Priručnik o organskom sakupljanju samoniklog bilja

Oktobar 2007

Po pitanju zahtjeva vezanih za sakupljanje samoniklog bilja nekako je logičan redoslijed stvari daoperatori moraju biti upoznati prvo sa crnogorskom pravnom regulativom, procedurama a nakon toga saRegulativom (EEC) 2092/91 i USDA Nacionalnim Organskim Programom.

Domaća regulativa-Pravilnik o načinu i uslovima sakupljanja i korišćenja nezašticenih biljnih vrsta Sl.RCG br.27/2002 11.06.2002-Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu i uslovima sakupljanja i korišćenja nezaštićenih biljnih vrsta Sl.RCG br.64/2003 21.1.2003

-Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta Sl.RCG br.76/2006 12.12.2006-Zakon o organskoj poljoprivredi Sl.RCG br.49/2004 19.07.2004-Pravilnik o metodama organske biljne proizvodnje i sakupljanju šumskih plodova i ljekovitog bilja Sl.RCG br.64/2003 21.1.2003

Procedure vezane za organsko sakupljanje samoniklih biljaka su detaljno opisane u priručniku no ukratko je dat pregled redoslijeda aktivnosti koje je operator obavezan da obavi prije nego popuni prijavu sertifikacionog tijela.-Dobijanje dozvole za sakupljanje samoniklog bilja koju izdaje Republička Uprava za šume-Saglasnost za sakupljanje , korištenje i izvoz samoniklog bilja koja se dobija od Ministarstva turizma i zaštite životne sredine. Ukoliko je proizvod namijenjen izvozu: -Dobijanje dozvole za izvoz od strane Ministarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede

1

3 rovogderP

Dio A: Osnovni Principi 51. UVOD.................................................................................................................................................. 5

1.1 “Samoniklo” Bilje ........................................................................................................................ 51.2 Struktura Projekta......................................................................................................................... 6

2. PROCEDURE ORGANSKE SERTIFIKACIJE............................................................................ 82.1 Organsko ...................................................................................................................................... 82.2 Inspekcija ..................................................................................................................................... 82.3 Sertifikacija .................................................................................................................................. 9

3. KRITIČNE TAČKE ........................................................................................................................ 103.1 Održivost .................................................................................................................................... 10

3.1.1 Količine .............................................................................................................................. 103.1.2 Trening ............................................................................................................................... 10

3.2 Rizik Kontaminacije................................................................................................................... 113.3 Traceability-Retrogradno praćenje/Transparentnost .................................................................. 113.4 Pitanja Kvaliteta ......................................................................................................................... 12

Dio B: Interna Pravila Sakupljanja 131. SAKUPLJANJE............................................................................................................................... 13

1.1 Područja Sakupljanja.................................................................................................................. 131.2 Sakupljene biljke ........................................................................................................................ 14

1.2.1 Biljke pogodne za organsko sakupljanje ............................................................................ 141.2.2 Informacije o Sakupljenim Biljkama i Metodi Sakupljanja ............................................... 15

1.3 Sakupljači ................................................................................................................................... 161.3.1 Odobrena Lista Sakupljača................................................................................................ 161.3.2 Trening-obuka .................................................................................................................... 171.3.3 Ugovori............................................................................................................................... 17

2. SUŠENJE I PRERADA U KUĆI SAKUPLJAČA ........................................................................ 182.1 Higijena/Rizik Kontaminacije .................................................................................................... 182.2 Paralelna Proizvodnja i Separisanje............................................................................................ 182.3 Transport od Sakupljača do Otkupne Stanice............................................................................. 19

Dio C: Otkup, Prerada i Prodaja 201. OTKUP I PRERADA ..................................................................................................................... 20

1.1 Procedure Otkupa ....................................................................................................................... 201.2 Skladištenje i Rukovanje ............................................................................................................ 211.3 Prerada........................................................................................................................................ 22

2. MARKETING/IZVOZ .................................................................................................................... 23

2

Riječnik 24

Prilog 2 5

Predgovor

Ovaj priručnik za organsko sakupljanje samoniklih biljaka je kreiran kao vodič pri implementaciji opštih zahtjeva vezanih za sakupljanje samoniklog bilja kako je to izloženo u Regulativi (EEC) 2092/91. Ovaj priručnik koriste operatori koji sakupljaju samonikle biljke ili dijelove biljaka i koji žele da te proizvode plasiraju na tržište kao “organske”. On definira strukturne i dokumentarne zahtjeve u primjeni evropske organske regulative i USDA Nacionalnog Organskog Programa, budući da se može javiti mala razlika kod nekih procedura. Mogu ga koristiti operatori iz projekata koji još uvijek nisu sertifikovani kao uputstvo kako da usaglase svoj rad sa zahtjevima organske regulative ili već sertifikovani projekti koji rade na sakupljanju organskog samoniklog bilja kao bazični dokument za evaluaciju postojećeg sistema i identifikaciju aspekata upravljanja za koje bi postojala potreba da budu poboljšani. Struktura Priručnik se sastoji iz tri dijela. Dio A ovog priručnika se bavi uvodnim razmatranjima, definicijom i bazičnim principima organskog sakupljanja samoniklog bilja.

Dio B objašnjava sadržaj Internih Pravila Sakupljanja. Svaki operator koji se bavi sakupljanjem samoniklog bilja treba da uspostavi neku vrstu Internog Priručnika ili sistem standardnih operacija, koji opisuje interne procedure i Pravila sakupljanja. Svaki projekat koji podnosi zahtjev za sertifikaciju treba da popuni formular IMO II 15.1.g, koji je dizajniran tako da istovremeno posluži i kao bazični upitnik za sertifikaciono tijelo i kao Interno Pravilo Sakupljanja (Annex 1).

Dio C: opisuje zahtjeve koji pokriva sve segmente od otkupnog centra pa do Prodaje/Izvoza organskih proizvoda.

U poglavljima B i C slijedeća ilustracija ukazuje na to koji dio lanca snabdjevanja se razmatra u datom poglavlju. Lanac snabdjevanja simbolizira protok proizvoda. Naravno, u stvarnosti on može imati dodatne elemente ili neki naprijed spomenuti nisu neovisni operatori. Lanac snabdjevanja počinje sa sakupljanjem i završava sa potrošačem.

Sakupljanje Otkup Glavna

jedinica za preradu

Izvoz, Prodaja

Uvoz Kupac

Potrošač

Svako poglavlje Dijela B i C ovog priručnika sadrži slijedeće informacije:

Minimalni zahtjevi

Ovo su minimalni zahtjevi koji se odnose na organsku sertifikaciju; tj., u principu oni moraju biti zadovoljeni kod organske sertifikacije. Ukoliko neki određeni zahtjevi mogu biti implementirani samo postepeno, tijelo koje se bavi organskom sertifikacijom donosi odluku da li se sertifikat može dati, što će zavisiti od ukupne ocjene..* Minimalni zahtjevi koji su označeni sa * moraju biti ispunjeni već kod prve inspekcije.

3

Implementacija Opisuje kako će se gore pomenuti princip implementirati

Opisuje dokument, koji treba da pripremi i čuva operator. Primjeri kako treba da izgledaju ovi dokumenti se mogu naći u prilogu.

Opisuje formalni dokument, koji je izdalo treće lice kao što su odgovarajuća nadležna tijela, čelnici u zajednici, vanjski eksperti itd..

Komentari i Sugestije Ad XY: U ovom dijelu se iznose neki komentari i sugestije. Oni mogu da uključe primjere za koje je pokazano

da dobro funkcioniraju ili objašnjenja u pogledu onoga što stoji iza određenih minimalnih zahtjeva.

