svaku konkretnu povijest osim strogoarhitektonske povijesti, mora odbaciti materijal izvan samog arhitektonskog jezika. U naporu izbjegavanja svakevrste historijskog determinizma, arhitektura kolaža tako postaje transhistorijska, urušavajući sve svoje kategorije

67

u set repetitivnih varijacija na temu „strukture i događaja“. Njegova ranija separacija „tijela-puti“ (physique-flesh)od „pouke-riječi“ (morale-word) kao dvojakih odrednica arhitekture, te odbacivanje svake društveno korektivneuloge arhitekture (kao neodrživo utopijske), ovdje tako dostiže svoj konačni vrhunac.

Prijedlog radikalne heterogenosti preuzetih i kombiniranih urbanih formi (strategije, „terapije“, recepture zaurbanu aktivnost)- Rim ga je naučio da se možeš igrati s čistim elementima, savršenim oblicima ali i s rahlim zgradama koje punešupljine - krpaju grad -> Rim : mentalitet brikolaža; neznanstveno krpanje, idealno+ krpano, čisto+ prljavo

Kolaž je kompozicija u kojoj su objekti i epizode naglašeno uvedeni i dok sadržavaju osnovne tonove svogaizvora u isti mah dobivaju potpuno nove karakteristike kao posljedice promijenjenog konteksta.Kolaž je način integriranja i davanja kohezije nakupini različitih i pluralističkih referenci i elemenata; kolaž jekompozicija - način integriranja i davanja kohezije nakupini različitih referenci i elemenata.- grad -> ravnoteža krpanog i idealnog, i novo i staro, ne treba ništa rušiti - daje recepte i terapije

„Da rezimiramo: ovaj esej predlaže da, umjesto da se nadamo i iščekujemo da objekt nestane sam od sebe (doku isto vrijeme proizvodimo njegove nove verzije u dosad nezamislivim količinama), bilo bi ispravno, u većinislučajeva, ohrabriti objekt i dozvoliti mu da se stopi s dominantnom strukturom i matricom.Dalje, ni fiksacija na objekt i ni fiksacija na prostor same po sebi više ne predstavljaju vrijednosti i vrijednosnastajališta. Doduše, jedna od njih doista može karakterizirati „novi“ grad, a druga „stari“. No, ako je bolje ovesituacije nadići nego uništiti, onda se treba nadati situaciji u kojoj će i građevine i prostori postojati kaopodjednako važni i opravdani argumenti u raspravi. To zamišljeno stanje, kao takmičenje iz kojeg oba sudionikaizlaze neporaženi i kao pobjednici, jest jedna vrsta dijalektičkog procesa koji dozvoljava istovremeno postojanje iotvoreno planiranog i iskreno spontanog, i uređenog i slučajnog, i javnog i privatnog, i države i pojedinca. To jestanje žive ravnoteže, upravo u namjeri da osvijetlimo potencijal takvog jednog takmičenja, mi smo prikazalirudimentarnu raznovrsnost mogućih strategija (sukobljavanje, prihvaćanje, asimilacija, distorzija, ...).Konačno u smislu odnosa figura-pozadina, diskusija koja je ovdje vođena između punog i praznog jest raspravaizmeđu dva modela koji se sažeto mogu označiti kao akropola i forum.“

Terapija za grad uništen modernim urbanizmom : 1.| duga mršava zgrada : potencijalno beskrajne kulise, vezivno tkivo između dva heterogena elementa 2.| čarobno beskorisni stabilizatori - točka sidrenja : smiruje neuredan prostor (tipa neki trgovi u kaosu) 3.| stambeni poché i sraz kompozitnih fragmenata : živa igra recentriranja aksi, zgrada s više aksi - zgrada sviše niša (poché - niša) 4.| sjajne javne terase 5.| rekonstruirati gradski vrt - ulice koje se pamte 6.| instrumenti za pobuđivanje nostalgije 7.| heterogene elemente umećeš u grad ali da bi bile dovedene u red trebaš im dati potku, neutralnu mrežu -grad je tkivo jakih i neutralnih elemenata 8.| grad - analogija s lingvistikom : struktura - opreka, grad je tkivo, mreža jakih elemenata i neutralnihelemenata, struktura, možeš odstupati od pravila ali ako imaš sistem, stav

Rowe : uspostaviti ravnotežu između jednog i drugog, nije dobra niti jedna krajnost već kombinacija : - npr. Manhattan kao rešetka, neutralni, apstraktni, na okupu drži crkvu, neboder, muzej, vrtić, igralište - i tojoš različite visine, sasvim različite zgrade koje na okupu drži grid, rešetka - fini alat, ta rešetka je gotovo nevi-dljiva, regulator, rešetka je još u renesansi otkrivena za crtanje - pomoćno sredstvo za mapiranje stvarnosti ukonačnom proizvodu (perspektivnoj slici) nije vidljiva

REŠETKA : sredstvo čistih odnosa - i u tom smislu Rowe gleda grad kolaž - gleda i autonomni (rešetka) iheterogeni sloj preko zakona, preko rešetke i jedna i druga krajnost dolazi u relevantni odnos, ravnotežu; touspoređuje s lingvistikom (odnos slova, riječi i rečenice)- niz znakova, slova s kojima se igramo

Koolhaas : "Rešetka je iznad svega, konceptualna spekulacija ... koja u svojoj indiferentnosti prema topografiji,prema ono što postoji, zahtijeva superiornost mentalnog konstrukta nad stvarnošću. Kroz ispreplitanje svojihulica i blokova nagoviješta da je njena prava ambicija podjarmljivanje ako ne i zatiranje prirode.“- primat kod igre značenja nije na samom sadržaju, nego formi, na sustavu odnosa, na sustavu razlika kojiuređuje strukturu- lingvistika postavlja : strukturalizam na osnovi lingvističkih uvida, postavlja generalni model - Edip

68

| Roma Interrotta (1978.), izložba u Rimu

- Roma interrotta naziv je urbanističko - arhitektonskog natječaja održanog 1978. koji je bio jedan od glavnihokidača postmodernizma u arhitekturi; dvanaest arhitekata (Piero Sartogo, Constantino Dardi, AntoineGrumbach, James Stirling, Paulo Portoghesi, Romaldo Giurgola, Venturi and Rauch, Colin Rowe, MichaelGraves, Rob Krier, Aldo Rossi, Leon Krier) je dobilo zadatak da na Nollievoj mapi Rima iz 1748. ucrtaju budućirazvoj grada pritom zamislivši da je vrijeme stalo 1748. godine te da je povijest prekinuta

- interrotto -> znači prekinuto (1748.); pogledati kod OMAe termin "urban poche"

- Nollijeva mapa Rima : " najpoznatija povijesna projekcija grada u kojoj se vidi sva složenost elemenata kojidefiniraju teritorij povijesne urbane aglomeracije je Giovanni Battista Nollijeva karta Rima iz davne 1748. godine.Poput suvremenih Google earth karata i u ovom slučaju putujemo kroz prikaz, sliku, kartu, povijest, i teritorij Rima.Ulazimo i izlazimo kroz začudne prelazne elemente otvorenog i zatvorenog, punog i praznog, javnog i privatnog.Prepoznajemo kuće, trgove, širine, brda, doline, tok Tibera, gradske zidine, polja i počinjemo biti svjesnibogatstva odnosa. Dokazujemo samom sebi da je uvijek potrebno iscrtati, isprojektirati određeni plan, grad, tlocrtda bi tada i tako istog postali potpuno svjesni, ali istovremeno uočili nove odnose, datosti i zaključke koje nam sekroz jednostavnu projekciju, i takvu spoznaju nude i otvaraju. "

Idis Turato

| Leon Krier :

- izložba u Rimu; intervencija u trg sv. Petra, pjacuNavonu i Via Corso- Krier predlaže ponovo utvrđivanje rimskih četvrtisa simboličkim monumentalnim društvenimcentrima - ogromne loggie za javne susrete ikulturne aktivnosti na strateškim točkama u gradu;posvećenost klasičnoj arhitekturi i rekonstrukcijitradicionalnog engleskog grada, zgrade imaju red itipologiju- pokriveni trg : studio za umjetnike, stup kao kuća -megalomanski, s prozorima

69

LOUIS KAHN (1901. - 1974.)

- emigrant iz Estonije; studirao je na sveučilištu u Pennsylvaniji, koja je bila pod utjecajem L'Ecole des BeauxArts; proučavao Le Corbusierovu "Vers une architecture", mnogo učio iz radova Sullivana i Wrighta, kasnije iMiesa -> sporo se razvijao pa njegovi nacrti kuća iz 40ih prikazuju već razvijene ideje internacionalnog stila; dokristalizacije njegovog stila dolazi 50ih nakon boravka na Američkoj akademiji u Rimu i putovanja Grčkom iEgiptom (utjecaj čvrstih formi klasike)- u svojoj prvoj fazi rada, karakterizira ga citiranje, starijih velikih imena moderne arhitekture, dok se u kasnijojfazi rada, sve se više čitaju apsorbirane ideje, te univerzalne prostorne kvalitete, koje sežu iz daleke prošlosti, pasve do moderne arhitekture, ali s jasno naglašenim individualnim stilom- glavni predstavnik tranzicijskog razdoblja, kada kasni internacionalni stil, polako prelazi u novi brutalizam, čijesu posljedice s jedne strane postmoderna (Venturi, Graves), a s druge strane racionalistička arhitektura- utjecaj : srednjovjekovna toskanska mjesta, posebice San Gimigniano (talijanski gradić s visokim stambenimkulama, gdje je svaka soba na jednom katu)

- najvažnija mu je kreativna interpretacija arhitektura prošlosti, historicizam prenesen u moderne arhitektonskeoblike, ali u principu predstavnik monumentalizma u arhitekturi SAD-a između 2 svjetska rata - monumentalnostkoja nije statična zahvaljujući Kahnovom razumijevanju svjetla- uspijevao spojiti moderna konstrukcijska značenja s tradicionalnim metodama gradnje; klasičan po simetriji istabilnosti svojih oblika, nostalgičan za srednjim vijekom (San Gimigniano); ozbiljno primjenjuje najnaprednijatehnološka sredstva, te u mnogim slučajevima funkcionalističku estetiku- simbolizam se provlači kroz sva njegova djela - njegove kuće često nisu bile najfunkcionalnije, dapače, onodbacuje funkcionalizam u korist nekih viših arhitektonskih ideja

- odvaja primarne i sekundarne prostorije : primarne su često zasnovane na kvadratu, krugu ili dijamantu, te sucentralno postavljene u prostoru (koncentracija društvenog karaktera), dok su sekundarne kao rese ( narubovima ) oko primarnog generatora i sadržavaju manje i privatnije funkcije zgrade- često koristi dijagonale u tlocrtnoj dispoziciji, pod kutom od 45 ili 90 stupnjeva -> os kretanja- veliku pažnju posvećuje svjetlosti i za njega je tek prirodno svjetlo, koje se stalno mijenja, daje život arhitekturi,za razliku od umjetnog koje je "mrtvo" - posebno ga zanima ciklička priroda svjetla te daje veliki psihološki imetafizički značaj njegovim promjenama

"The sun never knew how great it was, until it struck the side of a building! "- otvori su mu redovito reducirani na jednostavne praznine (Dacca), duboko urezane u koži zida ili su postavljenikao vertikalni šlicevi na mjestima gdje su se zidovi približili jedni drugima (Salk Institute) / konstrukcija mu jeizuzetno važna, te se često bavi detaljem spoja i veza, ključnih dijelova, na kojima se spajaju različiti elementi- Kahnovi projekti pokazuju nove mogućnosti mlađoj generaciji arhitekata koji tragaju za alternativamainternacionalnog stila 60ih -> nadahnut Le Corbusierovim radovima razvio je vlastitu teoriju o društvenojodgovornosti arhitekata, osobito u masivnoj gradnji - koristi jednostavne materijale : cigla i beton- tipični elementi koji karakteriziraju Kahnovu arhitekturu su : kompozicija na osnovu forme / hijerarhija prostora;sluzeći i služeni prostor / naglasak na teksturi materijala / naglasak na svjetlu (kreirati jedan prostor je isto sto ikreirati svjetlo)

| Weiss House, Montgomery, Philadelphia (1947 - 1950.)

- na samom početku Kahnova korištenjamaterijala, kako bi bolje definiraostrukturu- uzorak na fasadi koja nastajezahvaljujući velikim prozorskim otvorimamože se lako mijenjati pomicanjemvelikih panela u dnevnom boravku- u tlocrtu vidimo kako je dio u kojem susobe dobro izoliran od ostalog, dnevnogdijela kuće (binuklearna kuća)- fasada ne odražava interijer : podjelana 2 dijela iako je u interijeru 1

70

| Yale Art Gallery, Yale University, Conneticut (1950. - 1954.)

- ključno tranzicijsko djelo u kojem je odgovorio na mnoge razine i teksture eklektičnog urbanog okruženja sasuptilnom okrenutosti prema sebi

- prikrivena konstrukcija, bar s vanjske strane, naglašava monumentalnost sekundarnih komponenti (zidovi,podovi i stropovi) -> prikriva postojeću simetriju skrivanjem konstrukcije i u tu svrhu koristi taktilnu čvrstoćuopeke kako bi izgledala poput kontinuirane opne- volumen zgrade bio je podijeljen u četiri dijela s pravilnim rasterom stupova; kad govorimo o proporcijama,cijelom zgradom dominiraju antički i egipatski elementi, te je time postignuta monumentalnost- glavni ortogonalni volumen življen cilindričnim volumenom (kao i Glass House, Philip Johnson) u koji susmješteni primarni elementi usluga : glavno ulazno stubište u galeriji, te se penje kroz seriju trokutastih kaseti-ranih stropova u različitim smjerovima, kroz koje prolazi svjetlo, te kamin i sanitarne prostore kuće -> tendencijakojom se kasnije cijelo vrijeme bavio da odvoji prostore koji serviraju, i prostorije koje su servirane / pojamcilindra kao uslužnog, a četverokuta kao usluženog prostora- interijer prostora je bio potpuno novi svijet od onog koji je bio uobičajen u SAD-u (standardizirani paneli,poduprti stropovi), sa suptilnim efektom svjetla koji pada na trokutastu mrežu betonskog kasetiranog stropa, iuporabom materijala, s naglašenim ogoljenim, ali svejedno elegantnim betonskim stupovima- eksterijer je bilo Miesovsko stakleno-čelično pročelje, ali mu je Kahn dao jednu blagu nepravilnost i mekoću;bočni zidovi i interijer (opeka, beton) su bili pod velikim utjecajem Wrighta- krov je kasetirani kako bi se smanjio broj stupova / na fasadi koristi temu okvira i ispuna, dok je fasada koja senaslanja na kapelu je neobrađena, samo kameni istaci koji označavaju katnost

- Yale Art Gallery, nije bio gotovo djelo, jer izvori nisu bili dovoljno apsorbirani, da bi se moglo govoriti oosobnom stilu, ali zgrada je nudila novi smjer unutar arhaične američke moderne arhitekture- kada se uspoređuju Staklena kuća Philipa Johnsona, i Yale University Gallery, oba djela se osnivaju natranspoziciji Miesove estetike zrelog razdoblja - razlika je međutim u tome što Mies naglašava izražajnostkonstrukcije, dok Kahn i Johnson skrivaju konstrukciju i naglašavaju druge elemente (staklo, opeka, beton)- post Miesovski prostor kojem okvir ne određuje konstrukciju već obrada poda -> možemo reći da su L. Kahn iP. Johnson postmiesovski arhitekti koji također prihvačaju Miesovu tezu "gotovo ništa" ali je drugačijeinterpretiraju- asimetrična gradnja koja ne ovisi o pokazivanju konstrukcije kao okvira već površinama i svjetlu, konstrukcijaje vidljiva iznutra, ali stup nikada ne izlazi na fasadu -> prikrivajući konstrukciju naglašava monumentalnost

71

| Jewish Community Center, Trenton, New Jersey (1954. - 1959.)

- jedan od Kahnovih najzrelijih projekata, ranijeg razdoblja stvaralaštva, koji je bio svojevrsna revolucionarnakreacija - gotovo Palladijevskog tlocrta objekt je stvoren adicijom, jednakih kvadratičnih jedinica oko centralnogatrija; vidljivo korištenje voida u svrhu povezivanja svih jedinica u jednu cjelinu- projekt nikad nije ostvaren, osim zgrade kupatila (Bath House) praoblik zgrade se sastoji o četverostraneprizme koje su postavljene na uglovima centralnog kubusa, čiji je značaj naglašen i time što se nas njim uzdižepiramidalni krov- praoblik je složen od dva elementarna kubusa, od kojih manji predstavlja ulazni prostor ili spremište, dok jeveći - služeći prostor

- sustav jedinica zatvoren izvana, mogućnost njihova kontakta isključivo preko atrija- 4 zone su definirane zidovima koji ih odvajaju, zatim kutnim stupovima / odijeljeni zidovi diferenciraju 4 polja:glavni ulaz, dvije zone s kabinama i izlaz u zonu za kupanje, a sve to natkrito piramidalnim krovovima- Kahnova inovativnost - dupla funkcija- oblik je uvjetovan autonomijom forme - umnožio je jedno polje 5 puta; središnjoj je skinuo krov i ona postajecentar tlocrta i atrij objekta, na čijoj se situaciji vidi korištenje voida kao oblikovnog i funkcionalnog alata- 2 nasuprotne jedinice imaju dimenziju plohe zida koji im daje volumen, a druge 2 nasuprotne gube zid te imostaju samo stupovi na kutevima i krov / u ugaonim prizmama servisni prostori- Kahn je ovim djelom doveo revolucionarne novosti i u njemu se jasno čita da ''forma generira funkciju'' nasuprotpoznatoj "forma slijedi funkciju"

| Washington University Library (1956.)

- tlocrtno slična Centru Židovske zajednice- paladijanska simetrija, stepenasta piramida, projekt 1956. (nije ostvareno)

72

| Richardson Medical Center, University Philadelphia (1957. - 1964.)

- ilustrira najvažnije principe budućeg Kahnovog stvaralaštva : elementarizam funkcije, forme i konstrukcije,hijerarhijsko dramatično tretiranje između služećeg (manjeg) i uslužnog (većeg) prostora- Kahn nastavlja razvoj već ranijih ideja; odlučio naglasiti razliku između fiksnog i pomičnog prostora, serviranogi onog što servira, monumentalizirajući servise i stubišta u tornjeve i tretirajući laboratorije kao apliciraneelemente- pod velikim utjecajem talijanskih srednjovjekovnih gradova kao San Gimignano, ali i ranije, rimskih ruševina- s jedne strane, lokacija je bila glavni pješački prolaz kroz kampus, nedaleko od neoklasicističkih zgrada srazličitim siluetama i prozorima s tipično američkim zavjesama, i to je možda Kahnov odgovor na postojećusituaciju- tlocrt suptilna kombinacija linijskog i točkastog plana, unutar kojeg su nastajala udubljenja i pukotine izmeđuzgrade i okoline, tako nastaje postepen prijelaz iz konteksta u kojem se nalazi sve do samih detalja zgrade- geometrija u tlocrtu i uporaba tornjeva sa servisnim prostorima i stubištem kao monumentalni elementi izmeđumjerila malih i velikih dijelova -> utjecaj Wrightove zgrade Larkin; ali sada apsorbirani u jedan osobni stil- strukturni sistem laboratorija od predgotovljenih betonskih elemenata, naglašavajući spojeve sa servisnimtornjevima- koliko god snažne forme i ideje, Kahnov laboratorij nije bio najpraktičniji; unatoč trudu u projektiranju da sezaštiti od sunca (stvara se odbljesak), laboratoriji nisu bili dobro zaštićeni, i patili su od funkcionalne fleksibilnosti

- neobičan iskorak u odnosu na ortodoksnu modernu- armirano-betonska konstrukcija + opeka- laboratorije je tretirao kao prikačene ćelijske elemente - različit tretman na fasadi- multipliciran tipski modul -> 3 bloka s laboratorijima, poslije dodana još 2 bloka- ostvaren je rezultat koji je više simbol, nego primjer multivalentne forme- pročišćava svoj stil u jednostavni set „type-formi“ baziranih na osnovnoj geometriji - kvadrat, krug, trokut…koje su sposobne za mnoštvo varijacija

| Fisher House, Mongomery Coutry, Philadelphia (1960. - 1969.)

- 3 kocke : dvije velike spojene i jedna malaodvojena - jedna kocka je rotirana u odnosuna drugu (shifted house, double house)- kocke s drvećem tvore ulazni i kuhinjskidvor

- jasno razlikovanje aktivnosti : 1. kubus| prizemlje: lobby, glavnaspavaonica, garderoba i kupatilo / kat: dvijemanje spavaće sobe 2. kubus| dvoetažna kuhinja i dnevniprostor sa slobodnostojećim kaminom

- dnevni prostor dvovisinski, noćni na dva kata - kubusi spojene su kroz veliki otvor- lokalni materijal : cedar; korištenje prefabriciranih drvenih elemenata (toplina)- Kahn je sam dizajnirao namještaj

73

| Louis Kahn : Richards Medical Center, University Philadelphia (1957.-64.)

74

| Louis Kahn : Jonas Salk Institute for Biological Sciences, La Jolla, California (1959.-65.)

75

| Jonas Salk Institute for Biological Sciences, La Jolla, California (1959. - 1965.)

- po uzoru na Hadrijanovu vilu u Rimu : niz osovina koje se sijeku pod različitim kutem

- istraživački centar za dr. Jonasa Salka (otkrio cjepivo za dječju paralizu)- Institut projektiran za zajednicu znanstvenika koji su radili na koncentriranom biološkom istraživanju- Kahna je imao za referencu redovnički život; zamišljena su tri klastera, smještena jedan odvojen od drugog naneizgrađenom krajoliku koji gleda na Pacifik : 1.| zgrada za sastanke i konferencije : „meeting house“ 2.| smještaj znanstvenika : „the village“ 3.| laboratoriji - jedina zgrada koja je izgrađena- smješteni paralelnih blokova s vodenim vrtom između njih

Ponovno se nameće tema void-a u ovom djelu kroz urbanistički koncept građevine proizašao iz okoline ismještaja u prostoru. Taj urbanistički prodor - zajedničko dvorište, artikuliraju dva simetrična objekta. Dioobjekata koji je okrenut prema zajedničkom dvorištu sadrži smještaje za profesore, a drugi laboratorijska krilakoja su djelomično ukopana u teren. Os simetrije dvorišta i volumena povučena je u podu - kanjon u kojem tečevoda iz fontane, a u pogledu završava u horizontu gdje nebo dotiče more - jedan od najupečatljivijih vanjskihmodernih urbanih prostora.. Na ovom prostoru nameću se kontrasti arhitektonskog i prirodnog svijeta.

