ZAVRŠNI ISPIT IZ METODIKE NASTAVE INFORMATIKE

1. Obrazovni i vaspitni aspekti?

Suštinu svih pedagoških pojava (pa i nastave/učenja Informatike) čine organizovan i sistematski procesi sticanja znanja, učenja i navika i to sa dva aspekta: Obrazovni – osposobljavanje za neposrednu primjenu stečenih znanja učenja i navika .Vaspitnu – formiranje ličnosti Znanja, učenja i navika su tri kategorije ishoda učenja i za njih možemo uslovno upotrbljavati zajednički termin “znanje” Možemo reći da je sticanje znanja ili učenje rad koji se vrši da bi se steklo određeno znanje.

2. Predmet evaluacije (praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja) u nastavi Informatike?

Kompleksnije vrednovanje pretpostavlja da se prate, mjere i vrednuju sljedeće komponente:

1) ostvarivanje cilja, zadataka, ishoda nastave Informatike pod ovim se podrazumijeva

- usvajanje naučnih osnova savremene tehnike i tehnologije znanja

-razvijanje kod učenika učenja i navika , u okviru čega se formiraju radne navike

- izgrađivanje pozitivnog i stvaralačkog odnosa prema radu

2) Razvijanje određenih sposobnosti i interesa, pod čim se podrazumijeva:

- sposobnosti predstavljaju kvalitet ličnosti, a u djelatnosti pojedinca se ispoljavaju kao perceptivne, praktične, verbalno-izražajne, intelektualno-mentalne (sposobnosti koje nisu unaprijed date nego se razvijaju);

- interesi, potrebe i želje izražavaju motivisanost pojedinca (oblast motivacije, a time i interesovanja, je važno područje vrednovanja rada učenika)

Korištenje uslova izraženih kao:

- subjektivne mogućnosti- opšte i specijalne sposobnosti pojedinca (izražajne mogućnosti – muzičke,

tehničke, matematičke itd; teškoće i mane -mucanje, kratkovidnost itd);

- objektivne okolnosti, čine porodično okruženje, materijalne mogućnosti, pristup medijima, institucijama kulture itd

3.) Principi konstituisanja i funkcionisanja sistema evaluacija u nastavi Informatike?

Bez obzira na modele i instrumente preko kojih se vrši funkcionisanje sistema praćenja, ocjenjivanja i vrednovanja rezultat (ishoda) u nastavi Informatike, za njega moraju biti zadovoljeni sljedeći principi: kontinuiranost, svestranost, ekonomičnost (racionalnost),komparabilnost.

Kontinuiranost sistema evaluacije-Je princip koji se ostvaruje češćom kontrolom za dobijanje informacija o realizaciji definisanih ciljeva i zadataka i to u formi koja će omogućiti usmjeravanje vaspitno-obrazovnog modelovanja – upravljanje nasteve Informatike. Ovaj princip izvodi se i služi pedagoško-psihološkoj funkciji ocjenjivanja. Zadovoljavanje ovog principa, konkretno bi značilo ostvarivanje projekcije takvih instrumenata i postupaka koje treba da omoguće evidentiranje učenikovog “ponašanja” i njegovih odgovora u vaspino-obrazovnim situacijama.

Svestranost sistema evaluacije-Je princip koji podrazumijeva u velikoj mjeri, prisutnost analize i sinteze, mogućnost realizacije zahtjeva većeg stepena raščlanjenosti vaspitno-obrazovnih potreba, a

time i mogućnost pojedinačnog praćenja svake komponente i njenig elemenata, a zatim njihova sinteza u određene vremenske periode (polugodište, školska godina itd.)

Racionalnost (ekonomičnost) sistema evaluacije Je princip koji postavlja zahtjev optimalnog pojednostavljivanja vrednovanja, a time i smanjivanje utroška vremena za provođenje naznačenih aktivnosti (vrednovanja). Naprimjer, maksimalno reduciranje nepotrbnog administriranja tokom praćenja, odnosno primjene adekvatnih instrumenata i tehnika rada, uključivanje računarske i automatske obrade podataka.

Komparabilnost sistema evaluacije Postavlja zahtjev uporedljivosti iskazanih rezultata, izreženih ocjenama u konstituisanom sistemu evaluacije. Zadovoljavanje ovog principa značilo bi da se po utvrđivanju kriterijuma mogu da transformišu analitički pokazatelji u opisne ili brojčane ocjene iz predmeta Informatika.

4)Operacionalizacija komponenata i sistema evaluacije u nastavi Informatike?

Sadržaj svih pedagoških pojava pa i nastave Informatike čine vaspitna obrazovna i funkcionalna komponenta organizovana u sistemu sticanja znanja, učenja i navika na osnovu formulisanih ciljeva i zadataka. Vaspitna komponenta nastave Informatike ističe se izgrađivanje pozitivnog i stvaralačkog odnosa prema radu, što podrazumijeva operacionalizaciju vaspitne komponente u sistemu evaluacije.

5.) Obrazovna i funkcionalna komponenta?

Ostvarivanje obrazovne komponente ima za osnovu u izboru adekvatnih sadržaja, naučnih i tehničko-tehnoloških. Ostvarivanje funkcionalne komponente nastave Informatike realizuje se po kompleksima, u obliku opšte-radnih i politehničkih učenja i navika. Za praćenje i vrednovanje funkcionalne komponente treba da budu prisutni: konstruktivno-tehnička, organizaciono-tehnička i operaciono-kontrolna.

6.) Nivoi usvojenosti sadržaja?

Daju se sljedeća obrazloženja nivoa usvojenosti:

- nivo prepoznavanja-Ogleda se u takvom vidu djelovanja učenika, sa kojim je on sposoban prepoznati ranije izučavane objekte, pojave pojmove, zakonitosti... na osnovu već primjenjenih oznaka ili drugih karakteristika. Cjelokupna djelatnost vezana za ovaj nivo odvija se na perceptivnom planu (neposrednim ocjetilima percepcije, vid sluh dodir) ili sa pomoćnim sredstvima koja povećavaju njihovu osjetljivost (mikrometar), a pri tome ne prave transformaciju oznaka (lakmusov papir). Zadatak učenika u postupku ispitivanja je da prepozna da li se date karakteristike odnose an određenu pojavu (ili objekat). U zavisnosti od konkretnog provjeravanja od učenika se zahtjeva: razlikovanje, identifikacija, klasifikacija.

- nivo reprodukcije-Ogleda se u tome da učenik može izložiti ili analizirati osnovna obilježja ili svojstva objekata (ili pojave) adekvatno, onako kako je usvajao informaciju. Reprodukcija može biti “bukvalna” ili rekonstruktivna. U prvom slučaju se reproduciraju usvojene informacije, kako su usvojene, a u drugom vrši se rekonstrukcija već usvojenih informacija i njihovo smještanje u dati kontekst. Aktivnost učenika za ovaj nivo se može provjeriti na zadacima koje zahtjeva: prosuđivanje, povezivanje, objašnjavanje i analiziranje.

