JASNA FUGOI

PITANJA I ODGOVORI ZA STRUNI ISPIT ZA ODGAJATELJE PREDKOLSKE DJECE1. DJEJI VRTI KAO DJEJA KUAOsnovni organizacijski oblik za provoenje programa predkolskog odgoja je djeji vrti. Stoga vrtika sredina mora biti struno i profesionalno voena.

Suvremene pedagoke koncepcije naglaavaju uvoenje takvih promjena u pedagokoj praksi koje e modificirati vrti po mjeri svakog djeteta i prema elji svih roditelja, to znai uvoenje pedagokog pluralizma. Polazi se od humanistiko razvojnih vrijednosti (uvaavanja individualnosti svakog ovjeka, te pravo na demokraciju), a ponajprije od vrijednosti samorazvijanja (autonomija, samoostvarenje).

Naglaava se obiteljski model odgoja u vrtiu, to podrazumijeva emocionalnu povezanost i pripadnost. Odgajatelji postaju tim unutar skupine, grade zajednitvo izmeu djece, drugih odgajatelja i roditelja razvijajui osjeaj pripadnosti jednom timu, jednom vrtiu. Veliku ulogu u stvaranju takvog vrtia ima druenje koje podrazumijeva vladanje ozraja podrke i suradnje. Prostor se smatra laboratorijem u kojem se permanentno dogaaju procesi istraivanja djece i odraslih. Kako u Reggio pedagogiji smatraju, prostor je jedan od uitelja. Tako se upravo u njihovom programu daje poseban znaaj kreiranju prostora. Montessori pedagogija primjerice istie vanost pripremljene, strukturirane okoline kao poticaj za djeji razvoj.Djetetu treba omoguiti slobodu pri izboru materijala, partnera i prostora, ime djeji vrti postaje djejom kuom u pravom smislu rijei, budui da djeca ondje osjeaju i obavljaju sve aktivnosti sve aktivnosti iz praktinog ivota kao da su u svojoj vlastitoj kui.Sredina s mnotvom razliitog materijala potie i ubrzava spoznajni razvoj djeteta, pojaava djeje sposobnosti interakcije s nepoznatim stvarima, smanjuje agresivnost. Takoer je vano da postoji prostor gdje se djeca mogu povui, osamiti. Kada dijete ima mogunost stupanja u interakciju s ostalom djecom u sigurnom i privlanom okruenju, ono moe graditi povjerenje u sebe i svoje sposobnosti, to je osnova izgradnje pozitivne slike o sebi. Da bi to bilo ostvarivo, prostor dnevnog boravka trebao bi nuditi centre aktivnosti drutvenijeg tipa, ali i centre u kojima se djeca mogu izolirati. Vano je djetetu osigurati prostor kako za individualnu, tako i za skupnu igru. Bitan element u podravanju djejeg razvoja jest vrijeme koje dijete provede u interakciji s drugom djecom. Nedostatak iskustva u vrnjakim interakcijama moe rezultirati potekoama u socijalnom razvoju, ali i ostalim podrujima razvoja.

Vrti u skladu s djejom prirodom je onaj vrti u kojem se potuje djetetova osobnost, u kojem je dijete sretno.

Nema izravnog pouavanja nego se stvara elja za uenjem, to je snaan pokreta. U takvom se vrtiu ivi, svi prostori su iskoriteni za boravak djece.

Vrti je mjesto gdje dijete kroz igru ui, stjee znanja i sposobnosti, razvija svoje mentalne i tjelesne potencijale. Osim igre, rad takoer predstavlja temeljnu djeju aktivnost, a ima odgojni karakter.

Svi materijali moraju biti djetetu nadohvat ruke, na vidljivom mjestu, igrake trebaju biti prilagoene uzrastu djece. Soba i materijali moraju poticati na istraivanje.

Dijete se u vrtiu treba osjeati emocionalno prihvaenim od strane odgajatelja i ostale djece. Bitan je osjeaj pripadnosti grupi.

Kako bi vrti bio u skladu s djejom prirodom, i kako bi se to je vie mogue dijete osjealo kao kod kue, vrtii otvaraju svoja vrata roditeljima. Roditelji mogu, posebno za vrijeme adaptacije, boraviti sa djetetom u skupini, ukljuivati se u razliite igraonice, radionice , to takoer pomae djetetu u izgradnji povjerenja prema djejem vrtiu.

U izgradnji vrtia kao djeje kue najveu ulogu imaju odgajatelji, iji je elementarni zadatak stvaranje uvjeta za slobodan i nesputan razvoj djeteta, odnosno omoguavanje istraivanja mislima, rijeima, radnjama, materijalima i odnosima na svoj vlastiti nain. Odgajatelj je nositelj vrijednosti i ideja, strunjak, osoba koja neprekidno komunicira s djecom. On mora biti uvjerljiv, zajedno s djecom uiti, radovati se, smijati.Odgajatelj treba biti refleksivni praktiar, osoba spremna na promjene u skladu sa potrebama djece. Stvarajui djeji vrti kao pravu djeju kuu, odgajatelji utjeu na to da su djeca smirenija, samostalnija, ne viu, igraju se bez prisustva odgajatelja, ne tre za odgajateljem, ne svaaju se. Djeji vrti je mjesto ivljenja, igre i uenja djece i odraslih te treba biti otvoren i odgovarati na potrebe djece, roditelja i kulturno-drutvene sredine u kojoj djeluje. Kvaliteta ivljenja djece bitna je za njihov razvoj, odgoj i obrazovanje. Cjelokupna organizacija vrtia treba se uskladiti s potrebama djece.

Ono to je osobito vano jest da odgajatelj ima razvijeno samopotovanje, samopovjerenje i osobnost. Jer samo onaj odgajatelj koji potuje i cijeni samog sebe moi e potovati i cijeniti druge, posebice djecu u svom okruenju.

Kako bi se u odgojnoj grupi dogodile promijene te kako bi se moglo doi do postignua, potrebno je ostvariti uzajamno povjerenje i potovanje.

Na profesionalnom planu treba stvoriti uvjete za istraivanje , a po potrebi promijeniti svoju odgojnu praksu kako bi bilo mogue konstruirati svoje osobno, neposredno iskustvo i znanje. Jer PRAVO ZNANJE JE ONO TO SE STEKNE I IZGRADI PUTEM OSOBNOG ISKUSTVA. Na tom putu najvanije je osloboditi se straha od iznoenja svog osobnog miljenja i stajalita, strah od krivice. Istovremeno s osnaivanjem svoje osobnosti i osnaivanjem profesionalne uloge mijenja se ozraje u odgojnoj grupi u vrtiu. Meu svim promjenama koje se dogaaju najvanija je ona koja se dogaa u odnosima odgajatelja prema djeci. Sama injenica da se prema djeci stie povjerenje i uzajamno potovanje i to ne deklarativno, ve djelatno, stvara se u grupi u vrtiu jedno kvalitetno, poticajno okruenje i ozraje, kako za odrasle, tako i za djecu. U takvom okruenju nema direktnog pouavanja, ve se stvara elja za uenjem, to je jedan vrlo snaan pokreta. U takvim vrtiima hodnici nisu pusti ve ivi, puni djece koja su okupirana raznim aktivnostima i uje se njihova vesela cika i smijeh. Svi su prostori iskoriteni za razne aktivnosti djece, pa se djeca iz razliitih skupina drue. Sva su djeca NAA DJECA, a sve su tete NAE TETE. Djeca vole dolaziti u takav vrti jer imaju na izboru puno materijala, puno kutia za igru ili osamu. I roditelji su zadovoljni jer mogu dolaziti u vrti i vidjeti to im djeca rade, kako se igraju, ue, a spremni su i pomoi kad god je to potrebno.

Djeji vrti je mjesto radosnog ivljenja i druenja, igre, odgojno-obrazovnog rada i razvoja djece. Ova izjava je najkraa definicija vrtia kako ga vidi dr. sc. Arijana Miljak u svojoj knjizi Humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgoja.

Humanistiko-razvojna koncepcija predkolskog odgoja ima za cilj cjelovitost razvoja djeteta, tj. osiguravanje tjelesnog, emocionalnog, socijalnog i intelektualnog razvoja.

PROMJENA U PROSTORU SOBE DJEJEG BORAVKA

Prostor djeci mora biti poticajan da osigurava raznoliko, cjelovito i integrirano uenje. Prostor mora poticati djecu na komunikaciju, grupiranju prema djejim interesima. Sav materijal mora biti dostupan djeci da se njime samostalno koriste, mora poticati njihovu matu i omoguavati da se kreativno izraze.

Prestrukturiranje sobe dogaa se na inicijativu odgajatelja, ali s osnovom promatranja djece, kakvi su im interesi, gdje se najee zadravaju i sl.

Pri strukturiranju sobe treba voditi rauna o rasporedu tihih i glasnih kutia, svijetlosti....

Ukratko, prostor je od velike vanosti za uenje i razvoj djeteta, dakako uz voenje rauna o vremenu koje je na raspolaganju djeci za aktivnost, o materijalima koji se nude i poticajima odgajatelja.

Prostor je vaan i u ulozi promjene ponaanja djece agresivnost, sukobi, jurnjave po sobi. Strunjaci su utvrdili da se promjenom prostora moe utjecati na djelotvorno ponaanje, esto puta bolje nego direktnim utjecajem na djeje ponaanje. Vrata grupe otvorena

Mnogo raznovrsnih materijala, sredstava, alata, pribora za pisanje i crtanje, slikanje, rezanje ( a ne da bude sakriveno u ormarima)

Ne smije se stalno traiti pospremanje sobe, red, istoa po mjerilima odraslih

Ne previe kontrolirati i nadgledavati djecu ve se prema njemu ponaati kao prema razboritoj osobi, uspostaviti s njim prisni odnos, povjerenje, potovanje i suradnju

POTICANJE SAMOPOSLUIVANJA KOD DJECE

Samostalno posluivanje djece pri svim obrocima je u funkciji poticanja samostalnosti kod djece, razvoja samopotovanja i kompetencije. Samoposluivanje daje djetetu vanu poruku da odgajatelj vjeruje u njega i njegove sposobnosti. Samoposluivanje znai vjeru u djeje sposobnosti, ovladavanje vjetinama vanim za budui ivot.

SURADNJA MEU DJECOM

Suradnja se pokazala najkvalitetnijom u mjeovitim grupama. Djeca si meusobno pomau, od praktikih aktivnosti (vezanje cipela...) do intelektualnih aktivnosti (u simbolikoj igri).

Djeca organiziraju igru po svojim interesima, biraju si prijatelje za igru, po potrebi se osamostaljuju. Ta suradnja pogoduje razvoju komunikacije i praktinog govora, a uz pomo odgajatelja potie djecu konstruktivnije rjeavanje sukoba. Suradnja meu djecom proiruje se i na ostale grupe u vrtiu. Vrata grupa su otvorena, garderoba i prostori hodnika se ureuju tako da se i u njima organizira igra i to djece iz razliitih skupina. Na taj nain odgajatelj iskazuje djetetu povjerenje, potie njegovo osamostaljivanje. U takvim situacijama omoguena je raznolika komunikacija meu djecom to ukljuuje i ostalo osoblje vrtia (spremaice, kuharice, domara...).

Ovakva otvorena vrata vrtia otvorena su i roditeljima koji postaju aktivni sudionici u odgojno-obrazovnom procesu. Sudjeluju s odgajateljem u planiranju i programiranju rada na osnovi djejih interesa i potreba, izravno su ukljueni u djetetov razvoj, pridonose radu svojom aktivnou (hobiji, sposobnost, interesi).TAKOER JE VANA I SURADNJA SA STRUNJACIMA. Pedagog postaje pokreta i simulator odgajatelja na eventualnim promjenama u svom radu. Struni tim potie odgajatelja, pokree ga na akcijsko istraivanje svoje prakse, prenosi mu nove ideje i koncepcije, omoguava mu vidjeti iskustva drugih vrtia i odgajatelja, osigurava mu struno usavravanje i izvan vrtia.Odgajatelj dobiva novu ulogu, postaje REFLEKSNI PRAKTIAR, istraiva svoje prakse koji ispituje svoj rad u suradnji s ostalim odgajateljima, unosi nove ideje, mijenja svoju praksu, a time utjee i na razvoj teorijskih postavki.

Promjene se mogu dogoditi i dogaaju se samo ako su odgajatelji spremni i otvoreni za promijene.

Istinska suradnja i osjeaj zajednitva temelj je dugoronog, kreativnog i kvalitetnog rada.

