Univerzitet u Sarajevu

Seminarski rad iz predmeta

Poslovne finansije

Tema: Pranje novca

Mentor: Studenti:

Prof.dr. Adnan Rovčanin Alešević Kanita 69741

Hubić Belma 69736

Silma Šabanija 70770

Sarajevo, novembar, 2013. Godine

Sadržaj

1. UVOD 3

2. POJAM PRANJA NOVCA 4

3. FAZE ULAGANJA NOVCA 4

3.1 Tehnike pranja novca 6

3.1.1 Lažna preduzeća (Shell-kompanije) 6

3.2 Pranje novca putem banaka i osiguranja 7

4. ORGANI ZA BORBU PROTIV PRANJA NOVCA 8

4.1 Ujedinjene nacija (UNODC) 8

4.2 FATF – Radna grupa za finansijske mjere suzbijanja pranja novca 9

4.3 IAIS – Međunarodno udruženje za superviziju osiguranja i reosiguranja 10

5. PRANJE NOVCA U BOSNI I HERCEGOVINI 10

5.1 Organizaciona struktura Bosne i Hercegovine 11

5.2 Problem kriminala 13

6. NOVAC SE PERE I U VATIKANU 14

7. ZAKLJUČAK 15

8. LITERATURA 16

2

1.UVOD

Pranje novca je oduvijek bilo zanimljivo, ne samo kao tema za obrađivanje, nego i kao samo djelo. Potiče, čak, iz zlatnog doba mafijaškog bosa Al Kaponea (Capone). On je novac, koji je stekao u ilegalnim kockarnicama, prostitucijom i ilegalnom prodajom alkohola ulagao u salone za pranje veša i na taj način ga legalizovao.

Međutim, ukoliko pogledamo na socijalno-ekonomsku sliku Bosne i Hercegovine možemo primjetiti veliku razliku između bogatih i siromašnih. Svjedoci smo, skoro, svakodnevnog bogaćenja određenog broja pojedinca, koji su svoje bogatstvo stekli za relativno kratko vrijeme. Jaz između manjeg broja bogatih i sve veće populacije siromašnog stanovništva, posljedica je neadekvatne zakonske regulative.

Pranje novca podrazumjeva niz radnji u bankovnom, novčanom ili nekom drugom poslovanju sa krajnjim ciljem prikrivanja pravog izvora novca, odnosno imovine ili prava dobijenih novcem koji je stečen na nezakonit način. Važno obilježje pranja novca jeste da mu uvijek prethodi neka nezakonita radnja. Zemlje koje prolaze kroz period tranzicije su idealno mjesto za pranje novca. Jedna takva zemlja je i Bosna i Hercegovina.

Međunarodni monetarni fond je procijenio da se ukupan obim pranja novca u svijetu nalazi između dva do pet procenata ukupnog svijetskog društvenog proizvoda. Odnosno, izraženo u novcu 590 milijardi do 1,5 biliona američkih dolara godišnje. S obzirom na tajnost i prirodu pranja novca, navedeni podaci su samo indikator veličine problema.

3

2. POJAM PRANJA NOVCA

Pranje novca podrazumijeva izvršavanje radnji putem više transakcija kojima se prikriva pravi izvor novca ili druge imovine za koju postoji sumnja da je nezakonito pribavljena u zemlji ili inozemstvu, u cilju da se novac ili imovina prikažu kao zakonito stečeni. Pranje novca je međunarodni fenomen, a tehnike koje se pritom koriste mnogobrojne su i mogu biti sofisticirane. Nove tehnike plaćanja (e-banking) i međunarodna različitost financijskih tržišta pojedinih jurisdikcija, te razvoj novih financijskih proizvoda, paralelno prate i omogućavaju razvoj novih tehnika u prikrivanju pravog izvora novca, odnosno pranja novca i financiranja terorizma. Glavni cilj tog procesa je pretvaranje nezakonito stečenih sredstava u neki drugi oblik imovine sa svrhom da se prikrije njegov nezakonit izvor. Pranjem novca se, dakle, nezakonito stečena sredstva transformiraju u prividno zakonita. Počinitelji kriminalnih aktivnosti na taj način povećavaju svoje prihode, izbjegavaju kazneni progon i oduzimanje nezakonito stečenih sredstava. 1

3. FAZE PRANJA NOVCA

Postoje tri faze pranja novca i to:

1. Faza ulaganja

2. Faza prikrivanja

3. Faza integracije

1. Faza ulaganja

U fazi ulaganja ilegalni profiti se uvode u legalni finansijski sistem. Gotovina koja je pribavljena kriminalnim načinom poslovanja uplaćuje se na bankovne račune, obično pod izgovorom neke legalne djelatnosti što predstavlja fazu ulaganja. Najčešće, depoziti se ulažu zbog nekog legalnog posla, gdje se plaćanje obavlja u gotovom novcu, kao naprimjer garaže, luksuzni butici, restorani, galerije, antikvarnice itd. Ukoliko dođe do mješanja gotovine koja je stvorena kriminalom i prihoda koji su nastali legalnim poslovanjem, smanjuje se mogućnost brzog otkrivanja vrućeg novca. Uplata novca stečenog kriminalom u banku, može biti izvršena na mnogo načina. Neki od postupaka koji su karakteristični za fazu ulaganja: uplata „vrućeg novca“ pod pokrićem redovnih gotovinskih prihoda od poslovanja. Osnivanje