Prilog U prilogu su dati pojedini dokumenti kao primjeri. Dokumenti se mogu slobodno prilagoditi vlastitim potrebama, ali oni pokrivaju minimalne zahtjeve koji se odnose na organsku sertifikaciju.

4

Dio A: Osnovni Principi

1. Uvod

Organsko tržište reguliraju različiti standardi usvojeni u formi zakona ili privatnih organskih standarda i pravilnika; tj. u velikom broju zemalja širom svijeta, svi proizvodni koraci u proizvodnji proizvoda koji će biti plasiran na tržište kao “organski” treba da ispune određene kriterije koji se odnose na organsku proizvodnju. Da li su pravila usaglašena ustanovljava se tokom inspekcije i sertifikuje od strane sertifikacionog tijela. Većina organskih proizvoda koji se plasiraju na tržište potiče iz uzgoja koji treba da bude u skladu sa zahtjevima organske proizvodnje koji se odnose na nju. Ali određeni broj organskih proizvoda nije uzgajan nego sakupljen u prirodi na mjestima gdje rastu. Na proizvode sakupljene kao samonikle se primjenjuju principi organske regulative kao i na “uzgajane” usjeve. Ipak, određene razlike koje se odnose na rizik kontaminacije, vlasništvo zemlje, više različitih područja sakupljanja i održivost, nameću neke razlike u pogledu zahtjeva koji se odnose na organsku sertifikaciju samoniklog bilja. Zbog toga većina organskih standarda sadrži malo poglavlje koje se odnosi na organsko samoniklo bilje. Ovaj priručnik objašnjava minimalne zahtjeve koji se odnose na organsko samoniklo bilje u skladu sa organskom regulativom Europske Unije (Regulation (EEC) No 2092/91) i USA standardima (USDA NOP), navodeći također dodatne zahtjeve koji se odnose na Švajcarsku privatnu marku “Bio Suisse”.

1.1 “Samoniklo” Bilje

“Samoniklo” Bilje 1. Sakupljeno bilje treba da raste u prirodi na području koje ne smije biti tretirano sa

zabranjenim sastojcima-inputima (u skladu sa danom organskom regulativom) u periodu od najmanje tri godine.

2. Područja sakupljanja nisu u vlasništvu same kompanije (javno zemljište) i/ili se radi o prostranom zemljištu.

3. Sakupljene biljke moraju prirodno rasti i regenerirati se bez ikakvih poljoprivrednih mjera.

4. Sertifikovane su biljke, koje rastu na odobrenim (od strane sertifikacionog tijela) područjima. Zemljište samo po sebi nije sertifikovano.

Ad. 2.: Generalno govoreći, zapušteni stari zasadi višegodišnjih biljaka kao što su voćnjaci ne mogu biti smatrani “samonikli” budući da je obično vlasnik jasno definisan i da biljke nisu rasle spontano. Vlasnik ima jasan interes da poveća proizvodnju takvog zasada i kao posljedica toga rizik da koristi zabranjene impute je viši nego kod zemlje koja pripada nekome drugom.

Sa druge stane manje je vjerovatno da neko zaista koristi nedozvoljene inpute kao što su mineralna đubriva ili pesticidi na području koje je prostrano i teško pristupačno da bi povećali prinos samoniklih biljaka.

U tom slučaju se primjenjuje “normalni” sistem inspekcije (kultivacija) poljoprivrednog dobra koji uzima u obzir sistem niske-ključne proizvodnje. U slučajevima gdje situacija nije jasna od sertifikacionog tijela zavisi odluka da li projekat može biti smatran za projekat koji se bavi „samoniklim biljem“.

Ad 3.: Biljke koje nisu autohtone, ali se sakupljaju kao samonikle (prirodno regenerisane) se smatraju “samonikle”.

Ad 4.: U organskoj poljoprivredi zemljište i usjevi su sertifikovani kao “organski”. Kod projekata koji rade sa samoniklim biljem samo su biljke sertifikovane kao organske. Zemljište treba da bude odobreno, ali nije sertifikovano. Ovo predstavlja važnu razliku u odnosu na organsku poljoprivredu, budući da zemlja korištena kao područje sakupljanja ne može automatski da se koristi za organsku poljoprivredu bez perioda konverzije.

5

1.2 Struktura Projekta

Sva mjesta gdje se beru sakupljene biljke, čuvaju ili prerađuju trebaju da budu u skladu sa organskom regulativom i moraju biti predmet inspekcije od strane sertifikacionog tijela.

Sve strane koje su uključene trebaju da definišu svoju saradnju putem ugovora. Sertifikaciono tijelo treba biti upoznato sa svim područjima sakupljanja. Lokaliteti

gdje se odvija otkup kao i glavni prerađivački i trgovački lokaliteti predstavljaju predmet inspekcije inspekcijskog tijela svake godine. Pregleda se i kuća sakupljača.

Organska sertifikacija se odvija prateći cijeli lanac snabdjevanja. Svaki korak počevši od sakupljanja pa do police treba da bude poznat sertifikacionom tijelu. Da bi se postigla neophodna transparentnost svih aktivnosti vezanih za sakupljanje samoniklog bilja neophodno ih je organizovati u dobro strukturirani “projekat”. Takvi projekti se obično sastoje od tri glavna dijela: sakupljača, otkupnih centara i glavnog prerađivača/preduzetnika, koji je aktuelni operator projekta sakupljanja samoniklog bilja (pogledati Model a ispod). Glavna prerađivačka/trgovinska jedinica je obično odgovorna za organizaciju (i organsku sertifikaciju) projekta. Otkupni centri većinom pripadaju glavnoj kompaniji, ali isto tako mogu biti nezavisni trgovci koji imaju ugovor i sa glavnom kompanijom i sa organskom sertifikacijskom kućom. Sakupljači su ugovorom vezani za glavnu kompaniju (ili za otkupljivača). Jednostavna prerada kao što je sušenje i čišćenje se često odvija u kući sakupljača ili u otkupnim centrima. Dalja prerada, pakovanje i promet se odvija u postrojenjima operatora projekta i takve centralne jedinice prerade se od strane sertifikacijske kuće smatraju organske jedinice za preradu. Nekada ne postoje odvojeni otkupni centri nego se sva dobra direktno transportiraju od sakupljača do postrojenja operatora projekta (pogledati Model b ispod). Oba Modela a i b predstavljaju moguće načine organizacije projekata sakupljanja samoniklog bilja. Model a)

Marketing/Izvoz

Otkupni centri

Sakupljač

Sakupljač Sakupljač

Sakupljač

Sakupljač

Sakupljač Sakupljač

Sakupljač

Sakupljač

Otkupni centri

Operator Projekta Sakupljanja Samoniklog Bilja (Glavni prerađivač i Preduzetnik-stavlja robu u promet)

Sakupljač

6

Projekat Sakupljanja

Samonikolog Bilja

Operator (Otkupni centar/

Preduzetnik-promet robe)

Sakupljač

Sakupljač Sakupljač

Sakupljač

Marketing/Izvoz

Sakupljač

Model b)

