Metalno dobaIzvor: WikipedijaSkoči na: orijentacija, traži

Metalno doba je razdoblje ljudske prapovijesti u kojem čovjek od metala izrađuje oružje, oruđe i predmete svakodnevne upotrebe

Periodizacija

Širenje obrade bakra od najstarijeg razdoblja do 4300. pr. Kr.

Vix krater, brončana grčka vaza zapremine 1,100 litara - najveća ikada pronađena (Châtillon-sur-Seine, Burgundija).

Bakreno doba ili eneolitik - razdoblje u kojem se još upotrebljavaju predmeti od obrađenog kamena, ali sve više prodire upotreba bakra; oko 3500. pr. Kr. - oko 2200. pr. Kr.

Brončano doba - Razdoblje u kojem se predmeti izrađuju od bronce; o.2200.g.pr.Kr. - o.1200.g.pr.Kr.

Željezno doba - razdoblje u kojem se predmeti izražuju od željeza; od o.1200.g.pr.Kr

Poslije najnovijeg istraživanja na neolitskom nalazištu Pločnik, kod Prokuplja (Srbija), starom 7,500 godina, arheolozi su još jednom potvrdili tezu da je metalno doba u Europi počelo mnogo ranije nego što se do sada smatralo. Prema riječima arheologa Dušana Šljivara, pronalaženje raznih metalnih predmeta upućuje na zaključak da je metal počeo da se koristi 500 do 800 godina ranije nego se prije vjerovalo[1].

Prapovijest

Kameno doba

Paleolitik

Mezolitik

Neolitik

Metalno doba

Bakreno doba

Brončano doba

Željezno doba

Arheološki nalazi [uredi]

Zanimljivo je vidjeti i znati starost prvih predmeta od nekog metala kroz povijest i regije:

9000 pr.Kr.- kovani bakar, srednja Azija 5000 pr.Kr.- zlato, bakar, Europa

4000 pr.Kr.- bronca, Bliski istok

2300 pr.Kr.- bronca, Europa

1500 pr.Kr.- željezo, zapadna Azija

1000 pr.Kr.- željezo, Europa

Osobitosti

Nakon mlađeg kamenog doba (neolita) slijedi prvo doba kovina koje nazivamo eneolitik (tzv. bakreno doba – oko 3000 pr. Kr.). Ono je zapravo prijelazno razdoblje iz neolitika u metalno doba. Zlato i bakar bili su prvi metali otkriveni još u neolitu. Ovi metali nalaze se u rijekama, stijenama i na površini zemlje. Vjerovatno je pračovjek, sasvim slučajno, naložio vatru te je u ohlađenom pepelu pronašao grumuljice metala. Stanovnici Male Azije su u 6. milenijumu prije Krista prvi savladali vještinu izdvanja metala iz rude. Zidali su peći od gline visoke oko dva metra, u kojima su topili rudu i pravili kalupe koji su služili za oblikovanje istopljenog metala. Topljenje rude i daljna obrada metala predstavljaju početak razvoja metalurgije. Sječiva od bakra su se lako krivila i tupila jer je bakar mekan metal, tako da se i dalje najviše koristilo oružje od kamena.

Iberska brončana fibula iz oko 1100. pr. Kr.

Dva broša željezne kulture: La Tène (1. st. pr. Kr.) i iz Rima (4. st.).

Vještina pravljenja bronce pojavila se na srednjem istoku oko 3000 pr. Kr. i odatle je prešla u Europu. Bronca najprije dolazi u jugoistočnu Europu, a zatim u srednju i sjevernu Europu oko 2000 pr. Kr. Brončano doba dobilo je naziv po uporabi legure bakra i kositra = bronce. Legura bronce pravi se od 90% bakra i 10% kositra, a taj se omjer pokazao najboljim pa se i danas primjenjuje kod umjetničkih odljeva. Brojni rudnici bakra i kositra iz brončanog doba u raznim krajevima Europe dokazuju da su tadašnji ljevači brzo svladali tu vještinu. To je bilo

vrijeme dvaju najvažnijih izuma: kotača i lončarskog kola. Od bronce radi se razno oruđe (npr. srpovi), ali sve više i oružje (vrhovi strijela i koplja, mačevi i bodeži), jer se pored zemljoradnika i ratara javlja i treće zanimanje – ratnik. Radi obrane od napadača naselja se premještaju iz dolina na teže osvojive brežuljke i utvrđuje kamenim suhozidom. Ta utvrđena naselja na brežuljku nazivamo citadelama (gradinama).

