pisma vjetskim 2ama 275 - ahmadija.ba€¦ · gdje je prve dvije školske godine obavljao ... kao...

275PISMA SVJETSKIM VOĐAMA

sv jetska kriz a i pu t do mira

sv jetska kriz a i pu t do mira

Zbirka govora i pisama

Hazreti Mirze Masroor Ahmada

Imama i poglavara Ahmadija muslimanskog Džemata, petog nasljednika Obećanog Mesije

Islam International Publications LTD.

Svjetska kriza i put do mira

Zbirka govora i pisamaHazreti Mirze Masroor Ahmada,

Imama i poglavara Ahmadija muslimanskog Džemata, petog nasljednika Obećanog Mesije

World Crisis and the Pathway to PeaceBosnian translation

Prvi put objavljeno u Velikoj Britaniji: 2012 [ISBN: 978-1-84880-079-3]© Islam International Publications Ltd.

Izdavač:Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

Prijevod: Fahrija Avdić Pregled teksta: Wasim Ahmad

ISBN: 978-3-944277-85-1

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi:Available from the following:

Mesdžid Baitul-IslamAhmadija muslimanski džematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.ba, www.alislam.orge-mail: [email protected]

Nijedan dio ove knjige ne može biti ponovo objavljen ili prenesen u bilo kojoj formi ili bilo kojim sredstvima, elektronski ili mehanički, uključujući fotokopiranje, snimanje ili bilo koju informativnu bazu podataka ili sistema kopiranja, bez prethodno napisanog odobrenja izdavača.

SADRŽAJ

O autoru .............................................................................................ixPredgovor ...........................................................................................xi

Govori

Islamsko gledanje na globalnu krizu ................................................. 3Islamsko učenje o odanosti i ljubavi prema svakoj državi .......... 23 Razarajuće posljedice nuklearnog rata i sudbonosna potreba za bezuvjetnom pravdom ...................................................................... 39 Put ka miru – pravedan odnos među nacijama ........................... 63Ključ za mir – globalno jedinstvo ................................................... 93Mogu li se muslimani uklopiti u zapadna društva? ...................115Islam – religija mira i suosjećanja ..................................................133Svjetski mir – kritična potreba našeg vremena ...........................151

vi svjetska kriza i put do mira

Pisma svjetskim vođama

Pismo njegovom visočanstvu, papi Benediktu XVI ..................169Pismo premijeru Izraela ...................................................................175Pismo predsjedniku Islamske Republike Iran .............................179Pismo predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država ..................183Pismo premijeru Kanade ................................................................187Pismo čuvaru dvaju svetih mjesta, kralju Kraljevstva Saudijske Arabije .........................................................191Pismo premijeru Državnog vijeća Narodne republike Kine ...195Pismo premijeru Velike Britanije ...................................................199Pismo kancelarki Njemačke ...........................................................203Pismo predsjedniku Republike Francuske ...................................207Pismo njenom visočanstvu, kraljici Ujedinjenog kraljevstva i područja Britanske zajednice naroda .........................................213Pismo vrhovnom vođi Islamske Republike Iran .........................219Pismo predsjedniku Rusije .............................................................223 Bilješka izdavača ..........................................................................227Kratki rječnik ................................................................................229

Hazreti Mirza Masroor Ahmad peti nasljednik Obećanog Mesije

O AUTORU

Njegovo Visočanstvo Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih V, a.t.b.a., vrhovni je poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice. On je peti nasljednik i praunuk Obećanog Mesije i Reformatora, hazreti Mirze Ghulam Ahmada, a.s., iz Kadiana.Rođen je 15. 9. 1950. u Rabvi, Pakistan, od oca rahmetli Mirze Masroor Ahmada i majke rahmetli Nasire Begum Ahmad. Po završetku svog magistarskog rada iz poljoprivredne ekonomije 1977, sa Univerziteta agrokulture u Faisalabadu, Pakistan, zvanično je posvetio život služenju islamu. Njegova nesebična nastojanja odvela su ga u Ganu 1977, gdje je nekoliko godina obavljao službu direktora raznih Ahmadija muslimanskih škola. Pomogao je u otvaranju Ahmadija drugostepene škole Salaga, gdje je prve dvije školske godine obavljao službu direktora.Izabran je na doživotnu službu Halifata (Halife) Ahmadija muslimanske zajednice 22. aprila 2003. i služi kao duhovni i upravni poglavar svjetski raširene internacionalne religijske organizacije sa desetinama miliona članova u preko 200 zemalja.Otkad je izabran za halifu, Njegova Visost je vodila svjetski

x svjetska kriza i put do mira

raširenu kampanju da miroljubivu poruku islama prenese kroz sve oblike štampanih i digitalnih medija. Pod njegovim vodstvom su nacionalni ogranci Ahmadija muslimanske zajednice pokrenuli kampanju koja odražava istinska i miroljubiva učenja islama. Ahmadi muslimani širom svijeta ulažu velike napore da raspodijele milione lifleta ‘Mir muslimanima i nemuslimanima’, da budu domaćini međuvjerskog i miroljubivog simpozija i predstavljaju izložbe Časnog Kur’ana da predstave njegovu istinsku i plemenitu poruku. O ovim kampanjama su izvještavali mediji širom svijeta i pokazali da islam zagovara mir, odanost svojoj zemlji u kojoj živimo i služenje čovječanstvu.U 2004. godini Njegovo Visočanstvo je započelo održavanje nacionalnog mirovnog simpozija na kojem se okupljaju gosti iz svih područja djelovanja da razmijene ideje na unapređenju mira i sklada. Svake godine ovaj simpozij privlači mnoge ministre na službi, parlamentarce, političare, vjerske vođe i druge dostojanstvenike.Njegovo Visočanstvo je proputovalo širom svijeta da unaprijedi i omogući služenje čovječanstvu. Pod vodstvom Njegovog Visočanstva Ahmadija muslimanska zajednica izgradila je brojne škole i bolnice koje omogućavaju sredstva visokog stepena u udaljenim dijelovima svijeta.Njegovo Visočanstvo Mirza Masroor Ahmad, a.t.b.a., trenutno živi u Londonu, Engleska. Kao duhovni vođa Ahmadi muslimana širom svijeta, on odlučno zagovara put islama kroz osvježavajuću poruku mira i saosjećanja.

PREDGOVOR

Svijet prolazi kroz vrlo nemirna vremena. Globalne ekonomske krize nastavljaju pokazivati sve novije i teže opasnosti skoro svake sedmice. Nastavljaju se navoditi sličnosti sa periodom, upravo, prije Drugog svjetskog rata i očigledno je da događaji pokreću svijet neviđenom brzinom prema strašnom Trećem svjetskom ratu. Prisutan je neodoljiv osjećaj da stvari brzo izmiču kontroli, ljudi traže da neko izađe na pozornicu da ponudi stvarnu, čvrstu uputu u koju se mogu pouzdati i koja jednako govori njihovim srcima i umovima i daje im nadu da postoji put koji vodi miru. Posljedice nuklearnog rata su toliko kobne da se niko ne usuđuje čak ni misliti o njima.Ovdje, u ovoj knjizi mi smo skupili uputu koju je iznio hazreti Mirza Masroor Ahmad, poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice. Tokom zadnjih nekoliko godina on je, kako su se događaji odvijali, neustrašivo najavljivao svijetu kud stvari idu (ne da stvori uzbunu, nego da ih pripremi da razmisle o tome kako je svijet stigao u ovo stanje i kako može odvratiti nesreću i zacrtati put ka miru i sigurnosti za sve ljude koji

xii svjetska kriza i put do mira

nastanjuju ovo globalno selo). On je otvoreno i stalno proglašavao kako je jedini put da osiguramo mir u svijetu da prihvatimo puteve poniznosti i pravde i da se ponizno i pokorno okrenemo Bogu; da čovjek postane čovjekoljubiv i samilostan, da snažni postupaju sa slabima dostojanstveno, s poštovanjem i pravdom, a da slabi i siromašni također pokažu zahvalnost i da prihvate puteve istinitosti i ispravnosti i da se svi okrenu svom Stvaraocu u potpunoj poniznosti i iskrenosti.On je stalno podsjećao sve zajedno i svakog pojedinca da je za nacije povratak sa ruba propasti da im pravda bude bezuvjetni zahtjev poslovanja i međusobnih odnosa. Čak i ako između njih postoji neprijateljstvo, oni ipak trebaju provoditi pravdu jer nas je historija naučila da je ovo jedini način da uklonimo sve tragove buduće mržnje i tako izgradimo trajni mir.Ovo je učenje Časnog Ku’rana koje je on istakao u svojim pismima svjetskim vođama.

“Nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede na nasilje zato što su vas oni zaustavljali od Mesdžidil--harama. I pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti; a nemojte pomagati u grijehu i ne-prijateljstvu. I bojte se Allaha; zaista je Allah oštar u kažnjavanju” (sura 5, ajet 3).

U svom pismu glavnom ministru Izraela on je napisao: “Prema tome, ja od vas tražim umjesto da svijet vodite u svjetski rat, učinite maksimalne napore da svijet spasite od globalne katastrofe. Umjesto da svađe rješavate silom, trebate nastojati da ih riješite kroz dijalog tako da našoj budućoj generaciji možemo podariti

xiiiPREDGOVOR

svijetlu budućnost, umjesto da im ‘darujemo’ nesposobnost i nedostatke.”

On je predsjedniku Islamske Republike Iran savjetovao:

“Trenutno u svijetu vlada veliko nespokojstvo i uzne-mirenost. U nekim oblastima izbili su ratovi malih razm-jera, dok na drugim mjestima velike moći djeluju pod izgovorom da nastoje uspostaviti mir. Svaka zemlja se bavi time ili da pomaže ili da se suprotstavlja drugim zemlja-ma, zahtjevi pravde nisu ispunjeni. Ako sada posmatramo sadašnje stanje svijeta, žalosno je da uviđamo da su već postavljeni temelji za još jedan svjetski rat.”

Predsjedniku Obami je rekao:

“Kao što svi znamo, glavni uzroci koji su vodili Drugom svjetskom ratu bili su neuspjeh Lige naroda i ekonomske krize koje su počele 1932. godine. Danas vodeći ekonomis-ti kažu da postoje bezbrojne usporedbe između sadašnje ekonomske krize i one iz 1932. godine. Vidimo da su politički i ekonomski problemi ponovo doveli do ratova između manjih nacija i da su unutrašnji razdori i nezado-voljstvo postali učestali unutar ovih zemalja. Ovo će na kraju dovesti do toga da u vodstvo država uđu određene sile koje će nas voditi svjetskom ratu. Ako u manjoj zemlji sukobi ne mogu biti riješeni kroz politiku ili diplomatiju, to će voditi formiranju novih blokova i grupisanju u svi-jetu. Ovo će biti prethodnica za izbijanje trećeg svjetskog

xiv svjetska kriza i put do mira

rata. Zbog toga ja vjerujem da je sada više važno i zaista ne-ophodno da se, umjesto da se usredsredimo na napredak svijeta hitno uvećamo svoje napore da svijet spasimo od ovog uništenja. Prijeka je potreba za čovječanstvo da pre-pozna svog Jedinog Boga, koji je naš Stvaralac, jer je ovo jedina garancija za preživljavanje čovječanstva; inače će svijet nastaviti naglo ići prema samouništenju.”

Premijeru Wen Jiabao, države Narodne Republike Kine, napisao je:

“Moja je molitva da svjetske vođe postupaju mudro i da ne dozvole da uzajamna neprijateljstva između nacija i ljudi na manjoj razini prijeđu u globalni sukob.”

A glavnom ministru Britanije je napisao:

“Ja od vas tražim da na svakom nivou i u svakom pravcu nastojimo da koliko god možemo ugasimo plamenove mržnje. Samo ako budemo uspješni u ovom naporu, bit ćemo u stanju da garantujemo svjetliju budućnost za naše buduće generacije. Međutim, ne treba biti nikakve sumnje u našim umovima da će, ako ne uspijemo u ovom zadatku, kao rezultat nuklearnog ratovanja naše buduće generacije posvuda morati snositi strašne posljedice naših postupaka i nikada neće oprostiti svojim starijim što su svijet doveli u globalnu propast. Ja vas ponovo podsjećam da je Britanija također jedna od velikih zemalja koja može i vrši utjecaj u razvijenom svijetu kao i u zemljama u razvoju. Vi možete

xvPREDGOVOR

uputiti ovaj svijet, ako to želite, ispunjavanjem zahtjeva jednakosti i pravde. Prema tome, Britanija i druge velike sile trebaju odigrati svoju ulogu u izgradnji svjetskog mira. Da Svemogući Bog osposobi vas i druge svjetske vođe da razumijete ovu poruku.”

Također je naša iskrena molitva da se uputa sadržana unutar ove knjige pokaže izvorom upute za čovječanstvo u ovo vrijeme velike opasnosti, tako da postupanjem po principima pravde i poniznosti i oketanjem Bogu čovjek bude blagoslovljen trajnim mirom! (Amin).

Izdavač

GOVORI

isl a msko gledan je na globalnu krizu

britanski parlament, donji dom London, Vb, 2008.

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba, tokom obraćanja u Donjem domu

Sjede: Lord Avebury (Glasnogovornik Liberalnih demokrata za spoljne poslove), Rt. Hon. Hazel Blears MP (Državna sekretarka za zajednice i lokalnu upravu); Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba; Justine Greening MP (Zamjenica ministra trezora); Gillian Merron MP (Ministrica inozemnog ureda); Kancelarka Louise Hyams (Lord Mayor od Westminstera). Stoje: Jeremy Hunt MP (Zamjenik ministra kulture); Rafiq Hayat (Nacionalni Amir AMA UK); Virendra Sharma MP, Rt. Hon. Malcolm Wicks MP (Bivši ministar odjeljenja za biznis, poduzetništvo i regulaciju); Rob Marris MP, Simon Hughes MP (Predsjednik Liberalno-demokratske stranke); Martin Linton MP; Alan Keen MP.

Oficijelni obilazak Donjeg doma, ljubaznošću Justine Greening MP

Predgovor

Historijski govor hazreti Mirze Masroor Ahmada a.t.b.a., Halifatul-Mesiha V, poglavara svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice u Donjem domu (Britanskom parlamentu) 22. oktobra 2008.Prijem je organizovala Justine Greening, član Parlamenta Putneya, gdje se nalazi Fazl džamija, sjedište Ahmadija muslimanske zajednice, u čast 100 godina Halifata Ahmadija.Među prisutnima na prijemu su bili Gillian Merron, član Parlamenta, Rt. Hon Hazel Blears, član Parlamenta, Alan Hughes, ČP, Dominic Grieve, ČP, Simon Hughes, ČP, Lord Eric Avebury i također istaknuti članovi štampe, političari i profesionalci.

Islamsko gledanje na globalnu krizu

Bismillahir-Rahmanir-Rahim – u ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog

Prije svega želim zahvaliti svim poštovanim i uvaženim gostima, članovima Parlamenta i zaslužnim članovima (ekselenciji), koji su dopustili da im vođa jedne vjerske organizacije nešto kaže. Ja sam krajnje zahvalan našoj poštovanoj članici Parlamenta Justine Greeining, članici Parlamenta naše oblasti, koja je uradila toliko mnogo u organizovanju ovog događaja radi male zajednice njenog izbornog kruga povodom stogodišnjice njenog Halifata. To pokazuje njenu veličinu, otvorenost srca i brigu o osjećanjima svakog naroda i zajednice koji žive u njenom izbornom krugu. Iako je Ahmadija muslimanska zajednica mala zajednica, ona je nosilac standarda i predstavnik istinskih učenja islama. Uz to, ja moram reći da je svaki Ahmadi musliman koji živi u Velikoj Britaniji krajnje odan stanovnik ove zemlje i voli je; a ovo je zbog učenja našeg Poslanika, s.a.v.s., koji nam je naredio da je ljubav

10 svjetska kriza i put do mira

prema svojoj zemlji sastavni dio naše vjere.* Učenje islama je dalje obrazložio i istakao osnivač Ahmadija zajednice, za kojeg mi vjerujemo da je Obećani Mesija, a.s., i Reformator ovog doba.On je rekao da je oglašavanjem njegove tvrdnje Svemogući Bog stavio na njega dva tereta. Jedan je dužnost prema Bogu, a drugi je dužnost prema Božijem stvaranju. On je dalje rekao da je ispunjavanje dužnosti prema Božijem stvaranju najteži i osjetljiv izazov.**

Možda se u pogledu Halifata bojite da će doći vrijeme kad će se historija ponoviti i da će možda početi ratovi kao rezultat ovog oblika rukovodstva. Međutim, dozvolite da vas uvjerim, iako je ova optužba iznesena protiv islama, ako Bog da, Ahmadija Hilafet će uvijek biti poznat kao nosilac standarda mira i sklada u svijetu i također odan zemlji u kojoj njegovi članovi žive. Ahmadija Hilafet je također ovdje da ovjekovječi i nastavi misiju Mesije i Mahdija, tako da uopće ne postoji nikakav razlog da se bojite Hilafeta. Ovaj Hilafet skreće pažnju članova Zajednice na ispunjavanje ovih dviju obaveza radi kojih je Obećani Mesija, a.s., došao, i da, kao rezultat, nastoji stvoriti mir i sklad u svijetu.Budući da je vrijeme ograničeno, ja prelazim na temu. Ako nepristrasno ispitamo nekoliko posljednjih stoljeća, opazit ćemo da ratovi tokom tog perioda nisu u stvarnosti bili religijski ratovi. Oni su po prirodi bili geografsko-politički. Čak i u današnjim sukobima i neprijateljstvima među nacijama opažamo da nastaju

* Tafsir-e-Haqqi, Sura Al-Kasas, br. 86 i Fathul-Bari fi Sharh Sahih al--bukhari, Babo Qaulillahe ta'ala Wa'tul-boyuta... i Tabfatul-Abwadhi Sharbo Jami'it-Tirmadhi, Babo Ma Yaqul.

** Malfuzat, tom I, str. 326.

11IslAMskO GlEDAnjE nA GlObAlnu kRIzu

iz političkih, teritorijalnih i ekonomskih interesa.Ja se bojim da u pogledu pravca u kojem se danas stvari kreću, politička i ekonomska pokretna sila zemalja svijeta može voditi svjetskom ratu. Ovim će biti pogođene, ne samo siromašne zemlje svijeta nego također i bogatije nacije. Zbog toga je dužnost velikih sila da se dogovore i nađu rješenje da spase čovječanstvo sa ruba propasti.Britanija je također jedna od onih zemalja koje mogu i vrše utjecaj u razvijenom svijetu, kao i u zemljama u razvoju. Vi možete uputiti svijet, ako to želite, ispunjavanjem zahtjeva jednakosti i pravde. Ako pogledamo na nedavnu prošlost, Britanija je vladala mnogim zemljama i ostavila iza sebe visok standard pravde i vjerske slobode, pogotovo na poluostrvu Indije i Pakistana. Ahmadija muslimanska zajednica je svjedok ovome, i osnivač Ahmadija zajednice je uveliko hvalio Britansku vladu zbog njene politike pravde i odobravanja vjerske slobode. Kad je osnivač Ahmadija zajednice čestitao Njenom Visočanstvu, kraljici Viktoriji, na 60--oj godišnjici njene vladavine, i prenio joj poruku islama, on je osobito molio (Boga) da je, s obzirom na način na koji je Britanska vlada s jednakošću ispunjavala zahtjeve pravde, Uzvišeni Allah darežljivo nagradi.Prema tome, naša historija pokazuje da smo uvijek priznavali ovu pravdu kad god ju je Britanija pokazala i nadamo se da će ubuduće također pravda ostati karakteristična odlika Britanske vlade, ne samo u religijskim stvarima nego u svakom pogledu, te da nikada nećete zaboraviti svoje dobre odlike iz prošlosti. Danas u svijetu postoji veliki nespokoj i uznemirenost. Vidimo da izbijaju ratovi malih razmjera, dok na nekim mjestima velike sile tvrde da nastoje dovesti do mira. Ako zahtjevi pravde nisu


ispunjeni, veliki požar i plamenovi novih lokalnih ratova mogu se proširiti i uplesti cijeli svijet. Zbog toga je moj ponizan zahtjev vama da spasite svijet od uništenja!Ja ću sada ukratko spomenuti šta su islamska učenja da se dođe do mira u svijetu, ili kako mir može biti uspostavljen u svijetu u svjetlu ovih učenja. Moja je molitva da oni kojima su ova učenja prvobitno upućena, to jest recimo muslimani, budu u stanju da postupaju u skladu s njima da bi stvorili mir u svijetu, no, dužnost je svih zemalja svijeta, svih velesila ili vlada da postupaju u skladu s tim.Danas u ovo doba kad se svijet doslovno skupio u jedno globalno selo na način na koji se prethodno nije moglo ni zamisliti, mi moramo shvatiti svoje odgovornosti kao ljudska bića, i trebamo nastojati da posvetimo pažnju rješavanju ovih pitanja ljudskih prava koja mogu pomoći da se uspostavi mir u svijetu. Jasno, ovo nastojanje mora biti bazirano na poštenom postupanju i na ispunjavanju svih zahtjeva pravde.Među današnjim problemima, jedan problem koji se pojavio (ako ne direktno, onda indirektno) jeste zbog religije. Neke grupe muslimana koriste nedozvoljena sredstva i samoubilačke bombaše koji bacaju bombe u ime religije da ubiju ili povrijede nemuslimane, uključujući vojnike i nevine civile, i da u isto vrijeme nečovječno ubiju nevine muslimane i djecu. Ovaj okrutan postupak je potpuno neprihvatljiv u islamu.Zbog ovog užasnog vladanja nekih muslimana u nemuslimanskim zemljama razvio se potpuno pogrešan dojam, i kao rezultat toga neki dijelovi društva otvoreno govore protiv islama, dok drugi, iako ne govore otvoreno, nemaju pozitivno mišljenje o islamu u svojim srcima. Ovo je stvorilo nepovjerenje u muslimane u srcima


ljudi sa Zapada i nemuslimanskih zemalja, i umjesto da se situacija poboljšava, zbog ovog stava malog broja muslimana, reakcija nemuslimana se svakim danom pogoršava.Prvi primjer ove reakcije je napad na karakter Časnog Poslanika islama, s.a.v.s., i na Časni Kur’an, svetu knjigu muslimana. U ovom pogledu stav britanskih političara, kojoj god partiji pripadali, i intelektualaca u Britaniji bio je drugačiji od stava koji su pokazali političari nekih drugih zemalja, i ja vam se zahvaljujem za to. Kakva može biti korist od vrijeđanja takvih osjećanja, osim da povećavaju mržnju i odbojnost? Ova mržnja podstiče određene muslimanske ekstremiste da počine ‘neislamska’ djela, što zauzvrat omogućava dalju priliku jednom broju nemuslimana da iznesu na vidjelo svoje suprotstavljanje.Međutim, oni koji nisu ekstremisti i koji duboko vole Časnog Poslanika islama, s.a.v.s., strašno su povrijeđeni ovim napadima i u ovome je Ahmadija Džemat (Zajednica) na čelu. Naš jedini i najvažniji zadatak je da pokažemo svijetu savršeni karakter Časnog Poslanika, s.a.v.s., i prelijepa učenja islama. Mi, koji uvažavamo i poštujemo sve poslanike, a.s., i vjerujemo da su svi oni vjerovjesnici poslani od Boga, ne možemo reći ništa neuljudno protiv bilo kojeg od njih; ali smo veoma razočarani kad čujemo neosnovane, neistinite optužbe protiv našeg Poslanika, s.a.v.s.Sada, u ovo vrijeme, kad svijet ponovo postaje podijeljen u blokove, ekstremizam se širi; finansijska i ekonomska situacija se pogoršava, postoji prijeka potreba da prestanu sve vrste mržnje i da se polože temelji mira. Ovo samo može biti urađeno poštivanjem svih vrsta međusobnih osjećanja. Ako ovo ne bude urađeno kako treba, iskreno i besprijekorno, to će prijeći u nekontrolisane događaje. Ja cijenim da su ekonomski snažne zemlje Zapada velikodušno


odobrile ljudima siromašnih i nerazvijenih nacija da se smjeste u njihovim zemljama, među kojima su također i muslimani. Istinska pravda zahtijeva da se osjećaji i religijske prakse ovih ljudi također trebaju poštovati. Ovo je način kojim mir ljudi može biti zadržan u tankoćutnosti. Trebamo zapamtiti, kad je mir osobe poremećen, onda to također loše utječe na mir u društvu.Kao što sam ranije rekao, ja sam zahvalan britanskim zakonodavcima i političarima zbog ispunjavanja zahtjeva pravde i za neuplitanje na ovaj način. Ovo je zapravo učenje islama, koje nam je dao Časni Kur’an. Časni Kur’an kaže:

“Nema prisile u vjeri” (sura 2, ajet 257).

Ova naredba, ne samo da uzvraća na optužbe da se islam širio mačem nego također govori muslimanima da je prihvatanje vjere stvar između čovjeka i njegovog Boga, i vi se ni na koji način ne trebate uplitati u ovo. Svakome je odobreno da živi prema svojoj vjeri i da obavlja svoje vjerske obrede. Međutim, ako postoje bilo kakvi postupci obavljeni u ime religije koji vrijeđaju druge i idu protiv zakona zemlje, onda oni koji silom provode zakon u toj zemlji mogu stupiti u djelovanje, jer ako postoji bilo kakav okrutan obred koji je praktikovan u ime neke religije, to ne može biti učenje bilo kojeg Božijeg poslanika.Ovo je temeljni princip za uspostavljanje mira na lokalnom kao i na međunarodnom nivou.Nadalje, islam nas poučava, ako kao rezultat toga što ste promijenili vjeru bilo koje društvo, grupa ili vlada pokušavaju da se upliću u obavljanje vaše vjerske prakse, i poslije toga se okolnosti promijene u vašu korist, onda uvijek zapamtite da ne


smijete imati nikakve zlobe ili neprijateljstva. Nemojte misliti o poduzimanju osvete, nego umjesto toga trebate uspostaviti mir i jednakost. Časni Kur’an kaže:

“O, vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite!”(sura 5, ajet 9).