- nivo razumjevanja-Ogleda se u tome da učenik može izložiti ili analizirati osnovna obilježja ili svojstva objekta (ili pojave) s razumjevanjem, a ne adekvatno onako kako su nastavi izloženi u toku

nastave. Zadaci radi provjere učenicima se plasiraju u problemskom obliku. Za rješavanje takvih zadataka neophodna je usvojenost sadržaja na nivou razumijevanja.

- nivo produktivne primjene-Ogleda se u sposobnosti za primjenu usvojenih znanja u rješavanju određene klase zadataka, kao i izvođenje novih informacija. To je naročito karakteristično za funkciju politehničih znanja

- nivo stvaralačke primjene-Podrazumijeva transformaciju znanja, odnosno izrazitiji stepen stvaralaštva u radu. Na ovom nivou znanja učenik može transformisati ulazne podatke prema konkretnim zahtjevima u nestandardnim konstruktivnim i radnim situacijama i usvajanju diferenciranih sadržaja. Zadatke treba formulisati tako da zahtijevaju primjenu analogije u savladavannju nepoznatih situacija, rezonovanje, kao i originalnost u rješavanju praktičnih zadataka.

7.) Računar u nastavi?

Upotreba informacijske tehnologije izmjenila je obrazovnu tehnologiju svih predmeta Iskustvo u raznim zemljama - može se zaključiti da veza između informatike s drugim sadržajima postojiUpotreba računara u nastavi za vrijeme učenja kod učenika utječe na:Motivaciju za učenje,Sposobnost logičkog mišljenja,Uspjeh u školovanju,Sposobnost samoizražavanja,Metakognitivne sposobnosti,Razvija stavove za otkrivanje pogrešaak,Razvija kooperativnost,Razvija osjećaj odgovornosti,Daje učeniku neposrednu povratnu informaciju.

8.) Upotreba računara u radu sa darovitom djecom?

U razvoju čovjeka može doći do vidljivog odstupanja koje nije podjednako u svim područjima, a javlja se u obliku natprosječnog ili ubrzanog razvoja, ispodprosječnog ili usporenog, nepravilnog ili čak ograničenog razvoja. U prvu skupinu spadaju natprosječno darovita ili talentirana djeca, a u drugu skupinu spadaju djeca sa smetnjama u razvoju. U stranoj literaturi obje skupine se nazivaju izuzetna djeca. Darovita djeca imahu sljedeće kognitivne, afektivne, fizičke,intuitivne i socijalne karakteristike:

Izuzetna količina informacija i neobično pamćenje, Izrazita (dobra) sposobnost shvaćanja, Raznolikost interesa i velika znatiželja, Izrazita verbalna sposobnost i bogat vokabular Visoka sposobnost izražavanja, Fleksibilan proces razmišljanja, Sposobnost uočavanja različitih i neobičnih odnosa, Velika očekivanja od sebe i dosljednost, Kreativnost u svim poljima djelovanja, Snažna motivacija

U okruženju pa i kod nas položaj darovite djece je uglavnom još nepovoljan. Kako bi takva djeca dobila bolje mogućnosti izražavanja i kvalitetnijeg rada, potrebno je napraviti neke prvekorake. Preporučuje se unutar razrednih odjela organizovati posebne skupine koje bi za cilj imale potencirati sposobnosti darovite djece. Organiziranje sekcija po nastavnim predmetima omogućilo bi djeci više prostora za njihovo kreativno izražavanje. Ako u nastavi nema dovoljno prostora, za poseban rad sa tom djecom postoji mogućnost organizovanja izvanškolskih programa. Djeca sa smetnjama u razvoju u svojem fizičkom,intelektualnom, emocionalnom, govornom, socijalnom i nekom drugom razvojnom području izrazito odstupaju od onoga što se smatra “standardnim” rastom i razvojem. Takvoj je djeci u procesu odgoja i obrazovanja neophodna specifična stručna pomoć radi maksimalnog razvoja njihovih potencijala. Kod djece osnovnoškolskog uzrasta sa smetnjama u razvoju razlikuju se njihove

opće, zajedničke i specifične karakteristikeOpće karakteristike su one koje su uglavnom identične ili slične karakteristikama vršnjaka bez smetnji u razvoju. Kod djece s općim karakteristikama dominiraju karakteristike djece bez smetnji u razvoju pa se i na njih također odnose opće zakonitosti odgoja. Prema tome, učenici sa smetnjama u razvoju imaju potrebe identične ostalim vršnjacima te specifične potrebe koje su posljedica njihove smetnje. Zajedničke karakteristike se odnose nasvu odgojno sposobnu djecu sa smetnjama u razvoju koja pohađaju osnovnu školu. Među te karakteristike, između ostalih, pripadaju i one koje ukazuju na to da učenici sa smetnjama u razvoju:

odstupaju od onoga što se smatra očekivanim rastom i razvojem, imaju neku od već prije definiranih smetnji u razvoju, imaju ozbiljne teškoće u odgoju i obrazovanju, te metodama i programima namijenjenim

učenicima bez smetnji u razvoju, u procesima odgoja relativno često zahtijevaju individualnu pomoć, adaptaciju programa, specifičnu opremu, pomagala te nastavna sredstva i pomoć

defektologa, a prema potrebi i drugih stručnjaka itd.

Specifične karakteristike se tiču pojedinih vrsta i stupnjeva smetnji u razvoju.

Na primjer, tu ulaze djeca s nekim specifičnim bolestima, kao što su cerebralna paraliza, epilepsija i dr. kojima je potrebna specifična i konstantna pomoć. Učenici s cerebralnom paralizom imaju širok dijapazon smetnji i teškoća; neki su možda i u kolicima i imaju ograničene motoričke sposobnosti ruku. Takvu djecu potrebno je kvalitetno i ispravno adaptirati u odjel s nužnom adaptacijom prostora, opreme i nastavnih pomagala (prilago en ulaz u školu, posebna sjedalica, prilagođena školska klupa itd.) Za tu djecu, koja pomoću računala napišu ili izgovore svoje prve riječi, računalo je od neprocjenjive vrijednosti.

9.) Internet?

Internet je skup računarskih mreža koje međusobno povezuju milione računara u cijelom svijetu. Internet nema vlasnika, niko ga ne cenzurira, za Internet ne postoji jedinstveni zakon. Sedamdesetih godina 20-tog stoljeća Ministarstvo odbrane SAD povezalo je više računara u jednu mrežu koju su 1972. nazvali Arpanet. 1972. godine nastala je elektronska pošta 1991. godine nastaje Internet. Surfanje Internetom i prividna komunikacija postali su sastavnim dijelom odgojno-obrazovnog programa škola u Evropskoj uniji.Prema istraživanju koje je provela Evropska komisija, škole u Uniji u pravilu imaju dostupnu širokopojasnu Internetsku vezu koja omogućuje laku dostupnost sadržaja sa Interneta.

