politilka djelatnost vrhbosanskog nadblskupa josipa...
TRANSCRIPT
Prikazi, osvrti, promocije Prilozi, З 1, Sarajevo, 2002., str. 205-290.
нspostave sporazum su pt·opadali djelomicno zbog toga јег su SAD otvoгeno hrabt·ilc nшsliшansko doшinantnн bosanskн vladи da tгazi boljc гjesenje"3 Ali, paгadoksalno, kot·istenje aшerickih ZI"acnih napada protiv Siba dalo је SrЬiшa Ьоlји poziciju и pregovorima, а time sи Aшet·ikanci prihvatili pozicijн koju sн ran* ktitikovali kod Evropljana i UN-a. То је иkljиcivalo direktвo pregovaranje sa St"Ьima, sankcioпisanje podjele Bosne i Hercegovine u kojoj SгЬi imaju koherentпi pюstor, dok ga "Musliшani" пemaju; pruzanje шogucnosti svakoj stt-ani za veto ргеша centralnoj vladi, te vrseпje pritiska na "Mнslimane" da se podjela prihvati. ћisиtпost zapadпih tп.1• раје Ьila пeizbjezna.
Moralna i nacela rаzнша пе шogu, ра makar i naknadпom pamecu, proizvesti zadovoljavajuCi zakljucak. Osim sto nюgu otvot·iti sашо jos veCi bt·oj, i to sve teziћ pitanja za jedno porazeno covjecaпstvo. •
Sonja Dujmovic
Ј ib. Stl". 383 .
......... .............................................................................................................. :8
Zoran Grijak, Politilka djelatnost vrhbosanskog nadblskupa Josipa Stadlera, Hrvatski institut za povijest- Vrhbosanska nadblskupija Sarajevo
- Dom i svijet, Zagreb 2001., str.1-791.
Pгvorn vrl1bosaпskoш nadbiskиpu dr. Josipu Stadleru pt·ipada istaknuto шjcsto н пovijoj ћrvatskoj povijesti, posebno u oЬlikovaпjн hrvatske пacionalne politike и оdвоsн na Воsпи i Hercegovinн u razdoЬljи aиstt·otlgaiske иргаvе (1878.-1918.). Dosad о tome пiје Ьilo sиstavnijih t-asprava ni pisanih шoпogt-afija s cjelovitim i objektivпiш pt·istнpoш pioиcavanju Stadlel'Ova lika i djela и slo.Zeпim crkveпiш i politickim prilikama и BiH па prijelazu iz 19. и 20. stoljece.
Za гazliku od dosadasпjih apologetskih, s jedne, i teпdenciozпo- pamfletistickih гasprava, s druge sttЋJЩ kпjiga dt·. Zoraпa Gгijaka teшelji se na izvoпюj i dobt·iш dijelom пeobjavljenoj at·hivskoj gradi, solidпim historiogтafskim priloziшa te ozЬiljпoj i iscrpnoj analizi proЬlema vezanЉ иz StadleгoVll licnost i njegov javпi crkveпi i politicki rad.
Iz Grijakove kпjige, zapгavo njegove disertacije, гazvidno је da autoг istt·azиje politicko djelovanje zagrebackog sveиcilisnog ргоfеsога i saгajevskog пadЬiskupa u najsiгiш okvit·iшa сгkvевЉ, drustveвih, gospodarskiЬ, kulturnih i politickiћ procesa и Austю-Ugarskoj Monat·Ьiji i Eиropi па prijelazu stoljeca. Vrlo su zaniшljive au-
254
Prikazi, osvrti, proшocije Prilozi, 31, Sarajevo, 2002., str. 205-290.
torove analize histoгiografskil1 interpretacija Stadlerove uloge u procesu пacioлalnog i politickog oЫikovanja bosaпsko-heгcegovackih Hгvata 1882.-1918. Auto1· svoja istrazivaпja usmjeruje pt·ocesu institucionalne organizacije Vt·hbosanske nadЬiskupije, cгkvene i nacionalпe politike austгougarskih vlasti u BiH i Stadlerovih odпosa ргеmа пajvaznijim sastavnicaшa te politike. OsoЬitu је pozomost usmjet·io istrazivanju Stadleюva нtјесаја па nacionalпo i politicko konstituit-anje bosaвskohercegovackih Hгvata, вadЬiskupovн ulogu t1 sнkobu Hгvatskc naгodne zajedнice i Hгvatske katolicke нdrнge, politickoш spon1 s bosaпskiш ft-aпjevcima oko 1-aspodjele zupa, odпosu sarajevskog вadЬiskupa prema nekatolicima, itd.