Ovo je učenje za mir u društvu. Nikada se nemojte odvajati od pravde, čak i prema svojim neprijateljima. Rana historija islama pokazuje nam da se slijedilo ovo učenje i da su svi zahtjevi pravde bili ispunjeni. Ja ne mogu dati mnogo primjera ovoga, ali historija svjedoči činjenici da poslije pobjede nad Mekkom Časni Poslanik nije poduzeo nikakvu osvetu prema onima koji su ga mučili, nego im je oprostio i dozvolio im da se drže svoje vjere. Danas mir može biti uspostavljen samo ako prema neprijateljima budu zadovoljeni svi zahtjevi pravde, ne samo u ratovima protiv vjerskih ekstremista nego također i u svim drugim ratovima. Samo ovakav mir je dugotrajan.U proteklom stoljeću su se vodila dva svjetska rata. Šta god da su bili uzroci tome, ako dublje pogledamo, ističe se samo jedan uzrok, a to je da u prvom redu pravda nije bila kako treba zadovoljena. Kao reakcija – ono što se smatralo ugašenom vatrom pokazalo se kao žeravica koja je nastavila polahko gorjeti, rasplamsavajući se na kraju u plamenove i obavijajući cijeli svijet drugi put.Danas raste uznemirenost, i ratovi su česti, a postupci da se održi


mir postaju prethodnica za još jedan svjetski rat. Nadalje, sadašnji društveni i ekonomski problemi bit će glavni povod otežavanja situacije.Časni Kur’an dao je neke zlatne principe za uspostavljanje mira u svijetu. Potvrđena je činjenica da je pohlepa uzrok rasta neprijateljstva. Ponekad se ona pokazuje u teritorijalnom širenju i otimanju prirodnih bogatstava ili u nametanju prevlasti silom i nadmoći jednih prema drugima. Ovo vodi okrutnosti, bilo da je to od strane nemilosrdnih despota, koji otimaju prava ljudi i dokazuju svoju nadmoć u potrazi za svojim određenim interesima, ili je to od strane napadajuće sile. Ponekad plač i nemir okrutno tretiranih ljudi pozivaju vanjski svijet.No, bilo kako bilo, nas je Časni Poslanik islama poučio sljedećem zlatnom principu: “Pomozi svoga brata, zalima i mazluma (nepravednika, i onoga nad kime je nepravda učinjena)!” Jedan od ashaba reče: “Allahov Poslaniče, pomoći ću ga ako je mazlum, ali kako da ga pomognem kad je zalim?” Alejhisselam reče: “Da ga spriječiš da nasilje učini, to mu je zaista pomoć.”* Ovaj princip proteže se preko najmanjih tkiva društva do međunarodnog nivoa. U vezi s ovim Časni Kur’an kaže:

“A ako dvije skupine vjernika ratuju među sobom, izmirite ih; a ako jedna od njih napravi prijestup prema drugoj, borite se protiv onih koji su prestupili sve dok se ne vrate Allahovoj naredbi. A ako se povrate, izmirite ih

* Sahih al-Bukhari, Kitabul-Ikrab, Babo Yaminir-Rajule Le Sahibihi... hadis br. 6952.


međusobno po pravdi i budite pravedni. Uistinu Allah voli pravedne’’ (sura 49, ajet 10).

Premda je ovo učenje o muslimanima, postupanjem po ovom principu može biti položen temelj mira na svjetskim osnovama.Na početku je objašnjeno da je pravda prvi zahtjev da bi se održao mir. I ako, uprskos podržavanju principa pravde, napori da se uspostavi mir budu neuspješni, onda se ujedinite i zajedno se borite protiv strane koja je napravila prijestup i nastavite do vremena kad strana koja je prestupila ne bude spremna na mir. Kad je jednom prestupnička strana spremna za mir, zahtjev pravde je: nemojte tražiti osvetu, nemojte nametati ograničenja ili zabrane. Na svaki način pazite na prijestupnika, ali u isto vrijeme nastojte i popravite njegovu situaciju.S ciljem da se otkloni nemir koji prevladava u nekim zemljama danas – i neke muslimanske zemlje su, nažalost, istaknute među njima – treba analizirati (pogotovo to trebaju one nacije koje imaju pravo veta), da odredimo da li je pravda bila podijeljena kako treba ili nije. Kad god je potrebna pomoć, ruke se pružaju prema moćnim nacijama.Kao što sam prije rekao, mi smo svjedoci činjenice da je historija Britanske vlade uvijek podržavala pravdu i ovo me je ohrabrilo da vašu pažnju skrenem na neke od ovih stvari. Drugi princip kojim smo bili poučeni za ponovno uspostavljanje mira u svijetu jeste da ne gledamo pohlepno na imetak drugih. Časni Kur’an kaže:

“I ne pružaj svoje oči za onom privremenom koristi koju smo Mi dali nekim grupama od njih za ljepotu ovog


zemaljskog života, da ih time iskušamo...” (sura 20, ajet 132).

Pohlepa za bilo kakvom zavidnosti na imetku drugih, uzrok je rastućeg nemira u svijetu. Na ličnim osnovama, idući ukorak s komšijom, kako priča ide, dovodi do beskrajne pohlepe i uništava društveni mir. Utrka pohlepe na nacionalnim osnovama je započela i dovela do uništenja svjetskog mira. Ovo je dokazala historija i svaka razumna osoba može ocijeniti da želja za imetkom drugih uzrokuje da zavist i pohlepa rastu i povod je gubitka. Zato Svemogući Bog kaže da trebamo paziti na svoja bogatstva i izvući korist iz njih. Napor da se steknu teritorijalni dobici je radi traženja koristi tih teritorijalnih prirodnih bogatstava. Grupiranje nacija i stvaranje moćnih blokova je radi stjecanja prirodnih bogatstava nekih zemalja. U pogledu ovoga, jedan broj autora koji su prethodno radili kao savjetnici vlada napisali su knjige govoreći u detalje kako neke zemlje nastoje dobiti kontrolu bogatstava drugih nacija. Koliko su ovi pisci istiniti, najbolje je njima poznato, i Bog zna najbolje. No, situacija koja proizlazi iz čitanja ovih iznošenja izaziva ozbiljnu tjeskobu u srcima onih koji su odani svojim siromašnim zemljama i to je glavni razlog za rast terorizma i utrke za oružjem masovnog uništenja.Sada, svijet sebe smatra trezvenijim, svjesnijim i obrazovanijim nego u prošlosti. Čak u siromašnim zemljama ima tako inteligentnih duša koje su se znatno istakle u obrazovanju u svojim pojedinačnim poljima. Visoko intelektualni umovi rade zajedno u velikim istraživačkim centrima svijeta. Pod takvim okolnostima, trebali bismo zamisliti da su se ljudi udružili i da zajednički nastoje ukloniti pogrešne načine razmišljanja i gluposti prošlosti koji su


doveli do neprijateljstava i vodili strašnim ratovima. Bogom dati intelekt i naučni napredak treba biti upotrijebljen za poboljšanje ljudi i za pronalaženje pravednih načina izvlačenja koristi iz tuđih bogatstava.Bog je dao svima i svakome prirodna bogatstva koja se trebaju u cijelosti iskoristiti da bi svijet preokrenuli u džennet mira. Bog je podario mnogim zemljama izvanrednu klimu i okruženje za rast raznih sjemena. Da se prikladno planiralo korištenje moderne tehnologije za zemljoradnju, ekonomija bi ojačala i glad bi bila otklonjena sa zemlje.Ovim zemljama kojima su data mineralna bogatstva treba biti dozvoljeno da razviju i trguju po poštenim cijenama i otvoreno, i svaka zemlja treba imati koristi iz bogatstva druge zemlje. Ovo treba biti ispravan način, način koji Uzvišeni Bog najviše voli.Svemogući Bog šalje svoje vjerovjesnike ljudima tako da im oni mogu pokazati načine koji ljude približavaju Bogu. U isto vrijeme Bog kaže da u stvarima vjere vlada potpuna sloboda. Prema našim vjerovanjima, nagrada i kazna će također biti poslije smrti. Ali, pod sistemom koji je Bog postavio, kad okrutnost bude nametnuta na njegova stvorenja i pravda i pošteno postupanje budu zanemareni, onda se po zakonima prirode, posljedice toga također mogu vidjeti i na ovom svijetu. Opažamo oštre reakcije na takvu nepravdu i ne može biti nikakve garancije da će reakcije biti ispravne ili pogrešne.Istinski način da zadobijemo svijet je da treba učiniti svaki napor da siromašnijim nacijama damo njihov položaj koji im pripada.Glavno pitanje danas je ekonomska kriza onoga što je nazvano kreditnim slomom. Koliko god čudno zvučalo, dokaz upućuje na jednu činjenicu. Časni Kur’an nas upućuje govoreći da


izbjegnemo kamatu, zato što je kamata takvo prokletstvo da je to opasnost za porodični, nacionalni i međunarodni mir. Upozoreni smo da će onaj ko prima kamatu jednog dana biti kao onaj koga je šejtan pogodio ludilom. Zato smo mi muslimani upozoreni da prestanemo trgovati s kamatom da bismo izbjegli takvu situaciju, zato što novac koji se dobije za kamatu ne uvećava naš imetak, iako nam naoko možda izgleda da se on uvećava. Neminovno dolazi vrijeme kad nastupa njegovo istinsko djelovanje. Nadalje, podsjećeni smo da nam nije dozvoljeno da ulazimo u poslove kamate, uz upozorenje da će, ako to uradimo, to biti rat protiv Boga. Ova činjenica je očita iz današnjeg kreditnog sloma. Na početku je bilo pojedinaca koji su pozajmili novac da kupe imanje; ali prije nego što su mogli vidjeti svoje vlasništvo nad tim imetkom, umirali su opterećeni dugom. No, sada su tu vlade koje su opterećene dugom i kao da su pogođene ludilom. Velike kompanije su pale pod stečaj. Neke banke i finansijske institucije su zatvorene ili rade uz jemstvo i ova situacija prevladava u svakoj zemlji, bez obzira je li bogata ili siromašna. Vi znate bolje o ovoj krizi nego ja. Novac ulagača je obrisan. Sad ovisi o vladama kako i do koje mjere će ih zaštititi. Ali za sada je mir porodica poslovnih ljudi i vođa vlada u većini zemalja svijeta gotovo uništen.Zar nas ova situacija ne primorava da mislimo kako svijet ide ka logičnom zaključku ovog upozorenja koje nam je dato dosta ranije? Bog zna bolje kakve će biti dalje posljedice ove situacije.Svemogući Bog je rekao da dođemo prema miru koji samo može biti garantovan kad je tu čista i korisna trgovina i kad su bogatstva stavljena u upotrebu na prikladan i pošten način.Sada, ja završavam ova kratka gledišta naših učenja sa podsjetnikom


da istinski mir svijeta leži samo u okretanju prema Bogu. Neka Bog osposobi svijet da razumije ovo gledište; samo onda će biti u stanju da ispune prava drugih.Na kraju, ja se ponovo zahvaljujem svima vama što ste došli i slušali me!

Veliko vam hvala!

Isl a mska učen ja o odanosti i ljubavi prema svakoj dr ž avi

Vojno sjedište Koblenz, njemačka, 2012.

Brigadir General Njemačke federalne armije, Alois Bach,sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba drži govor Njemačkoj federalnoj armiji

1.

3.

2.

4.

1. Colonel Ulrich, 2. Brigadier General Bach, 3. Colonel Trautvetter, i 4. Colonel I.G. Janke, u suretu sa Hazreti Mirza Masroor Ahmadom, Halifatul-Mesihom Vaba

Islamska učenja o odanosti i ljubavi prema svakoj državi

Bismillahir-Rahmanir-Rahim – u ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, SamilosnogAssalamu alejkum varahmatullahi vabarakatuhu – mir i Allahovi blagoslovi neka budu na svima vama.

Ja, prije svega, želim iskoristiti ovu priliku da vam svima zahvalim što ste me pozvali u vaše sjedište i dali mi priliku da kažem nekoliko riječi. Kao poglavar Ahmadija muslimanske zajednice ja vam želim govoriti o učenjima islama. Međutim, ovo je tako širok predmet da je nemoguće obuhvatiti ga u samo jednoj svečanosti ili u kratkom vremenu. Prema tome, neophodno je da se ograničim i usredsredim na jedno stajalište islama i da vam o tome govorim.Dok sam razmišljao o kojem odličju islama trebam govoriti, primio sam zahtjev od nacionalnog predsjednika naše Zajednice ovdje u Njemačkoj, Abdullaha Wagishausera, u kojem je od mene tražio da govorim o islamskim učenjima u pogledu ljubavi i odanosti svojoj državi. Ovo mi je pomoglo da donesem odluku. Prema


tome, ja ću vam sada kratko govoriti o određenim stajalištima islamskih učenja u ovom pogledu. Vrlo je lahko jednostavno govoriti o odanosti ili čuti riječi ‘odanost i ljubav prema svojoj zemlji’. Međutim, u stvarnosti ovih nekoliko riječi obuhvataju značenja koja su široka, prelijepa i dubokoumna. Zaista je, zapravo, vrlo teško da u potpunosti obuhvatimo i shvatimo šta ove riječi uistinu znače i ono što one zahtijevaju. U svakom slučaju, u kratkom vremenu koje imam na raspolaganju ja ću nastojati da objasnim islamski pojam odanosti i ljubavi prema svojoj zemlji.Prvo i prije svega, temeljni princip islama je da riječi i djela jedne osobe nikada ne smiju pokazivati bilo kakav oblik dvojnih standarda ili licemjerstva. Istinska odanost zahtijeva odnos izgrađen na iskrenosti i poštenju. Ona zahtijeva da ono što osoba pokazuje izvana bude isto kao ono što leži unutra. U terminima nacionalnosti ovi principi su od najveće važnosti. Zbog toga je neophodno za stanovnika bilo koje zemlje da osnuje odnos iskrene odanosti i vjernosti prema svojoj naciji. Nije važno da li je on rođeni stanovnik ili je državljanstvo stekao kasnije u životu, bilo kroz useljavanje ili na neki drugi način.Odanost je velika vrlina, i ljudi koji su ovaj atribut pokazali do najvišeg stepena i najboljih standarda su Božiji poslanici. Njihova ljubav i veza s Bogom bila je tako snažna da su u svim stvarima imali u vidu Njegove naredbe i borili se da ih u cijelosti primijene, bez obzira na sve. Ovo pokazuje njihovu predanost njemu i njihov standard odanosti. Prema tome, njihov standard odanosti je to što trebamo uzeti kao primjer i uzor. Međutim, prije nego što nastavimo dalje, neophodno je da razumijemo šta se zapravo mislilo riječju ‘odanost’.

29IslAMskA učEnjA O ODAnOstI I ljubAVI PREMA sVAkOj DRžAVI

Prema učenjima islama, definicija i istinsko značenje riječi ‘odanost’ je jasno ispunjavanje svojih zavjeta i ugovora na svakom nivou i pod svim okolnostima, bez obzira na teškoću. Ovo je istinski standard vjernosti koji islam zahtijeva. Na raznim mjestima u Časnom Kur’anu Allah je naredio muslimanima da moraju ispuniti svoje zavjete i ugovore jer će od njih tražiti odgovornost za sve obaveze koje preuzmu. Muslimanima je naređeno da ispune sve ugovore uključujući one koje su napravili sa Svemogućim Bogom, i također sve druge zavjete koje su dali u skladu sa njihovim pojedinačnim stepenom važnosti.U vezi s ovim ljudi se mogu zapitati da li je to ispravno s obzirom na to da muslimani tvrde da su Bog i njegova religija od najviše važnosti za njih, iz čega slijedi da će njihov zavjet odanosti Bogu biti njihov prioritet i da će njihov ugovor prema Bogu biti ono što će oni vrednovati iznad svega drugog i što će nastojati ispuniti. Zbog toga se može pojaviti vjerovanje da će odanost muslimana prema njihovoj naciji i njihov zavjet da će se držati zakona zemlje biti za njih tek od drugostepene važnosti. Odatle može biti voljan da u određenim prilikama žrtvuje zavjet svojoj zemlji.Da bih odgovorio na ovo pitanje, prvo želim da vas obavijestim da je Časni Poslanik, s.a.v.s., lično poučavao kako je ‘ljubav prema svojoj državi dio vjere’. Prema tome, iskreni patriotizam je zahtjev u islamu. Da bi istinski volio Boga i islam, od čovjeka se traži da voli svoju državu. Zato je posve jasno da ne može biti nikakvog sukoba interesa između čovjekove ljubavi prema Bogu i ljubavi prema svojoj zemlji. Pošto je naloženo da je ljubav prema svojoj zemlji dio islama, posve je jasno da se musliman mora boriti da dostigne najviše standarde odanosti prema svojoj odabranoj zemlji, zato što je to sredstvo približavanja Bogu i da postane bliži Njemu.


Stoga je nemoguće da se ljubav istinskog muslimana koju on ima prema Bogu može ikada pokazati preprekom ili granicom koja ga sprečava da pokaže istinsku ljubav i vjernost prema svojoj zemlji. Nažalost, vidimo da su u određenim zemljama religijska prava prikraćena ili čak potpuno nepriznata. Zbog toga je drugo pitanje koje se može pojaviti da li ovi ljudi koje njihova država progoni mogu ipak održati odnos ljubavi i odanosti prema svojoj naciji i zemlji. Sa velikom tugom ja ću vas obavijestiti da ove okolnosti postoje u Pakistanu, gdje je Vlada zapravo donijela zakon protiv naše Zajednice. Ovi antiahmedija zakoni su praktično silom provedeni. Tako su u Pakistanu svi Ahmadi muslimani zakonom službeno proglašeni ‘nemuslimanima.’ Njima je od tada zabranjeno da sebe nazivaju muslimanima. Ahmadi muslimanima je također zabranjeno da se obraćaju Bogu na način kako to muslimani rade, ili da postupaju u skladu s bilo kojom islamskom praksom ili običajem koji ih može prepoznati kao muslimane. Tako je sama država u Pakistanu lišila članove naše Zajednice osnovnih ljudskih prava da se obraćaju Bogu.Imajući na umu ovo stanje stvari, posve je prirodno da se pitamo kako u takvim okolnostima Ahmadi muslimani mogu slijediti zakone zemlje. Kako mogu nastaviti da pokazuju odanost naciji? Ja ovdje moram objasniti da, gdje postoje takve izvanredne okolnosti, onda zakon i odanost prema naciji postaju dva odvojena pitanja. Mi Ahmadi muslimani vjerujemo da je religija lična stvar svakog pojedinca koji će to odrediti i da u vjeri ne treba biti nikakve prisile. Prema tome, gdje se zakon upliće u ovo pravo, nesumnjivo je to postupak velike okrutnosti i proganjanja. Zaista, takvo proganjanje koje država odobrava, koje se događalo tokom godina, od velike većine je osuđeno.


Ako letimično pogledamo historiju Evrope, vidimo da su ljudi na ovom kontinentu također bili žrtve religijskog proganjanja i kao rezultat toga više hiljada ljudi morali su da se presele iz jedne zemlje u drugu. Svi pošteni historičari, vlade i ljudi smatraju da je ovo proganjanje krajnje okrutno. U takvim okolnostima, gdje proganjanje prelazi sve granice i postaje nepodnošljivo, islam preporučuje da tada osoba treba napustiti grad ili zemlju i iseliti se na mjesto gdje je slobodna da praktikuje svoju religiju na miru. Međutim, skupa s ovom uputom, islam također poučava da ni pod kakvim okolnostima nijedan pojedinac ne treba uzimati zakon u svoje ruke i ne treba učestvovati ni u kakvim planovima ni zavjerama protiv svoje zemlje. Ovo je sasvim jasna i nesumnjiva naredba koju je dao islam.Uprkos strašnom proganjanju s kojim se suočavaju, milioni Ahmadi muslimana nastavljaju da žive u Pakistanu. Bez obzira što su podvrgnuti potpomognutoj diskriminaciji i okrutnosti na svim poljima njihovih života, oni nastavljaju čuvati odnos potpune odanosti i istinske privrženosti zemlji. Na kojem god polju da rade ili gdje god da su smješteni, oni stalno pokušavaju da pomognu naciji da napreduje i uspije. Decenijama protivnici Ahmadijata nastoje da kao izgovor navedu da Ahmadi nisu odani Pakistanu, ali oni ovo nikada nisu bili u stanju dokazati ili pokazati bilo kakav dokaz da podupru svoje tvrdnje; umjesto toga, istina je da su Ahmadi muslimani, kad god je postojala potreba da učine bilo kakvu žrtvu radi Pakistana, radi svoje zemlje, uvijek stajali na čelu i neprestano su bili spremni da učine svaku žrtvu radi zemlje.Premda su i sami žrtve i meta zakona, Ahmadi muslimani su ti koji slijede i drže se zakona zemlje bolje nego bilo ko drugi, zato što su oni istinski muslimani koji slijede istinski islam. Drugo učenje


koje je Časni Kur’an dao u pogledu odanosti jeste da se ljudi trebaju čuvati dalje od svih stvari koje su nepristojne, nepoželjne i koje čine bilo kakav oblik pobune. Lijepa i svojstvena odlika islama je da on ne skreće našu pažnju samo na konačnu tačku kulminacije, gdje su posljedice izuzetno opasne. Umjesto toga, on nas također upozorava na sva manja pitanja koja djeluju kao sredstva za postizanje cilja vodeći čovječanstvo putu prekrivenom opasnošću. Prema tome, ako se islamska uputa slijedi kako treba, onda bilo koje pitanje može biti riješeno na najranijoj tački prije nego što situacija izmakne kontroli. Naprimjer, pitanje koje može teško oštetiti zemlju je finansijska pohlepa od strane pojedinaca. Često ljudi podlegnu materijalnim željama koje se kovitlaju van kontrole, i takve želje na koncu vode ljude da postupaju u stilu izdajnika. Na taj način takve stvari mogu na koncu biti povod izdaje prema svojoj zemlji. Dozvolite mi da to malo objasnim. U arapskom je upotrijebljena riječ bagha da opiše one ljude ili one postupke ljudi koji izazivaju povredu i štetu svojim zemljama. To se odnosi na one koji uzimaju učešće u pogrešnim postupcima i koji nanose štetu drugima. To također uključuje one ljude koji počine prevaru i tako nastoje da steknu stvari na nezakonit ili nepravedan način. To se odnosi na one ljude koje prelaze sve granice i tako uzrokuju povredu i štetu. Islam poučava da se od ljudi koji postupaju na ovaj način ne može očekivati da budu odani zato što se odanost isprepliće sa visokim moralnim vrijednostima. Odanost ne može postojati bez visokih moralnih vrijednosti, a visoke moralne vrijednosti ne mogu postojati bez odanosti. Dok je istina da različiti ljudi mogu imati različita mišljenja o visokim moralnim standardima, ipak religija islam u središtu ima samo traženje Božijeg zadovoljstva.


Prema tome, muslimanima je naređeno da uvijek postupaju onako kako je Bog zadovoljan. Ukratko, prema islamskim učenjima Svemogući Bog je zabranio sve oblike izdaje ili bune bilo protiv svoje zemlje ili svoje vlade, zato što je buna ili postupanje protiv države prijetnja miru i sigurnosti nacije. Zaista, ondje gdje izbije unutrašnja buna ili suprotstavljanje, to onda rasplamsa plamen spoljašnjeg suprotstavljanja i ohrabruje ljude izvana da iskoriste unutrašnji nemir. Odatle posljedice nevjere prema svojoj naciji mogu biti dalekosežne, vrlo velike. Na taj način, bilo šta što može izazvati štetu naciji uključeno je u termin bagha, koji sam opisao. Imajući ovo sve na umu, može se kazati da odanost svojoj naciji zahtijeva od osobe da pokaže strpljenje i moral i da slijedi zakone zemlje.Općenito govoreći, u moderno doba većina vlada je demokratska. Zbog toga, ako osoba ili grupa želi da promijeni vladu, onda to i treba uraditi slijedeći prikladni demokratski proces. Trebaju učiniti da se njihov glas čuje glasanjem na glasačkom mjestu. Ne treba davati glasove na bazi ličnih interesa, nego, zapravo, islam poučava da glas treba dati sa osjećajem odanosti i ljubavi prema svojoj zemlji. Zbog toga osoba treba glasati imajući na umu popravljanje nacije. Pojedinac ne treba gledati na svoje lične prioritete i od kojeg se kandidata ili stranke može lično okoristiti. Umjesto toga, treba donijeti svoju odluku na uravnotežen način, kod čega procjenjuje koji kandidat ili stranka će pomoći da cijela nacija napreduje. Ključevi vladi su ogromno povjerenje i zato trebaju biti predani samo stranci za koju glasač iskreno vjeruje da najbolje odgovara i najviše zaslužuje. Ovo je istinski islam i ovo je istinska odanost.Zaista, u suri 4, ajet 59, Časnog Kur’ana Allah je naredio da osoba


treba dati povjerenje samo onima koji na to imaju pravo i da, kada sudi među ljudima, svoje odluke treba donositi s pravdom i iskrenošću. Tako odanost svojoj naciji zahtijeva da vlast uprave treba biti data onima koji uistinu imaju pravo na to, tako da nacija može napredovati i stati u prvi red među nacijama svijeta.U mnogim dijelovima svijeta vidimo da skupovi ljudi uzimaju učešće u štrajkovima i protestima protiv vladine politike. Uz to, u određenim zemljama trećeg svijeta oni koji protestuju ruše ili oštećuju vlasništvo i imanje koje pripada državi ili privatnim stanovnicima. Iako oni možda tvrde da postupaju iz ljubavi, istina je da takvi postupci nemaju ništa s odanošću ili ljubavi prema naciji. Trebate zapamtiti da čak i tamo gdje su protesti i štrajkovi vođeni mirno, bez pribjegavanja krivičnoj šteti ili nasilju, to ipak može imati vrlo negativnu posljedicu, zbog toga što miroljubivi protesti često dovode do milionskog gubitka ekonomije te nacije. Ni pod kakvim okolnostima se takvo ponašanje ne može smatrati primjerom odanosti naciji. Zlatni princip kojem je poučavao osnivač Ahmadija Džemata jeste da pod svim okolnostima moramo uvijek ostati poslušni Allahu, poslanicima i vladarima svoje nacije. Ovo je isto učenje koje je dato u Časnom Kur’anu. Stoga, čak i tamo gdje zemlja odobrava održavanje štrajkova ili protesta, oni se trebaju održavati samo do mjere kad ne štete ili ne izazivaju trošak naciji ili ekonomiji.Drugo pitanje koje se često pojavljuje jeste da li se muslimani mogu pridružiti vojnim silama zapadnih zemalja, i ako im je dozvoljeno da se pridruže, mogu li onda uzeti učešće u vojnim napadima na muslimanske zemlje. Jedan osnovni princip islama je da nijedna osoba ne treba pomagati u postupcima okrutnosti. Ova ključna naredba mora uvijek ostati u pročelju svakog muslimanskog uma.