7

2. Procedure Organske Sertifikacije

2.1 Organsko

U velikom broju zemalja izraz „organsko“ je zaštićen zakonom. Samo proizvodi koji su proizvedeni u skladu sa određenim standardima mogu biti prodati kao organski. U različitim zemljama postoji različita regulativa koja regulira organsku proizvodnju (npr. EU, USA, Japan) koje često nisu međusobno prihvaćene. Regulativa EU 2092/91 se odnosi na sve proizvode koji se prodaju u zemljama članicama EU. To je bio prvi organski propis i stupio je na snagu 1991 god. Nacionalni Organski Program (NOP) je stupio na snagu 2002 god. On je relevantan propis za organske proizvode u SAD-u. Treće važno tržište organskih proizvoda je Japan. Zbog toga je 2002 god. uveden JAS organski standard. Sve više zemalja širom svijeta uvodi svoje vlastite organske standarde i zbog toga je važno znati u skladu sa kojim standardom(-ima) treba usaglasiti proizvodnju organske hrane. Osim toga postoje i brojni privatni organski standardi koji su često usvajani znatno prije propisa. Privatni standardi se obično oslanjaju na neki od standarda usvojen propisom, ali isto tako često imaju i neke dodatne zahtjeve. Proizvodi proizvedeni u skladu sa tim standardima se obično označavaju određenim logom (Bio Suisse Pupoljak, Demeter, Krav itd..) Akreditovano sertifikaciono tijelo kontroliše usaglašenost sa određenim standardom. IFOAM Bazični Standardi predstavljaju bazu za sve organske standarde. To je okvir koji je osnova svim organskim standardima. Generalno govoreći većina organskih standarda je slična i bavi se sa istim aspektima. Ipak mogu postojati i neke ključne razlike između njih, pa zbog toga treba imati na umu zahtjeve ukoliko se traži sertifikacija u skladu sa različitim standardima. Ovaj priručnik slijedi zahtjeve Regulative (EEC) 2092/91 i iznosi razlike u odnosu na NOP i Bio Suisse privatni standard.

2.2 Inspekcija

U sklopu standardne procedure akreditovano sertifikaciono tijelo provodiće kompletnu inspekciju svake operativne jedinice jednom godišnje. To znači da treba obići sva područja sakupljanja, sve otkupne stanice, skladišta i skladišne prostore i sve pogone u kojim se odvija prerada.

Osim toga treba obezbijediti da sertifikaciono tijelo ima pristup kompletnoj dokumentaciji. Ukoliko se knjigovodstvo vodi izvan kompanije originalni dokumenti trebaju da budu pripremljeni za inspekciju.

U toku sezone osoblje koje radi kao inspektori može posjetiti područja sakupljanja više puta, pratiti sakupljače u toku njihovog rada i uraditi inspekcije kuća sakupljača.

Sertifikaciona agencija je ovlaštena da izvrši nenajavljene provjere nekih segmenata ili nenajavljene dodatne inspekcije cijele kompanije ili njenih dijelova u bilo koje vrijeme u toku godine.

8

2.3 Sertifikacija

Sertifikacija predstavlja konačnu ocjenu i odobrenje rezultata evaluacije u pogledu usaglašenosti operacija u odnosu na postavljene standarde. Sertifikacija je striktno odvojena od inspekcije i uvijek se odvija u okviru kancelariji sertifikacionog tijela.

Ukoliko se nađe da su aktivnosti u skladu sa primjenjivim standardom uz izuzetak nekih manjih nedostataka, organski sertifikat će biti izdat. Kao uslov za nastavak sertifikacije mogu biti navedeni zahtjevi za izmjenu utvrđenih manjih neusaglašenosti uz navođenje vremenskih rokova.

Operator dobiva obavještenje o sertifikaciji od sertifikacionog tijela, inspekcijski ili evaluacioni izvještaj kao i operacijski sertifikat. Ukoliko su izvršene neke analize operator pravovremeno dobiva rezultate provedenih testova.

Obavještenje o sertifikaciji navodi sertifikacioni status određenih količina navedenih biljnih vrsta na definisanom području”. Samoniklo bilje može biti klasificirano kao “organsko” ili “konvencionalno”, tako da za te biljke ne postoji status “organsko u konverziji”. sertifikacija ne opunomoćuje operatora da proda bilo koju drugu biljku iz iste regije kao “organsku” niti proglašava cijelo područje za “organsko”.

U slučaju da operator nije u stanju da zadovolji minimalne zahtjeve dobiće obavještenje o neusaglašenosti uz navode o neophodnim korekcijama. Obavještenje o odbijanju sertifikacije može biti uključeno u ovo obavještenje kada korekcije nedostataka nisu moguće.

9

3. Kritične Tačke

3.1 Održivost

U velikom broju zemalja prekomjerno sakupljanje samoniklih biljaka često prati gubitak staništa, što vodi ozbiljnom smanjenju određenih biljnih vrsta koje postaju ugrožene ili njihovom kompletnom nestanku. Zbog toga najveća briga projekata organskog sakupljanja samoniklog bilja mora biti održivost sakupljanja. Projekti su stoga odgovorni da osiguraju da ni metodi sakupljanja niti količine sakupljene ne ugrožavaju sposobnost biljnih vrsta da se regenerišu. Biljna populacija ne smije biti reducirana zbog sakupljanja. (Regulation EEC 2092/91 Annex 1 tačka 4). Osim toga aktivnosti sakupljanja ne smiju oštetiti stanište ili ugroziti druge biljne vrste ili prirodu u cjelini.

3.1.1 Količine

Neke zemlje su uspostavile sistem dozvola za sakupljanje koji definišu količine pojedinih biljaka koje se mogu sakupiti na određenom području. U drugim zemljama ne postoji takav sistem, odnosno sistem koji je na snazi ne uzima u obzir održivost. U tom slučaju sam operator projekta treba da osigura da sakupljene količine neće dovesti do smanjenja biljne populacije. Procjena količine biljnog materijala koja može biti uzeta iz određenog područja mora biti bazirana na procjeni resursa bar osjetljivih vrsta. Bilo bi najbolje da procjenu resursa uradi botaničar koji će to iz godine u godinu raditi u saradnji sa sakupljačima koji najbolje poznaju područje. Isto tako može biti urađeno na osnovu dugotrajnog iskustva sakupljača u određenom području. Ali ne smije se orijentisati prema potražnji tržišta. Sakupljanje na zahtjev Najozbiljnije se preporučuje da se postigne dogovor sa sakupljačem o količini pojedinih biljaka koje treba sakupiti. U suprotnom sakupljač sakuplja onoliko koliko može da sakupi, a možda proda samo dio jer operator projekta ne može da otkupi ostatak. Takođe se preporučuje da operator projekta dogovori sa svojim klijentima količine prije nego počne sezona sakupljanja. U tom slučaju sakupljaju se samo tražene količine, a ni jedna biljka se ne sakuplja ako ne postoji mogućnost da stvarno bude prodata. Ovo je naročito važno za biljke koje ne mogu da budu uskladištene na duži vremenski period. Nekoliko kompanija na istom području Ukoliko nije usvojen sistem izdavanja dozvola za sakupljanje treba uzeti u obzir da se često više kompanija sakuplja na istom području. Trebalo bi vidjeti da li postoji mogućnost sklapanja sporazuma sa drugom kompanijom u pogledu količine sakupljenih biljaka. Ova tačka je u procesu evaluacije i kreiranja: potrebno je mnogo više istraživati i razmišljati.

3.1.2 Trening

Znanje sakupljača je od ogromnog značaja za održivost sakupljanja. Projekat je odgovoran za provođenje obuke sakupljača o pitanjima održivosti. Sakupljači trebaju da razumiju koliko od svake pojedinačne biljke može biti sakupljeno, a da to ne dovede do smanjenja populacije biljke. Metod sakupljanja mora imati najmanji mogući uticaj na biljku, biljnu populaciju i eko sistem uopšte. Svaki sakupljač mora tačno znati kako da sakuplja koju biljku.