- laboratoriji su zamišljeni kao otvoreni plan slobodnog tlocrta koji mogu biti modificirani po potrebi, za različitaistraživanja; kompleks podijeljen u radno, skupno i boravišno područje -> rješenje s kompletnim katom punevisine u kojem se nalaze nusprostorije ispod svakog laboratorija, čime je omoguće fleksibilniji prostor- najniža etaža smještena je ispod zemlje da smanji ukupnu visinu zgrade, a osvijetljena preko upuštenihdvorišta- izdvojene, gotovo samostalne jedinice za znanstvenike, mostovima su bile povezane s laboratorijem,dok balkoni gledaju na centralno dvorište i prema moru - jedinice, obložene drvom, bile su kao mjesto zakontemplaciju -> sa svojim niskim klupama, reflektirajućem bazenu i proporcionalnom popločanju - otvorenasoba instituta dobiva karakter filozofskog stadija u kojem se ideje mogu izmjenjivati i proučavati misterijeznanosti- izvana su bile obložene panelima od tikovine, postavljene između glatkog betona, s otmjenim spojevima irezovima za prozore; beton je iste boje kao i travertin, korišten na vanjskim prostorima, dijagonalni istaci su odnatur betona- ova pročelja čine ritmičnu kretnju prema oceanu i uokviruju otvoreni prostor između - prostor prezentira nesamo kombinaciju stilskih elemenata antičke Akropole i umjetnost tehnologije i izgradnje, nego sadrži imetafizičku komponentu u arhitekturi kombinirajući vizuru mora savršeno uklopljenu u zgradu i samu strukturuzgrade - sjene su gotovo opipljive- materijali : travertin, goli beton, drveni prozori i zaštite od sunca, koje pušta da posive - prisutan elementvremena

- dok se tlocrt Salk Instituta čini kao linearna kompozicija, doživljaji unutar zgrade su puno kompleksniji- kao i u nekoliko Kahnovih projekata, zgradi se prilazi indirektnim putem s drvoredom; kroz udubljenjepostepeno se penje prema glavnim vratima, gdje se širi pogled prema horizontu koji je uokviren pozornicom

- na prijedlog Louisa Barragana, Kahn nije posadio drveća, već je sve projektirao pomoću punog i praznog

76

| First Unitarian Church, Rochester, New York (1958. - 1969.)

- crkva i podređeni sadržaji

- četvrtasto svetište u sredini, to je i filozofski centar pitanja i odgovora, pitanje je praoblik koje je modificirao daudomi funkciju, a da se pritom njegova ideja ne mijenja (nije uspio s Richardson Medical Center) - okruženoambulatorijem oko kojega su raspoređene radne sobe i škola- kroz ciklički proces izrastanja Forme i Projekta, postigao je sklop građevine potpuno odražava osnovnuprostornu koncepciju naglašava ulaze i izdizanjem lanterni (kubusa / svjetlarnika), 4 ugaone točke svetištasnažno istaknute, njima je riješen problem dovođenja svjetla u sredinu

- fasada : svjetlost kao oblikovni princip - nizovi snažnih pilastara koji štite prozore od direktnog upadasvjetlosti, indirektna svjetlost reflektira se u prostoriju, odbijajući se od bočnih zidova koji uokviruju prozor- ostvarena je snažna povezanost prostora, forme građevine i osvjetljenja; s koje god strane promatramo crkvučini nam se da ti antropomorfni oblici dominiraju i međusobno komuniciraju

| Indian Institute of Management, Ahmadabad, India (1962.)

- Kahn se još više koncentrirao na prostor koji nastaje između zgrada- program zgrade je transformiran u gustu „citadelu“, s ulicama, trgovima, i prijelaznim prostorima- vidljiva je jedna od čestih Kahnovih tema „kuća unutar kuće“

- smještaj instituta je postavljen dijagonalno da bi zaustavio prevladavajuće vjetrove- Kahn je napravio veliku prijelaznu zonu između pojedinih zgrada, da bi napravio osjenčane trijemove i prolaze- svjetlo nikad ne ulazi u objekt izravno nego preko zaštite- kružni cilindri od cigle i betona su imali nešto iz rimskih ruševina kojima se Kahn jako divio

- Kahn kao i Le Corbusier je jako cijenio Jaipur opservatorij Janar Mataru koji je vidljiva referenca na ovu zgradu

77

| Richardson Medical Center, University Philadelphia (1957. - 1964.)

- projekt za novi parlament Bangladeša

- Kahn je dugo razmišljao kako pristupiti rješenju projekta; radilo se o zemlji u kojoj su ljudi bili izrazitosiromašni, ali imali veliku ambiciju da svi sudjeluju u izgradnji kompleksa koji bi prezentirao novu demokraciju, inovi Bangladeš- centralni dio projekta čini parlament, element uzet iz Piranesijevog plana Rima; čitav kompleks izveden je uopeci i prednapregnutom betonu- Kahn je imao viziju grada na vodi, element uzet iz muslimanske kulture, te se cijeli kompleks smjestio na vodi- u planu se ističu dvije glavne ortogonalne osi te dvije dijagonalne osi : na kraju jedne glavne osi nalazi sepredsjednik i premijer, a na drugom kraju džamija, čija je os blago izmaknuta od osi, da bude okrenuta premaMeki ( u džamiju se pristupa ispod zemlje, a sastoji od četiri monumentalna minareta )- plan cijelog kompleksa je u obliku kruga, čime Kahn izražava grupiranje mase, osjećaj zajednice i pojamcentra - parlament, kao simbol demokracije je središte, a okružuju ga ostale zgrade- u tlocrtu se čitaju utjecaji Palladija i njegovih vila, ali Kahn je to transponirao u sasvim novo prostornoznačenje, u duhu modernizma, na drugačiji način- dojam kompleksa je kao velika tvrđava koja tamo stoji stoljećima, sa svojom uporabom elementarnihmaterijala, jakim prodorima sunca, te dubokim utorima sjena- izvana se doima kao puni volumen, a iznutra je izbušen mjestimičnim upadima svjetla- Kahn spaja novo i staro, regionalno i univerzalno - spaja znanje i dalekog istoka i modernog zapada, da bidobio simbolično značenje zgrade

- s trga most preko potoka s ceremonijalnim stubištem vodi u zgradu- sastoji se od administrativnih prostora, suda, smještaja, škole, bolnice, džamije, ... - od više volumena; nizcilindara koji su povezani unutrašnjim ulicama i tvore prsten

- plan je sadržavao nekoliko Kahnovih interpretacija države : | centralni prostor za debate i moguće sporazume | glavna os koja vodi od ulaza kroz sredinu i van na drugu stranu na predsjedničku platformu | poprečna os koja povezuje orijentaciju parlamenta s premijerom i predsjednikom | sporedne osi koje povezuju manje bitne funkcije | linija Meke koja podčinjava ustanovu zakonima Islama

- kuća u kući : motiv postmoderne- centralni volumen, najviši, izdiže iz mase- pročelje : betonska fasada oplemenjena mramornim trakama tvoreći raster polja - izrezi na fasadi su trokut,kvadrat i krug i stvaraju dojam tanke membrane oko objekta; trokutasti usjeci podsjećaju na Mikenu (veza santikom) kao i monumentalnost - duboka udubljenja otvora na fasadi kao prilagodba vrućoj klimi- bitan element je voda : islam (!)- tema void-a u ovoj zgradi je upravo cirkulirani prostor između središnje hale i drugih osam volumena koji senižu oko nje prstenasto; ali 4 su glavna ulaza (hijerarhija volumena)

- Kahn uvećao od traženih 300 metara kvadratnih do 3000 metara kvadratnih i džamiju je smjestio na glavni ulazkako bi cijela zgrada dobila na reprezentativnosti- primjer teorije "bigness-a" (Rem Koolhaas) jer je napravljena izvan mjerila okoline

78

| Kimbell Museum of Modern Art, Forth Worth, Texas (1966. - 1972.)

- apstraktni red Kahnovih zgrada je često postignut jednostavnim konstruktivnim konceptima

- zauzeo je cijelu parcelu horizontalnom građevinom koja je nadsvođena s dugim bačvastim svodovima koji senižu jedan na drugog- koncept : oduzimanje dijela ili cijelih strukturnih elemenata koje je prethodno umnožio; tako dobiva različiteatrije koji služe za osvjetljenje, za odmor, zatim natkrivene trijemove koji naglašavaju ulaz, ...- razbija tlocrtnu monotoniju, ali i volumensku oblikujući temu void-a zbog konteksta u kojem radi svoj objekt :zadana maksimalna visina i iz velike mase volumena oduzima manje te dobiva kvalitetne prostore- muzej zamišljen kao serija paralelnih betonskih svodova, da bi se dobio efekt dugih cijevi koje čine prostorispod slobodan - krivulja svoda nije polukrug, već ciklične geometrije, da bi se dobio dojam napetosti i vitkosti

- tlocrt je paladijanski, ali interijer je omogućavao dug dijagonalni pogled kroz replicirani strukturni sistem- na vrtnoj strani je luk bez ispune zidova, te stvara nadsvođeni trijem jedne visine- projektiranje u presjeku - provodi 2 levela kretanja kroz građevinu : 1. vodi posjetitelje muzeja od parka do višeg levela glavnog prostora za izložbe 2. niži level za automobilski promet

- konstrukcija longitudinalnih jedinica sadržana od elemenata bačvastih svodova postavljenih na stupove (vidljivina pročelju) posloženih jedan uz drugi; elementi betonske konstrukcije krova - jasno se vidi odvajanje nosivihelemenata od nošenih- jasnoća konstrukcije se posebno vidi u već spomenutim trijemovima - strukturalna umnožena jedinica kojoj su“oduzeti” zidovi i ostala ja gola nosiva konstrukcija stupova s bačvastim svodom, ponovno odgovor na temuvoid-a- trijemovi pozivaju posjetitelje koji se u njima zadržavaju prije ulaska u muzej, a školjka krova sa stupovima jenastavak jedinica iz drugih dijelova muzeja - baza, stupovi i lukovi, kao i zidovi su od travertina što rezultiradojmom homogenosti mase- definirane su tri zone što rezultira simetrijom objekta : centralni ulaz u sredini na kojeg se vežu prostori zaizložbe s lijeve i desne strane- bačvasti svodovi osiguravaju odvojene zone, definiraju trake koje se koriste za izlaze, servisne elemente iobjektne instalacije posebno u stropnoj zoni - uzduž ovih traka postoji organizacija manjih prostorija koja jefleksibilna, ali prevladava dojam velikog kontinuiranog prostora koji se sastoji od prostora u trakama podbačvastim svodom- princip služenih i služećih prostora je prisutan- esencija muzeja je fuzija svjetla - svaki svod je izrezan na vrhu s uskim rascjepom koji je išao od početka dokraja; danja svjetlost je dopirala do izokrenutih reflektora od nehrđajućeg čelika i tad se odbijala na unutarnjestrane svoda od poliranog betona - zenitalno osvjetljenje

- pažljivo odabrani materijali, slojevi i okviri sugeriraju atmosferu muzeja- eksterijer : dva bazena sa zvukom vode (slap) kao i šljunak koji je baza za voćnjak pod čijim prirodnim krovomposjetitelji ulaze u ulazni trijem, te cijela zgrada savršeno uklopljena na takvu situaciju čini posjet muzeju joškvalitetnijim neovisno o njegovim izlošcima

79

| Louis Kahn : Kimbell Museum of Modern Art, Forth Worth, Texas (1966.-72.)

80

| Philllip's Exter Library, Philllip's Exter Academy, New Hampshire (1965. - 1972.)

- Kahn se bavio esencijalnom značenju knjižnice kao takve, na koji način ona utječe na ljude

- rad karakterizira simetrija i kompleksnost dizajna koji je specifičan za Kahnovo djelovanje u ranijoj fazi,jedinstvo u ekspresiji u materijalu, strukturi i formi- 3 zone slojeva koji tvore strukturu knjižnice : ulazni hall u interijeru, prostor za knjige u središnjem sloju, teprostor za učenje u vanjskom sloju objekta blizu danjeg svjetla- tema void-a u ovom objektu je korištena programom - uobličena kao centralni prostor kroz cijelu zgradu kojipridonosi kvaliteti prostora unoseći svjetlo u unutrašnjost zgrade; ovaj centralni prostor počinje na prvom katu iproteže se do visine zgrade, a oko njega su smještene knjige u knjižnici - "sveti centar" knjižnice, koji se reflektirana njegov koncept "Olimp znanja"

- osim u unutrašnjosti, gdje su složena tri različita sloja prostora, centrifugalna sila centralnog prostora se osjeti ina pročeljima - identična su sva četiri pročelja knjižnice, što je moguće jer su zapravo indirektni produkticentralnog prostora- fasada djeluje nalijepljeno na tijelo zbog nedostatka uglova na kvadratu u tlocrtu (tradicionalna zidarskastruktura) - vidljivo je da je cigla kao završni sloj korištena tek kada su napravljeni svi otvori po katovima, ovisnoo veličini i potrebi- na pročelju su i drveni paneli koji daju dodatan ritam i koji zapravo pokazuju gdje su katovi, a stakleni dio gdjesu galerije- s obzirom na upad svjetla, Kahn varira s različitim veličinama prozora, kao i s debljinama stupova izmeđuprozora (iskrenost prema materijalu : cigla)- u interijeru, nalazi se veliko kružno stubište, pa se kretanje posjetitelja odvija u punom krugu : stepenice vodeu centralni hall (prvi kat pa do kraja zgrade), koji je okružen sa svih strana galerijama, s kružnim otvorima, krozkoje se vide knjige- galerije tvore niše za učenje uzduž obodnog dijela knjižnice i tako predstavljaju namjenu knjižnice prema vani :nije primarna funkcija knjižnice skladištenje knjiga, nego njihovo korištenje- čitaonice su prirodno osvijetljene, te prevladavaju topli tonovi drva i tapeta (poziv na čitanje)- knjižnica sadrži 4 kata, na kojem su sobe za sastanke, te knjige s ograničenim pristupom - na vrhu postoji izlazna terasu- sa svih strana arkade, sa svih strana ulazi, prijelazi, unutra-van, kroz arkade "uvlači" u polukružno stubište i"izbacuje" u ''void'' na prvom katu- utjecaj na : Herzog & de Meuron : Eberswalde Library

81

| Yale Center of British Art, New Hawen (1969. - 1977.)

- dućani u prizemlju - prvi takav muzej u SADu- tlocrt kvadratični ortogonalni raster- 4 kata oko 2 natkrita unutarnja dvorišta - punovisinski atriji (oduzimanje od punog)- jasna organizacija prostora vidljiva je na fasadi, intimne galerije, jednostavnost i uzvišenost prostora- rasterska konstrukcija je primjetna na fasadi - tema okvira i ispune; ponavlja element cilindra za služećeprostore (npr. stubište)

- limitirana količina vrste materijala - travertin, bijeli hrast (interijer), belgijski lan- zenitalno osvjetljenje : difuzno prirodno osvjetljenje (strukturirani krov – kupole), umjetna rasvjeta samo po noćii za tmurnih dana- fasada : diskretni monotoni sivi mat čelik i reflektirajuće staklo- interijer : vidljiva betonska struktura, obložena djelomično drvenim panelima, vidljive stropne grede; ostavljadojam dnevnog boravka (tepih, kauč, drvo, ...) - toplina prostora

- nalazi se odmah do Yale University Art Gallery

82

JAMES STIRLING (1926. - 1992.)

- James Stirling jedan je od najvažnijih britanskih arhitekata postmodernizma- školovao se na Sveučilištu u Liverpoolu gdje je došao u kontakt s Colinom Roweom - još u početnoj fazi rada,Stirling je svjestan svoje pozicije u modernoj tradiciji. Kao i Lasdun i Smithsonovi, Stirling smatra da je potrebnoizmijeniti Britansku modernu arhitekturu i obogatiti je kroz kontakt s njenom prošlom nacionalnom tradicijom

- poznat je po živopisnom uzorku i geometrijskom pristupu te neobičnim oblicima svojih građevina nastalimuslijed razmatranja vrijednosti koje modernizam i internacionalni stil zanemaruju : veza s poviješću i okruženjemzgrade, kao i moć arhitekture da napravi emotivno stanje- u početku je bio racionalist i brutalist, iako nikad nije priznavao pripadnost pokretu brutalista, a 70ih njegoviprojekti sve više dobivaju postmoderni karakter- u njegovim radovima vidi se konačna integracija brutalističkog pokreta i arhitektura u spajanju formalizma ipopulističkih aspekata s britanskom tradicijom stakla i opeke- prvi put nakon kristalne palače Britanija ima arhitekta koji je upotrebljavao staklo s punom zrelošću, te prvi putod Mackintosha da netko koristi staklo s lijevanim materijalom- oduševljava se s Le Corbusier-ovom Maison Jaoul zbog iskrenosti u korištenju beton bruta, po tom uzoruradi stambeni kompleks Ham Common s Jamesom Gowanom 1956. godine

- sredinom 50ih dolazi do širenja brutalističke osnove izvan okvira radova Smithsonovih, Hendersona iPaolozzija - Stirling se pridružuje brutalističkoj grupaciji i s Howellom 1953. izrađuje natječajni projekt zaSveučilište u Sheffieldu (neoplastička kompozicija 4 međusobno spojena četverokuta)- Stirling je cijelo vrijeme bio svjestan Brutalističke polemike, ali je uvijek održavao određenu distancu od glavnegrupe- konačna integracija britanske brutalističke estetike – spajanje proturječnih formalističkih i populističkihaspekata u tradiciju stakla i opeke, preuzete iz industrijskih objekata 19. stoljeća ta pojava se javlja u projektimaStirlinga i Gowana : projekt studentskih domova za Selwyn College u Cambridgeu i zdanju tehničkog fakultetaSveučilišta u Leicesteru- idejno rješenje koje izrađuju Stirling i Gowan za Selwyn College osim kristalne plastičnosti prvi put predstavlja itemu "pročelja" nasuprot "pozadine" (puni zid nasuprot stakla)

| stil : britanska avangarda / brutalizam

| utjecaj : Alison & Peter SmithsonCedric Price

| Cro : Mladen Vodička Knjižnica, Karlovac, 1971.

- Ricardo Bofill - španjolski arhitekt : stubovi često u sebi kriju stepenice i često su neopravdani. Formalizam jepostao preočit, a postmodernizam se doveo na zao glas.

| Andrew Melville Hall, St. Andrews, Scotland (1964. - 1968.)

- studentski dom / nazubljena pročelja kojoj se određuje orijentacija prozora; grada nejednake katnosti,uklopljena u pejzaž, dva bočna uzdužna volumena sadrže sobe, a središnji kvadratični društvene prostore

83

| Tehnički fakultet, Leiscester, Engleska (1959. - 1963.)

- kasni modernizam / rani postmodernizam- na oblik zdanja fakulteta znatno je utjecao Reynoldsov projekt robne kuće iz 1958. godine; u projektu po prviput dolazi do izražaja Stirlingov osobni stil; objekt je sastavljen od tornja na raširenim nogama-stupovima koji seizdiže iznad forme auditorija povezanog s nižim blokom inženjerskih radionica- element Le Corbusier-ovske armiranobetonske ploče iz projekta Swiss pavilion-a je transformiran u horizontalnioblik laboratorijskog bloka sa staklenim shed krovom (45°), a njegov samostojeći prilazni toranj pojavljuje se uobliku vertikalne skupine u kojoj se nalaze laboratoriji, dvorane za predavanje i administracija -> objekti u sebiujedinjuju sve osnovne proturječnosti brutalizma, spajajući elemente preuzete iz moderne s elementimapreuzetim iz industrijske i trgovačke tradicije graditeljstva Liverpoola (pomorstvo)- grafičko projektiranje : asimetrični volumeni razdvojeni nizom zastakljenih traka, na vrhu se nalazi vodotoranj,sale za predavanje se nalaze pod kutom 45° (kao i raster zgrade)- sličnost s konstruktivistima, primjena industrijskih proizvoda, opeka i curtain wall; Meljnikov citat- umjesto crtanja perspektivom koristi prikaz iz ptičje perspektive - izometrija (konstruktivisti)- stepenice za nuždu probijaju amfiteatar, u tornju su uredi i laboratoriji - lokalna engleska tradicija i stremljenjeka high tech arhitekturi- pomorsko detaljiranje : palubne prečke, palubne stepenice, ventilacijske kape na dimnjacima- ne odražava svoju namjenu, ne sliči na sveučilište, svojim oblikom jasno izražava funkciju pojedinih dijelova

| History Faculty Building, Cambridge University (1964. - 1966.)

Kahnov element posluge nego kao tipološko rješenje koje karakterizira Stirlingov način gradnje - dijagonala kaoglavna os u organizaciji tlocrta- najveći javni dio postavljen je na najnižim nivoima što je dovelo do postepeno stepenastog oblika- sintaksom stakla i opeke : primjena gotovih dijelova, standardni elementi liftovske kule- kompleksije prostorno povezivanje - objekt djeluje dinamičnije jer su sve funkcije zbijene i povezanezajedničkom opnom- krov je od dvoslojnog stakla radi regulacije klime, elegantni sistem čeličnih rešetki s mehanizmom i mogućno-šću otvaranja, radijalni plan čitaonice proizašao je iz zahtjeva da se čitav prostor može nadgledati iz jedne točke- građevina koristi sintaksu stakla i opeke zdanja Selwyn Collegea i Leicester do te mjere da kristalični oblikastakla počinje potiskivati armaturu od opeke- ostavljajući javnosti, kojoj je suđeno da koristi njegove građevine, u tamnici prostora koji neodređeno osciliraizmeđu praznine oblika i “rasprave o funkciji” - to je arhitektura shvaćena kao autonomni stroj

- inspiracija Panopticom (filozof JeremyBentham) kontrolirajuće oko u središtu kruga(knjižnice iz 19. stoljeća)- 1964. godine na natječaju Stirling jediniuspijeva u potpunosti integrirati knjižnicu sprostorima za predavanje postavljajućiprostoriju za čitanje u kvadrant ispod staklenogšatorskog krova koji se naslanjao na L blok ukojem su se nalazile sobe za seminare, prostoriza odmor i uredi; objekt zadržava dvostrukitoranj s dizalima i stepenicama ne samo kaoartikulaciju ulaznog pristupa koja podsjeća na

84

| Florey Building, Oxford (1971.)

- treća i posljednja zgrada iz Stirlingove crvene trilogije (uz Leicester i Cambridge) koja ga je definitivno upisalau povijest moderne arhitekture- zgrada 'U' oblika ima betonsku konstrukciju s izloženim 'A' okvirima koji pridržavaju nakošenu fasadu uprizemlju - većina konveksne fasade je prekrivena terakota crvenim pločicama i izraženim horizontalnim trakamaprozora, dok je konkavni dio zgrade, onaj prema sjeveru i rijeci, obložen staklom- udomljuje 74 spavaonice studenata s tim da je u prizemlju menza, u fokusnoj točci cijelog ansambla- usred različitih problema tijekom izvođenja, zgrada se radila nekoliko godina i radi toga i sličnih propustaStirlingov biro nije imao posla više desetljeća- na sjevernoj ostakljenoj strani su sobe oko poluotvorenog dvora s pogledom na polja i drveće (zaštićenoroletama od poda do stropa, od sunca i za privatnost, zbog tih roleta dolazi do problema s ventilacijom)- na južnoj strani galerije istaknute horiznontalnim trakama, kao i dvije vertikale sa stubištima

| Derby Civic Centre, Derby (1970.)