1 http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/tipologije%20PN-HRV_.pdf

4

lažnih tzv. „fantomskih preduzeća“ koja ne posluju i koja postoje isključivo kao sredstvo za uplatu gotovog novca na račune u bankama, usitnjavanje ogromnih suma novca između saradnika koji ga polažu na račune u iznosima koji su dovoljno mali ili su ispod zakonskih cenzura, pa zbog toga nisu sumnjivi bankarskim sluzbenicima i nisu predmet posebnog praćenja. U ovoj fazi, u novije vrijeme susreće se i kupovina, odnosno preuzimanje preduzeća sa ozbiljnim finansijskim poteškoćama, čiji računi treba da posluže samo kao tzv. bojler računi, gdje će se sliti novac prethodno deponovan na račune raznih finansijskih institucija.

1. Faza prikrivanja

Nakon što je gotovina pretvorena u bankraski depozit, sljedeći korak u procesu pranja novca jeste faza prikrivanja. Ova faza se ostvaruje prebacivanjem sredstava s jednog računa na račune drugih baznih banka u svijetu, prividnih subjekata, i drugih institucija. Sve ovo se radi kako bi se prikrio orginalan izvor i destinacija početnog kriminalnog kapitala. Novac se premješta mnogobrojnim transakcijama, a osnovni cilj je da se prikrije veza između novca i kriminalne aktivnosti od koje potiču. Tokom faze prikrivanja u procesu pranja novca obavi se ogroman broj transakcija kojima se novac prenosi po čitavom svijetu. Mnoge transakcije su besmislene i za njih se ne može prinaći nikakvo pokriće poslovanja. Prava svrha tih transakcija je da prikriju tragove kretanja novca i da otežaju posao svakome ko pokuša da istraži odakle novac zaista potiče. Kada se novac nađe na nekom od računa, s njim se radi sve onošto može da prikrije njegovo porijeklo. U ovoj fazi kupuju se polise osiguranja, daju pozajmice, kupuje skupocijena roba, umjetnička djela, akcije, investicioni fondovi i koriste mnogi drugi finansijski instrumenti.

2. Faza integracije

Posljednja faza pranja novca u kojoj novac ponovo ulazi u legalne ekonomske tokove je faza integracije. Novac se ulaže u zakonite poslove ili investira, poslije čega se javlja kao novac koji potiče od zakonom dozvoljene djelatnosti. Popularni metod integracije novca stečenog kriminalom u legalne tokove je kupovina nekretnina, kao što su poslovne zgrade, skladišta ili stanovi. Iako se ovo finansira prljavim novcem, prihod koji se ostvaruje izdavanjem prostora u zakup neće biti sumnjiv, jer je rezultat zakonom dozvoljene djelatnosti. Cilj ove faze, kao i procedure pranja novca je da novac stečen kriminalom prebaci u poslove koje zakon ne zabranjuje. Jedan od načina jeste i oživljavanje preduzeća koja se nalaze u teškoćama investiranjem ogromnih suma novca. Preduzeće nastavlja normalno da posluje koristeći novac stečen kriminalom kao svoj osnovni kapital. Perači novca primaju dividende ili direktorske plate, što su zakoniti vidovi prihoda. Ovdje je potrebno istači da se, vrlo često, ove tri faze ne mogu razlikovati. Pojedine faze pranja novca mogu biti iste, ili što je još češće, pojedine faze se mogu preklapati. Kako će se odvijati pojedina faza koje će se metode pri tome korisitii, zavisi od raspoloživih mehanizama za pranje novca, kao i od zahtijeva organizovanog kriminala koji je taj posao naručio. U svakom slučaju pranje novca zahtijeva mnogobrojne i razločite tehnike, koje su obično složene, domišljate i tajanstvene. Zajedničko svih metoda

5

jeste da se njima mora sakriti prijeklo i ime vlasnika novca, te da naručilac želi zadržati kontrolu nad samim postupkom.

U borbi proziv pranja novca, najviše se može učiniti u fazi ulaganja, kada, pogotovo nakon prodaje novca na ulici, prodavci ostavljaju sredstva koja su velika i po vrijednosti, i po količini. S obzirom da se kriminalci moraju riješiti gotovog novca, u tom slučaju posebno ugrožene institucije su upravo institucije koje primaju depozit. Evropska zajednica je donijela stroge propise po kojima se zahtijeva identifikacija stranke koja otvara račun i uplaćuje, obavezno vođenje odgovarajuće evidencije o depozitima, te obavještenje nadležnih organa o sumnjivim finansijskim transakicijama.