10

3.2 Rizik Kontaminacije

Kupac organskih proizvoda očekuje da proizvod bude bez rezidua. Da bi se to osiguralo područje gdje se odvija sakupljanje ne smije biti tretirano sa nedozvoljenim supstancama navedenim u organskom standardu koji se u datom slučaju primjenjuje, a ne smiju postojati ni potencijalni izvori kontaminacije. Treba izbjeći mogućnost nanošenja kontaminanata vazdušnim strujama iz izvora kontaminacije koji se nalaze u blizini; to znači da udaljenost od izvora kontaminacije treba da bude dovoljna. Slijedeće tačke opisuju neke potencijalne izvore kontaminacije koje treba uzeti u obzir kod izbora određenog područja sakupljanja kao područja sakupljanja organskog samoniklog biljka. Ljudska naselja Ljudska naselja predstavljaju očigledan izvor potencijalne kontaminacije. Sagorjevanje goriva u vozilima, postrojenjima za grijanje i industriji i bilo koja vrsta emisije iz industrijskih postrojenja, opšte zagađivanje vode kod odlaganja otpada i odvođenja kanalizacionih voda itd. predstavljaju opštu prijetnju i dovode do zagađenja okoliša. Osim toga određena područja koja se nalaze u blizini ljudskih naselja mogu biti redovno zasipana insekticidima (npr. protiv komaraca). Što su veći gradovi ili aglomeracije viša je emisija i širi je njen domet. Jasno je da ni jedna biljka ne smije biti sakupljena u naseljima ili u njihovoj blizini. Da bi se procijenila udaljenost područja sakupljanja u odnosu na najbliži grad treba uzeti u obzir topografiju, najvažnija vazdušna strujanja i intenzitet i vrstu zagađenja. Poljoprivreda Neke biljne vrste koje se sakupljaju u prirodi mogu se naći i na područjima gdje se odvija poljoprivredna aktivnost. Sakupljanje na i u blizini konvencionalnih (koji nisu sertifikovani kao organski) polja mora biti isključeno budući da polja mogu biti tretirana sa mineralnim đubrivima i pesticidima koji nisu dozvoljeni prema organskoj regulativi. Zaprašivanje pesticidima iz zraka može biti još jedan izvor kontaminacije područja sakupljanja koji se nalaze u blizini poljoprivrednih površina. Zbog toga, sakupljanje može da se odvija samo na zemljištu na kojem se ne postoje nikakve poljoprivredne aktivnosti osim ekstenzivne ispaše. Industrija Bilo koja vrsta industrije, a naročito metalurška i hemijska industrija, nose rizik kontaminiranja obližnjih područja sakupljanja. Ukoliko su definisane granice područja sakupljanja treba uzeti u obzir glavne vazdušne struje, topografske uslove, visinu dimnjaka kao i prirodu emisije. Rudarstvo, u zavisnosti od tehnike koja se koristi kod eksploatacije ruda ili minerala, može predstavljati ozbiljan izvor kontaminacije vode, zemljišta i vazduha. Polja i odlagališta otpada Odlagališta otpada koja sadrže različite toksične supstance mogu ugroziti vodu. Mala “divlja” odlagališta mogu kontaminirati tlo u svojoj okolini zbog otpuštanja toksičnih supstanci. Putevi / saobraćaj Velike i prometne ceste predstavljaju izvor teških metala (Kadmijum, Olovo), ali i drugih toksičnih supstanci. Sakupljanje se ne može odvijati u blizini cesta. Radioaktivnost U blizini nuklearnih centrala ili u blizini industrijskih postrojenja koja rukuju sa radioaktivnim materijalom (uključujući i rudnike i odlagališta) treba provesti jasnu procjenu radioaktivne kontaminacije. Treba uzeti u obzir da radioaktivne čestice mogu biti distribuirane na velike udaljenosti putem vazduha (npr. “Černobil”).

3.3 Traceability-Retrogradno praćenje/Transparentnost

Još jedan važan princip organske sertifikacije predstavlja traceability-retrogradno praćenje proizvoda. U osnovi ovaj princip mora da omogući retrogradno praćenje svake serije proizvoda do područja gdje se odvijalo sakupljanje. Zbog toga je neophodna detaljna dokumentacija svakog koraka proizvodnog procesa. Sve aktivnosti operatora koje uključuju sve detalje vezane za otkup i preradu trebaju biti poznate sertifikacionom tijelu. Primjeri dokumenata se nalaze u prilogu ovog priručnika.

11

3.4 Pitanja Kvaliteta

Aktuelni kvalitet proizvoda nije predmet organske sertifikacije. U budućnosti Monteorganica će biti u stanju da na zahtjev klijenta uključi u inspekcijsku proceduru i provjeru pitanja kvaliteta (npr. Quality assurance systems - Sisteme osiguranja kvaliteta - kao što je GACP Good Agricultural and Collection Practice-Dobra Poljoprivredna Sakupljačka Praksa, HACCP). Generalno govoreći kvalitet proizvoda treba da zadovolji zatjeve tržišta, a interne standarde treba prilagoditi datim standardima.

12

Dio B: Interna Pravila Sakupljanja

Dio B definiše zahtjeve organskog sakupljanja samoniklog bilja na nivou sakupljanja. Ovo poglavlje se bavi pitanjem Internih Pravila Sakupljanja. Interna Pravila Sakupljanja mogu se shvatiti kao neki vid internog organskog priručnika kvaliteta ili standardne operativne procedure. Sve aktivnosti sakupljanja i procedure projekta se baziraju na Internim Pravilima Sakupljanja. Svaka kompanija treba da objedini vlastita Interna Pravila Sakupljanja. Sve tačke opisane u dijelu B priručnika trebaju biti uključene u Interni Priručnik Sakupljanja. Sertifikaciono tijelo treba da odobri Interna Pravila Sakupljanja. Svaka kompanija je slobodna da uključi i dodatne zahtjeve koji nisu predmet organske sertifikacije (npr. pitanja kvaliteta). Svaki operator projekta treba da popuni formular Monteorganica-e kao bazični opis projekta za sertifikaciono tijelo i da ga ažurira. On je dizajniran tako da istovremeno ima ulogu kompletnih Internih Pravila Sakupljanja.

1. Sakupljanje

Sakupljanje

Otkup Glavna

jedinica za preradu

Izvoz, Prodaja

Uvoz Kupac

Potrošač

1.1 Područja Sakupljanja

Treba definisati područje gdje se sakupljaju organske biljke koje treba da zadovolji određene zahtjeve. Ali područje samo po sebi nije sertifikovano na način kako se sertifikuje organsko polje. Kao organski sertifikovani su samo proizvodi koji rastu kao samonikli na definisanom području.

Organsko sakupljanje samoniklog bilja može da se odvija samo na dobro-definisanim područjima. Granice područja sakupljanja treba da budu poznate svim sakupljačima. 1

Područje sakupljanja ne smije biti tretirano sa nedozvoljenim inputima (u skladu sa relevantnim organskim propisima) u vremenskom periodu od najmanje tri godine. 2

Na području sakupljanja ne smiju da budu prisutni mogući izvori kontaminacije. 1. Mape (pogledati prilog 1): U svakoj otkupnoj stanici treba biti na raspolaganju set

mapa, a na njima trebaju biti jasno označena područja sakupljanja. Dobre mape su potrebne i zbog toga da se lociraju potencijalni izvori kontaminacije kao što je industrija, putevi, kamenolomi, gradovi, depoi otpada itd. ( razmjer mape barem 1:50.000).

• Vanjske granice područja sakupljanja trebaju biti označene. • Svi otkupni centri i prerađivački pogoni trebaju biti označeni na mapi. • Svi glavni izvori potencijalne kontaminacije trebaju biti jasno označeni na

mapi i isključeni iz područja sakupljanja.

1 Regulation EEC N° 2092/91 Anex III, Sekcija A.1, tačka 1 2 Regulation EEC N° 2092/91 Anex I, Sekcija A, tačka 4

13

*2. Mjesta koja nisu pogodna za sakupljanje (“Unutrašnje granice”): Mali izvori

kontaminacije trebaju biti definisani i isključeni iz područja sakupljanja. Odgovarajuća lista treba biti na raspolaganju u svakoj otkupnoj stanici.

