pitanja - civilno drustvo fpn

7/29/2019 pitanja - civilno drustvo fpn

http://slidepdf.com/reader/full/pitanja-civilno-drustvo-fpn 1/37



običajnosti. Društveni položaj iniviue koji je u apsolutnoj ržavi privatiziran u bourgeois (građanin).Tako civilno ruštvo postaje sfera građanskih privatnih ljui, koji stoje jeni naspram rugih kao''osobe'' i ''vlasnici'', a međusobno su povezani svojom – ekonomski posredovanom – ''posebnošdu''(potrebe, rad, razmjena).

Hegel – konkretna osoba, koja je sebi svrha kao posebna, kao cjelina potreba i pomiješanost prironenužnosti i proizvoljnosti, jean je princip građanskog ruštva. No rugi je princip građanskog ruštvaprincip povezanosti i zavisnosti posebnih osoba sa drugim osobama – dobrobiti i pravu svih.

Prvi nivo ili način uspostavljanja opštosti je građansko ruštvo – povezanost članova ruštva kaosamostalnih pojeinaca. Drugi nivo uspostavljanja opštosti je ržava.

Marks - kritika Hegelove filozofije ržvanog prava. Prilog jevrejskom pitanju Njemačka ieologijauvažava Hegelovu istinkciju političke ržave i građanskom ruštvu – sukob opdeg i privatnog interesa.Nasuprot Hegelu on govori o modi apstraktnog privatnog vlasništva na političkom ržavom. Desetateza o Fajerbolu, stanovništvo je starog materijalizma građansko ruštvo, stanovništvo novoga jeljusko ruštvo ili ruštveno čovječanstvo.

Marks – kritika Bentama, gdje govori da ispod teorije o slobodi, jednakosti i harmoniji interesa u

buržoaskom ruštvu skrivaju opravanja za stvarnu nejenakost i eskploataciju. Pitanje autonomije togruštva traži u političkoj ekonomiji: višak vrijenosti i eksploatacija proletarijata. Na njega se pozivati:socijalističke ržave koje su ukiale građansko ruštvo/ eksploatatarsko/i oni koji su ihotomijugrađanskog ruštva – ržava naomještali projektom.

6. Kultura je, a)kultivisanje i ogoj i lijepog ponašanja, b) premošdivanje jaza između elitne imasovne kulture, c) sa razvojem građanskog ruštva širi se prostor za kulturno stvaralaštvo.(tačno po a).

7. Meri Kaldor – pet verzija civilnog ruštva?

prva verzija je civilno ruštvo kao societas civilis, koje se može opisati kao originalna verzija upotrebetermina u smislu vladavine prava i političke zajenice koja je mirnoopski uređena na osnovueksplicitnog ili implicitnog pristanka pojedinaca.

Civilno ruštvo shvadeno kao buržoasko ruštvo je narena verzija ovog koncepta

Posljednje decenije dvadesetog vijeka, tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, pojavila se u

Istočnoj Evropi, po Meri Kalor, aktivistička verzija civilnog ruštva. Opisuje kao post – marksističku iutopijsku viziju civilnoga ruštva. Olike – vlaavina prava i ograničenje modi ržave, glavni elemenat –

zahtjev za reistribucijom političke modi.

Neoliberalna verzija civilnog ruštva, iz 1989. goine, SAD, građanske asocijacije kao ne – profitni ili

tredi sektor. Nastojanje a se nametne neoliberalna verzija c, kakva postoji na zapau, a posebno uSAD. Slobono tržište u politici. Supstitucija – zamjena funkcija koje su pripaale ržavi /sfera socijalnezaštite. Ova verzija, bi po njenom mišljenju, mogla a se opiše kao ''laissez – faire politics'', kao jedna

vrsta slobonog tržišta u politici.



Meri Kaldor – princip tolerancije.

8. Ono što je trajno ostalo o Gramšijevog oprinosa moernoj teoriji civilnog ruštva?

Zaokružiti po – prva se onosi na civilnu i političku relevantnost kulturnog polja civilnog ruštva,unutar koga se proizvoi hegemonija i bori za nju, ruga a nema koncepcije civilnog ruštva koja bi

bila politički neutralna.

9. Karakteristike otvorenog društva- zaokružiti sve ovo, pluralizam interesa, stanje iniviualniprava i sloboa, sloboa kretanja ljui i ieja, otvorenost prema okruženju i svijetu.

10. Tri ishoda deliberativne demokratije.

- 1. Saglasnost o proceduri /fer i ravnopravno pregovaranje i kompromis, traganje za kompromisom,

- 2. Priznavanje rugih i poštivanje njihovih argumenata, čak i u slučaju nepremostivog moralnogneslaganja,

- 3. Konsenzus, kaa se očigleno pokaže a, uprkos ponašanjima i obrazloženjima, razvoj zajeničkogili bar koinciirajudeg interesa nije mogud.

Pitanja drugi dio:

1. Nakon uspostave mira u Bosni i Hercegovini dolazi o brzog i velikog povedanja brojanevladinih asocijacija. Uzrozi ovog naglog rasta nevlainog sektora između 1995. i 2000.goine mogli bi se protumačiti na sljeedi način:

- Izuzetno velikim socijalnim zahtjevima stanovništva koje ržava u poratnom periou nijemogla riješiti,

- Potrebom inostranih nevladnih organizacija za partnerima u BiH,- Strateškom orijentacijom međunarone zajenice na jačanje institucija civilnog ruštva u

BiH,

- Povedanjem broja zemalja i međunaronih organizacija koje su orijentirale svoju pomodprema BiH,

- Proširenjem opsega jelatnosti nevladinog sektora izvan polja humanitarnog rada u domen

porške procesima emokratizacije, političke participacije, mirovne meijacije i rugeoblasti, onosno proširenjem funkcionalnog spektra nevlainog sektora.

2. Funkcija koleracije vlasti.

Pojmom korekcija vlasti označavamo aktivnosti nevlainog sektora kojima je cilj, na temeljumonitoringa vlasti, s jene strane, te utvrđenih zahtjeva građana, s ruge strane, u javnomkritičkom iskursu, stalno i iznova efinirati alternativu politikama koje vlasti provoe, a ne

ogovaraju zahtjevima, interesima ili očekivanjima građanstva u cjelini ili pojeinim grupamagrađana. Korekcija vlasti ne porazumijeva institucionalizaciju onosa nevlainog i vlainog sektora.Ovi onosi se premještaju u sferu javnosti u kojoj se korektor postavlja kao svojevrsna protutežaaktuelnim vladinim politikama.



3. Na ržavnom nivou nacrt/prijelog zakona mogu podnijeti: članovi parlamenta, stranačkiklubovi, klubovi naroda u Domu naroda, radna tijela parlamenta (komisije ili odbori), jedan

o omova parlamenta, it, presjeništvo BiH, it. 4. Pojam civilno – politički NVO – multietničke asocijacije Paul Stubbs označava kao civilno

politčke NVO, koji izrražavaju forme i alternative politike koje nemaju pravo glasa u

zvaničnoj političkoj sferi. Neke o ovih organizacija imaju članove koje su na visokompoložaju i koji su bili aktivni u građanskim inicijativama tokom 1980. goina. U ovu grupacijumultietničkih subjekata takođe ulaze asocijacije baznog tipa nastale u socijalističkomperiodu (profesionalna, hobistička, kulturna, sportska ruštva). U ovu grupu ulaze nezavisnisindikati.

5. Dvostruka priroda i dihotomna struktura nevladinog sektora u BiH.

Jedan pravac rezultirao je razvojem asocijacija multietničkog karaktera. Začetke razvoja ovakvihasocijacija nalazimo ved nakon Berlinskog kongresa, a nastajala su uz poršku austro – ugarskih

vlasti kao izraz namjere a se u BiH uspostave osnove kapitalističkog sistema i građanstvo kaonjegov ruštveni substrat. U BiH anas postoji značajan kontingent multietničkih asocijacija koje suutemeljene kao građanske, uzimajudi pojeinca – građanina i njegove potrebe i interese zaintegrativni i organizacijsko – aktivisitčki osnov i motiv jelovanja.

Drugi pravac razvoju imale su asocijacije (etno) nacionalnog karaktera, ove asocijacije nastaju

krajem 19 – tog stoljeda. Vedina ovih organizacija nastala je tokom rata i prestavlja interese jenegrupe i konfliktu. Primjeri ovakvih subjekata su, SPONA (srski pokret nevladinih asocijacija) i druge

slične asocijacije, stožerna uruga za zaštitu ientiteta i hrvatskih nacionalnih interesa Čapljina,stožer za očuvanje ientiteta i opstojnosti Hrvata, Stolac, mlai muslimani.

6. Pedagogija mira je posrenik između teorije (istraživanja mira i konflikata) i prakse(mirovnog odgoja, edukacije za mir). Pegagogija mira, na temelju sopstvenih teorija, razvija

nove moele učenja i oprinosi analiziranju konflikata i ophođenju s konfliktima na

personalnom, ruštvenom ili globalnom nivou. 7. U socijalističkom okruženju građanin nije bio osnova taašnjih saveza i asocijacija. Na

njegovom mjestu nalazio se rani čovjek kao stvaralačko bide i osnova kolektivističkesocijalističke politike. Socijalistički moel ruštveno – političkih onosa omoguduje skoroapsolutnu ominaciju političkog na civilnim ruštvom u kojem, kako Vlaisavljevid tvri,ržava nije ostavljala mjesta za civilno ruštvo u pravom smislu riječi. Ovakvo civilno ruštvoMihajlovid naziva pobačeno ili neuspostavljeno civilno ruštvo.

8. Novi zakon o principima lokalne samouprave FbiH iz 2006. godine u kojem je prvi put u

jednom zakonodavno – pravnom aktu u BiH naveen pojam nevlaine organizacije. Član 43.ovog zakona propisuje, građani neposreno olučuju o pitanjima iz naležnosti organa jeinice lokalne samouprave putem referenuma, mjesno zboga građana i rugih oblika

neposrenog izajšnjavanja. 9. Javnost rada parlamenata FbiH?

Istraživanja i analize formalno – pravne regulative su pokazale da javnost rada institucija vlasti u

BiH zavisi o hijerarhijskog nivoa vlasti. Što je niži nivo vlasti, utoliko je teže zatvaranje sjenicaza javnost pozivajudi se na ržavne, vojne, nacionalne i sl. interese. Na ržavnom nivou nrp.Prestavnički om otvoren je za javnost, dok njegove komisije rade iza zatvorenih vrata, osim u

slučajevima kaa je ozvoljeno prisustvo novinara i građana. 10. Pet problema civilnog sektora u BiH?...



Wolfgang Merkel i Hans Joachim Lauth govore o četiri osnovne funkcije civilnog ruštva oko kojih postoji

konsenzus autora u teorijskom diskursu: funkcija zaštite građana u onosu prema ržavnoj modi – Lock –

ovska funkcija, funkcija protivteže ržvnoj modi – Montesquieu – ovska funkcija, funkcija škole emokratije –

Tocqueville – ovska funkcija, funkcija kritičke javnosti – Habermas – ovska funkcija.

Istovremeno, ne može se poricati spomenuta praksa samoorganiziranja koja ima oređene specifičnosti i to:

Građansko organiziranje u BiH, religijska i nacionalna integracijska konstanta, subjekti građanskog karaktera.

Pregrađanski oblici uruživanja u BiH o 1878. goine.

Pravo na uruživanje obilo je taašnje stanovništvo tek iza 1862. goine., kaa nastaju prve samostalneinstitucije na ovim prostorima, ckrveno – školske opdine, čije su funkcije bile vjersko – prosvjetne i kulturne

naravi. Drugi tip uruživanja su esnafi. U esnafe su se uruživali sve zanatlije bez obzira na vjeru, ali su, kako tonavoi Enes Peliija, svi članovi nekih esnafa poneka bili isključivo jene konfesije. Čaršija je očitofunkcionirala kao neka vrsta esnafskog javnog mnijenja zauzimajudi oređena stajališta u onosu na oluke

vlasti. Ovo potvrđuje perio tzv. sarajevske anarhije (1747. -1757.), o kojoj u svom ljetopisu govori MulaMustafa Bašeskija, a Pjer Davil je pisao da je to esnafska republika.

Nastanak, razvoj i funkcije prvih organizacija građana u Bosni i Hercegovini, 1878. – 1914.

Prve značajnije organizacije bosanskih građana su humanitarna i kulturno – prosvjetna ruštva s nacionalnim ilivjerskim predznakom. Među prvima je osnovano jevrejsko humanitarno ruštvo La Benevolencija, 1894.goine. Pore La Benevolencije, jelovalo je u periou o 1941. goine, još nekoliko ruštva: La Lira, Matatja,La Glorija, Tarbut, Jevrejski klub, Safa Berura.

Miješana ruštva, multietnička ruštva, useljenička uruženja, jedine organizacije koje su uspijevale okupiti

pripadnike sva tri etnikuma bili su sindikati.

U taašnjem ruštveno – povijesnom kontekstu, ova ruštva su imala značajne oatne funkcije:

- Edukacijska funkcija prepoznatljiva je u polju nacionalne kulture, folklora, opismenjavanja i sl., i ova uruženjasu prestavljala početne škole emokratije,

- U periou zabrane političkog organiziranja u BiH (o 1910.) imale su s upstitucijsko – posreničku funkciju

postavljajudi oređene zahtjeve prema vlastima, akle jelujudi kao supstituti političkih partija, - Široka teritorijalna organizacija omogudide mobilizaciju članova i simpatizera za utemeljenje kasnijih

nacionalnih političkih partija,

- Intenzivna izavačka jelatnost, posebno izavanje listova bila je u funkciji razvoja političke javnosti u Bosni iHercegovini.

Organizacije građana u Bosni i Hercegovini između va svjetska rata (1918. – 1941.).



Nacionalno kulturno – prosvjetna ruštva, srpska prosvjeta, hrvatski napreak i muslimanski gajret, uz neštokasnije osnovano muslimansko uruženje narona uzanica (1923)., obnovili su ra zaržavši iste ciljeve iorganizacijsku sturkturu s uočljivim trenom povedanja broja eskpozitura u Bosni i Hercegovini.

Pored nacionalnih ruštava, u Bosni i Hercegovini osnivaju filijale asocijacije nastale izvan njenih granica,

nacionalni sokolski savez, progujugoslovenske asocijacije i lokalne nacionalne asocijacije nastale kao reakcija

na ovu ideju.

Za ovaj perio karakteristično je postojanje vedeg broja ženskih uruženja u Bosni i Hercegovini. Među ovimasocijacijama, pored nacionalnih (obrotvorna zaruga srpkinja, kolo srpskih sestara, hrvatska katolička ženskauruga, hrvatska žena, muslimanska ženska uruga, žensko aškenaško ruštvo...) bila su aktivna ivišenacionalna ruštva (ruštvo za prosvjedivanje žena i za zaštitu njihovih prava, zajeničko uruženje ženabez plemenskog i vjerskog obilježja, i r.)