3.1.Tehnike pranja novca

U današnje vrijeme tehnike pranja novca su postale tako sofisticirane da ih je teško razlikovati od zakonitih aktivnosti.

Jedna od tehnika je fizičko krijumčarenje strane valute u zemlji gdje se ne primjenjuju uobičajeni zakoni o porezima. Novac se krijumčari u zemlje-slobodne zone, gdje se polaže kao depozit u banku, a kasnije može biti prebačen tamo gdje se želi.

Druga tehnika govori o lažnim (uvećanim) fakturama koje se koriste u međunarodnoj trgovini. Obično se izdaju lažna dokumenta o izvozno-uvoznim poslovima, gdje se prikazuje uvećan iznos fakture. Na primjer, Venecuela je u SAD izvezla sudopere koji su pojedinačno „koštali“ po 8.911,55 USD ili Panama je izvezla britvice po cijeni 25,55 USD po komadu, dok je uobičajena tržišna cijena iznosila devet centi.

Poznata je i tehnika kreditiranja klijenata, recimo da perači novca na osnovu depozita u nekoj inostranoj (off shore) banci dobijaju kredit u svojoj banci, koristeći depozit kao osiguranje plaćanja. Za taj novac kupuju neku legalnu imovinu.

Može se navesti i trampa (barter), ukradena roba (antikviteti, automobili) se kupuju za nelegalni novac itd.

Slijedeća faza pranja novca vrši se razdvajanjem nelegalno stečenog novca od njegovih nelegalnih izvora. Da bi to učinili perači novca najčešće koriste slijedeće tehnike.

3.1.1 Lažna preduzeća - shell kompanije

Upotrebom kompanija i preduzeća novac se polaže na račun kompanije na kojoj je jedini i glavni zadatak da prikrije porijeklo novca, a ponekad može obavljati i legalne poslove radi prikrivanja pranja novca. Nezakonito stečen novac unosi se u zemlju koja je poresko utočište ili finansijki raj. Kada se novac prenese u ove zemlje, onda se polaže u banku na ime fiktivne kompanije (shell kompanije).

Oni koji vrše pranje novca imaju više od jedne kompanije i oni međusobno vrše transfer sredstava kako bi i dalje prikrili izvor novca. Kompanija može kupovati imovinu prljavim novcem, prodati je i prikazati kao legalan izvor sredstava.

6

Ponekad se ulaganje u shell kompaniju može pojaviti u fazi integracije, u tom slučaju u firmu se ulaže, jer ona treba novim vlasnicima da donese profit i omogućiti im da postanu ugledni građani.

3.2 Pranje novca putem banka i osiguranja

Banka knjiži novac na prelazni račun na kojem su veće sume novca zadržavaju kratko, pri ćemu nije službeno evidentiran ni ulaz, ni izlaz, ni korisnik, odnosno pošiljalac ni primalac tog novca. U tom slučaju ne navodi se namjera novca ni bilo koja druga evidencija.

Perači nalaze nove načine i preko osiguravajućih društava. Oni uplate premiju osiguranja (za to koriste legalno zarađen novac) i osiguraju sebe ili svoju imovinu na veliku sumu novca (premija je, također, visoka). Nakon izvjesnog vremena, vlasnici novca odustanu od osiguranja i za to plate odgovarajuće penale, dok im osiguravajuće društvo vrati ostatak premije. Taj novac je, u stvari, opran novac.

Kod pranja novca bitno je da kriminalci (perači) taj posao ne mogu raditi samostalno i bez pomoći odgovarajućih finansijskih stručnjaka. Za „ubacivanje“ novca u legalne finansijske tokove kriminalci angažuju različite finansijske stručnjake kao što su računovođe, revizori, različiti bankarski službenici itd. Za te „usluge“ perači moraju dobro platiti. Finansijskim stručnjacima koji će taj posao da „odrade“ plaćaju i do 25% vrijednosti ukupne sume, a procenat i dalje raste (prije dvadeset godina ovakve „usluge“ su koštale oko 6% vrijednosti prljavog novca).