*3. Potvrda: Sertifikaciono tijelo može tražiti potvrdu od ovlaštenog organa da u posljednje tri godine područja sakupljanja nisu tretirana sa nedozvoljenim inputima (u skladu sa relevantnom organskom regulativom).

Ad 1: Treba definisati odgovarajuću udaljenost područja sakupljanja od glavnih izvora kontaminacije. Treba

uzeti u obzir intenzitet i prirodu kontaminacije, glavne pravce strujanja vjetra i topografiju. Ad 2: Mali izvori kontaminacije kao što su mali putevi, “divlje” deponije otpada ili polja korištena za potrebe

domaćinstva itd. trebaju biti poznati svim sakupljačima budući da nisu pogodni za područja sakupljanja. Takvi mali izvori kontaminacije su obično tako mali da bi bili označeni na mapi, ali sakupljači trebaju da poznaju definiciju ovih “unutrašnjih granica”, tako da su u stanju da prepoznaju rizik na pojedinim lokacijama. Sva mjesta koja nisu odgovarajuća moraju biti nabrojana u okviru Internih Pravila i po mogućnosti spomenuta u ugovoru sa sakupljačem (pogledati poglavlje.1.3.3.).

Ad. 3: Potvrdu da područje nije tretirano u periodu od tri godine treba da izda odgovorni organ u oblasti

šumarstva, vlasnik zemlje ili ekspert koji poznaje situaciju u tom području. Potvrde koje izdaje sama kompanija se ne prihvataju. Ukoliko nije jasno ko je odgovoran za izdavanje potvrde molimo da pitate sertifikaciono tijelo. sertifikaciono tijelo može tražiti ovu potvrdu jednom ili godišnje u zavisnosti od rizika kontaminacije.

1.2 Sakupljene biljke

1.2.1 Biljke pogodne za organsko sakupljanje

Sakupljene biljke moraju da rastu prirodno. 1

Sakupljanje samoniklih biljaka mora biti održivo i nikako ne smije ugroziti eko-

sistem. 3

Moraju se zadovoljiti svi zakonski zahtjevi u pogledu sakupljanja samoniklog

bilja. *1. Biljke, koje su pogodne za organsko sakupljanje samoniklih biljka:

• Samo biljke koje prirodno rastu. • Samo biljke koje su česte u tom području. • Ne vrste sa “Crvene Liste” , Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta. Sl.RCG br. 76/06• Samo biljke za koje je dozvoljeno legalno sakupljane. • Vrste sa niskom reproduktivnom stopom mogu biti sakupljane u veoma

ograničenim količinama i to samo ako se može garantovati pridržavanje ograničenja u pogledu sakupljanja.

*2 Ukoliko se dozvole sakupljanja traže u skladu sa zakonom, one trebaju da

budu na raspolaganju . Dozvole izdaje Uprava za šume u Plevljima

3. Potvrda održivosti: Ukoliko ne postoji sistem dozvola, za određene vrste sertifikaciono tijelo može tražiti potvrdu održivosti branja određene količine, koju izdaje nezavisni ekspert ili relevantno tijelo.

3 Regulation EEC N° 2092/91 anex I, sekcija A tačka 4

14

4. Procjena Resursa: Ukoliko ne postoje dozvole sakupljana niti eksperti, a ni relevantna tijela koja mogu definisati količine koje osiguravaju održivo sakupljanje na određenom području može se tražiti procjena resursa. Treba procijeniti cjelokupni potencijal sakupljanja i definisati količine koje odgovaraju održivom sakupljanju za svaku biljku/dio biljke.

Ad. 1: Nije dozvoljeno sakupljanje rijetkih i vulnerabilnih vrsta budući da sakupljanje i malih količina može da ugrozi cjelokupnu populaciju. Čak i kada biljka nije na crvenoj listi može biti klasifikovana kao osjetljiva i neprikladna za sakupljanje (npr. u slučaju otežane regeneracije, sporog rasta itd.). Ad 2: Sakupljanje treba da bude u skladu sa zakonom. Zaštićene vrste se ne smiju sakupljati. Sve tražene dozvole za sakupljanje trebaju biti na raspolaganju. Ad 3: Sertifikaciono tijelo može tražiti pažljiv monitoring biljne populacije od strane eksperta. Ad 4: Treba detaljno opisati metod koji je korišten za procjenu resursa i dostaviti ga sertifikacionom tijelu.

1.2.2 Informacije o Sakupljenim Biljkama i Metodi Sakupljanja

Za organsku sertifikaciju treba da bude na raspolaganju kompletna lista sakupljenih biljaka.4

Treba da bude na raspolaganju dovoljno informacija o svakoj biljci da bi se garantiralo održivo sakupljanje.

*1. Lista svih sakupljenih biljaka/dijelova biljaka uključujući sakupljene količine mora biti sačinjena i stalno na raspolaganju.

*2. Informacije o svim sakupljenim biljkama: • Botaničko ime • Lokalno ime • Dio biljke koji se sakuplja • Period sakupljanja • Područje sakupljanja (na kojem od područja sakupljanja je nađena

data biljka) • Stanište biljke • Metod sakupljanja: Za svaku biljku/dio biljke treba da bude na

raspolaganju detaljan opis metoda sakupljanja. On treba da garantira slijedeće:

- Održivost: Za svaku biljku/dio biljke treba definisati koliko od svake biljke/ukupne populacije može biti sakupljeno bez ugrožavanja cjelokupne biljne populacije. Regeneracija populacije treba da bude moguća.

- Da sakupljanje ne oštećuje druge biljke niti doprinosi eroziji.

- Najbolji mogući kvalitet i najmanje gubitke sakupljenih biljaka: Mogu se sakupljati samo one biljke koje zadovoljavaju zahtjeve kvaliteta.

4 Regulation EEC N° 2092/91 Aneks III, Sekcija A.1 tačka 1

15

Ad 1: Svake godine prije početka sakupljanja sertifikacionom tijelu treba dostaviti listu biljaka koja uključuje planirane količine na svakom području i za svaku vrstu. (pogledati prilog 2)

Nove biljke: Ukoliko kompanija želi da počne sakupljati novu vrstu u toku sezone sertifikaciono tijelo treba da bude informisano i sve informacije spomenute pod tačkom 2 trebaju biti na raspolaganju sakupljačima i odobrene od strane sertifikacionog tijela.

Ad 2. Formular Monteorganica “Specifikacija Sakupljenih Dobara”. (pogledati prilog 3) treba biti popunjen za svaku

biljku osim u slučaju da su gore spomenute informacije detaljno date u drugom dokumentu. Najkompletniji način da se dostave sve neophodne informacije o biljkama i sakupljačima i sertifikacionom tijelu predstavljaju “ Monografije Biljaka ” za svaku biljku koja se sakuplja. Kao primjer može poslužiti Priručnik o Sakupljanju Samoniklog Bilja koji je uradio GTZ, IMO i SIPPO. (primjer pogledati u prilog 5)

Da bi se osigurala održivost sakupljanja, moguće je primijeniti kombinaciju slijedećih mjera: • kod sakupljanja ne sakupiti sve biljke (određeni procent biljaka se ostavlja nedirnut), • kod sakupljanja ne sakupiti svo sjeme, cvijeće, listove ili korijenje biljaka tako da se biljke mogu

lako oporaviti, • rotirati lokacije na kojim se trenutno odvija sakupljanje u sklopu područja sakupljanja.

Naprijed navedeni procenti koji se odnose na biljke/dijelove biljaka koje je neophodno ostaviti nedirnute se iznose kao okvirno i opšte pravilo:

• korijenje, gomolji: 80% populacije, • lišće (grmovi, drveće): 70% lišća, • cvijeće: 30% cvjetova na svakoj biljci i dodatno 20% od cjelokupne populacije, • sjemena/Plodovi: 20-30%.