Gdje je muslimanska zemlja napadnuta, zato što je sama postupala na okrutan i nepravedan način i poduzela prvi korak napada, onda je u takvim okolnostima Kur’an naredio muslimanskim vladama da trebaju zaustaviti tlačitelja. Ovo znači da oni trebaju zaustaviti okrutnost i nastojati da uspostave mir. Prema tome, u takvim okolnostima je odobreno poduzeti mjere kao sredstvo da se dokrajči okrutnost. Međutim, kad se nacija koja je počinila prijestup sama popravi i pođe putem mira, onda ne treba iskoristiti priliku te zemlje i njenog naroda da se iskorištavaju na osnovu lažnog izgovora. Umjesto toga, njima treba biti ponovno data normalna državna sloboda i nezavisnost. Vojni cilj kojem teži treba biti da se uspostavi mir umjesto da se ispune neki drugi interesi.Na isti način, islam daje pravo svim zemljama, bilo muslimanskim ili nemuslimanskim, da zaustave okrutnost i tlačenje. Prema tome, ako je neophodno, nemuslimanske zemlje mogu napasti muslimanske zemlje da postignu ove iskrene ciljeve. Muslimanima u ovim nemuslimanskim zemljama dozvoljeno je da se pridruže vojskama ovih nemuslimanskih zemalja i da spriječe drugu zemlju da čini okrutnosti. Gdje takve okolnosti istinski postoje, onda muslimanski vojnici, koje god zapadne vojske bili, moraju slijediti naredbe i, ako treba, boriti se s ciljem da se uspostavi mir. Ako, međutim, vojska donese odluku da nepravedno napadne drugu naciju i tako postane tlačitelj, onda musliman ima izbor da napusti tu vojsku zato što bi onda pomagao okrutnost. Donošenje ove odluke neće značiti da on nije odan svojoj zemlji. Zapravo, u takvim okolnostima odanost njegovoj zemlji će zahtijevati da on poduzme takav korak i da savjetuje svoju vladu da sebi ne dozvoli da padne do istih dubina kao one nepravedne vlade i nacije koje postupaju na okrutan način. Ako je, međutim, pridruživanje


armiji obavezujuće i nema nikakvog načina da ode, ali njegova savjest nije čista, onda taj musliman treba napustiti zemlju, ali on ne može dizati glas i buniti se protiv zakona zemlje. On treba otići zato što muslimanu nije dozvoljeno da živi u nekoj zemlji i bude njen stanovnik a da u isto vrijeme postupa protiv te nacije ili pristaje uz otpor.Tako je ovo samo nekoliko gledanja islamskih učenja, koja upućuju sve istinske muslimane ka stvarnim zahtjevima odanosti i ljubavi prema svojoj zemlji. U vremenu koje sam imao na raspologanju bio sam u stanju da se samo ukratko dotaknem ove teme. Prema tome, u zaključku želim reći da vidimo kako je svijet postao jedno globalno selo. Ljudi su postali bliski i povezani. Ljudi svih nacija, religija i kultura nalaze se u svim zemljama. Ovo zahtijeva da vođe svake nacije trebaju uzeti u obzir i poštovati osjećanja svih ljudi. Vođe i njihove vlade trebaju se boriti da stvore zakone koji unapređuju okruženje i duh istinitosti i pravde umjesto da donose zakone koji izazivaju uznemirenost i razočarenje u ljudima. Nepravda i okrutnosti trebaju biti otklonjeni i umjesto toga se trebamo boriti za istinsku pravdu. Najbolji način da ovo uradimo je da svijet treba prepoznati svog Stvaraoca. Svaki oblik odanosti treba biti povezan sa odanošću Bogu. Ako se ovo pojavi, onda ćemo se svojim očima uvjeriti da će ljudi svih zemalja utemeljiti vrlo visok standard odanosti i širom svijeta će biti otvoreni novi putevi koji će nas voditi miru i sigurnosti.Prije nego što završim, želim iskoristiti ovu priliku da vam ponovo svima zahvalim što ste me pozvali i što ste slušali ono što sam imao reći. Da vas Bog sve blagoslovi; da Bog blagoslovi Njemačku.

Veliko vam hvala!

RAZORNE POSLJEDICE NUKLEARNOG RATA I SUDBONOSNA POTREBA

Z A BEZUV JETNOM PRAVDOM

deveti godišnji simpozij London, velika britanija, 2012.

RAZORNE POSLJEDICE NUKLEARNO G RATA I SUDBONOSNA POTREBA

Z A BEZUV JETNOM PRAVD OM

deveti godišnji simpozij London, velika britanija, 2012.

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba drži govor na devetom Godišnjem mirovnom simpoziciju

Dame Mary Richardson DBE, predsjednica SOS dječijih sela za VB, prima ‘Ahmadija nagradu’ za postignuća u promociji mira od Njegove Svetosti

Gradonačelnik Londona Boris Johnson poklanja Njegovoj Svetosti londonski autobus kao suvenir

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba govori međunarodnim pakistanskim novinarima dešavanjima u svijetu

Predgovor

24. marta 2012. godine u Baitul Futuh džamiji u Mordenu – najvećoj džamiji u zapadnoj Evropi, održan je deveti godišnji mirovni simpozij koji je organizovao Ahmadija muslimanski Džemat (zajednica) u Velikoj Britaniji. Ovaj događaj je privukao više od 1000 ljudi, uključujući vladine ministre, ambasadore države, članove oba doma – Donjeg doma (House of Commons) i Glavnog doma (House of Lords), gradonačelnika Londona, razne druge dostojanstvenike, profesionalce, komšije i goste svih zvanja. Tema ovogodišnjeg simpozija bila je ‘Međunarodni mir’. Treća pohvala koju Ahmadija muslimanska zajednica svake godine dodjeljuje za napredak mira i koju je uručio hazreti Mirza Masroor Ahmad dodijeljena je Humanitarnoj organizaciji ‘SOS dječije selo V. Britanija’, u priznavanju njihovih neprestanih napora da ublaže patnju siročadi i napuštene djece širom svijeta i na ispunjavanju svoje zamisli ‘Dragi dom za svako dijete.’


Među prisutnim gostima su bili:

• Rt hon Justine Greening – ČP, državni sekretar za transport• Jane Ellison – ČP (Battersea)• Seema Malhotra – ČP (Fetham i Heston)• Tom Brake – ČP (Carlshalton i Wallington)• Virendra Shamrma – ČP (Ealing i Southall)• Lord Tarik Ahmad – iz Vimbledona• HE Wesley Momo Johnson – ambasador Liberije• HE Abdullah Al-Radhi – ambasador Jemena• HE Miguel Solano-Lopez – ambasador Paragvaja• Commodore Martin Atherton – komandir Naval oblasti • Coucillor Jane Cooper – ugledna gradonačelnica Wand-

-swortha• Councilor Milton McKenzie MBE – ugledni gradonačelnik

Barkinga i Dagenhama• Councilor Amrit Mann – ugledni gradonačelnik Hounslowa• Siobhn Benita – neovisni kandidat za gradonačelnika Lon-

dona• Diplomati iz nekoliko drugih zemalja uključujući Indiju,

Kanadu, Indoneziju i Gvineju

Razorne posljedice nuklearnog rata i sudbonosna potreba

za bezuvjetnom pravdom

Poslije učenja: tashahud, ta’awwudh i bismillah, hazreti Halifatul-Mesih V, a.t.b.a., je rekao:Svi naši gosti – Assalamu alejkum varahmatullahi vabarakatuhu – mir i blagoslovi Allahovi neka budu na svima vama.

Danas, poslije perioda od jedne godine ja ponovno imam priliku da zaželim dobrodošlicu svim našim uglednim gostima na ovom skupu. Ja sam izuzetno zahvalan svima vama što ste izdvojili vrijeme da dođete i prisustvujete ovdje danas. Zaista većina vas je dobro upoznata s ovim događajem koji je postao poznat kao ‘Mirovni simpozij.’ Ovaj događaj svake godine organizuje Ahmadija muslimanska zajednica i samo je jedan od naših napora u nastojanju da ispunimo svoju želju za uspostavom mira u svijetu.Među prisutnima danas su neki novi prijatelji, koji ovoj svečanosti prisustvuju prvi put, dok su drugi – stari prijatelji, koji više godina


pomažu naše napore. Bez obzira na to, svi ste vi dobro obrazovani i dijelite našu želju da mir bude uspostavljen u svijetu, i zbog ove želje svi vi danas prisustvujete ovom događaju.Svi ste vi danas ovdje s iskrenom željom da svijet bude ispunjen ljubavlju, pažnjom i prijateljstvom. Upravo za ovim stavom i upravo za ovim vrijednostima većina svijeta žudi i ima potrebu za tim. To su razlozi zbog kojih svi vi, koji ste različitih obrazovanja, nacija i religija, sjedite ovdje ispred mene danas.Kao što sam rekao, mi ovaj sastanak održavamo svake godine i svakom prilikom svi mi izražavamo isti osjećaj i nadu, da u svijetu bude uspostavljen mir pred našim očima; zato ja svake godine tražim od svih vas da nastojite unaprijediti mir gdje god imate priliku i s kim god imate kontakt. Uz to, ja također tražim od svih onih koji su povezani sa političkim partijama ili vladama da ovu poruku mira također prenesu unutar svojih utjecajnih krugova. Neophodno je da svaki pojedinac bude upoznat da je za utemeljenje svjetskog mira daleko veća potreba za visokim načelnim moralnim vrijednostima nego ikada prije.Što se tiče Ahmadija zajednice, gdje god i kad god se ukaže prilika, mi otvoreno izražavamo i proglašavamo svoje mišljenje da postoji samo jedan put da svijet spasimo od uništenja i pustošenja prema kojem ide, a to je da svi moramo nastojati da širimo ljubav, pažnju i osjećaj za zajednicu. Ono što je najvažnije jeste da svijet mora prepoznati svoga Stvaraoca, Koji je jedini Bog. Zbog toga što je prepoznavanje Stvaraoca to što nas vodi ka ljubavi i sažaljenju prema Njegovom stvaranju, i kad ovo postane dio našeg karaktera, onda postajemo primaoci Božije ljubavi.Mi neprestano podižemo svoj glas za mir u svijetu, i bol i patnja koju mi osjećamo u svojim srcima je ono što nas nadahnjuje da

47razorne posljedice nuklearnog rata...

nastojimo i ublažimo patnju ljudi i da učinimo da svijet u kojem živimo preokrenemo nabolje. Zaista, sama ova svečanost je samo jedan od mnogih naših napora ka postizanju ovog cilja. Kao što sam već rekao, svi vi također imate ove plemenite želje. Ja sam stalno pozivao političare i vjerske vođe da se bore za mir. Pa ipak, uprkos svim ovim naporima, vidimo da se zabrinutost i uznemirenost i dalje šire i rastu cijelim svijetom. U današnjem svijetu opažamo toliko borbi, uznemirenosti i nereda. U nekim zemljama javnost se bori i vodi ratove među sobom. U nekim nacijama javnost se bori protiv vlade, ili nasuprot tome vladari napadaju svoj vlastiti narod. Terorističke grupe rasplamsavaju bezvlašće i nered da bi ispunili svoje interese i tako svojevoljno ubijaju nevine žene, djecu i starije. U nekim zemljama, u cilju postiznja vlastitih interesa, političke stranke ratuju jedna s drugom, umjesto da se okupe zajedno radi promjene nabolje u svojim nacijama. Također, vidimo da neke vlade i zemlje neprestano bacaju zavidne poglede u pravcu bogatstava drugih nacija. Najveće sile svijeta su progutane svojim naporima da održe svoju vrhovnu vlast, i čine sve što mogu u svojim nastojanjima u potrazi za ovim ciljem.Imajući sve ovo na umu, uviđamo da ni Ahmadija zajednica niti većina vas koji ste dio javnosti nema moć ili ovlaštenja da razvijemo pravac djelovanja kako bismo donijeli pozitivne promjene. Ovo je zato što nemamo nikakve vladajuće moći ili službe. Zapravo, ja ću ići tako daleko da kažem da čak ni političari s kojim smo razvili prijateljske odnose i koji se uvijek slažu s nama kada su u našem društvu, također nisu u stanju da glasno progovore o tome. Umjesto toga, njihovi glasovi su također potisnuti i oni


su spriječeni da dalje upute svoja mišljenja. Razlog ovome je što su ili prisiljeni da slijede politiku partije ili možda zbog vanjskih pritisaka od drugih svjetskih sila ili političkih saveznika.Unatoč tome, mi koji svake godine uzimamo učešće u ovom mirovnom simpoziju, nesumnjivo imamo želju da bude uspostavljen mir i sigurno izražavamo svoja mišljenja i osjećanja da ljubav, sažaljenje i bratstvo trebaju biti utemeljeni među svim religijama, nacionalnostima, svim rasama i, zaista, među svim ljudima. Nažalost, mi smo bespomoćni da ovu viziju iznesemo na vidjelo. Mi nemamo ovlaštenja ni sredstava da postignemo rezultate za kojim žudimo.Sjećam se da sam prije dvije godine, upravo, u ovoj sali u toku našeg mirovnog simpozija održao govor dajući detalje o putevima i sredstvima kako da svjetski mir bude uspostavljen, i također sam govorio o tome kako UN treba djelovati. Poslije toga je naš vrlo drag i poštovan prijatelj Lord Eric Avebury prokomentarisao da je ovaj govor trebao biti održan u samim Ujedinjenim nacijama. Uprkos tome, ovo je bilo svjedočanstvo njegovog plemenitog karaktera, da je bio toliko velikodušan i ljubazan u svojoj opasci. Međutim, ono što želim reći jeste da samo održavanje govora ili predavanja nije dovoljno i neće voditi do toga da mir bude uspostavljen. Zapravo, ključni zahtjev za ispunjavanje glavnog cilja je bezuvjetna pravda i poštenje u svim stvarima. Časni Kur’an nam je u suri 4, ajet 136, dao zlatni princip i pouku upućujući nas ovome. On kaže da je sredstvo za ispunjavanje zahtjeva pravde da morate svjedočiti pravedno, čak i ako treba da svjedočite protiv sebe, svojih roditelja, prijatelja ili najbliže rodbine, i to morate učiniti. Ovo je istinska pravda, gdje su lični interesi stavljeni ustranu radi zajedničkog dobra.


Ako razmislimo o ovom principu na zajedničkom nivou, onda ćemo uvidjeti da trebamo napustiti nepoštene metode lobiranja, bazirane na bogatstvu i utjecaju. Umjesto toga, predstavnici i ambasadori svake nacije trebaju istupiti s iskrenošću i sa željom da pomognu principe poštenja i jednakosti. Mi moramo otkloniti sve oblike pristrasnosti i pravljenja razlika, jer je ovo jedini način da se postigne mir. Ako pogledamo na Generalnu skupštinu UN-a ili Sigurnosno vijeće, vidimo da tamo iznesene izjave ili govori često dobijaju veliku pohvalu i priznanje, ali tako iskazane časti su beznačajne, zato što je stvarna odluka već bila unaprijed određena.Prema tome, kad su odluke donesene na bazi pritiska ili lobiranja velikih sila, kao oprečne pravednim i istinskim demokratskim sredstvima, onda su takvi govori prazni i služe samo kao pretvaranje da zavedu vanjski svijet. Unatoč tome, sve ovo ne znači da jednostavno trebamo biti razočarani i odustati i napustiti sve svoje napore. Umjesto toga, naš cilj treba biti da, ostajući unutar zakona zemlje, nastavimo podsjećati vladu o potrebama vremena. Mi, također, trebamo ispravno savjetovati ove grupe koje imaju određene interese, tako da na globalnom nivou može prevladati pravda. Samo onda ćemo vidjeti da svijet postaje džennet mira i sklada koji svi mi hoćemo i želimo.Zato mi ne možemo i ne smijemo napustiti svoje napore. Ako prestanemo podizati svoje glasove protiv okrutnosti i nepravde, onda ćemo biti među onima koji nemaju moralnih vrijednosti i standarda, bilo da postoji vjerovatnoća da se naši glasovi čuju ili ne, ili da li će imati utjecaja, nevažno je. Mi moramo nastaviti savjetovati druge u pravcu mira. Ja sam uvijek izuzetno zadovoljan, bez obzira na razlike religija i nacionalnosti, da radi podržavanja ljudske vrijednosti toliko ljudi dođe na ovu svečanost da sluša,


da nauči i govori o načinima kako da se u svijetu uspostavi mir i sažaljenje. Prema tome, ja želim zatražiti od svih vas da se borite za mir koliko god možete, tako da ovu iskru nade možemo držati upaljenom da će doći vrijeme kad će istinski mir i pravda biti utemeljeni u svim dijelovima svijeta.Moramo zapamtiti kad ljudski napori ne uspiju, da onda Svemogući Bog izdaje svoju odredbu da odluči sudbinu čovječanstva. Prije nego što nastupi Božija odredba i privoli ljude prema Njemu i prema ispunjavanju prava čovječanstva, bilo bi daleko bolje da ljudi svijeta sami posvete pažnju ovim izuzetno važnim stvarima, jer kad Svemogući Bog bude primoran da poduzme mjere, njegova srdžba kazni ljude uistinu na oštar i strašan način.U današnjem svijetu strašna manifestacija Božije odredbe može biti u obliku svjetskog rata. Nema sumnje da djelovanje takvog rata i uništenja do kojeg će doći neće biti ograničen na sam rat ili čak na ovu generaciju. Zapravo, njegove strašne posljedice pokazivat će se na mnogim budućim generacijama. Samo jedna tragična posljedica takvog rata bit će djelovanje koje će imati na novorođenu djecu i sada i u budućnosti. Oružja koja su danas na raspolaganju tako su razarajuća da mogu voditi tome da se generacije djece rađaju sa teškim genetskim ili fizičkim oštećenjima.Japan je jedna zemlja koja je iskusila gnusne posljedice atomskog ratovanja kad je bila napadnuta nuklearnim bombama u toku Drugog svjetskog rata. Čak i danas, kad posjetite Japan i sretnete njegove ljude, u njihovim očima i iz onoga što kažu vidite očit strah i mržnju od rata. Još su nuklearne bombe koje su u to vrijeme upotrijebljene i koje su izazvale veliko i široko razaranje bile mogo manje moći od atomskog oružja koje danas imaju čak i vrlo male nacije.


Kažu da u Japanu, iako je prošlo sedam decenija, ipak djelovanja atomskih bombi još ostavljaju posljedice na novorođenoj djeci. Ako osoba bude pogođena metkom, onda je ponekad moguće da preživi uz medicinsko liječenje, ali ako izbije nuklearni rat, onda oni koji su u borbenoj liniji neće imati takvu sreću. Umjesto toga, vidjet ćemo da će ljudi odmah umirati i zalediti se kao kipovi, i njihova koža će se jednostavno otopiti. Voda za piće, hrana i bilje sve će biti zatrovano i pod utjecajem zračenja. Možemo samo zamisliti kojoj vrsti bolesti će takvo trovanje voditi. Na onim mjestima koja ne budu direktno pogođena i gdje djelovanja zračenja budu nešto manja, čak i tamo će rizik od bolesti postati mnogo veći i buduće generacije će imati mnogo veće rizike. Zbog toga, kao što sam rekao, uništavajuća i razorna djelovanja takvog ratovanja neće biti ograničena na rat i njegove posljedice, nego će se prenositi sa generacije na generaciju. Ovo su stvarne posljedice takvog ratovanja, pa ipak, danas ima sebičnih i nerazboritih ljudi koji su izuzetno ponosni na svoj izum i ono što su razvili opisuju kao dar svijetu.Istina je da takozvani korisni vidovi nuklearne energije i tehnologije mogu biti izuzetno opasni i voditi široko rasprostranjenom razaranju, bilo zbog nemara ili zbog nezgoda. Mi smo svjedoci takvih propasti, kao što je nuklearna nesreća koja se desila 1986. u Černobilu, koji je sada u Ukrajini. I još prošle godine poslije zemljotresa i cunamija u Japanu, on se također morao boriti sa velikom opasnošću i zemlja je bila u strahu. Kad se takvi slučajevi dogode, onda je također vrlo teško ponovo naseliti pogođene oblasti. Zbog njihovog jedinstvenog tragičnog iskustva Japanci su postali izuzetno oprezni i zaista je njihov osjećaj straha od terora u cijelosti opravdan.