Najveću proviziju, 15% do 20% od iznosa, plaćaju oni koji donose novac u kešu i žele da im se taj novac pojavi na računima neke od svjetskih banaka. Razlozi za ovakvo povećanje cijena leže, vjerovatno, u činjenici da su pooštrene mjere sigurnosti.2

2 http://books.google.ba/books?id=jv8YLjCwXakC&pg=PA77&lpg=PA77&dq=pranje+novca+u+bih&source=bl&ots=6UoOHFsyXA&sig=lujMp2yolyI1V7Y-wKGWO4Q17kE&hl=hr&sa=X&ei=jpRyUuTyNKLf4QTLg4HYBA&ved=0CFwQ6AEwBzgU#v=onepage&q=pranje%20novca%20u%20bih&f=false

7

4.ORGANI ZA BORBU PROTIV PRANJA NOVCA

4.1 Ujedinjene nacije (UNODC)

UNODC – Kancelarija UN za pitanja droge i kriminala – globalni je lider u borbi protiv nezakonitog prometa drogom i međunarodnog kriminala. Kancelarija je osnovana 1997. godine spajanjem Programa UN za kontrolu droge (United Nations Drug Control Programme) i Centra za spriječavanje međunarodnog kriminala (Centre for International Crime Prevention), i funkcioniše u cijelom svijetu kroz ekstenzivnu mrežu kancelarija u državama članicama. U pogledu finansiranja UNODC oslanja se na dobrovoljne priloge za 90% svog budžeta uglavnom od vlada država članica.UNODC ima zadatak da pomaže državama članicama u borbi protiv nezakonitog prometa droge, kriminala i terorizma. U Milenijumskoj deklaraciji države članice donijele su odluku da pojačaju napora za borbu protiv transnacionalnog kriminala u svim njegovim dimenzijama, da udvostruče napore za ispunjavanje obaveze da se bore protiv droge u svijetu i da usklađeno dijeluju protiv međunarodnog terorizma.  

Jedinica UNODC za sprovođenje zakona, organizovani kriminal i borbu protiv pranja novca (UNODC) odgovorna je za sprovođenje Globalnog programa za borbu protiv pranja novca, prihoda stečenog kriminalom i finansiranja terorizma (GPML). Program je pokrenut 1997. godine kao odgovor na zadatke koji su Konvencijom UN protiv nezakonitog prometa narkotika i psihotropnih supstanci iz 1988.godine stavljeni u nadležnost UNODC-a. Dijelokrug rada ove jedinice osnažen je 1998. godine Političkom deklaracijom i mjerama za borbu protiv pranja novca  koje je usvojila Generalna skupština UN na dvadesetoj posebnoj sjednici, kada je dijelokrug proširen i na sva teška krivična dijela a ne samo ona koja su povezana sa prometom droge.       

U nekom širem smislu, cilj Globalnog programa je jačanje kapaciteta država članica za implementaciju mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma i pružanje pomoći u otkrivanju, zapljeni i oduzimanju nezakonito stečene imovine, što je u skladu sa pravnim instrumentima Ujedinjenih nacija i ostalim globalno prihvaćenim standardima, a što se postiže pružanjem odgovarajuće tehničke pomoći državama članicama na njihov zahtijev.   

Kroz Globalni program UNODC ohrabruje države da razvijaju radnje i mjere za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma; prati i analizira probleme i odgovore, podiže društvenu svijest o pranju novca i finansiranju terorizma, i nastupa kao koordinator zajedničkih inicijativa Ujedinjenih nacija I drugih međunarodnih organizacija3. 

3 http://www.apml.gov.rs/srp198/saradnja/Organizacija-ujedinjenih-nacija-(OUN).html

8

4.2 FATF – Radna grupa za finansijske mjere suzbijanja pranja novca

Radna grupa za finansijske mjere protiv pranja novca (FATF) je međuvladino tijelo koje za cilj ima izradu i promoviranje strategija borbe protiv pranja novca i procesuiranje prihoda stečenih krivičnim putem da bi sakrilo njihovo nezakonito porijeklo. Takve strateške politike imaju za cilj da spriječe korištenje takvih prihoda u budućim krivičnim radnjama, kao i da onemoguće da se njima vrši uticaj na legitimne privredne aktivnosti.

FATF trenutno okuplja 26 zemalja i dvije međunarodne organizacije. Članstvo u ovoj Grupi uključuje i glavne zemlje Evrope, Sjeverne Amerike i Azije koje predstavljaju glavne finansijske centre u svijetu. Radi se o multidisciplinarnom tijelu, što je esencijalno za rješavanje pitanja pranja novca, sa mogućnošću određivanja politike od strane pravnih i finansijskih stručnjaka i stručnjaka u oblasti provedbe zakona.

Ovakva potreba za obuhvatanjem svih relevantnih aspekata borbe protiv pranja novca odražava se u četrdeset Preporuka FATF-e, odnosno mjera sa čijom se implemetacijom FATF-a složila, i preporučuje se da ih sve zemlje usvoje. Preporuke su izrađene još 1990. godine. 1996. godine četrdeset preporuka je revidirano kako bi se uzelo u obzir iskustvo stečeno u prethodnih šest godina i da bi se odrazile promjene do kojih je došlo u kontekstu problema pranja novca.

Ovih četrdeset preporuka daju osnovni okvir za nastojanja u pravcu borbe protiv korupcije i koncipirana su za univerzalnu primjenu. Pokrivaju sistem kaznenog sudstva i provođenje zakona; finansijski sistem, njegove regulative i međunarodnu saradnju.