Asocijacije građana i civilne inicijative u socijalističkom okruženju (1945. – 1985.).

Od 1945. godine, do raspada Jugoslavije je djelovao veliki broj subjekata koji su egzistirali, na ivici civilnosti.Zakon o oruženjima, zborovima i rugim javnim skupovima omogudio je obnavljanje raa uruže nja

uruženja koja su u BiH bila aktivna o rugoga svjetskoga rata. Među prvima su ra obnovile četiritradicionalne nacionalne organizacije, napredak, gajret, La Benevolencija i Prosvjeta. Rad obnavljaju i

preratna ranička uruženja, a tokom narenih ecenija nastade veliki kulturno – umjetničkih ruštavaujeinjenih u savez na nivou taašnje SRBiH.

U socijalističkom okruženju (1945. – 1985.) građanin nije bio osnova taašnjih saveza i asocijacija. Nanjegovom mjestu nalazio se rani čovjek kao stvaralačko bide i osnova kolektivističke socijalističke politike.Socijalistički moel ruštveno – političkih onosa omoguduje skoro apsolutnu ominaciju političkog nacivilnim ruštvom u kojem, kako Vlaisavljevid tvri, ržava nije ostavljala mjesta za civilno ruštvo u pravomsmislu riječi. Ovakvo civilno ruštvo Mihajlovid naziva pobačeno ili neuspostavljeno civilno ruštvo.

U novijim raspravama o civilnom ruštvu u BiH tokom socijalističkog perioa primjetna su dva pristupa: za prvi

pristup karakteristično je negiranje postojanja bilo čega što bi se u socijalisitčkom povijesno – politčkomkontekstu moglo ientificirati kao civilno ruštvo, ok drugi pristup ukazuje na tragove aktivističkog supstratanastalog u socijalističkom okruženju.

Osvrenom li se na mjesto i ulogu takvih uruženja kakva su bila socijalistički savez ranog naroa, savezsocijalističke omlaine, uruženja boraca i žena, sinikati, it., lako demo uvijeti a narona ržava nijeostavljala mjesto za civilno ruštvo u pravom smislu riječi.

Civilne incijative i organizacije u predratnom vremenu (1985. – 1992.).

Među najaktivnijim je tih goina bilo uruženje za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI), osnovano

početkom 1989. goine, u Zagrebu. UJDI nije bio politička stranka, ved je, kao prva autonomna političkaorganizacija na poručju bivše Jugoslavije, usmjeravao aktivnosti na stvaranje proceuralnih pretpostavki zamirno razrješenje političke krize u zemlji te uspostavljanje liberalno – demokratskog poretka. Parlament je

inicirao i organizirao okrugli sto vlasti i opozicije, u Sarajevu od jula 1991. do februara 1992., na temu kako

spriječiti totalni rat u BiH. Inicijative i asocijacije tog vremena su, centar za antirantu akciju, Beograski krug,Helsinški komitet, mnogobrojne ženske antiratne grupe.



Asocijacije s nacionalnim predznakom, prosvjeta, napredak i preporod. Asocijacije etno – patriotskog

karektera, mlai muslimani, kolo srpskih sestara, pokret hrvatske katoličke mlaeži. Karakteristično za ovajperiod jeste da su etnonacionalne, kao i civilne snage, koristile partolu borbe protiv komunizma i zalaganja za

evropski put, građanske javnosti.

Civilne inicijative i organizacije u ratnom i neposrenom poratnom okruženju.

Na aktivizam taašnjih nevlainih asocijacija oređujude de uticati stanje u lokalnom okruženju, kao i nekispoljni faktori:

- Autentična lokalna bazna ruštva, uruženja, klubovi i ostale asocijacije nastale u socijalističkom periouijelom de nestati ili, zbog ratnih prilika, zamrznuti ra,

- Nove lokalne autentične multietničke civilne inicijative pokušade se u ratnom vihoru suprostaviti pojelama,nastupajudi s mirovnih i liberalnih pozicija,

- Kao protuteža etnonacionalnim asocijacijama pojavide se subjekti s nacionalnim preznakom, - U zemlju olazi značajan kontingent međunaronih nevlainih i vlainih organizacija i drugih subjekata,

- Nastaju nove, lokalne nevladine organizacije kao kderi inostranih asocijacija,- Etnopatriotske asocijacije se šire kao potpora političkim nacionalnim pokretima, - Pojavljuje se kontingent organizacija s vjerskim predznakom u misijama humanitarnog, ali i vjersko –

ieološkog karaktera.

Fenomen eksplozije nevladinog sektora u BiH (1995. – 2007.).

Nakon uspostave mira u Bosni i Hercegovini dolazi o brzog i velikog povedanja broja nevladinih asocijacija.

Uzrozi ovog naglog rasta nevlainog sektora između 1995. i 2000. goine mogli bi se protumačiti na sljeedinačin:

- Izuzetno velikim socijalnim zahtjevima stanovništva koje ržava u poratnom periou nije mogla riješiti, - Potrebom inostranih nevladnih organizacija za partnerima u BiH,

- Strateškom orijentacijom međunarone zajenice na jačanje institucija civilnog ruštva u BiH, - Povedanjem broja zemalja i međunaronih organizacija koje su orijentirale svoju pomod prema BiH, - Proširenjem opsega jelatnosti nevlainog sektora izvan polja humanitarnog raa u omen porške procesima

emokratizacije, političke participacije, mirovne meijacije i ruge oblasti, onosno proširenjem funkcionalnogspektra nevladinog sektora.

Kapaciteti nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini.

U rijetkim analizama nevlainog sektora u BiH najčešde se navoe vije njegove osnovne funkcije, uslužnafunkcija i zagovaračka funkcija. Pri, tom se uslužna funkcija odnosi na lepezu socijalnih usluga koje nevladine

organizacije pružaju građanima, o onih humanitarne naravi, usluga iz omena socijalne zaštite (savjetovanje,zaštita ugroženih grupa stanovništva, marginaliziranih grupa, maloljetnika...) o pravne pomodi, obrazovnihusluga iz raznih oblasti itd.



Javno zagovaranje.

Pod javnim zagovaranjem se porazumijeva, ruštveni proces čija je svrha postizanje ruštvenih promjena, iliakcija usmjerena ka promjeni politika, pozicija ili programa unutar bilo kojeg tipa institucije, od neprofitnog

sektora, ministarstava, parlamenata, do međunaronih organizacija.

Funkcije nevladinog sektora u BiH.

Utvrđeno je 8 specifičnih funkcija nevlainog sektora u BiH, i to, uslužna funkcija, funkcija monitoringa vlasti,funkcija političke participacije, funkcija korelacije vlasti, meijacijska funkcija, funkcija razvoja civilne javnosti,

socijalizirajuda i zaštitna funkcija.

Uslužna funkcija.

Označavanje nevladinog sektora kao uslužnog posljeica je činjenice a je pružanje raznih vrsta socijalnih irugih usluga obično prva funkcija nevlainog sektora koji su građani uopde imali priliku a upoznaju te a jeveliki građana povezan s nevlainim sektorom upravo kroz upravo kroz njegovu uslužnu jelatnost, ili suočekivanja stanovništva ka tome usmjerena. Tako je spektar nevlainih organizacija osta širok, o uslugahumanitarne naravi, o eukacijskih usluga i usluga iz omena socijalne zaštite, pravne pomodi i ruge.

Kriza socijalne ržave u tranzicijskom, postratnom periou, otvorila je proces nastanka i razvoja nevlainihinstitucija koji de se, kao socijalni supstituti ržave, pojaviti u sferi civilnog ruštva. Efekt liberalizacije ržavnihfunkcija u omenu usluga građanstvu u cjelini je proces postepene razgranje struktura i onosa ržave. Kroznaveene procese otvara se mogudnost za uspostavu supsiijarnih onosa u raspojeli ruštvenih funkcijaupravo u oblasti socijalnih usluga. Načelo supsiijarnosti porazumijeva takvu raspojelu ruštvenih funkcijagje se višim organizacijskim instancama prepuštaju samo one koje niže instance nisu u stanju vršiti.

Funkcija monitoringa vlasti.

Monitoring vlasti uključuje pradenje i analizu jelovanja vlasti i istribuciju ovih informacija prema građanstvu, javnosti ili posebnim zainteresiranim subjektima. Rezultati monitoringa vlasti preduvjet su razvoju aktivnih

formi participacijske funkcije nevladinog sektora kao i razvoja korekcijske funkcije kroz koju se nevladin sektor

nastoji postaviti kao protuteža vlasti u javnom iskursu.

Za razliku o participacije, koja porzumijeva učešde u vršenju vlasti, težedi uspostavljanju institucionaliziranihformi ovog učešda, korekcija vlasti ne porazumijeva institucionalizaciju onosa nevlainog i vlainog sektora.Ovi onosi se premještaju u sferu javnosti u kojoj se korektor postavlja kao svojevrsna protuteža aktuelnim

vladinim politikama.

U formalno – pravnom smislu nema posebnih zapreka razvoju funkcije monitoringa vlasti u bih. Ustav BiH, kao

i niz obavezujudih međunaronih pravnih akata, garantiraju pravo građanima na slobou mišljenja, izražavanjai organiziranja. O važnosti za funkciju monitoringa jeste zakon o sloboi pristupa informacijama. Ona je

potakla od alternativnog ministarskog vijeda BiH 1997. goine. Tako je ovim zakonom utvrđeno opde pravopristupa javnosti (fizička i pravna lica) informacijama koje su u posjeu zakonoavnih, suskih, izvršnih organa,organa uprave, javnih preuzeda, institucija i ustanova na svim nivoima vlasti.



Zakoni o lokalnoj samoupravi RS i FbiH propisuju a su u opdinama i graovima sve sjenice skupštine,komisija, odbora i savjeta javne, a zatvorene sjenice oržavaju se samo, ako je to previđeno zakonom.

Monitoring rada vlasti, u djelovanju NS u bih, pojavljuje se kao: eksterni monitoring vlasti i kao monitoring koji

vrše prestavnici nevlainog sektora u samim institucijama vlasti.

Eksterni monitoring vlasti.

Eksterni monitoring vlasti odvija se izvan institucija vlasti, odnosno subjekti NS kontinuirano prate, analiziraju

ili organiziraju istraživanja raa političkih partija, nosilaca oređenih političkih funkcija ili vlade u cjelini,

realizaciju programa, primjenu zakonskih rješenja i sl., i obavještavaju javnost i ruge aktere. Ova forma jeosnov za alju saranju nevlainog sektora i vlasti, i razvoj ostalih funkcija NS koje uključuju onos javnošdu.

Monitoring unutar institucija vlasti.

Ovaj vid monitoringa karakterizira prelazak praga vladinih institucija, ulazak u prostor u kojem funkcioniraju

vlaine strukture. Monitoring se proširuje ukljujudi, pore pradenja i analize provođenja politike vlainihstruktura, i analizu načina njihovog raa, transparentnost i emokratičnost raa i sl.

Monitoring vlasti uključuje pradenje i analizu jelovanja vlasti i istribuciju ovih informacija prema građanstvu, javnosti ili posebnim zainteresiranim subjektima (meijima, grupama građana it.). Monitoringom su

obuhvadeni razni nivoi vlasti, o lokalnih, lokalne, entitetske, kantonalne i ržavne institucije. Nevlaineasocijacije često reagiraju na poteze vlasti javnim saopdenjima, objavljivanjem rezultata monitoringa uprintanim ili elektronskim medijima, na internet stranicama it.Na ovom planu stiču se TI BiH, CCI i r.

Funkcija političke participacije.

Termin participacija znači učešde. Pojmom participacije obuhvadeni su različiti viovi učešda građana u vršenjuvlasti. Pojam politička participacija Zoran Stoljiljkovid efinira kao proces obrovoljnog učešda pojeinaca isocijalnih grupa u iniciranju, razmatranju, onošenju političkih stavova i oluka i njihovih realizaciji. Navoi abogatstvo različitih formi političke participacije ukazuje na potrebu njihove klasifikacije i to na: a)uži, srenji iopšti nivo političke participacije i b) institucionalne i spontani oblici političke participacije.Participacijskafunkcija nevlainog sekotra u BiH ovija se kroz sljeede funkcionalne forme:

- Javne rasprave (formalno – pravni mehanizmi previđeni aktima koji reguliraju ra parlamentarnih tijela naržavnom, entitetskom i nivou istrikta Brčko,

- Zborovi građana (panan javnim raspravama na nivou lokalne samouprave, građani i prestavnici nevlainihsub jekata raspravljaju oređene politike ili nacrte oluka opdinskih vlasti, aju mišljenja i postavljaju zahtjeve),

- Građanske inicijative (omoguduju nevlainim organizacijama i građanima a o lokalnih vlasti zahtijevajupokretanje oređenih pitanja ili rasprava u lokalnom političkom prestavništvu, uz okazanu porškuoređenog procenta građanstva),

- Referendum (formalno – pravno utemeljena forma neposrenog olučivanja građana), - Participacija kroz partnerstva vladinog i nevladinog sektora (autentični formalizirani oblici raspodjele

oređenih poslova, aktivnosti, usluga ili funkcija između vlasti i aktera nevlainog sektora). - Autentične institucionalizirane forme participacije nastale kao rezultat pritiska nevladinog sektora (nove

institucije ili nastaju novi organi u sferi vlasti kroz koje se odvija proces participacije).



Pored zakona o slobodi pristupa informacijama, u formalno – pravnoj ravni postoje i ruge ogovarajudepredispozicije za razvoj participacijske funkcije nevladinog sektora u BiH.

Važan okument predstavlja Evropska konvencija o ljudskim pravima. Konvencija efinira participaciju građanakao pravo koje moraju garantirati ržavne vlasti. O januara 2005. je u RS na snazi zakon o lokalnoj samoupravikoji obavezuje opdine i graove a omogude građanima participaciju u javnim poslovima.

Zakon o osnovama lokalne samouprave FBiH iz 1995. godine previđa a građani mogu irektno olučivati opitanjima u lokalnoj zajenici, a kao mehanizmi participacije previđeni su: referenum, skupovi građana idrugi. Novi zakon o principima lokalne samouprave FbiH iz 2006. godine u kojem je prvi put u jednom

zakonodavno – pravnom aktu u BiH naveden pojam nevladine organizacije.

Participacija u oblasti kreiranja i realizacije socijalne politike u praksi ne može potvriti na više primjera nakantonalnom i lokalnom nivou. Rai se o tzv. ugovornom načinu finansiranja usluga nevlainih institucija kojise praktikuje u slučejevima kaa vlaa želi a se osloboi svoje otaašnje obaveze a pruža usluge i a ihprenese na neke nevladine subjekte.