Željezno doba se nastavlja na brončano, a početak i trajanje je različito na različitim područjima. U srednjoj i zapadnoj Europi ono traje kroz cijeli milenij. U Egiptu tragovi uporabe željeza datiraju iz 4. milenija pr. Kr., a do opće uporabe željeza dolazi tek oko 1300 pr. Kr. U Mezopotamiji široka primjena željeza počinje oko 1000 pr. Kr.

Kraj željeznog razdoblja znači i kraj prethistorije, a na području srednje i zapadne Europe kraj je vezan uz dolazak Rimljana.

Metalno doba na prostoru Hrvatske.

Vučedolska golubica

Na prijelazu iz mlađeg kamenog u metalno doba na prostoru Srijema i Slavonije prostirala se Vučedolska kultura. Na prostoru kraj Dunava pronađena su kuće pravokutnog oblika, oružje od glačanog kamena te kalupi za lijevanje barenih sjekira. Glasovit je nalaz posude u obliku ptice poznat pod nazivom Vučedolska golubica. Najvažnija kultura ranog brončanog doba na tlu kontinentalne Hrvatske je vinkovačka kultura, a na tlu južne Hrvatske cetinska kultura. Obje od njih, na različit način i u različitom obimu nastavljaju tradiciju vučedolske kulture. Ostala važnija nalazišta su Nezakcij u Istri, Donja Dolina na Savi i Ripač na Uni. U kasnom brončanom dobu proširila se sjevernom Hrvatskom kultura polja sa žarama, nazvana prema glinenim posudama u koje se polagao pepeo pokojnika, s nalazištima kraj Virovitice, Zagreba i Velike Gorice.

U željeznom dobu pojavili su se prvi poznati narodi na hrvatskom tlu. Keltski narodi pojavili su se u IV. stoljeću prije Krista, a živjeli su na području sjeverno od Save i Kupe. Sa sobom su donijeli lončarsko kolo i umijeće kovanja novca. Od keltskih plemena na panonskom tlu treba spomenuti Skordiske i Tauriske. Iliri su živjeli na prostoru južno od Save, a najvažniji narodi su Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Oni su gradili kamene utvrde koje se nazivaju gradine. Stanovnici priobalja su bili poznati po brodograditeljskom i pomorskom umijeću. Poznati po gradnji brodova i gusarenju bili su Liburni. Male i brze lađe kojima su plovili zvale su se lembi. Rimljani su po liburnskome uzoru izgrađivali vlastite ratne brodove koje su prozvali liburne.

Umjetnost metalnog doba

Berlinski zlatni šešir pronađen 1996. potječe iz vremena oko 1000.-800. pr. Kr.

Umjetnost metalnog doba je umjetničko razdoblje nakon kamenog doba koje završava pojavom prvih civilizacija s kojima se jedno vrijeme i preklapa.

Nebra disk, bronca, promjer 30 cm, oko 1600. pr. Kr., Nebra, Saska, Njemačka. Ovaj disk je najvjerojatnije služio za religijske obrede, ali i kao primitivni kalendar.

Umjetnost eneolitika [uredi]

Nakon mlađeg kamenog doba (neolita) slijedi prvo doba kovina koje nazivamo eneolitik (tzv. bakreno doba – oko 3000 pr. Kr.). Ono je zapravo prijelazno razdoblje iz neolitika u metalno doba jer je bakar premekan i oblikuje se na sličan način kao i kamen. Pravo metalno doba obuhvaća dva perioda: brončano doba (oko 2000 pr. Kr.) i željezno doba (1300 pr. Kr.).

Umjetnost brončanog doba

Primjeri oružja od bronce, Rumunjska.

Vještina pravljenja bronce pojavila se na srednjem istoku oko 3000 pr. Kr. i odatle je prešla u Europu. Bronca najprije dolazi u jugoistočnu Europu, a zatim u srednju i sjevernu Europu oko 2000 pr. Kr. Brončano doba dobilo je naziv po uporabi legure bakra i kositra = bronce. Legura bronze pravi se od 90% bakra i 10% kositra, a taj se omjer pokazao najboljim pa se i danas primjenjuje kod umjetničkih odljeva. Brojni rudnici bakra i kositra iz brončanog doba u raznim krajevima Europe dokazuju da su tadašnji ljevači brzo svladali tu vještinu. To je bilo vrijeme dvaju najvažnijih izuma: kotača i lončarskog kola [1] . Izum kotača donio je brojne blagodati i olakšao čovjeku rad, a izum lončarskog kola doveo je do usavršavanja lončarstva [2] , te je posuđe bivalo sve tanjih i glatkijih zidova. Kad se počelo proizvoditi kovinsko posuđe, nastali su i novi oblici oštrih bridova koji se nisu mogli napraviti od gline.