Od samog početka osnovanja FATF-e, bilo je poznato da zemlje imaju različite pravne i finansijske sisteme, te stoga sve ne mogu primijeniti identične mjere. Preporuke, stoga, predstavljaju princip za poduzimanje mjera koje zemlje implementiraju prema vlastitim uslovima i ustavnim okvirima, pružajući zemljama fleksibilnost umjesto da propisuju svaki detalj. Mjere nisu naročito kompleksne, niti teške, ukoliko postoji volja za njihovom primjenom. Njima se ne kompromitira sloboda angažmana u legitimne transakcije, niti predstavljaju prijetnju ekonomskom razvoju.

Zemlje članice FATF-e su se jasno opredijelile za prihvatanje discipline, što podrazumijeva multilateralno nadgledanje i direktan pregled. Implemenatcija četrdeset Preporuka se jednako nadgleda za sve zemlje članice putem dvojakog pristupa: godišnjeg samoocjenjivanja i detaljnijeg zajedničkog procesa procjene u kojem svaka zemlja članica podliježe pregledu na licu mjesta. Osim toga, FAFT u svim zemljama izvršava pregled mjera koje su poduzete u cilju implementacije Preporuka.

Ove mjere su od osnovnog značaja za stvaranje efikasnog okvira borbe protiv korupcije.4

4.3 IAIS - Međunarodno udruženje za superviziju osiguranja i reosiguranja4 http://www.ohr.int/ohr-dept/afd/int-ref-ef/money-laund/default.asp?content_id=5255

9

Međunarodno udruženje za superviziju osiguranja i reosiguranja (IAIS) je dobrovoljna članska organizacija za superviziju osiguranja i reosiguranja iz više od 200 jurisdikcijama u skoro 140 zemalja. Osim svojih članova, više od 130 posmatrača predstavljaju međunarodne institucije, profesionalna udruženja i kompanije za osiguranje i reosiguranje, kao i konsultanti i drugi stručnjaci koji učestvuju u IAIS aktivnostima.

Misija IAIS jeste da promoviše efikasan i globalno konzitentan nadzor industrije za osiguranje u cilju razvoja sigurnog i stabilnog tržišta osiguranja u korist i zaštitu osiguranika i doprinos globalnoj finansijskoj stabilnosti.

Osnovana 1994.godine, IAIS je postavka tijela međunarodnog standarda odgovornog za razvoj i pomoć u provedbi načela, standarda i drugih pratećih materijala za nadzor sektora osiguranja.IAIS, također, pruža forum za korisnike i posmatrače kako bi mogli podijeliti svoja iskustva i nerazumijevanja za nadzor osiguranja i tržišta osiguranja. U znak priznanja za svoje kolektivne ekspertize, IAIS je rutinski pozvan od strane lidera G20 i drugih međunarodnih tijela.

Pod rukovodstvom svojih članova, IAIS svoje aktivnosti provodi kroz sistema odbora dizajniran da postigne svoj mandat i ciljeve. IAIS sistema odbora predvodi Izvršni odbor čiji članovi dolaze iz različitih dijelova svijeta. Podržan je od strane pet komiteta osnovanih na osnovu podzakonskih akata, za reviziju, budžet, finansijsku stabilnost, implementaciju i tehnički komiteti, kao i nadzornog foruma. Odbori mogu osnvati pododbore ili radne grupe radi pomoći pri vršenju svojih zadataka. 5

5. PRANJE NOVCA U BOSNI I HERCEGOVINI

5 http://www.iaisweb.org/About-the-IAIS-28

10

Stanje u Bosni i Hercegovini u pogledu pranja novca nije dobro, a to najbolje ilustruje „Izvještaj Evropske Komisije o procesu stabilizacije i pridruživanje za Bosnu i Hercegovinu- 2003. godine“ gdje se, u dijelu u dijelu pranja novca kaže: Pretpostavlja se da je u samo tri banke opran novac u iznosu od 340 miliona eura u periodu od šest mjeseci, a za godinu dana, kroz razne vrste poslovanja, oko 1,5 milijardi eura. Ovome su doprinijeli i sudovi na taj način što su učestvovali u procesu nezakonitog registriranja raznih fantomskih firmipreko kojih se vršilo pranje novca.

Za ovakvo stanje veliku odgovornost snosi i neusklađeno zakonodavstvo BiH. BiH je zemlja koja ima svoje probleme u vezi sa pranjem novca, koji se ogledaju u slaboj komunikaciji policije, tužilaštva i istražnih sudija. Da bi mogla ići korak naprijed u rješavanju ovih problema, BiH treba da uspostavi bolju komunikaciju između ovih sektora, jer je bliska saradnja i prosljeđivanje informacija na vrijeme i u roku bitan faktor u uspostavljanu režima koji će ispravno voditi ove procese. BiH se mora osloboditi finansijskog sistema kojeg kontrološe država, jer se njen rad sveo na zadovoljavanje svojih potreba, a nisu se bazirali na ekonomski rast.