Razumljiva je tvrdnja da ljudi umiru u ratovima. Kad je Japan ušao u Drugi svjetski rat, njegova vlada i narod dobro su znali da će neki ljudi biti ubijeni. Kažu da je oko tri miliona ljudi umrlo u Japanu, i ovo je bilo oko 4% stanovništva zemlje. Iako je jedan broj zemalja imao veće omjere smrtnosti u ukupnom broju, ipak mržnja i odvratnost prema ratu koju nalazimo kod ljudi Japana ostaje mnogo veća u poređenju s drugima. Jednostavan razlog za ovo su sigurno dvije atomske bombe koje su bačene na Japan u toku Drugog svjetskog rata, čijim su posljedicama još uvijek svjedoci i koje moraju podnositi čak i danas. Japan je dokazao svoju veličinu i pružanje otpora time što je bio u stanju da svoje gradove relativno brzo ponovo naseli i postavi na zdrave noge. Ali neka bude jasno, ako nuklearno oružje bude danas ponovo upotrijebljeno, onda je posve moguće da dijelovi određenih zemalja mogu biti potpuno zbrisani sa karte. Oni mogu prestati postojati.Oprezni proračuni kažu da je u Drugom svjetskom ratu ubijeno oko 62 miliona ljudi, i da je od toga 40 miliona civila. Prema tome, drugim riječima, umrlo je više civila nego vojnog osoblja. Takvo uništavanje pojavilo se uprkos činjenici da je, osim u Japanu, svuda vođen tradicionalni rat sa uobičajenim oružjem.Velika Britanija je morala podnijeti gubitak od oko pola miliona ljudi. Naravno, u to vrijeme ona je još bila kolonijalna sila i njene kolonije su se također borile u njeno ime. Ako uključimo njihove gubitke, onda smrtnost raste do miliona. Samo u Indiji život je izgubilo oko 1,6 miliona ljudi.Međutim, danas se situacija promijenila, i upravo ove zemlje koje su bile kolonije Velike Britanije i koje su se borile za Britansku imperiju danas mogu ratovati protiv Velike Britanije ako izbije rat. Uz to, kao što sam ranije spomenuo, čak su i neke male zemlje


stekle nuklearno oružje.Ono što izaziva veliki strah je znanje da takva nuklearna oružja mogu završiti u rukama ljudi koji ili nemaju sposobnosti ili su izabrali da ne misle o posljedicama svojih postupaka. Uistinu, takve ljude čak nije briga za posljedice i oni su brzi na obaraču (odmah se late oružja).Prema tome, ako glavne sile ne postupaju po pravdi, ako ne uklone razočarenje manjih nacija i ne prihvate veliku i pametnu politiku, onda će situacija izmaći kontroli i uništenje koje će slijediti je izvan našeg shvatanja i zamisli. Čak će većina svijeta koji žele mir također biti progutana ovim uništenjem. Prema tome, moja je žarka želja i nada da vođe svih glavnih nacija razumiju ovu strašnu stvarnost tako da umjesto prihvatanja napadačke politike i upotrebe sile da postignu svoje ciljeve i svrhe, treba da se bore da prihvate politiku koja unapređuje i osigurava pravdu.Nedavno je jedan stariji ruski komandir izdao seriju upozorenja o mogućem riziku od nuklearnog rata. Njegovo je mišljenje da se takav rat neće voditi u Aziji ili negdje drugo, nego će se voditi na evropskim granicama, i da prijetnja može poteći i zapaliti se iz istočnoevropskih zemalja. Premda će neki ljudi reći da je ovo jednostavno njegovo lično mišljenje, ja lično ne vjerujem da je njegovo mišljenje nevjerovatno, ali uz to, ja također vjerujem, ako takav rat izbije, onda je vrlo vjerovatno da će azijske zemlje također biti uključene.Drugi članak vijesti koje su mediji nedavno naširoko objavili bila je vijest o nedavno penzionisanom šefu Izraelske obavještajne službe, Mossadu. U toku intervjua za dobro poznati američki kanal CBS, on je rekao da postaje očito da Izraelska vlada želi započeti rat protiv Irana. On je rekao – ako se takav napad dogodi,


bit će nemoguće znati gdje ili kako će se takav rat završiti. Odatle je oštro dao savjet protiv bilo kakvih napada.U ovom pogledu, moje mišljenje je da bi se takav rat završio nuklearnim uništenjem.Ja sam nedavno također naišao na članak u kojem autor kaže da je situacija svijeta danas slična situaciji u 1932. godini, i u ekonomskim i u političkim odnosima. On je napisao da u određenim zemljama ljudi nemaju povjerenja u svoje političare ili takozvane demokratije. On je također rekao da postoje mnoge druge sličnosti i paralele koje su se povezale i djeluju zajedno da formiraju istu sliku kojoj smo bili svjedoci prije izbijanja Drugog svjetskog rata.Neki se možda ne slažu s njegovim analizama, ali ja se, naprotiv, slažem s tim i zato vjerujem da svjetske vlade trebaju biti izuzetno zabrinute i pokazati interes za današnje stanje stvari. Slično tome, nepravedne vođe nekih muslimanskih zemalja, čiji je jedini cilj da se drže svoje moći (zadrže na vlasti) na svaki način i po svaku cijenu, trebaju se pribrati. Inače, njihovi postupci i njihova nerazboritost će biti sredstvo njihovog odlaska, i oni će svoje pojedinačne zemlje voditi prema najstrašnijoj nevolji.Mi koji smo članovi Ahmadija muslimanske zajednice nastojimo koliko god možemo da spasimo svijet i ljude od uništenja. Zato smo u ovo doba prihvatili Imama ovog vremena, koji je poslan od Allaha kao Obećani Mesija, i koji je došao kao sluga Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji je lično bio poslan kao milost za cijelo čovječanstvo.Budući da slijedimo učenja Časnog Poslanika, s.a.v.s., mi osjećamo izuzetan bol i nemir u svojim srcima nad ovim stanjem svijeta. Taj bol je ono što nas goni u našim naporima u nastojanju da spasimo


čovječanstvo od uništenja i patnje. Zato, ja i svi drugi Ahmadi muslimani borimo se da ispunimo svoje dužnosti ka postizanju mira u svijetu.Jedan način na koji sam ja pokušao da unaprijedim mir je kroz seriju pisama koje sam napisao određenim svjetskim vođama. Prije nekoliko mjeseci poslao sam pismo papi Benediktu, koje mu je lično dostavio jedan moj Ahmadi predstavnik. U tom pismu sam mu rekao kako je on vođa u svijetu najveće vjerske klase i kako treba nastojati da uspostavi mir.U sličnom stilu sam nedavno, opažajući da neprijateljstvo između Irana i Izraela ključa do vrlo opasnog nivoa, poslao pismo i glavnom ministru Izraela Benjaminu Netanyahu i iranskom predsjedniku Mahmoudu Ahmadinejadu, u kojima sam ih požurivao da radi čovječanstva odbace sve brze i nerazborite odluke.Također, nedavno sam pisao predsjedniku Baraku Obami i kanadskom premijeru Stephenu Harperu, pozivajući obojicu da ispune svoje uloge i odgovornosti prema razvijanju mira i sklada u svijetu.Također, planiram da u bliskoj budućnosti napišem i upozorim i druge poglavare država i vođe.Ja ne znam da li će razne vođe kojima sam pisao mojim pismima dati bilo kakvu vrijednost ili značaj, ali kakva god da bude njihova reakcija, ja sam nastojao, kao halifa i duhovni vođa miliona Ahmadi muslimana širom svijeta, da prenesem njihova osjećanja i uzrujanost zbog pogibeljnog stanja svijeta.Neka bude jasno da ja nisam izrazio ova osjećanja zbog bilo kakvog straha, nego sam zapravo potaknut iskrenom ljubavlju prema čovječanstvu.Ova ljubav prema čovječanstvu razvila se i usadila u sve istinske


muslimane učenjima Časnog Poslanika, s.a.v.s., koji je, kao što sam već spomenuo, bio poslan kao sredstvo milosti i sažaljenja za cijelo čovječanstvo.Najvjerovatnije ćete biti vrlo iznenađeni ili čak šokirani kad čujete da je naša ljubav prema čovječanstvu direktan rezultat učenja Časnog Poslanika, s.a.v.s. Možda se javi pitanje u vašim umovima zašto postoje muslimanske terorističke grupe koje ubijaju nevine ljude ili zašto druge muslimanske vlade koje, s ciljem da zaštite svoja prijestolja moći, naređuju masovna ubijanja svog stanovništva.Neka bude potpuno jasno da su u stvarnosti takva zla djela potpuno suprotna stvarnim učenjima islama. Časni Kur’an ni pod kakvim okolnostima ne daje odobrenje za ekstremizam i terorizam.U ovo doba, prema našim vjerovanjima, Svemogući Bog je poslao osnivača Ahmadija muslimanskog Džemata, hazreti Mirzu Ghulam Ahmada, a.s., iz Kadiana, kao Obećanog Mesiju i Imama Mehdija, u potpunoj potčinjenosti Časnom Poslaniku, s.a.v.s. Obećani Mesija, a.s., je poslan da unapređuje stvarna i istinita učenja islama i Časnog Kur’ana. On je poslan da osnuje vezu između čovjeka i Svemogućeg Boga. On je poslan da ustanovi i prepozna prava koja ljudi duguju jedan drugom. On je poslan da svrši sve oblike religijskog ratovanja. On je poslan da uspostavi poštovanje, dostojanstvo i čast svakog osnivača i svakog poslanika bilo koje religije. On je poslan da skrene pažnju na postizanje viših standarda moralnih vrijednosti i da utemelji mir, ljubav, sažaljenje i bratstvo širom svijeta.Ako odete u bilo koji dio svijeta, naći ćete upravo ove odlike usađene u sve istinske Ahmadi muslimane. Za nas nisu primjer ni ekstremisti ni teroristi, niti su nam primjer okrutni muslimanski


diktatori, niti zapadne sile. Primjer koji mi slijedimo je primjer osnivača islama, Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i naše vodeće naredbe su Časni Kur’an.Prema tome, s ovog mirovnog simpozija ja šaljem poruku svijetu da su poruke i učenja islama poruke ljubavi, sažaljenja, ljubaznosti i mira.Nažalost, vidimo da mala skupina muslimana predstavlja potpuno iskrivljenu sliku islama i postupa po svojim pogrešno upućenim vjerovanjima. Ja vam svima kažem da ne vjerujete da je ovo istinski islam i da prema tome koristite takve pogrešne postupke kao dozvolu da povrijedite osjećanja miroljubive većine muslimana ili ih uzmete za metu okrutnih namjera.Časni Kur’an je najsvetija i najčasnija knjiga za sve muslimane i zato će upotreba uvredljivih i ružnih riječi ili njegovo spaljivanje sigurno bolno povrijediti osjećanja muslimana. Vidjeli smo da kad se ovo dogodi, to često vodi ka potpuno pogrešnoj i neprikladnoj reakciji od strane ekstremista muslimana.Baš nedavno smo čuli o dva događaja u Afganistanu, gdje neki američki vojnici nisu poštovali Časni Kur’an i ubili su nevine žene i djecu u njihovim kućama. Slično tome, jedna osoba je nemilosrdno metkom usmrtila francuske vojnike u južnoj Francuskoj bez ikakvog razloga, i onda nekoliko dana kasnije on je ušao u školu i ubio troje nevine jevrejske djece i jednog njihovog učitelja.Vidimo da je ovo ponašanje potpuno pogrešno i nikada ne može voditi miru. Također, vidimo da se takve okrutnosti redovito događaju u Pakistanu i na drugim mjestima i zato svi ovi postupci daju protivnicima islama materijal da iskale svoju mržnju i daje im izgovor da na širokoj skali idu za svojim ciljevima. Takvi


divljački postupci provedeni na manjoj skali nisu upravljani zbog ličnog neprijateljstva ili nezadovoljstva, nego su zapravo rezultat nepravednih politika koje su neke vlade prihvatile, i na domaćem i na međunarodnom nivou.Prema tome, da bi mir u svijetu bio uspostavljen, neophodno je da bude razvijen prikladan standard pravde na svakom nivou i u svakoj zemlji svijeta. Časni Kur’an ubijanje nevine osobe bez ikakvog razloga poistovjećuje sa ubijanjem cijelog čovječanstva.Zato ću ponovo, kao musliman, u cijelosti pojasniti da islam ne odobrava okrutnost ili tlačenje ni na koji način, ni u kojem obliku ili po bilo kakvom obrascu. Ovo je naredba koja je bezuvjetna (savršena) i bez izuzetka. Kur’an dalje kaže – čak i ako neka zemlja ili narod imaju neprijateljstvo prema vama, to vas ne smije zaustaviti da postupate na potpuno pravedan i pošten način kad poslujete s njima. Ne smije vas bilo kakvo neprijateljstvo ili suparništvo voditi tome da poduzimate osvetu ili postupate s pretjerivanjem. Druga izuzetno važna naredba koju nam je dao Časni Kur’an je da na imetak i bogatstvo drugih ne treba gledati sa zavišću i pohlepom.Ja sam spomenuo samo nekoliko tačaka, ali one su takve da su izuzetno važne zato što polažu temelj za mir i pravdu u društvu i širem svijetu. Ja molim Boga da svijet posveti pažnju ovim ključnim pitanjima, tako da može biti spašen od uništenja prema kojem smo dovedeni od nepravednih i neistinoljubivih ljudi.Ja želim iskoristiti ovu priliku da se izvinim što sam uzeo malo više vremena, no istina je da je predmet uspostavljanja mira u svijetu uistinu od velike važnosti.Vrijeme istječe i prije nego što bude prekasno, moramo posvetiti pažnju i imati obzira prema potrebama vremena.Prije nego što završim svoj govor, želim govoriti o jednoj


važnoj stvari. Svi smo upoznati s tim da se ovih dana proslavlja šezdesetogodišnjica vladavine Njenog Visočanstva kraljice Elizabete II. Ako vratimo sat 115 godina unazad do 1897, tada je također proslavljana šezdesetogodišnjica vladavine kraljice Viktorije. U to vrijeme je osnivač Ahmadija muslimanske zajednice poslao poruku s čestitkom kraljici Viktoriji.U svojoj poruci on je prenio i učenja islama i također je poslao poruku molitve za Britansku vladu i za dug život kraljice. U svojoj poruci je Obećani Mesija, a.s., napisao da je najbolja odlika kraljicine vlade bila da je svim ljudima bila data religijska sloboda.U današnjem svijetu Britanska vlada više ne upravlja ovim poluostrvom, ali ipak su principi slobode religije duboko usađeni u britanskom društvu i njenim zakonima, kroz koje je svakoj osobi data religijska sloboda.Zaista, večeras smo svjedoci vrlo lijepom primjeru ove slobode, gdje su se na jednom mjestu zajedno udružili sljedbenici raznih vjera, religija i vjerovanja sa zajedničkom željom i težnjom traženja mira u svijetu.Zato, koristeći iste riječi i molitve koje je Obećani Mesija, a.s., upotrijebio, ja koristim ovu priliku da uručim srdačnu čestitku kraljici Elizabeti. Kao što je on rekao:

Neka našoj samilosnoj Kraljici budu prenesene moje čestitke ispunjene srećom i zahvalnošću. I da časna Kraljica uvijek bude sretna i zadovoljna.

Obećani Mesija, a.s., je dalje uputio molitve za kraljicu Viktoriju i tako ću i ja ponovo upotrijebiti njegove riječi da molim za kraljicu Elizabetu:


O moćni i plemeniti Bože! Kroz Tvoju milost i blagoslove čuvaj našu časnu Kraljicu zauvijek sretnom na isti način kako mi živimo sretno pod njenom blagonaklonošću i ljubaznošću; i budi ljubazan i ljubak prema njoj na isti način kako mi živimo u miru i blagostanju pod njenom velikodušnom i ispravnom vladavinom.

Ovo su osjećaji zahvalnosti koje ima svaki Ahmadi musliman koji je britanski stanovnik.Na kraju, želim da još jednom, iz dubine svog srca, izrazim svoju zahvalnost svima vama koji ste dolaskom ovdje pokazali svoju ljubav, naklonost i bratstvo.

Veliko vam hvala!

pu t do mira— pravedan odnos među naci ja ma

Capitol Hill Washington, D.C., SAD, 2012.

Brad Sherman (Demokratski član Predstavničkog doma SAD-a) poklanja američku zastavu Hazreti Halifatul-Mesihu Vaba

Prvi kongresmen musliman, Keith Ellisonsusreće se sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba predvodi tihu molitvu na U.S. Capitol Hillu

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba u toku obraćanja na U.S. Capitol Hillu

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba tokom svog zvaničnog obilaska U.S. Capitol Hilla

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba na U.S. Capitol Hillu nakon historijskog obraćanja Američkim senatorima i birokratima

Predgovor

Dana 27. juna 2012. održao se historijski događaj na Kapital Hillu u Vašingtonu, DC. Hazreti Halifatul-Mesih V, a.t.b.a., peti nasljednik Obećanog Mesije, a.s., i poglavar Ahmadija musli-manskog Džemata, obratio se članovima Kongresa, senatorima, ambasadorima, Bijeloj kući i osoblju Državnog odjeljenja (State departmenta), vodstvu NVO-a (nevladinih organizacija), vjers-kim vođama, profesorima, političkim savjetnicima, birokratima, članovima diplomatskih zborova, predstavnicima Instituta za intelektualne usluge, Pentagonu i novinarima iz medija. Ovaj skup, prvi ove vrste, dao je priliku nekim od najutjecajnijih vođa u SAD-u, uključujući počasnu Nancy Pelosi, vođu demokrata u Kući predstavnika, da iz prve ruke čuju islamsku poruku o sv-jetskom miru. Poslije ovog događaja Halifatul-Mesih V je obišao zgrade na Kapital Hillu, prije nego što je proveden do Kuće pred-stavnika, gdje je donesena Rezolucija u čast njegove posjete SAD-u. Uvodni paragraf ove rezolucije kaže:


“Želeći dobrodošlicu Njegovoj Visosti hazreti Mirzi Masroor Ah-madu, svjetskom duhovnom poglavaru Ahmadija muslimanske zajednice u Vašingtonu, DC, i u priznavanju njegove predanosti sv-jetskom miru, pravdi, nenasilju, ljudskim pravima, vjerskoj slobodi i demokratiji.”

Cjelovita lista prisutnih na događaju na Kapital Hillu je sljedeća:

• U.S. senator Robert Casey, sr. (demokrat, Pensilvanija)• U.S. senator John Cornyn (republikanac, Teksas)• Vođa demokrata Nancy Pelosi (demokrat, Kalifornija)• U.S. senator Keith Ellison (demokrat, Minesota)• U.S. denator Bradley Sherman (demokrat, Kalifornija)• U.S. senator Frank Wolf (republikanac, Virdžinija)• U.S. senator Michael Honda (demokrat, Kalifornija)• U.S. senator Timothy Murphy (republikanac, Pensilvanija)• U.S. senatorica Jeannette Schmidt (republikanka, Ohio)• U.S. senatorica Janice Hahn (demokrat, Kalifornija)• U.S. senatorica Janice Schakowsky (demokrat, Ilinois)• U.S. senatorica Jackie Speier (demokrat, Kalifornija)• U.S. senatorica Zoe Lofgren (demokrat, Kalifornija)• U.S. senatorica Sheila Jackson Lee (demokrat, Teksas)• U.S. senator Gary Peters (demokrat, Mičigen)• U.S. senator Thomas Petri (republikanac, Wisconsin)• U.S. senator Adam Schiff (demokrat, Kalifornija)• U.S. senator Michael Capuano (demokrat, Massachusetts)• U.S. senator Howard Berman (demokrat, Kalifornija)• U.S. senatorica Judy Chu (demokrat, Kalifornija)• U.S. senator Andre Carson (demokrat, Indijana)

69PREDGOVOR

• U.S. senatorica Laura Richardson (demokrat, Kalifornija)• U.S. senator Lloyd Poe (republikanac, Teksas)• U.S. senator Barney Frank (demokrat, Massachusetts)• U.S. senator Bruce Braley (demokrat, Iowa)• U.S. senator Dennis Kucinich (demokrat, Ohio)• U.S. senator Trent Franks (republikanac, Arizona)• U.S. senator Chris Murphy (demokrat, Connecticut)• U.S. senator Hank Johnson (demokrat, Georgia)• U.S. senator James Clyburn (demokrat, Južna Carolina)• Njegovo Visočanstvo Bockari Kortu Stevens, ambasador

Sierra Leone u SAD• Dr. Katrina Lantos Swett, predsjedavajuća, SAD, Odjeljenje

za internacionalnu vjersku slobodu• počasni Tim Kaine, prijašnji guverner Virdžinije• ambasador Susan Burk, posebna predstavnica predsjednika

Baraka Obame za zaustavljanje nuklearnog širenja • ambasadorka Suzan Johnson Cook, SAD ambasadorka za

široku Međunarodnu vjersku slobodu • počasni Khaled Aljalahma, zamjenik vođe misije, ambasada

Kraljevine Bahrain u SAD-u• uvaženi Monsignor Jean-Francois Lantheaume, prvi savjet-

nik (zamjenik šefa misije), Apostolska Crkva svetog vida u SAD-u

• gospođa Sara al-Ojaili, službenik za javne poslove/odnose ambasade Sultanata Omana u SAD-u

• gospodin Salim al-Kindie, prvi sekretar, ambasada Sultanata Omana u SAD-u

• gospođa Fozia Fayyaz, ambasadorka Pakistana u SAD-u • počasna Saida Zaid, savjetnica, ambasada Maroka u SAD-u


• počasni Nabeel Munir, ministar-IV (sigurnosno vijeće), Misija pakistanskog permanenta u SAD-u

• počasni Josef Renggli, ministar-savjetnik, ambasada Švicarske u SAD-u

• počasna Alyssa Ayres, zamjenica asistenta sekretara za Južnu i Centralnu Aziju, SAD državno odjeljenje

• ambasador Karl Inderfurth, stariji savjetnik i predsjedavajući Wadhwani u SAD-u, Indijske političke studije, centar za strategijske i Internacionalne studije

• počasni Donald A. Camp, stariji saradnik, centar za strategi-jske i Internacionalne studije

• ambasador Jackie Wolcott, izvršni direktor, SAD Odbor za Internacionalnu vjerksu slobodu

• dr. Azizah al-Hibri, opunomoćenik, SAD Odbor za Interna-cionalnu vjersku slobodu

• gospođa Isaiah Leggett, opštinska predstavnica, Montgom-ery opština, Maryland

• gospođa Victoria Alvarado, direktorica, služba Internaciona-lne vjerske slobode, SAD državno odjeljenje

• dr. Imad Dean Ahmad, direktor, Minaret institut slobode• dr. Zainab Alwani, asistent profesora islamskih studija, How-

ard Universitet škola Divinity• gospođa Deborah L. Benedict, članica vijeća, SAD

državljanstva i imigrantskih usluga, odjeljenje domovinske sigurnosti

• gospođa Lora Berg, starija savjetnica posebnom predstavniku muslimanskih zajednica, SAD državno odjeljenje

• dr. Charles Butterworth, profesor (emeritus) vlade i politika, Univerzitet u Marylandu, College Park

71PREDGOVOR

• otac John Crossin, izvršni direktor za Sekretarijat za predstavničko tijelo i međureligijske poslove, SAD Konfer-encija katoličkih biskupa

• gradonačelnik (Ret.) Franz Gayl, stariji naučni savjetnik, SAD Marine Corps.

• dr. Sue Gurawadena-Vaughn, direktor Internacionalnih re-ligijskih sloboda i južnoistočnih azijskih programa, Freedom House

• gospodin Frank Jannuzi, šef službe Washington, Amnesty International SAD

• gospodin T. Kumar, Internacionalni advokatski direktor, Amnesty International SAD

• George Leventhal, član Montgomery općinskog vijeća• gospodin Amer Latif, posjetilac, Wadhwani predsjedavajući

u SAD – Indijske političke studije, Centar za strategijske i Internacionalne studije

• gospodin Tim Lenderking, direktor službe pakistanskog odjela, SAD Državno odjeljenje

• gospodin Jalal Malik, službenik internacionalnih poslova, vojska Nacionalne garde SAD-a

• gospodin Naveed Malik, službenik strane službe, državno odjeljenje

• gospođa Dalia Mogahed, starija analitičarka i izvršna direk-torica, Gallup centar za muslimanske studije

• gospodin Paul Monteiro, član direktora, Bijela kuća, Služba za javnost

• major general David Quantock, SAD vojska, Provost general• gospođa Tina Ramirez, direktorica Internacionalnih i vla-

dinih odnosa, The Becket Fund


• rabbi David Saperstein, direktor i savjetnik, Religijski aktivni centar za reformu Judaizma

• kapetan, general Alphonse Stephenson, direktor nacionalne službe biroa čuvara kapetana

• gospodin Knox Thames, direktor polike i istraživanja, SAD Odbor za Internacionalnu vjersku slobodu

• gospodin Eric Treene, posebni savjetnik za religijsku dis-kriminaciju, odjeljenje za građanska prava SAD, odjeljenje pravde

• dr. Hassan Abbas, profesor, odjeljenje oblasnih i analitičkih studija, Univerzitet nacionalne odbrane

• gospodin Malik Siraj Akbar, Reagan-Fascell Fellow, National Endowment demokratije

• gospodin Matthew K. Asada, Congressional Fellow to Rep. Gary Peters

• gospodin Stacy Burdett, direktor vladinih i nacionalnih po-slova anti-Defamation liga

• gospođa Elizabeth Cassidy, zamjenica direktora za politiku i istraživanje, SAD odbor za internacionalnu vjersku slobodu

• gospođa Aimee Chiu, direktorica medija, komunikacija, i odnosa sa javnošću, Američki islamski kongres

• gospodin Cornelius Cremin, Državno odjeljenje, biro za demokratiju, ljudska prava i rad, zamjenik direktora i službenika za inostrane poslove za Pakistan

• gospodin Sadanand Dhume, Resident Fellow, Američki po-slovni institut

• dr. Richard Gathro, Dean Nyack Koledža, Washington D.C.• gospodin Joe Grieboski, predsjedavajući, Institut za religijsku

i javnu politiku

73PREDGOVOR

• gospođa Sarah Grieboski, Institut za religijsku i javnu poli-tiku

• dr. Max Gross, Adjunct profesor, Prince Alwaleed Bin Talal Center za muslimansko-krišćansko razumijevanje, George-town Univerzitet

• dr. Riaz Haider, Klinički profesor medicine, George Wash-ington Univerzitet

• gospođa Huma Haque, pomoćnica direktora, južnoazijski centar, Atlansko vijeće

• gospodin Jay Kansara, član direktora, Hindu američka fon-dacija

• gospodin Hamid Khan, stariji službenik programiranja, Centar uprave zakona, SAD Institut za mir

• gospođa Valerie Kirkpatrick, iz udruženja za izbjeglice i ad-vokaturu SAD, nadzor ljudskih prava

• gospodin Alex Kronemer, Unity produkcje• gospodin Paul Liben, Executive pisac, SAD služba za inter-

nacionalnu vjersku slobodu• gospodin Amy Lillis, službenik za inostrane poslove, SAD

državno odjeljenje• gospodin Graham Mason, zakonodavni pomoćnik rep. Al-

lyson Schwartz• gospođa Lauren Markoe, službenica vjerskih vijesti • gospodin Dan Merica, CNN.com• gospodin Joseph V. Montville, stariji član, Merrimack• College Centra za proučavanje jevrejsko-kršćansko-

muslimanskih odnosa• gospodin Aaron Myers, službenik programer, Freedom

House


• gospođa Attia Nasar, službenica oblasnog koordiniranja SAD Državno odjeljenje

• gospođa Melanie Nezer, starija direktorica, SAD politike i advokature, HIAS

• dr. Elliott Parris, Bowie državni Univerzitet• gospodin John Pinna, direktor vlade i internacionalnih

odnosa, američki islamski kongres• gospodin Arif Rafiq, Adjunct učenjak, Insitut srednjeg istoka • gospođa Maya Rajaratnam, Amnesty International• gospođa Rachel Sauer, službenica inostranih poslova, SAD

Državno odjeljenje• dr. Jerome Schiele, Dean Collega profesionalnih studija,

Bowie državni University• gospođa Samantha Schnitzer, osoblje, odbor SAD-a za inter-

nacionalnu religijsku slobodu• dr. Mary Hope Schwoebel, stariji službenik programer, Aka-

demija za Internacionalni menadžment sukoba i izgradnju mira, SAD, Institut za mir

• gospođa Sarah Schlesinger, članica za internacionalne i vla-dine odnose, The Becket Fund

• dr. Frank Sellin, službenik Kyrgystan deska, SAD, državno odjeljenje

• gospođa Anna-Lee Stangl, Kršćanska solidarnost širom svi-jeta

• gospođa Kalinda Stephenson, profesionalno osoblje, Tom Lantos, Odbor za ljudska prava

• gospodin Jordan Tama, vodeće demokratsko osoblje, Tom Lantos, Odbor za ljudska prava

• gospodin Shaun Tandon, AFP

75PREDGOVOR

• dr. Wilhelmus Valkenberg, profesor religije i kulture, Katolički Univerzitet u Americi

• gospodin Anthony Vance, direktor za vanjske poslove, Baha’, SAD

• gospodin Jihad Saleh Williams, predstavnik vladinih po-slova, Islamic Relief SAD

• gospođa Amelia Wang, šefica odjeljenja senatorke Judy Chu• gospođa Moh Sharma, zakonodavna službenica senatorki

Judy Chu

U.S. Kongres – Rezolucija doma 709

112. KONGRES, 2. zasjedanje

H. RES. 709

Za dobrodošlicu Njegovom Veličanstvu hazreti Mirzi Masroor Ahmadu, svjetskom duhovnom i upravnom poglavaru Ahmadija muslimanske zajednice u Vašingtonu, DC, i priznajući njegovu predanost svjetskom miru, pravdi, nenasilju, ljudskim pravima, vjerskoj slobodi i demokratiji.