10.) World Wide Web u edukaciji?

World Wide Web (WWW) nije tehnologija već koncept. To je pogled na podatke, a ne organizacija podataka.WWW je informacijski svijet koji korisnicim a omogućuje jednostavan pristup podacima, kao I objavljivanje vlastitih podataka. Dva su osnovna načina korištenja WWW-a u edukaciji: Prikupljanje informacija. Nuđenje informacija. Kod prikupljanja informacija važno je ne samo da učenici nauče kako naći i prikupiti informacije (korištenjem alata za pretraživanje) nego da znaju upotrijebiti informacije kada ih pronađu, odnosno da ih znaju pretvoriti u znanje. Mogu nastati negativni ekfekti kod učenika koji korištenjem WWW pronalaze informacije koje im služe za zabavu više nego za učenje. Na WWW informacije mogu nuditi I učenici I nastavnici. Učenici kreiraju sami vlastite projekte tako da prikupljaju informacije na zadatu temu I pokazuju ju ih kao listi URL adresa, kreiraju svoj home page s pronađenim linkovima (s nazivima dokumenata I obrađenim temama) Ti dokumenti uobličeni kao WWW hipermedisjke aplikacije mogu služiti ostalim učenicima za učenje obrađene teme, ali kao primjer za kreiranje vlastitih projekata. Osim navedenih načina WWW se u

edukaciji može koristiti još i kao: Forum za online diskusije na određenu temu i virtuelne konferencije pomoću kojih se omogućuje i sramežljivim učenicima da se oslobode i iznesu svoje stavove suučenicima, Korištenje igara koje imaju i obrazovnu funkciju, posebno za motiviranje učenika.Pomoć u radu s učenicima koji imaju poteškoća u čitanju I pisanju gdje ih se motivira da napišu nešto o sebi kreiranjem svog home page-a ili vođenjem dnevnika učenja koji u obliku HTML dokumenta upisuju šta su taj dan naučili. Korištenje WWW-a u pedagoške svrhe može se razviti u dva osnovna pravca: Tradicionalan pristup kod učenja na daljinu gdje se na WWW-u koristi ponuđen courseware. Pretražuju se sadržaji dostupni na WWWu, koji nisu stavljeni zbog korištenja samo u obrazovnu svrhu, te nisu struktuirani kao klasični courseware. Najproduktivniji pedagoški pristup je kombinacija oba pravca gdje studenti koriste obrazovni materijal struktuiran kao klasični courseware s hiperlinkovima na dokumente o nekoj temi dostupnoj na Internetu. Prednosti WWW-a koje ga čine atraktivnim za upotrebu u obrazovanju su: Jednostavnost korištenja, hipertekstualne/hipermedijske i mrežne mogućnosti, dostupnost programske podrške za klijente i servere za različite platforme, jednostavnost HTML, dostupnost besplatnih HTML editora, interaktivnost preko obrazaca za unos podataka, skriptnih jezika, Jave, VRML-a i sl.

11.) Upotreba Interneta u odgojno obrazovnom procesu?

Upotreba Interneta poželjna je u mnogim segmentima obrazovanja te se Interenet primjenjuje na mnogim razinama: Međusobna razmjena, (eng. Interpersonal Exchanges) pojedinci razgovaraju elektronskim putem s drugim pojedincima ili grupama koristeći e-mail, mailing liste, news grupe, Internet bulletin boards, itd.. Prijatelji putem e-maila: (eng. Keypals), studenti se dopisuju o temama koji sami biraju, Globalni razredi, (eng. Global Classrooms) - dva ili više razreda uče zajedno na unaprijed zadanu temu, Elektronski nastup (eng. Electronic Appearances), stručnjak iz nekog područja kao gost kraće vrijeme sudjeluje u diskusiji putem e-maila, diskusijske grupe I sl. I odgpovara na pitanja učenika. Elektronsko mentorstvo – (eng. Electronic Mentoring) – stručjak iz nekog područja duže vrijeme pomaže učenicima pri istraživanju neke teme.Pitanja I odgovori (eng. Question-and-Answer Services), postavljanje pitanja na određenu temu, Personifikacija (eng. Impersonations), svi ili neki sudionici diskusije glume neku ličnost (npr. Istorijsku, iz literature...)

12. Sigurna upotreba Interneta ?

Prilikom priključivanja na Interenet korisnikov računar postaje dio Interneta.Putem IP adrese postaje dostupan svim ostalim računarima. Računari priključeni na Interenet izloženi su različitim vrstama rizika.Nabrojat ćemo najznačajnije od njih. Najznačajniji rizici,Neovlašten pristup podacima,Prisluškivanje ili krađa podataka u prenosu ,Infekcija računarskim virusima,Aktivni napadi na računar radi onesposobljavanja,Napadi na privatnost korisnika. Izloženost napadima.Od svih nabrojanih djeca su najčešće izložena napadima naprivatnost u kojima se:Prijeti njihovim osjećajima, emocionalnom zdravlju I intelektualnom razvoju.Ugrožava njihova tjelesna dobrobit I Sigurnost. Ostali problemi,Rizični odnosi u kojima djeca mogu stupiti uspostavljajući kontakt s ljudima loših namjera.Marketing – bitno e djeci onemogućiti da sama kupuju putem Interneta kao i uvjeriti ih da neBlokatori web mjesta Programski proizvodi tzv. blokatori web mjesta djeci onemogućuju pristup “rizičnim” web mjestima. Neki od dobrih web blokatora su:

www.netnanny.com www.surfwatch.com www.cybersitter.com www.cyberpatrol.com daju niakve osobnepodatke.