- povijesna interpolacija jasno čitljivogkoncepta

- potkovastu zgradu uvlači u lokaciju- pročelja zaštićena konzervatorimazadržao kao kulise za pozornicu

- nadsvođeni prolaz bačvastim svodomizmeđu trgovačkih arkada- amfiteatar na otvorenom

| Znanstveni centar, Berlin (1970.)

rada kasnije kroz druge autore doživljava novu funkciju - svaka zgrada citira već poznate povijesne arhitektonskeforme, kao što su stoa i amfiteatar (knjižnica kao zvonik)- pokušao je stvoriti prijateljsku nebirokratsku arhitekturu / referentno : C. Rowe "Collage city"

- klasična kompozicija,dinamičan dvor,polikromija (roza i plava),različite forme povezaneosima- razmicanje osi, doticanjeelemenata (Hadrijanovavila), kreativna metoda(kao i SANAA, novi Louvre),zajednički nazivnik krozmaterijale, high-techkomponenta njegovog

85

| Neue Staatsgalerie, Sttutgart (1977. - 1984.), + Michael Wilford

- najznačajnija javna zgrada Stirlingove zrele karijere- nastala je iz tri uzastopna klasicistička projekta za njemačke muzeje 70ih- neobična mješavina, konfliktni projekt : konstrukcija od armiranog betona brižljivo detaljizirana i završenaklesanim kamenom - aktektonska- zgrada je po svom sveukupnom izrazu atektonska, bliža Hoffmanu i Asplundu, nego avangardističkim,konstruktivističkim principima- njegovo shvaćanje muzeja ne samo kao obrazovne institucije, nego i mjesta zabave i razonode ga je potaklona dopunjavanje opće monumentalnosti određenim elementima konstruktivističkog duha, snažno valovitimovješenim pročeljem, predimenzioniranim cjevastim rukohvatima i simboličnim kulama od laganih čeličnih cijevi,te žarko obojenim elementima dizajniranih da privuku pažnju prolaznika- muzej za modernu umjetnost je bio između palače ljudi i supermarketa za konzumaciju kulture- približavanje i prijelaz u postmodernu - tema prilaza; suprematistička nadstrešnica (konstruktivisti i Maljević)- muzej daje doprinos javnoj domeni, generira javni prostor i skraćuje put bez ulaska u zgradu -> kontakt skorisnicima (populizam)- na postamentu se nalazi ulaz podignut u odnosu na prometnicu- galerija je skup povijesnih citata od konstruktivista do niza soba (enfilade - princip prolaska iz sobe u sobu bezhodnika) neobaroka, gotičkih šiljastih lukova, itd. -> dematerijalizirani historicizam pomiješan s modernomarhitekturom- motiv rotonde : Schinkel, Altes Museum u Berlinu (interpretacija!) -> fronta muzeja nije simetrična kao kodAltes Museum; zakrivljena je - ulaz postavljen pod kutem- ulaz na 2 nivoa : 1. ulaz kod zakrivljenog pročelja s nadstrešnicom 2. ulaz velikom rampom koja dovodi na drugu etažu u rotondu - otvoreni park sa skulpturama, omeđennogostupom uz simetrična krila oko rotonde- galerija je proširenje postojećeg muzeja- parking je u suterenu i on čini postament na kojem je cijela zgrada- javna promenada se s postamenta rampom preko krovnog parka i kroz rotondu nastavlja dalje u grad- utjecaj na H. Hollein : Museum Abteiberg (promenada)

| Clore Gallery, London (1980. - 1985.)

- različiti materijali na fasadi, izrazito naglašen ulaz / proširenje Tate Gallery za kolekciju djela Williama Turnera

86

U okviru postmoderne arhitekture najslavniji povratak napravio je stub, jedan od najvažnijih elemenata zapadnearhitekture još od Grka. Najzaslužniji za njegov povratak je arhitekt Ricardo Bofill. Njegovi su bili grubo izljeveni ubetonu, bez nekog reda. Koristio je ogromne ožljebene stubove ili monumentalne trijumfalne lukove da jasnoizrazi fasade svojih stambenih blokova. Njegovi stubovi su visoki i po 10ak katova (van antičkog mjerila čovjeka),podsjećajući svojim monumentalizmom na Speerovu arhitekturu fašizma i nacizma ili Staljinov „svadbena torta“stil 50ih. Polako se počela gubiti ona ironična nota postmodernizma, a citati su se koristili samo da se iskažeskupoća.

Kod španjolskog arhitekta Bofilla stubovi često u sebi kriju stepenice i često su neopravdani. Formalizam jepostao preočit, a postmodernizam se doveo na zao glas. Grade se apartmanska geta u klasicističkoj odori, kojanude vrlo malo alternative standardiziranom modernističkom stanovanju.

OSWALD MATHIAS UNGERS (1926. - 2007.)

- kreativni dijalog s Remon Koolhaasom, studirali skupa- tvrda njemačka varijanta postmoderne; cigla - česta tema Ungersovih kuća- sljedbenik neoracionalizma u Njemačkoj; njegovi najvažniji radovi u tim okvirima : produženje Messehalle1983. godine i Muzej Arhitekture 1984. u Frankfurtu- primjenjuje modificirani neoracionalistički pristup u urbanom obliku, nakon njegovog povratka iz SAD-a,predlaže fragmentiranu urbanu strategiju koja obuhvaća ograničene oblike razvoja u skladu s topografskim iinstitucionalnim ograničenjima specifičnih zadataka u svakom posebnom kontekstu (Hotel Berlin 1976. i zgradau središtu Hildesheima 1978)- jedini stvarno kontekstualni rad je prstenasti perimetarski blok u Berlinu 1982. godine- transformacijski postupak : princip transformacije je princip oblikovanja koji omogućuje organiziranjedivergentnih elemenata u plansku cjelinu, tako princip transformacije pretvara postojeću stabiliziranu organi-zaciju u kaos, a na kraju u novi red- poput samo nekolicine arhitekata u drugoj polovini 20. stoljeća Ungers je uspio u formiranju konstantnog inepogrešivog razvoja u toku više od jednog desetljeća, koje se nalazilo izvan bilo koje arhitektonske mode,trenda ili arhitektonske škole - u svojim projektima prvenstveno želi da implementira civilizacijski i društveni redkoji je karakterističan za period nastanka arhitektonskog djela

| projekti : 1980. - 1983.1983.

1983. - 1991.1995.

Poslovna zgrada, Frankfurt (giljotina)Muzej arhitekture, Frankfurt (kuća u staroj kući)Biblioteka, KarlsruheMuseum of Contemporary Art, Hamburg

| natječaj za Market Place (1978.)

- pokušao racionalizirati i reinterpretirati srednjovjekovni prostor tržnice, u urbanom tkivu- tipološke transformacije ( Robert Krier mu je bio asistent )- koncept kuće u kući – kuća kao grad - niz ovojnica- opeka : čvrsta tradicionalna izgradnja, kosi krov

87

HERMAN HERTZBERGER (1932. - ) |str.136

- strukturalizam / nizozemski arhitekt, suradnik van Eycka koji vrši golemi utjecaj na njega- uloga arhitekta nije dati potpuno rješenje, već da omogući prostorni okvir koji će s vremenom korisnici ispuniti;preuzima credo braće Krier : "funkcija slijedi oblik"- bitna mu je socijalna povezanost unutar zgrade

1.| Hertzberger želi da korisnici zgrade imaju što veću razinu vizualnog kontakta 2.| Hertzberger želi socijalnu koheziju - tako što stvara veliku razinu vizualnog kontakta, on u biti uzrokuje bolje poznavanje radnika međusobno 3. | Hertzberger želi stvoriti prostore uz glavnu os kretanja kako bi postojala mjesta gdje možete stati i popričati s kolegama 4.| Hertzberger želi da korisnici zgrade imaju mogućnosti susretanja dok se kreću kroz zgradu 5.| Hertzberger želi imati "prometne" ( često korištene, frekventne ) prostore koji imaju pozitivnu atmosferu ( kako bi se ljudi tu mogli osjećati ugodno i kako bi mogli popričati )

| Central Beheer, Apeldoorn, Nizozemska (1967. - 1972.)

- poslovna zgrada osiguravajućeg zavoda; tipično strukturalističko djelo- repeticija elemenata, volumeni su isti u tlocrtu, drugačiji u presjeku - zgrada predstavlja ostvarenje koncepta"grad u gradu", ali je prilično neosjetljiv na urbani kontekst- konstrukcija je armiranog betona tako da su armiranobetonski blokovi postavljeni oko nepravilnog grozdaraznih platformi unutar rastera; viseće platforme kvadratične forme stvaraju mrežu aktivnih prostora koji sekoriste individualno ili grupno, ovisno o rasporedu namještaja - u dublje dijelove objekta svjetlo dolazi zenitalno- namjerno nedovršeno kako bi potakao oblikovanje od strane korisnika; bitna je vizualna komunikacija dapotakne rad i socijalizaciju- utjecaj zgrade Larkin (F. L. Wright); labirint nalik bunkeru- autorova odbojnost prema mehaničkom određivanju fleksibilnosti (vidi Jona Friedman) opravdana očitomlakoćom + spontanošću- drži se principa iz 60ih (strukturalizam)- kritika : projekt ravnodušan prema svom urbanom kontekstu, takav introvertirani tip forme ne može pružitireprezentativan javni prostor za grad, nema naznake ulaznog prostora

88

| Experimental Houses "Diagoon", Delft, Nizozemska (1967. - 1970.)

- "living streets" : između javnog i privatnog, svatko sebi uzima koliko mu treba za put, auto, zelenilo - ostaloostavlja javnosti - mjesto susreti (zajednički dnevni dio)- 8 prototipova nedovršenih kuća - tlocrt je do jedne točke neodređen, tako da stanari mogu sami definiratiprostor - "kuća je poluproizvod" : sastoje se od dvije fiksne jezgre (kuhinja/sanitarije, stubište) s nekolikopoluetaža unutar kojih se mogu odvojiti prostori za sobu, a ostatak formira unutarnji balkon kao dnevni dio- nema striktne podjele između dnevnog i spavaćeg dijela; svaki član obitelji ima svoj prostor koji je veći diozajedničkog dijela, ideja je bila ukinuti neke stambene stereotipove (going upstairs, dnevno/spavaće)- ulazni dio, prednji dio i krovna terasa su ostavljeni na domišljatost korisnika (staklenik, vrt, sjedenje, ostava,dodatna soba, ... ); definirani skelet ostavlja slobodu ispune materijala - raznovrsnost otvora- automobil nije predviđen, ali je moguće njegovo uklapanje- vizualna povezanost po vertikali, polu-etaže / posmikom cijele kuće dobivamo krovnu terasu- utjecaj na MVRDV : Dvojna kuća (Vila KBWW)

| The Apollo Schools, Amsterdam, The Netherlands (1981. - 1983.)

- kompleks od 2 škole : "Montessori School" i "Willemspark School", u parku poput urbanih vila, u tlocrtuizmaknute da obje primaju sunce - prozori su im različitog rasporeda

- stavlja u srce projekta mjesto socijalizacije odnosno PVN same škole oko kojeg se nižu sadržaji učionica,servisa i slično, ali vizualna je komunikacija uvijek prisutna; oko tog vertikalnog voida sa zenitalnim osvjetljenjemdolaze 4 učionice po katu - škola je projektirana kroz presjek dok je u tlocrtu dvoosna simetrija, u presjeku supoluetaže kako bi smanjio broj komunikacija i dobio terasu na krovu- u prizemlju su drvene tribine povezane cijelom školom kroz PVN, koji je zenitalno osvijetljen kupolama, čak su inajgornje stepenice transparentnije radi toka svjetla- nema hodnika / betonski blokovi -> nedovršenost

Cilj Montessori metode je njegovati dječju osobnost, indirektno potičući interes za različita područja, a učenjezadržati prirodnim procesom. Djeca se ne pohvaljuju za dostignute rezultate nego se potiče unutarnjezadovoljstvo postignutim. Poštuje se ritam svakog djeteta u usvajanju znanja, bilo da se radi o natprosječnointeligentnom ili djetetu s posebnim potrebama. Djeca se navikavaju pomagati mlađima, uče od starijih učenika ipoštuju međusobne razlike bez obzira na njihovo porijeklo (rasno, nacionalno, vjersko, ...) .

89

| LiMa Housing, Berlin (1982. - 1986.)

- "trokutasta" (kružna) uglovnica s vrtom u sredini koji umjesto depresivnog berlinskog dvorišta ima javni prostorsa 6 pješačkih ruta koje ga vežu s lokalnim susjedstvom i pješčanikom ; "living streets" – osjećaj odgovornosti- stupnjevanje : javna ulica - polujavno dvorište - zgrada privatno- društveni život na stubištu : otvoreno, uvučeno, izbija iz krova zgrade

| The Apollo Schools, Amsterdam, The Netherlands (1981. - 1983.)

- knjiga / tema : living space, working space- 4 projekta Hertzbergera : Apollo Schools, Central Beheer, Diagoon Houses, Evennar- 5 projekata drugih autora : Villa Savoye (Le Corbusier), Sirotište (Aldo van Eycka), Kazbah housing (Piet Blom),Montessori Open Air School (Jan Duikera) Free University (Candilis, Josic, Woodsa)

| Herman Hertzberger : analize

90

PIET BLOM (1934. - 1999.)

- nizozemski arhitekt, najaktivniji u istraživanju međudjelovanja stambene jedinice i uličnog prostora; strukturalist

| Kasbah Housing Development, Heengello, Nizozemska (1972.)

- miješa stambeno i javno, kuće kao sojenice odignute od tla tvoreći natkriveni javni prostor - projekt jerealiziran, ali javni prostor nikada nije zaživio jer nikada nije bilo dovoljne mase ljudi, s obzirom da je projektgrađen u prigradskoj, a ne gradskoj sredini - prevelik javni prostor za toliku zajednicu- vidljiv utjecaj Yonne Friedmana i njegovih superstruktura- 184 kuće koje ne komuniciraju s ulicom, na krovovima površine za javni prostor

- karakteristično za komplesk je upravo činjenica što su kuće odignute od prizemlja, a prizemlje je formirano kaonatkriveni javni prostor; Blom je očekivao vibrantnu atmosferu nakon useljenja stanovnika, možda bi javni prostori zaživio da je građen unutar urbanog tkiva Heengella, kao što je originalno planirano, a ne na njegovoj periferiji- nekoliko dućana koji su stale u ovom natkrivenom javnom prostoru su nedugo nakon doseljenja stanovnikaprestale s radom zbog slabog prometa i vandalskih izgreda - Piet Blom je poslije odabrao niz arhitekata ikrajobraznih arhitekata koji su sudjelovali u revitalizaciji originalnog zdanja- kao početni korak u revitalizaciji, uočene su mane originalnog projekta : kuće su preizolirane od ulice , niskarazina socijalne interakcije uzrokovana lošom vizualnom komunikacijom, loše raspoređeni ulazi i prevelik javniprostor za tako malenu zajednicu

- inspiracija : Team X- kosi krovovi (dvostrešni)

| projekti : 1965. - 1973.1972.

1975. - 1978.

| stil : strukturalizam

Kasbah Housing, NizozemskaCubic Houses, RotterdamSpeelhuis centar u stambenoj četvrti u Helmondu

91

- jedan od japanskih arhitekata s najjačom sviješću za regionalno; rođen i odrastao je u Japanu, i tu je ostaoraditi, najviše na području Osake- samouk, kritički regionalist, divio se Le Corbusieru, arhitektura prostorne čistoće i jednostavnost, estetikaizloženih materijala, najčešće betona - element kojim barata je onaj nefizičke prirode, a to je prirodno svjetlo,koje je po njemu osnova stvaranja oblika, često najjednostavnijih, lišenih svih komplikacija (elementi proizlaze izkruga i kvadrata); ne koristi prefabricirane elemente nego in-situ metodu izlijevanja betona direktno na gradilištu

- skup načela njegovih teorijskih tekstova se približavaju ideji kritičkog regionalizma- suprotnosti između minimalističkog modernizma i japanske tradicije koja naglašava spiritualni i fizički red,standardizaciju u detaljima, individualnu raznolikost i naročito važan odnos prema prirodi u Andovoj arhitekturipredstavljaju glavnu temu istraživanja prostora - koristeći izraz "zatvorena suvremena arhitektura" Ando miri tadva svijeta stvarajući ozidane enklave u kojima se čovjek može opustiti i zadržati ostatak svoje nekadašnjeintime s prirodom i kulturom- ovakav pristup ima naznake kritičkog regionalizma koji teži da se suprotstavi univerzalnosti i nedostatkuznačenja u modernoj arhitekturi koristeći se elementima i utjecajem okoliša koji pridonose osjećaju pripadnosti iznačenja- glavne karakteristike Andove arhitekture su prazni prostori, kontrasti, svjetlo i priroda : razni prostori poprimajuposebno estetsko i spiritualno značenje, kontrasti između svjetla i tame, "toplih" i "hladnih" materijala, uskih iprostranih prostora također pridonose u stvaranju posebnih ugođaja- materijali korišteni na svojstven način ostvaruju posebnu izražajnost Andove arhitekture; neobrađeni betonkojim naglašava skladnu cjelovitost njegove površine, drvo kao tradicionalni materijal, svjetlo kao prolazan ipromjenjiv element i voda kao pomično ogledalo samog objekta

- kombinira forme i materijale zapadne arhitekture s tradicionalnim japanskim estetskim principima; tako jejedna od karakteristika njegovog rada upotreba suvremenih tehnika konstrukcije, npr. visoko kvalitetnogarmiranog betona s vidljivom strukturom armiranog čelika, kao i uglačanih površina objekata koje reflektirajuvanjsko svjetlo / s druge strane, bazirajući svoj rad i na lokalnim materijalima i vernakularnim stilovima Japanaon afirmira princip integracije građevina u njihovo okruženje – životnu sredinu- da bi postigao ovu integraciju i prožimanje prirode i svojih građevina, Ando uvodi u svoju arhitekturu elementeunutrašnjih dvorišta, reflektirajućih bazena s vodom i skulpturalno oblikovanog terena- u svojim projektima promovira koncept "defenzivne arhitekture", one koja je zatvorena prema vanjskomokruženju ulice, okrenuta sama sebi, kao i većina Japanaca negira mogućnost uspostavljanja smislenihuzajamnih odnosa građevine i urbanog tkiva- nezainteresiranost za socijalno, za kontekst, pravokutnik i krug kao elementi arhitektonske prakse,interpretacija unutrašnjeg dvorišta

- među modernim arhitektima, na Anda su najviše utjecali : | Louis Kahn i Le Corbusier - od njih je prihvatio tezu da je modernistička apstraktna estetika proizašla iz funkcije, materijala i forme | u arhitekturi Adolfa Loos-a otkriva da se prostor može definirati na mnogo različitih načina upotrebom najjednostavnijih elemenata i da upravo jednostavnost i čistoća obogaćuju prostor | osim modernih arhitekata, fasciniran je najpoznatijim rimskim arhitektom, Vitruvijem - od njega preuzima tri načela arhitekture : utilitas (korist), venustas (ljepota), firmitas (čvrstoća), ali ih kombinira s istočnjačkim tradicijama

- smatra da su najveći problemi današnje arhitekture univerzalizacija, generalizacija i standardizacija koje nedopuštaju individualnost, građevine postaju produkt masovne proizvodnje- u njegovim projektima se nalaze 2 karakteristična elementa : | praznina (ulaz, dvorište, prilaz) kojom ostvaruje povezanost s nebom i svjetlom | zid koji naglašava intimnost prostora. Ispreplićući te elemente, prostornom i strukturalnom jednostavnošću stvara kompoziciju svijetla i sjene

- dobitnik mnogih značajnih nagrada, među kojima najvažnija Pritzkerova nagrada za arhitekturu 1995. godine;Tado je odmah 100 000 $ nagrade donirao žrtvama potresa u Kobeu koji se dogodio ranije iste godine

TADAO ANDO (1941. - )

92

| projekti : 1979. - 1980.1985. - 1988.

1987.1987. - 1989.1989. - 1991.2000. - 2004.

2002.2005. - 2008.

| stil : kritički regionalizam

Koshino House, Hyogo, JapanChurch on the Water, Yufutsu-Gun, Hokkaido, JapanNakayama House, Nara, JapanChurch of the Light, Osaka, JapanWater Temple, Awayi, JapanChichu Art Museum, Naoshima, Kagawa, JapanModern Art Museum Of Fort Worth, Fort Worth, TexasFukutake Hall, The University Of Tokyo, Tokyo, Japan

| " Od suvremene arhitekture zatvorene u sebe prema univerzalnosti " (esej)

" Nakon drugog svjetskog rata, kada je Japan krenuo putem brzog ekonomskog napretka, promijenili su seljudski kriteriji vrijednosti. Stari, u osnovi feudalni obiteljski sistem raspao se. Pretjerano gusta naseljenost ugradovima i predgrađima onemogućila je da se sačuva ona crta koja je prije bila najkarakterističnija za japanskuarhitekturu, uska povezanost s prirodom i otvorenost prirodnom svijetu. Ono što ja podrazumijevam kaozaokruženost moderne arhitekture jest restauracija jedinstva kuće i prirode koju su japanske kuće izgubile uprocesu modernizacije."

- 2 pravokutna betonska volumena različite veličine, postavljena paralelno da zaobilaze postojeću vegetaciju,povezani podzemnim hodnikom- skalinada postaje vanjski dio dnevnog boravka primajući i reflektirajući prirodno svjetlo koje dopire krozkrošnje drveća i na neki način postaje pozornica svakodnevnog života - autonomni eksterijer ostaje dio prirodeizoliran i oblikovan po mjeri čovjeka- zidovi okrenuti prema dvorištu prorezani su dugim uskim šupljinama koje generiraju dinamične igre svjetla isjene u interijerima volumena- važnost prorezanih zidova u svim Andovim projektima je želja da prolaznost vremena i promjena godišnjihdoba bude primijećena u interijerima tako da svjetlo i priroda iz sata u sat drugačije ulaze u unutarnje prostore isjenama stvaraju različite ugođaje- na višem dijelu padine kasnije je dograđen ukopani atelje koji je travnjakom odijeljen od originalne kuće (upolukrugu, ispod ploče koja je u razini terena)- iznad zemlje zaobljeni zid definira područje ateljea; prorezima na zidu ostvareno je nadsvjetlo, ali i zanimljivuzorak krivulja koji stvara potpuno novu kompoziciju - od dva pravokutna, stroga volumena, dodavanjemnovog, zakrivljenog ostvaren je harmoničniji pejzaž cijele okoline

" Tijekom vremena svjetlost mijenja izraz. Vjerujem da arhitektonski materijali nisu iscrpljeni drvetom i betonom kojiimaju taktilne oblike, ali ne mogu obuhvatiti svjetlo i vjetar koji djeluju na naša osjetila ( ... ) Detalj postoji kaonajznačajniji element za izražavanje identiteta ( ... ) Tako je za mene detalj element kojim se postiže fizičkakompozicija u arhitekturi, no u isto vrijeme on stvara i slike arhitekture. "

Tadao Ando

| Koshino House, Hyogo, Japan (1979. - 1980.)