Problem BiH je taj što ima previše banaka različitog porijekla. Ta činjenica nije plus, jer što je veći broj banaka, veći je rizik od kriminalnih radnji. Kontrola Finansijskog obavještajnog odjeljenja(FOO) usmjerena je na veliki broj mjesta, što slabi njenu aktivnu provjeru. Rad FOO je osuđen na kvantite, a ne na kvalitet što nije dobro za jednu zemlju kao što je BiH.

Treba uspostaviti regulativnu strukturu za sve poslove, koji mogu stvarati preduslov za pranje novca. Zemlja kao što je BiH je jako podložna stvaranju mrežnih puteva droge. Relacija Bih i drugih zemalja u prenosu droge je jedan od pokazatelja kako se najlakše kod nas opere novac.6

5.1 Organizaciona struktura Bosne i Hercegovine

6 http://books.google.ba/books?id=jv8YLjCwXakC&pg=PA77&lpg=PA77&dq=pranje+novca+u+bih&source=bl&ots=6UoOHFsyXA&sig=lujMp2yolyI1V7Y-wKGWO4Q17kE&hl=hr&sa=X&ei=jpRyUuTyNKLf4QTLg4HYBA&ved=0CFwQ6AEwBzgU#v=onepage&q=pranje%20novca%20u%20bih&f=false

11

S obzirom da je BiH država u tranziciji i da se nalazi u poslijeratnom periodu demokratske institucije i tradicije su još uvijek slabe. Takođe važnu ulogu imaju i mnogi međuetnički konflikti. Iz tog razloga zvanične institucije vlasti bi mogle postati predmetom kontrole od strane struktura koje posjeduju moć, uključujući političke stranke, birokratiju i organizirani kriminal, koje bi ih mogle izmanipulirati kako bi maksimizirale svoj vlastiti utjecaj ili pristup sredstvima. Neophodno je poboljšati kvalitet upravljanja. To se ne odnosi samo na provođenje zakona i reda, nego na cijeli niz administrativnih institucija, a posebno onih koje se bave reguliranjem ekonomije i kontrolom finansijskih tokova i javne potrošnje. Da bi se postigao uspjeh potrebno je donijeti zakonodavni okvir koji bi utvrdio temelje na osnovu kojih bi se ojačale relevantne institucije.

Efektivna akcija i mjere protiv prijevare, korupcije, pranja novca i organiziranog kriminala su važne za razvoj demokratije i zdrave tržišne privrede. Za to su potrebni znanje i informacije o ovim krivičnim djelima. U cilju pružanja pomoći BiH u aprilu 1998. godine osnovana je Jedinica za borbu protiv korupcije (AFU) kao dio Ekonomskog odjela Ureda Visokog predstavnika u Sarajevu. Rad je započela sa tri profesionalna člana. Dio njenog zadatka je prikupljanje saznanja o prijevari, korupciji i privredom kriminalu u BiH. AFU je ekspertima osigurala materijale, kao i pristup ključnim institucijama i susrete sa predstavnicima Vlade FBiH. Oni su organizirali program za ovu misiju, zakazali intervjue, osigurali usluge prijevoda i prijevoza. Bez njihove pomoći ekspertna misija bi bila nemoguća.

Čak i u kratkom vremenskom periodu koji su imali na raspolaganju ekspetrima je postalo jasno da će izrada programa protiv pranja novca biti neobično kompleksna. Daytonski mirovni sporazum je na snazi četiri i po godine, ali složena struktura vlasti, dizajnirana kako bi se uspostavio mirovni proces, i prijelazni karakter kako javnih tako i privatnih institucija navode na zaključak da će prilagođavanje međunarodnih standarda biti jedinstven izazov. Činjenica da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta (Federcija BiH i Republika Srpska) je samo jedan izraz izazova koji stoji pred vladama, a da ne spominjemo teškoće u konceptualizaciji i konsolidaciji struktura vlasti u BiH vezane za ekonomsku situaciju i međuetničke razlike. Pored dva entiteta nadležna za "nacionalni" zakon i upravu, FBiH se sastoji od 10 kantona. Svaki kanton ima svoju vlastitu strukturu vlasti, uključujući i premijera i resorne ministre koji vrše poslove vlade, uključujući policijske poslove i tužilaštvo. Dok su neki zakoni u isključivoj nadležnosti Federacije većina krivičnih zakona se donosi na kantonalnom nivou (RS nema sličnu lokalnu strukturu).