Molimo da imate na umu da ovi procenti mogu da se značajno razlikuju za određene vrste. Da bi se definisali procenti trebaju biti konsultovani i iskusni sakupljači i botaničari. Cilj u pogledu kvaliteta bi trebao biti da se samo sakupljaju ona dobra koja zadovoljavaju zahtjeve kvaliteta. Biljke, koje ne zadovoljavaju zahtjeve kvaliteta se ostavljaju nedirnute. Ukoliko se sakupljaju samo biljke/dijelovi biljaka najboljeg kvaliteta, automatski se ostavlja više za regeneraciju.

1.3 Sakupljači

1.3.1 Odobrena Lista Sakupljača

Da bi se osiguralo da su svi sakupljači dobro obučeni i da poznaju pravila sakupljanja, svi sakupljači moraju biti registrovani.

1. Odobrena Lista Sakupljača: U svakoj otkupnoj stanici treba da bude na raspolaganju kompletna lista svih ugovorom vezanih sakupljača (uključujući ime, broj koda, adresa) za dato područje sakupljanja. Lista treba da bude odobrena od strane sertifikacionog tijela. Otkup organskih proizvoda je dozvoljen samo od sakupljača koji se nalaze na listi.

2. Za svako područje sakupljanja imenuje se odgovorna osoba. Ad 1: Za cijele porodice, koje su aktivni sakupljači, dovoljno je da glavna odgovorna osoba porodice bude

registrovana na Listi Sakupljača. Ali je neophodno da se zna koliko članova porodice sakuplja. Registrovani član porodice je odgovoran da drugi članovi porodice sakupljaju u skladu sa pravilima koji su dati u ugovoru.

Svi sakupljači bi trebali da imaju jedinstven „kod“ tako da ne dolazi do zamjene identiteta. Ukoliko sakupljač prekida ugovor njegov „kod“ ne bi trebao biti dodijeljen drugom sakupljaču da se ne bi stvorila zabuna.

Sugeriše se uvođenje Kartice Sakupljača za sve obučene i ugovorom vezane sakupljače. Ona predstavlja

jednostavnu identifikacijsku kartu sa imenom sakupljača i fotografijom, kojom sakupljač dokazuje da je bio na obuci i da je obavezan da slijedi organska pravila koja vrijede za sakupljanje samoniklog bilja. Otkup organskih dobara sa dozvoljava samo od sakupljača koji posjeduju važeću karticu sakupljača.

16

1.3.2 Trening-obuka

Kompanija koja vrši otkup je odgovorna da svi sakupljači budu dobro obučeni tako da osiguraju i održivost sakupljanja, ali i kvalitet proizvoda.

Kompanija koja vrši otkup je odgovorna da sakupljači na odgovarajući način sprovode dogovorene procedure.

*1.Trening-obuka: Sakupljači trebaju biti obučeni u skladu sa Internim Pravilima Sakupljanja prije početka sezone sakupljanja.

2. Datum i sadržaj treninga treba biti dokumentiran za svakog sakupljača. 3. Odgovornost: Kompanija treba da bude u stanju da osigura da se sakupljači

pridržavaju Internih Pravila Sakupljanja i treba da ima uspostavljen sistem sankcija za sakupljače koji se ne pridržavaju pravila.

Ad 1: Znanje sakupljača je ključno za garanciju održivog sakupljanja. Obuka sakupljača može biti

organizirana kao obuka cijele grupe na formalnom seminaru ili kao pojedinačna obuka. Obuka treba da bude redovno obnavljana i nadziran njen efekt. Sakupljači moraju biti informisani o svim novim biljkama i detaljno obučeni na novom treningu. Obuka treba da slijedi principe koji su dati u Internim Pravilima Sakupljanja.

Ad. 2: Datum treninga mora biti naznačen na listi sakupljača ili na kartici sakupljača (pogledati poglavlje

1.3.1. i prilog 6). Ad 3: U slučaju velikih i kompleksnih projekata sertifikaciono tijelo može tražiti da projekat formalno zaduži

jednu osobu za monitoring sistema organskog sakupljanja samoniklog bilja. Ova osoba je zadužena da provjeri da li sve strane korektno implementiraju Interna Pravila Sakupljanja.

1.3.3 Ugovori

Potpisivanjem ugovora sa projektom svaki sakupljač treba da potvrdi da će njegove aktivnosti sakupljanja biti u skladu sa odgovarajućom organskom regulativom.

Svi sakupljači treba da potpišu Ugovor Sakupljača sa kompanijom koja vrši otkup.

Ugovor mora da uključi barem slijedeće tačke: (pogledati prilog 7) 1. Pravila sakupljanja: Sakupljač treba da se složi da će se pridržavati

pravila sakupljanja koje je definirala kompanija. Ugovor treba da sadrži rezime Pravila sakupljanja.

2. Pristup: Sakupljač je saglasan da će sertifikacionom tijelu obezbijediti

pristup svim postrojenjima korištenim za sakupljene proizvode (sušenje, skladištenje, itd) i da će pružiti informacije o područjima sakupljanja.

3. Sankcije: Sakupljač se slaže da prihvata sankcije koje je odredila

kompanija koja vrši otkup u slučaju kada krši dogovor.

Svi sakupljači treba da potpišu ugovor. Detalji o metodu sakupljanja mogu biti odvojeno dokumentovani npr. kao dio “ Monografije Biljaka ” (pogledati prilog 5), koja treba stalno biti na raspolaganju svim sakupljačima barem u otkupnim stanicama. Isto se odnosi i na mape područja sakupljanja.

17

2. Sušenje i Prerada u Kući Sakupljača

Sakupljanje

Otkup Glavna

jedinica za preradu

Izvoz, Prodaja

Uvoz Kupac

Potrošač

2.1 Higijena/Rizik Kontaminacije

Rizik kontaminacije sakupljenog biljnog materijala nakon branja treba svesti na minimum.

Dok su proizvodi uskladišteni ne smiju se koristiti nikakva hemijska sredstva u borbi protiv štetočina.

*1. U kući sakupljača sakupljena dobra moraju biti osušena/uskladištena samo na čistom materijalu. Lijese za sušenje trebaju biti sačinjene od netretiranog drveta ili drugog materijala čija upotreba ne nosi rizik kontaminacije robe koja se suši.

Ukoliko se sušenje i skladištenje odvija u kući sakupljača, ta mjesta trebaju biti pristupačna za inspekcijski nadzor od strane sertifikacionog tijela. Preporučuje se da otkupljivač sakupljačima dostavi neophodnu opremu koju će koristiti nakon branja sa ciljem da se postigne najbolji mogući kvalitet i da se minimizira rizik kontaminacije robe zbog korištenja neadekvatne opreme. (npr. kontaminacija u toku sušenja radi korištenja hemijski tretiranih drvenih stalaža) Takođe se preporučuje da otkupljivač sakupljačima distribuiše čiste vreće da bi bili sigurni da oni ne koriste bilo kakav kontaminiran materijal (npr. stare vreće u kojima je bilo mineralno đubrivo itd.) Prostor za sušenje i skladištenje treba biti dobro provjetren da se izbjegnu gljivične bolesti. Takođe bi trebao da bude dobro zaštićen od pristupa životinja (npr. insekti, glodari, ptice itd.). Upotreba sintetièkih proizvoda u toku skladištenja je dozvoljena samo onda kada je tretman apsolutno neophodan, a ti proizvodi mogu biti korišteni kada je skladište prazno. Prije ponovnog korištenja tretiranih prostorija treba da prođe određen period. Upotreba svih proizvoda mora biti dokumentovana.

2.2 Paralelna Proizvodnja i Separisanje

Ista biljka može biti sakupljana i prerađena samo kao biljka organskog kvaliteta ILI konvencionalnog kvaliteta.1

*1. Sakupljaču nije dozvoljeno da rukuje sa istom robom konvencionalnog (= ne

sertifikovana) i organskog kvaliteta (“Paralelna Proizvodnja”).