93

˝Stvari poput svijetla i vjetra dobivaju značenje jedino kada su uvedeni u kuću u oblikuizvadaka iz vanjskog svijeta. Izolirani fragmenti svjetlosti i zraka predstavljaju cijelinu prirode.˝

- njegove kuće, često u potpunosti utvrđene od vanjskog svijeta, otvaraju prema ogoljenim unutarnjimdvorištima, oazama tišine, povezanima s ritmom dana i godišnjih doba koji prolaze- masivni betonski zidovi odjeljuju i štite centripetalnu arhitekturu koja je u potpunosti zatvorena- ne postoji dijalog s nerednim okruženjem - kuća, kao i većina Andove arhitekture, nema otvora i prozoraprema vani, izuzev onih koji su prijeko potrebni, svijetlost i zrak dolaze isključivo kroz unutrašnje dvorište odaklese, kao i u srednjovjekovnim samostanima, može promatrati stalno promjenjivo nebo- smještena u stambenoj zoni na granici Nara i Kyoto Prefakture - u tom prostoru Ando je smjestio pravokutnubetonsku prizmu 7m dugačku, 19m dugu te 5m visoku- kuća je po dužini podjeljena na dva dijela : jedna polovica je vanjsko dvorište a druga stambeni prostor- vanjsko je dvorište okruženo visokim zidom te tako stvara dojam da je na tom mjestu postojao volumen koji jeizvađen, kojeg nema; na prvom katu se nalaze blagovaonica i dnevni prostor dok je na drugom katu soba ujapanskom stilu i terasa koja zauzima polovicu gornje površine; terasa je otvorenim stubištem povezana saprizemnim dvorištem te s njim tvori ključni trodimenzionalni vanjski prostor- jedini ulaz u kuću smješten je na uskom prilazu stisnutom između objekta i zida koji prati granicu zemljišta,time je vanjski okoliš potpuno isključen; Ando je upotrijebio jedan materijal u cijeloj koncepciji kako bi naglasiočistoću karaktera cijelog prostora - beton- svaka se soba otvara na vanjsko dvorište i suočava sa zidom nasuprot, te tako postaje dio zatvorenogvanjskog prostora

| Nakayama House, Nara, Japan (1987.)

| Tadao Ando : Koshino House (1979.-80.)

94

| Church on the Water, Yufutsu-Gun, Hokkaido, Japan (1985. - 1989.)

- Andov filozofski okvir je vrlo jasan : izjednačava arhitektonske elemente s elementima prirode te im dajejednaki značaj smatrajući da elementi prirode, kao što su voda, zrak ili svjetlo, mogu definirati i kreirati novepercepcije prostora jednako, ako ne i bolje, kao što to mogu i betonske strukture

- svojom intervencijom zapravo teži postizanju savršene simbioze svoje "zemaljske" arhitekture i one"metafizičke" arhitekture koju stvara sama priroda svojim elementima; bili to elementi zemlja, voda, zrak,svjetlost, ili pak vremenska doba, klimatske promjene, Sunčeve promjene- iz tog razloga on koristi elementarne i pročišćene arhitektonske elemente kao što su natur beton i reduciranestaklene plohe; sve ostalo je zapravo nužnost, a ne dio doživljaja prostora, profanog i svetog

- crkva na vodi je još jedan primjer arhitekture sjedinjene s prirodom- 2 kubusa, jezero koje se lagano spušta prema maloj rječici koja se nalazi u blizini : veći kubus je kapelica, amali dvorana za klanjanje; na njihovom kontaktu stavlja ulaz u vidu polukružnih spiralnih stepenica- kako bi se crkva odvojila od hotela u blizini, postavljen je dugi zid 'L' oblika na jugu i zapadu koji linearno pratijezero- manji kubus je kompletno ostakljen s koncentrično postavljenim križevima te predstavlja, moglo bi se reći,reminiscenciju na zvonik, iako zapravo predstavlja dvoranu za klanjanje, kod nje se javlja kontrast osvijetljenih imračnih prostora koji indiciraju granicu između svetih i profanih odnosa- četvrta fasada kapelice je metafizička, odnosno čini je priroda - ulaskom u nju, pogled se bezuvjetnousredotočava na jezero te križ u njegovoj sredini

- simbol ruba ponovno govori o kontaktu između svjetovnog i svetog- križ udaljen od kapelice dematerijalizira pojam oltara kao mjesta koje predstavlja svetište i negira njegovunužnost postojanja (Heiki i Kaia Siren, Espoo kapelica)- simbol nemogućnosti opipljivog kontakta duha i materije te osjećaj težnje ka savršenstvu više sile- stajati na tom rubu predstavlja stajanje na rubu ovog svijeta- vrlo jaka i elementarna ideja jedinstva svetog i profanog postignuta je skladom arhitekture i prirode- neopipljivi metafizički kontakti više sile i skrušenog vjernika su ostvareni na granici arhitekture i prirode, čovjekai Boga, fizičkog i metafizičkog, na granici "ovog" i "onog" svijeta

" Priroda u formi vode, svjetla i neba uspostavlja odnos arhitekture metafizičkog s onomzemaljskog karaktera i daje joj život. Briga za vezu između arhitekture i prirode vodi prema

brizi za kontekstom arhitekture. Želim naglasiti svijest o vremenu i stvoriti kompozicijeu kojima je osjećaj prolaznosti i prošlog vremena dio prostornog doživljaja. "

Tadao Ando

| Tadao Ando : Church on the Water, Yufutsu-Gun, Hokkaido, Japan (1985.-89.)

95

96

| Tadao Ando : Church of the Light, Osaka, Japan (1987.-89.)

97

| Church of the Light, Osaka, Japan (1987. - 1989.)

- u blizini Osake je smještena u rezidencijalnoj četvrti- praznina ispunjena svjetlom, sjenama, mirom i emocijama- na fasadi prorez u obliku križa debljine 20cm

- zbog utjecaja svakodnevnosti, ali i malog buđeta, Ando je odlučio da sveti prostor bude zatvoren u pravokutnukutiju; kutija je zasječena zidom postavljenim pod kutem od 15° u odnosu na nju- zid simbolira svjetovnost, a kutija svetost; u jednom trenu zasjeca sveti prostor i u tom kontaktu se javlja ulaz ucrkvu - stvara se mali predprostor kao međuzona odnosno filter između profanog i svetog; prostor u kojem sesvjetovno ostavlja- zanimljivost je u tome što taj zid nikada ne dolazi u kontakt sa kutijom - samo značenje toga bi moglo biti dasvjetovno zapravo nikad ne može doći u fizički kontakt s duhovnim; u mentalni kontakt dolazi, ali u fizički nikada- usredotočenost prostora je postignuta manipuliranjem svjetlom, kao metafizičkim elementom- detalj križa, kojeg formiraju svjetlo i arhitektura u svojoj koliziji, predstavlja prostor oltara i postavljen je tako dase dobija dojam da je Božja sila sa visina prisutna u svetom prostoru te kao da u vrijeme molitve ona „dotiče“svoje vjernike

- postavlja se pitanje odnosa prostora sa strana na koje ne pada svjetlost sa „oltara“ i hodnika koji je istimosvjetljen; mračan prostor predstavlja platformu za koncentraciju misli pojedinca na individualni odnos s Bogom- po sredini kutije zid probija kutiju i na tom se mjestu javlja prozor- skeptičnost i nesigurnost prema tome otvoru koji u procesu molitve i potpune koncentracije daje naslutiti osvjetovnosti van kutije- u dnu kutije gdje zid posljednji put zasjeca kutiju, nanovo se javlja procjep sa svjetlom i tamo se nalazi kor -mogući kontakt profanog i svetog - svjetovno pjeva božanskom

- kod ulaska u jednostavni volumen građevine napravljane od betona, pogled posjetioca je zasigurno usmjerenprema križu iznad oltara - potpuno mračni prostor osvijetljen je kroz križni rez u zidu, čime se izražava svetost,čistoća i spiritualnost prostora i odnosa između pojedinca i prirode- premda je veliki kontrast svijetla i tame postignut prorezom, svojom izražajnošću dominira cijelim prostoromcrkve

- pod i klupe napravljene su od grubih drvenih dasaka koje naglašavaju skromnost i čistoću prostora- detalji na materijalu svojom prirodnom teksturom izražavaju posebnu percepciju arhitekture, a jednostavnostoblikovanja daje nam poseban osjećaj mira, uzvišenosti i svetosti. U vanjskom prostoru su također prisutnidetalji križa, kako na zidovima tako i kao samostojeći elementi- ljepota ovog sakralnog objekta leži u jednostavnosti, visokom redu i ekstremno fokusiranom prostoruispunjenim samo duhovnim mirom

98

- 1967. godine objavljuju radove na izložbi MOME- u SAD-u pojavila se potreba za arhitektonskom avangardom koja neće biti temeljena samo na utopijskimsnovima modernizma, već u provođenju arhitektonskih teorija u konkretne forme- Richard Meyer, Peter Eisenman, Michael Graves, Charles Gwathmey, John Hejduk- neslužbena grupa nekoliko arhitekata koji su djelovali u New York-u u 2. polovici 60ih pod vodstvom PeteraEisenmana; grupa je svoje radove zasnivala na estetskim i ideološkim premisama avangarde 20. stoljeća

- bitni su jer su se priklonili ideju autonomne arhitekture, oni su neoavangardisti - dokazali su da arhitekturamože proizaći iz teoretskih principa- uzimajući Le Corbusier-ovu arhitekturu kao polaznu točku svatko od ovih arhitekata ide svojim smjerom : | Graves prema kubizmu | Eisenman prema talijanskom racionalizmu 30ih | Hejduk prema De Stijlu | Meyer i Gwathmey ostaju vjerni Le Corbusier-ovom purizmu- rezultat je serija projekata velike jasnoće i ljepote od kojih su veliki broj ostali samo razrađeni elaborati napapiru, pa se ti isti projekti nekad ironično zovu "papirnata arhitektura"

- Peter Eisenman i John Hejduk temelje svoj rad na ekstremnoj avangardističkoj estetskoj praksi- modernistički priklonila ideji autonomne arhitekture, koja se odlučno ograđuje od onoga što se sagledava kaofunkcionalizam pokreta Neue Sachlichkeit - najjasnije izražava u Eisenmanovoj kući 6 (Frank House), kao i uprojektima Hejduka – njegovoj seriji Diamond House i Wall House- dok Hejduk napušta neoavangardizam, a Graves napušta neopurizam svojih ranijih radova i prihvaćadekorativniji postmodernistički pristup -> Gwathmey i Meier ostaju vjerni purističkim korijenima, što je vidljivo i izMeierovog projekta High Museum u Atlanti u Georgi i Muzeja primijenjene umjetnosti u Frankfurtu

- uobičajeno 70tih kontrastirati “bijele i sive” : bijeli - NY5 / sivi - Venturi, Moore, ...- zajedničko jednima i drugima su formalne manipulacije tlocrta i presjeka, citati i revival- nisu imali što puno reći o socijalnom stanju SAD-a i svi su bili precious flower arhitekti

ARHITEKTONSKA PETORKA ili

" Zanima nas samo arhitektura, ne spaša-vanje čovjeka ili iskupljenje svijeta. "

99

PETER EISNMAN (1932. - )

| projekti : 1972.1982. - 1987.

1988.

Kuće I - XVišestambena zgrada, BerlinWexner Centar for Visual Arts, Ohio

| stil : dekonstruktivizam

| 3 djela stila : Bernard TschumiMichael GravesRichard Meyer

Parc La Villette, Pariz, 1983.Kuća, New Jersey, 1969.Kuća Smith, Conneticut, 1967.

| Cro utjecaj : Ivan Crnković : Obiteljska kuća, Proložac, 1983.

- manipuliranje gridom u svim smjerovima- pomak koordinatnog sustava, stvara napetost među vezama, elementi linije, plohe, ravnine, raster, grid,operacije posmicanja, zaokretanja, izmicanje, podvajanje, izostavljanje- kuća za matematičara, rupa između kreveta / koncept : plastična arhitektura- "record of design process" : struktura je rezultat metodske modulacije grida, ispresijecane 4 plohe iznova dokse ne počne pojavljivati koherentni presjek tako se javljaju ploče i stupovi koji nemaju tradicionalnu namjenu- kuća nije bila projektirana za življenje, nego kao studija, međutim na kraju je izgrađena; namjerno je napravionefunkcionalnu kuću s mnogo zapreka tako da je korisnik stalno svjestan arhitekture oko sebe- Eisenmann je formalist (funkcija slijedi formu), on stup ne zove stup nego linija, zid ne zove zid nego ploha(ravnina); stubišta nemaju rukohvat, stup prolazi kuhinjskim stolom i staklene trake dijele spavaću sobu, nemože se stvoriti bračni krevet; tlocrt se razvija iz određene geometrijske transformacije i spuštanja koja sve višenarušavaju pravilnost početne strukture / koncept : plastična arhitektura- sve primjene početnog grida su zabilježene na kući (recording time process) - proces je evidentan iako nenužno i shvatljiv

| House 6 (Frank House), zapadni Cornwall, Connecticut, (1972.), projekt

- više zanima sintaktičko pitanje od individualnog izričaja, zanima ga duboka struktura arhitektonskog jezika(langue)- na njega utjecao De Sanssure, Levi Strauss, ali i Noam Chomsky (podjela između konceptualne i perceptu-alne strukture, duboka, univerzalna i površinska, individualna)- ispituje značenje strukturalizma u arhitekturi; teorijski je arhitekt, uvidio da je to obećavajući koncept i išao gaje studiozno ispitati u mediju arhitekture

- kuće od 1969. - 1972. : radi kuće od 1-4, označava ih brojevima (označavat će kuće sve do broja 11a, ali spromjenama), oznake brojevima daje nam naslutiti da su to i za njega bile svojevrsne vježbe/sintaktičke etide- istražuje ispražnjen status arhitektonskog zraka, ispražnjen navodno od svog prirodnog sadržaja, kaže da ćeznačenje arhitektonskog znaka proizlazi isključivo iz odnosa, samo iz odnosa jednoga arhitektonskog znaka sdrugim odnosno sa svim ostalim znakovima unutar tog arhitektonskog sustava, a nema veze s nekim prirodnimpunim sadržajem, sam po sebi znak je prazan ("Koncept šećera nema slatki okus.")

100

- želi uspostaviti gramatiku arhitektonskog jezika, znači uspostaviti neke nove znakove tog jezika i pravilanjihovih relacija - odnosno gramatiku. Kaže kroz modernizam stari jezik je kao izgubljen, moramo napraviti novi -i istražuje samo formu, samo formu u arhitekturi, na jedini objektivni materijal u arhitekturi

- čiste geometrijske varijable uvučene u transformacijski proces : dobiješ složenu igru preklapanja, presijecanja,izmicanja (njegove ključne riječi displacement i disjunction), dobiti prostore, ali i negativne prostore / pukotine„slots“- ostaci igre, nusprodukti igre, prostori nastali preklapanjem i tek kad dobije već formiranu arhitektonskustrukturu / počinje ih puniti sadržajem : pukotine postaju prozori, lođe, balkoni, ... iako nisu u početku bili takozamišljenje, naknadno su dobile funkciju- i modernisti su imali svoje slotove : Terragni i Le Corbusier, ali oni su razmišljali i o formi i o funkciji, Eisenmanmisli samo o formi, o liniji, plohi i volumenu

- često slika svoje kuće u snijegu želi pokazati da je kontekst nebitan- materijali nisu bitni, bitni su samo odnosi (odcjepljivanje od funkcije materijala) : kaže da zapravo ima kemijskureakciju - on odcjepljuje i sebe, autora- arhitektura generira sama sebe, jezik prethodi tebi, ti si zapravo njegov produkt, tako isto i Eisenman - želi seizuzeti iz procesa ali ima problema zato jer što on itekako prisutan u procesu jer zadaje početne elemente;zadaje pravila igre i onda ne može reći da nije u procesu- namjena igre je defamilijarizacija i denaturalizacija stanovnika- stanovnik svaki put otkriva nešto novo : želi da korisnici svjesno koriste svoju kuću, da se trude koristiti kuću, ane da je pasivno, nesvjesno koriste, da uživaju u komforu, želi da vlasnik bude uljez u kući, a ne da se prepusti- nemoj se prepustiti mitu, već ga istraži, budi kritičan prema mitu, tako i Eisenman prakticira "bijelo pisanje" ili"pisanje nultog stupnja"

- prva faza traje do 1978. godine- " prava priroda stvari ne nalazi se u stvarima samim, nego u odnosima među stvarima "- definira osnovne elemente i operacije / pravila igre -> time se on bavi u prvoj fazi- pitanje je bilo : "Koji je sadržaj te igre? Koje je značenje ovih znakova?" | namjerno i vrlo svjesno odbacio značenje nekog vanjskog referenta, nekog eksternog sadržaja, u smislu nekog teksta, funkcije, materijala, konstrukcije, povijesnih asocijacija da mu određuju značenje arhitektonske igre : odrekao se od svega toga i posvetio se elaboriranoj igri arhitektonskih formi

- jedini sadržaj njegovih ranih operacija je bila logika same igre, arhitektura govori o svojoj vlastitoj logici, tj.kako se generirala, u biti nije govorila ništa nego se samo koncentrirala na svoju dijagramatiku forme - sam tajarhitektonski proces postao je novi sadržaj, sadržaj je arhitektura sama !- rastavljen je sadržaj od forme, označitelj od označenog, i igra se samo označiteljima- inzistira na linearnosti doživljavanja arhitekture, da možemo odvrtiti proces nastajanja arhitekture

| House 2, Hardwick Vermont (1969. - 1970.)

- kreće od kubusa kojije zapravo polovicakocke, na njega polažeraster (poput označitelja)i dijeli kvadrat na 9dijelova (3 x 3) i zatimispituje mogućeimplikacije togformalnog koncepta

- dijeljenja kvadrata na 9polja : kaže da mu

rasteriranje kubusa može generirati 4 plohe, 16 linija i 3 volumena, ali mora zadati još neki generativni principkoji će na neki način transformirati te znakove i isprobava dijagonalno dijeljenje (puno i prazno) i koji rezultatdaje dijagonalno podvajanje ovih osnovnih elemenata da oni počnu permutirati

| I. faza ... - 1978. |

101

- iz strukturalizam u poststrukturalizam (radikalizacija strukturalističkih ideja)

Revidira proceduru po kojoj je do tada razvijao te svoje strukturalističke etide. Postavlja kapitalna pitanja autori-teta izvora. : " Tko ovdje postavlja pravila igre? Tko postavlja elemente igre? Koje je opravdanje tog autoriteta? "I počinje tražiti odgovor u sljedećim projektantskim strategijama. Do 1978. to su bili cjeloviti i dorečenikompleksni arhitektonski sustavi, i jedino u takvom dorečenom sustavu ti možeš naći značenje svakogpojedinog elementa bez obzira koliko je igra kompleksna, a to je zato što je sustav zatvoren. Tu on uviđaproblem, prvo, da je on sam u konačnici definirao elemente igre i pravila po kojima će se ti elementi, njegovauloga kao autora je tu još jako velika, on vodi igru i prekida je tamo di on misli da je potrebno, a drugo, da suelementi u toj igri još previše puni / stabilni / autoritativni / sigurni : kubus i njegove komponente.- sad on mijenja svoju arhitekturu : želi da imaš stalno otvorene krugove čitanja, da više ne bude početka i krajačitanja, cjeline- uvodi križ, smatra da će tim centralnim križanjem koje se nadograđuje po principu linija, ploha i volumena :linija, ploha i volumen su mu prepuni, čisti, euklidovski i to mu se ne sviđa i počinje erodirati te pune elemente ipočinje koristiti L elemente, oni su kao nedovršeni - igra četiri kvadranta (dakle križ, centralno križanje) + Lelementi + šuplji križ : ne želi srce kuće - kavez - šuplji kavez - početak erodiranja kubusa, na koncu smrtkubusu i vraća boju u igru, pa čak i materijale, da mu se značenje nikada ne zaustavi- uvodi igru dva sistema : tekuće / kruto, crno / bijelo, prozirno / mutno, podzemno / nadzemno - igra binarnimoprekama, a jedna od kapitalnih binarnih opreka je podzemno/nadzemno, ukopano/nadgrađeno (dotad je sveodvojeno od tla, čak je fotografirao u snijegu jer nije htio taj kontakt s tlom, sad se to mijenja), utjecaj psihoana-litičke teorije na njegove operacije, a kapitalni primjer za to je :

Projekt za Cannaregio, Venecija (1978.)

| II. faza 1978. - ... |

- gesta potkopavanja- od strukturacije objekta prema tekstualizaciji lokacije : kao izvor, parametar igre - okreće se terenu, lokacije,odjednom crta kontekst koji je prije izbjegavao, tragajući za novi izvorima generacije arhitekture (ovdje tekstu-alizacija nije ona klasična odgovaranje na kontekst : tlo,nagib, klimu, gustoću tkiva, … - koristi lokaciju kaojedan novi tekst, koji je tu da ga uzmeš, pročitaš i iskoristiš u svom djelu) -> tekst od kojeg kreće jeneizvedeni Le Corbusier-ov projekt za bolnicu u Veneciji (modernizam želi izliječiti društvo putem arhitekture,radi konkretno bolnicu umjesto gdje se stvarno liječe ljudi, i radi to u Veneciji gradu koji tone i kojem trebaozdravljenje : višestruko simbolički nabijen projekt), bolnica se nalazi odmah na ulazu u grad, niska gustaizgradnja, tepih izgradnja, struktura na stupovima - radi nešto suprotno od svojih radova (Team X, Smithsoni,Aldo Van Eyck)

| Što radi Eisenman ?

Eisenman radi natječajni projekt za susjednu lokaciju, na svom terenu preuzima od Le Corbusier-a rasterbolnice, preuzima grid, ali ne doslovno već ga apstrahira i dobiva point grid (grid točaka) - "niz potencijalnihlokacija za buduće kuće ili pak za buduće grobove" -> nove operacije : preuzimanje i ponavljanje!