U sarajevu 07.12.2004. goine oržana je konferencija NVO BiH. Konferenciji je prisustvovalo 310 elegata,

prestavnika nevlainih organizacija iz cijele BiH, prestavnici ržavnih institucija te preko stotinu gostiju izmeđunaronih organizacija u BiH. Učesnici su se usaglasili oko:

- Implementacije koeksa, izrae, strategije razvoja nevlainog sektora u BiH za nareni petogoišnji perio,izrade koncepcije razvoja CD u BiH, uspostavljanje resursnog centra, uspostavljanje vertikalnog prestavničkogtijela nevladinih organizacija BiH, osnivanja nacionalne asocijacije neprofitnih organizacija BiH, uspostavljanje

komiteta za saradnju sa evropskom komisijom.

Funkcija koleracije vlasti.

Pojmom korekcija vlasti označavamo aktivnosti nevladinog sektora kojima je cilj, na temelju monitoringa vlasti,

s jene strane, te utvrđenih zahtjeva građana, s ruge strane, u javnom kritičkom iskursu, stalno i iznovadefinirati alternativu politikama koje vlasti provode, a ne odgovaraju zahtjevima, interesima ili očekivanjimagrađanstva u cjelini ili pojeinim grupama građana. Korekcija vlasti ne porazumijeva institucionalizacijuonosa nevlainog i vlainog sektora. Ovi onosi se premještaju u sferu javnosti u kojoj se korektor postavljakao svojevrsna protuteža aktuelnim vlainim politikama.

Do pojave novih koalicija nevladinih subjekata dolazi u poslijeratnom periodu. Integracijski osnov njihova

nastanka bila jepotreba a se riješe pitanja formalno – pravne i faktičke pozicije nevlainog sektora u

ovašnjem opderuštvenom kontekst, prije svega onosi nevlainog sektora i ražve te a se objeine snage unastupanju prema vlasti i sta privoli na rješavanje konkretnih zahtijeva. Koalicija 380 nevlainih organizacija.Raiti i uspjeti zajeno, također je nastala c ciljem preciznijeg efiniranja i institucionalizacije međunaronihodnosa nevladinog sektora i vlasti.

Javno zagovaranje.

Javno zagovaranje okuplja grupe i iniviue koji žele uticati na kreiranje, stvaranje i promjenu politika iponašanja institucija koje na njima imaju mod. U isto vrijeme, zagovaranje je funamentalan i ugotrajanproces u okviru emokratskih ruštava unutar kojega grupe građana imaju prava a utječu na političkeinstitucije. Javno zagovaranje ima za cilj a promijeni ruštvo i pozicije modi, a promijeni mentalitet, onosno,



način razmišljanja. Javno zagovaranje organiziraju subjekti nevlainog sektora na svim nivoima koristediinformativne kampanje ili javne forume za realizaciju ciljeva zagovaranja.

Grozd.

Građansko organiziranje za emokratiju (GROZD) je nastao 2006. goine. Ciljevi GROZD – a, jesu da se BiH

razvijati kao otvoreno i emokratsko ruštvo, u kojem de obro obaviješteni građani, kroz iniviualniangažman i kroz jelovanje u organizacijama c, ne samo birati svojeprestavnike u institucijama vlasti, ved ivršiti kontinuirano pradenje i kontrolu njihovih postupaka i rezultata njihovog raa. G rozd za razliku od

prijeratnih autentičnih alternativnih političkih pokreta, etablirao se je kao korektor, kritičar i kontrolor vlasti,bez jasnije pretenzije a prekorači prag koji bi ga oveo u omen vanparlamentarne političke opozicije.

Formalno – pravne pretpostavke za razvoj javnog zagovaranja.

Formalno – pravna regulativa u BiH omoguduje subjektima civilnog ruštva a pokredu zakonoavne inicijative.Inicijativa za onošenje zakona nije isto što i ponošenje nacrta zakona.

Na entitetskom nivou uruženja građana ili građani pojeinačno, privrena ruštva, privrene komore i rugauruženja.

Na ržavnom nivou nacrt/prijelog zakona mogu podnijeti: članovi parlamenta, stranački klubovi, klubovinaroda u Domu naroda, radna tijela parlamenta (komisije ili odbori), jedan od domova parlamenta, itd,

presjeništvo BiH, it.

Medijacijska i mirovna funkcija.

Pojam meijacije potiče o latinske riječi meiare – posreovati. U stručnu upotrebu pojam je uveen 70 – tih

godina u SAD – u. Meijacija se najčešde efinira kao posreovanje trede, neutralne strane u konfliktima sciljem a se postigne zajeničko rješenje prihvatljivo za sve strane u konfliktu. Osnovni cilj je iznalaženjerješenja za mirno razješenje ruštvenih konflikata između pojeinaca, ruštvenih grupa, organizacija i

institucija.

Dvije imenzije u kojima se potvrđuje meijacijska funkcija u BiH - civilno ruštvo se pojavljuje kao medijacijski

prostor – medij u kojem se susredu grupe i pojeinci, interesi i ieje, u kojem procese ruštvene fragmentacije

prate istovremeni procesi ruštvene reintegracije, premošdujudi etničke, entitetske i ruge linije pojele.

Nevladin sektor pojavljuje se kao akter, inicijator, i kao stručni meijator, serviser meijacijskih usluga.

Koncept trostruke prirode nasilja.

Ovaj pojam se vezuje uz teorijske rasprave novreškog naučnika Johan Galtung –a i njegov koncept trostruke

prirode nasilja, koje se pojavljuje kao direktno, strukturalno i kulturno nasilje. Za razliku od direktnog nasilja,

strukturalno nasilje, povrjeđuje potrebe čovjeka, ali niko nije irektni počinitelj, a time ne postoji ni neko ko jeu tom smislu ogovoran. Kulturno nasilje je opravanje strukturalnog i irektnog nasilja kulturološkimargumentima. Praksu razrješavanja konflikata susredemo u BiH, u programima međunarone zajeniceusmjerenim na stabilizaciju ili konsolidaciju mira.



Dvije dimenzije medijacijske funkcije u BiH.

Civilno ruštvo se pojavljuje kao meijacijski prostor – meij u kojem se susredu grupe i pojeinci, interesi iideje. Nevlain sektor sektor pojavljuje se kao akter, incijator i kao stručni meijator – serviser medijacijskih

usluga.

Pedagogija mira je posrenik između teorije (istraživanja mira i konflikata) i prakse (mirovnog ogoja,edukacije za mir). Pegagogija mira, na temelju sopstvenih teorija, razvija nove moele učenja i oprinosianaliziranju konflikata i ophođenju s konfliktima na personalnom, ruštvenom ili globalnom nivou.

Model REKOM –a.

Zvanično tijelo koje osnivaju ržave nasljenice bivše SFRJ. Cilj REKOM – a je stvaranje tačnog, zvaničnog iobjektivnog zapisa o ratnim zločinima i rugim teškim povreama ljuskih prava, počinjenih u periou opočetka 1991. o kraja 2001. goine, priznavanje žrtava i njihove patnje kao i sprečavanje ponavljanja zločina.

U BiH je nakon faze početne refragmentacije uslijeila ugotrajna faza strukturne konsoliacije nevlainogsektora. Ova konsoliacija u empirijskoj ravni znači: uočljiv tren specijalizacije asocijacija nevladinog sektora u

oređenom polju rada te tren umrežavanje na različitim osnovama.

Edukacijska funkcija.

Sistem obrazovanja je institucionalni oblik političke socijalizacije, procesa u kojem iniviua formira političkestavove i vrijenosti i postaje svjesna političkih činjenica. Obrazovne institucije su jedan od osnovnih medija

političke socijalizacije buudeg građanina. Eukacijska funkcija je izvojena zbog brojnosti organizacije koje su

se specijalizirale u ovom polju rada kao i zbog zastupljenosti edukacije u programima i aktivnostima nevladinogsektora u cjelini.

Tocquevill upozorava a ne smijemo biti previše sigurni u robusnost emokratije i njene ugoročne vitalnosti iorživosti, jer svaka nova generacija prestavlja novi naro koji mora stedi znanja, naučiti se vještinama irazviti dispozicije ili stavove privatnog i javnog karaktera koje potpomažu ustavnu emokratiju, oajudi aemokratija nije mašina koja de sama raiti, nego je svaka generacija mora sama reproucirati. Rezultatgrađanskog obrazovanja bi trebali biti informirani građani, građani sa znanjem, spremni a participiraju upolitičkoj sferi.

Zaštitna i socijalizirajuda funkcija.

U BiH su najpoznatije, sljeede organizacije: uruženja vaša prava BiH, helsinški komitet, ustanova za zaštituljudskih prava – INDEPENDENT Zenica, biro za ljudska prava Tuzla, itd.

Razvojni i funkcionalni problemi nevladinog sektora u BiH.



Mirko Pejanovid tvri a je 1990. goine u BiH uspostavljen etnički politički pluralizam. Nastao na osnovukolektiviteta, etnički pluralizam u BiH, nije pokazao historijsku mogudnost iejne političke kreacije konsenzusau glavnim pitanjima ržavnog razvitka BiH. Tako je etapa liberalizacije, kao početni korak u procesudemokratske transformacije u BiH, potisnuta u pozadinu sumnjivog procesa etnoliberalizacije. Asim Mujkidtvri a je etnonacionalizam postao vlaajudi subsistem koji ima najvedu internu kompleksnost i nove razvojnestaije ruštva karakteriziraju zaaci i problemi koji svoj izvor imaju u njegovoj sferi.

Pojmom specijalizacija ovje su obuhvadeni procesi praktičnog ugoročnog oprejeljivanja subjekta nevlainogsektora za oređeno polje raa (npr. psihosocijalna pomod, ljuska prava, emokratsko obrazovanje i sl.).Poratni razvoj nevlainog sektora u BiH pokazuje tren proširenja interesovanja i jelovanja u drugim

oblastima ruštvenog življenja i specijalizacije u ovim oblastima.

Trend specijalizacije prati tren umrežavanja na raznim nivoima i na različitim osnovama. Pojam umrežavanjeobuhvata procese međusobnog povezivanja aktera unutar nevlainog sektora, na temelju zajeničkih interesa,potreba, vrijednosti ili drugih motiva.

Procesi specijalizacije omogudili su osnivanje specijalisitčkih mreža tj. mreža subjekata koji su se specijalizirali u

jenoj oblasti raa. Primjeri specijaliziranih mreža su, eko – mreža BiH, neformalna koalicija ''kvalitet.ba'',balkanska mreža za zaštitu ljuskih prava. U BiH je nakon faze početne refragmentacije uslijeila ugotrajna faza strukturne konsoliacije nevlainogsektora. Ova konsoliacija u empirijskoj ravni znači: uočljiv tren specijalizacije asocijacija nevladinog sektora u

oređenom polju rada te tren umrežavanja na različitim osnovama.

Dvostruka priroda i dihotomna struktura nevladinog sektora u BiH.

Jedan pravac rezultirao je razvojem asocijacija multietničkog karaktera. Začetke razvoja ovakvih asocijacijanalazimo ved nakon Berlinskog kongresa, a nastajala su uz poršku austro – ugarskih vlasti kao izraz namjere

a se u BiH uspostave osnove kapitalističkog sistema i građanstvo kao njegov ruštveni substrat. U BiH danaspostoji značajan kontingent multietničkih asocijacija koje su utemeljene kao građanske, uzimajudi pojeinca –

građanina i njegove potrebe i interese za integrativni i organizacijsko – aktivisitčki osnov i motiv jelovanja.

Drugi pravac razvoju imale su asocijacije (etno) nacionalnog karaktera, ove asocijacije nastaju krajem 19 – tog

stoljeda. Vedina ovih organizacija nastala je tokom rata i prestavlja interese jene grupe i konfliktu. Primjeriovakvih subjekata su, SPONA (srski pokret nevladinih asocijacija) i ruge slične asocijacije, stožerna uruga zazaštitu ientiteta i hrvatskih nacionalnih interesa Čapljina, stožer za očuvanje ientiteta i opstojnosti Hrvata,Stolac, mladi muslimani.

Pojam civilno politički NVO.

Multietničke asocijacije Paul Stubbs označava kao civilno politčke NVO, koji izrražavaju forme i alternativepolitike koje nemaju pravo glasa u zvaničnoj političkoj sferi. Neke o ovih organizacija imaju članove koje su navisokom položaju i koji su bili aktivni u građanskim inicijativama tokom 1980. godina. U ovu grupaciju

multietničkih subjekata takođe ulaze asocijacije baznog tipa nastale u socijalističkom periou (profesionalna,hobistička, kulturna, sportska ruštva). U ovu grupu ulaze nezavisni sinikati.



Misija i ciljevi današnjih asocijacija.

S etničkim preznakom efinirani su kao izrazi naronih zahtjeva, gje sam naro treba biti shvaden kao cjelinacd, koje svojim javnim izrazom (mitinzi, mirni jednonacionalni protesti, javni religijski skupovi) daju legitimitet

aktuelnim etnopolitikama. Javni aganžman ovih asocijacija prati reovna porška etnopolitičkih elita i obrnuto.Građanin kao integracijski subjekt potisnut je u rugi plan.

Kriza legitimnosti civilnih inicijativa u BiH.

Ako je civilna inicijativa dislocirana izvan socijalnog prostora u kojem egzistiraju stvarni građani, pojeinciorganizirani u formalne ili neformalne grupe, onda se javlja problem legitimiteta civilnih inicijativa u BiH.

Projekti koji se nue ne proističu iz interesnog areala građana, ved dolaze odozgo, iz sfera udaljenih od

građana. Građanin je ovje samokorisnik kome se nui oređena usluga ili ponua. Civilni subjekt, čijilegitimitet proizlazi iz same građanske baze, najteže olaze o političke ili finansijske potpore.

Civilna kolonizacija.

Paul Stuss kolonizacije efinira kao asimteriju zasnovanu na nejenakoj raspojeli simboličke i finansijske modiizmeđu vije kategorije aktera unutar civilnog sektora u BiH. Ova simetrija voi ka jačanju ominacijemeđunaronih suionika njihovih sistema, pretpostavki, značenja i postupaka, što može biti u najmanju rukunepriklano za specifični socio – politički i socio – kulturni kontekst oređenog ruštva i irektno ili inirektno,superiorno, ponižavajude ili čak uvreljivo za lokalne suionike.

Pojam projektizacije i civilni inžinjering.

Fenomen projektizacije označava ne kritičku orjentiranost ijela nevlainih organizacija prema projektima okokojih se vrti njihova komplenta aktivnost. Projekt se inače efiniara kao niz planiranih aktivnosti koje činecjelovit projektni ciklus, on obuhvata: projektnu ideju, pisanje projekta, osiguranje sredstava, implementaciju i

evaloaciju.

Civilni inžinjering.