Zaštita od zlonamjernih i neželjenih računarskih aplikacija.Zlonamjerni računarski programi su virusi (eng. Virus,), crvi (eng. Worms), i trojanski konji (eng. Trojan horse). Ti programi nanose štetu računaru, usporavaju vezu sa Interenetom i koriste računar za širenje na računare drugihkorisnika Interneta. Osnovni načini zaštite Ne otvarati privitke u porukama od nepoznatih pošiljatelja odnosno otvoriti ih tek nakon pregleda sa antivirusniom programom.Ne otvarati privitke poznatih osoba ako se ne zna šta je u njima.Nadograditi antivirusni program i redovno ga ažurirati Skenirati antivirusnim programom svaku disketu, datoteku i program sa Interneta prije nego se instalira na računar. Zaštita privatnosti Jedno od glavnih pitanja kada je riječ o djeci i Interenetu je prikupljanje osobnih podataka korisnika.Tehnologija omogućava prikupljanje podataka i bez znanja korisnika.Na temelju takvih informacija stručnjaci mogu vrlo brzo oblikovati reklamnu poruku po mjeri korisnika. Podaci koji se prikupljaju.Mogu se podijeliti u tri grupe:Praćenje interesa korisnika Ili grupe korisnika i prikupljanje demografskih podataka, Ustupanje podataka koji omogućuju identifikaciju korisnika trećim osobama Korisnici dobrovoljno ili automatski putem tehnologije daju svoje osobne podatke. Mrežni bonton Ponašanje na mreži od korisnika zahtjeva poštivanje određenih pravila. Na Internetu kao i u stvarnom životu vrijede ista pravila:Ne razgovarati sa neznancima, odnosno sa ljudima koje dijete nije osobno upoznalo.Biti pristojan i pokazati poštivanje prema drugim ljudima, ne služiti se ružnim rječnikom ,ne upuštati se u svađe i ne odgovarati na uvrede ili prijeteće riječi.Ne pričati o svojim osobnim stvarima ko što jsu pravo ime i prezime, adresa i telefonski broj I sl. Potražiti pomoć roditelja kod svakog pitanja i problema, svake nejsasne situacije ili otkrivanja nečeg novog i nepoznatog kada dijete nije u mogućnosti samo procijeniti jeli to dobro i korisno ili suviše opasno za njega. Ne postoje stroga i pisana pravila o tome kako se ponašati na Internetu ali se ipak svi pridržavaju nekih prijedloga koji bi se mogli nazvati nepisana pravila. To se zove mrežni bonton ili netiquette. Neka od pravila su:Pročitati pravila, Prije ulaska u sobu ili forum dobro je pročitati pravila ponašanja kojima je propisano šta se smije reći ili napraviti u tom forumu. Razmisliti prije unošenja teksta .Uneseni tekst bi trebao biti kulturan i pristojan, pravopisno tačan, kako ne bi izazvao uvredljiv ili vulgaran odgovor. Vrlo je lako bit pogrešno shvaćen zato je potrebno još jednom pročitati napisano prije što se pošalje. Imati razumijevanja za tuđe pogreške Ne treba biti kritičan prema drugima, pogotovu ako su početnici. Ne trošiti tuđe vrijeme i kapacitete ,Štiti tuđu privatnost.

13.) Multimedija?

Pojam multimedija dolazi od grčkih riječi multus (mnogi) i medium (medijum). Predstavlja integraciju različitih medijskih elemenata koji su u osnovi samostalni sadržaji. Multimedija je informacija predstavljena ili sačuvana kao kombinacija teksta, grafike, zvuka, animacije I videa koji su objedinjeni pomoću računara. Aplikacije i dokumenti poboljšani dodavanjem zvuka, animacije ili videa; u stvari najširem smislu programska podrška koja korisnicima omogućuje pristup ovim medijima interaktivna multimedija – korisnicima je omogućena kontrola nad aplikacijom, ako je dodana struktura hiperveza onda se radi o tzv. Hipermediji.

14.) Hipertekst?

hipertekst (hypertext) - nelinearna metoda organizovanja i prikazivanja informacija u obliku teksta koji sadrži veze prema drugim dokumentima veze su hiperveze (hyperlinks, hot words, hot links) čitalac hiperteksta stvara svoj sopstveni put pretraživanja i čitanja.

15.) Hipermedija?

hipermedija (hypermedia) - naglašava netekstualne komponente dodane hipertekstu (animaciju, zvuk i video) ukratko: hipermedija = hipertekst + multimedija.hipermedijski sistem sastoji se od čvorova (nodes, concepts) i veza (links, hyperlinks, relationships) – model podataka zasnovan na paradigmi čvor-veza (node-link paradigm) čvor obično predstavlja jedinstveni pojam; čvorovi su s

drugim čvorovima povezani putem veza hipermreža (hiperweb) - kolekcija primitivnih čvorova s vezama koji predstavljaju odnose među njima standardizovani pregled informacija kod hipermreže: ako više veza izvire iz nekog čvora, tada se bilo koja veza može odabrati kako bi se prešlo kroz hipermrežu do odredišta te veze, gdje se čitavi opisani proces ponavlja.

16.) Interaktivnost?

interaktivnost – vrsta dijaloga korisnika i aplikacije hipermedija kao svoju bitnu komponentu uključuje interaktivnost i od korisnika zahteva aktivnost: hipermedijske teme su povezane tako da korisnik u potrazi za informacijom prelazi s predmeta na drugi povezani predmet. Interaktivnost omogućuje korisniku biranje, odlučivanje, ali i povratni uticaj na program u realnom vremenu – zahvaljujući postojanju više navigacijskih putanja u hipermedijskom programu navigacija (navigation) - način kretanja korisnika kroz hipermedijsku aplikaciju vrsta navigacije određena je modelom koji je korišten pri izgradnji aplikacije (linearna, hijerarhijska, kružna, slobodna navigacija) olakšavanje navigacije u aplikaciji: dodaju se pomoćni alati kao što su mape, dugmad s tekstom ili simbolima, ikone itd.

Nivoi interaktivnosti

1. stepenu kontrole koju ima korisnik

2. stepenu povratnih informacija koju nudi program

3. kreiranju novih iskustava za korisnika od strane programa

17.) Primjena multimedije i hipermedije?

adekvatni u svim područjima gdje jepotreban pristup elektronskim informacijama čovjek je u stanju zapamtiti oko 20% podataka ako ih je samo čuo, 40% ako ih je vidio i čuo, te 75% ako ih je vidio, čuo i

aktivno koristio. U poslovanju-poslovne multimedijalne aplikacije: marketing, prezentacije,

reklame, simulacije, katalozi, ... obuka zaposlenih videokonferencije on-line prodaja Na javnim mjestima hoteli, autobuske i željezničke stanice, trgovački centri, muzeji i sl. -

gde kiosci tj. samostojeća računara nude prolaznicima informacije i pomoć Kod kuće PC računari, Internet samostalni uređaji za zabavne i edukativne sadržaje koji mogu

biti i priključeni na televizor (Playstation, Nintendo, Xbox i sl.) U obrazovanju:obrazovne ustanove su najprikladnije mjesto za upotrebu multimedije

najmlađi uzrast - važna grafika i animacija, te zvuk koji vrlo često zamjenjuje ili nadopunjuje tekst (npr. Kod učenja čitanja) odrasli - slike-fotografije upotpunjene tekstom i video zapisi oblik korištenja multimedije u edukaciji: uključivanje studenata u proces izrade multimedijalne aplikacije obrazovanje na daljinu.