Zatim uzima svoju kuću 11a (simbol erozije, praznine centra, simbol osiromašenja), uvodi novu operaciju, većdovoljno osiromašenu kuću dalje osiromašuje, operacija je "scaling"; ponavlja je u pravoj veličini, duplo manjoj iduplo većoj. -> "što s tim dobiva?"Izmicanje tlo pod nogama, jer ne znaš je li to kuća, maketa kuće ili je to muzej te kuće, značenje te kuće ti jepotpuno nepoznato. I još jedan element, uvodi organizacijsku liniju, u ovom slučaju dijagonalu koja će povezatite gridove, konkretno su to dva mosta. Odgovor na pitanje "gdje je izvor?"Preuzimanje i ponavljanje, uzet iz lokacije. Više ne derivira on sam elemente igre, nego će ih preuzeti iz lokacije.Kaže da on više nema kontrolu nad tim, jer mu je izvor tuđi tekst. Kreće od projekta koji nije izveden, prazan je,predstavlja memento praznine, ona pitanje je li Le Corbusier bio kontekstualan ili ga je samo iskoristio iapstrahirao da bi dobio atrijski tepih sustav, (i on je osiromašio svoj projekt, apstrahirao je gustoću Venecije), ionda Eisenman koji još više osiromašuje Le Corbusier-ov grid, kuće ukopava u zemlju, priča o mogućnosti da tobudu grobovi i na kraju uzima svoju najprazniju kuću.

| Zašto to sve Eisenman radi?

102

| Walter Benjamin, Studija Tranerspiel, Mehanizam alegorije : smisao alegorije je da se javlja u momentimavelikih povijesnih kriza, katastrofa, zbog fizičkih razloga nametne jedan strašan osjećaj od gubitka ili strah odgubitka nečeg esencijalnog, tipa gubitak života / permanentnost života, i sad Benjamin uzima pr. kuge u 16.stoljeću - strašan osjećaj gubitka (Dürer, Melankolija 1514.) i kaže da u tom slučaju trebamo dodatno napasti tajružni život ne bi li u drugom životu svijet dobio kompenzaciju / iskupljenje - imaš ruševinu i sad je još više srušišne bi li u drugom svijetu dobio kompenzaciju, i minus i minus daje plus -> to je mehanizam alegorije :obezvrijediš već dovoljno obezvrijeđen materijal / trenutak ne bi li u budućnosti polučio neku kompenzaciju /iskupljenje.

Benjamin kaže da ti kao umjetnik ne odabireš mehanizam alegorije kao metodu, već se ona nameće kao jedinamoguća operacija.Osim u 16. stoljeću takvo stanje bilo je i nakon 1. svjetskog rata (kriza, kulturni materijal od kojeg krećeš jeobezvrijeđen, fragmentiran) -> Benjamin gleda kako umjetnost reagira na tu krizu : | dadaizam : dadaistički kolaž | fotomontaža : već fragmentirani elementi dodatno su fragmentirani | Hannah Hoch : reže prazne elemente i spaja ih gomilanjemkada je sve jadno i ne ostaje ti ništa drugo no uzeti taj jad i s njim raditi, iskupljenje kroz samu negativnu opera-ciju kojoj su inicijalno bili izloženi. Homeopatija.

I sad, što je kod Eisenmana kriza, kuga? To reifikacija (učiniti nešto stvarnim), nema punine doživljaja, sve jeprazno, šuplje, sve se može prodati - apokaliptičko doba (doba nakon atomske bombe, holokausta, nauku smoiskoristili za ubijanje).

| Ronald Barthes : koncept jezika prvog i drugog reda, kao slično Benjaminu i EisenmanuEisenmann uzima Le Corbusiera kao jezik prvog reda i dodatno ga ispražnjuje; nema sadržaja jer smo mi većispražnjeni, radio konotativni jezik drugog reda u arhitekturi, s tim rješava problem izvora, i šalje svoju poruku(poruka se ne šalje kroz jednu riječ nego proces), problem autora koji postavlja izvor i element sada uzimapostojeći tekst i s njime radi.Poruka je Le Corbusier-a amblem odsutnosti, praznine, gubitka moderne racionalnosti (ozdravljenja putemmoderne arhitekture), praznine budućnosti.

| Berthes - Eisenman- tekst zadovoljstva : prepoznamo da je preuzeo Le Corbusier-a i kuću 11a, lagodni dio čitanja- tekst ekstaze : uznemiri nas to sve ponavljanje

Eisenman - beskonačno i opsesivno ponavljanje (objašnjenje : Benjamin i Berthes), može i Freaudom.Sigmund Freud : mehanizam "prisile ponavljanja" koji u svima nama postojiEros - nagon za životom / Thanatos - nagon za smrti -> rukovode našom psihičkom dinamikom- „fort- da“ igra : proučavao unuka i kako on baci čarapicu i onda je povuče natrag / pekaboo : tako dijetesavladava neugodni osjećaj odlaska majke; ponavljanje radi užitka, princip užitka- nagon ka smrti : vojnici opsesivno ponavljaju teške traume kako bi ih riješili, ranjavajući sebe želiš doći doužitka | mi se uvijek želimo vratiti u smireno stanje, nulti stupanj psihičke tenzije prije rođenja i kad umremo | ponavljanje nagona k smrti vodi principu užitka- kad ponavljaš traumu uvijek na kraju malo umreš i dosegneš taj nulti stupanj psihičke tenzije, sve umire zbog internih razloga > cilj svakoga života je smrt

Eisenman isto tako radi alegoriju do smrti, proces ponavljanja do smrti - smisao je proces ponavljanja, a nerezultat i objekti i život, jedino što možemo označavati je nemogućnost označavanja - beskonačno ponavljanjepraznine Eisenman - skok u prazno - vjera u razum je dovela do kaosa, dovela do atomske bombe, gubitakvjere u razum : | svojom arhitekturom Eisenman označava smrt autora | u praksi Eisenman pada : nemoguće je to provesti u praksu, ali moramo cijeniti njegov pokušaj - vjeruje da preko arhitekture može reći da nema što reći | ako radiš savršene objekte nisi baš iskren, kriza je, a radiš lijepu kućicu, van vremena i prostora, kad je kriza tako i treba i graditi- buditi publiku, društvo iz krize, ako je kriza sveobuhvatna onda treba raditi s elementima i materijalima krize | Eisenman i Venturi rade kritiku tadašnjeg društva, ali ne direktno - iluziju se ne može razbiti direktno

103

Poznat je po projektiranju atraktivnih, često konstruktivno teških objekata i oblika; također i po produbljenominteresu u fundamentalne karakteristike oblika, organizacija, reprezentacija i reciprociteta u arhitektonskimkompozicijama. Hejduka se dovodi u vezu s De Stijlom i neoracionalizmom.

JOHN HEJDUK (1929. - 2000.)

- pravokutni grid unutar dijagonalno postavljenog volumena- njegov rani rad izrastao je iz istraživanja geometrijskih tijela, kocki, mreže i okvira, s proučavanjem kvadratnemreže postavljene dijagonalno nasuprot povremeno zakrivljenim zidovima, a nastavljao se serijamaeksperimenata zakrivljenim masama i komponiranjem različitih boja - "tvrda linija" modernističkog pristupaformiranju prostora

- odrekao se konteksta, materijala, strukture da stvori umjetnički okoliš- referentno : Aldo van Eyck, Arnhem Pavilion

| House 10 : MUSEUM (1963. - 1967.)

- klasičan Hejdukov rad gdje cijelu strukturu razdvaja na osnovne elemente (oblikovno i funkcionalno), a zatim ihponovno spaja; sama kuća je nastala kao studija odnosa vanjskog i unutrašnjeg prostora s reminiscencijom naLe Corbusier-a iako mnogo ekscentričnije- prvenstveno je bila projektirana za Hejdukovog kolegu profesora s ciljem da se izgradi u SAD-u -> 28 godinaposlije nastaje u Nizozemskoj godinu nakon Hejdukove smrti- na kući je vidljiv utjecaj nadrealističke skulpture i kubističkog slikarstva, iako najčešće koristi čiste geometrijskeoblike : cijela kuća nakuplja sadržaje oko centralne osi, hodnika koji veže 2 klastera; os ujedno povezuje, ali irazdvaja pojedine elemente bojane različitim bojama- glavna vertikalna komunikacija se odvija spiralnim stubištem smještenim na začelju kuće (zida); glavni ulaz jena kraju osi i do njega je smješten biomorfni oblik studija, kuhinja i blagovaonica su na kraju tog prvog kata, nanajvišem katu je dnevni boravak

- svaki volumen izgleda da lebdi jedan iznad drugog no zapravo su pridržani skrivenim stupovima

| Wall House, Groningen, Nizozemska (1973.), projekt -> izvedeno 2001.

104

- postmoderni arhitekt, jedan od najznačajnijih uz Venturija; u početku na njega utječe Le Corbusier-ov purizam(Hanselmann house), ali nakon te neomodernističke faze prelazi na postmodernizam sa zanimanjem zamediteransku arhitekturu i historicističke stilove / bavi se i dizajnom namještaja, posuđa, satova, ...Frampton : Peter Eisenmann (o kasnom Gravesu) : " kuću, na primjer, više ne shvaća kao kuću (društvenu iliideološku cjelinu), ili predmet (sam po sebi), nego kao sliku predmeta. "

MICHAEL GRAVES (1934. - 2015.) |str.120

| projekti : 1968.1969.

1980. - 1983.1982. - 1986.

Hanselmann House, Fort Wayne, IndianaBenacerraf House, New Jersey ( kubizam )Portland building, PortlandHumana building, Kentucky ( citiranje povijesnog naslijeđa )

| stil : postmodernizam

| 2 djela stila : Ricardo BofillRobert Venturi

Social Housing, France, 1978. - 1983.Vanna House, Philadelphia, Pennsylvania, 1959. - 1964.

- poput paviljona, različiti arhitektonski izvori, Internatonal style revival - višeformalno, izokrenute neke stvari,elementi korišteni eklektično

| Hanselmann House, Fort Wayne, Indiana (1968.)

- nadogradnja učiteljeve kuće iz 19. stoljeća; koristi je za stvaranje kontakta između postojeće kuće i većegokoliša, prirode, proširuje prostor iz unutrašnjosti kuće na stražnji vrt, zamućuje granice između izvana i iznutra- obujam postojeće kuće se zadržava dok dodatak djeluje kao otvoreni fragment koji vodi u svijet prirode, zarazliku od dominantnog i ograđenog odnosa izvorne kuće prema van; nudi novu uzajamnost između arhitekture iprirode - cijeli prostor kuće je otvoreni void, kuća kao slobodnostojeći paviljon u vrtu- dojam pozornice; koristi boje De Stijla kao dodatnu interakciju s prirodom

| Benacerraf House, Princeton, New Jersey (1969.)

105

- igranje tradicionalnim oblicima postmoderne dosegao je svoj vrhunac ovom zgradom u kojoj je Gravespokušao promijeniti već sad pretjerano tradicionalan oblik visokih zgrada (pravolinijski)- Art Deco, talijanski racionalizam (prozori) i elementi klasične arhitekture (stupovi) dijele ovu zgradu napostament, tijelo i kapitel tj. glavno tijelo kubičnog volumena stavljenog na postolje i završava s 2 uvučena kata- odnos prema okolini ne postoji iako je ispred zgrade park - za razliku od zgrada Beaux-Arta na suprotnojstrani, gradske vijećnice i okružnog suda, ne postoji pristup javnoj površini parka - osim preko pomoćnih ulaza- svojevoljna konfiguracija fasade s malim pravilnim prozorima koji su negdje i lažni (samo staklo na betonu -projekt kritiziran), ostatak fasade su ploče od rozog granit- naručioci prosvjeduju zbog pretežno kvadratičnih, malenih prozora (u Oregonu često oblačno - prozorinaknadno povećani)- iako su u prizemlju arkade, zgrada se negostoljubivo suočava s ulicom, hipertrofirani ulaz (naglašenskulpturama) / na krovu je travnjak i prizmatični volumen- postojala je opasnost da cijela postmoderna arhitektura degenerira u vreću starih citata iz koje svatko možeizvaditi što mu se sviđa i predstaviti u novom kontekstu (zarazni eklekticizam)- postmoderni klasicizam je hibridan, slobodan stil koji miješa arhitektonske kodove kako bi postigao komuni-kaciju sa širom javnošću

| Portland Builgind, Portland (1980. - 1983.)

106

- u svojim počecima pod utjecajem Le Corbusiera i F. L. Wrighta, poznat po bijeloj boji na svojim zgradama- radio je za SOM, poslije za M. Breuera; slavu je stekao muzejem Getty u Los Angelesu- često je projektirao muzeje; često u njegovoj arhitekturi se osjeti dašak moderne, bjelina, linije - govorio je dabijela najbolje opisuje arhitekturu, uvijek se mijenja na svjetlosti- na njegovim projektima se vidi savršena koordinacija različitih geometija ( krug, kvadrat )- dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu 1984. godine

RICHARD MEIER (1934. - )

| stil : postmodernizam

| 2 djela stila : Michael GravesMichael Graves

Hanselmann House, Fort Wayne, Indiana, 1968.Benacerraf House, New Jersey, 1969.

| utjecaj : Le Corbusier, Mies van der Rohe, F. L. Wright, L. Barragan (bez boja)

- uspješnost kuće leži u postizanju dijaloga između kuće, svjetla i konteksta- bijela kocka smještena u zaljevu u zelenilu, drvena konstrukcija s individualnom čeličnom podrškom; staklo natri strane, dnevni prostori prema moru- 3 dijela dizajna : program i lokacija / ulaz i cirkulacija / struktura i fasada- okoliš diktira točke nestajanja (put od prilaza do obalne linije u ovom slučaju), neopuristička, posebna pažnjaposvećena odnosu javno-privatno razvdojeno po presjeku; dnevni boravak kroz 3 etaže okrenut na more- bijeli minimalistički interijer; tema arhitektonske promenade

| The Smith House, Darien, Connecticut (1965. - 1967.)

- plan vile iz 19.st. oblikuje u javni kompleks; 2 nagnuta grida - naznaka dekonstruktivizma- bijela shema : otvoreni karakter prostora; shema spiritualnog osvjetljenja - barok- na dobar način prezentira kontekstualnost (interpolacija, postojeći povijesni objekt), osjećaj mjerila

| Muzej primijenjenih umjetnosti, Frankfurt (1979. - 1985.)

107

- kritički regionalizam; danski arhitekt koji je procesom asimilacije i reinterpretacije dobio Pritzkera 2003. godine

JORN UTZON (1918. - 2008.)

| projekti : 1956. - 1973.1969. - 1976.1972. - 1984.

Sydney Opera, SydneyBagsvaerd Church, CopenhagenNational Assembly of Kuwait, Kuwait

| stil : kritički regionalizam

| Zzgrada opere, Schauspielhaus, Zurich (1964.)

- jedinstveni krov preko svihsadržaja (glavnih i sporednih osimamfiteatra koji izlazi kao kubus izkrova)- teatar, a ne monumentalnaslobodnostojeća institucija (glavniauditorij je amfiteatar umjestoklasičnog proscenija); pojavaduplih zidova - služeći (klima,grijanje, bar, kuhinja, wc, ,..);urbana tvornica

- montažni betonski elementi, postavljeni u armiranobetonski skelet, kombinirani sa slobodno zanjihanimarmiranobetonskim svodovima ljuske koji su razapeti između sličnih skeletnih sistema : kombinacija modularnogsklopa i in situ lijevanja- sastavljena od 3 glavna prostora : atrij na ulazu, glavna sala s oltarom i vrt okružen uredima - sve je skupaokruženo "hodnicima" koji su izraženi kao zidovi natkriveni triangularnim staklenim krovom- crkva dominira prema centru, a ostali dijelovi se stepenasto penju prema njoj; fasada od aluminija- unutar zgrade armiranobetonske ljuske strop koji je zakrivljen i teče iz jednog prostora u drugi : u strogomkontrastu s vanjskim oblikovanjem; estetika je zasnovana na osnovnom : fine proporcije, kontrast između sličnihelemenata, finese u detaljiranju i igra svjetla i materijala- utjecaji : Sydney Opera (strop), Kingo houses (prefabrikacija)- drveni prozori i pregradni zidovi : nordijsko-japanski utjecaj / oblik svoda : zapadnjačko-istočnjački / svod :univerzalno-jedinstveno -> norma univerzalne civilizacije + vrijednosti specifične kulture- racionalno vs iracionalno (ekonomični oblik ovojnice - eksterijera naspram nimalo optimalnog interijera)- oblik štaglja, ali jednom kada okolni nasadi porastu moći će se shvatiti prije kao hram negoli štagalj- staklo, drvo, totalno netipično, uzburkanost presjeka, modulacija svjetla u interijeru, urezivanje drugih prostorau zid, drugi plan, rigidna disciplina organiziranja - kontrast mekoće i ekspresivnosti interijera prema krutom isuzdržanom eksterijeru / referentno : S. Lewerentz, St. Mark's church _ P. Zumthor, Bruder Klaus chapel

| Muzej primijenjenih umjetnosti, Frankfurt (1979. - 1985.)

108

- liniju 'tehnički' nastrojenog Fullera nastavljaju arhitekti čiju orijentaciju Frampton naziva produktivizam, podvodstvom : Jean Prouve, Norman Foster, Richard Rogers, Kevin Roche- estetika produktivizma se zasniva na djelu Miesa (skoro ništa) u smisla korištenja "zida zavjese" čestodovedenog do nivoa čistog ogledala (promjenjiva tijekom dana i u različitim vremenskim uvjetima), što je jedininivo kontekstualizma u ovoj arhitekturi; često je hipertrofiranje strukturalnih svojstava konstrukcije, arhitektura seu suštini manifestira kao uslužno - elegantno inženjersko rješenje - proizvod industrijskog dizajna- jedna struja produktivizma se držala Miesove izreke "skoro ništa" pa se usredotočila na zrakom punjenestrukture ili šatoraste konstrukcije (Otto Frei : stadion Munchen)

- tendencije produktivizma Jencks označava kao kasni modernizam poznat i kao "srebrna arhitektura";kasnomoderna arhitektura je pragmatična i tehnokratska po svojoj društvenoj ideologiji, a mnoge stilske idejemodernizma naglašava kako bi oživjela svoj "dosadan i umirući" jezik- umjesto naziva "high tech" on za ovu arhitekturu predlaže "slick tech" (uglađena tehnologija) jer se tehnologijagrađenja nije toliko razvila, koliko se razvio njen likovni izraz

- karakteristike produktivizma po Framptonu : 1.| zgrada se oblikuje kao nedekorativno skladište 2.| nepregrađena, otvorena i fleksibilna struktura 3.| odvajanje služenog i usluženog prostora (Louis Kahn) 4.| prikaz proizvodnje zgrade izražavanjem svih sastavnih dijelova (struja, voda, ventilacija) pr. : Rogers, Piano : Centar Pompidou (1977.)

PRODUKTIVIZAM

JEAN PROUVE (1901. - 1984.)

- pionir prefabrikacije i industrijalizacije- radio s Le Corbusierom, Tony Garnierom, Pierreom Jeanneretom i Charlotte Perriand- francuski inženjer u čijim je projektima vidljiv utjecaj produktivizma : u detaljiranju ovješenog pročeljaAerokluba Roland Garros u Parizu 1935. i Narodnom domu Maison du Peuple u Parizu 1939. godine

- razvio je koncept "zida zavjese" sisteme za pokrivanje zgrada metalom i sisteme ispune zidnih panela- dizajnira namještaj- učio za zanatliju metaloprerađivača, kasnije jedan od majstora lakih metalnih konstrukcija, vatreni pristalicaindustrijalizirane gradnje, ne samo dijelova već cjelokupnih građevina (stambene četvrti malih jedinica načinjenihod aluminija, projekti za izotermičke kuće u pustinji)

| stil : pionir prefabrikacije i industrijalizacije / produktivizam

| projekti :

1937. - 1939.1940s1951.

1949. - 1952.1954. - 1955.

Maison du Peuple de Clichy, ParizStolica industrijska estetikaMaison Tropicale, Congo, AfrikaMaison DollanderProuve House, Nancy, Francuska

109

| Maison du Peuple, Clichy, Paris (1937. - 1939.)

- produktivizam : suvremena arhitektura može i treba da bude elegantno inženjersko rješenje- zgrade s mogućnošću modifikacije (pokretni krov), transparentnost kao znak socijalne emancipacije u jezikučelika, zatega, mobilnih komponenti i stakla- kombinacija trgovačkog centra, auditorija i "salle des fetes" (sala za proslave), korišteno je nekolikokonstruktivnih sistema (prilagodljivi interijer), transformacije tehnologije u društveno korisni mehanizam

- vertikalno raščlanjeno pročelje(kopilit), pomični krov omogućuje metal + željezo, unutar toga hibrid tržnice,kina, konferencije i slično- slobodan tlocrt, pomične pregrade

- obiteljska kuća, drveni paneli, aluminij- kovane lampe, viseće lampe, rukohvati, pokućstvo- baratanje aluminijem i valovitim limom inspiracija Jean Nouvelu i Normanu Fosteru

| Maison Dollander, Francuska (1949. - 1952.)

110

Robert Charles Venturi Yr. utjecajni američki arhitekt koji se smatra prvim arhitektom postmoderne arhitekture, začije je oblikovanje iznimno zaslužan. Zajedno sa svojom suprugom i partnericom, Denise Scott Brown, osnovaoje tvrtku Venturi, Scott Brown & Associates čije je djelovanje pomoglo oblikovati način na koji arhitekti, urbanisti istudenti doživljavaju i razmišljaju o arhitekturi i američkom urbanizmu, ali ponajviše širenju dijaloga o arhitekturi.

- dobio Pritzkerovu nagradu za arhitekturu 1991. godine- najpoznatiji je po svojoj izjavi "Less is a bore" („Manje je dosadno”) koju je izveo iz slavne modernističke izjaveMiesa van der Rohea "Less is more" („Manje je više”)- radio kod isprva kod Eeroa Saarinena, kasnije kod Luisa Kahna

ROBERT VENTURI (1925. - ) |str.132

| Roland Barthes (1915. - 1980.), franc. filozof : Ecriture Blanche

- koncept "bijelog pisanja" ili pisanja "nultog stupa" sastoji se od teksta zadovoljstva i teksta ekstaze -> tekst zadovoljstva : tekst koji zadovoljava i ispunjava, tekst koji izrasta iz kulture, vezan je uz lagodan načinčitanja -> tekst ekstaze : osjećaj gubitka, tekst koji uznemiruje, tekst koji potkopava čitateljeva psihološka uvjerenja- subjekt koji drži oba teksta u svome polju i u svojim rukama je anakroničan subjekt jer istodobno kontradi-ktorno sudjeluje u hedonizmu sveukupne kulture i uništenju te kulture, subjekt koji je dvostruko podijeljen u sebi- kritiziraš stanje, a izravno participiraš u njemu

- možemo li Venturijevu arhitektonsku praksu protumačiti u svjetlu Barthesove igre tekstova "bijelog pisanja", itime dati Venturijevoj arhitekturi određeni kritički potencijal (?!)