Civilni inžinjering je pokušaj a se proicirani ciljevi ostvare mnoštvom planiranih intervencija – projektima u

raznim oblastima.

Samoorživost bi trebala a potvri smislenost projektnih intervencija tokom kojih bi građani – korisnici, kao iinstitucije i rugi subjekti koji su aktivni io projekta, stekli znanja, vještine, ogovarajudu svijest it. – dakle

izgraili kapacitete, kako bi promjene uspostavljene tokom realizacije projekta oržale kontinuitet i nakonnjegovog završetka, ili, rugačije rečeno, kako bi projekt rezultirao očekivanim politikama.



Wolfgang Merkel i Hans Joachim Lauth govore o četiri osnovne funkcije civilnog ruštva oko kojih postoji

konsenzus autora u teorijskom diskursu: funkcija zaštite građana u onosu prema ržavnoj modi – Lock –

ovska funkcija, funkcija protivteže ržvnoj modi – Montesquieu – ovska funkcija, funkcija škole demokratije –

Tocqueville – ovska funkcija, funkcija kritičke javnosti – Habermas – ovska funkcija.

Istovremeno, ne može se poricati spomenuta praksa samoorganiziranja koja ima oređene specifičnosti i to:

Građansko organiziranje u BiH, religijska i nacionalna integracijska konstanta, subjekti građanskog karaktera.

Pregrađanski oblici uruživanja u BiH o 1878. goine.

Pravo na uruživanje obilo je taašnje stanovništvo tek iza 1862. goine., kaa nastaju prve samostalneinstitucije na ovim prostorima, ckrveno – školske opdine, čije su funkcije bile vjersko – prosvjetne i kulturne

naravi. Drugi tip uruživanja su esnafi. U esnafe su se uruživali sve zanatlije bez obzira na vjeru, ali su, kako tonavoi Enes Peliija, svi članovi nekih esnafa poneka bili isključivo jene konfesije. Čaršija je očitofunkcionirala kao neka vrsta esnafskog javnog mnijenja zauzimajudi oređena stajališta u onosu na oluke

vlasti. Ovo potvrđuje perio tzv. sarajevske anarhije (1747. -1757.), o kojoj u svom ljetopisu govori MulaMustafa Bašeskija, a Pjer Davil je pisao a je to esnafska republika.

Nastanak, razvoj i funkcije prvih organizacija građana u Bosni i Hercegovini, 1878. – 1914.

Prve značajnije organizacije bosanskih građana su humanitarna i kulturno – prosvjetna ruštva s nacionalnim ilivjerskim preznakom. Među prvima je osnovano jevrejsko humanitarno ruštvo La Benevolencija, 1894.goine. Pore La Benevolencije, jelovalo je u periou o 1941. goine, još nekoliko ruštva: La Lira, Matatja,La Glorija, Tarbut, Jevrejski klub, Safa Berura.

Miješana ruštva, multietnička ruštva, useljenička uruženja, jedine organizacije koje su uspijevale okupiti

pripadnike sva tri etnikuma bili su sindikati.

U taašnjem ruštveno – povijesnom kontekstu, ova ruštva su imala značajne oatne funkcije:

- Edukacijska funkcija prepoznatljiva je u polju nacionalne kulture, folklora, opismenjavanja i sl., i ova uruženjasu prestavljala početne škole emokratije,

- U periou zabrane političkog organiziranja u BiH (o 1910.) imale su supstitucijsko – posreničku funkciju

postavljajudi oređene zahtjeve prema vlastima, akle jelujudi kao supstituti političkih partija, - Široka teritorijalna organizacija omogudide mobilizaciju članova i simpatizera za utemeljenje kasnijih

nacionalnih političkih partija,

- Intenzivna izavačka jelatnost, posebno izavanje listova bila je u funkciji razvoja političke javnosti u Bosni iHercegovini.

Organizacije građana u Bosni i Hercegovini između va svjetska rata (1918. – 1941.).



Nacionalno kulturno – prosvjetna ruštva, srpska prosvjeta, hrvatski napreak i muslimanski gajret, uz neštokasnije osnovano muslimansko uruženje narona uzanica (1923)., obnovili su ra zaržavši iste ciljeve iorganizacijsku sturkturu s uočljivim trenom povedanja broja eskpozitura u Bosni i Hercegovini.

Pored nacionalnih ruštava, u Bosni i Hercegovini osnivaju filijale asocijacije nastale izvan njenih granica,

nacionalni sokolski savez, progujugoslovenske asocijacije i lokalne nacionalne asocijacije nastale kao reakcija

na ovu ideju.

Za ovaj perio karakteristično je postojanje vedeg broja ženskih uruženja u Bosni i Hercegovini. Među ovimasocijacijama, pored nacionalnih (obrotvorna zaruga srpkinja, kolo srpskih sestara, hrvatska katolička ženskauruga, hrvatska žena, muslimanska ženska uruga, žensko aškenaško ruštvo...) bila su aktivna ivišenacionalna ruštva (ruštvo za prosvjedivanje žena i za zaštitu njihovih prava, zajeničko uruženje ženabez plemenskog i vjerskog obilježja, i r.)

Asocijacije građana i civilne inicijative u socijalističkom okruženju (1945. – 1985.).

Od 1945. godine, do raspada Jugoslavije je djelovao veliki broj subjekata koji su egzistirali, na ivici civilnosti.Zakon o oruženjima, zborovima i rugim javnim skupovima omogudio je obnavljanje raa uruženjauruženja koja su u BiH bila aktivna o rugoga svjetskoga rata. Među prvima su ra obnovile četiritradicionalne nacionalne organizacije, napredak, gajret, La Benevolencija i Prosvjeta. Rad obnavljaju i

preratna ranička uruženja, a tokom narenih ecenija nastade veliki kulturno – umjetničkih ruštavaujeinjenih u savez na nivou taašnje SRBiH.

U socijalističkom okruženju (1945. – 1985.) građanin nije bio osnova taašnjih saveza i asocijacija. Nanjegovom mjestu nalazio se rani čovjek kao stvaralačko bide i osnova kolektivističke socijalističke politike.Socijalistički moel ruštveno – političkih onosa omoguduje skoro apsolutnu ominaciju političkog nacivilnim ruštvom u kojem, kako Vlaisavljevid tvri, ržava nije ostavljala mjesta za civilno ruštvo u pravomsmislu riječi. Ovakvo civilno ruštvo Mihajlovid naziva pobačeno ili neuspostavljeno civilno ruštvo.

U novijim raspravama o civilnom ruštvu u BiH tokom socijalističkog perioa primjetna su dva pristupa: za prvi

pristup karakteristično je negiranje postojanja bilo čega što bi se u socijalisitčkom povijesno – politčkomkontekstu moglo ientificirati kao civilno ruštvo, ok drugi pristup ukazuje na tragove aktivističkog supstratanastalog u socijalističkom okruženju.

Osvrenom li se na mjesto i ulogu takvih uruženja kakva su bila socijalistički savez ranog naroa, savezsocijalističke omlaine, uruženja boraca i žena, sinikati, it., lako demo uvijeti a narona ržava nijeostavljala mjesto za civilno ruštvo u pravom smislu riječi.

Civilne incijative i organizacije u predratnom vremenu (1985. – 1992.).

Među najaktivnijim je tih goina bilo uruženje za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI), osnovano

početkom 1989. goine, u Zagrebu. UJDI nije bio politička stranka, ved je, kao prva autonomna političkaorganizacija na poručju bivše Jugoslavije, usmjeravao aktivnosti na stvaranje proceuralnih pretpostavki zamirno razrješenje političke krize u zemlji te uspostavljanje liberalno – demokratskog poretka. Parlament je

inicirao i organizirao okrugli sto vlasti i opozicije, u Sarajevu od jula 1991. do februara 1992., na temu kako

spriječiti totalni rat u BiH. Inicijative i asocijacije tog vremena su, centar za antirantu akciju, Beograski krug,Helsinški komitet, mnogobrojne ženske antiratne grupe.



Asocijacije s nacionalnim predznakom, prosvjeta, napredak i preporod. Asocijacije etno – patriotskog

karektera, mlai muslimani, kolo srpskih sestara, pokret hrvatske katoličke mlaeži. Karakteristično za ovajperiod jeste da su etnonacionalne, kao i civilne snage, koristile partolu borbe protiv komunizma i zalaganja za

evropski put, građanske javnosti.

Civilne inicijative i organizacije u ratnom i neposrenom poratnom okruženju.

Na aktivizam taašnjih nevlainih asocijacija oređujude de uticati stanje u lokalnom okruženju, kao i nekispoljni faktori:

- Autentična lokalna bazna ruštva, uruženja, klubovi i ostale asocijacije nastale u socijalističkom periouijelom de nestati ili, zbog ratnih prilika, zamrznuti rad,

- Nove lokalne autentične multietničke civilne inicijative pokušade se u ratnom vihoru suprostaviti pojelama,nastupajudi s mirovnih i liberalnih pozicija,

- Kao protuteža etnonacionalnim asocijacijama pojavide se subjekti s nacionalnim preznakom, - U zemlju olazi značajan kontingent međunaronih nevlainih i vlainih organizacija i drugih subjekata,

- Nastaju nove, lokalne nevladine organizacije kao kderi inostranih asocijacija,- Etnopatriotske asocijacije se šire kao potpora političkim nacionalnim pokretima,

- Pojavljuje se kontingent organizacija s vjerskim predznakom u misijama humanitarnog, ali i vjersko –

ieološkog karaktera.

Fenomen eksplozije nevladinog sektora u BiH (1995. – 2007.).

Nakon uspostave mira u Bosni i Hercegovini dolazi do brzog i velikog povedanja broja nevladinih asocijacija.

Uzrozi ovog naglog rasta nevlainog sektora između 1995. i 2000. goine mogli bi se protumačiti na sljeedinačin:

- Izuzetno velikim socijalnim zahtjevima stanovništva koje ržava u poratnom periou nije mogla riješiti,- Potrebom inostranih nevladnih organizacija za partnerima u BiH,

- Strateškom orijentacijom međunarone zajenice na jačanje institucija civilnog ruštva u BiH, - Povedanjem broja zemalja i međunaronih organizacija koje su orijentirale svoju pomod prema BiH,

- Proširenjem opsega jelatnosti nevlainog sektora izvan polja humanitarnog raa u omen porške procesimaemokratizacije, političke participacije, mirovne meijacije i ruge oblasti, onosno proširenjem funkcionalnogspektra nevladinog sektora.

Kapaciteti nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini.

U rijetkim analizama nevlainog sektora u BiH najčešde se navoe vije njegove osnovne funkcije, uslužnafunkcija i zagovaračka funkcija. Pri, tom se uslužna funkcija odnosi na lepezu socijalnih usluga koje nevladine

organizacije pružaju građanima, o onih humanitarne naravi, usluga iz omena socijalne zaštite (savjetovanje,zaštita ugroženih grupa stanovništva, marginaliziranih grupa, maloljetnika...) o pravne pomodi, obrazovnihusluga iz raznih oblasti itd.



Javno zagovaranje.

Pod javnim zagovaranjem se porazumijeva, ruštveni proces čija je svrha postizanje ruštvenih promjena, iliakcija usmjerena ka promjeni politika, pozicija ili programa unutar bilo kojeg tipa institucije, od neprofitnog

sektora, ministarstava, parlamenata, o međunaronih organizacija.

Funkcije nevladinog sektora u BiH.

Utvrđeno je 8 specifičnih funkcija nevlainog sektora u BiH, i to, uslužna funkcija, funkcija monitoringa vlasti,funkcija političke participacije, funkcija korelacije vlasti, medijacijska funkcija, funkcija razvoja civilne javnosti,

socijalizirajuda i zaštitna funkcija.

Uslužna funkcija.

Označavanje nevladinog sektora kao uslužnog posljeica je činjenice a je pružanje raznih vrsta socijalnih idrugih usluga obično prva funkcija nevlainog sektora koji su građani uopde imali priliku a upoznaju te a jeveliki građana povezan s nevlainim sektorom upravo kroz upravo kroz njegovu uslužnu jelatnost, ili suočekivanja stanovništva ka tome usmjerena. Tako je spektar nevlainih organizacija osta širok, o uslugahumanitarne naravi, o eukacijskih usluga i usluga iz omena socijalne zaštite, pravne pomodi i ruge.

Kriza socijalne ržave u tranzicijskom, postratnom periou, otvorila je proces nastanka i razvoja nevla inih

institucija koji de se, kao socijalni supstituti ržave, pojaviti u sferi civilnog ruštva. Efekt liberalizacije ržavnihfunkcija u omenu usluga građanstvu u cjelini je proces postepene razgranje struktura i onosa ržave. Kroznavedene procese otvara se mogudnost za uspostavu supsiijarnih onosa u raspojeli ruštvenih funkcijaupravo u oblasti socijalnih usluga. Načelo supsiijarnosti porazumijeva takvu raspojelu ruštvenih funkcijagje se višim organizacijskim instancama prepuštaju samo one koje niže instance nisu u stanju vršiti.

Funkcija monitoringa vlasti.

Monitoring vlasti uključuje pradenje i analizu jelovanja vlasti i istribuciju ovih informacija prema građanstvu, javnosti ili posebnim zainteresiranim subjektima. Rezultati monitoringa vlasti preduvjet su razvoju aktivnih

formi participacijske funkcije nevladinog sektora kao i razvoja korekcijske funkcije kroz koju se nevladin sektor

nastoji postaviti kao protuteža vlasti u javnom iskursu.

Za razliku od participacije, koja podrzumijeva učešde u vršenju vlasti, težedi uspostavljanju institucionaliziranihformi ovog učešda, korekcija vlasti ne porazumijeva institucionalizaciju onosa nevlainog i vlainog sektora.Ovi onosi se premještaju u sferu javnosti u kojoj se korektor postavlja kao svojevrsna protuteža aktuelnimvladinim politikama.

U formalno – pravnom smislu nema posebnih zapreka razvoju funkcije monitoringa vlasti u bih. Ustav BiH, kao

i niz obavezujudih međunaronih pravnih akata, garantiraju pravo građanima na slobou mišljenja, izražavanjai organiziranja. O važnosti za funkciju monitoringa jeste zakon o sloboi pristupa informacijama. Ona je

potakla od alternativnog ministarskog vijeda BiH 1997. goine. Tako je ovim zakonom utvrđeno opde pravopristupa javnosti (fizička i pravna lica) informacijama koje su u posjeu zakonoavnih, suskih, izvršnih organa,organa uprave, javnih preuzeda, institucija i ustanova na svim nivoima vlasti.



Zakoni o lokalnoj samoupravi RS i FbiH propisuju a su u opdinama i graovima sve sjenice skupštine,komisija, obora i savjeta javne, a zatvorene sjenice oržavaju se samo, ako je to previđeno zakonom.