Spiralna fibula iz brončanog doba s Iberskog poluotoka.

Citadela Nuraghi na Sardiniji.

U brončano doba sve je više nakita, osobito kopči ili fibula za kopčanje odjeće spiralnim žičanim ukrasima[3]. Kako je oružje simbol ratovanja, agresije i pljačke, tako su velike fibule, uz praktičnu namjenu i znak bogatstva.

Od bronce radi se razno oruđe (npr. srpovi), ali sve više i oružje (vrhovi strijela i koplja, mačevi i bodeži), jer se pored zemljoradnika i ratara javlja i treće zanimanje – ratnik. Radi odbrane od napadača naselja se premještaju iz dolina na teže osvojive brežuljke i utvrđuje kamenim suhozidom. Ta utvrđena naselja na brežuljku nazivamo citadelama (gradinama)[4], poput naselja nuraghi na Sardiniji (npr. Su Nuraxi). Ona su bila rasprostranjena diljem Europe i oko njih nastajale su brojne kulture brončanog doba od kojih razlikujemo 5 glavnih: Egejski kulturni krug, Srednje-Europski krug, Nordijski krug, Zapadno-Europski krug i Istočno-Europski krug. Unutar svakog kruga postoji niz manjih lokalnih kultura, pa tako Egejski

kulturni krug obuhvaća: Kretsku (Minojsku) kulturu, Cikladsku kulturu, Ciparsku kulturu, Helatsku kulturu i Maloazijsku kulturu.

U brončanom dobu javljaju se i prve civilizacije u Mezopotamiji i Egiptu.

Umjetnost željeznog doba [uredi]

Ogrlica od jantara, Hallstattska kultura, 8.-6. st. pr. Kr., Austrija

Bakreno doba

Bakreno doba ili češće eneolitik (4. i 3. tisućljeće prije Krista) je prijelazno razdoblje između neolitika i brončanog doba, a naziva se i kalkolitik (grčki: khalkos + lithos = 'bakar kamen') zbog usporedne uporabe bronce i kamena. U europskoj povijesti i arheologiji povezuje se s početkom formiranja indoeuropskih plemenskih zajednica na područjima koja obuhvaćaju Pricrnomorje (Crno more), Balkan i Bliski Istok. Karakteriziraju ga prevladavanje stočarstva nad poljodjeljstvom, lovom i ribolovom, snažnije povezane plemenske skupine, razvoj bakrene metalurgije, patrijarhat i prodiranje indoeuropskih skupina s istoka. U stručnoj literaturi najčešće se koristi pojam eneolitik, budući da je njime bolje određen prijelazni karakter ovog razdoblja.

Vrhovi kopalja od bakra iz San Román de Hornija, Arheološki muzej Valladolid, Španjolska.

O bakru [uredi]

Prapovijest

Kameno doba

Paleolitik

Mezolitik

Neolitik

Metalno doba

Bakreno doba

Brončano doba

Željezno doba

Bakar je mekani metal koji je lako obradiv materijal i primitivnim kamenim alatom. Na zemljinoj površini se najčešće pojavljuje kao plavi azurit, zeleni malahit ili kao crvena stijena. Jedna od takvih najvećih nalazišta, nalazila su se okolo velikih jezera na granici SAD i Kanade i bilo je pronađeno više od 10.000 mjesta od kojih neka potječu iz 3000. pr. Kr., gdje se eksploatirao bakar, čiji grumeni su mogli dosegnuti težinu od 100 kilograma. Geokemijska analiza je potvrdila da je taj bakar bio eksportiran do Južne Amerike jer su njegovi tragovi nađeni u grobu Inka, a postoje realne teorije da je taj bakar bio prodavan i Egiptu i drugim Bliskoistočnim zemljama posredništvom takozvanih "Naroda s mora".

Povijest uporabe [uredi]

Nalazi "Kulture zvonolikih pehara", oko 1800. pr. Kr., Stadtmuseum Bruchsal, Njemačka.