18.) Hipermedijski programi za učenje?

korištenje računara u obrazovanju za učenje i podučavanje uvođenjem hipermedijske paradigme zakreiranje programa za učenje postiže se: o aktivnost studenata koji biraju sopstveni način obrade prezentisane građe za učenje o veća motivisanost studenata za učenje zbog korištenja različitih netekstualnih medija rezultat: studenti lakše uče i pamte sadržaje koji im se nude. Nedostaci hipermedijskog modela hipermreža - kolekcija čvorova sa vezama koji predstavljaju odnose među njima pregled hipermreže: može se odabrati bilo koja veza koja izlazi iz nekog čvora

o problem: korisnik postaje “izgubljen u hiperprostoru” (“lost in hyperspace”) čvor-veza model podataka ne odvaja strukturu hipermedijske baze podataka od stvarnog sadržaja o problem: kreiranje i održavanje strukture hipermreže.19.) Hipermedijski programi za učenje?

Korištenje računara u obrazovanju za učenje i podučavanje uvođenjem hipermedijske paradigme za kreiranje programa za učenje postiže se: o aktivnost studenata koji biraju sopstveni način obrade prezentisane građe za učenje o veća motivisanost studenata za učenjezbog korištenja različitih netekstualnih medija rezultat: studenti lakše uče i pamte sadržajekoji im se nudeNedostaci hipermedijskog modela hipermreža - kolekcija čvorova sa vezama koji predstavljaju odnose među njima pregled hipermreže: može se odabrati bilo koja vezakoja izlazi iz nekog čvora o problem: korisnik postaje “izgubljen u hiperprostoru” (“lost in hyperspace”) čvor-veza model podataka ne odvaja strukturu hipermedijske baze podataka od stvarnog sadržaja o problem: kreiranje i održavanje strukture hipermreže.

20.)Web sistemi za učenje?

Kod veba se prilagođavanje građe za učenje korisnicima sa različitim interesima, osobinama ili nivoima znanja rješava tek ponovnom izradom programa za učenje potrebno razviti cjelovite veb sisteme za učenje koji će omogućiti:- jednostavnije kreiranje i održavanje građe za učenje- kvalitetnije prezentovanje građe za učenje, prilagođeno osobinama studenta koji uči. Nedostaci kod webaTradicionalni način organizovanja i nuđenja sadržaja na vebu: kreira se veći broj HTML dokumenata (čvorova), HTML dokumenti se međusobno povežu hipervezama,HTML programska podrška postavlja se na HTTP server korisnici pristupaju putem veb klijenata – pregledača složenost izrade i održavanja veb programa proporcionalno raste sa brojem dokumenata i veza među njima - problem “prekinutih veza” dodatni nedostaci kod veza:o statično su uključene u HTML dokumente (oznaka sidra <a>) , ne mogu se slediti unatrag, od odredišnog dokumenta prema izvornom , ne zavise od sadržaja, sve su prisutne u dokumentu u isto vreme posljedica: veb sadržaji se ne mogu ponovo upotrebljavati bez menjanja hiperveza.

21.) Prilagodljivi hipermedijski sistemi?

Nastoje riješiti problem “izgubljenosti u hiperprostoru” korisnika hipermedijskih sistemanovi smjer u istraživanju na području hipermedijskih sistema nastao iz potrebe da seprevlada prevelika samostalnost studenta u navigaciji kroz programsku podršku zaučenje osnovne osobine prilagodivih sistema:-utemeljenost na hipermediji ili hipertekstu- jasno određeni model korisnika koji čuva njihove osobine- model domena kao skup elementarnih delova ekspertnog znanja i veza među njima-mogućnost promjene delova sistema na osnovu informacija koje sadrži model korisnikadve vrste prilagodivosti:- prilagodiva prezentacija (prilagođavanje sadržaja)- prilagodiva navigacija (prilagođavanje hiperveza) prilagodivi sistemi se razlikuju po nivou prilagodivosti primena: obrazovni hipermedijski sistemi, online informacijski sistemi s dokumentacijom, online sistemi pomoći, elektronske enciklopedije, ...

22.) Struktura prilagodljivih hipermedijskih sistema

Osnovne komponentea) model domena (domain model)b) model korisnika ili studenta (user orstudent model)c) model prilagodljivosti (adaptive model)

Model domena- opisuje strukturu znanja koje se uči služi kao osnova za strukturiranje prilagodivog sadržaja obrazovne prilagodive aplikacije: model objašnjava šta se uči osnovni oblik: skup koncepata domena koncepti - elementarni delovi znanja za dati domen (područje učenja) složeniji oblik: mreža u kojoj čvorovi odgovaraju konceptima domena, a vezepredstavljaju određene relacije među konceptima (npr. preduslovna relacija: koji koncepti moraju biti poznati pre određenog koncepta)

Model korisnika- služi za predstavljanje korisničkih sklonosti, prethodnih iskustava, ciljeva, znanja, istorije navigacije, ... obrazovne prilagodive aplikacije: model objašnjava ko učidva osnovna oblika: model prekrivanja (overlay model) - znanje studenta predstavlja se pomoću skupa parova tipa konceptvrednost; vrijednosti su binarne (zna, ne zna), kvalitativne (dobar, prosječan, loš) ili kvantitativne (vjerovatnoća da korisnik poznaje koncept), model stereotipa (stereotype user model) – svakom studentu se pridružuje jedan od unapred definisanih tipova korisnika ili stereotipa (na primjer početnik, prosječni student, ekspert)Model prilagodljivosti- nadgleda pregled ekspertskog znanja i određuje koji su sadržaji odgovarajući za pojedine korisnike obrazovne prilagodive aplikacije: modelobjašnjava kako se uči proces prilagođavanja u tri faze:- prikupljanju se podaci o korisniku- prikupljeni podaci se obrađuju kako bi se inicijalizovao ili ažurirao model korisnika- model korisnika se primenjuje za izvođenje prilagodivostiVrste prilagodljivostia. Prilagođavanje sadržaja (prilagodljiva prezentacija) korisnicima prilagodivih hipermedijskihsistema će se sadržaji modela domena prezentovati na različite načine zavisno od njihovog predznanja, sklonosti ili drugih karakteristika iz modela korisnika23.)Metode prilagođavanja sadržaja?

metode prilagođavanja sadržaja: dodatna objašnjenja – samo za one korisnike koji ih mogurazumjeti, preduslovna objašnjenja – ponavljanje onih koncepata za korisnike koji nemaju dovoljno predznanja, uporedna (komparativna) objašnjenja – za objašnjavanje novih koncepata koji su slični već usvojenima, varijante objašnjenja - svi korisnici trebaju iste informacije iliobjašnjenja, ali različito prezentirana (na primjer, samo tekst ili i s grafikom ili samo zvuk) ,sortiranje - iste informacije uređene po individualnim kriterijima. Neke tehnike za implementiranje metoda: proširljiv tekst (strechtext) - odabirom ključne reči novi fragment s objašnjenjem ubacuje se na istu stranu (ne na novu kao kod hiperteksta); za dodatna, preduslovna i uporedna objašnjenja, varijante fragmenata i varijante stranica - pripremljeno nekoliko različitih varijanti fragmenata ili stranica o istim konceptima i na osnovu modelakorisnika odlučuje se koju prikazati; za varijante objašnjenja.