- osuđen je da je populist, Frampton ga je prebrzo osudio- 1966. godine napisao je kapitalnu knjigu o postmoderni "Complexity and Contradiction in Architecture" - knjigakoja je otvorila postmoderno razmišljanje o arhitekturi, kako vratiti naviku čitanja i gledanja arhitekture- kaže da i u arhitekturi možeš mistificirati i demistificirati stvari, na tragu Barthesa, da jezik odvrti u natrag(postavlja se pitanje je li u prvom ili drugom redu jezika)- Venturi gleda, proučava Honky tonk arhitekturu (svakodnevna pučka arhitektura)

| Learning from Las Vegas, 1972.

- kritizira puku funkcionalnost i sterilnost te uniformiranost moderne arhitekture- uloga zvukova i reklama u prostoru gradaTipične radikalno komercijalizirane glavne ulice, kako ljudi (pješaci i vozači) svakodnevno doživljavaju svijet.Povezuje neonska svjetla ispred kuća s arhitektonskim simbolima (Andu je arhitektonski simbol priroda, aVenturiju neonke). Smatra da rješenja kuća trebaju više od jednostavnih i čistih rješenja funkcionalističkemoderne, jer za razliku od umjetničkih djela, arhitektura se sagledava unutar urbanog konteksta i ne može seizbjeći suočavanje i natjecanje sa zvukovima potrošačkog društva i prometa (fasada je analitički odvojena odkonstrukcije).

| 2 osnovna arhitektonska izraza : ( 1 ) patka (duck) - struktura i program su potisnuti i izmijenjeni sveukupnom simboličkom formom - u častmalom drive-in restoranu u obliku patke ( 2 ) ukrašena baraka (decorated shed) - suprotno od patke : prostor i struktura su u programskoj službi, aukrasi se primjenjuju neovisno (zgrada je reklama to jest medij za reklamiranje)

- proučava simboliku i znakove u arhitekturi kroz Las Vegas aveniju (Las Vegas je samo motiv), smatra da seprostorne veze bolje predočavaju simbolima nego formama - arhitektura u Las Vegasu je više simbol u prostorunego forma u prostoru- govori kako je moderni funkcionalizam nastao kao revolucija sa svojim jasnim i obranjenim stavovima, zaslu-žuje poštovanje sagledavanjem u vremenu svog nastanka, ali se protivi kasnijim ''izrodima'' koji bezobzirnozanemaruju komunikaciju s bilo čim oko sebe

111

Općenito Venturi smatra da je arhitektura produkt vanjskih i unutrašnjih događaja, točka u kojoj se spajajuvanjsko i unutarnje je zid. On tako postaje arhitektonski događaj. Hoće reći da vanjski izgled kuće je odrazvanjskih društvenih snaga (pop, urbani kontekst i sl), dok unutrašnjost daje individualnu situaciju. -> znači li toda fasada nije odraz sadržaja (?)

- ispitivanje semantike, simbolike aspekata raznih dijelova područja Las Vegasa- 'The Strip' - privlačenje igrača / tema billboarda / informacija - heraldika- decorated shed - božje smetlište (God’s Own Junkyard)- Strozzi, Farnese, Rucellai, Odescalchi : usporedba s renesansnim palačama

Venturi izaziva modernizam s više rješenja koja stoje na raspolaganju povijesti. Povijest se ne definira samo kaoonu koja se odnosi na tu promatranu lokaciju već povijest cjelokupne arhitekture. Kaže da je moderni portret biogotovo sasvim u redu naglašavajući istinski afinitet prema temeljnim načelima modernizma, ali je protiv forsi-ranog modernizma, on je želio da arhitektura bude više kontekstualna. Najviše je cijenio rad Alvara Aalta.

- Frampton kritizira Venturija da je ili prebanalan ili presložen - da ga nitko ne kuži- primjena Barthesova "bijelog pisanja" na Venturijevoj arhitekturi : | tekst zadovoljstva : luk, arhitrav, zabat, lagano čitamo te znakove i sretni smo | tekst ekstaze : kontradiktornost - stalno nas izbacuje iz sigurnosti značenja- Venturijeva poruka nema više jednoznačnosti, sve je relativno, sve su poruke arbitrarne- nema više sigurnosti,nervira nas i provocira, da se ne prepustimo svakodnevici

| Vanna Venturi House, Chestnut Hill, Philadelphia (1962. - 1964.)

- Venturi naziva ovu kuću, koju je izradio za svoju majku, "malom kućom u velikom mjerilu"- znakovi velikog mjerila na vanjštini su izbačeni elementi : veliki malobrojni, postavljeni centralno ili čaksimetrično, s jednostavnošću i opipljivošću obrisa kao cjeline (nesimetrična simetrija) - nije simetrično, ali jeuravnoteženo pročelje- pristupna staza je izvan akse, i opet ona kontradikcija, mali prozor, dubina, debljina nosivog zida - s drugestrane neprekinuti trakasti prozor; ulazna vrata su uvučena i stavljena pod kutem 90 prema fasadnoj ravnini;stubište je stisnuto iza dimnjaka i vodi na kat gdje je vratima skriven još jedan krak stubišta (koje su prestrme ine vode nigdje osim do staklenki marmelade)- svaka prostorija iskazuje svoju društvenu funkciju i uspostavlja dijalog sa susjednim prostorima - bitniji jemeđusobni odnos 'kosih' prostorija nego funkcionalnost svake od njih; stepenište ide ukoso jer uvažava ulazniprostor i kamin / u interijeru i kamin i stubište : dva srca kuće, bore se za primat

- fasada ima vrijednost nezavisno od unutrašnjeg prostora; iako ulazna vrata nisu u centru simetrije, njihovsimbol, veliki mračni kvadrat jest i odražava se na fasadi- Vanna house je nova formulacija prerijske kuće, s centralnim dimnjakom i harmonično razvijenim unutrašnjimprostorima, ostvarujući ograđenost i transparentnost u isto vrijeme -> fasada je "simbolična slika kuće"- cirkularna organizacija prostora, kretanja (Le Corbusier-ov sistem flipera, kuća te usmjerava i to Venturi koristi);Le Corbusier-ova nenosiva fasada, ugaoni prozor -> Venturi : lođe, uvlačenje - ulazi slični, dosta toga slično sCorbusierom / postaje klasik : uvodi citate u kuću, što postaje ponovno popularno u postmodernoj- igra se sa znakovima, Venturijevi znakovi su gotovo nacrtani - prazni znakovi : luk nema statičku funkciju, kaoni arhitrav, itd.; 60te godine - sve oko profita, sve se može srediti novcem, znakovi su prazni, iscrpljeni i tako radii Venturi - grafički nalijepljeni i još nam uz te prazne znakove daje kontradiktorne poruke - dvostruko pražnjenje

112

"CITAT - Legitimna arhitektonska strategija koja može rezultirati krasotama poput Isozakijeve Tsukube, ali i grozo-tama uradaka Quinlana Terryja."

Krešimir Rogina

| CITATNOST U ARHITEKTURI > obilježje postmodernizma !

Citatnost zapravo znači recikliranje, s priznavanjem autorstva ili bez. Uzrok velikog razilaženja u mišljenjimaizmeđu modernizma i postmodernizma leži u razlici u ciljevima; dok je modernizman duboko ukorijenjen uminimalnom i traži značenje u 'iskrenom' korištenju materijala i odsutnosti ornamenta, postmodernizam odbacujesva dotad nametnuta pravila i do značenja dolazi uporabom različitih tehnika građenja, formi i stilskih referenci.Postmodernizam, osim što traži rješenja na probleme modernizma, barata 'značenjima' , 'simbolima' i za razlikuod modernizma osvještava kontekst same kuće (geografski, vremenski, kulturološki....) i zbog toga je citatnost,koja se sad koristi osviješteno kao alat, vrlo bitna odlika postmodernizma.

Činjenica da živimo u doba intertekstualne književnosti, intertekstualne umjetnosti i intertekstualne kulture ucjelini, omogućila je da se na stara pitanja potraže novi odgovori, da se stari problemi sagledaju u novommetodološkom svjetlu, da se stvore novi termini i s novim terminima nov pogled na stvari. (D. Oraić Tolić) Jedanod intertekstualnih fenomena, odnosno termina, je i fenomen citatnosti. Citatnost je jedna od terminološkihdistinkcija uz citat, citatnu relaciju i citiranje ili citaciju - svojstvo umjetničke strukture građene od citata, načelacitiranja, tj. citatnost je takav oblik intertekstualnosti u kojemu je citatna relacija postala dominantom kakvateksta, autorskog idiolekta, umjetničkog žanra, stila ili kulture u cjelini. (D. Oraić Tolić) Pojava citatnosti se možepratiti kroz razna povijesna razdoblja, međutim po svojoj genezi i dosadašnjoj primjeni termin citatnost najviše jevezan uz avangardnu kulturu. U svjetlu različitih žanrova citatnosti, svakako valja istaći i bit kolaža. Termin kolaž je nastao u avangardnojumjetnosti 10-tih godina s pojavom papier collea (lijepljenja papira). Prvim kolažem u umjetnosti 20. stoljeća sesmatra Picassova slika Mrtva priroda s pletenom stolicom (1912).Colina Rowea i Freda Koettera : "Collage city" (1984). Koncept kolaža Colina Rowea spaja u sebi kritiku utopijskihaspiracija modernizma (u osmrtnici moderne arhitekture) i prijedlog za radikalnu heterogenost naslijeđenih ipreuzetih urbanih i arhitektonskih formi (u popisu njegovih strategija i receptura). Sažima veliki dio problematikearhitektonskog postmodernizma, što objašnjava dalekosežno značenje i izniman utjecaj toga koncepta. Njegovateorija grada-kolaža u sebi je dodatno razrađena uvođenjem distinkcije između bricoleura i inženjera,francuskog antropologa Claudea Levi-Straussa, kao i razmatranjem figure zakona kao specifičnog obećava-jućeg modela za arhitekturu. Rowe konstruira svaku od spomenutih referenci kao komponente složene tehnikekompozicije koja uravnotežuje strukturu i događaj, stalak i izložak, idealno i empirijsko, tip i kontekst kako bipostigla i autonomiju arhitektonske forme i njenu evidentnu heterogenost. Da bi uspostavio svoj sistem autono-mne rešetke i heterogenih fragmenata Rowe međutim, iz sagledavanja nužno mora izbaciti svaku konkretnupovijest osim stroge arhitektonske povijesti. Mora odbaciti svaki materijal izvan samog arhitektonskog jezika. Unaporu izbjegavanja svake vrste historijskog determinizma, arhitektura kolaža tako postaje transhistorijska,urušavajući sve svoje kategorije u set repetitivnih varijacija na temu strukture događaja. Njegova ranija separacijatijela-puti (physique-flesh) od pouke-riječi (morale-word) kao dvojakih odrednica arhitekture, te odbacivanjasvake društveno korektivne uloge arhitekture (kao neodrživo utopijske), ovdje tako dostiže svoj konačni vrhunac.

Aldo Rossi, talijanski neo-racionalist, u svom djelu "Arhitektura grada" (1974.) naglašava ulogu postojećihgrađevinskih tipova u određivanju morfološke strukture urbanog oblika i njegovog razvoja tijekom vremena.Njegova teza je da se funkcionalizam mora transcendirati analognom arhitekturom, arhitekturom kompozicijekoja stvara novu cjelinu iz postojećih fragmenata i dodanih simbola oblikovanu kroz osnovnu geometriju. Onošto je trajno je geometrija, a ne jezik. Njegov koncept balansira između domišljatosti i sjećanja i namjerne fuzijeranijih tipova, oblika. Nemjerljiv utjecaj na njega općenito, pa tako i na njegove projekte, je ostavio Giorgio deChirico sa svojim metafizičkim urbanim pejzažima pa bi stoga Rossijevu arhitekturu lako mogli nazvati arhite-kturom sjena. Sjene označavaju vrijeme i izmjenu godišnjih doba. Međusobna igra svjetla i sjene na golimstereometrijama postaje katalizator impresija.Analizirajući projekte Alda Rossia možemo zaključiti kako se on protivi zaboravljanju oblika, pravih vrijednostiprošlosti i kako ih uvijek iznova implementira u nove, nikad iste kompozicije. Stoga njegova djela imaju skoro panostalgični karakter.

113

- grupa arhitekata koji su svi no-name- u "Learning from Las Vegas" Venturi pokušava objasniti potrebu odnosno potencijal zgrade da istovremenobude sredstvo komunikacije prema vani ali i očuva funkcionalnost za korisnike - zgrade moraju i mogu govoriti;one nam sugeriraju što udomljuju (za razliku od modernističkih uvijek bijelih kutija)- Andy Warhol je s 'Campbell juhom' uveo umjetnost u reklamiranje

- grupa arhitekata naziva SITE (sculpture in the enviroment) je pokušala isto, samo u mediju arhitekture - onikoriste arhitekturu kao sredstvo društvenog i psihološkog komentara, a ne proučavaju kroz nju formu, prostor ilistrukturu

Glavna namjena je da šokiraju i time privuku kupce - komuniciraju. Monotoni, beskarakterni supermarketi sunicali posvuda, svi izrađeni po istom dizajnu. To su zgrade čije su fasade kreirane da ljude privuku bliže, daodmjere cijelu zgradu, a kad su već tu da obave 'shopping'. Nisu koristili postmodernističku potrebu za citatima,ali jesu potrebu da zgrada kao medij prenese poruku.

SITE - arhitekti su sami zvali svoju arhitekturu 'de-arhitektura', tako zauzimajući kritičnu poziciju naspram funkcio-nalističke dosade ostalih supermarketa. Kako god dramatična fasada je jedina moć Best zgrada, iza primamlju-juće fasade nalazi se još jedan modularno složeni dućan. No ipak, ljušteća, razmrvljena i naizgled besmislenapročelja obavljaju svoju ekonomsku i marketinšku ulogu.

| BEST - LANAC SUPERMARKETA

114

Charles Moore, uz Venturija jedan je od osnivača postmodernizma, koji je također inspiraciju za svoju arhitekturutražio u stilovima prošlosti. Kao i Venturi, u svojim projektima za razliku od modernista značaj daje lokaciji :poštivanje povijesnih elemenata, lokalnih formi i materijala doveli su do povratka prepoznatljivih obrisa obiteljskihkuća, umjesto modernističkih bijelih kutija. Moore je smatrao da arhitekturu treba temeljiti na sklonostima naruči-telja i odnosa prema okolini.

- 1978. godine radi jedan od najpoznatijih djela, simbol postmoderne : Piazza d' Italia u New Orleans- 1977. godine : knjiga "Body, memory, architecture", u njoj apostrofirana neke važne elemente s kojima mibaratamo, uvodi pojam 'body image', totalne percepcije cjelokupnim organizmom, a ne samo vizualnimafirmacija tijela- uvodi koncept „centar mjesta“- teza da u svakom prostoru imaš specifični centar, svaka individua ima različiticentar mjesta gdje se osjeća ugodno u nekom prostoru („tvoj stol u kafiću“) -> arhitekti mogu kroz arhitekturunuditi takva mjesta (Aalto - kamin) / pojam empatije : psihičko uživljavanje u ono što možemo doživjeti fizički,projiciranje emocija u fizičko doživljeno

CHARLES MOORE (1925. - 1993.)

| Vlastita kuća, Orinda, California (1962.)

- kuća izrađena od drva izgleda suzdržano i kompaktno s vanjske strane- postmoderni duh se očituje iznutra : središte kuće se sastoji od dvije vrste sličnih baldahina koji stoje nastupovima i oko kojih su uređene sve druge prostorije - na ovaj način cjelina formira pravokutnik- u povijesti baldahini su kupole na stupovima poviše svetih mjesta -> prenosi element u mjesto njemu osobnosveto – dom (odnos prema klijentu - u ovom slučaju sebi); jedan na možda ironičan način prenesen citat- postmoderna je cijela u vezi citata s ironičnom crtom, da nekome nebi promakla ironija baldahina, on je jedanpostavio i poviše kade / vrata na kući preuzeta sa štale.

| Piazza d' Italia, New orleans, Texas (1978.)

Moore-ovo postmodernističko ushićenje citatima je najjasnije vidljivo u radu koji se smatra utjelovljenjem samogpokreta. Piazza za talijanske stanovnike u New Orleansu - sam oblik je uobličen u formu talijanske čizme

- piazza je položena u koncentričnim krugovima, u srcu kojih leži Sicilija zapljuskivana vodom iz fontane(Mediteran); pozadinu fontane čini monumentalna građevina s kričavo obojanim stupovima i s mnogo plemenitihmaterijala - pomiješani stilovi rimskog foruma i talijanske renesanse- nije samo puko bacanje citata već ironična i intelektualna šala : primjerice Moore je transformirao dorski friz uprskalicu za fontanu; čak je stavio dva svoja reljefa (njega samog) da pljuju vodu u fontanu- rezultat svega je vesela, humoristična arhitektura, ali ne i funkcionalna -> potpunosti kružna piazza isječena izsredine prodajnog centra, no daleko je od centra društvenog života kao što su to bili njeni talijanski preci- ona jest citat, ali 'slomljeni' citat - hipertrofirani citati, artificijelno, scenografično

- povlači nas u čitanje tradicionalnog jezika, ali malo prenaglašeno kao karikatura; nema fine Venturijevske igre- naglasak je na individualnom govoru, a ne na podlježućoj strukturi : langue (duboka gramatika) vs. parole(individualni izričaj) -> Moore se opredjeljuje za individualni izričaj, a zaboravlja na gramatiku

115

| Charles Moore : Piazza d' Italia, New orleans, Texas (1978.)

116

117

80'

118

- drugi modernizam - postmodernizam / postavangardizam / postmodernističke stavove prihvatit će i JamesStirling, Phillip Johnson, Hans Hollein, Kevin Roche -> naravno u različitoj mjeri

- 'postmodernizam' (i Mies van der Rohe i Louis Kahn vide kulturu dekadentnosti u njegovu nadolasku) -nedovoljno jasno definiran termin kojim se u teoriji umjetnosti označavaju tendencije koje su u izvjesnom smislureakcija na tradiciju 'modernizma' (Le Corbusier "Ka pravoj arhitekturi"; manifest moderne), a zajedničko im jeeklektičko korištenje različitih pogodnih (pa tako i modernih) izvora u pokušaju stvaranja neposredno komuni-kativne umjetničke forme "adekvatne" kulturnom i civilizacijskom trenutku- problemi postmodernizma : značenje u arhitekturi, citati, klišeji

- termin "postmoderna", u arhitekturi, prvi je upotrijebio Charles Jencks u svojoj knjizi "Jezik postmodernearhitekture", pozivajući na stvaranje "radikalno eklektične" arhitekture ( postmoderna je "šizofrenik arhitekture";postmoderna -> radikalni eklekticizam), koja bi svojom neposrednom komunikativnošću mogla nadićisocio-antropološke promašaje moderne arhitekture i urbanizma- reafirmiraju se određeni populistički aspekti arhitekture : prije svega na polju semantike (značenje) - uzimajuse ikonički znaci iz pop kulture, koristi se rječnik klasicizma ili vernakularne arhitekture i slično, kao i kontekstu-alizam u urbanom pristupu, i tradicionalni elementi grada (ulica, blok i trg)

- postmodernistička arhitektura u određenom se smislu tretira kao scenografija, razvijajući tako unutrašnjisadržaj i vanjski oblik- Frampton karakterizira postmodernizam kao svjesno uništavanje arhitektonskih oblika i uništavanje stila;arhitekta gleda kao ambalažera, tj. arhitektura kao ambalaža velikih dimenzija u svijetu monopolističkeekonomije, a jedino je Helmut Jahn priznao da u tome vidi svoju ulogu

119

Pokret se ne može definirati posebnim stilističkim i ideološkim karakteristikama, ali uočljivo je da se on nastojilegitimirati isključivo formalnim, površinskim obilježjima, a ne konstruktivnim, organizacijskim ili društveno -kulturnim shvaćanjima - prisutnost prošlosti u njihovim djelima.

Mies van de Rohe i Louis Kahn ostaju vjerni dekonstrukciji povijesnog naslijeđa i njihovoj preobrazbi u skladu stehnološkim razvitkom (Nova Nacionalna Galerija u Berlinu i Kimbell Art Museum).

S jedne strane postmodernizam treba prihvatiti kao razumljivu reakciju na pritiske društvene modernizacije, testoga kao bijeg od tendencije suvremenog života da bude totalno dominantan vrijednostima znanstveno -industrijskog kompleksa. Postmodernističku arhitekturu karakterizira svjesno razaranje stila i uništavanjearhitektonskog oblika.

HELMUT JAHN :Postmodernizam reducira arhitekturu na stanje ugovora ambalaže koji sklapaju graditelj - ambalažer, utvrđujućimateriju i suštinski sadržaj djela, dok se rad arhitekta svodi na oblikovanje zavodljive privlačne maske.Rezultat tog dematerijaliziranog historicizma je uvijek isti : očiti scenografski impuls koji razdvaja unutarnji ivanjski sadržaj, dok oblik odbija svoje konstrukcijsko podrijetlo ili rastače njegovu opipljivost.

MICHAEL GRAVES :Kao i James Stirling, Philip Johnson i Hans Hollein - prihvaćaju 'dematerijalizirani historicizam' i miješaju ga sproizvoljno modernističkim fragmentima. Rezultat je najčešće neujednačena i naizgled besmislena 'kakofonija' ukojoj arhitekt gubi nadzor nad materijalom.

| POSTAVANGARDIZAM

- postavangardizam : oko 1975. godine pada pod utjecaj klasicističkih razmišljanja Leona Kriera (dotad pod LeCorbusierovim utjecajem)- Graves sa svog još modernističkog projekta House Crooks 1976. godine prelazi na klasicistički paviljon narješenju Kulturnog centra Fargo-Moorhead 1977. namijenjeog gradovima blizancima - kulturni centar u oblikumosta- projektom Portland Building Graves se uključuje u samo središte postmodernističkog pokreta u javnimgrađevinama, a najpovoljniji aspekt te zgrade je proizašao iz oslikane konfiguracije fasade : mali kvadratičniprozori - tonirane staklene ploče navučene na čvrste betonske zidove, neosjetljiv odnos prema okolini

- postmoderni klasicizam : hibridan, slobodni stil koji miješa arhitektonske kodove kako bi postigao komuni-kaciju sa širom javnosti -> neoeklekticizam (!)

MICHAEL GRAVES (1934. - 2015.) |str.104

120

| projekti : 1980. - 1983.1982. - 1986.

Environmental Education Center, New JerseyHumana Building, Kentucky

| 3 djela stila : Robert SternRicardo BofillRobert Venturi

Spa center, SADHousing, Francuska, 1978. - 1983.Vanna House, Philadelphia, SAD, 1962. - 1964.

| stil : postmodernist

| Environmental Education Center, New Jersey (1980. - 1983.)

- uzima reprezentativne slikepodručja (materijale i oblike) iapstrahira ih u seriju paviljona

- kolaž jasnih povijesnih oblika,egipatski piloni, vernakularno(domorodačko)

| Humana Building, Downtown, Louisville, Kentucky (1982. - 1986.)