Zbog svoje mekoće, bakar se u početku koristio za nakit, no otkrićem obrade hladnim postupkom dobili su dvostruku tvrdoću, čime su dobili alat i oružje potrebne tvrdoće. Jedina mana te obrade je bila krhkost. Najstariji dokazi korištenja bakra potječu iz 8000. pr. Kr. iz Turske, Cayonu Tepesi, u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksploatiraju.

Sve veća upotreba bakra uzrokovala je promjene u tadašnjem društvu. Pojavile su se skupine prvih specijalista, rudara, kovača, metalurga. Sve važnija je bila potraga za rudom. Tako se s vremenom do 3800. pr. Kr., proširila upotreba bakra po cijelom Mediteranu i obalama Atlantika. Paralelno s bakrom, došlo je i do eksploatacije zlata, srebra i olova. Oko 3500. pr. Kr. godine otkrivaju arsen koji dodaju bakru, čime povećavaju njegovu tvrdoću, a time nastaje arsenova bronca.

Osobitosti [uredi]

Rekonstrukcija tzv. "Ötzija, ledenog čovjeka" u muzeju Bélesta (Ariège), Francuska.

Bakreno doba označava razdoblje kojem je čovjek stekao znanje izrade metalnih predmeta od bakra, kojeg je relativno jednostavno pronaći u prirodi bez potrebe za tehnologijom rudarstva. Bakar je pri tome hladno kovan ili lijevan. Lijevanje bakra otvorilo je mogućnost za slijedeću stepenicu u razvoju čovjeka, kada je od slitine bakra i kositra dobivena bronca, čija šira upotreba uvodi čovječanstvo u Brončano doba.

No, bakar su poznavale i rabile neke neolitičke kulture, pa sama prisutnost i kakva-takva proizvodnja nije dovoljan rezlog za izdvajanje novog prapovijesnog razdoblja ukoliko to ne povlači i promjene u načinu života. Pa tako u gospodarstvu dolazi do prevlasti stočarstva nad poljoprivredom, a ono brže stvara viškove, te omogućuje intenzivniju trgovine, a time i stvaranje znatnijih materijalnih bogatstava. Osim toga snaga životinja u bakrenom dobu se sve češće rabi u poljoprivredi i transportu. Sam razvitak gospodarstva dovodi do užih specijalizacija unutar pojedinih gospodarskih grana. U društvenom pogledu formiraju se čvršće povezane i organizirane patrijarhalne rodovske i plemenske zajednice.

Presjek kurgana, stepskog grobnog humka (tumul) u Rusiji.

Iako su sve te promjene bile izuzetno značajne, nisu imale revolucionarno obilježje neolitika, pa se stoga za bakreno doba često služi izraz eneolitik, koji ukazuje na kontinuirani razvoj neolitika u bakreno doba, tj. da je pored novih elemenata još uvijek vrlo prepoznatljiva tradicija neolitika u svim sferama života. Isto vrijedi i za termine halkolitik (rabi se uglavnom u kontekstu egejskog i maloazijskog svijeta) i kuprolitik.

Granice između ranog, srednjeg i kasnog eneolitika nisu jasno definirane. Rani eneolitik određuju kulture još čvrsto utemeljene u neolitiku, u materijalnom, duhovnom i gospodarskom smislu. Srednji i kasni eneolitik predstavljaju udaljavanje od neolitičkih tradicija, s vrlo jakim naglaskom na metalurgiju i društvene promjene koje će krajem eneolitika dovesti do stvaranja plemenskih i rodovskih aristokracija.

Nalazi tzv. kulture vrpčaste kermike ili kulture ratnih sjekira sa sjevera Europe (oko 2000. pr. Kr.), Arheološki muzej, Tallinn, Estonija.

Područje napretka i inovacija u eneolitiku, kao i u neolitiku, jest egejski i maloazijski prostor, čije su populacije prisiljene tražiti nove krajeve za život, pa se prebacuju na europsko tlo. No u ovome trenutku pojavljuje se novo ishodište migracija, novi povijesni put koji će imati

veliku ulogu u svim kasnijim razdobljima povijesti - područje Ponta, Zakavkazja i južnoruskih stepa, a put vodi preko Šumovitih i Erdeljskih Karpata uz donji tok Dunava. Iz tih krajeva pristizali su brzi, pokretljivi stočari[1], kojima su bila potrebna nova prostranstva za stoku, spremni da se izbore pod svaku cijenu, a nije nevažno ni to da su oni već dobro ovladali metalurgijom. Svemu se tome nisu mogle oduprijeti konzervativne poljodjelske populacije preživjelog neolitika.