24.) Prilagođavanje hiperveza (prilagodiva navigacija)?upravljanjem strukturom i prezentacijom veza postiže se dvostruka uloga: vođenje korisnika prema relevantnim i zanimljivim informacijama, korisnik zaobilazi informacije ili stranice koje još ne bi mogao razumjeti najčešće metode prilagođavanja hiperveza:– globalno i lokalno vođenje – korisniku se sugeriše navigaciona putanja na nivou čitave aplikacije ili prvi sledeći korak koji mu najviše odgovara– potpora globalnoj i lokalnoj orjentaciji - korisniku se navodi strukture– hiperveza u čitavoj aplikaciji ili samo u njenom delu; na poseban način– označavaju se hiperveze na naučene, preporučene ili zabranjene čvorove. neke tehnike za implementiranje metoda:- direktno vođenje – na primer, dugme "Sledeći"- sortiranje hiperveza - obično su veze na vrhu popisa najrelevantnije za korisnika- skrivanje i brisanje hiperveza - izostavljaju se veze koje vode na nerelevantne čvorove (npr. zabranjene)- označavanje hiperveza – određuje se relevantnost koncepta za pojedinog korisnika; koristite se različite boje, tipovi ili veličine fonta, te posebne ikone (npr. najrelevantnije veze zelene).

25.) Definicija učenja na daljinu?Učenje na daljinu poznato je i pod nazivima elearning, Web based education, onlinelearning, distance learning, distance education. To su pojmovi koji se najčešće pojavljuju u literaturi i na internetu. Svi oni u osnovi upućuju na oblik edukacije koji se koristi informacijsko-komunikacijskom tehnologijom za razvoj i isporuku nastavnih materijala odučitelja, profesora, voditelja tečaja do studenta ili učenika te evaluaciju nastavnih materijala inastavnog procesa. Na internetu i u medijima sve se više koristi pojam „e-učenje“ (e-fizika, ekemija, e-biologija) koji se odnosi na učenje na daljinu. Zanimljivo je napomenuti da „e“ u nazivu ponajprije znači elektronsko jer neposredno upućuje na upotrebu informacijskokomunikacijske tehnologije, naročito interneta.Termini koji se upotrebljavajuUglavnom se svugdje upotrebljavaju sljedeći termini:“distance learning”“distance teaching”“distance education”“teleeducation”“cybereducation”“online education”“virtual learning”

“virtual school”“virtual college”“Web school”„e-learning“„e-school“„e-education“„Web-based education“

26.) Definicije učenja i poučavanja na daljinu?Danas se učenje na daljinu (učenje i poučavanje) najčešće veže uz pojam interneta koji svojim kontinuiranim razvojem omogućuje sve bržu i sve kvalitetniju komunikaciju među ljudima.Nekoliko definicija Navest ćemo samo nekoliko definicija:Američko udruženje ASTD: (ASTD (American Society for Trainers and Development), „nastavni sadržaji ili aktivnosti isporučene ili omogućene uz pomoć elektroničke tehnologije“.Američko društvo za obrazovanje i razvoj:( Kaplan- Leiserson (2000.) American Society for Training and Development) „edukacijska situacija gdje su instruktor (profesor, voditelj) i studenti odvojeni vremenom i mjestom. Edukacija kroz treninge ili tečajeve odvija seuz pomoć sinkrone i asinkrone komunikacije, uključujući tekst, grafiku, audio i video materijale, CDROM, online, video i audio konferencije, interaktivni TV i FAX uređaje.“ Zajedničko za sve Većinu definicija koje je moguće pronaći u literaturi možemo podvesti pod zajedničku nazivnik: „Učenje na daljinu predstavlja formalno i neformalno obrazovanje, treninge i tečajeve koji se odvijaju kroz individualne i grupne aktivnosti, nastavne proceseza čije odvijanje se koriste informacijsko-komunikacijske tehnologije (internet, intranet, ekstranet, CD-ROM, videokazete, DVD, TV, GSM telefon, PDA itd.)“U formalnom smislu učenje na daljinu (učenje i poučavanje) uključuje brojne modele obrazovanja podržane informacijskokomunikacijskom tehnologijom čija je svrha priprema,distribuiranje, provedba i evaluacija učenja na daljinu.

27.) Učenje i poučavanje na daljinu - povijesni razvoj

Prvi dokumentirani podaci o učenju i poučavanju na daljinu sežu u 18. stoljeće, točnije 1728. godinu, kada je izvjesni Caleb Philips objavio oglas u kojemu nudi program obrazovanja na daljinu iz stenografije. Prvi ozbiljni programi učenja na daljinu javljaju se u Velikoj Britaniji 1840. godine. Isaac Pitman eksperimentira s programom učenja na daljinu tako er izstenografije. Program učenja na daljinu iz korespondencije i jezika javlja se već 1856. godine i veže se uz profesore Charlesa Toussainta i Gustava Langenscheidta. Prvo sveučilište koje je ponudilo program učenja na daljinu je Cape of Good Hope, 1873. godine, u Engleskoj.

28.) Dopisno obrazovanje

Dopisno obrazovanje najčešće je obuhvaćalo sljedeće kategorije:• tečajevi iz predmeta namijenjenih pripremanju sudionika za stjecanje formalnih diploma• stručni tečajevi i predmeti iz područja tehnike i tehnologije• općeobrazovni tečajevi• tečajevi za hobi i slobodno vrijeme.Različiti dopisni tečajevi i slični projekti pokušali su zamijeniti ili nadopuniti klasični oblik obrazovanja u učionici.29.) Knjiga i učenje na daljinuDo pojave računala u obrazovanju na daljinu nezamjenjiv je medij bila knjiga. Knjigom se moguće služiti svuda, na radnom mjestu, kod kuće, na putovanju. Putem udžbenika moguće je