ARIJANA MILJAK: KAKO UINITI DA NAI VRTII BUDU DJEJE KUE, TO ZNAI DA BUDU U SKLADU S DJEJOM PRIRODOM

Jedan od prvih uvjeta ili naela jest uspostava povjerenja i suradnje meu svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa jer je to temelj uspjenog i kvalitetnog rada, uenja i ivljenja djece i odraslih u institucijama

Valja uvaavati i potivati svakog pojedinca, sudionika ovog procesa i sa svakim uspostaviti povjerenje i suradnju

Djeje ustanove moraju biti ureene, organizirane, opremljene itd. u skladu s djejom prirodom a ne suprotno njome

2. OBILJEJA PROGRAMSKOG USMJERENJA I OBRAZOVANJA PREDKOLSKE DJECEProgramsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predkolske djece temeljna je smjernica za odgojno-obrazovni rad u vrtiu. Taj dokument polazi od potivanja naela pluralizma i slobode u primjeni pedagokih ideja i koncepcija, razliitosti u vrstama i oblicima provoenja programa, te demokratizaciji drutva prema subjektima koji su definirani kao nositelji programa.

Zasniva se na humanistiko- razvojnoj koncepciji ija su polazita sljedea:

Dijete je vrijednost samo po sebi i treba potivati njegovu individualnost, treba uvaavati dostojanstvo djeteta, dijete pored opih ljudskih prava ima i posebna prava izraena u Deklaraciji o pravima djeteta.

poticanje cjelovitog razvoja svih njegovih funkcija, sposobnosti i mogunosti Programsko usmjerenje ne daje programske sadraje, nego istie potrebe djeteta prema kojima odgajatelj bira sadraje. Na taj nain, ne samo da se dijete stavlja u sredite odgojno-obrazovnog rada, nego se i odgajatelju daje velika sloboda da samostalno kreira odgojno obrazovni rad i kao takvog ga ostvaruje.

U programskom usmjerenju se naglaava da je zadatak institucijskog predkolskog odgoja ouvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja djeteta te. Konkretnije, ouvanje zdravlja, razvoj emocionalne stabilnosti, samostalnosti, razvoj socijalne interakcije i komunikacije, razvoj pozitivne slike o sebi, razvoj intelektualnih sposobnosti, te poticanje stvaralatva, kreativnosti i radoznalosti.

U organizacijskom smislu istie se vanost otvorenosti i fleksibilnosti sustava.

Vano je da dijete ima mogunost za uspjeno uspostavljanje i razvijanje socijalnih i emocionalnih veza. U takvoj okolini dijete moe razvijati razliite vrste djelatnosti. Odgajatelj treba omoguiti spontano i stvaralako ponaanje, to ukljuuje organizaciju prostora, komunikaciju sa djecom, organizaciju odgojno-obrazovnog procesa, poticanje spontanih aktivnosti, prije svega igara.

Osnovne funkcije institucijskog predkolskog odgoja su osiguravanje uvjeta za optimalan razvoj djeteta, pomaganje roditeljima u brizi za dijete, dopunjavanje obiteljskog odgoja.

Predkolski odgoj utemeljen je na humanistikom pristupu odgoju, suvremenim znanstvenim dostignuima i teorijama o djetetovu razvoju, mora uvaavati dob i pojedinane potrebe djeteta.

Potrebno je zadovoljiti djetetove osnovne i posebne potrebe. Osnovne potrebe ukljuuju zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba, emocionalne potrebe, potrebe za raznolikom stimulacijom, potrebe za uzajamnom komunikacijom.

Izvan- obiteljski predkolski odgoj treba imati to vie osobina dobrog obiteljskog odgoja. Naglaava se vanost suradnje sa roditeljima.Kada kaemo da je programsko usmjerenje humanistiki definirano, to to znai?

HUMANISTIKI USMJEREN PREDKOLSKI KURIKULUM usmjeren je na dijete, a ne na podruja i sadraje obrazovanja. Usmjerenost na dijete znai priznavanje postojanja individualnih razlika; razvoj i odgoj individualnosti, autonomije i slobode svakog djeteta pravo na razliitost (temeljno stajalite ovakvog pristupa).

Razvoj djeteta potie se na taj nain to se prati i ustanovljava aktualni stupanj razvoja djeteta da bi se na toj osnovi ustanovilo to e dijete moi svladati ili postii uz odreen mentalni napor i pomo odgajatelja ili naprednog vrnjaka.

Preferiraju se grupni oblici rada u kojima odgajatelj nudi vei broj aktivnosti kako bi djeci omoguio izbor.

U slobodno izabranim aktivnostima uloga vrnjaka dolazi do posebnog izraaja. Uz pomo vrnjaka, tj. u socijalnoj interakciji dijete lake prebrouje distanci izmeu aktualnog i potencijalnog razvoja.

Druga znaajka kojoj se poklanja pozornost jest RAZVOJ DJEJE SAMOSTALNOSTI tj. razvoj sposobnosti djeteta da samo odluuje u granicama njegovih mogunosti i kompetencija. Za razvoj djeje autonomije odluujue je uzajamno potovanje, razumijevanje i tolerancija. To znai da odgajatelj mora imati povjerenja u dijete i njegove sposobnosti; uvaavati i poticati njegove ideje; valja razvijati i poticati samostalnost djeteta (oblaenje, hranjenje, odabir prijatelja, materijala za igru, rjeavanja problema); JER SAMO SAMOSTALNO DIJETE JE I SLOBODNO DIJETE.

Slijedea znaajka humanistiki usmjerenog kurikuluma jest RAZVOJ DJEJEG STVARALATVA (sposobnost/potencijal koji posjeduje svako ljudsko bie). Da bi dijete moglo izraziti svoju kreativnost treba imati stanovitu slobodu i mogunosti za pogreke te stanovito prihvaanje i vrednovanje od strane odgajatelja/odrasle osobe.

Ako se sputavaju kreativna ponaanja (jer remete red i mir) s vremenom e ona nestati a razvijati se ponaanja poeljna odrasloj osobi

Stvaralaki proces kod djece razvija se u tri etape:

1. ISTRAIVANJE dijete se upoznaje s predmetom, materijalom , pokretom, glasom, zatim istrauje, manipulira, promatra od ega je to, kako izgleda, to se sve moe raditi s tim predmetom

2. UPOTREBA ILI NAIN FUNKCIONIRANJA (tog predmeta, materijala pokreta...)

3. NOVE KOMBINACIJE stvaranje nekih novih kombinacija, pravila upotrebe, dopunjavanju, doraivanju i provjeravanju. Ovu etapu ne moraju postii sva djeca. U odg.-obr. radu najee se zadovoljavamo postizanjem samo druge etape, tj. ovladavanje uobiajenom upotrebom.

U humanistiki orijentiranom programskom usmjerenju nema propisanih obveznih sadraja, ve ih bira odgajatelj prema konkretnim zanimanjima i potrebama svoje djece, kulturi i tradiciji u kojima ustanova djeluje.

Odgajatelj slijedi i razvija interese djece njegova je uloga vie posrednika a manje izravno pouavateljska. Vie je usmjeren na organizaciju sredine, izbor materijala, sredstava i prijedloga aktivnosti koje e poticati djecu na razmiljanje, rjeavanje problema, stjecanje novih znanja.

Krajnji cilj ovakvom planiranju i izboru sadraja aktivnosti jest osposobiti dijete, pomoi mu da samostalno gradi i stjee znanja.

U humanistikoj odgojnoj koncepciji i kurikulumu institucijski kontekst, tj. kvalitetno okruenje, a to stvara uvjete za kognitivni razvoj djeteta (razmjetaj prostora u kojem se dijete kree, igrake, materijali...) bitan je imbenik. Takoer je bitan imbenik i suradnja s roditeljima. U tom odnosu bitan je zajedniki stav roditelja i odgajatelja o tome kakav ele da bude vrti te sudjelovanje roditelja u radu i organizaciji predkolske ustanove. Odgajatelj moe roditelju (i obrnuto) pomoi u boljem razumijevanju djece i njihovih potreba, interesa, osjeaja. Pri stvaranju suradnikog odnosa vana je izobrazba odgajatelja, razvoj njegove praktine kompetencije i umijee komuniciranja s roditeljima.

Dvije su bitne odrednice djejeg vrtia i uloge roditelja:

1. DJEJI VRTI JE MJESTO RADOSNOG IVLJENJA, DRUENJA, IGRE, UENJA, ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE I ODRASLIH

2. ODGAJATELJ JE VODITELJ I POMAGA U IGRI, UENJU I RAZVOJU DJETETA

Humanistika razvojna koncepcija temelji se na:

Ideji humanizma

Spoznaji o specifinim osobinama i razvoju djeteta

Spoznaji o znaajkama izvanobiteljskog odgoja

POLAZITA HUMANISTIKI RAZVOJNE KONCEPCIJE

Dijete je vrijednost samo po sebi, koja se prihvaa u svojoj osobitosti i takoer kao lan obitelji

Dijete ima i posebna prava izraena u deklaraciji o pravima djece (UN 1989.)

Da se u odgoju uvaava djetetovo dostojanstvo, te stalno razvija njegov pozitivni identitet (samopotovanje)

Humanistiki razvojna koncepcija zahtjeva primjenu DEMOKRATSKIH NAELA (da se omogui cjelokupni razvoj djeteta)

Osnovna uloga predkolskog odgajatelja jest da pridonosi povoljnom djetetovom razvoju, osobnosti djeteta i kvaliteti njegovog ivota

Za cjeloviti razvoj djeteta zahtjeva se dobro povezivanje obiteljskog i izvanobiteljskog odgoja

iroko postavljen opi, otvoren i fleksibilan program mora osiguravati potrebe:

Zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba i ouvanje zdravlja

Zadovoljavanje potreba za sigurnou, njenou i ljubavlju

Zadovoljavanje potreba za raznolikom stimulacijom u okolini

Zadovoljavanje potreba za uzajamnosti komunikacije

Dijete u vrtiu razvija RAZLIITE VRSTE DJELATNOSTI:

ivotno-praktine i radne (svlaenje, samoposluivanje) aktivnosti vezane za bioloke potrebe

Raznovrsne igre (funkcionalna, simbolika...)

Drutveno zabavne igre (priredbe, sveanosti, druenja vie djece)

Umjetniko promatranje, sluanje, interpretacija (slikovnice, dramatizacija, glazba)

Raznovrsno istraivanje i stvaranje (pjevanje, sviranje, crtanje, modeliranje)

Istraivako-spoznajne aktivnosti (promatranja, upoznavanja, etnje, izleti, upoznavanje profesije)

Specifine aktivnosti s kretanjem (tjelesno vjebanje, vonja biciklom...)

U skladu s humanistiki razvojnom koncepcijom treba imati u vidu da dijete ima slijedee osnovne potrebe koje treba razvijati:

1. osnovne tjelesne potrebe hrana, zrak, kretanje, igra

2. stvaralake osobine

3. radoznalost i istraivanje

4. komuniciranje

3. TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAE U RADU S DJECOM PREDKOLSKE DOBIOsnovna zadaa djelatnosti predkolskog odgoja jest ouvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja djeteta, te poticanje cjelovitog razvoja svih njegovih funkcija, sposobnosti i mogunosti.

To bi konkretnije znailo: ouvanje zdravlja, te razvoj emocionalne stabilnosti, razvoj socijalne interakcije, razvoj samostalnosti i kompetencije, razvoj pozitivne slike o sebi, poticanje komunikacije, radoznalosti, stvaralatva i kreativnosti, te razvoj intelektualnih sposobnosti, razvoj optimistinog pogleda na svijet, razvoj samokontrole, izgradnja sustava vrijednosti, izgraivanje to bogatije i preglednije slike svijeta, tj. iskustva i znanja.

Pri tome je vana otvorenost i fleksibilnost sustava.

Zadaa je takoer stvoriti okruenje u kojem e dijete moi uspostaviti i razvijati socijalne i emocionalne veze. U takvoj interakciji dijete moe razvijati razliite vrste djelatnosti.

Budui da igra u predkolskoj dobi ima ogromnu vanost za razvoj djeteta, djeji vrti mora biti mjesto za igru. Struno djelovanje na djetetovu igru podrazumijeva oblikovanje materijalne sredine, izbor i raspored igraaka, omoguavanje stjecanja inspirativnog iskustva izvan igre.

Odgajatelj predkolske djece treba to vie koristiti individualni pristup, biti zainteresiran za potrebe i interese djeteta te u skladu s tim birati sadraje. Odgajatelj treba omoguiti djetetu proirivanje iskustva i znanja, poticati i stvarati uvjete za djetetovu aktivnost. Zbog toga je nuno struno znanje i struno usavravanje odgajatelja.

Zadaa je zadovoljiti sve djetetove osnovne i posebne potrebe.

Zadaa je osigurati djeci razmjerno stalan dnevni ritam, higijenske uvjete za ivot i rad, kvalitetnu prehranu, boravak na otvorenom, poticanje motorikih aktivnosti, zatiti djeteta od nepovoljnih vanjskih utjecaja.

Treba omoguiti i poticati djetetovo spontano i stvaralako ponaanje, te uvaavati interese i potrebe djece pri odabiru sadraja, koji se moe mijenjati ovisno o interesu djece.

Zadatak je pokazati djetetu u svakodnevnim situacijama da je voljeno i prihvaeno, te da se odgajatelj rado i s puno ljubavi brine o njemu (Kroz verbalnu i neverbalnu komunikaciju).

Zadaa je osigurati poticajnu materijalnu sredinu.