Kao da ova struktura nije dovoljno komplicirana Federacija često svoje ovlasti provodi kroz dualni sistem zbog nepostizanja zajedničke vlade koja bi služila i hrvatskim i bošnjačkim zajednicama. Na primjer, u podijeljenom gradu kao što je Mostar, poreska i carinska uprava FBiH su podjeljenje i u organizacijskom i administrativnom smislu. Komplicirana vladina birokracija u zemlji sa manje od 4 miliona stanovnika otežava dosljedno i efektivno provođenje relativno jednostavnih zakona. Na žalost, regulatorni i izvršni programi za rješavanje pitanja pranja novca su složeni, zahtjevaju transparentnost i visok stepen stručnosti. Koordinacija i bliska saradnja više agencija su od vitalnog interesa. Postojeći sistem u BiH je dodatno kompliciran niskim nivoom koordinacije i integracije sudskog sistema. Odnos između policijskih istražitelja, tužilaca i sudskih zvaničnika je predmet reforme koju trenutno razmatraju organi vlasti.

Iako su mnoga od ovih pitanja jedinstvena za BIH, ova nova država takođe ima probleme s kojima se suočava većina demokratija i ekonomija u tranziciji. Korupcija je ozbiljan problem, političke stranke starog stila utjecajno i netransparentno vrše pritisak na vladine dužnosnike,

12

zvanična plata je veoma mala, a postoji i u velikoj mjeri razvijena siva ekonomija, što za rezultat ima neadekvatnu poresku bazu. Organizirani kriminal je takođe značajan problem. Ured Visokog predstavnika i viši dužnosnici u različitim vladama od kojih se sastoji BiH upoznati su sa ovim pitanjima. Na jednom broju polja se ulažu napori u cilju njihovog rješavanja. Eksperti nisu vidjeli svrhu da se oni ponovno detaljno nabrajaju. Međutim, važno je napomenuti da se u preporukama vezanim za reforme protiv pranja novca moraju uzeti u obzir teški uslovi koji trenutno postoje u BiH.

Iako eksperti nisu posjetili Banja Luku, glavni grad Republike Srpske (RS), oni su se sastali sa javnim tužiocem koji ih je obavijestio o situaciji u RS. U nalazima i preporukama eksperata se sugeriraju reforme u oba entiteta.

U sedmici između 1. i 5. maja 2000. eksperti su bili u prilici da se sastanu i razmatraju situaciju pranja novca u BiH sa brojnim dužnosnicima. Svi razgovori su bili iskreni, a dužnosnici su bili dobro informirani i pripremljeni.

5.2 Problem kriminala

Kao što je već spomenuto, BiH je zemlja u tranziciji. U skladu s tim, mogu se očekivati suštinske promjene što se tiče prirode krivičnih djela. Skoro svi dužnosnici sa kojima je vođen razgovor su priznali da su korupcija i prevara na štetu prihoda vlade, a u nekim slučajevima i organizovani kriminal, ozbiljni problemi kojima se stvaraju veliki nezakoniti prihodi. Takvi problemi stoje na putu stranim ulaganjima i razvoju demokratije i tržišne ekonomije. Ne postoji jasno razumijevanje da se pranje novca smatra zasebnim problemom, jer se često mješa sa korupcijom. Pošto se poslovanje na b-h tržištu uglavnom obavlja gotovinom, većina nezakonitih radnji se vrši izvan finansijskog sistema, tako da je organima vlasti otežan rad na istraživanju i krivičnom gonjenju takvih radnji. Pri tome, program poslijeratne rekonstrukcije vrijedan pet milijardi dolara je doveo do toga da korupcija i prevara postanu potencijalno unosne nezakonite radnje. Desili su se slučajevi velikih prevara u bankama, a organi vlade su se doimali nespremnim za rješavanje ovakve vrste krivičnih radnji i za ulaženje u trag uzetom novcu. Dosad najznačajniji slučaj u kojem je došlo do krivičnog gonjenja je onaj iz tuzlanskog kantona, u kojem se bivši premijer kantona teretio i za prevaru i za korupciju. Izloženo je kako su vladini fondovi korišteni za niz isplata prijateljima i simpatizerima viših vladinih dužnosnika, kao i da su dodjeljivani brojni nezakoniti poslovni ugovori. Činjenica da je premijer mogao opljačkati javna sredstva je nastala kao neposredan rezultat nedostatka transparentnosti, odgovornosti i efikasne kontrole nad javnim prihodima i rashodima. Trenutno se radi na uvođenju reformi kako bi se ovaj problem riješio. 

Druga primarna oblast krivičnih djela je šverc. U izvještaju Vijeća Evrope sa konferencije iz decembra 1999. godine je zaključeno da se "široko rasprostranjeni šverc cigaretama ili benzinom, proizvodnja i prodaja piratskih audio kompakt diskova i softvera i trgovina ljudima i ukradenim vozilama može povezati sa organizovanim kriminalom. Učesnici su konstatovali da se ti fenomeni mogu dovesti u vezu sa ratnim profiterima i kontrolom ekonomije od strane političkih stranaka."