prikazati sve sadržaje i usvajanje sadržaja prilagoditi tempu učenja i shvaćanja svakog studenta. Ako student nije shvatio ili naučio pojedinu nastavnu cjelinu, uvijek se može vratiti nekoliko stranica i utvrditi nastavni sadržaj. Pismenost i učenje na daljinu Vrlo je rano uočeno da programima učenja na daljinu ne mogu pristupiti svi ljudi. Učenje na daljinu zahtijeva od studenta neke osnovne postulate. Jedan od osnovnih uvjeta jest, naravno, pismenost. Također, za odre ene programe nužno je imati svjedodžbu o završenom osnovnom obrazovanju ili nižim stupnjevima obrazovanja. Pismenost je, do uvođenja računala u učenje na daljinu, podrazumijevala čitanje i pisanje, dok se danas za pristup programima učenja na daljinu potpomognutog računalom tom pojmu pridodala i informatička pismenost. Naravno, pismenost nije jedini uvjet za uspješno obrazovanje na daljinu. Neophodna je i vrlo bitna odgovarajuća motivacija te interes za odre eno područje. U psihologiji i didaktici to opisuju sintagmom “mentalna kondicija”, što označava osposobljenost za sudjelovanje u nastavi na daljinu. Komunikacija Osnova učenja i poučavanja na daljinu jest komunikacija koja se odvija izme u profesora i studenta. U početku je ta komunikacija bila vezana uz papir kao medij.Razvojem telekomunikacija i telekomunikacijske infrastrukture, telefon i telefaks zauzimaju važnu ulogu u učenju na daljinu. Danas se Telekomunikacije koriste za spajanje na internet.Radio i televizijska komunikacija tako er imaju svoju ulogu u učenju na daljinu. Vrlo rano su se na sveučilištima izgrađivali televizijski centri koji su korišteni u edukacijske svrhe, odnosno za programe učenja na daljinu (Sveučilište Stanford izgra uje svoju obrazovnu televizijsku mrežu 1968. godine). Razvoj interneta Razvojem interneta pojavljuje se plodnasredina za distribuiranje, razvoj i unaprjeđivanje učenja na daljinu. Multimedijsko računalo spojeno na internet, mogućnost videokonferencije, prikaz video i audio materijala on line,omogućuju internetu da zauzme vodeće mjesto u distribuciji programa učenja na daljinu.30.) Generacije učenja na daljinuPostoje četiri + 1 generacijaPrva generacija:Pod prvom generacijom učenja na daljinu smatra se vrijeme kada je učenje na daljinu imalo značajke industrijskog modela organiziranog kroz ekonomske elemente s ciljem postizanja strogo ekonomskih učinaka, te sa strogom rukovodnom kontrolom. Karakteristike prve generacije instrukcijski dizajn prve generacije je pod utjecajembiheviorističke teorije učenja Nosioci su predmetni nastavnici ili profesori koji imajuisključivo iskustvo u tradicionalnom nastavnom procesu grafički umjetnici ilustriraju složene, konzistentne i grafički poticajne materijale urednici prevode sav materijal na jezik koji razumijeciljana skupina rukovoditelji projekta upravljaju proračunom i rasporedima kako bi omogućili suradnju i koordinaciju različitih sastavnih dijelova tečaja. Svi materijali, posebice materijali za pomoć, izraženi su kao povratna informacija između odsutnog instruktora i neovisnog studenta.Pedagoški pristup prve generacije ima biheviorističke elemente: brojivost, opažanjeitd. Osobina prve generacije može se opisati kao maksimalna sloboda i neovisnoststudenta. Studenti ne moraju čekati specifično vrijeme tijekom godine kako bi započeli s aktivnostima (početak studija, polaganje ispita i sl.).Druga generacija uključuje eru koja omogućuje bolji i brži pristup podacima kroz rasprostranjene širokopojasne medije, tehnologije poput radija, televizije, video i audio materijala. Drugu generaciju opisuju sljedeći elementi : prihvaćanje kognitivne teorije učenjadaljnji razvoj neovisnog učenje, posebice neovisnog u odnosu na mjesto učenja (korištenje radijske i televizijske tehnologije) napredak u kreiranju interaktivne računalno podržanenastave putem korištenja simulacija, multimedijskog vježbanja i ponavljanja daljnji razvoj samostalnog učenja na webu, potpomognut CDROM- om ili DVD-om.

Treća generacija -U trećoj generaciji koriste se sve prednosti i mogućnosti sinkrone i asinkrone interakcije koje omogućuju različite informacijsko-komunikacijske tehnologije kao što su audio, video i računalne videokonferencije. Razvoj mrežne infrastrukture unaprje uje mogućnosti za kvalitetno korištenje asinkrone i sinkrone komunikacije u usporedbi s prijašnjim generacijama. Treća generacija prihvaća elemente konstruktivističke teorije učenja koja upućuje na mogućnost da studenti kreiraju znanje individualno ili kao članovi grupe. Četvrta generacija Neki autori smatraju da četvrta generacija predstavlja kombinaciju svih prethodnih generacija koja se razvijala kroz elemente interneta (mreže).Razvojem mogućnosti interneta (povećanje propusne moći, brzina itd.) omogućila je razvoj računalno posredovanih komunikacija (CMC). Osim razvoja računalnih mreža došlo je do snažnog razvoja i osobnih računala koja su postala dovoljno jaka da mogu podržavati niz procesa, posebice zahtjevnih Java programa. Novi alati omogućili su značajan razvoj novih modela učenja i poučavanja na daljinu, posebice integrirane kroz CMC (poput WebCT,Moodle, Blackboard itd) i druge web-resurse. Peta generacija Petu generaciju opisuje prof. Taylor kao „inteligentnu s fleksibilnim modelom poučavanja“.Prethodne generacije koristile su pristup materijalima putem sinkrone i asinkrone komunikacije, a u ovoj generaciji potrebno joj je dodati ključan element kao „inteligentnu funkciju“. Pod inteligentnom funkcijom autor opisuje „korištenje automatskog odgovora na najčešće postavljena pitanja i integraciju kroz pristup preko „portala servisa i resursa“. Opisuje razvoj pete generacije integracijom administrativnih sustava i sustava pomoći i instrukcijskih komponenti. Osim razvoja inteligentnih elemenata dolazi i do razvoja pedagoških inovacija. Koriste se pedagoški agenti koji omogućuju voditelju (učitelju) uključivanje različitih elemenata (podsustava),kao na primjer napredno pretraživanje, navigaciju, elemente semantičkog weba, elemente umjetne inteligencije itd.