Vano je omoguiti roditeljima uvid i sudjelovanje u izvan-obiteljskom odgoju i obrazovanju djece.

4. RAZVOJNI I INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU, PROGRAMIRANJU, PRAENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO OBRAZOVNOG PROCESA U DJEJEM VRTIUKvalitetan predkolski program treba djetetu osigurati okruje koje daje sigurnost i skrb, unapreuje sva podruja djetetova razvoja te odgovara potrebama obitelji.

Najznaajnija smjernica koja odreuje kakvou programa jest razina razvojne primjerenosti programa. Koncept razvojne primjerenosti dijeli se na dobnu i individualnu primjerenost djetetu.Dobna primjerenost: istraivanja su pokazala da postoji opi predvidiv slijed odrastanja i promjena koje se zbivaju. Te se promjene dogaaju na svim podrujima razvoja. Znanje o tipinom razvoju djece mora biti okvir za planiranje i programiranje odgojno-obrazovnog rada.Individualna primjerenost: iako postoji odreeni tipian razvoj djece, unutar tog razvoja postoje individualne razlike koje su uvjetovane raznim imbenicima. Odgajatelj se treba prilagoditi individualnim potrebama, mogunostima i interesima djeteta, jer e samo na takav nain dijete izgraditi pozitivnu sliku o sebi, svojim mogunostima i sposobnostima.Smjernice za razvojno-primjerenu praksu:

Razvojno primjeren kurikulum skrbi za sva podruja djetetova razvoja

Primjereno planiranje kurikuluma temelji se na odgajateljevim opaanjima i praenju posebnih interesa i razvojnog napretka svakog djeteta

Planiranje kurikuluma naglaava uenje kao proces uzajamnog djelovanja

(odgajatelj djeci priprema okruenje koje e im omoguiti uenje aktivnim istraivanjem i interakcijom sa drugima)

materijali moraju biti konkretni, vani za dijete, stvarni

treba biti spreman odgovoriti na neuobiajene interese djece

treba osigurati raznolikost aktivnosti i materijala koji se razlikuju po sloenosti i naporu

treba osigurati ravnoteu izmeu odmora i ivih aktivnosti

djeci svih dobnih skupina treba osigurati boravak na vanjskom prostoruIntegrirani kurikulum:

uenje i razvoj predkolskog djeteta ne odvijaju se u usko odreeni predmetima, nego objedinjeno

svaka aktivnost koja potie jednu dimenziju uenja i razvoja, utjee i na druge dimenzije

integracijski pristup podrazumijeva skrb za sva podruja djetetova razvoja5. POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA IVOTA U DJEJEM VRTIUPotreba je stanje u organizmu koje je odraz manjka ili vika neega.

Potreba moe biti izazvana unutarnjima stanjima ili utjecajima iz okoline. Svaka potreba utjee na promjenu ponaanja dovodei do zavrne situacije koja smiruje organizam.

Dijete veinu svojih potreba mora zadovoljiti odmah. Potreba tjera dijete na akciju i moramo je prihvaati kao jaku motivacijsku silu. Djeji vrti mora biti organiziran tako da predstavlja sredinu u kojoj e dijete moi zadovoljiti svoje potrebe.

Vrste potreba:

po nainu nastanka: uroene i steene

po osnovi regulacije sustava na kojem se temelje: organske, psihike i socijalne

na osnovi utjecaja na kvalitetu ovjeka: prave i otuene

Piramida potreba po Maslowu:

fizioloke potrebe

potreba za sigurnou

potreba za pripadanjem i ljubavlju

potreba za samouvaavanjem i cijenjenjem

potreba za samoostvarivanjem

potrebe kognitivnog tipa

estetske potrebe

Potrebe klasificira prema hijerarhiji odnosno prema kriteriju prioriteta. Kod veine ljudi su sve osnovne potrebe jednim dijelom istovremeno zadovoljene. Kada su zadovoljene potrebe nie razine, mogu se javiti potrebe narednog stupnja. Potrebe nikad ne nestaju. Kada se zadovolji jedna, to pokree raanja nove.

Vrste potreba prema Glasseru:

potreba za preivljavanjem

psihike potrebe: potreba za pripadanjem, potreba za moi, potreba za slobodom, potreba za zabavom

Glasser smatra da bi ovjek mogao drati svoj ivot pod kontrolom. Svaki ovjek je jedan kontrolni sustav, to znai da sam sebe moe regulirati. Kod djeteta je sustav kontrole u izgradnji.

Dijete ima osnovne potrebe koje podrazumijevaju:1. tjelesne potrebe

osnovne tjelesne potrebe (za hranom, kretanjem, zrakom,...)

morfoloki status djeteta (njegovanje miinih reakcija)

povienje funkcije krvoilnog i dinog sustava

taktilnu i miino-zglobnu osjetljivost

usavravanje prirodnih oblika kretanja

poveanje otpornosti organizma

2. stvaralake osobine koje dijete spontano pokazuje

iskreno izraavanje svojih potreba i osjeaja

optimistino doivljavanje ivota

sigurnost, samopouzdanje, pozitivna slika o sebi

osjeaj da je voljeno, posebno, vrijedno

osjeaj pripadnosti i privrenosti

potreba za samostalnou i kompetencijom

potreba za samokontrolom

potreba za drutvenou i empatijom

poetna shvaanja o vrijednostima

3. radoznalost i aktivni stvaralaki odnos prema svijetu

potreba da stvara i doivljava novo

uoava pitanja i probleme

samo pronalazi rjeenja i odgovore

provjerava rjeenja

potreba za mogunou sve boljeg zapaanja

potreba za izgraivanjem cjelovitije i preglednije slike svijeta

potreba za postupnim razvijanjem mogunosti uvianja zajednikih svojstava i odnosa, grupiranja, spoznaje o duini, koliini, teini, vremenu, otkrivanju uzrono-posljedinih veza

4. komuniciranje

prirodna potreba za razvojem mogunosti doivljavanja, primanja, razumijevanja i izraavanja verbalnim i neverbalnim putem

Posebne potrebe

1. potencijalne posebne potrebe moe ih imati dijete koje je u svom razvoju imalo odreene rizine faktore

2. prolazne posebne potrebe- moe imati svako dijete, zbog trauma, raskoraka izmeu djetetovih potreba i mogunosti

3. trajne posebne potrebe

Konvencija o pravima djeteta dokument je koji podsjea, upozorava i nalae optimalnu skrb za dijete na svim razinama odgovornosti, osobnoj, strunoj, drutvenoj i dravnoj, te u svim podrujima i razdobljima djetetova ivota.

Dijete u trenutku roenja i tijekom prvih godina ivota ne bi imalo nikakve mogunosti preivjeti kada bi njegovo preivljavanje ovisilo samo o njegovim instinktima i sposobnostima. Ve pri samom roenju djetetovo ponaanje nije besciljno neorganizirano. Njegovo ponaanje prije svega je usmjereno ka postizanju potpunog zadovoljstva. Dijete je iznutra motivirano da se ponaa tako da iskae nedostatak i da to ini sve dok ne dobije to mu je potrebno za preivljavanje. Hoe li njegova potreba biti zadovoljena ovisi iskljuivo o odnosu odraslih prema djetetovim potrebama.Skrb za primarne potrebe predkolskog djeteta je kontinuiran proces tijekom kojeg ono svoje bioloki programirane ritmove usklauje s vanjskim imbenicima i stjee razmjerno stabilne naine iskazivanja svojih potreba i navike vezane za njihovo zadovoljavanje.

Djetetove primarne potrebe, koje su uvjet njegova preivljavanja su san, odmor i kretanje, prehrana, njega i zdravlje, fizika i emocionalna sigurnost, potreba za pripadanjem i ljubavlju. Da bi dijete preivjelo, te potrebe moraju biti optimalno zadovoljene.

U procesu skrbi za dijete predkolske dobi, koje je po svojoj prirodi maksimalno ovisno, posebno je vano koliko e njemu bliske odrasle osobe razumjeti, potivati, raditi na zadovoljavanju njegovih temeljnih ivotnih potreba.

Vano je znati da postoji odreena pravilnost i red u odnosu na osiguravanje djetetova prava na preivljavanje i zadovoljavanje osnovnih potreba. Neke su djetetove potrebe jae i prioritetnije od drugih, kada se one zadovolje, stvaraju se uvjeti za javljanje potrebe vieg reda.

Polazak djeteta u djeji vrti najee je prva situacija u kojoj ono naputa sigurnost obiteljskog okruenja. To je izrazito prijetea situacija u kojoj se dijete osjea naputeno i nesigurno.

Ozraje u djejem vrtiu treba biti dovoljno naklonjeno djetetu da ono moe spontano i na vrijeme iskazati svoje potrebe. Odgajatelj treba podupirati dijete, pomoi mu kada je to potrebno ili mu omoguiti aktivnost kojom e zadovoljiti svoju potrebu.Odgajateljeva znanja i vjetine to su vanije to je dijete mlae, odnosno to je ovisnije o odraslima. Znanje o kvalitetnoj prehrani, o zatiti djetetova zdravlja, o prepoznavanju simptoma pojedinih bolesti, o optimalnim uvjetima sna, kretanja i njege, o djetetovim emocionalnim potrebama, osnovna su znanja svakog odgajatelja. Tek ako zna to djetetu treba da bi bilo zadovoljno, sigurno i prihvaeno, te ako ima vjetine kojima e to na vrijeme i spretno obaviti, odgajatelj e stvoriti vrijeme za rad na poticanju djetetova razvoja.

Organizacijske i materijalne prilike u kojima dijete u vrtiu boravi trebaju biti takve da je dijete zaista zatieno i sigurno, te da ima prostor i vrijeme da radi ono to je za njega vano.

U cjelokupnom odgojno-obrazovnom radu vano je imati na umu da niti jedan razvojni i profesionalni cilj nije vredniji od djetetova prava da bude naspavano, nahranjeno, zdravo, zadovoljno i sigurno, te da se osjea voljeno i prihvaeno.

Postoje osnovna naela rada u zadovoljavanju djetetovih potreba u djejem vrtiu. Naelo aktualnosti provodi se tako da se u pripremi za odgojno obrazovni rad i u samom radu daje prednost onim sadrajima i zadaama koje su za dijete aktualni i vani. To su u radu one zadae koje se odnose na zadovoljavanje djetetovih primarnih potreba i ije ostvarivanje omoguuje djetetu da se zadovoljno i uravnoteeno ukljui u skupne aktivnosti i da prihvati poticaje iz okoline. U odnosu na sadraje rada, to su teme i zbivanja koje dijete doivljava vanim za svoj ivot, za zadovoljavanje neke svoje potrebe.Naelo individualizacije provodi se na nain da se vodi rauna o posebnostima svakog pojedinog djeteta, ali na nain da svako drugo dijete iz skupine u to vrijeme bude sigurno i zadovoljno i ima neke druge dobitke.Naelo stalnosti potuje se ako odgajatelj uspostavi stalan ritam izmjene pojedinih tipova aktivnosti, ako u skupini postoje jasna pravila ponaanja primjerena za svakog lana skupine, te ako se i sam odgajatelj dosljedno odnosi prema unaprijed postavljenim pravilima. Dijete na taj nain treba dobiti prepoznatljivu i predvidljivu strukturu, a ne da se svojim ponavljajuim sadrajima stvara monotonija.

Naelo pravodobnosti provodi se ako odgajatelj na vrijeme prepozna djetetovu potrebu, te osigura uvjete za zadovoljavanje djetetove potrebe. Pravodobnost prepoznavanja djetetove potrebe omoguava mu da razvija primjerene naine izraavanja potreba. Pravodobno zadovoljavanje djetetovih potreba ne znai odmah, nego u razdoblju u kojem dijete moe razumjeti odgodu.Zadovoljiti djetetovu potrebu ne znai initi neto umjesto njega. Ponekad mu je samo potrebno dati doputenje da samo neto uini ili stvoriti uvjete za to. Samo je ponekad potrebna samostalna odgajateljeva akcija.Dijete od najranije dobi moe uiti o tome na koji e nain pokazati to mu treba, a da to drugi razumiju i da bude socijalno prihvatljivo, te da to ne ugroava druge. Vano je da dijete ui vjetine koje mu omoguavaju to samostalnije zadovoljavanje vlastitih potreba, da zna prepoznati i tue potrebe, te da ui iz vlastitog iskustva i oponaanja modela iz okoline.6. KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOKOG RAZVOJA PREDKOLSKOG DJETETA

Psihiki razvoj djeteta i ovjeka uope jeste proces koji se odvija po odreenom redu, pravilima, zakonima:1. PRAVILO PRAKTINOG PONAANJA ODGAJATELJ: JEDINSTVO TJELESNE NJEGE I ODGOJA

psihiki i tjelesni razvoj su meusobno dvosmjerno povezani to znai da tjelesni razvoj utjee na psihiki i obratno2. PRAVILO: PRAVOVREMENO I NA ODGOVARAJUI NAIN STIMULIRATI RAZVOJ IVANOG SUSTAVA

postoji visoki stupanj osjetljivosti nervnog sustava i potreba da se u okolini osiguraju odgovarajui podraaji za razvoj (npr. osmjehivanje i vokalizacija u prvim mjesecima ivota mogu se razviti u odgovarajue sposobnosti ili zakrljati ovisno o ponaanju odraslih u njegovoj okolini)3. PRAVILO: PODEAVATI STIMULACIJE ILI PODRAAJE U SKLADU S POJAVOM DJEJEG PONAANJA

postoji nepromjenjivost redoslijeda javljanja odreenih oblika ponaanja (npr. kod uspravnog hodanja -lei, sjedi, ustaje se uz pomo, stoji, i samostalno hoda; i govora glasovanje, slogovanje prva rije)4. PRAVILO: ODGOJNI POSTUPCI MOGU IMATI EFEKTA SAMO ONDA AKO ODRASLA OSOBA UVAAVA DJETETOVE RAZVOJNE FAZE! Psihiki razvoj odvija se kroz kvalitativno razliite faze. Ponaanje djece u pojedinim fazama odreeno je pravilima koje vee za odreenu fazu (npr. dijete koje je u fazi puzanja ne moe hodati)5. PRAVILO: INDIVIDUALNE RAZLIKE U RAZVOJU PRETPOSTAVLJAJU INDIVIDUALIZIRANE OBLIKE STIMULACIJE ILI PODRAIVANJA OD STRANE ODRASLIH

redoslijed razvojnih faza u pojedinim oblicima ponaanja (govor, hodanje) je identian za svu djecu, a individualne razlike u razvoju oituju se u kvantiteti razvoja i kvaliteti razvoja.