Ad. 1. Ovaj paragraf treba da bude sastavni dio Internog Ugovora Sakupljača (pogledati poglavlje 1.3.3, prilog 7) tako da bude jasno da sakupljač ne može sakupljati isti proizvod konvencionalnog kvaliteta da bi ga prodao drugoj kompaniji. (definiciju “Konvencionalnog” pogledati u Rječniku strana 24).

1 Regulation EEC N° 2092/91, Aneks III, Sekcija A1, tačka 3

18

2.3 Transport od Sakupljača do Otkupne Stanice

Treba svesti na minimum rizik kontaminacije, miješanje i gubitak kvaliteta u toku transporta do otkupne stanice.

*1. Sve vreće i kontejneri koji se koriste trebaju biti čisti i sačinjeni od materijala čija upotreba ne nosi rizik kontaminacije robe.

*2. U toku transporta ne smiju se miješati organski i konvencionalni proizvodi.

Interna pravila usmjeravaju aktivnosti sakupljanja sve dok proizvod ne bude prodat u otkupnoj stanici. Kada dođe do promjene vlasništva primjenjuju se procedure i pravila data u poglavlju C.

19

monteorgan

monteorgan

monteorgan

monteorgan

Dio C: Otkup, Prerada i Prodaja

Dio C opisuje usaglašenost kriterija u lancu snabdijevanja od otkupnog centra do Prodaje/Izvoza organskih proizvoda

1. Otkup i Prerada

Otkup Glavna

jedinica za preradu

Izvoz, Prodaja

Uvoz Kupac

Potrošač Sakupljanje

1.1 Procedure Otkupa

Kupac treba da nadzire kvalitet sakupljenih dobara i treba da dokumentuje sve relevantne podatke koji će mu omogućiti da prati protok proizvoda unazad sve do područja sakupljanja.

1. Potrebno je provjeriti da li se sakupljač koji dostavlja robu nalazi na Odobrenoj Listi

Sakupljača. Otkup organskih roba može se odvijati samo od sakupljača koji su navedeni na listi sakupljača.

2. Ukoliko dobra koja se donose nisu u skladu sa zahtjevima ili postoji sumnja da sakupljač ne primjenjuje Interna Pravila Sakupljanja, proizvod mora biti odbijen ili stavljen u karantin. Ovo treba dokumentovati (razlog žalbe, sakupljač na koga se to odnosi, datum itd).

3. Na samoj otkupnoj stanici sve proizvode treba biti označavati cijelo vrijeme, i to područje sakupljanja, “organic”, ime i kod sertifikacionog tijela (certified byMonteorganica), godina berbe, proizvod i broj šarže (ukoliko je primijenljivo). (pogledati prilog11)

4. Na svakoj otkupnoj stanici treba voditi registar otkupa. Za svaki otkup treba dokumentirati datum, kvantitet, sakupljača, područje sakupljanja, proizvod, status prerade (svježe, suvo). (pogledati prilog 8.)

5. U toku otkupa sakupljač treba da dobije potvrdu, na kojoj stoji proizvod koji je okupljen, količinu i ime sakupljača i organski kvalitet; ove dokumente sakupljač treba čuvati u svojoj kući.

6. Ukoliko otkupni centar radi kao nezavisan operator, on treba da bude vezan ugovorom za glavnog operatora projekta sakupljanja samoniklog bilja.

7. Na kraju godine svaka otkupna stanica treba da dostavi sertifikacionom tijelu ukupne količine otkupa za svaki proizvod.

8. Procedura otkupa mora biti u pismenoj formi i poznata cjelokupnom personalu.

Ad 2: Dokumentacija koja se odnosi na žalbe ili odbijanje može biti integrisana u protokol otkupa. Ad 3: Počevši od otkupa sve vreće i kontejneri trebaju biti označeni cijelo vrijeme.

20

Ad 4: Registar otkupa treba detaljno voditi budući da on omogućava da kompanija i sertifikaciono tijelo nadziru sakupljanje. Zbog toga ga treba detaljno voditi tako da je vidljivo koje su količine uzete iz koje oblasti, koji sakupljači imaju problema da zadovolje zahtjeve kvaliteta itd..

Ad 7: Količine pri otkupu su potrebne da bi se procijenilo koliko je biljnog materijala zaista uzeto iz određenog područja. Ovi iznosi trebaju biti automatski dostavljeni sertifikacionom tijelu nakon završetka sezone.

Ad 8: Procedure otkupa trebaju biti napisane i postavljene na vidljivo mjesto u otkupnoj stanici.

1.2 Skladištenje i Rukovanje

U toku rukovanja organskim proizvodima mora se osigurati organski kvalitet proizvoda i saglasnost sa datim dokumentovnim zahtjevima organskog standarda koji se primjenjuje.

Zbog toga sve procedure treba da uključe slijedeće minimalne zahtjeve:

*1. Generalni zahtjevi u pogledu rukovanja u svim fazama proizvodnog procesa: • Identifikacija (označavanje) proizvoda tokom svih koraka u skladu sa

kvalitetom (organski, ne-organski) u toku svih faza proizvodnog procesa, (podgledati aneks 11)

• striktna separacija u skladu sa kvalitetom (organski, ne-organski), • ne koristiti zabranjene metode (fumigacija kontejnera, zračenje/jonizacija,

itd.), • transportna dokumentacija.

2. Zahtjevi u toku skladištenja: • dokumentacija: protokol skladišta, • organsko skladište (dio) mora biti označen kao“organski”,

• tretman sa sintetskim proizvodima u borbi protiv štetočina samo u praznim skladištima,

• treba voditi sanitarni protokol. Ad 1: Ovo obično nameće da na proizvodu ili pratećem dokumentu bude označen organski kvalitet izrazom

“organic” (ili lokalnim prevodom izraza). U nekim slučajevima, najbolje rezultate daje dodatni kolorisani sistem kodova ili specijalne vreće za organske proizvode.

Sa ciljem da bude u stanju da identifikuje porijeklo proizvoda u slučaju žalbi od strane uvoznika, organizacija

treba da bude u stanju da retrogradno prati svaku šaržu izvezenog proizvoda i da identifikuje područje porijekla. Iz sigurnosnih razloga projektima se savjetuje da uvedu sistem retrogradnog praćenja kroz brojeve-šarži koji će omogućiti projektima da prate unatrag svaki proizvod sve do područja porijekla. Takav sistem nalaže da kad god se manje šarže konsolidiraju u veće šarže kod prerade da se to pažljivo dokumentuje.

Ad 2: Ukoliko su organski i ne-organski proizvodi uskladišteni u istom skladištu, zahtjeva se njihovo fizičko

odvajanje. Postupak Protiv Štetočina u Pogonu: moraju se primjenjivati odgovarajuće mjere prevencije infestacije štetočinama. Upotreba sintetickih proizvoda u toku skladištenja je dozvoljena samo ukoliko je tretman apsolutno neophodan i takvi proizvodi se mogu koristiti samo kada je skladište prazno. Period u kojem se skladište ostavlja prazno i čeka se sa unošenjem proizvoda treba da bude odgovarajući. Upotreba bilo kojeg proizvoda mora da bude dokumetovana.

21

monteorganica

monteorganica

monteorganica

monteorganica

1.3 Prerada

Glavna jedinica za

preradu

Izvoz, Prodaja

Uvoz Kupac

Potrošač Sakupljanje Otkup

U toku kompletnog rukovanja organskim proizvodima mora se osigurati organski kvalitet proizvoda i saglasnost sa datim dokumentovanim zahtjevima.

Centralna Jedinica za Preradu je uvijek predmet kompletne eksterne inspekcije od strane sertifikacionog tijela.