Dt·. Grijak aпalizilЋ srpsku nacioпalпu ideologijн u BiH i njeziпн velikosгpsku kompoвeвtu, nшsliшanski pokJct za vjerskи i pшsvjetnи autonomijtt, а па temeljtt dosad malo poznate ili istпtzivaCima пepoznate pl"ivatne koгespondecije 1-asvjetlio је mnoge kontroveгze и svezi sa Stadleюvim djelovanjem u јаvвош zivotu. Autoг u svojoj kпjizi ироzогаvа na mнoge vazne i dosad zaпemarivane mошелtе vezaпe нz oblikovanje vjeгske i nacioвalпe austro-ugat"ske politike i njeziпe dugorocnUe pгisutпosti и BiH, нkazиjuci на cinjeпicu da su austro-ugю·ske vlasti, svjesne opasвosti koja је dvojпoj Moвaгhiji pгijetila od К.J"aljeviпe Sгbije i Rusije, пastojale н BiH stvoгiti hгvatsko-шuslimaнski drzavotvomi Ыоk.
Dг. Gгijak роmно aпaliziгa орсе politicke prilike u pгvom desetljecн Stadlerova djelovaпja tl BiH, u vrijeшe kada је Habsbuгska Moпarhija u vaпjskoj politici нspostavila koпtюlu паd SгЬijom, а kada је н svojiш поviш pokt-ajiпama orgaпiziJ·ala upгavu i pocela afir·mit-ati ideju 'bo~nja~tva', dopustajuci izrazavanje sашо vjerske pi"ipadпosti. Tcziste је Stadlcгovc djclatnosti па izgt-adпji сгkvене ot·gaпizacUe,
н cemu su пjegove oгganizacijske sposobnosti dosle и potpunosti do izrazaja. Ргсшdа је росео пi od cega, osnovao је bogosloviju, sjeшeniste, gimnazijн, karitativпe zavode i izgгadio kated1-alu. Oгgaнizirao је zupe н sklopн гedovite ct·kvcne ћiјегагhiј е, pri сепш se odшah postavio proЫem odnosa s ft-aпjevcima, koji su pod osmaвskoш vlascu Ьilijedino katolicko svecenstvo i zbog toga obavUali zupnicku s!U.Zbu. SнkoЬljavanje s fraвjevcima ostat се trajnoш znacajkom Stadlerova вadЬislшpovaпja koje се se pгenijeti i na politicko poUe.
Politicki zivot н Bosнi Ьiо је odгeden austгo-ugarskom politikom 'Ьosnjastva' i dopustanja konfesionalпog ot"gaнiziraнja pod vodstvom aнstro-нgarskih vlasti. U tош sklopu анtог analizira odnose Hгvata, SгЬа i musliшana najpt·ije tl bol"Ьi za vjei"skoprosvjetnu autonoшijн, potom u odnosiшa politickih orgaнizacija, posebno паkоп aneksije i osпivanja Bosansko-het·cegovackog sаЬога (191 О.) Aнtor poЬlize aпaliziгa liiogu Stadlera н politickoш zivotu i пароsе u hгvatskoj politici tt Bosni i Heгcegoviвi. Uzгok nesuglasica i гazlaza u sklopu 11гvatske politike vidi н libeJ-alnoj ol"ijentaciji ft-aвjevaca i dijcla l1гvatskc svjetovne inteligeнcije, koju l1гvatske udгuge nisl1 zeljeli ogt-aнiciti koпfesioпalпo, пе Ы li pt-iЬiizili шнsliшане шijentir-aпe па sнrad-
255
Prikazi, osviti, ргошосiје ћilozi, 31, Sщ·ajevo, 2002., str. 205-290.