- svaka strane zgrade projektirana je djelomično različito sve do piramidalnog završetka zadnjih nekoliko katova- osnovni oblik zgrade doveo je do toga da ona bude poznata kao ''The Milk Carton''- poznata je po svojoj konstrukciji od plosnatog rozog granita- fasada se drži linije ulice i spušta se na razmjeru postojećeg tkiva : slabo izražen klasičan oblik - baza, stup ikapitel - vezan je za slabo izražen antropomorfizam; hibridan postmodernistički jezik sličan Stirlingovom- pravi postmodernistički primjer : elementi asociraju na Alda Rossija (kvadratni prozori, svjetlo-sjena)- osim administrativne funkcije, zgrada ima foyer i pješačku promenadu koji daju nešto gradu : u sve većemnatjecanju između motoriziranog prometa i pješaka sve se veća važnost pridaje slobodnom kretanju pješaka;javni prostori su uklopljeni u zgrade u obliku zimskih vrtova, trg. centara i natkrivenih pločnika - osmerokatna ložakoja kombinira javne i privatne prostore u podnožju, čije arkade s prednje strane čine dio grada i visinom suusklađene s okolnim zgradama; iza toga se uzdiže uredski blok

- u kontrastu je s okolnim modernim zgradama - zauzima čitavu parcelu; naglašava povijesnu ulicu kaoesencijalnu urbanu formu, ali donekle poštuje kontekst (npr. slijedi visinu vijenca)- ulaz je naglašen stupovima i staklenom piramidom -> ulaz je bitan kao i kod Portland Buildinga

121

- proporcije : širina / visina = 1 : 2 | niži dio / viši dio = 1 : 3- konstruktivizam : za razliku od višestrukih klasičnih elemenata (loggia, tempietto, belvedere) postojao je i diokoji je visio i preko fasade pridržan metalnim potpornjima - sve to čini zgradu previše izmiksanom da bi zadovo-ljila svoje pretenzije ka veličanstvenom

| Michael Graves : Humana Building, Louisville, Kentucky (1982.-86.)

122

- njegov rad opće klasificiran kao postmodernistički, iako bi detaljnija klasifikacija ukazala da on predstavljakontinuitet tradicije; radio za Richarda Meiera- moguće je da je on prvi arhitekt koji je upotrebio termin 'postmodernizam', iako je kasnije više korišten termin"moderni tradicionalist" za opisivanje njegovog rada- Stern i njegov ured značajni su po projektima među kojima se izdvajaju oni za The Walt Disney Company,Florida i Pariz

ROBERT STERN (1939. - )

| projekti : Spa center, SAD

| 3 djela stila : Michael GravesMichael GravesMichael Graves

Enviromental Education Center, New Jersey, 1980. - 1983.Portland building, Portland, 1980.Humana Building, Kentucky, 1982. - 1986.

| stil : postmodernist - moderni tradicionalist

| Environmental Education Center, New Jersey (1980. - 1983.)

- aksonometrijski prikaz glavno je oružje 80ih godina- izometrijski prikaz - ekstrudirana aksonometrija : vadi samo isječak kuće bitan za prezentaciju- klasična kompozicija pročelja, nije bitno što je iza- hijerarhija dolaska kao u Karnaku, Egipat (ceremonijalni pristup)

- stupnjevanje fasade (pročelje kao kulisa) : | prva fasada (javna) - izražena horizontalnost, ulaz naglašen s dva stupa | druga fasada (unutrašnja) - bogatije dekorirana

123

VICTOR GRUEN (1903. - 1980.)

- otac shopping centara; emigrant iz Austrije (50ih ide u SAD)- 50ih jedan od vodećih arhitekata za izgradnju luksuznih kuća- 'shopping gradovi' : trebali su ojačati društveni život i strukturu amorfnih, monofunkcionalnih anglomeracijaurbanog razlijevanja- plankton urbanizam (Rem Koolhaas) : usporedba shopping centra i centra grada u odnosima površina

- u projektima shopping centara Gruenu nije cilj bio stvoriti idealne komercijalne zone nego potpune izoliranezajednice koje bi služile kao hramovi u rekonstrukciji idealnog kapitalističkog društva - utopijska mjesta formi-rana pod utjecajem hladnog rata i kapitalističkih suvremenih ideja

| u knjizi "Shopping towns USA" razvija sheme :

1| kvadratni volumen s parkingom na krovu 2| shema s parkom u sredini 3| paviljoni odvojeni otvorenim dvorištem

| 3 karakteristična tlocrta / presjeka : - centar s parkom- centar s parkingom na krovu- paviljonski centar

Northland, Detroit, 1954.Southdale, Minnesota, 1956.Midland mall, Rhode Island, 1967.

| Cro primjeri : Njirić+Njirić Baumax, Maribor, Slovenija, 1999.

| Northland Mall, Detroit (1954.)

- prvi otvoreni shopping centar (zvan Skandinavia mall) koji je bio uspjeh i nakon njega radi Southdale- cluster shema - introvertiran, 5 zgrada postavljenih u 'U' oblik oko vrta s fontanama, klupama i kolonadama- okolo : vrtić i kino, veliki parking i privatna cesta

- cilj : donijeti u američko predgrađe dašak europskog života iz centra grada -> primjerice atrij, gdje bi kupciraspravljali i družili se uz kavu kao što rade na piazzi- automobili u potpunosti isključeni iz tog viđenja kao bučni i antisocijalni, ali upravo je pripomogao da automo-bili postanu još i više motiv američkih predgrađa- vani parking / unutra park

124

| Milliron's Department Store, Los Angeles (1949.)

- ulaz monumentaliziran u vidu divovske rampe- introvertiran: ulaz sa krova u centralni dio, parking na krovu- organiziran oko osvijetljenog atrija, teatralnost rampi

| Southdale Shopping Center, Edina, Minnesota (1956.)

- niskim stupnjem oblikovanja stvara se betonska pustinja, koja dodatno rastače suburbiju -> antiurbanost bezdodatnog zgušnjavanja predgrađa- stanovanje se individualizira, shopping monumentalizira (plankton urbanizam) : zlouporaba arhitekture- prvi zatvoreni klimatizirani centar, parking na krovu- shopping grad u kojem postoji mikroprostor za svakoga, gdje se može provoditi dan- ulaz monumentaliziran u vidu divovske rampe- vani parking, unutra park, sve trgovine funkcioniraju u prizemlju, krovovi (terminali, heliodromi, sportski klubovi)- introvertiran : ulaz s krova u centralni dio- planiran kao dio zajednice (stanovanje+škola+ambulanta+park+jezero) - nije izvedeno- organiziran oko osvijetljenog atrija, teatralnost rampi

| Midland Mall, Rhode Island (1956. - 1957.)

- jako širok hall (Gruenov potpis)- neobični vertikalni sustav komunikacija, nemauobičajenih pokretnih stepenica, već nešto sličnopokretnoj traci, postavljene pod kutem 15°- na gornjoj i donjoj etaži su maloprodajni dućani

125

| Plan for Downtown Fort Worth (1956.)

- urbanizam- auta kruže po perimetru, unutra gusta struktura kuća- superponiran preko središnjeg Manhattana- shopping grad, referenca : Beč - Jung / princip ulice - s mogućnošću nastavljanja, vani parking, unutra park,sve trgovine funkcioniraju u prizemlju, veliki parking terminali kao nova esencijalna urbana struktura- krovovi korišteni alternativno kao terminali, heliodromi, sportski klubovi- na svaki terminal se veže pristupna cesta i javni trg

Gruen's Malls (of the Mid-Century) |

126

ARATA ISOZAKI (1931. - )

- radi za Kenza Tangea / 1963. godine osniva vlastiti ured, kasnih 1960-ih pod utjecajem metabolista- naglašava strukturu, kasniji rad vješt i samosvjestan, utjecaj Bečka secesija, Marcel Duchamp i Archigram- jednako važan kao arhitekt, pisac i teoretičar- najznačajniji arhitekt 70ih i 80ih 20. stoljeća (tzv. Novi val)- sa svojom izložbom 'električni labirint' se pridružuje avangardi- od Archigrama preuzima Hi-Tech, a od Hansa Holleina sklonost mješovitim materijalima

| projekti : Museum of Modern art, GunmaMuseum of Contemporary Art, Los Angeles, CaliforniaNara Hall, Nara, Japan

| 3 djela stila : Robert VenturiMichael GravesCharles Moore

Vanna Venturi House, 1962. - 1964.Portland Building & Humana BuildingPiazza d' Italia, 1978.

| stil : postmodernizam

1971. - 1974.1981. - 1986.1992. - 1998.

| Museum of Contemporary Art, Los Angeles (1981. - 1986.)

- na ulazu u Muzej suvremene umjetnosti prirodno svjetlo prodire kroz piramidalna nadsvjetla- kompleks od crvenog pješčenjaka (transparentni krovni prozori, sjajni polucilindrični krov ureda) uključujehotel, stanove i trgovine / terasasto dvorište dijeli dvije glavne zgrade : | pod zemljom je zenitalno osvijetljena galerija | iznad zemlje je zgrada uprave s krovom u obliku polukružne kupole- geometrijska kompozicija zgrade napravljena je po zlatnom rezu, a metoda planiranja i organizacije prostorapo uzoru na zapadni svijet- izraz originalnog ying i yang, pozitivno i negativno- prostorije na rubu zgrade imaju prozore u volumetrijski čistim oblicima (kao u Disneyu)- Isozakijev rad neprestano oscilira između ortogonalnih sklopova i niza bačvastih tektonskih struktura

| Disney Team Building, Orlando, Florida (1989. - 1990.)

- uredski prostori tvrtke Disney / ulaz : divovske Mickey Mouse uši- urbani pristup u zgradi, stupnjevanje odnosa javnog i privatnog- kolažni pristup (volumena, boja i materijala)- heterogeni elementi; objekt se sastoji od niza volumena različitih veličina, oblika i materijala- fasada promjenjiva; aluminijske plohe, otvori jednaki i uniformirano raspoređeni- sunčani sat (tada najveći na svijetu, danas drugi po veličini) - arhitektura treba dati izjavu o vremenu- u jezgri je cilindrična forma visine 120 stopa- mirni japanski vrt, zgrada je reper u prostoru, ispred zgrade je bazen (voda za refleksiju)- oprečna je ozbiljnosti, dostojanstvu i običnosti klasične poslovne zgrade- nagrada: National Honor, AIA 1992. godine

127

| Arata Isozaki : Disney Team Building, Orlando, Florida (1989.-90.)

128

| Arata Isozaki : Disney Team Building, Orlando, Florida (1989.-90.)

129

MINORU YAMASAKI (1912. - 1986.)

- američki arhitekt, japanskog podrijetla- rušenje njegovih zgrada Pruitt-Igoe (1955. godine) označavaju početak postmoderne- postiže slavu svojim finim konstrukcijama nalik na tekstil- mnoge njegove zgrade su inspirirane gotikom, ekstremno izduženi prozori (čak i na 'blizancima')

| WTC – Twin Towers, New York (1970. - 1977.)

- analizom više od 100 formi Yamasaki je zaključioda bi jedan toranj bio previsok za smještanje 9milijuna m² uredskog prostora te se odlučio za dvatornja koji su u konačnici previše podsjećali nastambene zgrade- dva tornja od 110 (415 i 417 m - tada najviši nasvijetu) katova okružena s 5 nižih zgrada i trgom- u podzemnom dijelu ispod trga bile su trgovine iveze sa željeznicom- novi oblik nosive konstrukcije, samonosivi sustavšupljih kvadratičnih nosača dimenzije 30x35 cm zbogtežine i sile vjetra- jezgra je sadržavala dizala i instalacije; postojalesu 3 zone dizala koja su s 3 predvorja brzodistribuirala korisnike- na vrhu tornjeva nalazio se vidikovac s kojeg sepružao pogled 45 milja u svakom smjeru- fasada : aluminijski profili i staklo

- srušeni su 11.9.2001. godine u terorističkomnapadu : WTC1, WTC2 (sjeverni i južni tornjevi) iWTC7 srušili u samom napadu, WTC3 (Marriott hotel)je bio zatrpan ruševinama tornjeva dok su WTC4,WTC5 i WTC6 oštećeni bez mogućnosti opravke tesu naknadno srušeni- projektirani su tako da je u sredini tlocrta slabi diokonstrukcije, u slučaju napada urušavaju se unutarsvog gabarita, što je i omogućilo pravovremenuevakuaciju ulica podno njih 9/11

130

RENZO PIANO (1937. - )

- talijanski arhitekt, produktivist i pripadnik hi-tech pokreta- surađivao je s Luisom Kahnom (1965. - 1970.) i Richardom Rogersom (1971. - 1977.) s kojim radi CentrePompidou u Parizu ( zgrada je postala manifest hi-techa i metafora ''stroja za kulturu'') -> tehnologija polaznatočka kod projektiranja, ali u taj tehnološki pristup uključuje brigu za korisnikove potrebe i komfor- njegov opus je zapanjujuć i raznovrstan u obujmu, materijalu i obliku / vrednuje vještine, ne samo ručne već itehnološke, te posjeduje ogromni senzibilitet za materijale, bez obzira radi li se o staklu, metalu, drvu ili betonu,što ne čudi s obzirom na to da je odrastao u obitelji graditelja- rad s materijalima tjera do krajnjih granica, oplemenjavajući i poboljšavajući njihove karakteristike; baziran napotrazi za ljudskim licem tehnologije i na pokušaju da pokaže kako moderne građevine nisu uvijek hladne,mehanizirane industrijske zgrade, već mogu biti topli osvijetljeni prostori koji uslužuju potrebe ljudskogpostojanja- ono što je proslavilo ovog arhitekta i donijelo mu svjetsku slavu svakako je Centar Georges Pompidou, djelokoje podsjeća na Eiffelov toranj zbog svoje sudbine - polemike koje je Eiffelov toranj izazvao diljem svijetagotovo stoljeće prije, kao da su se ponovile 1977. kada je nanovo jedna takva 'tvorevina od metala' smještena usami centar kulturnog Pariza; no čini se da se Centar Pompidou jednako uklopio u stari Pariz i postao njegovimsimbolom kao i toranj kojeg su Parižani tako strogo odbacivali, a sad ga se ne bi odrekli ni za što na svijetu

- Renzo Piano nastavio je sa konceptualnim eksperimentima, ali kasnije uvijek u nekom drugom kontekstu :tehnologija je upotrebljavana u svim njegovim projektima da bi nijansirala svjetlost, ocijenila kontekst i našlasredstvo da ih integrira u prirodu- nakon stvaranja zgrada gdje tehnologija predstavlja svrhu samoj sebi, Piano ide ka projektima u kojima jeinovativna tehnologija građenja gotovo sredstvo za postizanje udobnog, održivog i ekološkog prostora : takav jei Kulturni centar Jean Marie Tjibaou u Noumeau u Novoj Kaledoniji koji je posve različit od Centra Pompidou, aopet po tehnološkoj inovativnosti tako blizak, iako se ovdje radi o drvu, a ne metalu- odolio formalnoj zavodljivosti postmoderne

| projekti : Centar Pompidou, Paris ( + Richard Rogers)International Exhibition, GenovaKansai Airoport, OsakaKimbell Art Museum Extension

| 3 djela stila : Richard RogersNorman Foster

British MuseumReichstag, Berlin, 1992. - 1999.

| stil : produktivist, hi-tech

1971. - 1977.1992.1994.2012.

" If you have total freedom, then you are in trouble.It's much better when you have some obligation, some discipline, some rules.

When you have no rules, then you start to build your own rules. "

" Architects spend an entire life with this unreasonable idea that you can fight against GRAVITY. "

Renzo Piano

131

| Centre National d'Arte et de Culture Georges Pompidou, Paris (1971. - 1977.) + Richard Rogers

- u potpunosti pop-art objekt koji izlaže pogledu ono što je inače skriveno, on utjelovljuje bit produktivizma imanifest je hi-techa; arhitekti su uložili minimalan napor da se zgrada uklopi u okruženje- prožeta duhom vremena; monumentalnošću (166 x 66 x 42 m) dominira u prostoru- nema tradicionalnu fasadu, već kompleksan eksterijer s isprepletenim čeličnim cijevima i ostakljenim zidovima- cijela unutrašnjost, osim dijela gdje su pokretne stepenice se može rastvoriti u dvoranu za izloške- pokretne stube su na zapadnoj fasadi unutar transparentne tube; obojane ventilacijske cijevi vidljivo prodirukroz fasadu / kulturna mašina, rahla u kontrastu sa svojim kamenim okruženjem- prozirni zidovi sugeriraju srušene zidove između ljudi i umjetnosti; razigranom sjaju zgrade doprinose skulptu-ralne fontane na trgu- građevinom dominira vanjski skelet nosive konstrukcije, a instalacije i komunikacije obojane su francuskimnacionalnim bojama + citati brodskih elemenata ( plavo - cijevi ventilacije / zeleno - voda / žuto - elektrika /crveno - komunikacija)- razigranom sjaju zgrade doprinose skulpturalne fontane na Trgu Igora Stravinskog izvedene 1982. godine;unutar ogromne posude fontane nalazi se 16 pojedinačnih skulptura, rotirajuća srca i crvena usta, njihovanamjena nije samo da izazovu asocijacije na djela velikog skladatelja nego da zajedno s centrom definiraju trg- Peter Rice radi konstrukciju / referentno Cedric Price : Fun Palace

| Menil Collection Museum, Houston, Texas (1982. - 1986.)

- kasnomodernistički hi-tech projekt (srebrna arhitektura) s primjesom kritičkog regionalizma- nemonumentalna zgrada u harmoniji sa suburbanim dijelom Teksasa- najviše truda je uloženo u racionalizaciju i usavršavanje konstrukcije te kontrolu prirodnog svjetla (rotirajućipaneli oblika slova S prate sunce ovisno o godišnjem dobu i dobu dana, puštaju samo dio svjetla u zgradu)- naglašava se umjetnost, a ne arhitektura; izlošci su predstavljen i u promjenjivim prirodnim uvjetima prirodnogsvijetla, ali su istodobno zaštićeni od UV zraka pokretnim armiranobetonskim kapcima na stropu ('S paneli')- tehnološki suveren, manje obraća pažnju na kulturološku ulogu odolijeva postmodernističkom tonu, poseže zakritikom, kolonijalna arhitektura, suburbana i uklopljena u teksašku suburbiju, veranda i bijela boja (oznake loka-lnog), bez megalomanskih pretenzija (scale trik - kuća izgleda kao da je duplo manja nego što jest)- vitki čelični okvir podupiru aluminijsku superstrukturu koja drži seriju ferocementnih 'listova' (ljuski) koji filtrirajusolarnu toplinu i svjetlost, i puštaju hladno svjetlo u izložbene hale ispod- čelik, proporcije i lebdeći trijem aludiraju na Miesa i njegov klasični red u kombinaciji s američkom tradicijomokvira primjer Pianove tedencije da stvara objekte ponavljajući visoko artikulirane i multifunkcionalne dijelove

132

ROBERT VENTURI (1925. - ) |str.110

| Learning from Las Vegas (1972.)

- sistematika u proučavanju, metodološki pristup, bavili se tipologijom i semiotikom, glavna ulica strip- Las vegas : linearan grad, zgrada i veliki znak ili zgrada kao znak; decorated shed

| Coxe-Hayden House Studio, Rhode Island (1981.)

- ideja pri projektiranju ovih malih / velikih kuća (ima 4 etaže, a izgleda kao da ima 2), sa svojim malimunutrašnjim prostorima čiji detalji služe stvaranju udobnosti, bila je izgled i funkcija- kuća pruža privatnost ljudima koji u njoj stanuju, a koristi im i kao mjesto za rad, odmor te mjesto okupljanjadruštva i za velika obiteljska okupljanja - iako je na početku bila vikendica, kasnije postaje stalni dom- kombinira povijesne slike s elementima velikog mjerila (pretjeranog) da se stvori neobična monumentalnapojavnost zapravo malih kuća - tema pojavnosti u arhitekturi

| veliki objekt : | prizemlje : kuhinja, blagovanje, dnevni boravak | zabat : studio

| mali objekt : | prizemlje : radionica | kat : 2 gostinjske sobe

| House in Delaware (1983.)

- Venturi je govorio o favoriziranju višeznačnosti uodnosu na pročišćenu formu u arhitekturi- također je ponovo oživio interes za prilagođavanjepovijesnih stilova - tvrdi da dizajn najviše dugujeklasičnom štaglju iz 18. stoljeća- ali ove tradicionalne zgrade više ne služe kaoinspiracija, nego kao nešto što bi se doslovnokopiralo- asimetrična parodija na neoklasični portik - stupovisu plošni kao karton / simboličan - nestrukturalan -revitalizira interese za povijesne elemente

- kuća uklopljena u postojeću ruralnu arhitekturu (donekle kritički regionalizam)

133

| Gordon Wu Hall, New Jersey, Princeton University (1983.)

- akademska ustanova; interijer ove zgrade nije samo niz prostorija kojima je namjena bila omogućiti smještaj iprostor za osnovne aktivnosti studenata nego također omogućiti intimnost i spontanu društvenu interakciju- duga blagovaonica s visokim prozorom na njezinom dnu pruža određenu raskoš prostoru te podsjeća naPrincetonove neogotičke blagovaonice / niski stropovi, veliki prozori i namještaj od prirodnog drveta stvarajuneku potpuno novu razinu intimnosti i udobnosti- iz predvorja na ulazu stubište vodi potkraj još jednog velikog prozora do loungea, ureda i knjižnice na gornjemkatu; prvi krak stubišta nastavlja se na jednoj strani i tvori tribine za sjedenje - stubište postaje mjesto okupljanja isastajanja, a u posebnim prigodama i unutrašnji amfiteatar- dvodimenzionalni stupovi, pročelje kao slika; aplikacija apstraktne geometrije - bijeli i sivi granit, firentinskapolikromija : cigla, vapnenac, strip window (karakteristika tradicionalne gotičke arhitekture Princetona)- osnosimetričan i nenametljiv tlocrt- smještaj i aktivnosti za 500 studenata

134

SIGURD LEWERENTZ (1885. - 1975.)

- švedski arhitekt; surađivao s Asplundom ('Šumsko groblje')- manirizam u tretmanu bačvastog svoda, staklo na fasadi, prozor na fasadi, a ne u fasadi- skandinavska škola - impostacija objekta u prirodu, švicarsko pročelje, bez naguravanja suvišnih elemenata- široko područje rada : od urbanizma do dizajna namještaja- okuplja grupu arhitekata - korištenje autohtonih materijala i formi- 1930. godine Lewerentz dizajnirao font "Sans Serif"- utjecaj Skandinavije na Veliku Britaniju : | zanat - cigla | interpretacija cigle na razne načine- nije rezao cigle, sve su bile u jednom komadu -> koristi čeličnu konstrukciju koju zatim puni ciglama

| projekti : St. Mark's Curch, StockholmEastern Cemetery, MalmoSt. Peter's Church, KlippanHelsingborg Crematorium

| 3 djela stila : Jože Plečnik paralele / Gospa Lurdska, Zagreb

| stil : kritički regionalizam nacionalnog romanticizma (Sweden)

1963.1916. - 1969.1963. - 1966.