U izvještaju se u daljem tekstu predlagalo detaljnije ispitivanja situacije. Jasno je, međutim, da "mekana" granica sa preko 400 graničnih prelaza i nedostaci sistema carinske i granične kontrole čine šverc u BiH ili preko BiH profitabilnom krivičnom radnjom. Dugačka kopnena

13

granica, planinski teren i istorijska veza sa "balkanskom rutom" čine BiH ekstremno ranjivom prema kriminalnim grupacijama koje se bave svim oblicima krijumčarenja, koji uključuju drogu, oružje i ljude, što su sve veoma profitabilne nezakonite radnje. Za očekivati je da se problemi sa ovim krivičnim radnjama pogoršaju, pošto promjene u finansijskom sistemu stvaraju nove slabosti i povećavaju mogućnost prikrivanja nezakonito stečenih sredstava.

6. NOVAC SE PERE I U VATIKANU

"U Vatikanu se možda pere novac", zaključak je izvješća o  međunarodnoj strategiji kontrole narkotika za 2012. godinu koju je izradio američki State Department. Naime, Vatikan se po prvi puta pojavio na listi zemalja druge kategorije "zemlje koje izazivaju zabrinutost". 

Naime, prvu kategoriju zemalja obuhvaćaju "zemlje koje izazivaju veliku zabrinutost", a treću "zemlje pod nadzorom". Izvješće obuhvaća 190 država, a Vatikan je u kategoriji s Poljskom, Egiptom, Irskom i Mađarskom.

"Činjenica da je Vatikan u drugoj kategoriji zemalja zapravo znači da je njihov financijski sustav osjetljiv na mogućnost pranja novca. Treba naglasiti da je sam Vatikan nedavno usvojio programe kojima to želi spriječiti.", objasnili su iz State Departmenta.  Hrvatska  se nalazi u trećoj skupini.

Podsjetimo kako je Vatikanska banka, službenog imena Zavod za religijska djela, svojedobno bila pod istragom rimskog tužiteljstva jer se navodno bavila pranjem novca.

Naime, Vatikanska banka ne mora poštovati talijanske financijske norme jer na međunarodnom planu djeluje iz papinske države. Istražitelji su imali indicije da su mnoge osobe koje žive u Italiji koristili banku kao paravan za pranje novca i izbjegavanje poreznih obveza.

Nakon te afere Papa Benedikt XVI. potpisao je dekret protiv pranja novca u Vatikanu. Dekret je donio pravila o poslovanju i transparentnosti poslovanja u skladu s međunarodnim naporima u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma.

Papa je, potpisujući dokument pod nazivom "Moto Proprio", objasnio da se Vatikan želi pridružiti zemljama koje su pravno regulirale bankarsko poslovanje na taj način da ga kriminalci ne mogu iskorištavati.

Vatikanska banka bila je također 1981. godine povezana s pranjem mafijaškog novca.

7. ZAKLJUČAK

14

Pranje novca ne predstavlja samo jednu uobičajenu frazu, nego njegovo značenje ide duboko u praksu poslovanja. Ono što je posebno otežano pri suzbijanju ove vrste kriminala jesu brojne i raznovrsne metode pranja novca, koje se iz dana u dan usavršavaju.

Međunarodno pranje novca temelji se u razlikama u finansijskim i bankovnim odredbama u zakonodavstvima pojedinih zemalja. Zbog toga je nužno što više smanjiti te razlike. Isto tako, važno je i pronalaženje novih zakonskih rješenja u borbi sa pranjem novca.

Pri uspješnosti protiv pranja novca bitno je razviti međunarodnu saradnju, uz korištenje savremenih i učinkovitih metoda.

Bosna i Hercegovina je preuzela važne korake u borbi protiv pranja novca. Ratifikovala je Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotičkim supstancama iz 1988. godine.

Ipak, nakon jasno sagledane slike o pranju novca u svijetu, ali i Bosni i Hercegovini, može se reci, s obzirom na veličinu naše zemlje u globalnom svijetu, pranje novca ima isuviše veliku rasprostranjenost. Stanje koje se trenutno nalazi nije ohrabrujuće, niti zadovoljavajuće.

7. LITERATURA

15

1. Z. Muhović, S. Kreso, F. Čaušević, M. Pamukčić, O. Piljak, E.Gacić, J. Sović, E. Backović, A. Šaković, M.Trifković, D. Stojanović, S. Proho, S. Durmić; Poslovne finansije; Svjetlost; Sarajevo; 1998.godina

2. Nikola Stefanović; Privatni investicioni fondovi; Beograd; 2009.godina3. Jeffrey Robinson; The sink; London; 2003.godina4. http://books.google.ba/books?

id=jv8YLjCwXakC&dq=pranje+novca+u+bih&hl=hr&source=gbs_navlinks_s5. http://www.iaisweb.org/About-the-IAIS-28 6. http://www.ohr.int/ohr-dept/afd/int-ref-ef/money-laund/default.asp?content_id=5255 7. http://www.apml.gov.rs/srp198/saradnja/Organizacija-ujedinjenih-nacija-(OUN).html 8. http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/tipologije%20PN-HRV_.pdf

16