Individualne razlike u kvantiteti razvoja oituju se u brzini, stupnju razvijenosti cijelog organizma ili pojedinih organa; cijele linosti ili pojedinih funkcija

U pogledu kvalitete, individualne razlike oituju se u osobinama temperamenta i osobinama karaktera6. PRAVILO: OMOGUITI AKTIVIRANJE DJETETA U SKLADU S POKAZANIM PONAANJEM

Postoje velike individualne razlike u brzini razvoja pojedinih funkcija i sposobnosti unutar svakog djeteta. Neke sposobnosti doseu visoki stupanj zrelosti ve u ranom djetinjstvu (npr. prepoznavanje glasa i lica poznatih osoba, sposobnost za neverbalnu komunikaciju osmjeh, izraz lica, dranje tijela...)

Na opem planu nezrelosti djeteta imamo neke funkcije vrlo zrele, a one omoguuju intenzivnu interakciju djeteta s njegovom okolinom. Ne uvaavanje tih sposobnosti dovodi do zastoja u razvoju7. PRAVILO: POTRUDITI SE TEMELJNIJE UPOZNATI DIJETE I NJEGOVE POTREBE I U SKLADU S TIME OSIGURAVATI ODGOVARAJUE STIMULACIJE

dijete je u svakom trenutku svog razvoja i otvoren i zatvoren sistem. Otvoreno je za sve podraaje koji su u skladu s njegovim potrebama i mogunostima, a zatvoreno je za sve one koji to nisu8. PRAVILO: ODGOJNI RAD S DJECOM BIT E TO EFIKASNIJI TO JE OSOBA BOLJI OPAA DJETETOVIH AKTIVNOSTI I U SKLADU S TIME NENAMETLJIVO POTIE TE AKTIVNOSTI UVOENJEM ODGOVARAJUIH MATERIJALA, STVARANJEM PROSTORNIH UVJETA, VLASTITIM PONAANJEM KAO UZOROM, POKAZIVANJE ZANIMANJA ZA DJETETOVE AKTIVNISTI!

dijete u svakom trenutku ima vlastitu motivaciju za svoje ponaanje koje proizlazi iz njegovih: - biolokih neravnotea (glad, e, san...)

- psiholokih neravnotea ( raznovrsni perceptivni dogaaji, raznovrsne kognitivne, emocionalne i socijalne stimulacije...)

spontane aktivnosti djeteta koji su rezultat vlastite motivacije predstavljaju snaan inilac djetetovog psihikog razvoja

Osnovni oblici aktivnosti djece od roenja do 6,7 god. ivota:

zajednike praktine aktivnosti djece i odraslih u toku njege (1 god)

zajednike praktine aktivnosti uz pomo orua za rad

samostalne djetetove aktivnosti s predmetima, igrakama

zajednike igre djeteta i odrasle osobe uz koritenje raznovrsnog oblikovanih i neoblikovanih materijala

likovne i grafike aktivnosti (5-6 g.)

socijalne interakcije i druenja s djecom i odraslima9. PRAVILO: SUPROTNO LIAVANJU, OBOGAENA I STIMULATIVNA OKOLINA IMA NEPOSREDNE POZ. EFEKTE ZA RAZVOJ I POSREDNE DUGORONE POZITIVNE EFEKTE. OSNOVNI FAKTOR PRAVILNOG RAZVOJA U RANOM DJETINJSTVU I PRED. DOBI JEST KVALITETNA OKOLINA I ODGAJANJE.

Okolina u kojoj se djeca razvijaju i nain kako se odgajaju u ranom djetinjstvu i predkolskoj dobi (do 3. god. rano djetinjstvo, od 3- 6/7 god. predk. doba) imaju velike neposredne i izvjesne dugorone posljedice bile da su negativne (liavanje) ili pozitivne (poticanje).

Npr. liavanjem odgovarajue prehrane u prenatalnom razdoblju i 1. god. ivota dovodi do nepravilnog razvoja mozga to ima za posljedicu umanjen intelektualni razvoj. Emocionalno liavanje u socijalnim interakcijama ima za posljedicu: zastoj openito u psihofizikom razvoju; doivljaj duboke potisnutosti; pojavu neurotinih smetnji.7. NEODVOJIVOST NJEGE, ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA

Osnovni zadaci kvalitetnog jaslikog programa su zdravlje i sigurnost djece.Meutim, u proteklih 30-ak godina znanje o razvoju male djece uvelike se proirilo. Od najranijih dana svog ivota dojenad je osjetljiva na podraaje iz okoline, te se na njihov razvoj moe uvelike utjecati. Te spoznaje omoguavaju i zahtijevaju ispreplitanje njege, odgoja i obrazovanja male djece.

Djeca jaslike dobi neprestano ue. U emocionalnom smislu, od prvih dana ue da je svijet koji ih okruuje brino i zanimljivo mjesto ili suprotno tome. Svoje djelovanje malo dijete prilagoava svojoj viziji svijeta, kako bi uskladilo ono to se od njega oekuje i ono to samo dijete od svijeta oekuje. Sposobnost djece jaslike dobi za uenje su nevjerojatno velike, no samo ako su uvjeti odgovarajui. Kako bi se ta sposobnost razvijala dijete mora biti spremno za uenje, biti zainteresirano i usredotoeno na aktivnost koju obavlja, svojevoljno obaviti aktivnost kojom se bavi.

Budui da veliki dio djetetovog dana odlazi na rutinske aktivnosti, one mogu pruati kontekst za djeje uenje. Rutine ukljuuju uobiajene aktivnosti kao to su dolazak, odlazak, hranjenje, mijenjanje pelena, odijevanje, kupanje, itanje pria i igranje. Veina tih aktivnosti je kratka, esto se ponavlja i zahtijeva pomo odgajatelja. Djeca jaslike dobi tijekom obavljanja rutinskih aktivnosti ue kako da postanu to samostalnija prilikom hranjenja i odijevanja, te kako dijeliti i suraivati sa svojim vrnjacima. Meutim, do napretka nee doi bez izazova koji bi motivirali djecu. Za mnogu djecu ove dobi uenje znai testiranje granica odgajatelja i okruenja.Dnevni raspored je vodi, ne naredba. On slui kao okvir za planiranje i organizaciju dnevnih rutina i igara djece. Dobar raspored je onaj koji je uravnoteen i fleksibilan. Takav raspored pomae maloj djeci da odre svakodnevne rutine bez nepredvienih dogaaja koji bi ih mogli prekidati.

Maloj djeci je potrebno osigurati izmjenu mirnih i aktivnih razdoblja, individualnih i grupnih igara.

Rutine nisu tu samo da bi se zadovoljile osnovne bioloke potrebe. Tako primjerice rutina hranjenja nije samo hranjivi obrok. To je prilika da se ojaaju veze izmeu odgajatelja i djeteta i potakne rana komunikacija putem osmijeha, gukanja Tijekom mijenjanja pelena i oblaenja stvara se prilika za individualan razgovor sa djetetom i stvaranje dugotrajnog kontakta oima.

Kako bi smo osigurali optimalne uvjete za razvoj male djece, vano je voditi rauna i o okruenju. Prilikom kreiranja prostora za jasliare potrebno je uzimati u obzir i tjelesnu i emocionalnu klimu. Prije svega, sam tjelesni prostor treba biti organiziran tako da zadovoljava djeje potrebe za igrom, jelom, spavanjem, puzanjem, hodanjem, tetoenjem i obavljanjem higijene. Isto tako, tjelesno okruenje mora biti takvo da djelatnici jaslica mogu bez problema i odmah odgovoriti na emocionalne, drutvene, kognitivne i tjelesne zahtjeve male djece o kojoj brinu. Maloj djeci je potrebno druenje i privatnost, vrijeme maenja i vrijeme kada e biti samostalni, kao i vrijeme za tihe i bune aktivnosti.

Okruenje mora biti ivotopisno i privlano, mora pruati mogunost za individualne igre, igre s vrnjacima ili pokraj vrnjaka. Tjelesno okruenje bi djeci trebalo pruati izbor. Izbor im se otvara kada su materijali dostupni i kad okruenje nudi razliite mogunosti igre. Djeca bi iz sredita sobe trebala moi vidjeti sve mogunosti koje im se nude.

Ponueni materijali bi trebali biti takvi da potiu osjetila vida, sluha, mirisa i dodira. Isto tako, radi higijene, trebali bi se lako istiti.Paljivo isplanirano jasliko okruenje potie i promie uenje i razvoj. Sigurno i isto okruenje koje sadri djeci namijenjene materijale i opremu i prostor u kojem se mogu odvijati razliite specifine aktivnosti promie aktivno istraivanje i razvoj djece.Pored samog okruenja, veliku ulogu u unapreenju djetetova razvoja ima odgajatelj. to se tie emocionalnog razvoja, naini kojima odgajatelji reagiraju na djecu uvelike utjeu na taj aspekt razvoja. Jedna od vanih karakteristika emocionalnog razvoja male djece je kratkotrajnost i brzo izmjenjivanje. Jedna od kljunih uloga odgajatelja jest da djetetu osigura odnose i iskustva koja e mu pomoi da razvije samopouzdanje, povjerenje u svijet i ljude oko sebe. Na taj nain djeca dobivaju poruku da su voljena i da je ovaj svijet za njega sigurno mjesto. Kako bi se to postiglo, odgajatelj treba imati topao odnos prema djeci, biti spreman reagirati na djetetove potrebe, potivati dijete, suosjeati s djetetom, prihvaati dijete, biti iskren prema djetetu.Odgajatelji su meu prvim osobama s kojima djeca razvijaju odnose pa zbog toga imaju vrlo vanu ulogu u promicanju djejeg drutvenog razvoja. Odgajatelji i roditelji su ti koji djeci prenose osjeaj ljubavi i prihvaanja. Osjeaj sigurnosti da se dobro osjeaju i budu zadovoljna sobom. Odgajatelji djeci trebaju pomoi razviti drutvene vjetine kako se s drugima slagati, dijeliti, ekati svoj red Odgajatelji trebaju pomoi djeci razlikovati dobro od loega, stvarati prilike za meusobnu interakciju djece, stvarati mogunost za promatranje druge djece u igri, osigurati dovoljno velik prostor i dovoljno materijala za igru.

Kada govorimo o spoznajnom razvoju male djece, vano je znati da ona neprestano istrauju predmete koji ih okruuju. O tim predmetima ue dodirom, kuanjem, mirisanjem, sluanjem. Djeca testiraju znaajke predmeta i ue. Odgajatelji bi trebali poznavati redoslijed i faze spoznajnog razvoja djeteta, kako bi mogli unapreivati njihovo uenje.Uloga odgajatelja u razvoju tjelesnog razvoja jest da djetetu osigura iskustva koja e promicati razvoj i krupne i fine motorike dok istrauju svoju okolinu.

Maloj djeci je potrebno puno prostora kako bi mogla gurati, vui, podizati i sputati predmete, etati, penjati se, skakati, trati.8. ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA, MATERIJALA I VREMENA ZA DJEJE AKTIVNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVIPlansko rasporeivanje prostora, materijala i vremena, izbor i strukturiranje odgojno-obrazovnog procesa, odnosno aktivnosti koje potiu razvoj i uenje djece.

Bitno je objedinjeno i usklaeno funkcioniranje svih elemenata sistema kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ciljevi i zadaci u vrtiu. Vrti ne priprema za ivot, u njemu se ivi ivot.