Monitoring rada vlasti, u djelovanju NS u bih, pojavljuje se kao: eksterni monitoring vlasti i kao monitoring koji

vrše prestavnici nevlainog sektora u samim institucijama vlasti.

Eksterni monitoring vlasti.

Eksterni monitoring vlasti odvija se izvan institucija vlasti, odnosno subjekti NS kontinuirano prate, analiziraju

ili organiziraju istraživanja raa političkih partija, nosilaca oređenih političkih funkcija ili vlae u cjelini,realizaciju programa, primjenu zakonskih rješenja i sl., i obavještavaju javnost i ruge aktere. Ova forma jeosnov za alju saranju nevlainog sektora i vlasti, i razvoj ostalih funkcija NS koje uključuju onos javnošdu.

Monitoring unutar institucija vlasti.

Ovaj vid monitoringa karakterizira prelazak praga vladinih institucija, ulazak u prostor u kojem funkcioniraju

vlaine strukture. Monitoring se proširuje ukljujudi, pore pradenja i analize provođenja polit ike vladinih

struktura, i analizu načina njihovog raa, transparentnost i emokratičnost raa i sl.

Monitoring vlasti uključuje pradenje i analizu jelovanja vlasti i istribuciju ovih informacija prema građanstvu, javnosti ili posebnim zainteresiranim subjektima (meijima, grupama građana it.). Monitoringom suobuhvadeni razni nivoi vlasti, o lokalnih, lokalne, entitetske, kantonalne i ržavne institucije. Nevlaineasocijacije često reagiraju na poteze vlasti javnim saopdenjima, objavljivanjem rezultata monitoringa u

printanim ili elektronskim meijima, na internet stranicama it.Na ovom planu stiču se TI BiH, CCI i r.

Funkcija političke participacije.

Termin participacija znači učešde. Pojmom participacije obuhvadeni su različiti viovi učešda građana u vršenjuvlasti. Pojam politička participacija Zoran Stoljiljkovid efinira kao proces obrovoljnog učešda pojeinaca isocijalnih grupa u iniciranju, razmatranju, onošenju političkih stavova i oluka i njihovih realizaciji. Navoi abogatstvo različitih formi političke participacije ukazuje na potrebu njihove klasifikacije i to na: a)uži, srenji iopšti nivo političke participacije i b) institucionalne i spontani oblici političke participacije.Participacijskafunkcija nevladinog sekotra u BiH odvi ja se kroz sljeede funkcionalne forme:

- Javne rasprave (formalno – pravni mehanizmi previđeni aktima koji reguliraju ra parlamentarnih tijela naržavnom, entitetskom i nivou istrikta Brčko,

- Zborovi građana (pandan javnim raspravama na nivou lokalne samouprave, građani i prestavnici nevlainihsubjekata raspravljaju oređene politike ili nacrte oluka opdinskih vlasti, aju mišljenja i postavljaju zahtjeve),

- Građanske inicijative (omoguduju nevlainim organizacijama i građanima a o lokalnih vlasti zahtijevaju

pokretanje oređenih pitanja ili rasprava u lokalnom političkom prestavništvu, uz okazanu porškuoređenog procenta građanstva),

- Referendum (formalno – pravno utemeljena forma neposrenog olučivanja građana), - Participacija kroz partnerstva vladinog i nevladinog sektora (autentični formalizirani oblici raspojele

oređenih poslova, aktivnosti, usluga ili funkcija između vlasti i aktera nevlainog sektora). - Autentične institucionalizirane forme participacije nastale kao rezultat pritiska nevladinog sektora (nove

institucije ili nastaju novi organi u sferi vlasti kroz koje se odvija proces participacije).



Pored zakona o slobodi pristupa informacijama, u formalno – pravnoj ravni postoje i ruge ogovarajudepredispozicije za razvoj participacijske funkcije nevladinog sektora u BiH.

Važan okument prestavlja Evropska konvencija o ljudskim pravima. Konvencija efinira participaciju građanakao pravo koje moraju garantirati ržavne vlasti. O januara 2005. je u RS na snazi zakon o lokalnoj samoupravi koji obavezuje opdine i graove a omogude građanima participaciju u javnim poslovima.

Zakon o osnovama lokalne samouprave FBiH iz 1995. godine previđa a građani mogu irektno olučivati opitanjima u lokalnoj zajednici, a kao mehanizmi participacije previđeni su: referenum, skupovi građana idrugi. Novi zakon o principima lokalne samouprave FbiH iz 2006. godine u kojem je prvi put u jednom

zakonodavno – pravnom aktu u BiH naveden pojam nevladine organizacije.

Participacija u oblasti kreiranja i realizacije socijalne politike u praksi ne može potvriti na više primjera nakantonalnom i lokalnom nivou. Rai se o tzv. ugovornom načinu finansiranja usluga nevlainih institucija kojise praktikuje u slučejevima kaa vlaa želi a se osloboi svoje otaašnje obaveze a pruža usluge i a ihprenese na neke nevladine subjekte.

U sarajevu 07.12.2004. goine oržana je konferencija NVO BiH. Konferenciji je prisustvovalo 310 elegata,

prestavnika nevlainih organizacija iz cijele BiH, prestavnici ržavnih institucija te preko stotinu gostiju izmeđunaronih organizacija u BiH. Učesnici su se usaglasili oko:

- Implementacije koeksa, izrae, strategije razvoja nevlainog sektora u BiH za nareni petogoišnji perio,izrade koncepcije razvoja CD u BiH, uspostavljanje resursnog centra, uspostavljanje vertikalnog prestavničkogtijela nevladinih organizacija BiH, osnivanja nacionalne asocijacije neprofitnih organizacija BiH, uspostavljanje

komiteta za saradnju sa evropskom komisijom.

Funkcija koleracije vlasti.

Pojmom korekcija vlasti označavamo aktivnosti nevlainog sektora kojima je cilj, na temelju monitoringa vlasti,s jene strane, te utvrđenih zahtjeva građana, s ruge strane, u javnom kritičkom iskursu, stalno i iznovadefinirati alternativu politikama koje vlasti provoe, a ne ogovaraju zahtjevima, interesima ili očekivanjimagrađanstva u cjelini ili pojeinim grupama građana. Korekcija vlasti ne porazumijeva institucionalizacijuonosa nevlainog i vlainog sektora. Ovi onosi se premještaju u sferu javnosti u kojoj se korektor postavlja

kao svojevrsna protuteža aktuelnim vlainim politikama.

Do pojave novih koalicija nevladinih subjekata dolazi u poslijeratnom periodu. Integracijski osnov njihova

nastanka bila jepotreba a se riješe pitanja formalno – pravne i faktičke pozicije nevlainog sektora uovašnjem opderuštvenom kontekst, prije svega onosi nevlainog sektora i ražve te a se objeine snage unastupanju prema vlasti i sta privoli na rješavanje konkretnih zahtijeva. Koalicija 380 nevladinih organizacija.

Raiti i uspjeti zajeno, također je nastala c ciljem preciznijeg efiniranja i institucionalizacije međunaronihodnosa nevladinog sektora i vlasti.

Javno zagovaranje.

Javno zagovaranje okuplja grupe i iniviue koji žele uticati na kreiranje, stvaranje i promjenu politika i

ponašanja institucija koje na njima imaju mod. U isto vrijeme, zagovaranje je funamentalan i ugotrajanproces u okviru emokratskih ruštava unutar kojega grupe građana imaju prava a utječu na političkeinstitucije. Javno zagovaranje ima za cilj a promijeni ruštvo i pozicije modi, a promijeni mentalitet, onosno,



način razmišljanja. Javno zagovaranje organiziraju subjekti nevlainog sektora na svim nivoima koristediinformativne kampanje ili javne forume za realizaciju ciljeva zagovaranja.

Grozd.

Građansko organiziranje za emokratiju (GROZD) je nastao 2006. goine. Ciljevi GROZD – a, jesu da se BiH

razvijati kao otvoreno i emokratsko ruštvo, u kojem de obro obaviješteni građani, kroz iniviualniangažman i kroz jelovanje u organizacijama c, ne samo birati svojeprestavnike u institucijama vlasti, ved ivršiti kontinuirano pradenje i kontrolu njihovih postupaka i rezultata njihovog raa. Groz za razliku oprijeratnih autentičnih alternativnih političkih pokreta, etablirao se je kao korektor, kritičar i kontrolor vlasti,bez jasnije pretenzije a prekorači prag koji bi ga oveo u omen vanparlamentarne političke opozicije.

Formalno – pravne pretpostavke za razvoj javnog zagovaranja.

Formalno – pravna regulativa u BiH omoguduje subjektima civilnog ruštva a pokredu zakonoavne inicijative.Inicijativa za onošenje zakona nije isto što i ponošenje nacrta zakona.

Na entitetskom nivou uruženja građana ili građani pojeinačno, privrena ruštva, privredne komore i druga

uruženja.

Na ržavnom nivou nacrt/prijelog zakona mogu podnijeti: članovi parlamenta, stranački klubovi, klubovinaroda u Domu naroda, radna tijela parlamenta (komisije ili odbori), jedan od domova parlamenta, itd,

presjeništvo BiH, itd.

Medijacijska i mirovna funkcija.

Pojam meijacije potiče o latinske riječi meiare – posreovati. U stručnu upotrebu pojam je uveen 70 – tih

godina u SAD – u. Meijacija se najčešde efinira kao posreovanje trede, neutralne strane u konfliktima sciljem a se postigne zajeničko rješenje prihvatljivo za sve strane u konfliktu. Osnovni cilj je iznalaženjerješenja za mirno razješenje ruštvenih konflikata između pojeinaca, ruštvenih grupa, organizacija iinstitucija.

Dvije dimenzije u kojima se potvrđuje meijacijska funkcija u BiH - civilno ruštvo se pojavljuje kao medijacijski

prostor – medij u kojem se susredu grupe i pojeinci, interesi i ieje, u kojem procese ruštvene fragmentacijeprate istovremeni procesi ruštvene reintegracije, premošdujudi etničke, entitetske i ruge linije pojele.

Nevladin sektor pojavljuje se kao akter, inicijator, i kao stručni meijator, serviser meijacijskih usluga.

Koncept trostruke prirode nasilja.

Ovaj pojam se vezuje uz teorijske rasprave novreškog naučnika Johan Galtung –a i njegov koncept trostruke

prirode nasilja, koje se pojavljuje kao direktno, strukturalno i kulturno nasilje. Za razliku od direktnog nasilja,

strukturalno nasilje, povrjeđuje potrebe čovjeka, ali niko nije irektni počinitelj, a time ne postoji ni neko ko je

u tom smislu ogovoran. Kulturno nasilje je opravanje strukturalnog i irektnog nasilja kulturološkimargumentima. Praksu razrješavanja konflikata susredemo u BiH, u programima međunarone zajeniceusmjerenim na stabilizaciju ili konsolidaciju mira.



Dvije dimenzije medijacijske funkcije u BiH.

Civilno ruštvo se pojavljuje kao meijacijski prostor – meij u kojem se susredu grupe i pojeinci, interesi iideje. Nevladin sektor sektor pojavljuje se kao akter, incijator i kao stručni meijator – serviser medijacijskih

usluga.

Pedagogija mira je posrenik između teorije (istraživanja mira i konflikata) i prakse (mirovnog ogoja,eukacije za mir). Pegagogija mira, na temelju sopstvenih teorija, razvija nove moele učenja i oprinosianaliziranju konflikata i ophođenju s konfliktima na personalnom, ruštvenom ili globalnom nivou.

Model REKOM –a.

Zvanično tijelo koje osnivaju ržave nasljenice bivše SFRJ. Cilj REKOM – a je stvaranje tačnog, zvaničnog iobjektivnog zapisa o ratnim zločinima i rugim teškim povreama ljuskih prava, počinjenih u periou opočetka 1991. o kraja 2001. goine, priznavanje žrtava i njihove patnje kao i sprečavanje ponavljanja zločina.

U BiH je nakon faze početne refragmentacije uslijeila ugotrajna faza strukturne konsoliacije nevlainogsektora. Ova konsoliacija u empirijskoj ravni znači: uočljiv tren specijalizacije asocijacija nevladinog sektora u

oređenom polju rada te tren umrežavanje na različitim osnovama.

Edukacijska funkcija.

Sistem obrazovanja je institucionalni oblik političke socijalizacije, procesa u kojem iniviua formira političkestavove i vrijednosti i postaje svjesna političkih činjenica. Obrazovne institucije su jean o osnovnih meijapolitičke socijalizacije buudeg građanina. Eukacijska funkcija je izvojena zbog brojnosti organizacije koje su

se specijalizirale u ovom polju rada kao i zbog zastupljenosti edukacije u programima i aktivnostima nevladinogsektora u cjelini.

Tocquevill upozorava a ne smijemo biti previše sigurni u robusnost emokratije i njene ugoročne vitalnosti iorživosti, jer svaka nova generacija prestavlja novi naro koji mora stedi znanja, naučiti se vještinama irazviti ispozicije ili stavove privatnog i javnog karaktera koje potpomažu ustavnu emokratiju, oajudi aemokratija nije mašina koja de sama raiti, nego je svaka generacija mora sama reproucirati. Rezultatgrađanskog obrazovanja bi trebali biti informirani građani, građani sa znanjem, spremni a participiraju upolitičkoj sferi.

Zaštitna i socijalizirajuda funkcija.

U BiH su najpoznatije, sljeede organizacije: uruženja vaša prava BiH, helsinški komitet, ustanova za zaštituljudskih prava – INDEPENDENT Zenica, biro za ljudska prava Tuzla, itd.

Razvojni i funkcionalni problemi nevladinog sektora u BiH.



Mirko Pejanovid tvri a je 1990. goine u BiH uspostavljen etnički politički pluralizam. Nastao na osnovukolektiviteta, etnički pluralizam u BiH, nije pokazao historijsku mogudnost iejne političke kreacije konsenzusau glavnim pitanjima ržavnog razvitka BiH. Tako je etapa liberalizacije, kao početni korak u procesudemokratske transformacije u BiH, potisnuta u pozainu sumnjivog procesa etnoliberalizacije. Asim Mujkidtvri a je etnonacionalizam postao vlaajudi subsistem koji ima najvedu internu kompleksnost i nove razvojnestaije ruštva karakteriziraju zaaci i problemi koji svoj izvor imaju u njegovoj sferi.

Pojmom specijalizacija ovje su obuhvadeni procesi praktičnog ugoročnog oprejeljivanja subjekta nevlainogsektora za oređeno polje raa (npr. psihosocijalna pomod, ljuska prava, emokratsko obrazovanje i sl.).Poratni razvoj nevladinog sektora u BiH pokazuje tren proširenja interesovanja i jelovanja u rugimoblastima ruštvenog življenja i specijalizacije u ovim oblastima.