Regionalne odlike [uredi]

Europa [uredi]

Ötzi (ledeni čovjek) pronađen je u Ötztalskim Alpama i njegovi ostaci su datirani u 3300. pr. Kr. Uz njegov leš pronađena je bakrena sjekira koja dokazuje da se bakar iskapao u Europi 5,300 godina (500 godina prije no što se vjerovalo).[2]

Još starija bakrena sjekira pronađena je u Prokuplju u Srbiji (datirana oko 5,500. pr. kr.), što metalurgiju u Europi čini još starijim.[3]

Da je saznanje o uporabi bakra bilo raširenije od same uporabe svjedoči kultura ratnih sjekira (Kultura vrpčaste keramike) iz sjeverne Europe, gdje su kamene sjekire klesali u obliku izlivenih sjekira, tj. kao imitaciju bakrenih sjekira[4]

Primjeri bakrenih kultura su Vila Nova de São Pedro i Los Millares na Iberskom poluotoku [5] , odakle potječe tzv. kultura zvonolikih vrčeva iz razvijenog bakrenog doba. Odavde se proširila obrada bakra i bronce u ostatak Europe, zajedno s prodorom Proto-Indo-Europskih jezika.[6]

Kultura Varna u sjevernoj Bugarskoj pripada novijem bakrenom dobu (oko 4400.-4100. pr. Kr.), a karakteriziraju ga obojena keramika i bogate nekropole (npr. Varna i kompleks Durankulak koji je najveća prapovijesna nekropola u jugoistočnoj Europi (do danas istraženo 1,200 grobova).

Megalitski hramovi na Malti su djelo dvije faze bakrenog doba: tzv. faza Ġgantija (3600.-3000. pr. Kr.) i vrhunac tijekom trajanja hramskog kompleksa u Tarxienu koji je ostao u uporabi sve do 2500. pr Kr.

Vučedolska kultura, koja je imala središte u istočnoj Slavoniji, uz desnu obalu Dunava, imala je svoj vrhunac od 3000.-2200. pr. Kr.

Rudnik bakra iz bakrenog doba u dolini Timna, pustinja Negev, Izrael.

Afrika [uredi]

Bakreno doba u Starom Egiptu, započelo oko 5. milenija pr. Kr., je trajalo duboko u Srednje Kraljevstvo kada je bronca postala popularna tek za 18. dinastije (oko 1500. pr. Kr., Egipat - Nova država).

Subsaharska Afrika se razvijala odvojeno od ostatka svijeta jer je Sahara djelovala kao prepreka koja je ovo područje odsjekla. Tako se bakrene i brončane kulture javljaju sporadično i nepovezano, a pojedina plemena ostaju na razini kamenog doba (Bušmani) sve do pojave kolonijalnih osvajača u 18. i 19. stoljeću.

Azija [uredi]

U području plodnog polumjeseca (od Levanta do Mezopotamije), gdje se i pojavila uporaba bakra, ona je trajala usporedo s uporabom kositra sve do 4. milenija pr. Kr. kada je prevladala uporaba bronce. Najvažnija kultura bakrenog doba je mezopotamska kultura grada Uruka (4000.-3100. pr. Kr.), prva ljudska civilizacija.

U Južnoj Aziji su pripadnici Mehrgarh kulture koristili oruđa od lokalnog bakra od 7700.–3300. pr. Kr.[7], dok se na Dalekom Istoku bakreni predmeti javljaju oko 4000. pr. Kr. u kulturama Jiangzhai i Hongshan, no ne u široj uporabi.

Prema nalazima A. Parpole, sličnosti lončarije civilizacije u dolini Inda, južnog Turkmenistana i sjevernog Irana od 4300. do 3300. pr. Kr. navodi na zaključak kako je u bakrenom dobu bila razvijena zavidna robna razmjena.

Amerika [uredi]

Neovisna i sporadična pojava obrade bakra i bronce se javila među Inkama u južnoj Americi i među mezoameričkim kulturama u zapadnom Meksiku. U poređenju s ostatkom svijeta, to se dogodilo relativno kasno (oko 600., a u široj uporabi oko 800. godine). Odmah se javljaju regionalne razlike u obradi metala između središnje i južne Amerike (gdje nastaju razne vrste legura: bakarno srebro, bakarni arsenik, bronca (bakar-kositar) i bakar-arsenik-kositar), a morskim putovima proširila se prema sjeveru.

Željezno doba

Johann Georg Ramsauer (1795.-1874.), željezni mačevi pronađeni u Hallstattu.