nju sa Srbima. Uspi"kos sћvacanju prema kojem su шusliшani HI"Vati, Stadlei" kato!icizaш smati·a jednom od bitnih sastavnica н oЬljkovanju ru:vatskog пacioвalnog !dentiteta u BiH, zaћtijevajucj da se Њ·vati konfesionalno ш·ganjzii"aju. Zbog toga ЈС пakon osпivanja Hгvatske пю·оdпе zajednice, utemeljene na intex-koвfesionaliщ nacelima, 191 О. оsноvапа Stadlerova Hrvatska katolicka udruga. Pomirenje ј ukidanje Њvatske katolicke udшge 1912. пiје osigшalo jedinstvo lн·vatske politike zbog temeljniћ razlika u vjet'sko-socijalпim i po1itickiш koncepcijama, pt'emda su оЬјс stгапе ргЉvаса1е piavasko-obzoгaski program iz 1894., koji је н di:Zavnopi-avпi okviг Њvatske uk1jucivao BiH.
Politicki i vjerski пюtivi ispt'ep1icн se ргеmа autorovoj осјепi i ll Stadleгovu гаdн па cгk."Venom sjedinjeпju katolika i pгavoslavni11пa Ba1kaпskoш poluotoku, н сешu је imao i podrsku Stюssшayet-a. Stadleгov stav bio је vje1-ski шotiviran i нailazio је на podгsku Vatikana, роsеЬпо раре Lava XIII., а polazio је od cinjeпice о po1ozaju BiH ј HI"Vata opccпito па ntbu katolicizma i u dodiп1 s pravoslavljeш te da bi пjihova uloga u crkveнom sjedinjavaнju pojacavala njiћovu politicku poziciju. О ulozi koju је рара zclio dati Stadletll govori njegovo iшeпovanje apostolskiш povjeгenikom za ujedinjenje crkava (1894.). о siroj politickoj dimenziji toga pitaнja govol'i nastojanjc madarske politike da sprijeci protezanje njegoviћ ovlasti na Bugarsku, jer је ona Balkaп shvacala kao svoje iпteresno podrucje, te nastojanje Rusije da pt·eko ca~·igгadskog patrijarha пeнtralizira Stadlerovo djclovaпje u prjlog unije.
Рrеlашапје unutrasпjih i vaпjskopolitickiћ odnosa ргеkо ћi"Vatskog pitanja pokaza1o se, ргеmа autoru, napose u tzv. svetojeronimskoj afei·i, kadaje hi"Vatski episkopat пastojao гiшski Kolegij sv. Jeioniшa, koji је пosio ilirsko iше, pt'etvoriti н iпstituciju za ргiрrешапје Jн·vatskiћ sveeenika za visoka zvanja ј znanstveni rad i kada је, pt·ije svega Stadleгovim i Stl'ossшayeгovim паstојапјеш, рара Lav XIII. pгog1asio пјеgоvн t·eoгgaпizaciju, zamUeпivsi iliгsko ime 111-vatskiш. То је jzazva1o medtшaюdni politicko-diplomatski spo1· u kојеш Stl sudje1ovali Vatikan, Austro-Ugal'ska, ltalija ј
Сша Gora i koji је 1902. zavгsio odlttkoш Vatjkaпa о VIЋCaпju ilirskog iшепа koleglJU.
Naposc је zanimljivo Grijakovo pog1av1je о Stad1erovн djelovaпju ll vгijeme
Prvog svjetskog 1-ata. Nadbiskup Stadleг је пajvecu opasnost vidio н iпtencijama madю-ske po1itike da, ustrajuci н od!'zavanju potcinjenog politickog po1ozaja Hгvatske, BiH ukljнce н zеш1је krнпе sv. Stjepaпa kao 'corpus separatшn'. Pюtivio sc srpskoшus1iшaпskoш Ыoku, koji је zahtjjevao пjiћovu autonoшiju, а g1avшt opasпost ipak је vidio н juzпoslavenskoj ј sгpskoj po1itici, za koje је ocjenjivao da vode cijepanju Habsbшske Мопаrћјје i uspostavljanju stpske l1egeшonije nad BiH i opceпito nad htvatskiш ргоstогош. Zbog toga је i bio pшtivaп stvaranju juzнoslaveпske jedinice u sklopu Habsbшske Мопш·hiје, za11tjevu koji је bio sadгzaп u 'SviЬaпjskoj dek1araciji' Jugos1avenskog kluba iz 1917. u Ьесkош Caгcviпskoш vijecu. Stadlel'je rjeseпje
256
Prikazi, osvrti, proшocije Prilozi, 31, Sarajevo, 2002., str. 205-290.