Trend specijalizacije prati tren umrežavanja na raznim nivoima i na različitim osnovama. Pojam umrežavanjeobuhvata procese međusobnog povezivanja aktera unutar nevlainog sektora, na temelju zajeničkih interesa,potreba, vrijednosti ili drugih motiva.

Procesi specijalizacije omogudili su osnivanje specijalisitčkih mreža tj. mreža subjekata koji su se specijalizirali u

jednoj oblasti raa. Primjeri specijaliziranih mreža su, eko – mreža BiH, neformalna koalicija ''kvalitet.ba'',balkanska mreža za zaštitu ljuskih prava. U BiH je nakon faze početne refragmentacije uslijeila ugotrajna faza strukturne konsoliacije nevlainogsektora. Ova konsoliacija u empirijskoj ravni znači: uočljiv tren specijalizacije asocijacija nevladinog sektora u

oređenom polju rada te tren umrežavanja na različitim osnovama.

Dvostruka priroda i dihotomna struktura nevladinog sektora u BiH.

Jedan pravac rezultirao je razvojem asocijacija multietničkog karaktera. Začetke razvoja ovakvih asocijacijanalazimo ved nakon Berlinskog kongresa, a nastajala su uz poršku austro – ugarskih vlasti kao izraz namjere

a se u BiH uspostave osnove kapitalističkog sistema i građanstvo kao njegov ruštveni substrat. U BiH anaspostoji značajan kontingent multietničkih asocijacija koje su utemeljene kao građanske, uzimajudi pojeinca –

građanina i njegove potrebe i interese za integrativni i organizacijsko – aktivisitčki osnov i motiv jelovanja.

Drugi pravac razvoju imale su asocijacije (etno) nacionalnog karaktera, ove asocijacije nastaju krajem 19 – tog

stoljeda. Vedina ovih organizacija nastala je tokom rata i prestavlja interese jene grupe i konfliktu. Primjer i

ovakvih subjekata su, SPONA (srski pokret nevlainih asocijacija) i ruge slične asocijacije, stožerna uruga zazaštitu ientiteta i hrvatskih nacionalnih interesa Čapljina, stožer za očuvanje ientiteta i opstojnosti Hrvata,Stolac, mladi muslimani.

Pojam civilno politički NVO.

Multietničke asocijacije Paul Stubbs označava kao civilno politčke NVO, koji izrražavaju forme i alternativepolitike koje nemaju pravo glasa u zvaničnoj političkoj sferi. Neke o ovih organizacija imaju članove koje su navisokom položaju i koji su bili aktivni u građanskim inicijativama tokom 1980. goina. U ovu grupacijumultietničkih subjekata takođe ulaze asocijacije baznog tipa nastale u socijalističkom periou (profesionalna,hobistička, kulturna, sportska ruštva). U ovu grupu ulaze nezavisni sindikati.



Misija i ciljevi anašnjih asocijacija.

S etničkim preznakom efinirani su kao izrazi naronih zahtjeva, gje sam naro treba biti shvaden kao cjelinacd, koje svojim javnim izrazom (mitinzi, mirni jednonacionalni protesti, javni religijski skupovi) daju legitimitet

aktuelnim etnopolitikama. Javni aganžman ovih asocijacija prati reovna porška etnopolitičkih elita i obrnuto.Građanin kao integracijski subjekt potisnut je u rugi plan.

Kriza legitimnosti civilnih inicijativa u BiH.

Ako je civilna inicijativa islocirana izvan socijalnog prostora u kojem egzistiraju stvarni građani, pojeinciorganizirani u formalne ili neformalne grupe, onda se javlja problem legitimiteta civilnih inicijativa u BiH.

Projekti koji se nude ne proističu iz interesnog areala građana, ved olaze oozgo, iz sfera ualjenih ograđana. Građanin je ovje samokorisnik kome se nui oređena usluga ili ponua. Civilni subjekt, čijilegitimitet proizlazi iz same građanske baze, najteže olaze o političke ili finansijske potpore.

Civilna kolonizacija.

Paul Stuss kolonizacije efinira kao asimteriju zasnovanu na nejenakoj raspojeli simboličke i finansijske modiizmeđu vije kategorije aktera unutar civilnog sektora u BiH. Ova simetrija voi ka jačanju dominacije

međunaronih suionika njihovih sistema, pretpostavki, značenja i postupaka, što može biti u najmanju rukunepriklano za specifični socio – politički i socio – kulturni kontekst oređenog ruštva i irektno ili inirektno,superiorno, ponižavajude ili čak uvreljivo za lokalne suionike.

Pojam projektizacije i civilni inžinjering.

Fenomen projektizacije označava ne kritičku orjentiranost ijela nevlainih organizacija prema projektima okokojih se vrti njihova komplenta aktivnost. Projekt se inače efiniara kao niz planiranih aktivnosti koje činecjelovit projektni ciklus, on obuhvata: projektnu ideju, pisanje projekta, osiguranje sredstava, implementaciju i

evaloaciju.

Civilni inžinjering.

Civilni inžinjering je pokušaj a se proicirani ciljevi ostvare mnoštvom planiranih intervencija – projektima u

raznim oblastima.

Samoorživost bi trebala a potvri smislenost projektnih intervencija tokom kojih bi građani – korisnici, kao iinstitucije i drugi subjekti koji su aktivni dio projekta, stekli znanja, vještine, ogovarajudu svijest it. – dakle

izgraili kapacitete, kako bi promjene uspostavljene tokom realizacije projekta oržale kontinuitet i nakonnjegovog završetka, ili, rugačije rečeno, kako bi projekt rezultirao očekivanim politikama.



Koncepti i praktični moeli civilnog ruštva.

Nastanak civilno ruštva.

Civilno ruštvo nastao u periou prelaska iz feualnog u buržoasko ruštvo. O sreine XVIII o sreine XIX,uspostavljen koncept koncept civilnoga ruštva, kao ključna paraigma evropske političke misli, lako se

zapaža a su na sceni ostala u igri ruga va, o naveena tri kulturno – istorijska uticaja: anglo – američki ikontinentalno/evropski kulturno – teorijski krug.

Prva i najstarija traicija započinje u italijanskim graovima – republikama i nju označavamo kao evro –

mediteranska struja. Javlja se sa prvim zametcima civilnoga ruštva u italijanskim graovima – republikama

za vrijeme renesanse. Ključnu ulogu u inicijanom formiranju pojma i iskursa civilnog ruštva oigrali suhumanisti, a u pogleu invencija civilnog riječnika najviše zasluga imao je Leonaro Bruni iz Firence. Perioo 1250 o 1450 je, inače, bio izuzetno važan za semantičko rađanje pojma civilnoga ruštva.

Druga struja u nastanku civilnog ruštva se može nazvati kontinetalno – evropskim, i vezana je za

novonastajude ržave – nacije na evropskom kontinentu. U teorijskom smislu ona započinje saMonteskjeom, a vrhunac oživljava sa Hegelom. Metamorfozi servilnog poanika u slobonog građaninaznatno su doprijenijela iskustva gildi i artikulaciji specifičnog etosa gila – graova u Njemačkoj, Flanriji idr.

Gilde su bile prvi asocijativni oblik zaštite zanatlija i trgovaca, čiji su moerni ekvivalenti korporacije isinikati, svojevrsna mješavina posebnih interesa i javnog uha. Ističu se Volf, Jung – Štiling, Kant, Fihte,Gros, Ril i Hegel.

Anglo –američka traicija – tomas pejn, njegov moel minimalne ržave porazumijeva samostalno civilnoruštvo i vrlo oganičenu ulogu ržave, na koju glea kao na nužno zlo. Za razumijevanje i teorijsko

problematiziranje anglo – američke civilne traicije izuzetno je značajan i veliki francuski teoretičar Tokvil,

koji to emonstrira analizirajudi demokratiju u Americi. Tokvil u knjizi o emokratiji u Americi skrede pažnjuna mogudnosti tiranije vedine nad manjinom. No, obrisi liberalno – emokratskog obrasca onosa ržave icivilnog ruštva bide zaokruženi tek sa postavljanjem temelja klasične liberalne teorije, za koje je svakakonajzaslužniji Džon Stjuart Mil.

Temelje ovoj tradiciji postavlja Džon Lok svojim iejama o konstitucionalnoj ržavi, koja počiva na vlaaviniprava, zagarantovanoj imovini (property) i sloboi. Škotski moralisti Ferguson i Smit naglasičemoernizacijsku i samoregulativnu kompnonentu civilnog ruštva. Značajan je i veliki francuski teoretičarTokvil.

Toma Pejn.

Džon Kin zamjera Rielu što se u interpretaciji stare paraigme o societac civilis previše fokusira nanjemačku političku misao. Prvu formulaciju ove paraigme Kin nalazi u uvodnom paragrafu ''zdravog

razuma'', u kome Tomas Pejn prebacuje piscima koji su izmješali ruštvo sa ržavom i koji misle a međunjima postoji mala ili nikakva istinkcija. Po Pejnu, ruštvo i ržava nisu samo različiti nego imaju i potpunorazličite izvore, ruštvo je proizvo naših želja, a ržava naših grešaka. Jeno ohrabruje ruženje, rugostvara razlike. Društvo štiti, ržava kažnjava.



Makijaveli – dvije rasprave o vladi.

Evro – mediteranska struja – tu traiciju najbolje, izražava Makijaveli u svojim ''raspravama o prvoj ekaitita livija''. Kaa Makijaveli u ''rapsravama'' govori o vrlini vlaanja, on težište stavlja na vrlinu

republikanizma i njenu u omogudavanja srednog političkog života, što u osnovi ogovara interesimanarastajudeg građanstva. On tako naglašava tri vrijenosti c i civilnog života, mir i sigurnost, uživanje usopstvenoj imovini i bogatstvu i pravo svakoga a ima i brani svoje mišljenje.

Dvije antitetičke linije razvoja ieje o onosu civilnog ruštva i ržave.

Jedna linija, oslonjena na germansku kulturnu traiciju, oživljava kulminaciju sa Hegelom i Marskom. On

nastoji a pomiri liberalizam i ieju o svemogudoj, univerzalnoj ržavi. Istina je a je najviša svrha ržaveopšti interes, ali suspstancija tog opšteg interesa je oržanje posebnih interesa, iz ovoga proizlazi

ihotomna paraigma o onosu civilnog ruštva i ržave.

- Marks – kritika je onijela zabune poruštljavanja ržave i politike i izjenačavanje ržave i ruštva, tj.ržava je prekrila ruštva. Umjesto moela poruštvljene ržave obili smo moel poržavljenog

(etatiziranog) ruštva.

Marks izjenačava buržoasko sa građanskim – civilnim ruštvom. Može se buržoasko povesti po civilno,ali se svaki oblik civilnog građasnkog ruštva nužno i oblik buržoaskog rušta – fašizam.

Druga dominantna linija razvoja civilnog ruštva, vuče korijene iz anglo – američke liberalne traicije,težište na samoregulativnu funkciju civilnoga ruštva, na civilno ruštvo kao najvažniju riznicu iniviualnihljuskih prava i sloboa, na civilno ruštvo kao oblast i posljenju branu zaštite o najeze ržave. To je onalinija koja u sloobnoj i nezavisnoj ličnosti vii centralnu figuru civilnog ruštva, a ključ za ieju civilnosti u

zagarantovanim pravima i poštovanju ličnosti građanina.

Pet moela onosa civilnog civilnog ruštva i ržave – Džon Kin, emokratija i civilno ruštvo.

1. Prva verzija, Tomas Hobs i jelo ''Levijatan'', 1651, glea na ržavu kao negaciju prironog stanja, vlaa ratsviju protiv sviju i otua ržava obija legitimaciju ili manat a to stanje učini miroljubivim i ponošljivimza sve stanovnike. Civilno ruštvo, nastalo kao rezultat tog procesa, izjenačava se sa ržavom i njenimzakonima. Tomo modelu ržavne modi ogovara ržava sigurnosti (the security state).

2. Džon Lok, ''Dvije rasprave o vlai''. On smatra a je očuvanje privatne svojine temelje građanskog ruštva ivlae. On po svojinom (property) ne porazumijeva samo svojinu na materijalnim obrima, ved pravo ačovjek očuva vlastiti život, slobou i imovinu. Za razliku o Hobsa, on smatra a ržava ne treba a zamijeniprirono ruštvo (kao ruštvo sloboe i jenakosti), ved a ga na izvjestan način sačuva i kompletira, i kakobi se anašnjim jezikom, reklo, regulira. Ovakvoj verziji u kojoj su privatna svojina i sloboa zagarantovanevladavinom prava koresponira moel konstitucionalne ržave. Ovakvoj verziji u kojoj su privatna svojina i

sloboda zagarantovane vladavinom prava (the rule of low) koresponira moel konstitucionalne ržave(the constitutional state).



3. Treda verzija čini olučujudi korak u ograničavanju ržavne modi u korist civilnog ruštva. Taj je moelprisutan kod Tomasa Pejna. Tomas Pejn – prava čovjeka, ograničavanje ržavne modi u korist civilnogruštva. Po njemu, najsavršenije civilno ruštvo je ono koje što više samo reguliše svoje poslove, i saglasnotome, što manje ostaje mjesta za miješanje vlae. Država nije ništa rugo o neophono zlo, elegiranaruštvena mod za zajeničko obro i korist ruštva. Toj verziji odgovara model minimalne ržave, koji je u

to vrijeme najbolje reprezentovan knjigom Tomasa Pejna, ''prava čovjeka.''

4. Prema četvrtoj verziji, zaatak ržave je sa sačuva, ali i transcenira civilno ruštvo. Po Hegelu, koji najboljeprestavlja ovo stanovište, civilno ruštvo nije prironi uslov sloboe, ved istorijski izgrađeni aranžmanetičkog života (moralnosti), koji uključuje ekonomiju, interesne ruštvene grupe i institucije ogvorone zaadministriranje civilnih zakona. Toj verziji odgovara model univerzalne ržave, najjasnije opisan u

Hegelovom djelu, ''osnovne crte filozofiji prava.''

5. Peta verzija polazi o straha koji prijeti a uguši civilno ruštvo novim formama ržavne intervencije. Ističuse Džon Stjuart Mil i Aleksis e Tokvi. Mil u svojoj knjizi ''o sloboi'' rasparavlja o priroi i g ranicama vlasti

koje ruštvo treba a ima na pojeincem, ističudi u prvi plan građansku, onosno ruštvenu, onosnoiniviualnu slobou. Prava oblast ljuske sloboe, je po njemu, sloboa svijesti, savjesti, mišljenja i

izražavanja, sloboa ukusa, težnji i planiranja itd. Bitan je i Tokvil, i knjiga ''o demokratiji u Americi u kojojskrede pažnju na mogudnosti tiranije vedine na manjinom. Ovoj petoj verziji civilnog ruštva koresponiraliberalno - emokratska ržava.

Adam Ferguson, Hegel, Marks.