U DONJEM DOMU KONGRESA

27. juni 2012.

Ms. Zoe Lofgren iz Kalifornije (za sebe, mr. Sherman, mr. Con-nolly iz Virdžinije, mr. Hinchey, ms. Eshoo, ms. Speier, mr. Rich-ardson, mr. Schiff, ms. Schakovsky, mr. Honda, mr. Wolf, mr. Peteres, mr. Dent, ms. Shu, mr. Berman, mr. Franks iz Arizone, ms. Jackson Lee iz Teksasa, ms. Schwart, mr. Braley iz Iova i mr. McGovern) podnijeli su sljedeću rezoluciju, koja je bila predana Komitetu za strane poslove.

REZOLUCIJA

Zaželivši dobrodošlicu Njegovom Visočanstvu hazreti Mirzi Masroor Ahmadu, svjetskom duhovnom i upravnom poglavaru Ahmadija muslimanske zajednice u Vašingtonu, DC, i priznajući


njegovu predanost svjetskom miru, pravdi, nenasilju, ljudskim pravima, religijskoj slobodi i demokratiji.

S obzirom na to da od 16. juna 2012. do 2. jula 2012. Njegova Visost hazreti Mirza Masroor Ahmad, svjetski duhovni i upravni poglavar Ahmadija muslimanske zajednice, internacionalne vjer-ske organizacije sa milionima članova širom svijeta, boravi u his-torijskoj posjeti Ujedinjenim Državama,

s obzirom da je Njegovo Visočanstvo bilo izabrano da postane peti halifa Mirzi Ghulam Ahmadu 22. aprila 2003,

s obzirom da je Njegova Visost vodeća muslimanska ličnost koja unapređuje mir, koja u svojim govorima, predavanjima, knjigama i ličnim susretima neprestano zastupa Ahmadija vrijednost služenja ljudima, univerzalna ljudska prava i mirno i pravedno društvo;

s obzirom da Ahmadija muslimanska zajednica podnosi ponov-ljene teškoće, uključujući diskriminaciju, proganjanje i nasilje;

s obzirom da je 28. maja 2010. 86 Ahmadi muslimana ubijeno u Lahoru, Pakistan, kad su dvije džamije koje pripadaju Ahmadija muslimanskoj zajednici bile napadnute od antiahmadi terorista,

s obzirom da uprkos neprestanom proganjanju kojem su Ahmadi muslimani izloženi, Njegovo Visočanstvo i dalje zabranjuje nasilje;

s obzirom da je Njegovo Visočanstvo proputovalo širom svijeta da unapređuje i omogući služenje ljudima, da se sretne sa predsjed-nicima, glavnim ministrima, parlamentarcima i ambasadorima država,

81Put DO MIRA – PRAVEDAn ODnOs MEđu nAcIjAMA

s obzirom da će se u toku posjete Sjedinjenim Državama Njegovo Visočanstvo sresti sa hiljadama američkih muslimana uz značajne vladine vođe Sjedinjenih Država s ciljem da ojača odnos i nađe sredstva uspostavljanja mira i pravde za sve ljude i s obzirom da će Njegova Visost 27. juna 2012. održati ključni govor na poseb-nom dvostranačkom prijemu u Rayburn House Office Building na Kapital Hillu, ‘Put ka miru: pravedan odnos među nacijama’: Sada, zato, neka bude

1 Odlučeno, da Donji dom –

2 (1) želi dobrodošlicu Njegovom Visočanstvu, Mirzi Masroor Ahmadu

3 u Vašingtonu, DC;

4 (2) pohvaljuje njegovu Visost za unapređivanje

5 pojedinačnog i svjetskog mira, kao i pojedinačne i

6 svjetske pravde i

7 (3) pohvaljuje Njegovo Visočanstvo za njegovu ustra-jnost

8 u savjetovanju Ahmadi muslimana da se klone bilo kakvog

9 oblika nasilja, čak naspram oštrog proganjanja.

Put do mira – pravedan odnos među nacijama

Bismillah-ir-Rahman-ir-Rahim – u ime Allaha, Milostivog, Da-rovaoca bez traženja, Samilosnog

Svi poštovani gosti – Assalamu alejkum varahmatullahi vabara-katuhu – mir i Allahovi blagoslovi neka budu na vama.

Prije nego što nastavim, želim prije svega iskoristiti ovu priliku da vam svima zahvalim što ste našli vremena da dođete i poslušate ono što ja želim reći. Od mene je traženo da govorim o temi koja je izuzetno opširna i širokog dometa. Ona ima mnogo različitih gledišta i zato nije moguće da ih sve obuhvatim za kratko vrijeme koje mi je na raspolaganju. Tema o kojoj je od mene traženo da govorim je uspostavljanje svjetskog mira. Sigurno je da je ovo naj-bitnije i hitno pitanje s kojim se svijet danas suočava. Međutim, pošto je vrijeme ograničeno, ja ću samo kratko dati islamsko gledište o uspostavljanju mira kroz pravedne i jednake odnose među narodima.


Istina je da su mir i pravda neodvojivi – ne možete imati jedno bez drugog. Ovaj princip je sigurno nešto što svi mudri i inteli-gentni ljudi razumiju. Ako ostavimo po strani ljude koji imaju odlučne namjere da stvaraju nered u svijetu, niko ne može tvr-diti da u bilo kojem društvu, zemlji ili čak u cijelom svijetu može postojati nered ili da nema mira gdje postoji pravedno i pošteno vladanje. Nasuprot tome, vidimo da u mnogim dijelovima svijeta prevladava nered i nema mira. Takav nered je vidljiv i unutar ze-malja i u vanjskim međusobnim odnosima između raznih nacija. Takav nered i sukobi postoje iako sve vlade tvrde da vode politiku koja je bazirana na pravdi. Svi tvrde da je postizanje mira njihov prvobitni cilj. Pa ipak, općenito, malo je sumnjivo da uznemi-renost i zabrinutost rastu u svijetu i tako se širi nered. Ovo jasno dokazuje da u određenim prilikama (ili u stanovitom momentu) zahtjevi pravde nisu bili ispunjeni. Zato postoji hitna potreba za ukidanjem nejednakosti, gdje god i kad god postoji. Prema tome, kao poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice, ja želim iznijeti nekoliko opažanja o potrebi za mirom i načinima postizanja mira baziranog na pravdi.

Ahmadija muslimanska zajednica je čisto religijska zajednica. Naše čvrsto vjerovanje je da se Mesija i Reformator, za kojeg je bilo određeno da se pojavi u ovo doba i svijet pouči islamskim istins-kim učenjima, zaista stigao. Mi vjerujemo da je osnivač naše za-jednice hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., iz Kadiana bio upravo taj Obećani Mesija i Reformator i odatle smo ga prihvatili. On je tražio od svojih sljedbenika da prenose i postupaju po istinskim i stvarnim učenjima islama koja su bazirana na Časnom Kur’anu. Zbog toga, sve što ću ja reći u vezi sa uspostavljanjem mira i u vezi


sa vođenjem pravednih međunarodnih odnosa bit će bazirano na učenjima Kur’ana.

U pogledu postizanja svjetskog mira, svi vi redovito izražavate svoje mišljenje i zaista činite velike napore. Vaši stvaralački i in-teligentni umovi omogućavaju vam da predstavite velike ideje, planove i viziju mira. Odatle ovo pitanje ne zahtijeva od mene da govorim sa svjetske ili političke perspektive, nego umjesto toga, moja potpuna usredsređenost bit će zasnovana na tome kako us-postaviti mir na religijskim principima. Za ovu svrhu, ja ću, kao što sam ranije rekao, predstaviti neke vrlo važne smjernice bazi-rane na učenjima Časnog Kur’ana.

Važno je uvijek pamtiti da ljudsko znanje i intelekt nisu savršeni, nego su zapravo ograničeni. Prema tome, kad ljudski umovi do-nose odluke ili formiraju mišljenja, često određeni faktori uđu u ljudski um, koji mogu pomutiti prosuđivanje i voditi osobu da ispunjava svoja vlastita prava. Na kraju, ovo može voditi ne-pravednom ishodu i odluci koja će biti donesena. Božiji zakon je, međutim, savršen, i prema tome, ne postoje nikakvi osobni in-teresi ili nepoštene odredbe. To je zato što Bog jedino želi dobro i poboljšanje za Svoja stvorenja i zato je Njegov zakon baziran pot-puno na pravdi. Onog dana kad ljudi u svijetu dođu do spoznaje i razumiju ovu presudnu stvar, to će biti dan kad će biti položen temelj za istinski i trajni mir. Inače, mi i dalje uviđamo da, iako se čine beskrajni napori da se izgradi svjetski mir, oni ipak nisu u stanju osigurati bilo kakve vrijedne rezultate.

Poslije završetka Prvog svjetskog rata, vođe određenih zemalja željele su da u budućnosti sve nacije među sobom imaju dobre


i miroljubive odnose. Tako je u naporu da se postigne svjetski mir formirana Liga naroda. Njen prvi cilj je bio da održi svjetski mir i da spriječi buduće izbijanje ratova. Nažalost, pravila Lige i rezolucije koje je donijela imale su određene pogreške i slabosti i tako nisu podjednako zaštitile prava svih ljudi i svih nacija. Prema tome, kao posljedica nejednakosti koje su postojale, dugogodišnji mir nije mogao prevladavati. Napori Lige nisu uspjeli i ovo je iz-ravno dovelo do Drugog svjetskog rata.

Svi smo upoznati sa neusporedivim razaranjem i pustošenjem koji su uslijedili, gdje je oko 75 miliona ljudi izgubilo život, od kojih su mnogi bili nevini civili. Taj rat je trebao biti više nego dovoljan da otvori oči svijet. To je trebalo biti sredstvo da se razvije zdrava politika koja bi svim stranama dala njihova prava koja im pripada-ju, bazirana na pravdi, i da se tako pokaže sredstvom uspostavl-janja mira u svijetu. Svjetske vlade u to vrijeme do neke mjere su učinile nastojanje da pokušaju i utemelje mir, i zato su osnovane Ujedinjene nacije. Međutim, uskoro je postalo posve očito da ovaj plemeniti i sveobuhvatni cilj koji Ujedinjene nacije podupiru nije mogao biti ispunjen. Zaista, danas određene vlade sasvim otvore-no iznose tvrdnje koje dokazuju njen neuspjeh.

Šta islam kaže u pogledu međunarodnih odnosa koji su bazirani na pravdi i na taj način u pogledu sredstava utemeljivanja mira? U Časnom Kur’anu Svemogući Bog je objasnio da naše nacionalnosti ili etnički odgoji služe kao sredstvo identiteta, i oni ne ovlašćuju niti legalizuju bilo koji oblik nadmoćnosti i prednosti bilo koje vrste.*

* Sura 49, ajet 14.


Na taj način Kur’an čini jasnim da su svi ljudi rođeni jednaki. Povrh toga, u posljednjem govoru koji je održao Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., naredio je svim muslimanima da uvijek pamte da Arap nema prednosti nad nearapom i da nearap nema prednos-ti nad Arapom. On je poučavao da bijela osoba nema prednosti nad crnom, niti crna osoba ima prednost nad bijelom. Odatle je učenje islama jasno – da su ljudi svih nacija i svih rasa jednaki. On je također pojasnio da svim ljudima trebaju biti data jednaka prava bez ikakve razlike ili predrasude. Ovo je ključ i zlatni princip koji polaže temelje za sklad među raznim grupama i nacijama, i za us-postavljanje mira.

Međutim, danas vidimo da postoji podjela i odvajanje između jačih i slabijih nacija. Naprimjer, vidimo da je u Ujedinjenim naci-jama napravljena razlika između određenih zemalja. Odatle, u Vijeću sigurnosti ima nekih stalnih članica, a nekih članica koje nisu stalne. Pokazalo se da je ova podjela unutarnji uzrok zabrinu-tosti i razočarenja i tako redovno čujemo izvještaje određenih ze-malja koje protestuju protiv ove nejednakosti. Islam poučava bezu-vjetnoj pravdi i jednakosti u svim stvarima i tako nalazimo drugu vrlo važnu smjernicu u suri 5, ajet 3. Časnog Kur’ana. U ovom ajetu kaže se: Da bismo se u potpunosti pridržavali svih zahtjeva pravde, neophodno je da postupamo pošteno i s jednakošću čak i prema onim ljudima koji su prešli sve granice u svojoj mržnji i neprijateljstvu. Kur’an poučava da gdje god i ko god vas savjetuje o dobroti i vrlini, trebate to prihvatiti, a gdje god i ko god vas sav-jetuje grješnom i nepravednom ponašanju, trebate to odbiti.

Pitanje koje se prirodno pojavljuje je: Koji standard pravde islam zahtijeva? U suri 4, ajet 136, Časni Kur’an kaže: ako treba da čak


svjedočite protiv sebe ili svojih roditelja ili svojih najdražih, onda to morate uraditi s ciljem da potpomažete pravdu i istinu. Moćne i bogate zemlje ne trebaju otimati prava siromašnih i slabijih zemalja u naporu da očuvaju svoja prava, niti postupati sa siromašnijim nacijama na nepravedan način. S druge strane, siromašne i slabije nacije ne trebaju pokušati da nanesu štetu ili povredu moćnim ili bogatim kad god se ukaže prilika. Umjesto toga, obje strane tre-baju težiti da se u cijelosti drže principa pravde. Ovo je, zaista, stvar od presudne važnosti u održavanju mirnih odnosa među zemljama.

Drugi zahtjev za mir među nacijama baziran na pravdi dat je u suri 15, ajet 89. Časnog Kur’ana, gdje on kaže da nijedna strana ne treba gledati sa zavišću na bogatstva i imetak drugih. Slično tome, nijedna zemlja ne treba nastojati nepravedno prisvojiti ili preuzeti bogatstva druge zemlje pod lažnim izgovorom da im pokušava ići naruku ili ih pomagati. Tako, na bazi omogućavanja tehničke stručnosti, vlade ne trebaju izvući korist od drugih nacija donošenjem nepravednih trgovinskih odnosa ili ugovora. Slično tome, na osnovama omogućavanja stručnosti ili pomoći, vlade ne trebaju pokušavati da uzmu kontrolu prirodnih bogatstava ili imovine nacija u razvoju. Ovo treba uraditi tamo gdje je potrebno poučiti manje obrazovan narod ili vlade kako da prikladno koriste svoja prirodna bogatstva.

Zatim, nacije i vlade trebaju uvijek nastojati da služe i pomažu on-ima manje sretnim. Međutim, takva pomoć ne treba biti pružena s ciljem postizanja nacionalnih ili političkih koristi ili kao sred-stvo ostvarivanja određenih interesa. Vidimo da su u prošlih šest ili sedam decenija Ujedinjene nacije izdale mnoge programe ili


fondacije s ciljem da pomognu siromašnim zemljama da napre-duju. One su radi ovog napora istražile bogatstva nacija u raz-voju. Međutim, uprkos ovim naporima, nijedna od siromašnih zemalja nije dostigla stepen ili nivo razvijenih nacija. Jedan razlog je sigurno široko rasprostranjena korupcija od mnogih vlada ovih nerazvijenih zemalja. Sa žaljenjem ipak moram reći da su uprkos ovome, kao način da unaprijede svoje vlastite interese, razvijene nacije nastavile poslovati s takvim vladama. Nastavili su se ugov-arati trgovinski poslovi, međunarodna pomoć i poslovni ugovori. Kao rezultat toga, razočarenje i uznemirenost siromašnih i obe-spravljenih slojeva društva nastavili su rasti i ovo je dovelo do bune i unutrašnjeg nereda u takvim zemljama. Siromašni ljudi zemalja u razvoju postali su toliko razočarani da su se okrenuli, ne samo protiv svojih vlastitih vođa nego također i protiv velikih sila. Ovo je išlo u korist ekstremističkim grupama koje su iskoristile priliku razočarenja i podsticale takve ljude da se pridruže njihovim gru-pama i pomognu njihove ideologije pune mržnje. Krajnji rezultat ovoga jeste da je svjetski mir narušen.

Prema tome, islam je skrenuo našu pažnju na razna sredstva za postizanje mira. On zahtijeva bezuvjetnu pravdu. On zahtijeva da se uvijek daje istinito svjedočenje. On zahtijeva da ne bacamo zavidan pogled prema imetku drugih. On zahtijeva da razvijene nacije stave ustranu svoje interese i da umjesto toga pomažu i služe manje razvijenim i siromašnijim nacijama sa istinski nesebičnim vladanjem i duhom. Ako se budemo držali svih ovih činjenica, onda će svjetski mir biti uspostavljen.

Ukoliko neka zemlja, uprkos svim ovim naprijed spomenutim mjerama, prijeđe sve granice i napadne drugu zemlju u nastojanju


nepravednog preuzimanja kontrole nad njenim bogatstvima, onda druge zemlje trebaju sigurno poduzeti mjere da zaustave takvu ok-rutnost – ali one pri tome trebaju uvijek postupati pravedno.

Okolnosti za poduzimanje mjera, baziranih na islamskim učenjima, detaljno su iznesene u Kur’anu, u suri 49.* On poučava: Kad su dvije nacije u svađi i ovo vodi ratu, onda ih druge vlade tre-baju strogo savjetovati na dijalog i diplomatiju tako da mogu doći do sporazuma i izmirenja na osnovu ugovorene nagodbe. Ako, međutim, jedna od strana ne prihvata uvjete sporazuma i počne rat, onda se druge zemlje trebaju ujediniti i boriti se da zaustave tog agresora. Kad napadačka nacija bude poražena i složi se na uzajamne pregovore, onda sve strane trebaju raditi na sporazumu koji vodi dugogodišnjem miru i izmirenju. Ne trebaju se nametati grubi i nepravedni uvjeti koji vode tome da ruke bilo koje nacije budu vezane, jer će to dugoročno voditi uznemirenju, koje će vreti i širiti se. Rezultat takve uznemirenosti bit će dalji nered.

U okolnostima gdje vlada kao treća strana nastoji dovesti do izmirenja između dviju strana, ona treba postupati s iskrenošću i potpuno nepristrasno. Ova nepristrasnost treba ostati čak i ako jedna od strana govori protiv nje. Zbog toga treća strana ne treba pokazivati nikakvu ljutnju u takvim okolnostima, ne treba tražiti odmazdu niti postupati na nepošten način. Svim stranama trebaju biti data prava koja im pripadaju.

Prema tome, da bi zahtjevi pravde bili ispunjeni neophodno je da zemlje koje ugovaraju sporazum ne trebaju težiti da ispune svoje

* Sura 49, ajet 10.


lične interese, niti pokušavati nepravedno izvući korist ni od jedne zemlje. One se ne trebaju nepravedno miješati ili nepošteno vršiti pritisak na bilo koju stranu. Ne treba izvlačiti korist iz prirodnih bogatstava bilo koje zemlje. Ne treba nepotrebno i nepošteno stavljati ograničenja (zabrane) na takve zemlje, jer ovo niti je pravedno, niti će se ikada pokazati povodom za poboljšanje odno-sa među zemljama.

Zbog ograničenog vremena, ja sam samo ukratko spomenuo ove sporne tačke. Ukratko, ako želimo da u svijetu bude uspostavljen mir, onda moramo ostaviti ustranu svoje lične i nacionalne interese radi većeg dobra i umjesto toga moramo izgraditi međusobne od-nose koji su u potpunosti bazirani na pravdi. Inače, možda se neki od vas slažu sa mnom da zbog saveza možda u budućnosti budu formirani blokovi – ili čak mogu reći da su se počeli formirati – i nije bez izgleda da će neredi nastaviti rasti u svijetu, što će na kraju voditi ogromnom razaranju. Posljedice takvog pustošenja i rato-vanja sigurno će trajati mnogo generacija. Zato Ujedinjene nacije, kao svjetska najveća sila, trebaju odigrati svoju ulogu u postupanju s pravdom i sa takvim dobrim namjerama kao što sam opisao. Ako tako učine, onda će svijet uvijek pamtiti s velikim divljenjem vaše velike napore. Moja je molitva da ovo postane stvarnost.

Hvala vam velika! Hvala još jednom!

Prema tradiciji, na kraju programa mi normalno činimo dovu. Tako ću ja učiti dovu i Ahmadi muslimani će me slijediti. Svi vi, naši gosti, možete moliti na svoj način.

ključ z a mir – GLOBALno jedinst vo

evropski Parlament Brussels, Belgija, 2012.

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba dočekan od strane Martina Schulza, Predsjednika Evropskog Parlamenta

Njegova Svetost predvodi tihu molitvu na zatvaranju događaja u Evropskom Parlamentu. S njegove desne strane: Dr. Charles Tannock (ČP. – UK), lijevo: Rafiq Hayat (Nacionalni Amir AMA UK)

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba tokom obraćanja na događaju Evropskog Parlamenta

Konferencija za medije sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba u Evropskom Parlamentu. Sa Njegovom Svetosti sjede Dr. Charles Tannock (ČP – VB i Predsjednik Grupe prijatelja Ahmadija muslimana pri Evropskom Parlamentu)

Tunne Kelam (ČP iz Estonije & Dopredsjednik Grupe prijatelja Ahmadija muslimana pri Evropskom Parlamentu) u susretu sa Njegovom Svetosti

Phil Bennion (ČP – VB, i član Delegacije Evropskog Parlamenta za Južnu Aziju) u susretu sa Njegovom Svetosti

Predgovor

Dana 3. i 4. decembra 2012. hazreti Halifatul-Mesih V, a.t.b.a., peti nasljednik Obećanog Mesije, a.s., i svjetski poglavar Ahmadi-ja muslimanske zajednice, prvi put je posjetio Evropski parlament u Briselu, gdje je održao historijski ključni govor mnogobrojnim slušaocima sa više od 350 gostiju koji su predstavljali 30 zemalja. Domaćini ovom događaju bili su novoosnovana mješovita par-tija Evropskog parlamenta grupe ‘Prijatelji Ahmadija muslimana’, kojoj je predsjedavao dr. Charles Tannock (član Parlamenta VB). Ovo je mješovita partija i panevropska grupa članova Parlamenta koja je osnovana da podupre Ahmadija muslimansku zajednicu u Evropskom parlamentu i unapređuje njene interese u Evropi i ostatku svijeta. U toku posjete hazreti Mirza Masroor Ahmad, a.t.b.a., također je imao brojne susrete sa parlamentarcima i dosto-janstvenicima. One s kojima se susreo, uključuju:

Dr. Charles Tannock (ČP – VB) – Član Evropskog parlamenta, Komiteta za inostrane poslove, član Potkomiteta za ljudska prava, zamjenik predsjedavajućeg Parlamentarne delegacije za odnose


s NATO-vom Parlamentarnom skupštinom i predsjedavajući grupe Prijatelja Ahmadija muslimana u Evropskom parlamentu.

Tunne Kelam (ČP – Estonija) – Član Komiteta za strane poslove Evropskog parlamenta, Potkomiteta za sigurnost i odbranu i zamjenik predsjedavajućeg grupe Prijatelja Ahmadija muslimana u Evropskom parlamentu.

Claude Moraes (ČP – VB) – Zamjenik predsjedavajućeg Delegacije za odnose sa Arapskim poluostrvom, član Komiteta za građanske slobode, pravdu i unutrašnje poslove, zamjenik vođe Evropske parlamentarne liberalne partije i zamjenik predsjedavajućeg grupe Prijatelja Ahmadija muslimana u Evropskom parlamentu.

Barbara Lochhihler (ČP – Njemačka) – Predsjedavajuća Evropske parlamentarne grupe potkontinenta za ljudska prava.

Jean Lambert (ČP – VB) – Predsjedavajući Evropskog parlamenta južnoazijske delegacije.

Phil Bennion (ČP – VB) – Član Evropskog parlamenta južnoazijske delegacije i predsjedavajući Liberal-demokratske evropske grupe.

Dana 4. decembra održana je međunarodna konferencija za štampu u Sobi za štampu Evropskog parlamenta prije glavnog događaja i ključnog govora Njegovog Visočanstva. Njegovo Visočanstvo je u toku četrdesetominutne konferencije za štampu odgovorio na pitanja iz niza medijskih izdanja, kojoj su prisustvovali novinari i medijske organizacije iz VB, Španije, Francuske, Belgije, Pakista-na i drugih zemalja. U odgovoru na pitanje sa BBC-a o islamskoj ulozi u svijetu, Njegovo Visočanstvo je rekao: “Islamska poruka

99PREDGOVOR

mira je univerzalna, zato je naš moto – ‘Ljubav svakome, mržnja nikome’.” Odgovarajući na pitanje predstavnika španskog medija, Njegovo Visočanstvo je rekao da su sve glavne religije u svom iz-vornom obliku poučavale poruku mira i zato istinski muslimani vjeruju u sve poslanike. Svaki poslanik, rekao je, donio je poruku da postoji Jedan Bog. U odgovoru na pitanje predstavnika medija s Malte, Njegovo Visočanstvo je rekao da je dužnost Ahmadi mus-limana da čovječanstvo približe Bogu i da ljude svijeta upoznaju s njihovim dužnostima da čuvaju prava jedni drugih.