1913.

| St. Mark's Curch, Stockholm (1963.)

- stereometrijska ekspresivnost- opeka je jedini materijal, posebno naglašena u svodovima (opeka u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini)- tektonski rad ciglom - nešto od brutalističkog karaktera- valovita čelično drvena nadstrešnica : čelična konstrukcija s drvenom oplatom i bakrenim pokrovom naglašavaulaz u crkvu; naglašava fuge - odnos fuge i opeke skoro 1:1- smještena u šumi - kontakt s prirodom- sličnost s Utzonovom crkvom Begsvaerd Church, 1972. godine : stabla formiraju veo oko crkve, temenos- sastoji se od dva objekta : jedne 'L' i jedne 'I' tlocrta, u presjeku su različitih visina- važno stupnjevanje svjetla od vanjskog prostora prema mračnom unutrašnjem

135

| St. Peter's Church, Klippan (1963. - 1966.)

- sastoji se od dva volumena : jedan 'L' tlocrta, drugi kvadrat- skladišna estetika, valoviti krov : trapezoidni krov, različite geometrije stropa, hijerarhija prostora- kvadratni plan, pod pada prema oltaru- horizontalni prozori - teško izvedivi u opeci -> prozori su na fasadi, a ne u fasadi

| Eastern Cemetery, Malmo, Sweden (1916 - 1969.)

- preciznost materijala, ovaj put u betonu, utilitarna fasada, beton+staklo, prozori na fasadi (opet)- bakreni krov, drvene grede- radio kroz 50 godina - više stilova

- cvjećarnica Eastern Cemetery ( zadnji Lewerentzov projekt ) : jednostavna mala cvjećarnica u sklopu krema-torija; skromna struktura pravokutnog oblika, s njegovim tipičnim prozorima - poznata po svojoj pročišćenošću ipostala je simbol Lewerentzovog rada

136

HERMAN HETZBERGER (1932. - ) |str.87

- nizozemski arhitekt na kojeg je utjecao rad Alda van Eycka- pojam 'polivalentnog prostora' : "Ono što moramo tražiti su prototipovi koji omogućuju individualne interpreta-cije kolektivnih obrazaca (...) budući da je nemoguće oblikovati individualno stanovanje koje bi potpuno odgova-ralo svakome, trebamo stvoriti mogućnosti za osobnu interpretaciju."

- tvrdi da je stroga funkcionalistička podjela stambenih jedinica na prostorije za dnevni boravak, blagovanje,kuhanje, pranje i spavanje, zapravo nasilje i da se treba vratiti predindustrijskoj normi međusobno povezanihprostorija koje omogućuju mnogo slobodniju vezu prostora i aktivnosti

| projekti : Central Beheer Building, Apeldoorn, NizozemskaApollo School, Amsterdam, NizozemskaDe Evenaar Primary School, Amsterdam, NizozemskaEsplanade Film Center, Berlin, NjemačkaMedia Park, Köln, NjemačkaSchool De Polygoon, Almere, NizozemskaBlok u Berlinu, NjemačkaDruren Housing Complex, Njemačka

| stil : strukturalizam

1974.1980. - 1983.1984. - 1986.1986. - 1991.

1990.1990. - 1992.

1993.1993. - 1997.

| School De Polygoon, Almere (1990. - 1992.)

- razvija teoriju strukturalizma : nedovršena struktura- grid ćelija - razreda povezan zajedničkim prostorijama : privatno|polujavno|javno- izuzetak : učionice nisu smještene oko centralnog halla nego su raspoređene duž izduženog prostora nalik naulicu, natkrivenog i osvijetljenog zakrivljenim krovom -> u tom prostoru se nalaze otvoreni i zatvoreni prostori :rukotvorine, knjižnica, računala, te 'otoci' za dječje aktivnosti koji se po potrebi mogu odvojiti panelima, kao iprostori za dodatnu i individualnu nastavu; + mjesta bez zadane funkcije (otvorene za varijacije situacija)

- učionice imaju "bay" prozore cijelom svojom dužinom prema "ulici" - nalik na izloge dućana; moguće zatvara-nje zavjesama ili ekranima -> koncept škole i shopping centra je sličan : "learning street" – djeca je shvaćajukao dio učionica i svog prostora- 3 ulaza jednake važnosti; vizualni kontakt razred|ulica|razred; jedna garderoba/wc na dva razreda; zajedničkitrg na 4 učionice; pomični dijelovi omogućuju spajanje dviju učionica u jednu; vanjska skloništa kao alternativatrijemovima

- slobodnostojeća betonska baza i čelični krov- naglasak na socijalizaciji i zajedničkim prostorima, otvoreni središnji hall artikuliran je različitim sadržajima :otvoreni, zatvoreni prostori omogućavaju grupni rad - prostor osvijetljen prozorima na dodiru limenog krova ibetonske baze (prozorska traka)- centralni volumeni su dvoetažni (3 komada)

137

| De Evenaar Primary School, Amsterdam (1984. - 1986.)

- 9 učionica (3 učionice po katu) -> učionice na poluetaži organizirane oko centralnog halla- centralni hall - amfiteatar, ispred ulaza stup (cilindar za sjedenje oko stupa)- kontrast s okolišem - drugačije boje i materijali- razvija princip Apollo škole- vrtić i osnovna škola - postignuta maksimalna moguća integracija različitih dobnih skupina; ispunjava želje, ane edukacijske ciljeve (kliznim vratima se po potrebi može odvojiti prostor za najmlađe ili povezati 2 učionice)- kružni vanjski prostori - staklo, zakrivljena fasada da se dobije što više svjetla- zenitalno osvjetljenje

- škola je gusto okružena objektima od cigle - autonoman objekt u središtu gradskog trga -> trg ostavlja zajavnost, a ulazno stubište zadire duboko u njegovo tkivo : mjesto susreta i igre- stubište poziva na druženje, ograda blago zakrivljena kao korito za sjedenje.

| Esplanade Film Centre, Berlin (1986. - 1991.)

| Urbanistički plan zone, Bacca, Milano (1986.)

- strukturalno ponavljanje- u zoni tvornice "Pirelli"- referenca : Riegler + Riewe : TU Graz

- strukturalistička logika / korištenje nagiba / blizu Kulturforuma

138

| Built Landscape, Freising, Njemačka (1993.)

- nova tipologija + zeleni krov (inovativno za 90e)- okolne parcele su polja : inspiracija za zgrade- zelene trake krovova koje ujedinjuju različite forme kompleksa kompanija (200 000 m²) i sprječavaju kaosnjihove potrage za identitetom - u nekim aspektima nalik na Le Corbusierov plan za Alžir (okvir+varijacije ispuna)- struktura i ispuna određuju jedna drugu - mega forma stvorena s vremenom, cestama, željeznicama - sheme sgridom najkoncizniji su izraz strukturalizma u urbanom dizajnu

- poslovna zona u blizini malog mjesta : mjesto clustera -> izgrađuju pejsaž i izbjegavaju podjelu na ruralno iurbano; zeleni krovovi kao javni parkovi (strategija ekološke zajednice)- veze s okolišem ostaju netaknute, nastavlja krajolik (trake zelenila)- trake su ispresijecane ulicama i javnim prostorima

- referenca Herzog & de Meuron : Pilotengasse / Riegler Riewe : Tehničko sveučilište / Peter Zumthor : TermeVals (glumi landscape)

| Markant Theatre, Uden (1993. - 1996.)

- jednom stranom naslonjen na tržnicu malog grada- foyer je vidljiv na pročelju kao velika staklena fasada poput izloga (poziva unutra)- neformalan teatar : okrenut prema gradu, a ne prema samom sebi- glavna dvorana je 1,5 m ispod uličnog nivoa kako bi se omogućio pogled izvana (da i ulica bude gledalište)

139

| Duren Housing, Njemačka (1993. - 1997.)

- Rotterdammstrasse- izokrenuti, perimetralni blok; kvadratni krov kao ujedinjujući element (kohezija)- zgrada različitih visina i tipova stanovanja (oko 140 različitih stanova) spojena u jedinstveni urbani entitet- blok s dvorištem ubačen u periferijsku situaciju; prometnica prolazi kroz njega- dvorište : aktivni prostor, igralište, cesta, parking, ulazi u kuće s unutrašnje strane -> "unutrašnja ulica", privatnivrtovi s vanjske strane- različite dimenzije prozora na fasadi- krov : kontinuirana ploča, ispod koje je rahlija struktura za propuštanje ljudi, auta, ... / rupe u krovu radi svjetla- referentno Elemental : Monterrey Housing, 2010. / Elemental : Quinta Monroy, 2004. / MVRDV : CountryEstates, 1997. | Jože Plečnik : Projekt zajedničkog stanovanja, Ljubljana, 1944. -> osnovne potrebe : grad daje infrastru-kturu i krov, a ljudi grade svoje kuće ispod | Marjetice Potrč -> slovenska arhitektica koja se bavi isključivo umjetnošću javnog karaktera ( interpretiraPlečnika, pristup svakodnevici )

| Media Park - Offices and Housing, Koln (2000. - 2004.)

- niz obrnutih segmenata, zatvorena tema- tradicionalni gradski blok izokrenut : unutarnja fasada postaje vanjska i obrnuto -> unutarnji dio postaje diojavnog gradskog prostora s ulazima iz dvorišta; s unutarnje "nepromjenjive" fasade prema dvorištu se nalazeposlovni uredi, a vanjska strana prema ulici ima različite sadržaje- 5 segmenata oko javnog dvorišta- okvir + ispuna- volumeni su povezani mostovima- reference Alison & Peter Smithson : Economist Building (charged void) / SANAA : Okurayama apartments /Aldo Van Eyck : Arnhem Pavilion

140

JOSEP LLINAS (1945. - )

- u karijeri dobiva nagrade za interijer

| projekti : Kompleks kuća, Španjolska

| stil : kritički regionalizam

1980.

| Vlastita kuća, Španjolska (1980.)

- zatvorena s jedne strane, otvorena prema pejsažu s druge - staklo- nadstrešnica na vitkim visokim stupovima- kuća je koncipirana iz 3 elementa : 1 | čvrsti zatvoreni bijeli kubus prema cesti 2 | čelični trijem prema vrtu 3 | između stakleni kubus- gradacija materijala -> rastvaranje na vrt- referentno : Herzog & de Meuron : Apartment Building Along a Party Wall

PHILIPPE STARCK (1949. - )

| Pratfall Chair (1985.)

141

COOP HIMMELB(L)AU |str.24

- Wolf Prix i Helmut Swiczinsky, osnovali su 1968. godine u Beču tvrtku Coop Himmelblau- asimetrične građevine koje teže oslobađanju od formalnih stilskih ograničenja te stvaraju nesmetane inedovršene - dekonstruktivističke projekte sastavljene od kompleksnih i nedefiniranih prostora- svaki projekt je temeljen na nizu intuitivnih odluka koje ga odvedu do brze skice -> skica se u konačnicipretvori u potpuno formirani model- jedini biro 60ih koji je zadržao viziju od samog početka svog rada, odbacili su originalnu estetiku; nastavili sastvaranjem pretjerano eksperimentalne arhitekture

| projekti : Villa Rosa (+ Cedric Price)Dachausbau Falkestrasse, Beč

| stil : dekonstruktivizam

1968.1983. - 1988.

| Dachausbau Falkestrasse, Beč (1983. - 1988.)

- kultna nadogradnja odvjetničkog ureda sa salom za sastanke; eksperimentalna arhitektura- stvorena asimetrična struktura (open-planned, open-minded, open-ended : stvorene od kompleksnih, nedefi-niranih prostora) - oštre dijagonale, ostakljeni kutovi i napete strukture koje kidaju konvencije tradicionalnih formi- proporcije, materijal i boje nisu poželjne, već energične linije koja se s ulice penje na krov, lučno ga natkriva irazbija; materijali : čelik i staklo, na klasicističku palaču stavljaju modernu skeletnu konstrukciju u vidu kupole ->kontrastiranje

SUPERSENZUALISTI - DOLCE VITA

- Jencks : sredinom 60ih jedna grana doživjela je metamorfozu kojom se stopila s dijelom intuitivne tradicije i iztoga se razvio novi pokret. Taj pokret je proizlazio iz dvojnog odnosa prema tehničkom napretku, a u isto vrijemeje maksimalno koristio najnoviju tehnologiju. Supersenzualisti su se upuštali u orgije boja koristeći najnovijeprocese : zeleno - narančasto, crvena -srebrna, itd., istodobno su radili projekte za prezasićeni svijet iz krugaurbane elite : noćni klubovi, prodavaonice svijeća, dućani, kuće za ljubitelje umjetnosti, te potrošne proizvode odpolikromiranog namještaja do kreveta iz snova. Supersenzualisti su ovisili o ekskluzivnom tržištu koje je tada bilobrojnije i spremno da plati eksperimente s najnovijom tehnologijom.- slika apsolutne tehnologije kontrastno suprotstavljene kulturnim artefaktima i tradicionalnim vrijednostimastvara neodoljivo snažan efekt, arhitektura bez cilja, stvaraju arhitekturu koja nije određena tehnikom, već kojakoristi tehniku - čista apsolutna arhitektura; zajednička crta svih supersenzualista je ambivalentnost

| pripadnici : Archizoom, Superstudio, Hans Hollein

142

HANS HOLLEIN (1934. - 2014.)

- ugradio spreg supersenzualizma u osnovu svoje arhitekture- bečki arhitekt i interijerist, jedan od značajnih predstavnika postmodernizma u Europi- u reakciji protiv funkcionalizma i dominacije internacionalnog stila i njegovih nasljednika, upotrebljavao jeelemente povijesnih stilova kao i ne-racionalnu ornamentaciju, onako kako su to radili postmodernisti- prisutan je na svjetskoj arhitektonskoj sceni od ranih 60ih godina; njegovi koncepti i realizacije izvršili suznačajan utjecaj : trgovina Retti revolucionirala je gradnju trgovina / njegov muzej u Monchengladbachurevolucionirao je tematiku muzeja, ali i dokinuo granicu između kuće i grada, kuće i krajolika- suvereno prelazi granicu između arhitekture, skulpture, slikarstva, konceptualne umjetnosti; u njegovom radunema jasnih granica, postoje prijelazi između arhitekture i skulpture, kao i obrnuto - između arhitekture, dizajna,produkt-dizajna, urban-dizajna ne povlači jasne granične linije, već su to najčešće tekući prijelazi- surađivao je s grupom Memphis (namještaj) u periodu ranih 80ih

| projekti : Retti Candle Shop, BečNosač aviona u žitnom polju (studija)Trgovina Schullin, BečMuzej Abteiberg, Monchen Gladbach

| stil : supersenzualist, postmodernist

1964. - 1965.1966.1980.1982.

| referentno : Archizoom (namještaj)James Stirling

| Retti Candle Shop, Beč (1964. - 1965.)

- prizemlje povijesnegrađevine, klima iznad vratakao oblikovni element- pročelje privlači pozornostkupca, obavlja svoju komerci-jalnu funkciju -> postmoderna

| Trgovina Schullin, Beč (1980.)

- draguljarnica Schullin, s zlatnom "ranom" na poliranoj granitnoj plohi - pukotina u mramoru, ekspresionizam- opet pročelje privlači kupca, sugerira što se prodaje

143

| Gordon Wu Hall, New Jersey, Princeton University (1983.)

- Hollein : jedina ličnost među postavangardistima koja je u stanju kombinirati sklonost zanatskom esteticizmu sotvorenom kritičkom distancom- niz građevina se ugnijezdilo na padini brda kao suvremena Akropola; muzej pokraj crkve predstavlja ekvivalentuloge 20. stoljeća ulozi religije. Jezik je sveden na apstraktni prikaz : kapija, hramovi i oznake Akropole se naziruu apstraktnoj visoko tehnološkoj obradi -> ono čime ova shema ostavlja dubok utisak : prijatan i dramatičan tokdobro isproporcioniranih prostora, kombiniranje materijala (luksuznih i industrijskih) i način na koji se kretanjemkroz muzej uspostavlja veza s umjetnošću. Korištena su 3-4 arhitektonska jezika i prostorna tipa od kojih svakidaje karakter nekom drugom tipu moderne umjetnosti. Korištenje zenitalno osvjetljenje prostora u rasteru traka(shed krov - pod 45°), beskrajni niz isprepletenih prostora u kontrastu sa zatvorenim površinama.- muzej kao zbirka različitih zgrada - vizualno unutrašnjost je jedinstvena, sastavljena od 'bijelih kutija'; toranj supravom i administracijom. Kompromis između tradicionalne galerije i modernog slobodnog tlocrta (soba vodi usobu - enfillage). 4katne galerije su isprepletene međuprostorima koji odvajaju galerije i omogućavaju pristupkomunikacijama, uslugama i rampama.- prirodno svjetlo sa sjevera, umjetna rasvjeta (neonske cijevi - mreža) -> različit doživljaj prostora- glavne galerije su trgovi organizirani kao dijamanti te omogućavaju u jednoj mjeri dijagonalno kretanje- muzej nije organiziran normativno s unaprijed određenim kretanjem, prati svoj labirintski koncept grada umalom; svaki put kroz drugačiji slijed prostorija i doživljavamo muzej na novi način- revolucija u gradnji muzeja, umjesto jedne grandiozne zgrade radi muzejski pejsaž i svaka arhitektonskajedinica stoji samostalno u terasastom okruženju - princip kolaža kako bi mjerilo i kapacitet muzeja približiokontekstu malog grada - kompromis između tradicinalne galerije i modernog slobodnog tlocrta- male sekcije : toranj, podzemna galerija, 11 malih galerija natkrite shed krovovima i sve te selekcije povezaneterasama. U različitim muzejskim područjima koristio je različite materijale po hijerarhiji kvalitete dijela muzeja(jeftina cigla za terase, skupi kamen za ulazno stubište)- ulazni hall izveden kao u hramu - postmodernizam, ulaz u labirint kroz više ulaza / orijentalna čajana, sachlichkavana, cilindrična soba za predavanja, vrt i zeleni salon na nižoj razini, posebne prostorije- 4 načina tumačenja muzeja: umjetnička galerija, grad u malom, niz prekinutih ploha i ruševni dvorac krajolika- referentno : Akropola / James Stirling : Neue Staatsgalerie

| Strada Novissima, Venice (1980.)

- projekt za Biennale 1980. godine "The presence of the past" : predstavljanje modernizma u Europi- metamorfoza antičkih stupova : (1.) Loosov Chicago Tribune, (2.) stablo, (3.) uništen da se dobije ulaz

144

FRANK GEHRY (1929. - )

- dekonstruktivistički kanadsko-američki arhitekt- poznat po skulpturalnom pristupu i zaobljenim formama, često prekrivenim reflektirajućim materijalima; njegoviprojekti ne odražavaju socijalne ciljeve ili striktno funkcionalne zadatke- veliki utjecaj na njega ima Le Corbusier sa svojom kapelom u Ronchampu i Alvar Aalto- kritičari mu zamjeraju da su mu zgrade često nepraktične te da ne prikazuju pripadnost okolini npr. Disney Hallu Los Angelesu iz 2003. godine tako reflektira okolinu da zagrijava pločnik i prži prolaznike; recentne kritikenaglašavaju da se počeo ponavljati, a njegove ekspresivne površine prekrivene titanijem već su eksploatirane- dobitnik je Pritzkerove nagrade 1989. godine

| projekti :

| stil : dekonstruktivizam

1978.1981.1984.1989.

| referentno :

Vlastita kuća, Santa MonicaArnoldi Triplex, CaliforniaVenice Beach House, Norton ResidenceSchnabel House, Brentwood, California

Zaha HadidBernard TschumiCoop Himmelblau

Vatrogasna stanica, Njemačka, 1993.Parc de la Vilette, Pariz, 1982.-1995.Dachausbau Falkestrasse, Beč, 1983.-1988.

| Vlastita kuća, Santa Monica (1978.)

- postojećoj kući dodaje kuhinju, blagovaonicu i terasu, koji je otvaraju i okružuju - zadržava se njenanezavisnost, on poštuje 'povijest' ali joj se ne podređuje, drži distancu od nje što stvara napetost : novo / staro- svojevrsna 'antikuća' nastala kao manifest dekonstruktivističke arhitekture, nastale kao pokret kasnih '80- ne koristi čiste forme modernizma niti interpretira dekor i simboliku postmodernizma - kuća nešto novo,predznak pokreta koji će se razviti desetljeće kasnije; vidljivi ne samo konstruktivni, nego izolacijski dijeloviprikazuju 3D presjek uživo

| Arnoldi Triplex, Los Angeles (1981.)

- svoj put započinje u malom mjerilu radeći kuće na plaži zabogate: pravilni volumeni, nepravilnih oblika s vidljivimcijevima za odvod vode s krova (kao skulptura), koristi boje- različiti materijali fasade- kuća kao cluster manjih kuća - slično kao SANAA kasnije- interes za svakodnevno, prolazno, drugorazredno

145

| Norton House, Venice, Los Angeles (1983.)

- smještena na jakoj uskoj parceli između širokih kuća- materijali iz okoline : drveni balvani, paneli, beton, hrđave metalne ploče, pločice, ...- rastavlja zgradu na elemente : prizemlje u plavim pločama - garaža i studio, spavaonica na trećem katu, adnevni boravak i terasa na drugom- teksture i boje reflektiraju kaos urbanog konteksta; stepenasti odmak radi privatnosti- studio oponaša baywatch tornjeve (postmodernistička škola - kuća bivšeg spasioca), fasada se rastvara(prozori se rasklapaju i tako čine nadstrešnicu - dojam rastvaranja svega)- glavno tijelo je fragmentrano u više dijelova, svaki sa svojim materijalom

| Schnabel House, California (1900.)

- svjesna igra konvencionalnim materijalima, rastavljanje zgrade na elemente (odlika dekonstruktivizma) u novojinterpretaciji, tema bazena (s jedne strane je voda), arhitektura fragmenata, eksterijer i interijer nemaju korelacije- kolažna kompleksnost - promjene u geometriji- 'habitat sculpture' - više komponenti, kuće kao cluster manjih kuća - selo (što više dijelova, to više značenja)- uspomene pretvorene u kuću- privatni vrt sa skulpturama na rubovima, bijeli interijer s borovim gredama i krovovima od šperploče- svaka prostorija u kući je tretirana kao zasebna građevina, struktura različitih materijala

- u prizemlju glavnog središnjeg volumena su kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak s dvovisinskimosvjetljenjem, na katu oko tog atrija su sobe - volumeni su betonski, ožbukani ili čelični sa štuko efektom- kraj ulaza je prizmatični volumen garaže, iznad njega su servisi, mostom povezani s kuhinjom- koristi element vode, odraz kuće u vodi

146

147

90'

148