1. Provjera robe koja ulazi Treba izvršiti pregled robe koja ulazi i vidjeti da li zadovoljava zahtjeve kvaliteta. Ta

provjera treba da bude dokumentovana.

2. Otkup od drugog organskog operatora Ukoliko snabdjevač organskim proizvodima ne pripada samom projektu, kompanija koja

kupuje treba da dobije kopiju važećeg organskog sertifikata snabdjevača. Ukoliko je snabdjevač sertifikovan od strane druge sertifikacijske kuće, potrebno je dobiti od sertifikacijske kuće Nacionalni Inspekcijski Sertifikat, NIC (ranije nacionalni Transakcioni Sertifikat).

*3. Sastojci i Pomoćne supstance kod prerade moraju biti deklarisani ( formular Monteorganica -recept, prilog 11)

• svi poljoprivredni sastojci moraju biti organski (neki izuzetci pojasniti sa sertifikacionom agencijom),

• samo dozvoljeni ne-poljoprivredni sastojci i pomoćne supstance kod prerade, • treba čuvati detaljan i kompletan recept uključujući sve pomoćne supstance

kod prerade. (pogledati prilog 8)

*4. Separacija i identifikacija • separacija i identifikacija (označavanje-etiketiranje) u skladu sa kvalitetom

(organsko, ne-organsko) u toku svih stadija proizvodnog procesa, • svi proizvodni koraci su odgovarajuće dokumentovani. (pogledati prilog 10)

5. Shema proizvodnje: • Svi proizvodni koraci trebaju biti predstavljeni na šemi proizvodnje. Osim

toga treba da bude na raspolaganju i plan svih postrojenja.

Ovo poglavlje se bavi samo sa preradom koja se odvija na glavnoj prerađivačkoj lokaciji projekta (ili otkupni lokalitet ili glavni prerađivač), koji je uvijek predmet kompletne inspekcije i sertifikacije od strane sertifikacionog tijela. U zavisnosti od ugovora, za ispunjavanje organskih zahtjeva odgovorna je strana koja posjeduje proizvod ili npr. ugovorni prerađivač (potreban ugovor sa prerađivačem). Ad 3: Brojni projekti koji se bave samoniklim biljem proizvode jednostavne proizvode koji su samo sušeni ili

mehanički prerađeni. U tom slučaju su bitne tačke 1, 2 i 4. U toku prerade nekada ipak mogu biti potrebne neke pomoćne supstance i u tom slučaju mora biti osigurano da svi sastojci/pomoćne supstance zadovoljavaju organske standarde. U organskim standardima postoji lista1 sastojaka i pomoćnih supstanci koja se može koristiti kod organske prerade.

Ad 5: Šta je urađeno, gdje i kojim redom: koristeći simbole i strelice treba grafički predstaviti cijelu proceduru počevši sa ulaznom sirovinom pa do izvoza.

1 Regulation EEC N° 2092/91 aneks VI

22

2. Marketing/Izvoz

Izvoz, Prodaja

Uvoz Kupac

Potrošač

Glavna jedinica za

preradu Sakupljanje Otkup

Treba biti moguće unazad pratiti sve organske proizvode do njihovog porijekla. Zbog toga sva ulazna i izlazna dobra trebaju biti detaljno dokumentirana.

1. Protokol prodaje: Sva prodaja treba biti protokolisana. (Pogledati prilog 12)

2. Kod izvoza u Evropsku Uniju i Švicarsku potrebni su sertifikati inspekcije, CI, (ranije Transakcijski Sertifikati TC) za svaku izvoznu šaržu.

3. Za proizvode kupljene od snabdjevača kojeg je sertifikovala druga sertifikacijska

agencija potreban je nacionalni CI kada se prijavljuje za sertifikat inspekcije CI.

Ad. 1: Sva prodaja treba biti dokumentovana. Treba protokolisati i prodaju organskih proizvoda koji su prodati

kao organski. Potrebno da bude moguće pratiti unazad cijeli proizvodni proces. Treba čuvati ne samo rezime prodaje nego i originalne račune/potvrde.

Ad. 2: Za svaki organski izvoz na dan slanja izvoznik treba da dostavi sertifikacionom tijelu Monteorganica ispunjen

EU formular za prijavu(pogledati prilog 13) skupa sa originalnim računom i tovarnim listom ili CMR-om. Ako su dokumenta korektna i kompletna izdaje se inspekcijski sertifikat (CI), šalje uvozniku (i kopija izvozniku). Uvoznik u EU treba ovaj dokument da bi završio carinske formalnosti vezane za robu.

Ad 3: Za proizvode kupljene od različitih organizacija/snabdjevača organskih proizvoda, svi proizvodi koji su

izvezeni kao organski moraju biti sertifikovani organski i svi snabdjevači poznati sertifikacionom tijelu.. Kod prijave za gore spomenuti sertifikat inspekcije za proizvode koji su sertifikovani od strane druge sertifikacijske agencije, za date proizvode treba biti dostavljen “nacionalni CI” izdat od strane ovog drugog sertifikacionog tijela.

23

Riječnik

Termini spomenuti ranije su korišteni na način ovdje definiran: Konvencionalno: suprotno u odnosu na “organsko”. Svi proizvodi i mjere uzgoja koje nisu sertifikovane od

strane akreditovane sertifikacijske agencije kao organske se smatraju za konvencionalne. Gajene: biljke koje nisu sponatano rasle nego ih je neko sijao ili sadio se smatraju “gajenim“. Ovaj se

priručnik ne bavi sa zahtjevima sertifikacije koji se odnose na gajene biljke. Operator Projekta Sakupljanja Samoniklog Bilja: Preduzetnik, koji je odgovoran za cijeli projekat i definše

interna pravila sakupljanja i primjenjuje na organsku sertifikaciju. Organsko: organsko znači da je sertifikovano kao organsko od strane sertifikacijske kuće. Sve što

nije sertifikovano se smatra “konvencionalnim”. Otkupni centar: pogon gdje sakupljač donosi svoja sakupljena dobra. U otkupnoj stanici može da se odvija i

skladištenje i jednostavna prerada. Paralelna proizvodnja: sakupljanje jedne biljne vrste, konvencionalnog i organskog kvaliteta, od strane istog

sakupljača. Period konverzije: uobičajeno je da u organskoj poljoprivredi polje treba da prođe period “konverzije” pod

nadzorom koji traje od 2-3 godine prije nego bude sertifikovano kao “organsko”. Jedna velika razlika projekata sakupljanja samoniklog bilja u odnosu na organski uzgoj je ta da nema takvog perioda “konverzije” za samonikle proizvode. To znači da svi proizvodi sakupljeni u skladu sa organskom regulativom mogu biti prodati kao “organski” počevši već od prve godine.

Područje sakupljanja: definisano područje gdje može da se odvija sakupljanje samoniklih biljaka koje će biti sertifikovane kao “organske”. Područje sakupljanja mora biti označeno na karti (pogledati takođe Dio B poglavlje 2.1.).

“Sakupljanje Samoniklog Bilja“ (pogledati Dio A, poglavlje 1.1).

24

Prilog

Svi dokumenti u prilogu mogu biti korišteni kao primjer kako bi set određenih dokumenata mogao da izgleda. Ali svaki operator može prilagoditi dokumente prema vlastitim potrebama.

1. Interna Pravila Sakupljanja (IMO II 15.1g) 2. Mape 3. Lista biljka 4. Informacije o biljkama (minimalne) 5. Monografije biljka 6. Lista Sakupljača 7. Ugovor Sakupljača 8. Protokol prodaje 8b Rezime prodaje 9. Protokol prerade 10. Recepti 11. Etikete 12. Protokol prodaje 13. Formular za CI Aplikaciju

25