Bitno je osigurati stjecanje neposrednog iskustva- uiti inei. Treba razvijati inicijativu davanjem prilika da djeluju slobodno, samostalno i odgovorno. Djecu treba ukljuivati u odluivanje o rasporedu sredstava i materijala. Organizacija vrtia treba biti prilagoena djetetu i njegovim potrebama.

1. Centar dramsko- obiteljskih aktivnosti

Taj centar obino je ureen u kutu sobe dnevnog boravka, kako bi bio odvojen od djece koja ne sudjeluju u igrama i aktivnostima koje centar nudi. Poeljno je da centar graenja i konstruiranja bude blizu, jer razni materijali iz tog centra mogu potaknuti dijete na obogaivanje igre u obiteljskom centru.

Prostor treba biti jasno obiljeen. Pregrade ine police, ili neki drugi namjetaj. Ako igra to zahtjeva, namjetaj (ne smije biti previsok, ali ni prenizak) se moe premjetati. Materijali koji se obino nalaze u ovom centru su: tednjak, sudoper, ormarii, police, vjealice, lutke, kreveti za lutke, ogledalo, zdjelice, telefon, odjeu za presvlaenje, odjeu za lutke, prazne kutije hrane...

Odgajatelj mora osigurati okolinu, omoguiti odgovarajue vrijeme i prostor, izabrati i osigurati materijal koji potie djeju matu i maksimalan razvoj igre.

2. Centar graenja i konstruiranja

Taj centar ne smije biti na prolaznom mjestu. Trebao bi imati tepih, jer se djeca esto igraju na podu. Od materijala bi trebao sadravati kocke raznih boja i veliina, autie, zrakoplove, ljude i ivotinje kao igrake.

3. Centar poetnog itanja i pisanja

Centar zahtijeva bogato okruenje, te priznavanje individualnih razlika i razina razvoja svakog djeteta.

Od materijala bi trebao imati knjige, slikovnice, papire, olovke

4. centar likovnih aktivnosti

5. centar stolno manipulativnih igara

Razne stolne igre.

Kroz ove igre dijete ui pravila, uoava razlike u veliinama i oblicima, ui brojeve...

6.vanjski prostor

Igre u pijesku, u travnjaku, igre s vodom i blatom, istraivanje

7. istraivaki centar

8. centar za osamljivanje

Komunikacija, samostalnost, osjeaj ugode mogu u nekom prostoru rasti ili biti zaustavljeni. Hoe li prostor vrtia biti ivotni prostor za djecu, ovisi o nama samima.

Djeca trebaju svoja podruja: igre, razgovora, kutka za osamljenje, mjesto tajni u koje se mogu povui kada god to poele. Djeca trebaju slobodu da bi mogla odluivati, istraivati, i na nama je da im to omoguimo.

Na koji nain moemo to postii?

Da bi dali odgovor na to pitanje prvenstveno moramo uzeti u obzir djeje pravo na individualnost, razliitost i kreativnost te poticati i razvijati individualnost, njihove interese i interakciju. Pri tome je izuzetno vano da mi kao odgajatelji imamo razvijenu osobnost, samopouzdanje i samopotovanje. Jer samo onaj odgajatelj koji cijeni i potuje samog sebe moi e cijeniti i potovati druge, posebice djecu u svom okruenju. Djeca e intuitivno doivjeti osjeaj jednakosti i partnerstva u izraavanju i zadovoljavanju potreba a to je vrlo bitan moment za uspjenu i kvalitetnu zajednicu.

U takvoj emo zajednici moi mijenjati prostor prema djeci, jer su djeca i sama u stvari pokretai i aktivni suradnici u oblikovanju njihovog ivotnog prostora.

PRIPREMLJENA, STRUKTURIRANA OKOLINA VANA JE ZA DJEJI INTELEKTUALNI, SOCIJALNI I DUHOVNI RAZVOJ. VANO JE DA SE DJETETU OSIGURA SLOBODA U IZBORU PARTNERSTVA, MATERIJALA I PROSTORA.

Okruenje u kojem djeca borave treba biti stimulativno, s mnogo igraaka i razliitog materijala. Djeci treba posebno nuditi to vie materijala i neoblikovanog materijala (boce, kutije, kutija za dranje jaja, plastika i kartonske ae, tanjuri, epovi...) kojima e se ubrzati kognitivni razvoj, pojaati djeju sposobnost za interakcijom s nepoznatim stvarima i smanjivati agresivnost djece u meusobnoj interakciji. Prostor u kojemu djeca provode veliki dio vremena treba imati podruja u koje e se dijete moi povui i izdvojiti kada se osjea umorno.

Neki centri aktivnosti prirodno su drutveniji od ostalih (dramski, obiteljski kuti, kuti beba, graevni, frizerski...) oni vie potiu socijalne interakcije od npr. slaganja puzzli, slikanja, modeliranja gline.

Vano je da odgajatelj istrauje materijale za igru, da istrauje organizaciju konteksta koji podrava bogatu i cjelovitu socijalnu igru djece omoguujui priliku za individualnu i paralelnu igru.

ZA CJELOKUPNI RAZVOJ DJETETA potrebno je u odgojnoj grupi (vrtiu) ostvariti relaksirajue, oputajue i podraavajue ozraje. Omoguiti izbor aktivnosti, sadraje koji zaokupljaju dijete u cjelini i ine ga bogatijim.

Valja omoguiti djeci da raspravljaju o onome to su uoili, o svojim idejama, zamislima s drugom djecom, odgajateljima ali i sa roditeljima.

Djeci treba osigurati bogatu ponudu materijala, fleksibilnu organizaciju rada, slobodu kretanja u vrtiu. Igrake i didaktiki materijali trebaju biti grupirani po kutiima u razini djejih oiju i na dohvat ruke. Kutii su privremenog karaktera to ovisi o interesu i potrebama djece.

Naglasak je na poticanje: - stvaralakih osobina djeteta

- radoznalosti i aktivnog stvaralakog odnosa prema svijetuZa poticajno okruenje u djejem vrtiu potrebno je:

1. dobra atmosfera u grupi

2. poticajni prostor sobe djejeg boravka

3. samoposluivanje djece pri svim obrocima

4. suradnja meu djecom

5. proirenje suradnje na druge grupe u vrtiu.

Suvremena koncepcija odgoja i obrazovanja u novije vrijeme promovira/potie organizaciju prostora koja je podreena potrebama i interesima djeteta, njihovom ivljenju i uenju. Iz temelja se promijenila slika o djetetu, njegovim mogunostima i nainu njegova uenja, odgoja i obrazovanja.

Primjer su takvih rjeenja su ustanove Reggio Emilie. Nain rasporeda prostora, ureenje sobe djejeg boravka, hodnika te ostalih prostora izravno nam govori kakvu sliku/teoriju o djetetu ima njegov odgajatelj. U Reggio Emilii esto preureuju prostor onako kako njima trenutno odgovara uz pomo razliitih pregrada, zavjesa i sl. Nema recepta za ureenje i raspored prostora u vrtiu za postizanje pozitivnog ozraja, jer to ovisi o konkretnim uvjetima i mogunostima, o ljudima ali i o interesima i potrebama djece. Nudei im mnotvo materijala, aktivnosti, prostora itd. doputamo im da svoju posebnost iskau te da je dalje razvijaju i usavravaju.

Vrti mora biti mjesto smislenog, kvalitetnog ivljenja i uenja djece. Koncipiran kao radionica za istraivanje, mjesto za individualno i grupno uenje.

Soba djejeg boravka i ostali prostori u vrtiu moraju biti ispunjeni raznovrsnim materijalima, sredstvima i alatima koji su dostupni djeci i koje oni slobodno biraju, s njima barataju, istrauju, igraju se.

Oslikavanje prostora u djejem vrtiu ima izuzetan znaaj, slui kao poticaj i izazov, potie na kreativnost i stvaralatvo.

Reggio Emilie: Prostor je projekt koji oblikuje i doputa neki odnos. On ima svoj poseban govor iako uti. PROSTOR JE TREI UITELJ IAKO UTI!

Prostor ravnomjerno odgaja dijete pa ga se naziva treim uiteljem. Vrti nije priprema za odgoj i obrazovanje koje slijedi ve je on mjesto u kojem djeca ue, razvijaju se i stvaraju.

Promiljeno ureen prostor potie druenje djece te samostalnost u izvedbi igara. Prostor djejeg boravka pripada djeci.

Tiha mjesta u sobi upuuju na individualnu igru i odmaranje. Odgajatelj povremeno mijenja neke centre polazei od djetetovih elja i stanja. Da bi se djeca mogla usredotoiti na igru valja odrediti jasne granice izmeu razliitih kutia. Granice spreavaju utravanje i ometanje igre. Niske pregrade u obliku polica, stiropora, pokretnih zavjesa i sl. osiguravaju dostatan stupanj intimnosti a dozvoljavaju takoer vizualan pregled svih djelatnosti u sobi.

KUTII ODREDITI JASNE GRANICE IZMEU NJIH.

Marija Montessori (djeji vrti kao djeja kua) dri da je okolina koja je pripremljena za dijete istodobno i odgojno sredstvo i znak slobode. Sredinja tema Montessori pedagogije je mogunost da se djetetu omogui sloboda u izboru materijala, partnera i prostora. Upravo je ona traila da djeji vrti bude djeja kua. Da se djeca tako osjeaju te da mogu obavljati sve aktivnosti iz praktinog ivota kao u svojoj kui.

Kvalitetnom organizacijom prostora moe se uinkovito djelovati na proces razvitka drutvene komunikacije meu djecom. Meutim, same promijene rasporeda u prostoru nee dati oekivane rezultate bez adekvatnog odgajatelja kao bitnog odgojnog imbenika.

9. PARTNERSTVO ODGAJATELJA I RODITELJA I RAZVOJA DJECEObitelj je primarna djetetova zajednica. U toj zajednici zapoinje odgoj djeteta, u njoj dijete dobiva prve "upute" za ivot.

Dijete se u obitelji osjea sigurno, a taj njegov osjeaj sigurnosti obino se naruava kada je ono primorano da dio svog vremena provodi izvan dobro poznatog obiteljskog okruenja. To se obino dogaa pri polasku u jaslice ili djeji vrti.

Tu se dijete susree sa osobama koje mu nisu bliske, sa okolinom koja mu nije poznata i to za njega predstavlja veliki stres. U tom vremenu adaptacije izuzetno je vana uloga odgajatelja kako bi dijete to lake prebrodilo to razdoblje. Meutim, tu je vaan i utjecaj roditelja, to znai da je suradnja odgajatelja i roditelja od neprocjenjive vanosti ukoliko elimo pozitivno utjecati na cjelokupan rast i razvoj djeteta, i to ne samo u vrijeme adaptacije nego tijekom cjelokupnog odgojno obrazovnog procesa.

S ovom temom se u odgojno obrazovnim ustanovama esto susreemo, ali smatram da suradnja roditelja i odgajatelja u predkolskim ustanovama nije uvijek na visokoj razini. U veini djejih vrtia nailazimo na sline, povrne oblike suradnje koji obino ukljuuju razne poruke izvjeene na panoima, roditeljski sastanak na poetku pedagoke godine i kratki pozdrav pri dolasku u vrti.

TO PODRAZUMIJEVA PARTNERSTVO RODITELJA I ODGAJATELJA ?

Prema Miljak (1996.), partnerstvo predstavlja, ne samo podravanje interpersonalne komunikacije odgajatelja i roditelja u kojoj se izmjenjuje znanje o djetetu i konkretnoj odgojnoj praksi, nego predstavlja i izravno sudjelovanje roditelja u izboru programa i odgojne prakse, a ne samo sudjelovanje u nekim odlukama u njoj.

Partnerstvo otvara mogunost roditeljima da se ukljue kao ravnopravni partneri u odgojno obrazovni proces, da biraju programe, vrtie i odgajatelje. Smatram da je diskutabilno koliko je to zaista ostvarivo u svakodnevnoj odgojno-obrazovnoj praksi te da to ovisi o mnogim vanjskim imbenicima (mjesto stanovanja, materijalni uvjeti, ponuda djejih vrtia)

Odgajateljeva profesionalna uloga ne ukljuuje samo rad s djecom, nego i suradnju s roditeljima.

Kompetentni roditelji i kompetentni odgajatelji imaju temeljne uvjete za potencijalno partnerstvo, meutim, to nije dovoljno da bi bili kompetentni suradnici.

Odgajatelj mora biti svjestan da je roditelj djeteta s kojim radi njegov suradnik, te da su njegova profesionalna i roditeljeva ivotna uloga u mnogo emu sline. I jedan i drugi djetetu su prijeko potrebni, i premda jedan drugog ne iskljuuju, zapravo se rijetko dogaa da su svo troje zajedno dijete, roditelj i odgajatelj. Odgajatelj nije nazoan roditeljevom postupanju prema djetetu, niti je roditelj nazoan za vrijeme odgajateljevog rada s djetetom. Dijete je jedini svjedok njihovih uloga u svom odrastanju, to se moe vidjeti po cjelokupnom razvoju djeteta.