Glavni događaj je održan pred mnogobrojnom publikom. Predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg Evropskog parla-menta iz grupe Prijatelja Ahmadija muslimana izašli su na podij da zažele dobrodošlicu hazreti Mirzi Masroor Ahmadu, a.t.b.a., poglavaru svjetske Ahmadija muslimanske zajednice. Martin Schulc, ČP i predsjednik Evropskog parlamenta, također je došao u posebnu posjetu da se sretne s Njegovim Visočanstvom. Prije glavnog govora koji je održao Njegovo Visočanstvo, jedan broj članova Parlamenta obratili su se publici i govorili o svom div- ljenju miroljubivoj poruci islama kakvu zastupa Ahmadija musli-manski Džemat. Dr. Charles Tannock, ČP, predsjedavajući Evrop-skog parlamenta grupe Prijatelja Ahmadija muslimana je rekao: ‘Ahmadi muslimani su dobrodošao primjer tolerancije u svijetu.’

Mi ovdje predstavljamo historijski važan govor koji je održao haz-reti Mirza Masroor Ahmad, a.t.b.a., Halifatul-Mesih V, poglavar svjetske Ahmadija muslimanske zajednice.

Ključ za mir – globalno jedinstvo

Bismillahir-Rahmanir-Rahim – u ime Allaha, Milostivog, Da-rovaoca bez traženja, Samilosnog

Svi ugledni gosti – Assalamu alejkum varahmatullahi vabara-katuhu – neka Allahov mir i blagoslovi budu na vama.

Prije svega želim da zahvalim organizatorima ovog događaja, koji su mi dali priliku da govorim svima vama ovdje u Evropskom par-lamentu. Također se želim zahvaliti svim delegatima, predstavnic-ima raznih zemalja i drugim gostima koji su uložili velike napore da dođu i prisustvuju ovom događaju.

Oni od vas koji su dobro upoznati sa Ahmadija muslimanskim Džematom – ili zajednicom – ili čak oni koji su manje upoznati i imaju kontakt s pojedinim Ahmadi muslimanima, bit će u cijelosti upoznati da kao Zajednica mi neprestano skrećemo pažnju svijeta na uspostavljanje mira i sigurnosti. Mi u okviru svojih mogućnosti sigurno činimo najveće napore u pravcu postizanja ovih ciljeva.


Kao poglavar Ahmadija muslimanskog Džemata, ja redovno gov-orim o takvim stvarima kad god se ukaže prilika. Činjenica da ja govorim o potrebi za mirom i uzajamnom ljubavi nije zbog bilo kakvog novog učenja koje je donijela Ahmadija zajednica. Sigur-no je istina da je donošenje mira i izmirenja bio jedan od glavnih ciljeva dolaska osnivača Ahmadija muslimanske zajednice, no stvarnost je da su svi naši postupci zbog učenja koja su objavljena osnivaču islama, Časnom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.

1400 godina poslije vremena Časnog Poslanika, s.a.v.s., većina muslimana je, nažalost, već odavno zaboravila čista učenja koja je on donio. Tako je, s ciljem obnove istinskog islama, Svemogući Allah poslao osnivača Ahmadija muslimanske zajednice hazreti Mirzu Ghulam Ahmada, a.s., iz Kadiana, u skladu s predskaza-njem Časnog Poslanika islama, s.a.v.s. Ja želim da vas sve usrdno zamolim da ovo pitanje imate na umu kad budem govorio o islam-skim učenjima u vezi s razvijanjem mira i sklada u svijetu.

Ja ću, također, spomenuti da postoje mnogostruki izgledi ‘mira’ i ‘sigurnosti’. Pošto je svaki pojedini vid sam po sebi važan, u isto vrijeme je također izuzetno važno kako se svaki od njih međusobno spaja. Naprimjer, osnovni element za izgradnju mira u društvu su spokoj i sklad unutar porodičnog doma. Situacija u kući nije ograničena, nego ima udarno djelovanje na mir lokalne oblasti, što zauzvrat utječe na mir šireg naselja ili grada. Ako u kući vlada uznemirenje, to će negativno utjecati na lokalnu oblast i to će utjecati na naselje ili grad. Na isti način, stanje naselja ili grada utječe na mir cijele zemlje i na kraju stanje jedne nacije utječe na mir i sklad šire oblasti ili cijelog svijeta. Zato je jasno, ako želite dis-kutovati pojedinačno o bilo kojem vidu mira, vidjet ćete da njegov

103ključ zA MIR – GlObAlnO jEDInstVO

djelokrug nije ograničen, nego će se nastaviti širiti. Na sličan način vidimo da su, gdje god nema mira, potrebne razne metode da se riješi to pitanje, bazirano na pozadini problema koji postoje i na posebnim vidovima mira i sigurnosti koji su bili ugroženi. Kad ovo imamo na umu, očito je da je potrebno mnogo više vremena nego što je trenutno na raspolaganju da bismo u cijelosti disku-tovali i detaljno se latili ovog pitanja. No, ja ću ipak nastojati da obuhvatim bar neke vidove istinskih islamskih učenja.

U modernom svijetu vidimo da se iznose mnogi prigovori protiv islama i veliki dio krivnje za nered i borbu u svijetu pripisan je religiji. Takve optužbe se iznose, premda su sama značenja riječi islam – ‘mir’ i ‘sigurnost’. Nadalje, islam je takva religija koja daje svojstvenu uputu o tome kako utemeljiti mir i postavio je određena pravila da se ovo postigne. Prije nego što vam nastavim predstav-ljati sliku islamskih istinskih i miroljubivih učenja, želim ukratko govoriti o sadašnjem stanju svijeta. Siguran sam da ste vi već dobro upućeni u ove stvari, ali ja ću ih iznijeti tako da ih možete imati u vidu kad dođem do diskusije o islamskim učenjima o miru i skla-du. Svi znamo i prihvatamo da je današnji svijet postao globalno selo. Svi smo povezani putem raznih sredstava, bilo modernim načinom prijevoza, bilo medijima i internetom ili raznim drugim sredstvima. Sve ove činjenice dovele su do toga da nacije svijeta postaju bliže jedna s drugom više nego ikada prije. Vidimo da su se u vodećim zemljama naselili ljudi svih rasa, religija i nacija i žive zajedno. Zaista, značajan broj stanovnika u mnogim zemljama čine strani doseljenici. Ovi doseljenici tako su se dobro uklopili da bi za vlade ili lokalno stanovništvo bilo izuzetno teško, čak nemoguće, da ih sada uklone. Premda se nastoje smanjiti doselja-


vanja i uvode se određena ograničenja, ipak tu postoje neka sred-stva kroz koja je stanovnik jedne nacije u stanju da uđe u drugu zemlju. Zaista, ostavljajući ustranu ilegalno doseljavanje, vidimo da postoje određeni međunarodni zakoni koji pomažu onima koji su primorani da se isele iz određenih opravdanih razloga.

Također, vidimo da se kao rezultat masovnog doseljavanja u određenim zemljama šire uznemirenost i zabrinutost. Odgovor-nost za ovo leži na obje strane: na doseljenicima i na lokalnom stanovništvu. S jedne strane, neki doseljenici izazivaju lokalno stanovništvo odbijanjem da se bar donekle uklope, dok s druge strane, lokalno stanovništvo pokazuje nedostatak tolerancije i ot-vorene srdačnosti. S vremena na vrijeme mržnja prevrije do vrlo opasne mjere. Pogotovo se često pokazuje mržnja ili neprijateljst-vo prema islamu od strane lokalnog stanovništva u zapadnim zemljama u reakciji na negativno ponašanje određenih muslima-na, pogotovo doseljenika. Ljutnja i reakcija ne ostaju samo na ni-skom stepenu, nego mogu dostići i dostižu izuzetne visine, i zato zapadne vođe redovito govore o ovim problemima. Zato vidimo da kancelarka Njemačke povremeno govori o muslimanima kao o dijelu Njemačke; vidimo da glavni ministar Velike Britanije govo-ri o potrebi za muslimane da se uklope i da su vođe nekih zemalja otišli tako daleko da muslimanima daju upozorenje. Unutrašnje stanje sukoba, ako se ne pogoršava, bar iziskuje izvjesnu zabrinu-tost. Ove stvari se mogu rasplamsati i mogu voditi uništenju mira. Ne treba sumnjati da posljedica takvih sukoba neće biti ograničena na Zapad, nego će ukliještiti cijeli svijet, pogotovu muslimanske zemlje. To će uzrokovati da se odnos između zapadnog i istočnog svijeta oštro pogorša. Stoga, da bi se popravila ova situacija i da bi


se postigao mir, od svih strana se zahtijeva da rade zajedno. Vlade trebaju voditi politiku koja utemeljuje i štiti uzajamno poštovanje, kroz koju svaka povreda osjećanja drugih ili nanošenje bilo kakve štete drugima treba biti nezakonito.

Što se tiče doseljenika, oni moraju ući sa željom da se uklope s lokalnim stanovništvom, dok lokalno stanovništvo treba biti spremno da otvori svoja srca i pokaže tolerantnost. Nadalje, jednostavno nametnuta određena ograničenja protiv muslimana neće voditi miru, jer sama ograničenja ne mogu promijeniti umove i mišljenja ljudi. Ovo nije specifično samo za muslimane, nego kad god je neko prisilno zatomljen zbog svoje religije ili vjerovanja, to će voditi negativnoj reakciji kroz koju će mir biti teško povrijeđen. Kao što sam već rekao, vidimo da su sukobi u određenim zemljama u porastu, pogotovu između lokalnih ljudi i muslimanskih doseljenika. Očito je da obje strane postaju manje tolerantne i ne pokazuju sklonost da upoznaju jedni druge. Evropsko rukovodstvo treba prihvatiti da je ovo stvarnost i shvatiti da ima odgovornost da utemelji uzajamno religijsko poštovanje i toleranciju. Ovo je neophodno da se tako unutar svake evropske zemlje i između evropskih i muslimanskih zemalja razvije atmosfera dobronamjernosti, tako da mir u svijetu ne bude uništen.

Ja vjerujem da uzrok takvih sukoba i podjela nije samo religija ili vjerovanje, i da to nije tek pitanje razlike između Zapada i musli-manskih nacija. Zapravo, glavni korijen uzroka nereda je globalna finansijska kriza. Kad nije bilo privredne krize ili kreditnog sloma, niko se nikada nije ljutio na priliv doseljenika – muslimana, ne-muslimana ili Afrikanaca. Međutim, situacija je sada drugačija i to


je izazvalo sve ovo. To je loše utjecalo čak i na uzajamne odnose ev-ropskih zemalja, i zato svakodnevno rastu ljutnja i zlovolja među ljudima određenih evropskih nacija i ljudima drugih evropskih zemalja. Ovo stanje očaja je vidljivo svuda.

Formiranje Evropske zajednice je veliko dostignuće na strani ev-ropskih zemalja, jer je to sredstvo ujedinjavanja kontinenta. Zato trebate učiniti sve moguće napore da sačuvate ovo jedinstvo, is-punjavanjem međusobnih prava. Strah i briga koje imaju članovi opće javnosti moraju biti uklonjeni. Da međusobno zaštitite društvo, trebate biti voljni da uzajamno prihvatite poštene i pravedne zahtjeve jedan drugog, i, naravno, tu moraju biti pošteni i pravedni zahtjevi svih ljudi i svake zemlje.

Zapamtite, snaga Evrope leži u tome da ostane ujedinjena. Takvo jedinstvo neće samo koristiti vama ovdje u Evropi, nego će na glo-balnom nivou za ovaj kontinent biti način da održi svoju snagu i utjecaj. Zapravo, govoreći sa islamskog gledišta, trebamo se bori-ti da se cijeli svijet ujedini. U terminima valute, svijet treba biti ujedinjen. U terminima slobodnog poslovanja i trgovine, svijet treba biti ujedinjen, u terminima slobodnog kretanja i doselja-vanja, trebaju se razviti politike koje povezuju, tako da svijet može postati ujedinjen. U suštini, zemlje trebaju nastojati da sarađuju jedna s drugom, tako da podjela bude zamijenjena jedinstvom. Ako se poduzmu ove mjere, onda će uskoro postati očito da će postojeći sukobi prestati i biti nadomješteni mirom i uzajamnim poštovanjem, pod uvjetom da se provodi pravda i da svaka zem-lja shvati svoju odgovornost. S velikim žaljenjem moram reći da, iako je to islamsko učenje, islamske zemlje nisu bile u stanju da se među sobom ujedine. Da su bile u stanju da sarađuju i ujedine se,


onda ne bi trebale neprestano tražiti potporu (novčanu pomoć) i pomoć Zapada s ciljem da olakšaju svoje unutrašnje teškoće i potrebe.

Ovim riječima ja ću sada govoriti o istinskim islamskim učenjima u pogledu utemeljivanja dugoročnog mira u svijetu. Prije svega, temeljno i osnovno učenje islama je da je istinski musliman osoba od čijeg su jezika i ruku svi drugi miroljubivi ljudi u miru. Ovo je definicija muslimana koju je dao Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s. Nakon što se čuje ovaj osnovni i prekrasni princip, može li se protiv islama podići bilo kakva optužba ili prigovor? Sigur-no ne. Islam poučava da samo oni koji svoj jezik i ruke koriste da šire nepravdu i mržnju zaslužuju da budu kažnjeni. Prema tome, od lokalnog do globalnog nivoa, ako bi sve strane ostale unutar granica ovog zlatnog principa, nikad ne bi bilo religijskog nereda. Nikada ne bi bilo političke borbe i ne bi bilo nereda baziranog na pohlepi i želji da se stekne moć. Ako se budu slijedili ovi istinski islamski principi, onda će unutar zemalja članovi opće javnosti čuvati prava i osjećanja jedan drugog, a vlade će ispunjavati svoje uloge da zaštite sve stanovnike. A na međunarodnom nivou, svaka nacija će raditi zajedno u duhu istinskog saosjećanja i sažaljenja jedna prema drugoj.

Drugi ključni princip kojem islam poučava jeste da je, u naporu da se razvije mir, neophodno za sve strane da nikada ne poka-zuju bilo kakav oblik ponosa i oholosti. Ovo je Časni Poslanik, s.a.v.s., savršeno objasnio kad je slavno rekao da crna osoba nije iznad bijele osobe i bijela osoba nije iznad crne osobe. Niti je Ev-ropljanin veći niti ima prednost nad bilo kojom drugom nacijom, niti su Afrikanci, Azijci ili narod bilo kojeg drugog dijela svijeta


veći ili bolji od drugih. Različitost nacionalnosti, boja ili etničkog porijekla samo su oblik osobnosti i prepoznavanja.

Istina je da u modernom svijetu svi ovisimo jedni o drugima. Dan-as, čak i glavne sile, kao Evropa i SAD, ne mogu preživjeti ostajući potpuno izolovane od svih drugih. Afričke zemlje ne mogu ostati izolovane i nadati se da će napredovati, niti to mogu azijske zemlje ili narod iz bilo kojeg drugog dijela svijeta. Naprimjer, ako želite da vaša ekonomija napreduje, onda morate biti voljni da prihvatite međunarodnu trgovinu. Jasan primjer kako je svijet međusobno povezan prikazan je činjenicom da je evropska ili svjetska finansi-jska kriza prošlih nekoliko godina više ili manje negativno utjecala na svaku zemlju svijeta. Nadalje, da bi pojedinačne zemlje napre-dovale u nauci, ili da bi se istakle u drugim poljima stručnosti, od njih se zahtijeva da sarađuju i pomažu jedna drugoj.

Uvijek treba zapamtiti da je ljudima svijeta, bilo da su iz Afrike, Evrope, Azije ili od bilo kuda drugo, Svemogući Allah dao velike intelektualne sposobnosti. Ako sve strane budu, koliko najviše mogu, koristile svoje Bogom date sposobnosti za popravljanje čovječanstva, onda ćemo vidjeti da će svijet postati džennet mira. Međutim, ako razvijene nacije nastoje potisnuti rast i napredak manje razvijenih ili nacija u razvoju i ne dadnu priliku plodnim i svijetlim umovima ovih nacija, nema sumnje da će se širiti zabrinu-tost i proizići će uznemirenost koja će razoriti međunarodni mir i sigurnost.

Drugi princip islama da razvijemo mir jeste da ne trebamo tolerisati nepravdu prema drugima ili dozvoliti da njihova prava budu oteta. Kako god ne bismo prihvatili da naša prava budu uzeta, ne tre-


bamo biti voljni da to prihvatimo za druge. Islam poučava da gdje god se traži odmazda, ona mora biti srazmjerna djelu prekršaja. Međutim, ako oprost može voditi popravljanju, onda treba uzeti mogućnost oprosta. Istiniti i glavni ciljevi uvijek trebaju biti po-pravljanje, izmirenje i razvijanje dugotrajnog mira. Međutim, šta se u stvarnosti danas događa? Ako bilo ko počini prijestup ili ne-pravdu, onda žrtva nastoji da izvede osvetu koja je potpuno nes-razmjerna i daleko veća nego početno počinjena nepravda.

Ovome smo upravo svjedoci ovih dana u širenju sukoba između Izraela i Palestine. Glavne sile su otvoreno izrazile svoju ljutnju i brigu nad situacijom u Siriji, Libiji i Egiptu, iako se može do-kazivati da su to, u suštini, unutrašnje stvari. Pa ipak, oni izgleda nisu zabrinuti ili nisu toliko zabrinuti za palestinski narod. Ovaj zapaženi dvostruki standard dovodi do toga da u srcima ljudi iz muslimanskih zemalja rastu prigovori i zloba protiv glavnih sila u svijetu. Ova ljutnja i neprijateljstvo izuzetno su opasni i bilo kad mogu proključati i eksplodirati. Šta će biti rezultat toga? Koliko će štete biti učinjeno razvijenom svijetu? Hoće li čak biti u stanju da prežive? Koliko će razvijene nacije biti pogođene? Samo Bog zna odgovor na takva pitanja. Ja ne mogu odgovoriti na njih i niko na njih ne može odgovoriti. Ono u šta možemo biti sigurni jeste da će svjetski mir biti uništen.

Neka bude jasno da ja ne govorim u cilju potpore ili naklonosti nijedne određene, pojedinačne zemlje. Ono što želim da kažem jeste da svi oblici okrutnosti, gdje god postoje, moraju biti is-korijenjeni i zaustavljeni, bez obzira je li ih počinio narod Pales-tine, narod Izraela ili narod bilo koje druge zemlje. Okrutnosti se moraju zaustaviti, jer ako im se dozvoli da se šire, onda će plamen


mržnje sigurno progutati cijeli svijet do takve mjere da će ljudi us-koro zaboraviti teškoće izazvane sadašnjim ekonomskim krizama. Umjesto toga, suočit će se sa mnogo strašnijim stanjem stvari. Tu će se desiti takav gubitak života da to čak ne možemo shvatiti ili zamisliti.

Prema tome, dužnost je evropskih zemalja, koje su pretrpjele ogroman gubitak u toku Drugog svjetskog rata, da uče iz svoje prošlosti i spase svijet od uništenja. Da bi ovo uradile, one moraju ispuniti zahtjeve pravde i biti voljne da prihvate svoje odgovor-nosti. Islam strogo ističe potrebu da uvijek postupamo na pošten i pravedan način. On poučava da nijedna strana ne treba neoprav-dano imati povlašten tretman ili biti povlaštena. Treba postu-pati tako da prijestupnik zna ako pokuša da postupa nepravedno prema bilo kojoj zemlji, bez obzira na njenu veličinu ili status, da mu to Međunarodna zajednica neće dozvoliti. Ako zemlje članice Ujedinjenih nacija, zemlje koje izvlače korist iz Evropske zajed-nice i zemlje koje su pod utjecajem velikih sila ili čak pod utjeca-jem razvijenih zemalja, sve dođu i ovo prihvate, onda i samo onda će nastupiti mir.

Pored toga, pravda može istinski biti utemeljena samo ako nacije koje imaju snagu veta u Ujedinjenim nacijama shvate da će biti pozvane na polaganje računa za svoje postupke. Zapravo, ja ću ići jedan korak dalje i reći da sila s pravom veta nikada ne može doz-voliti ili omogućiti utemeljenje mira, zato što je jasno da sve zemlje nisu na jednakom nivou. Ovu stvar sam rekao ranije ove godine kad sam se obratio vodećim političarima i stvaraocima politike u SAD-u, na Kapital Hillu. Ako pogledamo historiju glasanja UN--a, vidjet ćemo da veto nekih sila nije uvijek bio upotrijebljen da


pomogne onima koji su bili tlačeni ili koji postupaju na ispravan način. Zapravo, vidjeli smo da je moć veta u određenim prilika-ma bila zloupotrijebljena da pomogne i ide naruku okrutnosti, umjesto da je spriječi. Ovo nije nešto što je skriveno ili nepoznato; mnogi komentatori otvoreno pišu ili govore o ovome.

Drugi krasan princip kojem islam poučava jeste da mir u društvu zahtijeva od osobe da potisne svoju ljutnju umjesto da joj dopusti da prevlada nad principima iskrenosti i pravde. Rana historija is-lama svjedoči da su istinski muslimani uvijek postupali po ovom principu i oni koji nisu bili oštro su prekoreni od Časnog poslan-ika Muhammeda, s.a.v.s. Pa ipak, nažalost, danas ovo nije uvijek slučaj. Ima slučajeva gdje se vojske ili vojnici, koji su poslani da uspostave mir, vladaju na način koji je potpuno suprotan nji-hovim navedenim ciljevima. Naprimjer, u nekim zemljama strani vojnici su s mrtvim tijelima žrtava postupali na krajnje neljuds-ki i užasavajući način. Može li mir biti utemeljen na ovaj način? Reakcija na takvo ponašanje ne može ostati ograničena samo na pogođenu zemlju, nego se pokazuje širom svijeta. Naravno, ako je prema muslimanima loše postupano, muslimanski ekstremisti se osvećuju za to i mir u svijetu je razoren, iako je to suprotno učenjima islama. Islam poučava da mir može biti utemeljen samo pomaganjem i tlačenih i tlačitelja na način koji je potpuno nepris-trasan, slobodan od ličnih interesa i lišen svakog neprijateljstva. Mir će biti uspostavljen davanjem svim stranama jednakih osnova za djelovanje.

Budući da je vrijeme ograničeno, ja ću spomenuti samo još jedno sporno pitanje, a to je da islam poučava da na imetak i bogatstvo drugih ne treba gledati sa zavišću. Ne trebamo priželjkivati nešto


što pripada drugima, jer je ovo također sredstvo kojim će mir biti razoren. Ako bogate zemlje nastoje da izvuku i koriste imetak i bogatstvo manje razvijenih nacija da bi zadovoljile svoje potrebe, onda će se, prirodno, širiti uznemirenost. Gdje god je prikladno, razvijene nacije mogu uzeti mali ili razuman iznos za svoje usluge, dok glavnina bogatstava treba biti iskorištena da se pomogne ner-azvijenim zemljama kako bi podigle svoj standard života. Njima treba dozvoliti da se razvijaju i treba im pomoći u njihovim na-porima da dostignu iste nivoe kao razvijeni svijet, zato što onda i samo onda mir može biti utemeljen. Ako vodstvo ovih zemalja nije iskreno, onda zapadne nacije ili razvijene nacije trebaju lično nadgledati i organizovati razvoj te zemlje dajući im novčanu pomoć.

Veliki je broj drugih predmeta i pitanja koje bih mogao obuhvati-ti, ali zbog nedostatka vremena ja ću se ograničiti na nekoliko koje sam spomenuo. Sigurno je da šta god sam objasnio predstavlja is-tinska učenja islama.

Tu je jedno pitanje koje se može pojaviti u vašim srcima, pa mi zato dozvolite da na njega unaprijed odgovorim. Možda ćete reći: Ako su ovo istinska učenja islama, zašto onda vidimo toliko podjela i nereda u muslimanskom svijetu? Ja sam na ovo ranije odgovorio spominjanjem potrebe za dolaskom reformatora, i mi vjerujemo da je to bio osnivač Ahmadija muslimanske zajednice. Mi, Ahmadija muslimanski Džemat, uvijek nastojimo da prenese-mo ova učenja što je moguće široj publici. Ja ću usrdno zamoliti sve vas da učinite napore i podignete svijest unutar vaših krugova utjecaja o ovim pitanjima, tako da se može razviti dugoročan mir u svim dijelovima svijeta.


Ako mi ne uspijemo u ovom zadatku, onda nijedan dio svijeta neće ostati siguran od zastrašujućeg uništavajućeg djelovanja rata. Ja molim Allaha Svemogućeg da osposobi ljude svijeta da se uz-dignu iznad svojih ličnih interesa i želja u naporu da spase svijet od budućeg uništenja. Razvijene nacije Zapada su te koje imaju najveću moć u današnjem svijetu i zato je to vaša dužnost, iznad svih drugih, da posvetite hitnu pažnju ovim stvarima od životne važnosti.

Na kraju, želim da ponovo još jednom zahvalim svima vama što ste izdvojili vrijeme i što ste došli i slušali ono što sam htio da kažem. Da vas Allah blagoslovi. Hvala velika.

Mo gu li se muslimani uklopiti u z apadna društ va?