Željezno doba se nastavlja na brončano, a početak i trajanje je različito na različitim područjima. Obrada željeza hladnim kovanjem počinje negdje na Bliskom istoku oko 6000. pr. Kr., a oko 4000. pr. Kr. pojavljuju se predmeti izrađeni od željeza iz meteorita. Oko 1500. pr. Kr. Hetiti, koji su živjeli na području današnje Turske, ljubomorno su čuvali tajnu obrade željeza. Iako u Egiptu postoje tragovi uporabe željeza još iz 4. tisućljeća pr. Kr., do opće uporabe željeza dolazi tek oko 1300.pr. Kr. Tako se za početak željeznog doba drži 1000. pr. Kr. kada se znanje o taljenju željeza proširilo Bliskim Istokom i Grčkom. U srednjoj i zapadnoj Europi ono traje kroz cijeli milenij.

Kraj željeznog razdoblja znači i kraj prapovijesti, a na području srednje i zapadne Europe kraj je vezan uz dolazak Rimljana.

Dio halštatskog brončanog pojasa iz Vače (Slovenija) s prikazom bitke Ilira i Kelta (5. stoljeće pr. Kr.).

Prapovijest

Kameno doba

Paleolitik

Mezolitik

Neolitik

Metalno doba

Bakreno doba

Brončano doba

Željezno doba

Željezno doba u Europi [uredi]

Rane kulture željenog doba u Europi su obradu željeza naučile od naroda s Pontskih (Kaspijskih) stepa i Kavkaza, a prve su Kobanska kultura i Novočerska kltura iz oko 900. do 800. pr. Kr. koje su karakteristične po sahranjivanju elite u kurgane. Njihova kultura je navodnom selidbom Tračana i Kimerijaca na zapad udarile temelje halštatskoj C kulturi. Četiri njihove grane razvile su se u znamenite skupine povijesnih naroda: Kelti na zapadu, Slaveni na sjeveroistoku, Italci na jugu i Iliri na jugoistoku (glasinačka kultura). Izvan tog prstena, na sjeveru živjeli su rani Germani i Baltički narodi na obalama Baltičkog mora, dok su se na jugoistoku nalazili Tračani, Dačani i Grci.

Uz te kulture, u današnjoj Ukrajini, Skiti su proširili obradu željeza još od 7. st. prije Kr. Većina predmeta skitske umjetnosti iz 5. i 4. st. pr. Kr. pronađeni su u Nikopolu (Kamensko Gorodišče), za koje se smatra da je bilo metalurško središte drevne Skitije.[1][2]

U središnjoj Europi, željezno doba je podijeljeno u dvije faze u kojima dominiraju Kelti: rana željezna halštatska kultura (prema mjestu u Austriji, Hallsttatu, HaC i D, 800.–450. pr. Kr.) i kasna željezna latenska kultura (prema mjestu u Švicarskoj, La Tène) koja traje od 450. pr,. Kr. do rimskih osvajanja.

Dun Carloway, broch u Lewisu, Škotska.

Podrobniji članak o temi: Povijest ItalijeU Italiji željezno doba započinje s vilanovskom kulturom (Toskana), premda je ova kultura pretežito bila brončana, te pravo željezno doba započinje s pojavom Etruščana. Etruščanska civilizacija je cvala sve do rimskih osvajanja i nestala je njihovim osvajanjem posljednjeg etruščanskog grada Velzna 265. pr. Kr.

Podrobniji članak o temi: Povijest Velike BritanijeNa Britanskim otocima, željezno doba traje od 800. pr. Kr.[3] do rimskog osvajanja, te sve do 5. stoljeća u onim dijelovima koje nije osvojio Rim. Građevine iz ovog razdoblja su impresivne, poput tornjeva (broch) i citadela (dun) na sjeveru Škotske i bezbrojnih utvrda na otocima.

U sjevernoj Europi, prije svega sjevernoj Njemačkoj i Danskoj, vladala je Jastorf kultura, dok je u južnoj Skandinaviji dominirala veoma slična Gregan kultura. Rano skandinavsko željezno doba ovisilo je o nečistom željezu iz tresetišta koje se skupljalo već prije 3000 godina. Metalurgija i azbestna keramika je postojala od ranog doba jer su Skandinavci znali postići visoke temperature, a obrađivali su većinom željezo iz crnog pijeska (iz crvenice) s velikim postotkom fosfora. Ova rudača je ponekad pronađena uz željezne sjekire i mistične azbestne posude kulture Ananjino.