Upravo po onome to dijete pokazuje, odgajatelj i roditelj stvaraju miljenje jedan o drugome.

Partnerstvo kao takvo trai prvenstveno veliko povjerenje, izuzetnu otvorenost i toleranciju, a prije svega objektivnost i sposobnost za razmjenu informacija.

TKO IMA KORISTI OD PARTNERSTVA RODITELJA I ODGAJATELJA?

Kvalitetni partnerski odnosi roditelja i odgajatelja korisni su svim sudionicima odgojno obrazovnog procesa, a posebno djeci, zbog kojih se partnerstvo i razvija. Bliski, topli, uvaavajui i potpomaui odnosi roditelja i odgajatelja pruaju djetetu osjeaj sigurnosti i veeg samopouzdanja. Djeca su zapravo stvarni "pobjednici" dobre suradnje roditelja i odgajatelja.

Zainteresiranost roditelja za prostor vrtia i za ono to se u njemu dogaa, njihovo aktivno sudjelovanje i iskrena prihvaenost od strane odgajatelja prua djetetu osjeaj pripadanja, ali i pozitivno utjee na djetetov stav prema vrtiu. Tijekom odgojno-obrazovnog rada vie puta sam imala priliku uvjeriti se koliki je utjecaj zainteresiranosti roditelja za dogaanja u djejem vrtiu na dijete. Tako smo u djejem vrtiu Omialj povodom uskrnjih blagdana organizirali radionicu za djecu i roditelje koja je ukljuivala izradu prigodnih ukrasa. Radove smo izloili u hodniku, na ulazu u vrti. Idueg dana, djeca, iji su roditelji bili prisutni, hvalisali su se iji je roditelj to napravio, iz njihovih rijei i ponaanja nije bilo teko primijetiti koliko su zadovoljni.

Djevojica M., iji roditelji gotovo nikada nisu prisutni na slinim dogaanjima, bila je vidno potresena, sjela je ispod izloenih radova i plakala, govorei da samo njezina mama nije bojala jaja.Koristi za dijete:

Suradnja doma i obitelji djetetu prua osjeaj sigurnosti i pripadnosti. Djeca osjeaju da su lanovi njihove obitelji istinski prihvaeni. Vrti tada postaje pozitivno iskustvo za cijelu obitelj.

Koristi za obitelj:

Sudjelovanje obitelji dio je odgojno obrazovnog procesa. Istraivanja su pokazala da se sudjelovanjem roditelja u radu djejeg vrtia razvija i njihovo samopouzdanje i roditeljska kompetencija.

Roditelji koji sudjeluju u izvanobiteljskom odgoju svoje djece i koji ponekad borave u skupini imaju priliku promatrati svoje dijete u odnosima sa drugom djecom i na taj nain bolje razumiju razvojne faze djeteta.

Promatrajui odgajatelja u radu s djecom, mnogi roditelju poinju koristiti primjerenije odgojne postupke kod kue.

Roditelji, promatrajui svoju djecu u skupini poinju vie cijeniti uspjehe svoje djece i odavati im priznanja.

Roditelji kod ovakve suradnje imaju koristi i na osobnom socijalnom planu. Naime, esto se stjeu trajna prijateljstva sa ostalim roditeljima, ali i sa odgajateljima. Roditelji poinju cijeniti (esto omalovaavan) odgajateljski poziv i same odgajatelje.

Koristi za odgajatelja:

Da bi odgajatelj mogao bolje razumjeti dijete, potrebne su mu i informacije koje mu moe dati samo roditelj. Razmjena informacija o djetetu i stjecanje uvida o ponaanju djeteta, njegovim interesima i navikama u obiteljskom domu pomoi e odgajatelju da bolje shvati potrebe djeteta.

Na taj nain odgajatelj dobiva cjelovitu sliku o djetetu i lake pronalazi adekvatne naine za zadovoljavanje djetetovih potreba.

OBLICI KOMUNIKACIJE RODITELJA I ODGAJATELJA

Moram napomenuti da sam u dosadanjoj odgojno obrazovnoj praksi uglavnom susretala sline oblike suradnje odgajatelja i roditelja, koji su se svodili na pismene obavijesti na ulazu u prostor dnevnog boravka, kratki pozdrav ujutro i popodne, te eventualno roditeljski sastanak i poneku likovnu radionicu u vrijeme blagdana.

U literaturi se navode dva oblika komunikacije: pismeni i direktni.

Pismeni oblici komunikacije:

- Broure one pomau roditeljima da naue neto o programu.

One uglavnom sadre opise provoenja programa u vrtiu i njihovu filozofiju.

- Oglasne ploe one sadre informacije koje mogu ukljuivati obavijesti o sastancima, letke o razvoju djece, prehrani ili drugim vanim temama za odgojno obrazovni proces. Na oglasnoj ploi moemo izloiti djeje crtee, tjedne i dnevne planove rada, informacije o projektima koji se provode u skupini, izjave i prie djece, zahvalnice obiteljima te fotografije lanova obitelji i djece u aktivnostima.

- Putujue biljenice to su jednostavne biljenice koje su ukraene djetetovim crteima koje putuju na relaciji djeji vrti obitelj.

Ovo je dobar oblik suradnje u sluaju kad roditelji nemaju vremena za druge oblike suradnje ili za one obitelji koje vole pisati o svojim osjeajima i razmiljanjima.

- Kutije s prijedlozima to su kutije u koje roditelji mogu ubacivati svoje poruke ispisane na papiriima. One ih potiu da dijele svoje ideje s odgajateljima.

Direktna komunikacija sa obitelji:

Roditeljski sastanci

Roditeljski sastanak je najei oblik okupljanja i rada strunjaka sa skupinom roditelja djece koja su ukljuena u neki od izvanobiteljskih oblika predkolskog odgoja. Roditeljski sastanci mogu imati razliite ciljeve i oblike rada.

Roditeljski sastanci predavakog tipa organiziraju se radi informiranja roditelja o posebnostima predkolskog odgoja ili nekim bitnim obiljejima djetetova razvoja. Na te se sastanke esto pozivaju i strunjaci izvana, ukoliko je to potrebno (lijenici,...), te djelatnici strunog tima djejeg vrtia.

Roditeljski sastanci oglednog tipa za cilj imaju demonstraciju metoda i sadraja odgajateljevog rada , te se roditeljima omoguava uvid u djetetove reakcije na takav rad.

Roditeljski sastanci organizirani radi druenja djece i odraslih vrlo su popularni i esto su dio vrtike tradicije. Takvi roditeljski sastanci se obino organiziraju u vrijeme blagdana i vrijeme posebnih zbivanja kao to je odlazak djeteta iz vrtia.

Roditeljski sastanci komunikacijskog tipa obino se organiziraju kako bi roditelju omoguili razmjenu misli, stavova i iskustava s drugim roditeljima, kako bi se roditelji potaknuli na promiljanje o temama vanima za njihovo dijete i za roditeljstvo, te kako bi se doprinijelo jaanju njihove roditeljske kompetencije. To su esto radionice koje vode strunjaci ili sami odgajatelji. One su u skladu s interesima roditelja. Roditelji su aktivni sudionici koji uz pomo voditelja sami dolaze do odreenih spoznaja i zakljuaka. Posjet obiteljskom domu

Kod kunih posjeta vano je da odgajatelj uspostavi dobar odnos s roditeljima. Posjeti obiteljima posebno su korisni u vrijeme adaptacije djeteta, pa ak i prije samog polaska u vrti, kako bi se dijete to bolje upoznalo s odgajateljem, te kako bi mu vrijeme adaptacije bilo to manje stresno. Ti posjeti su korisni prije svega radi uspostavljanja dobre socio emocionalne veze djeteta i odgajatelja, ali i dobrog suradnikog odnosa roditelja i odgajatelja.Individualni razgovori

Individualni razgovori se najee odvijaju nakon radnog vremena odgajatelja u prostoru vrtia. Odgajatelj uz rijei dobrodolice daje priliku roditelju da pria o svom djetetu, da postavlja pitanja i da razgleda mapu ili dosje gdje se prati razvoj i napredak njegovog djeteta.

Prema istraivanjima, priblino etvrtina odgajatelja je vodila individualne razgovore sa roditeljima. Ostali navode da do sada nisu osjetili potrebu pozvati roditelja na razgovor, jer sve uspijevaju rijeiti u svakodnevnim kontaktima s roditeljima na vratima sobe u jutarnjim i popodnevnim satima.

Na individualnom razgovoru treba na partnerskoj razini razgovarati o djetetovom napretku, jer to zapravo veina roditelja eli uti, pa je to obino dobra motivacija. Ukoliko postoji neki problem, uvijek ga je bolje spomenuti nakon to prvo kaemo neto dobro o djetetu, odnosno njegovom napretku. Svaki djetetov uspjeh ili svaka njegova posebnost koju je odgajatelj uoio moe biti dobra motivacija roditelju za razgovor.

Za razgovore sa roditeljima vano je dobro se pripremiti kako bi roditelju ulijevali povjerenje u nau strunost.

Prije samog razgovora nune su odreene tehnike pripreme. Potrebno je predvidjeti prostor za razgovor u kojem nas nee nitko ometati. Roditelju treba omoguiti da izabere vrijeme koje mu odgovara, te mu ponuditi nekoliko termina koji su i odgajatelju pogodni.

Razgovor je proces i ima svoje faze. U uvodnom dijelu vano je stvoriti odreenu oputenost, uspostaviti dobar odnos.

Sredinji dio razgovora zapoinje kada se poinje govoriti o temi kojom smo motivirali roditelja. Razgovor ne smije ni u kojem sluaju biti nekakvo pametovanje ili propovijed, nego dogovaranje. Odgajatelj pri tome treba biti fleksibilan i prilagoavati se roditelju neki roditelji nisu toliko otvoreni da mogu slobodno razgovarat o svom djetetu.

Odgajatelj o djetetu treba govoriti s dobrim oekivanjima za daljnji razvoj i biti to je vie mogue pozitivan. Ni u kojem sluaju nije poeljno "tuakanje" djeteta.

Na kraju razgovora uvijek je dobro saeti sve to je reeno i ponoviti ono to je najbitnije.

Navedenim oblicima komunikacije eli se razviti odnos meusobnog povjerenja roditelja i odgajatelja. Odgajatelj treba pri tome razvijati vlastitu kompetenciju, ali istovremeno podravati obitelji u njihovom zadatku odgoja djece. Odgajatelj treba potivati dignitet svake obitelji i njihove kulture, obiaje i vrijednosti. Potrebno je potivati obiteljske vrijednosti u odgoju i njihova prava na odluivanje o svojoj djeci.

Vrlo je vano da odgajatelj interpretira napredak djeteta roditeljima i pomae obiteljima shvatiti i priznati vrijednosti razvojno primjerenih programa.

Odgajatelj je tu da pomogne roditeljima da bolje razumiju svoje dijete.

RAZINE ODNOSA RODITELJA I ODGAJATELJA

Izmeu veine roditelja i odgajatelja postoji komunikacija, samo to je ona nekad bolja a nekad loija.

Prva razina komunikacije/odnosa podrazumijeva svakodnevni fiziki kontakt pri dovoenju i odvoenju djeteta, uz izmjenu uglavnom turih informacija o djetetu, roditeljskim obvezama prema djejem vrtiu i sl. Istu razinu ine i informativni roditeljski sastanci na kojima su roditelji obino pasivni primatelji informacija. Ovakvi odnosi roditelja i odgajatelja nisu kvalitetni, jer je rije o povrnom i formalnom odnosu. Relativno esto sam imala priliku biti svjedok upravo ove razine komunikacije izmeu roditelja i odgajatelja. ak i kada se organiziraju odreene radionice i sl., ini mi se da velik broj roditelja dolazi jer ima osjeaj da mora. Zbog toga smatram da bi u to veoj mjeri trebalo poticati roditelje da sami iniciraju odreene aktivnosti koje bi poboljale suradnju. Osobno bih roditeljima konkretnim primjerima iz prakse nastojala dati do znanja koliki je utjecaj suradnje na dijete, odnosno koje su dobrobiti toga, budui da roditelji esto puta ne uviaju potrebu za suradnjom. Logino bi bilo da svaki roditelj eli samo najbolje svom djetetu, te da bi to trebala biti motivacija za suradnju. Meutim, ljudi su razliiti i vjerujem da to esto puta u praksi nije ostvarivo.

Drugu razinu odnosa ini povremeno ukljuivanje roditelja u neke aktivnosti vrtia, koje uglavnom nisu kvalitetno osmiljene. Tu se uglavnom radi o roditeljskoj pomoi pri organiziranom odvoenju djece iz vrtia. Tu se ubrajaju i roditeljski sastanci radionikog tipa, gdje je ipak prisutna odreena interakcija izmeu roditelja i odgajatelja, ali i roditelja meusobno.