Baitur-Rasheed džamija Hamburg, njemačka, 2012.

Mogu li se muslimani uklopiti u z apadna društ va?

Baitur-Rasheed džamija Hamburg, njemačka, 2012.

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih Vaba

u toku obraćanja u Baitur-Rasheed džamiji

Mogu li se muslimani uklopiti u zapadna društva?

Bismillahir-Rahmanir-Rahim – u ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, SamilosnogSvi uvaženi gosti – Assalamu alejkum varahmatullahi vabara-katuhu – neka Allahov mir i blagoslovi budu na vama.

Prije svega, želim da izrazim svoju zahvalnost svim gostima koji su prihvatili našu pozivnicu da prisustvuju ovom događaju. Mnogi od vas dobro su upoznati s našom Zajednicom ili imaju stare veze prijateljstva s Ahmadi muslimanima; i ja sam siguran da su oni od vas kojima je Ahmadija Zajednica tek nedavno predstavljena već razvili žarku želju u svojim srcima da naučite više o Džematu. Prisustvo svih vas dokazuje da vjerujete kako nema nikakve opasnosti ili prijetnje u susretu i čuvanju kontakta s Ahmadi muslimanima i odlaska u džamiju.Istina je da u današnjoj klimi, gdje je većina vijesti i izvještaja o islamu izuzetno negativna, oni od vas koji nisu muslimani mogu


lahko postati zabrinuti da posjeta Ahmadi džamiji može voditi teškoćama ili čak uzrokovati veliku štetu. Međutim, kao što sam rekao, činjenica da prisustvujete ovom događaju dokazuje da nemate straha od Ahmadi muslimana i da ih ne smatrate prijetnjom. To pokazuje da cijenite Ahmadi muslimane i vjerujete im da su iskreni i da su časni ljudi baš kao i vi i većina stanovništva.Govoreći ovo, ja ne odbacujem mogućnost da ima mali broj vas koji, uprkos tome što ste danas došli, ipak i dalje ima određenu rezervisanost ili zabrinutost da mogu biti neke negativne posljedice prisustvovanja ovome. Moguće je da se brinete da ćete sjediti pokraj ljudi sa ekstremističkim težnjama ili umom. Ako bilo ko od vas ima takve strahove, trebate ih smjesta ukloniti iz svojih srca. Mi smo izuzetno oprezni u ovom pogledu i zato, ako slučajno bilo koja ekstremistički nastrojena osoba nastoji da uđe u našu džamiju ili oblast, mi ćemo poduzeti oštre mjere da ih uklonimo iz zgrade. Zato budite uvjereni da ste u sigurnim rukama.Zaista, Ahmadija muslimanski Džemat je zajednica u kojoj, ako bilo koji član u bilo koje vrijeme ili na bilo kojem mjestu pokaže ekstremističke težnje, krši zakon ili uništava mir, oni će biti izbačeni iz Džemata (Zajednice). Mi smo obavezani dužnošću da poduzmemo tako stroge mjere zbog svog neograničenog poštovanja prema riječi ‘islam’, što doslovno znači ‘mir’ i ‘sigurnost’. Naša Zajednica je pokazala istinsko predstavljanje riječi ‘islam’. O dolasku ovog istinskog oslikavanja islama bilo je, zapravo, unaprijed najavljeno u veličanstvenom predskazanju koje je dao osnivač islama Časni Poslanik, s.a.v.s., prije više od 1400 godina. U ovom predskazanju Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao je da će doći vrijeme kad će ogromna većina muslimana zaboraviti islamska stvarna i čista učenja. Prema tom predskazanju, Allah će u takvo

121MOGu lI sE MuslIMAnI uklOPItIu zAPADnA DRuštVA?

vrijeme poslati osobu, Reformatora, Mesiju i Mehdija, s ciljem da ponovo uspostavi istinski islam u svijetu. Mi, Ahmadija muslimanski Džemat, vjerujemo da je osnivač naše Zajednice hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., iz Kadiana bio upravo ta osoba poslana u ispunjenju ovog veličanstvenog predskazanja. Allahovom milošću ova Zajednica je napredovala i raširila se u 202 zemlje svijeta. U svakoj od ovih zemalja lokalni ljudi svih profila obrazovanja i etničkih pripadnosti prihvatili su Ahmadijat. Osim toga što su Ahmadi muslimani, oni nastavljaju igrati svoje uloge kao odani stanovnici svoje zemlje. Nema nikakve oprečnosti ili sukoba između njihove ljubavi prema islamu i njihove ljubavi prema svojoj zemlji. Zapravo, obje ove odanosti su isprepletene i povezane. Ahmadi muslimani, gdje god žive, stanovnici su koji se najviše drže zakona u cijeloj naciji. Ja sigurno mogu reći, bez ikakve sumnje, da ove odlike postoje kod velike većine članova našeg Džemata.Zbog ovih atributa, kad god Ahmadi muslimani isele iz jedne zemlje u drugu ili u slučaju gdje lokalni ljudi prijeđu u Ahmadijat, Ahmadi muslimani nikada nemaju nikakve brige o uklapanju u svoje novo društvo; niti se brinu o tome kako će odigrati svoju ulogu u unapređivanju širokog djelokruga nacionalnih interesa svoje prihvaćene nacije. Gdje god Ahmadi muslimani odu, oni će voljeti svoju zemlju kao što je svi istinski stanovnici trebaju voljeti i provodit će svoje živote aktivno tražeći boljitak i napredak svoje nacije. Islam je taj koji nas poučava da živimo na ovaj način, i zaista on ne samo da ovo obzirno zastupa nego nam zapravo naređuje da budemo potpuno odani i predani svojoj zemlji u kojoj živimo. Zaista, Časni Poslanik, s.a.v.s., praktično je istakao da je ljubav


prema svojoj državi dio vjere za svakog istinskog muslimana. Bu-dući da je ljubav prema svojoj zemlji osnovni element islama, kako istinski musliman može pokazivati nevjeru i izdati svoju državu i time napustiti svoju vjeru? U terminima Ahmadi muslimana, na našim glavnim događajima svi članovi naše Zajednice, bilo da su muškarci, žene, djeca ili stariji, ustaju i daju zavjet uzimajući Boga za svjedoka. U tom zavjetu oni obećavaju da će dati svoj život, imetak, vrijeme i čast ne samo za svoju religiju nego također i za svoju naciju i zemlju. Prema tome, ko može dokazati da je odaniji stanovnik od onih ljudi koji se neprestano podsjećaju da služe svojoj naciji i od kojih se stalno uzima zavjet (obećanje) da uvijek budu spremni podnijeti sve žrtve radi svoje vjere, zemlje i nacije?Možda će nekim ljudima pasti na pamet pitanje da ovdje u Njemačkoj većina muslimana dolazi iz Pakistana, Turske ili drugih azijskih zemalja, i kad dođe vrijeme da se žrtvuju za svoju naciju, oni će dati prednost zemlji svog porijekla, radije nego Njemačkoj. Prema tome, treba objasniti da kad neka osoba stječe njemačko državljanstvo ili nacionalnost, onda ona postaje u potpunosti stanovnik te nacije. Ja sam ovo objasnio ranije, ove godine, kad sam održao govor u njemačkom vojnom sjedištu Koblencu. Objasnio sam, u skladu sa islamskim učenjima, šta će se dogoditi ako se pojavi situacija gdje je Njemačka u ratu sa zemljom porijekla doseljenika koji je postao njemački stanovnik. Ako doseljenik osjeća sažaljenje prema zemlji svog porijekla i misli da za njega postoji rizik gubljenja veze s rodnom zemljom ili izazivanja štete Njemačkoj, onda se takva osoba treba smjesta odreći svog državljanstva ili doseljeničkog statusa i vratiti se u svoju zemlju odakle potječe. Međutim, ako on odluči da ostane, onda islam ne odobrava nikakav oblik nevjere zemlji. Ovo je


bezuvjetno i nesumnjivo učenje. Islam ne odobrava bilo kakav oblik pobunjeničkog vladanja ili da stanovnik kuje planove protiv svoje nacije – bilo prihvaćene ili druge – ili da je ošteti na bilo koji način. Ako osoba radi protiv svoje prihvaćene nacije ili joj izaziva štetu, onda prema takvoj osobi treba postupati kao prema neprijatelju države, izdajniku i treba biti kažnjena u skladu sa zakonima zemlje.To objašnjava situaciju u terminima muslimana doseljenika. U slučaju gdje je u pitanju lokalni Nijemac ili osoba bilo koje zemlje, koja je prešla na islam, savršeno je jasno da od njega ne može biti drugog puta nego da pokazuje potpunu odanost svojoj velikoj naciji. Drugo pitanje koje se ponekad postavlja je: Koje mjere trebaju muslimani koji žive na Zapadu poduzeti kad zapadne zemlje učestvuju u ratu sa muslimanskom nacijom? Da bih odgovorio na ovo pitanje, prije svega trebam spomenuti da je osnivač naše Zajednice, Obećani Mesija, a.s., objasnio da smo mi sada u eri gdje su religijski ratovi u potpunosti svršeni. U historiji je bilo perioda kad su se događali ratovi i bitke između muslimana i naroda drugih religija. Tokom ovih bitaka cilj nemuslimana je bio da ubiju muslimane i unište islam.U većini ranijih ratova nemuslimani su prvi poduzimali napadačke korake i tako muslimani nisu imali izbora nego da se brane i da brane svoju religiju. Međutim, Obećani Mesija, a.s., je objasnio da takve okolnosti više ne postoje, zato što u moderno doba nema vlada koje proglašavaju rat ili vode rat u nastojanju da unište islam. Naprotiv, tu je vrlo mnogo religijske slobode u velikoj većini Zapada i u nemuslimanskim zemljama. Naš Džemat je izuzetno zahvalan što postoje takve slobode, koje dopuštaju Ahmadi muslimanima da poruku islama prenose u nemuslimanskim zemljama. Zbog


toga smo u stanju da zapadnom svijetu predstavimo stvarna i lijepa učenja islama, učenja mira i sklada. Sigurno je da sam zbog religijske slobode i tolerancije u stanju da stojim danas pred vama i predstavljam istinski islam. Jasno je zato da danas ovdje nije pitanje o religijskim ratovima. Druga situacija koja se može pojaviti jeste kad većina u muslimanskoj zemlji i većina u kršćanskoj zemlji, ili bilo kojoj drugoj zemlji, vodi nereligijski rat. Kako će stanovnik koji živi u ovim zemljama, bilo kršćanske ili neke druge religije, reagovati na takve okolnosti? Da bi odgovorio na ovo pitanje, islam je omogućio zlatni princip, a to je da osoba nikada ne treba pomagati okrutnost ili tlačenje. Zato, ako muslimanska zemlja počini okrutnost ili tlačenje, onda to treba biti zaustavljeno. Ako je okrutnost pokazala kršćanska zemlja, onda to također treba biti zaustavljeno.Kako građanin pojedinac može zaustaviti svoju vlastitu zemlju od okrutnosti i nepravde? Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan. U sadašnje vrijeme, demokratija prevladava širom zapadnog svijeta. Ako pravedni ljudi vide da njihova vlada ugnjetava narod, onda trebaju podići svoj glas suprotstavljanjem i nastojati da upute svoju zemlju na ispravan put – ili čak grupa ljudi može ustati. Ako taj građanin vidi da njegova zemlja ugrožava suverenitet druge nacije, onda treba skrenuti pažnju svoje vlade i izraziti zabrinutost. Ustati i mirno izraziti svoju zabrinutost nije pobuna ili ustanak. Zapravo, to je izraz istinske ljubavi prema vašoj zemlji. Pravedan građanin ne može podnijeti da ugled njegove zemlje bude ukaljan ili čak osramoćen kod Međunarodne zajednice i tako pozivajući svoju zemlju na polaganje računa, on pokazuje svoju ljubav i odanost prema njoj.Što se tiče Međunarodne zajednice i njenih institucija, islam


poučava da tamo gdje je zemlja nepravedno napadnuta, druge nacije se trebaju ujediniti i nastojati da zaustave napadača. Ako se napadačka nacija opameti i povuče, onda joj ne treba nametati okrutnu kaznu ili nepravedne odluke u osveti ili sredstva da se iskoristi ta situacija. Zato islam omogućava odgovore i lijekove za sve moguće situacije. Suština islamskih učenja je da morate širiti mir do te mjere da je Časni Poslanik, s.a.v.s., definisao muslimana kao osobu od čije ruke i jezika su svi drugi miroljubivi ljudi sigurni. Kao što sam već rekao, islam poučava da nikada ne smijete pomagati u okrutnosti i tlačenju. Ovo lijepo i mudro učenje je ono što vodi istinskog muslimana da ima položaj časti i ugleda unutar zemlje u kojoj živi, koja god da je. Nema sumnje da bi svi iskreni i čestiti ljudi željeli imati takve miroljubive i obzirne ljude unutar svoje zajednice.Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., dao je muslimanima još jedno lijepo učenje da prema njemu žive svoj život. On je poučavao da istinski vjernik uvijek treba tragati za nečim što je dobro i čisto. On je poučavao da kad god musliman naiđe na riječ mudrosti ili bilo čega plemenitog, treba to tretirati kao svoje lično naslijeđe. Prema tome, sa istom odlučnošću s kojom osoba traži da stekne svoje naslijeđe koje mu po pravu pripada, muslimani su poučeni da se trebaju boriti da steknu i okoriste se od mudrog savjeta i dobrote gdje god je nađu. Kako je ovo divan, savršen vodeći princip u vrijeme kad je prisutno toliko brige o prilagođavanju doseljenika. Muslimani su poučeni da trebaju nastojati da nauče sve dobre strane svakog društva, svake oblasti, svakog grada i svake zemlje s ciljem da se uklope sa svojim lokalnim zajednicama i razviju uzajamno poštovanje. Nije dovoljno jednostavno naučiti o nekim vrijednostima, nego muslimani moraju nastojati da ih


prihvate u svojim životima. Ovo je uputa koja uistinu usađuje zajedništvo i duh uzajamnog povjerenja i ljubavi. Zaista, ko može biti više miroljubiv od istinskog vjernika, koji osim ispunjavanja zahtjeva svoje vjere također nastoji prihvatiti sve dobre strane svog ili bilo kojeg drugog društva? Ko može širiti mir i sigurnost više nego on?Zbog sredstava komunikacije koja su danas na raspolaganju svijet je sada poznat kao jedno globalno selo. Ovo je nešto što je Časni Poslanik, s.a.v.s., predskazao prije oko 1400 godina kad je rekao da će doći vrijeme kad će svijet postati kao jedno i izgledat će kao da su razdaljine skraćene. On je rekao da će zbog brzih i modernih sredstava komunikacije ljudi biti u stanju da vide cijeli svijet. Zapravo, ovo je predskazanje Časnog Kur’ana, koje je on u detalje objasnio. U pogledu ovoga, Časni Poslanik, s.a.v.s., poučavao je da kad takvo vrijeme dođe, ljudi trebaju nastojati da uče i prihvate dobre stvari jedan od drugog na isti način kako bi tražili da nađu svoje izgubljeno imanje. Drugim riječima, može se reći da trebamo prihvatiti sve dobre stvari, dok sve loše stvari treba odbaciti. Časni Kur’an je ovu naredbu objasnio govoreći da je istinski musliman onaj koji naređuje dobro, a zabranjuje zlo. Imajući sve ovo na umu, postavlja se pitanje koja zemlja ili društvo može reći da ne može tolerisati ili prihvatiti da takvi miroljubivi muslimani ili islam bude među njima? Prošle godine sam imao priliku da se sretnemo sa gradonačelnikom Berlina i objasnio sam mu da islam poučava da svako dobro stajalište bilo koje nacije treba tretirati kao da je vaše lično imanje. On je u odgovoru rekao: “Ako postupate po ovom učenju, onda nema sumnje da će vam se cijeli svijet pridružiti i pomoći vam.Ja sam jako začuđen i tužan kad čujem da u nekim dijelovima


Njemačke ima ljudi koji tvrde da ni muslimani ni islam nisu u stanju da se uklope u njemačko društvo. Sigurno je istina da islam kako su ga predstavili ekstremisti ili teroristi nema sposobnosti da se uklopi sa bilo kojom zemljom ili društvom, ne samo sa Njemačkom. Zaista će doći vrijeme kad će se glasno podići glasovi protiv takvih ekstremističkih ideologija čak i u muslimanskim zemljama.” No, istinski islam, koji je donio Časni Poslanik, s.a.v.s., sigurno će uvijek prema sebi privlačiti iskrene i časne ljude. U ovo doba je Allah, da bi oživio izvorna učenja, poslao Obećanog Mesiju, a.s., u potčinjenosti Časnom Poslaniku, s.a.v.s., tako da njegova zajednica prakticira i propovijeda istinsku poruku islama. Neka bude jasno da niko ne može opravdano tvrditi da se istinski islam ne može uklopiti ni u jedno društvo. Istinski islam je onaj koji širi ispravnost i dobrotu i odbacuje sve oblike zla i grijeha. Istinski islam poučava muslimane da zaustavljaju zlo i okrutnost gdje god postoji. Prema tome, umjesto bilo kakvog pitanja o islamu da ne uspijeva da se uklopi, istinski islam tome prirodno privlači društvo kao magnet. Islam poučava da osoba treba, ne samo da se bori da postigne ili želi mir za sebe nego treba učiniti svaki napor da širi mir i sklad među drugim ljudima sa istom žudnjom koju ima za sebe. Ovaj nesebičan stav je način da utemeljimo mir u svijetu. Postoji li ijedno društvo koje ne bi cijenilo takva učenja i koje ne bi pohvalilo takav pristup? Sigurno dobro društvo nikada ne može željeti da se u njemu šire nemoral i zlo i nikad se ne bi protivilo da se unapređuju dobrota i mir.Kad dođemo do toga da definišemo ‘dobrotu’, moguće je da u tom određivanju bude razlika između religiozne i nereligiozne osobe. Među vidovima dobrote i vrline o kojima islam govori dvije su glavne vrline, pomoću kojih proističu svi drugi oblici


dobrote. Jedna je pravo koje pripada Svemogućem Allahu, a druga je pravo koje pripada ljudima. Dok postoji razlika u definiciji između religiozne i nereligiozne osobe u terminima jednog gledišta, u terminima drugog gledišta, to jest prava koja pripadaju ljudima, nema ni jedne. Prava koja pripadaju Allahu odnose se na obožavanje i sve religije upućuju svoje sljedbenike na to. U terminima prava koja pripadaju ljudima ona su nešto o čemu i religiozne i nereligiozne zajednice obrazuju ljude. Islam nas detaljno i dubokoumno poučava o pravima ljudi i zato bi se pokazalo nemogućim obuhvatiti sva njegova učenja za ovo vrijeme. Međutim, ja ću spomenuti nekoliko važnih stvari koje je islam utemeljio, koje su neophodne da se u društvu razvije mir.Islam poučava da morate poštovati i brinuti se za osjećanja drugih ljudi. Ovo uključuje vjerska osjećanja i osjećaje drugih u vezi s općim društvenim pitanjima. Jednom prilikom, s ciljem očuvanja vjerskih osjećanja Jevreja, Časni Poslanik, s.a.v.s., pristao je uz Jevreja nakon što je prijavio raspravu koja se dogodila između njega i muslimana. Da bi poštedio osjećanja Jevreja, Časni Poslanik, s.a.v.s., prekorio je muslimana govoreći da ne treba tvrditi kako je Časni Poslanik, s.a.v.s., iznad Musaa, iako je znao da je on donio konačnu Knjigu sa zakonom. Ovo je način na koji je Časni Poslanik, s.a.v.s., vodio brigu o osjećanjima drugih i uspostavio mir u društvu. Drugo veličanstveno učenje islama traži da prava siromašnih i obespravljenih ljudi budu ispunjena. S tim ciljem, on poučava da ljudi trebaju tragati za prilikama kroz koje se društveni položaj obespravljenih slojeva društva može popraviti. Mi trebamo nastojati da na nesebičan način pomognemo one u nepovoljnom položaju i nikada ih ne smijemo iskorištavati ni na koji način.


Nažalost, u današnjem društvu, gdje su stvoreni projekti ili prilike da se prividno ‘pomogne’ ovim ljudima, oni su često bazirani na sistemu kredita, gdje je otplata podvrgnuta kamati. Naprimjer, studentima se često daje zajam da im se pomogne da završe obrazovanje ili ljudi uzmu zajam da započnu neki posao, pa ipak im trebaju godine ili čak decenije da ih otplate. Da ih poslije dugogodišnje borbe pogodi ekonomska kriza, onda oni mogu završiti na početnom nivou duga ili je vrlo moguće da budu u čak težem finansijskom stanju. Mi smo se osvjedočili ili čuli o bezbrojnim primjerima ovoga u toku zadnjih nekoliko godina, kad su mnogi dijelovi svijeta bili namučeni finansijskim krizama.Optužba koja se obično iznosi protiv islama je da ne tretira žene na pošten i jednak način. Međutim, ova optužba je bez ikakvog temelja ili osnove. Islam je dao ženama dostojanstvo i čast; ja ću dati jedan ili dva primjera. Islam je dao ženama pravo da se razvedu od svog muža zbog lošeg vladanja, u vrijeme kad su se žene smatrale samo vlasništvom ili pokretnom imovinom. Tek u posljednjem stoljeću je u razvijenom svijetu ovo pravo bilo ispravno uvedeno za žene. Nadalje, islam je dao ženama pravo na naslijeđe u vrijeme kad se smatralo da žene nemaju nikakvog položaja ili vrijednosti. Ovo pravo je također bilo dato ženama Evrope tek u relativno novije vrijeme. Islam također dodjeljuje pravo komšijama. Kur’an daje detaljnu uputu o tome ko je obuhvaćen terminom komšije i koja su njihova prava. U komšije su uključeni oni koji sjede do vas, koji imaju kuće blizu vaše, uključujući one koje znate i one koje ne znate, zapravo, to obuhvata četrdeset kuća koje vas okružuju. Također, uključuje kao vaše komšije one koji putuju s vama, i zato nam je naređeno da vodimo brigu o njima. Ovo pravo je toliko isticano da je Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao da je


mislio kako će možda komšije biti uključene među propisane nasljednike. Zapravo, Časni Poslanik, s.a.v.s., je otišao tako daleko da kaže da osoba od koje njegov komšija nije siguran ne može biti svrstana u vjernike ili muslimane.Druga naredba islama za društvenu brigu drugih zahtijeva od svih strana da pomognu jedan drugog u ispunjavanju dužnosti prema slabima i ranjivim da se uzdignu i poprave svoj položaj. S ciljem da ispuni svoju ulogu i primijeni ova učenja, Ahmadija muslimanski Džemat omogućava početno i više obrazovanje u siromašnim i obespravljenim dijelovima svijeta. Mi gradimo i vodimo škole, omogućavamo stipendije i fondove za školarinu za visoko obrazovanje tako da oni koji su siromašni mogu doći na položaj gdje su u stanju stati na vlastite noge.Naredba islama je i da morate ispuniti sve svoje zavjete i ugovore. Ovo uključuje sva obećanja koja ste dali jedan drugom i također zahtijeva da musliman mora ispuniti zavjet odanosti koji je dao svojoj zemlji kao stanovnik. Ovo je nešto o čemu sam ranije govorio.To je samo nekoliko tačaka koje sam spomenuo da vam pokažem do koje mjere je islam tako milostiva i draga religija. Žalosno je što s istom jačinom s kojom islam poučava i savjetuje mir u svijetu protivnici islama ili oni koji nisu upoznati s njegovim istinskim učenjima podižu neosnovane pritužbe protiv njega. Kao što sam rekao, u ovo doba Ahmadija muslimanski Džemat prenosi i pokazuje istinsku poruku islama. U svjetlu ovoga, ja želim usrdno zamoliti one koji podižu optužbe protiv islama na temelju postupaka manjine muslimana da sigurno dovedu na saslušanje i drže odgovornim ove pojedince, ali ne trebaju upotrebljavati takve nepravedne primjere da kleveću i ozloglašavaju istinska učenja islama.


Ne smatrajte da su učenja islama prijetnja ili da su opasna za Njemačku ili bilo koju drugu zemlju. Ne trebate se brinuti za to da li musliman može da se uklopi u njemačko društvo. Kao što sam već rekao, odlika islama je da on poučava muslimane da prihvate sve dobre stvari i zato nema sumnje da se musliman može uklopiti i živjeti u bilo kojem društvu. Ako neko radi nešto suprotno tome, on je musliman po imenu, ali nije sljedbenik istinskih učenja islama. Sigurno, ako se od muslimana traži da radi nešto što nije ispravno ili im se kaže da zanemare naredbe Časnog Kur’ana koje se odnose na principe umjerenosti, svetosti religije ili da postupaju protivno onome što je ispravno, onda oni to ne mogu uraditi. Međutim, takve stvari nisu pitanje odanosti, nego su zapravo pitanja o ličnoj vjerskoj slobodi. Ugrožavanje vjerske slobode nije pitanje samo za muslimane da ustanu protiv, nego zapravo svi iskreni i pošteni ljudi ustaju i govore protiv ovoga i otvoreno proglašavaju da ni jedna vlada ili društvo ne treba da se miješa u lična vjerska prava. Moja je molitva da Njemačka, i zaista svaka zemlja koja je postala dom ljudima raznih nacija i kultura, pokaže najviše standarde tolerancije i poštovanja prema osjećanjima drugih i da na ovaj način oni postanu uzori standarda za one koji pokazuju uzajamnu ljubav, srčanost i mir. Ovo će biti sredstva za garantovanje svjetskog trajnog mira i sigurnosti. Tako svijet može biti spašen od uništenja prema kojem ide kao rezultat potpunog odsustva uzajamne tolerancije.Prijetnja strašnog uništenja ukazuje se nad nama i zato, da bi nas spasili od takvog pustošenja, svaka zemlja i svaki pojedinac, bilo religiozan ili ne, treba da korača vrlo, vrlo pažljivo. Kad bi samo svaka osoba širom svijeta shvatila ovu stvarnost! Na kraju, želim da se još jednom ponovo zahvalim svima vama što ste našli


vremena da dođete i prisustvujete i slušate ono što sam danas rekao. Da vas Allah sve blagoslovi! Hvala vam velika!