Adam Ferugosn - esej o istoriji civilnoga ruštva, 1767. goine. Dvije strane mealje moerne civilizacije: -

progres trgovine (commerce) i manufakture, /uvedanje lične sloboe i sigurnosti, - drugorazredna vrsta

ruštva / jurnjava za bezvrijenim stvarima.

Prihvata ideju Aristotela zoon politikon, čovjek ima prironu tenenciju za okupljanje i uruživanje

(nasuprot Hobsu) miroljubiva politika. Uvođenje pretjerane komunikacije/nepomirljivost razlika umišljenjima.

Hegel - pravi istinkciju između građanskog ruštva i političke ržave. Civilno ruštvo, nije prirodni uslov

sloboe, (kao ko Loka ili Pejna) ved istorijski proizveena sfera etičkog života / duorenosti, običajnosti.Društveni položaj iniviue koji je u apsolutnoj ržavi privatiziran u bourgeois (građanin). Tako civilnoruštvo postaje sfera građanskih privatnih ljui, koji stoje jeni naspram rugih kao ''osobe'' i ''vlasnici'', ameđusobno su povezani svojom – ekonomski posredovanom – ''posebnošdu'' (potrebe, ra, razmjena).

Hegel – konkretna osoba, koja je sebi svrha kao posebna, kao cjelina potreba i pomiješanost prironenužnosti i proizvoljnosti, jean je princip građanskog ruštva. No rugi je princip građanskog ruštva princippovezanosti i zavisnosti posebnih osoba sa drugim osobama – dobrobiti i pravu svih.

Prvi nivo ili način uspostavljanja opštosti je građansko ruštvo – povezanost članova ruštva kaosamostalnih pojeinaca. Drugi nivo uspostavljanja opštosti je ržava.

Marks - kritika Hegelove filozofije ržvanog prava. Prilog jevrejskom pitanju Njemačka ieologija uvažavaHegelovu istinkciju političke ržave i građanskom ruštvu – sukob opdeg i privatnog interesa. NasuprotHegelu on govori o modi apstraktnog privatnog vlasništva na političkom ržavom. Deseta teza o Fajerbolu,stanovništvo je starog materijalizma građansko ruštvo, stanovništvo novoga je ljusko ruštvo iliruštveno čovječanstvo.



Marks – kritika Bentama, gdje govori da ispod teorije o slobodi, jednakosti i harmoniji interesa u

buržoaskom ruštvu skrivaju opravanja za stvarnu nejednakost i eskploataciju. Pitanje autonomije tog

ruštva traži u političkoj ekonomiji: višak vrijenosti i eksploatacija proletarijata. Na njega se pozivati:socijalističke ržave koje su ukiale građansko ruštvo/ eksploatatarsko/i oni koji su ihotomiju građanskogruštva – ržava naomještali projektom.

Gramši.

Prvu inovaciju unio je Antonio Gramši, naglašavajudi značaj kulturne imenzcije civilnog ruštva i ulogu kojuima hegemonija u integraciji ruštva. Njegov moel objašnjenja buržoaskog klasnog ruštva počiva na vaosnovna principa: principu hegemonije i principu dominacije. Za princip hegemonije je bitan pristanak nad

onima kojima se vlada, dok se princip dominacije realizuje uz poršku prisile.

Ova dva principa se realizuju kroz: kulturne saržaje i asocijativne forme civilnog ruštva/, principihegemonije, putem prava, birokratskog policijskog i vojnog aparata ržavnopravnih ominacija / principdominacije. Akcenat je na principu hegemonije, gdje se putem uvjerenja vrijednosti identifikacije i

ruštvene konstrukcije olazi o pristanka na vlasti.

Civilno ruštvo se sastoji iz: kulturno – vrijenosnih saržajnih normi i značenja, s jedne, kao i mrežeinstitucija i građanskih asocijacija, s druge strane.

Kulturna dimenzija je ulog ruštvenih borbi i konflikata – ima klasni karakter. Civilno ruštvo je teren /sfera/u kojoj se vodi borba za novi poreak. Gramši ima u viu sukobljene i kompetitivne koncepte civilnogruštva. Jean koncept civilnog ruštva se stvara u polju vlaajudih, a rugi u polju poređenih klasa.

Habermaas – javno mnijenje.

Teorija javne sfere Jirgen Habermas. Habermasova čuvena stuija ''strukturna transformacija javne sfere'' –

1962., ukazal je na ključni značaj javnosti i javnoga mnijenja za poimanje građanskoga onosno civilnogaruštva.

Javnost i javno mnijenje – građansko liberalnog porijekla: antička reprezentativna javnost. Javnost u

antičkom smislu je ono što se može nazvati javni život (polisa u grčkom onosno res publica – e u rimskom

slučaju).

Reprezentativna javnost srenjevjekovnog oja je obilježje statusa i vezano je za atribute ličnosti koju prateinsignije (grbovi i oružje), maniri (način ponašanja i pozravljanja) i formalizovana retorika.

Javnost upuduje na javno obro ili opšte obro, prema ržavi kao jenoj vlasti i prema ruštvu u smislu javnog mnijenja. Javno i privatno. Proces konstituisanja tako shvadene javnosti završava se tek uosamnaestom vijeku sa konačnim uobličavanjem građanskog ruštva i uspostavljanjem ihotomije ržava –

civilno ruštvo.

Kroz formiranje građanske javnosti civilno ruštvo postaje svjesna samoga sebe kao partnera ržavi. Građanska javnost – saloni – aristokratija – prosvjedeni način mišljenja. Graovi – kulturne funkcije civilnog

ruštva. Kao panan moernoj političkoj ržavi uspostavlja se i razvija građansko ruštvo.



Prvi oblici uspostavljanja ovog specifičnog via građanske javnosti su, aristokratski saloni, koji u

osamnaestom vijeku preuzimaju mnoge kulturne funkcije vora i koji omogudavaju susrete i sloboneiskusije prestavnika različitih ruštvenih slojeva i staleža. Sreina seamnaetog vijeka, pojava nejeljnih

novina, sreina, javlja se i reovna nevna štampa. Kraj XVII vijeka, pojava časopisa. Habermas stavljaakcenat na ulog štampe, novi meiji su raio i televizija.

Meri Kaldor.

Meri Kaldor – globalno civilno ruštvo, ogovor ratu (2003), pet verzija koncepta c.d. –

prva verzija je civilno ruštvo kao societas civilis, koje se može opisati kao originalna verzija upotrebetermina u smislu vlaavine prava i političke zajenice koja je mirnoopski uređena na osnovu eksplicitnog iliimplicitnog pristanka pojeinaca. Bitna olika značenja ovoga pojma je postojanje zone civilnosti, alishvadene ne u kasnijem smislu kao uljunog ponašanja i obrih i običaja, nego kao stanja javnih poslova ukome je minimizirana nasilja u načinu organizovanja ruštvenih onosa.

Civilno ruštvo shvadeno kao buržoasko ruštvo je narena verzija ovog koncepta. /Hegel i Marks/, g..arena etičkog života između ržave i poroice. Aam Smit koji su okazivali kako je napreak komercijalnogruštva kreirao iniviue koji su bile neophoan uslov za civilno ruštvo. Civilno ruštvo, je po njima,istorijski proizveden fenomen povezan sa pojavom i razvojem kapitalizma.

Posljednje decenije vaesetog vijeka, tokom seamesetih i osamesetih goina, pojavila se u IstočnojEvropi, po Meri Kaldor, aktivistička verzija civilnog ruštva. Opisuje kao post – marksističku i utopijsku vizijucivilnoga ruštva. Olike – vlaavina prava i ograničenje modi ržave, glavni elemenat – zahtjev za

reistribucijom političke modi.

Neoliberalna verzija civilnog ruštva, iz 1989. goine, SAD, građanske asocijacije kao ne – profitni ili tredisektor. Nastojanje da se nametne neoliberalna verzija cd, kakva postoji na zapadu, a posebno u SAD.

Slobono tržište u politici. Supstitucija – zamjena funkcija koje su pripadale ržavi /sfera socijalne zaštite.Ova verzija, bi po njenom mišljenju, mogla a se opiše kao ''laissez – faire politics'', kao jedna vrsta

slobonog tržišta u politici.

Meri Kaldor – princip tolerancije. To je pristup civilnom ruštvu koji napušta univerzalizam aktivističkog ineoliberalnog shvatanja, i ova verzija iziskuje jedan univerzalni princip, princip tolerancije. Postmoderni

koncept je arena pluralizma, borbe i osporavanja, izvor necivilnosti, kao i civiliteta.

Dvije imenzije civilnog ruštva.

Teorijsko analitička – pojam civilno ruštvo se koristi kao teorijska kategorija za analizu i objašnjenje onihimenzija ruštvenog života koji postoji u realnosti.

Normativno mobilizatorska – pojam civilno ruštvo ima status normativnog koncepta koji služi i pomaže ase motivišu i mobilišu građani, i ostali akteri kako bi ustanovili i razvili različite saržaje, i oblike civilnihaktivnosti.

Habermas.



Pojedinci se efinišu po svojim univerzalnim civilnim pravima, ili po Habermasu, status sloboe, građanskistatus, poroični status, prironi status. Proces uspostavljanja građanina – koifikacija građanskog prava –

kraje XVII i početak XIX vijeka. Građansko privatno pravo – code civil 1804. – privatna svojina, sloboda

ugovora, rainosti i naslijeđivanja.

Habermas -lična prava i civilna prava /pravo na život, slobou, traganje za sredom,

druga generacija prava, građanske revolucije /politička prava građana/,

treda generacija – ekonomska i socijalna prava građana,

četvrta generacija – iniviualna prava /prava žena, jece, manjinska prava, kulturna prava/,

peta generacija – prava na seksualnu preferenciju, bračna prava i poroična prava, ekološka prava, pravoetanaziju.

Eksplanatorne funkcije.

Ekspalanotorne mogudnosti: 1. jako civilno ruštvo zasnovano na ekonomiji slobonog tržišta, 2. potpunaominacija ržave, 3. razvijena ržava, uz relativno razvijeno civilno ruštvo, 4. slabo civilno ruštvo uzistovremeno slabu i konfuznu ržavu.

Evoluativne mogudnosti: 1. ržava negativna, a civilno ruštvo pozitivno /anarhističke koncepcije/, 2. civilnoruštvo iniviualnih sloboa, 3. a se ržavi a pozitivna, a civilnom ruštvu negativna karakteristika, 4. ase i civilnom društvu i ržavi a pozitivno vrijenosno značenje.

Metoološki pristupi u efinisanju ihotomnog para civilno ruštvo/ržava: 1. odvjeno definisanje termina

civilnog ruštva i ržave, 2. efinisanje jenog termina ržave, pa u onosu na njega, oređenje r ugog

termina, civilno ruštvo, 3. zajeničko i istovremeno efinisanje oba termina u njihovoj ihotomnoj relaciji.

Negativni i pozivitni principi civilnog ruštva.

Pozitivni principi: a) autonomija - u onosu na politiku i ržavu, b) asocijativnost (ne – političko uruživanjei organizovanje), c) kontraktualnost , d) pluralizam, e)individualizam i samoincijativa, f) solidarnost, g)

samoorganizacija i obrovoljnost, h) javnost, i) humanost i humanitarnost, j) samopomod.

Negativni principi: kompetitivnost, egoističnost, partikularizam, posesivnost, separatizam, lokalizam.

Tri nivoa civilnog ruštva.

Tri nivoa: a) građani kao pojeinci, iniviue, b) uruženja onosno asocijacije građana, ruštveni pokreti igrađanske ustanove, i c) javnost.

Najvažniji kolektivni akteri civilnog ruštva.

- Građanska uruženja (asocijacije), građanske ustanove (institucije), ruštveni pokreti.

Otvoreno i zatvoreno ruštvo.



Pojam otvorenog ruštva je socio – filozofski koncpet u 80 – tih godinama XX vijeka. Dva autora su posebno

značajna za ovođenje pojma otvorenog ruštva u riječnik savremene teorije, Anri Bergson i Karl Poper.

Termin otvoreno ruštvo prvi je u širu upotrebu uveo francuski filozo f Ani Bergson, knjigom ''dva izvora

morala i religije. Razlikuje ruštvo – otvoreno i zatvoreno. Otvoreno ruštvo je ljusko ruštvo koje jeotrgnuto iz ruku priroe u kome preovlađuje socijalna mobilnost ruštvene komunikacije, tolerancija,

sloboda kretanja.

Zatvoreno ruštvo je traicionalističko, hijerarhizovano, socijalno nepokretno i autokratsko ruštvo.Komparacija va tipa ruštava: korporativno feualno ruštvo i liberalno buržoasko emokratsko ruštvo.

Pojam otvorenog ruštva – puna afirmacija – Karl Poper, ''otvoreno ruštvo i njegovi neprijatelji'' – 1943.

goina. On nui racionalnu istinkciju između zatvorenog i otvorenog ruštva, sa stanovištva prevlaavanjasvake vrste tribalizma, kao i sa stanovišta oslobađanja čovjekovih kritični modi.

Kompleksno i rizično ruštvo.

Bitni elementi savremene koncepcije emokratskog ruštva: 1. porazumijeva otvoreno ruštvo, 2. djeluje

kao složeno kompleksno ruštvo, 3. savremeno ruštvo kasne moerne ili poznog kapitalizma je rizičnoruštvo.

Kompleksnost je posljeica va rea činilaca, a) prvi re tiče se kvantitativnog i teritorijalnog uvedanjamoernih ruštava i političkih zajenica onosno ržava, b) usložnjavanja ruštvenog života i ruštvenihfunkcija.

Inustrijsko ruštvo.

Proces razvoja oživjeo je najintenzivniji uspon u evetnaestom i prvoj polini vaesetog vijeka. To je otvorenoruštvo za razvoj i promjene. Perio pojave rizičnog ruštva Bek situira u kontekst onoga što imenuje terminomrefleksivna modernizacija. Klasična i reflektivna modernizacija, refleksivna modernizacija ovje znači a seskeptizizam proširuje o osnova, a hazari naučnog raa i nauke su s toga generalizovani i emistifikovani.Moernizacija postaje refleksivna ona kaa samu sebe počne a preispituje.

Savremeni koncpeti demokratije.

Demokratija starija o civilnog ruštva, između nastanka atinsnke emokratije i uspostavljanja civilnogruštva, proteklo oko 2000 goina. Atinski model demokratije je bio model direktne ili participativne

demokratije. Savremene emokratske ržave – uređene po moelu prestavničke ili reprezentativnedemokratije.

Trede glavni moel emokratije, o kojem govori Dajvid Held u knjizi ''modeli demokratije'', karakterizirala je

bivša socijalistička ržava i bio je poznat po nazivom narodne ili jednopartijske demokratije. Danasmožemo primjetiti razlike između američkog presjeničkog sistema i britanskog tzv. vestminsterskogoblika parlamentarne demokratije.