Takvi odnosi samo djelomino zadovoljavaju potrebe sudionika odgojno obrazovnog procesa i dugorono vrlo vjerojatno nemaju znaajnijeg uinkaTreu razinu odnosa ine suradniki odnosi temeljeni na meusobnom poznavanju, uvaavanju i ravnopravnosti roditelja i odgajatelja. Ovu razinu ine dobro osmiljene, voene aktivnosti koje su prilagoene eljama i potrebama roditelja. Tu spadaju razne radionice za roditelje, igraonice za djecu i roditelje i sl.

Rezultat visoke razine ukljuenosti roditelja u ivot i rad vrtia od velike je vanosti za sve imbenike odgojno obrazovnog procesa.

etvrtu razinu odnosa ine partnerski odnosi obitelji i djejeg vrtia. Na ovakve partnerske odnose nailazimo u programima Reggio Emilia i Korak po korak. Oni pridaju osobitu pozornost poticanju i njegovanju partnerskih odnosa obitelji i djejeg vrtia, to znai da roditelji imaju pravo i obvezu sudjelovati u odlukama koje se tiu njihove djece u svim podrujima ivota, odgoja, razvoja i uenja.

OBILJEJA SURADNIKOG ODNOSA

Da bi odgajatelj mogao suraivati sa roditeljem, nuno je da ima povjerenja u njega, ali i u sebe samoga. Pozitivan stav prema sebi i roditelju preduvjet je za zajedniko djelovanje.

Pozitivan stav prema sebi i drugima nuan je i kod jedne i kod druge strane. Takoer je vana objektivnost u odnosu na situaciju, sebe, druge. Bitna je i emocionalna pismenost u odnosu na iskazivanje osjeaja i razumijevanje tuih emocionalnih iskaza.

Obiljeja suradnikog odnosa su:

Samopotovanje

Potovanje

Poticanje

Prikupljanje, primanje i davanje podataka

Dogovaranje

Zajednitvo u radosti, tuzi, strahu...

Kako bi komunikacija bila to uspjenija, vano je biti "emocionalno pismen". Pod tim se podrazumijeva da se na razumljiv nain iskazuju osjeaji i da se zna prepoznati i razumjeti tue osjeaje.

Emocionalno pismen odgajatelj svoju e komunikaciju s roditeljima obogatiti emocijama, na socijalno prihvatljiv i roditelju razumljiv nain.

Objektivnost, spontanost, bliskost i povjerenje ine temelj u stvaranju suradnikih odnosa i postizanju zajednikih ciljeva izmeu odgajatelja i roditelja.

KAKO UNAPRIJEDITI SURADNIKE ODNOSE ?

Razlozi nepostojanja stvarnog partnerskog odnosa izmeu roditelja i odgajatelja mnogobrojni su od onih subjektivne prirode (nezainteresiranost, neuvianje potrebe za suradnjom, nespremnost na ulaganje dodatnog vremena i napora,...) do razloga objektivne prirode (nedostatak vremena, zasienost i umor ostalim obvezama,...). Krivnju za nepostojanje suradnje odgajatelji i roditelji obino prebacuju jedni na druge. Meutim, upravo su odgajatelji odgovorni za uspostavljanje i odravanje suradnje to eim kontaktima s roditeljima. Odgajatelji trebaju otvoriti vrata vrtia, pozvati na suradnju, utvrditi oekivanja roditelja, ponuditi svoje znanje i vjetine roditeljima kao pomo u odgoju djece.

Odgajatelji trebaju pokazati volju i spremnost da ue s roditeljima i od roditelja.

Da bi roditelji i odgajatelji mogli suraivati, moraju se prethodno meusobno upoznati, te izgraditi povjerenje, koje je temelj budue suradnje. Od odgajatelja se oekuje da naui stvari gledati oima roditelja, te da u roditeljima vidi svoje najbolje suradnike.

Odgajatelj e najlake i najbre stvoriti osjeaj sigurnosti i povjerenja ako u razgovoru s roditeljima bude prirodan, spontan i nenametljiv. Odgajatelj treba roditelju dopustiti iskazivanje stavova, miljenja i osjeaja i pridavati im vanost. Nakon toga odgajatelj treba djelovati na odgovarajui nain u odnosu na iskazane potrebe i probleme. Tu je vano napomenuti da odgovarajue djelovanje ne znai i ostvarenje svega onoga to roditelj eli. Odgovarajue djelovanje moe ukljuivati pomo roditelju u rjeavanju problema, ali i takvo djelovanje da roditelju kaemo da mu ne moemo pruiti pomo i da ga uputimo onamo gdje e mu biti pruena pomo (npr. logoped, psiholog) Budui da se roditelji meusobno razlikuju, tako i svoju zainteresiranost za ivot djeteta u djejem vrtiu pokazuju na razliite naine. Odgajatelj mora pronai zajedniki jezik sa svakim roditeljem ponaosob. Odgajatelj treba biti susretljiv, smiren, paljiv, prilagodljiv, kreativan, strpljiv... Te osobine su pretpostavke da e odgajatelj uspostaviti dobru suradnju s roditeljima.

STAVOVI ODGAJATELJA KOJI OBESHRABRUJU SURADNJU

U odgajateljskom poslu u komunikaciji s roditeljima velik problem moe predstavljati stav odgajatelja kako za neke probleme nema rjeenja. Vrlo esto, opi negativan stav prema roditeljima i sumnja u postojanje rjeenja kada se pojavi problem, temelje se na onome to odgajatelji vjeruju o sebi i roditeljima u odreenoj situaciji te na onome to oekuju od suradnje s roditeljima.

Razlozi takvih vjerovanja i oekivanja obino lee u odgajateljevom iskustvu s roditeljima, odnosno u dosadanjim rjeenjima vezanih uz roditelje i problemske situacije. Obeshrabrujue stavove odgajatelji stjeu tijekom svog rada. Takvi stavovi esto postanu trajni i utjeu na razmiljanje o roditeljima, te vrednovanje roditelja i njihovih postupaka. Kada se odgajatelju u nekoj problemskoj situaciji vezanoj za roditelje dogodi neuspjeh, odgajatelj tu situaciju i taj neuspjeh pretvara u opi stav.

Iz negativnog stava proizlaze ili sukobi ili izbjegavanje kontakata.

Zbog negativnih misli i osjeaja prema roditelju moe se dogoditi da odgajatelj ne pokazuje ak ni prema djetetu prikladne oblike ponaanja.

Negativne misli i stavovi spreavaju odgajatelja da prepozna postojanje pravoga problema.

Odgajatelj treba jaati pozitivnu sliku o sebi te konkretizirati negativne dojmove na odreene situacije. Ako odgajatelj ima problema s nekim roditeljima vano je da to ne prenosi i na odnos s ostalim roditeljima, a jo vanije da to ne prenosi na djecu.

Odgajatelj se treba predstaviti kao kompetentan profesionalac, treba pouiti roditelje o razvojnim obiljejima djeteta, o razlikama meu djecom i posebnostima individualnog pristupa.

Suradnja s roditeljima je kontinuirani proces koji se temelji na meusobnom povjerenju. Pozitivna interakcija izmeu roditelja i odgajatelja moe djeci pruiti kvalitetnije i raznovrsnije poticaje te izmeu ostalog biti model za kvalitetniju komunikaciju i interakciju meu njima samima.

Partnerstvo roditelja i odgajatelja mora se zasnivati na aktivnom sudjelovanju i jedne i druge strane. Od takvog partnerstva najvie koristi e imati dijete, no roditelj i odgajatelj takoer profitiraju kroz partnerski odnos. Odgajatelj moe pomoi roditelju svojim strunim znanjem te e roditelj moi kvalitetnije izai u susret djetetu, njegovim potrebama i interesima.

Odgajatelji e dobiti cjelovitiju sliku o djetetu, te e na taj nain takoer moi kvalitetnije zadovoljiti djetetove potrebe.

Suradnja s roditeljima toliko je vana da je i zakonski ureena. Ta naela nuno je ugraivati u svakodnevnu praksu, te stvarno, a ne samo deklarativno, na njima graditi sustav odgoja i obrazovanja predkolske djece.

10. PARTNERSTVO ODGAJATELJA I LANOVA

STRUNO RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVI

Predkolska ustanova je mjesto radosnog ivljenja, igre i cjelokupnog razvoja predkolske djece. Osim ostalih imbenika, na razvoj djece utjee i ope vrtiko ozraje kojeg ine odnosi koji u njemu vladaju. To su odnosi izmeu djece, odgajatelja i djece, odgajatelja i roditelja te odgajatelja i lanova struno-razvojne djelatnosti.

U svakoj organizaciji rada postoji odreena hijerarhija odnosa. Ona u velikoj mjeri odreuje razine odgovornosti za odnose meu ljudima. Sukladno tome moemo govoriti o ravnatelju vrtia kao osobi koja nosi veliki dio odgovornosti za ope vrtiko ozraje i za odnose koji vladaju meu djelatnicima vrtia. Ravnateljeve su obveze:- osiguravanje materijalnih i organizacijskih uvjeta za odgoj u djejem vrtiu- omoguavanje timskog rada i pozitivne radne atmosfere- informiranje i edukacija svih zaposlenika

Ukratko, to bi znailo dobru organizaciju procesa odgoja i obrazovanja te stvaranje uvjeta za kvalitetan odnos meu zaposlenicima vrtia.

lanove struno-razvojne djelatnosti ine: - pedagog - psiholog - defektolog - zdravstveni voditelj (via medicinska sestra, socijalni radnik, lijenik)Zadaa pedagoga jest uspostavljanje zajednikog razumijevanja svih sudionika o svemu to se dogaa u vrtiu te osiguravanje uvjeta za kvalitetno ivljenje djece i odraslih. Za njega se kae da je drugi par oiju, to bi znailo da on prati djecu i odgajatelje rad, prenosi informacije i znanja o djeci te promilja naine provoenja strategije rada i odgoja.

Obveze psihologa su - opaati, pratiti i reagirati na svaki sluaj naruavanja djetetova integriteta- senzibiliziranje i educiranje odgajatelja i roditelja za djeje potrebe i prava

Zadae defektologa jesu - osiguravati djetetu s posebnim potrebama pravo na mjesto u vrtiu, osigurati mu odgovarajui program, osigurati mu zadovoljavanje primarnih potreba, omoguiti mu pravo na druenje s vrnjacima

Od zdravstvenog djelatnika se oekuje da osigura djeci zadovoljenje primarnih potreba, da senzibilizira i educira sve sudionike u odgojnom procesu promiui zdrave stilove ivljenja. Struni tim (uz odgajatelja) snosi odgovornost za kvalitetu rada i odgojnog procesa. Oni svojim zajednikim djelovanjem moraju pridonositi ostvarenju svih funkcija djejeg vrtia: programiranje, praenje, ostvarivanje strunog napredovanja i usavravanja.

Odgajateljsko vijee takoer je za vrtiko ozraje vana i utjecajna formalna skupina koju ine svi odgajatelji vrtia i lanovi strunog tima.

Da bi se ostvario pozitivan suradniki odnos izmeu odgajatelja i lanova struno-razvojne djelatnosti potrebno je razvijati vjetine za uspjeno komuniciranje. Kroz ovu interakciju ostvaruje se rad na sebi, izgradnja partnerskih odnosa, uspostava pozitivne radne atmosfere, rjeavanje problematinih situacija, donoenje zajednikih odluka i zajedniko unaprjeivanje odgojno-obrazovne prakse. Odnos izmeu odgajatelja i struno-razvojnih djelatnika trebao bi imati odreene kvalitete: 1) uzajamno potovanje stavova i miljenja 2) otvorenost u komunikaciji

3) iskrenost, potovanje 4) meusobna pomo, izraavanje podrke, iskazivanje povjerenja

U svrhu boljeg razvijanja odnosa meu djelatnicima vrtia, knjiga Uiti i ivjeti prava istie da su najpogodniji oblici povezivanja radionice i supervizije. U njima svi sudionici imaju priliku uiti jedni od drugih.

Supervizija predstavlja profesionalan dijalog izmeu strunih suradnika i 1 ili vie odgajatelja, dok je radionica oblik iskustvenog uenja u grupi. Funkcija joj je proces pruanja i dobivanja potpore i razmjena iskustava.

Svi odnosi meu djelatnicima utjeu na ope ozraje objekta, na organiz. i materijalno okruenje, a samim time (to je najvanije) i na razvoj djeteta. Ponekad se zna dogoditi da odgajatelj i pedagog nisu spremni na promjene ili na poduzimanje odreenih postupaka, to je rezultat njihovih osobnih uvjerenja. Brojni autori potvruju da i najmanja prisila ometa suradniku i oputenu radnu atmosferu.

Literatura donosi mnoga rjeenja za izgradnju povjerenja.

U svakom odnosu oekuje se odreena koliina suradnje u smislu udovoljavanja tuim interesima, zahtjevima ili potrebama. To je nain da nam osoba pokae koliko joj je stalo do nas.

11. RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDKOLSKOG

DJETETA I POSTUPCI ODGAJATELJA

U trenutku roenja ovjek ne posjeduje svijest o sebi. Za razvoj svijesti o sebi kod malog djeteta vani su momenti prepoznavanja majinog lica, te socijalna interakcija i doivljaj vlastitog tjelesnog integriteta.