31.) Alati za e-learning

Alat za e-obrazovanje (eng. Courseware tool) je računalni program (eng. software) dizajniran isključivo za edukaciju. Izraz u sebi sadrži dva pojma: course (tečaj) i software. Alat može biti u obliku CD-ROM-a, web stranice, diskete, digitalnog udžbenika, programa za učenje i sl. Corseware alati-Courseware alati omogućuju učenje i poučavanje na daljinu pomoću određenih konfiguracija sustava. Danas se koriste dvije konfiguracije: LCMS (eng. Learning Content Management System) i LMS (eng. Learning Management System) sustavi.LCMS i LMS sustavi imaju jednu zajedničku karakteristiku, a to je da su web orijentirani uz potporu procesa učenja i poučavanja. LMS sustav predstavlja programsku podršku koja omogućava potpuno administriranje procesa učenja i poučavanja, a LCMS sustav omogućava oblikovanje, pospremanje, upotrebu i ponovnu upotrebu sadržaja za učenje. Sadržaj za učenjeje strukturiran u formi granula znanja koje se nazivaju objekti učenja. LMS sistemLMS sustav sastoji se od niza funkcionalnosti koje obuhvaćaju "isporuku" (eng. delivery), praćenje, izvještavanje i administriranje sadržaja učenja, napredak polaznika, kao iinterakcije polaznika i mentora te polaznika me usobno. LMS se može primijeniti u vrlo jednostavnim sustavima kao što je školsko okružje, pa sve do državnih uprava i velikih kompanija. Ključni standard za implementaciju LMSa je SCORM. Uobičajene mogućnosti LMS-a Prijava i naplata – procesira, provjerava i autorizira prijavu te provodi naplatu (uslučaju javnih portala) kod polaznika, Upravlja procesom izvođenja obuke(tema, modula seminara) Provodi testiranje – prva razina testiranja sastoji se od kviz pitanja uz svaku jedinicu. Druga razina testiranja sastoji se od testova nakon određenog brojalekcija ili modula, odnosno čitavog seminara, Mentoring i praćenje tečaja, odnosno

upravljanje virtualnom učionicom ili napretkom pojedinačnog polaznika. Mentor odre uje članove virtualne učionice, prati napredak svakog člana na temelju statistika testova, komunicira sa svim članovima ili pojedinačnim polaznicima. Zapisi o praćenju i uspješnosti polaznika spremaju se u bazu podataka Administratorske funkcije obuhvaćaju aktivnosti kao što su: kontrola sadržaja, evidencija, praćenje i izvještaji, komunikacija, održavanje pregledamodula i seminara, održavanje obrazovnih lanaca, back up i Pregled važnijih courseware alata aTutor (Open Source Learning Content Management System – LMCS), ahyCo (Adaptive Hypermedia Courseware), Bazaar, BlackBoard (Blackboard Learning System), Claroline (Open Source LMS), dotLRN (Open Source e-learning sustav razvije na MIT-u), eCollege, eLearner, Eledge (Open Source LMS), FirstClass, IBM Workplace Collaboration Services (poslovno orijentiran LMS), Lotus Learning Space (LMS), Moodle (Open Source LMS),WebCT (Blackboard Learning System). Moodle -Moodle je open source LMS alat. Besplatan je i ima podršku za dvije baze: MySQL i PostgreSQL. Alat je vro jednostavan za korištenje s pristupačnim sučeljem za učenike i učitelje i s malim zahtjevima za resursima računala na kojem se izvršava. Podrška za lokalne jezike postoji. Alat je stekao veliku popularnost kod učitelja zbog svojih pedagoških temelja i velike prilagođenosti akademskom okruženju. Odabir alata Kako bi učitelj odlučio koji alat izabrati,trebao bi znati koji su mu kriteriji važni pri odabiru. Ono na što se obavezno mora paziti je da li odre eni alat podržava standarde za razmjenu podataka (npr. SCORM) i ako podržava,koji su to standardi. Standardi na području e-learninga Najpoznatije organizacije koje se bave razvojem standarda za e-učenje su: AICC – Aviation Industry CBT Committee, ADL – The Advanced Distributed Learning Initiativer, IMS – IMS Global Learning Consortium,IEEE/ LTSC – Institute of Electrical and Elactronics Engineers/ (Learning TechnologyStandards Comitee). Vodećim na tom području u svijetu smatraju se IMS i ADL. IMS – Instructional Menagement System Instructional Management System (IMS) je međunarodna organizacija koja se bavi korporativnim obrazovanjem i formalnom edukacijom. Ima korijene u projektu koji se zove National Learning Infrastructure Initiative, koje sponzorira organizacija za promociju obrazovnih tehnologija (danas se zove Educause). Doprinosi razvojumnogih standarda koji se koriste u svijetu. Promovira e-learning i cilj joj je razviti svestranu iprenosivu tenologiju učenja na daljinu primjenom ICT-a. SCORM standard SCORM – Shareable Content Object Reference Model je skup tehničkih specifikacija baziranihna radu AICC, IEEE LTSC i IMS Global Consortium organizacija. To je standard koji sustavima za učenje putem Interneta omogućava pronalaženje, uvoz, dijeljenje, ponovnu upotrebu i izvoz sadržaja na standardiziran način. Ukratko, SCORM omogućava isporuku e-learning objekata u pravilnom slijedu i praćenje i izvještavanje napretka polaznika. Osnovni termini SCORM-a LMS – Learning Managment System, Learning Object (reusable object,educational object, content object, chunks, nuggets, SCO – Shareable Content Object). Tri dijela SCORM-a Overview – modela, vizije i budućnosti, Content Aggregation Model koji opisuje kako posložiti e-learning sadržaj tako da se njegovi dijelovi mogu ponovo upotrijebiti (eng. reusability) i da bude omogućena izmjenjivost dijelova sadržaja (eng. interoperability) Content Aggregation model Sastoji se od tri specifikacije: Learning Object Metadata – opisuje što predstavlja sadržaj, čije je vlasništvo, cijenu (ako postoji), tehničke zahtjeve, namjenu itd.,XML "binding" – kako kodirati tag-ove u XML-u da budu čitljivi, IMS Content Packaging – opisuje kako se slaže kolekcija learning objects-a i njihovih metapodataka, te kako se sadržaj isporučuje polaznicima.. Run Time Environment Run Time Environment – opisuje način na koji se sadržaj pokreće i način na koji se vrši praćenje napretka polaznika i izvještavanje.

Propisuje dvije stvari: API – komunikacija izme u sadržaja i LMS-a se radi standardom propisanim funkcijama, bez obzira na alate kojima se sadržaj kreira, Data model – specifikacija što je sadržaj komunikacije izme u sadržaja i LMS-a. Ovdje se pohranjuju podaci o pojedinoj lekciji (SCO-u) za svakog korisnika i spremaju rezultati interakcija korisnika sa SCO-om.

32 Tehnologije za realizaciju e-learningaZa realizaciju e-learninga koriste se brojne tehnologije i njihove kombinacije.Neke od njih su:• web materijali za učenje,• web stranice,• E-mail,• simulacije virtualna učionica,• Eportfolio (E-mapa),• PDA (Personal Digital Assistant),• mp3,• screencast,• web whiteboarding,• mulitmedijalni CD-ROM-ovi,discussion boards,• blog,• wikipedia,• tekstualni chat,• igre