Glavne odlike direktne ili participativne demokratije.

Glavne odlike direktne ili participativne demokratije su bile, neposreno učešde građana u onošenjuoluka o zajeničkog interesa i upravljanju javnim poslovima, - jenakost među građanima, - politička



sloboda, - i poštivanje prave i zakona. Privatni život u omadinstvu – oikos je bio potpuno poređen uonosu na javni život – polis.

Asocijativna demokratija.

Asocijativna demokratija se ne oslanja ni na težište, ni na ržavu. Ona insistira na ecentralizaciji modi

ržave, prebacivanju mnogih postojedih ržavnih funkcija na neposrene organe građana i proširivanju nanepolitičke sfere sa naglaskom na inustrijsku ekonomiju.

Glavne vrijednosti – iniviualna sloboa, ruštvena prava i politička participacija građana. Prestavnici –

Hirst, Koen i Rožers smatraju da se asocijativni obrazac demokratije razlikuje od neo – liberalnog

vjerovanja u tržište, kao i o socijal – emokratskog povjerenja u ržavu blagostanja.

Ova koncepcija se oslanja na ideje /Tokvila i Mila/ na gild – socijalizam, sinikalne traicije raničkekontrole, komunalne emokratije i proizvođačkih i potrošakčih kooperativa. Težište na civilno ruštvo. Onapokušava prevazidi pojelu na ljevicu i esnicu.

Hirst – protiv ominantne liberalne emokratije, jer ne može a se kraja ostvari pravo rase, etničke i vjerske

pripanosti opsesijom reprezentativne vedinske emokratije. Svaka asocijacija mora a poštuje principindividualnog izbora i autonomije.

Deliberativna demokratija.

Demokratski ideal – va elementa, prvi je jenaka istribucija modi u onošenju kolektivnih odluka, i drugi

je jenaka participacija u kolektivnom rasuđivanju. Najpoznatiij zastupnik eliberativne emokratije –

Jirgen Habermas. Moel eliberativne emokratije smješta unutar trougla, ržava – tržište i civilno ruštvo.

Po njemu, moderna ruštva se iferenciraju s obzirom na tri različita medijuma ruštvene koorinacije.Tako je mod osnovni meijum koorinacije centriran na institucije ržave, novac je glavni meijum tržišta, asolidarnost je najvažniji meijum koorinacije civilnog ruštva. Dakle, integrativna i pokretačka snaga(driving force) ržave je – mod, tražišta – novac, a civilnog ruštva – solidarnost.

Deliberativni proces je komunikativni proces u kome se voi računa o razlozima, razmjenjuju okazi za iprotiv, obija razumijevanje i poštivanje.

Habermas tri svijeta kroz koja se razlikujemo:

- 1. Svijet empirijskih uslova, o kome su moguda faktualna stanovišta i iskazi, - 2. Svijet ruštvenih pravila, o kojima su moguda normativna stanovišta i iskazi, i - 3. Svijet unutrašnjih osjedanja, želja i misli o kojima su moguda ekspresivna stanovišta i iskazi.

Tri sastavna izvora deliberativne demokratije:

- 1. Saglasnost o proceduri /fer i ravnopravno pregovaranje i kompromis, traganje za kompromisom,

- 2. Priznavanje rugih i poštivanje njihovih argumenata, čak i u slučaju nepremostivog moralnogneslaganja,

- 3. Konsenzus, kaa se očigleno pokaže a, uprkos ponašanjima i obrazloženjima, razvoj zajeničkog ilibar koinciirajudeg interesa nije mogud.



Koncept eliberativne emokratije se razlikuje o preovlaavajude liberalno – reprezentativne

pluralističke emokratije u nekoliko tačaka:

- Prvo, na demokratsku proceduru se ne gleda samo kao na neutralan okvir za miroljubivo pregovaranje o

konfliktnim interesima, ved i proceura ima uticajan i substantivan značaj u procesu političkog olučivanja.

- Drugo, eliberativna emokratija nui mogudnost riješavanja i pitanja koja sarže moralne ileme ikonflikte.

- Trede, eliberativna emokratija je raikalno egalitarna u smislu a rasuđivanje i briga o ključnimruštvenim pitanjima ne može a bue ograničena samo na političke prestavnike, suije, meije,eksperte ved mora a naahne i prožima čitavo ruštvo, strukturirano tako a osigurava trajan procesformiranja javnom mišljenja i rasuđivanja.

Tako Bob Evars i Majkl Foli sumiraju tri osnovna stanovišta u savremenim ebatama o CD.

- Prvo, anas jaka i utjecajna neotokvilovska struja naglašava funkcije socijalizacije ; uruženja CD imajuglavnu ulogu u obrazovanju građanskih sposobnosti i motivisanju građana za učešde u emokratskom

životu.- Drugo, značajan io literature o tzv tredem ili obrovoljnom sektoru, smatra a CD ima izvjesne

komplementarne javne i kvazijavne funkcije, u pomaganju siromašnim, henikepiranim i marginalizovanimruštvenim grupama.

- Trede, traicije koje su više u skalu sa Evropskim i latinoameričkim sikustvom i upotrebom pojma CD,naglaššavaju funkcije predstavljanja ili borbenog zalaganja, ruštvenih organizacija van ržave i u onosuna ržavu.

Na rugoj strani poznati kanaski teoretičar Čarls Tejlor razlikuje tri nivoa značenja pojma CD:

1. U minimalnom značenju, građansko ruštvo postoji tamo gje oostoje slobona uurženja koja nisu potutorstvom ržavne vlasti.

2. U strožijem značenju, GD postoji tamo gje ruštvo kao cjelina može sebe a struktuira i koorinira svojeaktivnosti kroz slobona uruženja.

3. Kao laternativa ili oatak rugom značenju, o GD možemo govoriti tamo gje bi uruženja, u zajeničkomnastupu značajno mogla a oree ržavnu politiku ili a utječu na njen smjer.

CD djeulje prvenstveno kao horizontalna socijalna mreža koju karakterišu:

a) Neposredna ( face to face ) komunikacija;

b) Međususjeska i lokalna soliarnost i uzajamna porška; c) Sposobnost i samoniklost, građanska inicijativa; d) Nepolitički i ne kalsno zasnovaqna kolektivna akcija;

Na koja dva postulata se onosi Pejnovo shvatanje civilnog ruštva.

Društvo i ržava.

Ishoi civilnog ruštva.

Kraj XVIII stoljeda koncept civilnog ruštva sarži osim ekonomije.



Uz to, osamnaesti vijek donosi i ideju javnog mnijenja, kao i ideju civiliziranog ruštva, koje, poreekonomije, uključuje i mir, prosvjedenost, razvoj nauke, tehnike, umjetnosti, uglađenih običaja usvakonevnom ponašanju.

Tako određeno CD po Šmiteru počiva na 4 pretpostavke, odnosno norme ponašanja: Dualna anomija, kolektivna akcija, neuzurpacija, uljudnost.

CD djeulje prvenstveno kao horizontalna socijalna mreža koju karakterišu:

e) Neposredna ( face to face ) komunikacija;

f) Međususjedska i lokalna solidarnost i uzajamna podrška;

g) Sposobnost i samoniklost, građanska inicijativa;

h) Nepolitički i ne kalsno zasnovaqna kolektivna akcija;

Ideja CD kod Monteskjea prisutna je na 2 načina:

1. Kao građansko stanje u kome se uspostavljaju i regulišu direktni odnosi među građanima, i

koje se razlikuje od političkog stanja.

2. Kao mreža posredujućih moći i tijela, što je naročito važno za monrahiju.

Otvoreno društvo. Otvorenost se iskazuje kao mogućnost da se slobodno izraze različiti interesi pojedinaca i društvenih grupa.

Pluralizam interesa je socijalna osnova otvorenog društva.

i) Druga bitna karakteristika otvorenog društva je vezana za stanje individualnih prava i sloboda. Društvo koje

ograničava ili guši ljudska prava i slobode nije otvoreno.

j) Treća karakteristika otvorenog društva je sloboda kretanja ljudi i ideja, otvorenost prema okruženju i svijetu.

Ksenofobično društvo gaji mržnju prema drugima, društvo koje je neracionalizovano i netolerantno ne može

pripadati otvorenom društvu.

Osnovni postulati Tokvilove demokratije su.

1. Teoriji o suverenosti naroa, 2. teoriji građanske jenakosti, 3. teoriji političke sloboe.

Na šta se onosi neotokvilovksa koncepcija civilnog ruštva.

Neotokvilovci takođe ponovo naglašavaju Tokvilo argument o značaju političke institucionalizacije kako biemokratije u ugom periou bile snažne, stabilne i uspješne. Oni tvre a se o najvažnijih razlika izmeđuuspješnih i problematičnih emokratskih praski može odi ispitivanjem političkih institucija, koje bitno utičuna oblikovanje tih praksi. Tokvilo formula a je civilno ruštvo najvažnija škola emokratije.

Neotokvilovska škola mišljenja – jena o polaznih ieja ove škole je a participacija u grupama civilnogruštva proizvoi i uvedava socijalni, ruštveni kapital. Definicija kapitala – podrazumijeva svako ulaganje



oređenih resursa sa očekivanom povratnom obiti na tržištu. Tržište pore ekonomskog može a buepolitičko, kulturno, simboličko, ruštveno. Marks, kapital je prvenstveno značio novac i srestva zaproizvonju koje njihov vlasnik, kapitalista ulaže u proces proizvonje a bi obio višak vrijednosti, a u

okviru njega profit, kao glavna pokretačka snaga. Teoor Šulc – ljudski kapital. Ljudski kapit je vrijednost

oata raniku kaa se o njega zahtijeva znanje, obučenost, trening, iskustvo i rugi kvaliteti.

Aleksis de Tokvil.

Aleksis de Tokvil, knjiga o demokratiji u Americi. Doživljava afirmaciju u vije oblasti, u teoriji u civilnomruštvu, sa novim pristupom po kategorijom ruštvenog kapitala, i u stuijama kulture. Čitavom knjigomTokvil iskazuje iskazuje čvrsto ubjeđenje a je emokratska revolucija neotklonjiva i da protiv nje ne bi bilo

ni muro ni poželjno boriti se. Nije protivnik emokratije i želi prema njoj a bue iskren. Na primjeruAmerike on pokazuje sve obrobiti emokratije za slobou pojeinca i ruštva, ali i na opasnosti koje od nje

prijete za tu istu slobodu .

U čitavom jelu Tokvil ukazuje na četiri bitna uslova za emokratiju: prvi uslov možemo a nazovemo

ruštveni, drugi uslov možemo a označimo kao iejni, tredi uslov može a se nazove političko – institucionalni, četvrti uslov možemo označiti kao civilni.

Socijalni i ruštveni kapital.

Socijalni ili ruštveni kapital je u najnovijim ebata o civilnom ruštvu postao jean o najfrekfentnijihpojmova. Francuski sociolog politike Pjer Burije i američki ekonomista Džejms Koleman su najzaslužniji, štose u politčkoj sociologiji pojavila teorija ruštvenog kapitala.

Pjer Burije, oblici kapitala, ekonomski kapital, ruštveni kapital, kulturni kapital i simbolički i lingvističkikapital. Džejms Koleman, efiniše socijalni kapital kao specifičnu vrstu resursa ostupnu nekom akteraunutar ate ruštvene strukture.

Polazedi o različitih koncepata i efinicija možemo govoriti o četiri strukturalne, pojavne imenzijecivilnog ruštva:

- asocijacije (formalne i neformalne) onosno institucije civilnog ruštva,

- vrijenosti i principi na kojima civilno ruštvo počiva i koje promovira, - socijalni kapital,

- javnost, javno mnijenje.

Troetapni model demokratske transformacije.

- Faza liberalizacije, okianje autoritarnog režima – do prvih demokratskih izbora,

- Faza institucionalizacije, prvi izbori te uvođenje institucija liberalne emokratije, - Faza demokratske konsolidacije, stabilizacija emokratije, faza u kojoj svi akteri u političkoj areni

prihvataju „pravila emokratske igre“, a alje promjene prestavljaju prilagođavanja emokratskog moelaaktuelnim zahtjevima s ciljem oržanja njegove stabilnosti.

FUNKCIJE NEVLADINOG SEKTORA U TRANZICIJSKOM KONTEKSTU

(A. Siegel, J.Yancey)



- ostvaruje uvjete u kojima građani mogu izražavati svoje interese i participirati u zadovoljavanju kompleksnih

potreba društva,

- motivira građane da aktivno brinu o svojoj dobrobiti i da manje ovise o državi i njezinoj neposrednoj pomodi,

- promovira pluralno društvo na područ ju jezika, kulture i vjere,

stvara alternativne mogudnosti za neovisnije i fleksibilnije zadovoljavanje društvenih potreba,

- uspostavlja mehanizme za standardiziranje uspješnosti djelovanja države u zadovoljavanju potreba svojih

građana.

Čarls Tejlor.

Čarls Tejlor, razlikuje u teorijsko – konceptualnom smislu vije glavne traicije u nastajanju, razvoju i tumačenjupojma civilnog ruštva. Prva, po njemu, polazi o Loka, a ruga o Monteskjea.

- Pet presunih uslova za nastanak civilnog ruštva, u krilu srenjevjekovnog ruštva. Prvi uslov, što je u onosuna antičke koncpecije novum, je a ruštvo nije isto što i njegova politička organizacija, ržava.

- Drugi uslov leži u zapanom hrijšdanstvu, crkva se razvija kao nezavisno uhovno ruštvo u onosu naovozemaljsko ruštvo.

- Tredi uslov je razvoj ieje ličnih prava i ruštvenog ugovora, kojim se uređuju prava i obaveze i na strani vlasti ina strani građana.

- Četvrti uslov je postojanje nezavisnih gradova koji su imali svoju samoupravu.

- Peti uslov čine stanarno uspostavljene političke strukture srenjovjekovnih ržava u kojima je monarh vlaaouz nestalnu i neizvjesnu poršku vlastele.

Ieja CD ko Monteskjea prisutna je na 2 načina:

1. Kao građansko stanje u kome se uspostavljaju i regulišu irektni onosi među građanima, i koje serazlikuje o političkog stanja.

2. Kao mreža posreujudih modi i tijela, što je naročito važno za monrahiju.

I na Istoku se mogu izvojiti 2 najvažnija rea uzroka:

a) jean re uzroka može se smatrati svi pokušaji emokratizacije tzv. Socijalističkih ruštava, koji suposticaje imali iz ruštva, a ne reforme koje su olazile o vrha socijalističke ržave, koje su za cilj imaleočuvanje postojedeg poretka vlasti i amortizaciju ruštvenih pritisaka iz osnove ruštva.

b) Drugi re uzroka vezan je za iskušenja prvih koraka pluralističke emokratije u post – socijalističkimruštvima.

pitanja - civilno drustvo fpn

Documents