U prva tri mjeseca dijete je orijentirano na promatranje lica drugih osoba. Do osmog mjeseca dijete poinje prepoznavati svoj lik u ogledalu, a svijest o vlastitom ja javlja se potkraj druge godine. To samopoimanje obuhvaa znanje o svom liku i imenu, kao i sposobnost razlikovanja sebe od drugih.

Nakon etvrte godine dijete pojam o sebi formira na osnovu svijesti o vlastitom tijelu i svijesti o stvarima koje posjeduje.

Samopotovanje se formira oko etvrte godine, meutim, prosudbe o sebi su dosta nerealne.

Dijete se osjea dobro kada sebe doivljava kao osobu prihvaenu od drugih,sposobnu, sigurnu, bezbrinu, voljenu, vrijednu, dobru, samostalnu.

Dijete se osjea dobro kada mu odrasli daju osmijeh, pohvalu, zagrljaj, prijatne rijei, potporu. Odgajatelj ne smije biti niti prestrog, niti previe popustljiv. Djetetu treba dati mogunost izbora.

Dijete e razviti pozitivnu sliku o sebi ako odrasli od njega budu oekivali ono to je u skladu sa njegovim mogunostima. Nagradne i kazne trebaju biti pravedne i primjerene.

Da bi dijete razvilo pozitivnu sliku o sebi, trebaju biti zadovoljene njegove potrebe za ljubavlju, sigurnou i osjeajem pripadnosti.

Sigurna emocionalna povezanost je bitna za izgradnju samopotovanja.

Svaki put kada dijete naui neku novu aktivnost, ono izgrauje svoju sliku o sebi. Dijete ui o sebi kako ono izgleda, to moe uiniti i gdje je njegovo mjesto u sredini koja ga okruuje.

Dijete sebe uvelike vidi onakvim kakvim ga vide njemu bliske odrasle osobe. Stoga djeci treba naglaavati da su vrijedna ljubavi i hvaliti ih kada je to prikladno. Treba odvojiti dovoljno vremena za individualan rad sa svakim djetetom, jer to njemu alje poruku da je vaan, da se rado s njim druimo i da se brinemo za njega. Ne treba rjeavati probleme umjesto djeteta, nego mu treba pomoi kako da ih samo rijei. Na taj nain raste djetetovo samopouzdanje, jaa svoju sliku o sebi. Vano je ne usporeivati djecu meusobno, jer svatko je individua za sebe. Dijete treba pohvaliti kada se za to ukae prilika, treba isticati njegove talente, te postaviti realna oekivanja. Djetetu treba povjeriti odreene zadatke i na taj nain mu pokazati da imamo povjerenja u njega. Dijete kroz okolinu dobiva odgovore na pitanja tko sam i to mogu. Kroz okolinu dobiva pozitivne ili negativ. poruke o sebi. Razvijanje samosvijesti samopouzdanja ima kronoloki slijed. Najprije se razvija svijest o vlastitom tijelu tjelesno ja. Sazrijevanjem dijete razvija svijest o vlastitim vjetinama i sposobnostima koje se provjeravaju u akciji i rije je o aktivnom ja. Ujedno se razvija i odnos djeteta sa drugima socijalno ja. Psiholoko ja pojavljuje se pred sam kraj predkolskog razdoblja, ukljuuje sve prethodno, a predstavlja samopoimanje ukupne razvojne kompetentnosti u svom kulturnom okruenju.

Odrastanjem djeteta slika o sebi se obogauje i ugrauje se u ono to kasnije nazivamo identitetom.

Aktivnosti za razvoj slike o sebi: igre predstavljanja,aktivnosti s tijelom, igre rasta i razvoja, igre uenja socijalnih vjetina, igre ogledalom. igre podrke, aktivnosti izraavanja misli i osjeaja

Odgajatelj treba stvarati pozitivnu grupnu atmosferu podrke, razumijevanja i povjerenja od i u lanove grupe. Vana je individualna komunikacija, obraanje panje svakom djetetu. Odreena ponaanja treba kritizirati, ali nikad pri tome omalovaavati dijete. Bitno je da dijete uvidi da njegov postupak nije u red, a ne on sam.

KAKO RAZVITI POZITIVNU SLIKU O SEBI KOD DJETETA:

1. dajte mu poslove koji nisu ni prelagani ni preteki za njegovu dob

2. odmah odgovorite na djeje postupke (a ne drugi dan)

3. pruajte djetetu mnogo ljubavi, topline i fizikih znakova panje, hvalite ga

4. potiite dijete na istraivanje (omoguiti djetetu posjet trgovini, parku, knjinici, vatrogasnoj postaji....)

5. fotografirajte dijete

6. uite dijete kako da ovlada ljutnjom ili loim raspoloenjem (izraavati osjeaje na socijalno prihvatljiv nain; govorom, tranjem, kopanjem moe se osloboditi negativnih osjeaja)

7. pokazujte djetetu i uite ga potovanju prema sebi i svom narodu, prema drugim kulturama i etnikim skupinama.12. EKOLOKI ODGOJ U PREDKOLSKOJ USTANOVI ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU

Jedno od bitnijih pitanja opstanka prirode, pa tako i ljudske vrste, je pitanje zatite okolia. Odgoj i obrazovanje djece u duhu zatite okolia najee je odreen terminom ekoloki odgoj. Ekoloki odgoj star je koliko i cjelokupan odgoj, no kao teorija afirmiran je tek prije nekoliko desetljea.

On se bavi kvalitetom ljudskog ivota i predstavlja sveope uravnoteenje ovjeka i svijeta u kojem ivi. Stoga moemo rei da obuhvaa odnos ovjeka prema prirodi i odnos ovjeka prema ovjeku. Kada govorimo o odnosu ovjeka prema ovjeku moram spomenuti prihvaanje razliitosti i toleranciju, tj. odnos koji iskljuuje bilo kakvu vrstu nasilja.

Ekoloki odgoj usmjeren je na razvijanje pozitivnih, humanih stavova i ponaanja prema okoliu. Cilj mu je pridonijeti razvoju djeteta koje je svjesno ovisnosti ovjeka o okoliu i okolia o ovjeku. Drugim rijeima, cilj mu je razvijanje ekoloke kulture (osjetljivosti i svijesti).

Zadatak ekolokog odgoja je pruiti djeci temeljna znanja o problemima okolia i kako se oni mogu rijeiti. Nadalje, zadatak mu je razvijanje vjetine prepoznavanja, spreavanja i ispravljanja zlouporabe okolia, a najsloeniji je trajno ponaanje pojedinca na razvijanje osjeaja brige za okoli.

Ekoloki odgoj zapoinje od najranije dobi, jo u obitelji. esto se roditelji pitaju na koji nain maloj djeci skrenuti pozornost na zatitu okolia. To najbolje mogu uiniti tako da uz vlastite primjere u svakodnevnim situacijama (kao to su boravak u prirodi, briga i biljnom i ivotinjskom svijetu) obogauju djeja iskustva. Pod boravkom u prirodi podrazumijevam etnje, pjeaenja, izleti i kampiranja.

Budui da djeca velik dio dana provedu u predkolskoj ustanovi vrlo je bitna i uloga odgajatelja u razvijanju ekoloke osjetljivosti. Kao odgajatelji, odgovorni smo razvijati u djece svijest i pozitivne stavove prema okoliu. Svjesni smo da dijete eli (i voli) samo, vlastitim djelovanjem doivjeti, istraivati i otkriti svijet. Mi im to omoguavamo tako da stvorimo povoljno psiholoko i poticajno okruenje. Osim ureenja i kontinuiranog dopunjavanja kutia, vano je da im pruimo mogunost za ekoloke aktivnosti. To su, npr.: igre u travi i prirodi, rekreacija u prirodi, radne obveze (sadnja biljaka, briga i biljkama i ivotinjama, ureenje okolia vrtia...)

Kako sam ve i prije naglasila, ekologija se ne odnosi samo na razvijanje svijesti o okoliu, ve obuhvaa stjecanje svijesti o sebi, drugim ljudima te sveope uravnoteenje ovjeka i svijeta u kojem ivi. Da bi sve to postigli trebamo djecu odgajati za mir i toleranciju.

Tolerancija se temelji na uenju jednakosti i osobnoj slobodi, ali i na razvoju odgovornosti prema drugima, potivanju drugih i njihovih prava, prihvaanje razliitosti, to ukljuuje razvijanje solidarnosti (naroito prema onima koji su ugroeni hendikepirani, stari, izbjeglice...)

Tolerancija se ui od najranije dobi, u obitelji, na svim stupnjevima odgoja i u svakodnevnom okruenju, pa tako i u predkolskoj ustanovi.

U knjizi ivjeti i uiti prava istiu se zadaci odgoja za toleranciju, a to su:

osigurati znanja o ljudskim pravima, demokraciji, slobodi, nenasilju te razliitosti u identitetu ljudi i kultura.

Sve se to moe postii kroz suradnju, uvaavanja prava djeteta (i ovjeka), komunikacije i nenasilnog rjeavanja sukoba.

Kako djeca najbolje ue kroz neposredno iskustvo vano je da im mi budemo primjer.

Aktivnosti, igre, slikovnice.

Odgoj za okoli, mir i toleranciju zahtjeva odgoj o tome kako ivjeti u skladu s prirodom, ljudima i samim sobom. Zadatak je svih i svakoga da se zalae za mir, suradnju i toleranciju, tj. da jedni druge ne ugroavamo ni u kom smislu, ve da se podravamo.

Razvoj ekoloke osjetljivosti u djece, kao predmet osobnog interesa, ne moe se promatrati izdvojeno od razvoja ekoloke osjetljivosti odrasle osobe. Ekoloka osjetljivost djece u biti se razlikuje od razvoja ekoloke osjetljivosti odraslih. Radi se o povezanosti govornih i istraivakih djelatnosti u procesu razvoja ekoloke osjetljivosti. Kod djece se radi o specifinim spoznajnim doivljajima okolia. Ve kod J. A. Kamenskog imamo uenje o prirodi. J.J. Roussea pie da ni jedna druga knjiga osim prirode, ni jedno drugo obrazovanje osim injenica ne utjeu toliko na odgoj djece.

J.H.Pestalozzija, prema kojemu ideje dolaze od predmeta i intuitivne pedagogije predlau pouavanje putem izgleda, pokazivanje predmeta iz okolia, realnost okolia treba podvrgavati procjeni osjetila, to je vano eko obrazovanju.

Pedagozi inovatori uenja prirode i zagovornici ekoloke pedagogije, postavljaju djecu nasuprot ivog i realnog svijeta ivljenja. To je suvremeniji pokuaj da se odgojem i naobrazbom u vrtiu/koli razvija djetetova osjetljivost na poremeaje i opasnosti koje prijete okoliu.

Poticanje i njegovanje prirodne znatielje djece, koritenje lokalnih prilika za ekoloka promatranja i otkria, ponuda raznolikih igara i djelatnosti, anse za voenje djece u percipiranje okolia, usvajanje elementarnih ekolokih pojmova, prihvaanje odgovornog ekolokog ponaanja-utjeu na ekoloki odgoj djece u predkolskim ustanovama. Pojmovi eko-emocionalni, eko-spoznajni, eko-komunikacijski- primjenjuju se kao sredite pozornosti eko-osjetljivosti djece.

Eko-osjetljivost oznauje sposobnost eko-komuniciranja djeteta u odnosu na probleme u svom okoliu.Dijete se slui manje ili vie organiziranim djelatnostima: perceptivne, spoznajne, radne i izraajne aktivnosti.

Termin eko- komunikacija uglavnom oznauje govorne (donekle i istraivake) relacije eko-djelatnosti, dijete o njima govori, opisuje ih, objanjava i sl.

Malo dijete u prvim godinama ivota pokazuje veliku radoznalost za istraivanjem svijeta koji ga okruuje.Promatrajui i sluajui, dijete postupno otkriva bogatstvo okoline, razvija govor, pamenje, panju, matu, miljenje, te stjee niz pojmova. Prva eko-iskustva pridonose formiranju eko-spoznaja u djece, koje su u poetku, povrne.

Vanjski utjecaji koji utjeu na razvoj eko-osjetljivosti:

1. eko- zadaci koje treba ostvariti

2. eko-djelatnosti koje treba obaviti

3. sudionici u eko - djelatnostima i njihovi razliiti odnosi

Bitno je da dijete postigne vei stupanj ekoloke osjetljivosti, a to onda povlai za sobom kako eko-spoznaju, tako i eko-emocionalnu i eko-voljnu akciju i reakciju djeteta.Zbog toga i eko-pedagoki rad vrtia treba postaviti i iriti na eko-emocionalnoj komponenti. Ekoloke djelatnosti se mogu organizirati po naelu cjelovitog razvoja eko sposobnosti.

Percipiranje okolia najee kree od promatranja. Stjee se niz eko-sposobnosti za kasnije promatranje problematike okolia. S obzirom na perceptivne djelatnosti uvjetuju formiranje eko-predodbi, onda njihovo znaenje treba povezati s praktinim, misaonim i i