vidio tt preuredenju Habsbиrske Monarhije na trijalistickim osnovama, а u svojoj ideji о trijalizmu kao rjesenju polozaja Hrvatske i jedinom tje~enju koje bi osigиralo opstanak Habsbшske Monarhije iшао је sumi~Uenika н zemaljskom poglavaru generalu ~ai"koticu, cije politicke akcije и vrhovima Monarhije dr. Gl"ijak vrlo detaljno opisttJC.
U vrijeme sloma Moпat·hije пadЬiskup Stad\er podrzao је 'gotov cin' stvaraвja 'Drzave Slovenaca, Hгvata i Srba', koja је okupila jиzнoslavenske zeшUe Habsburske Moпarhije, tj. Sloveniju, Нl-vatslш i BiH, zbog паdе se da се Hrvatska opstati kao saшostalna drZзva, pюglaseпje njeziпa нјеdiпјепја sa St·Ьijoш i Спюш Goгom dozivljava kao potpиni slom svojih politickil1 pгogr-ama. Umro је 7. ргоsiпса 1918. и Saгajevu.
Као posebne teшatske cjelinc aиtot· analizita po\jticke kompoпente Stadleюva vjerskog djelovanja; prob\em konveгzjja na katolicizam; rad na promicanjи jediпstva izmedи katolika ј pravoslavnih u smjsJu crkvene unije s povijesnog, liturgijskog ј dogmatskog aspekta; prinos орсiш nastojaпjima hrvatskjh Ьiskupa za uvodenjem crkvenoslaveпske liturgije; istrazuje politicke uzroke StadleюvЉ teznji za aнtonornijom Katolicke crkve i иspostavoш grkokatolicke eparl1ije н BiH; Stadlerovoj kaпdidatшj za zagrebackog nadbiskиpa (1891.-1894.); njegovoj u\ozi и pгeustroju Hrvatskog zavoda sv. Jeroпima tt Rinш i aktivnom sudjelovanju и Нl-vatskom katolickom pokretн.
Navedeпи pюЬlematikи aиtor istt-azиje na ћistш·ijski relevantnoj а dosad malo poznatoj ili posve nepoznatoj arhivskoj i dгиgој gt·adi koja svjedoci о isprepletenosti Stadleгovog crkvenog ј politickog djelovanja, jasno pokazujиci da p•·vi saгajevski пadbiskиp djelttje s pt-avaskih pozicija kad odlнcпim zauzimaпjem za tгijalisticki pt·custroj Aиstro-Ugat·ske potice krizu dotadasnjeg dttalistickog иredenja Habsbиrskc Moвarhije.
U vredпovanjи dosadasnjih historiografskih iпterpгetacija Stadlerova djelovanja, kao sto је и vise nav1-ata istaknиto, dr. Gt·ijak se, vidjeli sпю, s\uzio dosad neistrзZenom i dobrjm dijelom nepoznatom gradoш iz arhiva и Веси, Budimpesti, Vatikanu, Zagiebu, Dakovu, LjиЬ\jani, Sarajevu ј Mostaru. Zahvaljttjиci toj поvој gradi, autor· је Ьiо u mogucnosti гazrjjesiti mnoga proturjecja vezana иz Stadlcrovo cгkveno i drustveno-politicko djelovaпje, prijc svega njcgovo shvacanjc Ьrvatskog povjjesпog i dt·zavпog prava, odnos pt·ema po\jtjckim faktoiima и КraUevinama Hrvatskoj i Slavoniji, slavenskoj jjuznoslavcnskoj ideji, nacionalno-politickomjиgoslaveпstvu, libeгaljzmu i sekularizaciji ru·vatskoga dt·ustva. Izvrsпa Grijakova knjiga
potaknut се bez dvojbe nova istгazivanja .• ћапјо Saпjek
257