Isl a m— religi ja mira i suos jećan ja

parlament London, Vb, 2013.

Isl a m— religi ja mira i suos jećan ja

parlament London, Vb, 2013.

Zamjenik Ministra inostranih poslova Rt Hon Douglas Alexander sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba

Zamjenijk Premijera, Rt Hon Nick Clegg u razgovoru sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba, Donji dom, London, 11. juni 2013.

Sekretarka Doma, Rt Hon Theresa May MP sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba

Rt. Hon Ed Davey MP sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba

Rt Hon Ed Davey MP u pratnji Hazreti Halifatul-Mesiha Vaba kroz Westminster Hall, Donji dom, London, 11. juni 2013.

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba u toku historijskog govora Parlamentarcima, visokim zvanicama i diplomatama u Donjem domu, London, 11. juni 2013.

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba dočekan u Donjem domu sa Rt Hon Ed Davey MP

London, 11. juni 2013.

Predgovor

11. juna 2013. Njegovo Visočanstvo Mirza Masroor Ahmad, Halifatul-Mesih V, a.t.b.a. (da Allah bude njegov pomagač), poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice, održao je govor na svečanosti proslave stogodišnjice Ahmadija muslimanske zajednice u Velikoj Britaniji, održanoj u Parlamentu u Londonu.Proslavi stogodišnjice prisustvovalo je 68 dostojanstvenika, uključujući 30 članova Parlamenta i 12 članova Doma lordova, uključujući 6 ministara kabineta. Razne medijske organizacije uključujući BBC, Sky TV i ITV također su bile prisutne u izvještavanju o ovom događaju. U publici je, između ostalih, bio sekretar za energiju i promjenu klime rt. počasni Ed Davey, ČP, zamjenik glavnog ministra rt. počasni Nick Clegg, ČP, sekretar unutrašnjih poslova rt. počasna Thersa May, ČP, zamjenik sekratara za vanjske poslove rt. počasni Douglas Alexander, ČP, predsjedavajući za unutrašnje poslove izabranog odbora rt. počasni Keith Vaz, ČP, i član Parlamenta za Mitcham i Morden Siobhain McDonaugh, ČP.

Islam – religija mira i suosjećanja


Prije svega, želim da se zahvalim onim prijateljima Ahmadija muslimanske zajednice koji su, povodom stogodišnjice Zajednice u VB, bili ljubazni da organizuju ovaj događaj u Parlamentu kao način izražavanja svog prijateljstva i bliskog odnosa s nama. Također, želim da se zahvalim svim onim gostima koji, današnjim prisustvom, osiguravaju da se ovaj događaj pokaže uspješnim i vrijednim. Drago mi je da vas je priličan broj ovdje i da niste u drugim obavezama ili skupovima.U odgovoru na ovaj gest, osim očitovanja moje zahvalnosti i poštovanja, ja također želim da kažem kako je moja iskrena nada i molitva da sva odjeljenja i ljudi koji rade u ovoj krasnoj,


veličanstvenoj zgradi budu u stanju da ispune dužnosti služenja ovoj zemlji i njenom narodu. Također se nadam i molim da budu u mogućnosti da rade na najbolji mogući način na njegovanju dobrih odnosa s drugim nacijama, da postupaju po pravdi i tako donose odluke koje su od koristi svim stranama. Ako se prihvati ovaj duh, onda će to požnjeti najbolje plodove, plodove ljubavi, naklonosti i bratstva i vodit će svijet ka tome da postane džennet mira i napretka.Ovu želju i molitvu dijele sa mnom svi Ahmadi muslimani, zato što mi vjerujemo da je neophodno imati duboku ljubav prema svojoj zemlji i prema čovječanstvu općenito. Zaista, Ahmadi muslimani vjeruju da je ljubav prema svojoj zemlji neophodan dio vjere, jer je to osnivač islama, Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., izrazito naredio i poučio nas. Prema tome, dozvolite da objasnim kako je svaki Ahmadi musliman koji je britanski stanovnik, bilo da je rođen u VB ili je doseljenik izvana, potpuno odan ovoj zemlji i ima iskrenu ljubav prema njoj. Oni samo žele napredak i blagostanje ove velike nacije.Broj ljudi iz drugih nacija koji sada žive u VB je vrlo značajan i prema proračunima, to je oko 14-15% ukupnog broja stanovništva ove zemlje. I zato, ja ne mogu nastaviti bez spominjanja i pohvale velikih odlika otvorenosti i tolerancije koju su pokazali lokalni Britanci, zbog načina na koji su oni prihvatili doseljenike kao članove ove zemlje i dozvolili im da postanu dio tkiva britanskog društva. U ovom smislu postaje obavezujuća moralna dužnost na ovim ljudima koji su došli da se ovdje smjeste, da dokažu da su odani stanovnici ove zemlje i zato moraju pomagati vladi u njenim naporima da unište sve oblike nereda i borbe. Što se tiče Ahmadija muslimanske zajednice, njeni članovi postupaju po

141IslAM – RElIGIjA MIRA I suOsjEćAnjA

ovom principu u kojoj god zemlji žive.Kao što vam je poznato, mi sada proslavljamo stogodišnjicu Ahmadija muslimanske zajednice u Velikoj Britaniji. Ovih prošlih 100 godina dokazuju i služe kao svjedok činjenici da su članovi Ahmadija muslimanske zajednice uvijek ispunjavali zahtjeve odanosti svojoj zemlji i uvijek su bili najdalje od svih oblika ekstremizma, bune i nereda. U stvarnosti, temeljni razlog za ovaj odani pristup, iz ljubavi, u cijelosti je zbog činjenice da je Ahmadija muslimanska zajednica istinski islamska religiozna zajednica. Naša zajednica stoji odvojeno, budući da mi neprestano predstavljamo istinska miroljubiva učenja islama ljudima svijeta i mi smo se uvijek borili da ova istinska učenja postanu prihvaćena kao stvarni islam.Uz ovih nekoliko riječi uvoda, sada se želim okrenuti glavnoj temi svog govora. Naša zajednica je nosilac bajraka mira, izmirenja i sklada. Zato je naš moto: ‘Ljubav svakome, mržnja nikome’. Uprkos činjenici da nas neki nemuslimani znaju ili imaju bliske veze s nama, vrlo su iznenađeni da Ahmadija muslimanska zajednica svoju poruku mira i bratstva pripisuje direktno islamu. Povod njihovog iznenađenja i šoka je zbog toga što vide da mnogi drugi takozvani islamski učenjaci i organizacije postupaju i govore na potpuno drugačiji način i unapređuju potpuno drugačiju poruku. Da bih objasnio ovu razliku, dozvolite mi da objasnim da mi Ahmadi muslimani vjerujemo kako je u ovom dobu koncept nasilnog ‘džihada mačem’ potpuno pogrešan i treba ga odbiti, dok neki drugi muslimanski učenjaci to unapređuju ili čak prakticiraju. Njihova vjerovanja su vodila tome da među muslimanima u raznim dijelovima svijeta nastanu mnoge ekstremističke i terorističke organizacije.


Ne samo da nastaju grupe nego također otkrivamo kako određeni pojedinci iskorištavaju priliku i postupaju po ovim vjerovanjima. Nedavni primjer ovoga je bilo divlje ubijanje nevinog britanskog vojnika na ulici Londona. To je bio napad koji nema apsolutno ništa sa stvarnim učenjima islama; zapravo, islamska učenja snažno osuđuju takve postupke. Takve zle zavjere pokazuju jasnu razliku između istinskih učenja islama i pogrešno tumačenog učenja, koja neki takozvani muslimani prakticiraju zbog svojih skrivenih motiva. Ja također želim kazati da reakcija nekih lokalnih grupa nije ispravna i može uništiti mir društva.Koji dokazi postoje da podupru našu tvrdnju da je ono u šta vjerujemo u pogledu islamskih učenja ispravno? Predmet razmatranja jeste da je upotreba sablje ili sile opravdana samo kad se vjerski rat poduzima protiv islama. U današnjem svijetu niko, bilo to zemlja ili religija, fizički ne pokreće rat i ne napada islam na temelju religije. Prema tome, za muslimane ni na koji način ne može biti opravdanje da u ime religije napadaju bilo koju drugu stranu, zato što ovo jasno narušava učenja Kur’ana.Kur’an odobrava silu samo protiv onih koji pokreću rat i dižu sablju protiv islama. Druga neophodna stvar jeste da ako jedan stanovnik nastoji da nanese bilo koji oblik štete svojoj zemlji ili svojim zemljacima, on će onda jasno postupati protiv učenja islama. Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao je da ko god prolijeva krv nevine osobe nije musliman. Časni Poslanik, s.a.v.s., takve je ljude smatrao slabim u vjeri i grješnicima.Ja ću se sada okrenuti nekim drugim aspektima islama kako bih dokazao da su zaista prosvjetljujuća i čista učenja islama. Moje objašnjenje jeste da je način kako pojedine takozvane muslimanske grupe prikazuju islam pogrešno, a ne stvarno učenje religije u bilo


kojem obliku ili formi. Jasno je da su njihovi postupci posljedica želje da ispune svoje skrivene interese lažno koristeći ime islama, kako bi opravdali svoje postupke ispunjene mržnjom.Islam posebno ističe važnost vjerske tolerancije i kako nigdje drugo nije moguće otkriti tako visoke standarde. Drugi ljudi više vjeruju da nisu u stanju dokazati istinitost svoje religije, dok se za druge religije ne dokaže da su lažne. Islamski pristup je potpuno drugačiji zato što poučava (mada je islam istinita religija poslana za cijelo čovječanstvo) da je istina kako su svi Božiji poslanici bili poslani svim ljudima i nacijama svijeta. Ovo je jasno spomenuto u Časnom Kur’anu. Allah je rekao da je On poslao sve poslanike s učenjima ljubavi i naklonosti i zato ih svi istinski muslimani moraju prihvatiti. Nijedna druga religija ne hvali toliko i tako otvoreno svaku vjeru i svaku naciju kao što to čini islam. Budući da muslimani vjeruju kako su poslanici poslani svim ljudima i svim nacijama, oni ih nikada ne mogu smatrati lažnim. Prema tome, muslimani ne mogu ne poštovati, rugati se ili vrijeđati bilo kojeg Božijeg poslanika, niti mogu povrijediti osjećaje sljedbenika bilo koje religije.Ipak, nažalost, stav nekih takozvanih muslimana je upravo suprotan. Oni ne propuštaju nijednu priliku da se neprikladno rugaju i kleveću Osnivača islama, a.s., i tako teško ranjavaju osjećanja muslimana. Mi uistinu želimo religijsku toleranciju i uzajamno razumijevanje zbog vjerovanja koje imamo. Međutim, kad se određeni elementi poigravaju s osjećanjima muslimana, to daje za posljedicu da neki takozvani muslimani reaguju na takve provokacije na potpuno pogrešan i neodgovoran način. Njihova reakcija i odgovor nema nikakve veze s istinskim učenjima islama i vi sigurno nećete naći nijednog Ahmadi muslimana, koliko god je


isprovociran, da reaguje na tako negativan način.Druga teška optužba iznesena protiv Osnivača islama, a.s., i Kur’ana jeste da imaju učenja ekstremizma i unapređuju upotrebu sile kako bi širili poruku islama. Da bismo ustanovili ovu optužbu i potražili stvarnost, trebamo pogledati na sam Kur’an. Uzvišeni Allah kaže:

‘Da je htio Gospodar tvoj, svi koji žive na Zemlji vjerov-ali bi zajedno. Hoćeš li ti onda prisiliti ljude da postanu vjernici?’ (sura 10, ajet 100).

Ovaj ajet jasno kaže da je Bog, kao Posjednik svih moći, mogao lahko prisiliti sve ljude da prihvate istu religiju. Međutim, On je umjesto toga dao ljudima svijeta slobodu da izaberu – da vjeruju ili ne vjeruju.I zato, ako je Bog dao ovu slobodu izbora, kako su Časni Poslanik, s.a.v.s., ili bilo ko od njegovih sljedbenika mogli prinuditi ili prisiliti bilo koga da postane musliman? Svemogući Allah kaže u Kur’anu:

‘...Istina je (to) što je od Gospodara vašega; zato, ko hoće, neka vjeruje, a ko hoće, neka ne vjeruje’ (sura 18, ajet 30).

Ovo je stvarnost islama. Ovo je njegovo istinsko učenje. Ako srca ljudi žele, onda su oni slobodni da prime islam, ali ako njihovo srce ne želi, onda su oni slobodni da to odbiju. Zato je islam potpuno protiv prinude i ekstremizma; zapravo, on zagovara mir i sklad u svim slojevima društva. Posve je nemoguće da islam poučava nasilju ili prinudi, zato što je samo značenje riječi ‘islam’ – život u miru i omogućavanje mira svima drugima. Međutim,


kad se podruguje našim religijskim osjećanjima, to nam izaziva veliku bol i patnju. Bilo šta neugodno rečeno o Časnom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., probada i ranjava naša srca.Osnivač islama, a.s., bio je taj koji je u našim srcima razvio ljubav prema Bogu i ljubav prema Njegovom stvaranju. On je bio taj koji je u nas urezao i u nama utemeljio ljubav i poštovanje prema svim ljudima i svim religijama. Koji veći dokaz islamskog miroljubivog učenja može biti od odgovora koji su dali protivnici Časnog Poslanika, s.a.v.s., kad im je on propovijedao i prenio poruku islama? Oni nisu rekli da je Časni Poslanik, s.a.v.s., pozivajući ih da se pridruže islamu, od njih tražio da počine bilo kakve okrutnosti ili zlodjela. Zapravo, njihov odgovor je bio da će ako prihvate Poslanikova učenja njihov imetak i položaj biti ugroženi ili će ih prisvojiti nemilosrdni ljudi, zato što je Poslanik, s.a.v.s., isticao samo mir i sklad. Oni su priznali da se boje kako će, ako prihvate islam (prihvatajući onda mir), ljudi iz okoline, plemena ili čak nacije iskoristiti priliku i uništiti ih. Ukratko, kad bi islam zagovarao nasilje i pozivao muslimane da podignu svoje mačeve i vode rat, onda nevjernici sigurno ne bi dali ovakvo opravdanje. Oni ne bi rekli kako je njihovo neprihvatanje islama bilo iz straha da njegova učenja mira mogu voditi njihovom uništenju od strane svjetovnih ljudi. Časni Kur’an kaže kako je jedan od atributa Uzvišenog Allaha – selam, što znači da je On ‘Izvor mira’. Prema tome, ako je Bog uistinu ‘Izvor mira’, onda Njegov mir treba obuhvatiti sve Njegovo stvaranje, umjesto da bude ograničeno na određenu grupu ljudi. Ako je Božiji mir bio namijenjen samo da zaštiti neke ljude, onda se ne može reći da je On Bog za cijeli svijet. Svemogući Allah je odgovorio na ovo u Kur’anu. Allah kaže:


‘I sjetite se njegovog govora: ‘O Gospodaru moj! Ovi ljudi nikako neće vjerovati’. Zato se oprosti od njih, i reci: ‘Selam!’, a uskoro će oni saznati’ (sura 43, ajeti 89-90).

Ove riječi pokazuju da je Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., donio učenje koje je bilo izvor milosti i sažaljenja za sve ljude i prema tome je bilo sredstvo mira za cijelo čovječanstvo. Ovaj ajet također, kaže da u odgovoru na poruku mira Časnog Poslanika, s.a.v.s., njegovi protivnici nisu samo odbili ova učenja; oni su se čak podrugivali i vrijeđali ga. Zaista, oni su otišli još dalje i suprotstavili mu se s neprijateljstvom i stvorili nered i kavgu. Na sve ovo je Časni Poslanik, s.a.v.s., molio Boga: Ja želim da im dadnem mir, ali oni meni ne daju mira. Na stranu to, oni se bore da mi nametnu bol i patnju.U odgovoru, Allah ga je utješio govoreći: Ne osvrći se ni na šta što oni rade i okreni se od njih. Tvoj zadatak je samo da širiš i utemeljiš mir u svijetu. Ti trebaš odgovoriti na njihovu mržnju i prijestupe jednostavno govoreći ‘neka je mir na vama’ i reći im da si ti za njih donio mir.Prema tome, Časni Poslanik, s.a.v.s., cijeli svoj život potrošio je šireći mir u svijetu. To je bila njegova plemenita misija. Sigurno će doći dan kad će ljudi svijeta uvidjeti i razumjeti da on nije donio nikakvo učenje ekstremizma. Oni će uvidjeti kako je sve što je on donio poruka mira, ljubavi i uljudnosti. Uz to, ako sljedbenici plemenitog Poslanika, također, odgovore na okrutnosti i nepravde na isti način, dakle, iz ljubavi, onda nema sumnje da će oni koji iznose optužbe protiv islamskih veličanstvenih učenja jednog dana biti uvjereni u njegovu istinu i ljepotu.Ahmadija muslimanski džemat slijedi i živi po ovim učenjima.


Ovo su ta učenja razumijevanja, tolerancije i sažaljenja koja mi unapređujemo i širimo do svih krajeva svijeta. Mi slijedimo historijski i jedinstven primjer ljubaznosti i dobročinstva koje je pokazao Časni Poslanik, s.a.v.s., kad je poslije dugogodišnjeg suočavanja s najoštrijom i strašnom okrutnošću i proganjanjem bio u stanju da se vrati kao pobjednik na ulice Meke. Godinama je njemu i njegovim sljedbenicima bilo uskraćivano zadovoljenje čak i najosnovnijih potreba kao što su hrana i voda, i tako su potrošili mnogo vremena u patnji glađu. Mnogi njegovi sljedbenici bili su napadnuti i neki su ubijeni na krajnje divlji i nemilosrdan način, što se ne može čak ni zamisliti. Čak ni stariji muslimani, muslimanske žene i muslimanska djeca nisu bili pošteđeni; zapravo, prema njima se također postupalo na nemilosrdan i okrutan način. Ipak, kad se Časni Poslanik, s.a.v.s., vratio u Meku kao pobjednik, on nije tražio osvetu. Umjesto toga, proglasio je da „neće biti nikakve kazne ni prema kome od vas, jer ja sam vam oprostio. Ja sam vjerovjesnik ljubavi i mira. Ja imam najviše znanje o Allahovim atributima kao ‘Izvoru mira’ – On je taj Koji daje mir. Prema tome, ja vam svima opraštam prošle prijestupe i dajem vam garanciju mira i sigurnosti. Slobodni ste da ostanete u Meki i da slobodno prakticirate svoju religiju. Niko neće biti prinuđen ili primoran ni na koji način.“Neki od nepokolebljivih nevjernika pobjegli su iz Meke u strahu od kazne, jer su znali da su prešli sve granice u svojoj okrutnosti protiv muslimana. Međutim, nakon što su se uvjerili u neusporedive postupke sažaljenja i ljubaznosti i ovog jedinstvenog pokazivanja mira i sklada, rodbina ovih nevjernika poslala im je poruku da se vrate. Oni su obaviješteni da Časni Poslanik, s.a.v.s., nije pružio ništa osim mira i sigurnosti, i tako su se oni vratili u Meku. Kad


su oni koji su prethodno bili najodlučniji neprijatelji islama sami vidjeli dobrotvornost i milost Časnog Poslanika, s.a.v.s., primili su islam po svojoj slobodnoj volji.Ono što sam ja rekao dio je zabilježene historije i većina nemuslimanskih historičara i orijentalista također su potvrdili istinitosti navedenog. Ovo su stvarna učenja islama i to je bio plemeniti primjer Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Prema tome, nazvati islam i njegovog Osnivača nasilnicima i iznositi takve optužbe protiv njih jeste okrutna nepravda. Nema sumnje da nas duboko vrijeđaju takve optužbe.Ja ću ponovo reći da je danas naša zajednica, Ahmadija muslimanski džemat, ta koja slijedi izvorna i miroljubiva učenja islama i živi prema njima.Ponovo ću reći da postupci puni mržnje počinjeni od strane ekstremističkih organizacija ili pojedinaca nemaju nikakve veze sa istinskim učenjima islama.Istinska pravda zahtijeva da se određeni interesi pojedinaca ili grupa ne trebaju pripisivati učenjima religije. Takvi postupci ne trebaju biti izgovor za nepošteni stepen kriticizma na bilo koju religiju ili njenog osnivača. Potrebno je hitno, u naporu da utemeljimo globalni mir i sklad, da svi ljudi pokažu uzajamno poštovanje i poštovanje prema svim religijama. Izbori su strašni.Svijet je postao globalno selo i zato nedostatak uzajamnog poštovanja i neuspjeh da se udruže u unapređenju mira neće samo oštetiti lokalnu oblast, grad ili zemlju, nego će zapravo na kraju voditi uništenju cijelog svijeta. Dobro su nam poznata strašna pustošenja koja su izazvala dva svjetska rata. Zbog postupaka određenih zemalja postoje signali da je na pomolu još jedan svjetski rat.


Ako izbije svjetski rat, onda će zapadni svijet također biti duboko pogođen njegovim dalekosežnim posljedicama. Trebamo sebe spasiti od takvog razaranja. Trebamo spasiti buduće generacije od bijede i katastrofalnih posljedica rata. Očito je da će najstrašnija vrsta rata biti nuklearni rat i sigurno je da put kojim svijet ide jeste stvarni rizik od izbijanja takvog rata. Da bismo spriječili takav strašni ishod, trebamo prihvatiti pravdu, poštenje i iskrenost i udružiti se da potisnemo i zaustavimo ove grupe koje žele širiti mržnju i koje žele uništiti mir u svijetu.Moja je nada i molitva da Svemogući Bog osposobi vodeće sile da na najpošteniji i pravedan način ispune svoje odgovornosti i dužnosti u ovom naporu. Amin. Prije završetka želim se ponovo zahvaliti svima vama što ste odvojili vrijeme i napor da danas ovdje prisustvujete. Hvala vam velika!

sv jetski mir – kritična potreba našeg vremena

nacionalni parlament novog zelanda Wellington, novi zeland, 2013.

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba vodi tihu molit v u na z at varanju oficijelnog programa u Velikoj dovarni, Parlament Novog Zelanda

Hon Kanwaljit Singh Bakshi (MP) prima sveti Kur’an od Hazreti Halifatul-Mesiha Vaba

Det. R akesh Naidoo u susretu sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba u predstavništ vu Policijskog komesara Novog Zelanda

Iranski ambasador Seyed Majid Tafreshi Khameneh u susretu sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba

Dr. Cam Calder MP u susretu sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba

Hazreti Halifatul-Mesih Vaba tokom glavnog obraćanja u Velikoj Dvorani, u Parlamentu Novog

Zelanda. 4. novembar 2013.

Hon Kanwaljit Singh Bakshi (MP) sa Hazreti Halifatul-Mesihom Vaba i njegovom pratnjom ispred Parlamenta Novog Zelanda

Predgovor

Poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice hazreti Mirza Masroor Ahmad, a.t.b.a., Halifatul-Mesih V, održao je historijski govor u Nacionalnom parlamentu Novog Zelanda, Wellington, 4. novembra 2013. Pred publikom parlamentaraca, ambasadora država, akademika i niza drugih gostiju, Halifa, a.t.b.a., Obećanog Mesije, a.s., preporučivao je hitnu potrebu za pravdom kao sredstvom da se razvije svjetski mir s obzirom na porast napetosti i sukoba u raznim dijelovima svijeta. Poslije glavnog govora na skupu također su govorili i drugi dostojanstvenici. Kanwaljit Singh Bakshi, član Parlamenta, rekao je: ‘Naša je privilegija da ovdje u Parlamentu Novog Zelanda imamo Njegovu Visost hazreti Mirzu Masroor Ahmada i da slušamo, da imamo njegovu mudrost i da poslušamo njegova mišljenja.’ Dr. Rajen Prasad, ČP, rekao je: ‘Zadovoljstvo je zaželjeti dobrodošlicu Njegovom Visočanstvu u Parlament Novog Zelanda. Ja sam uvijek bio impresioniran time kako Ahmadi muslimani žive svoje živote kao stanovnici nacije i praktikuju svoju poruku mira.’ Po


završetku ovog događaja hazreti Mirza Masroor Ahmad, a.t.b.a., susreo se s raznim dostojanstvenicima, uključujući ambasadore Irana i Izraela. Onda je Kanwaljit Singh Bakshi, ČP, odveo Njegovo Visočanstvo u obilazak Parlamenta.

Svjetski mir – kritična potreba našeg vremena


Prije svega, želim iskoristiti ovu priliku da zahvalim svim onim ljudima koji su organizovali ovaj događaj, pogotovu počasnom članu Parlamenta, Kanwaljitu Singhu Bakshiju, i što ste mi dali priliku da vam se danas obratim. Drugo, želim da se zahvalim svima vama koji ste došli da me saslušate.Naravno, u Parlamentu se redovno susreću razni političari i članovi Parlamenta da donose političke odluke i prave planove i da donose zakonske odredbe, a sve s ciljem napretka nacije. Osim toga, siguran sam da su ovdje dolazili mnogi učenjaci i svjetske vođe i obraćali vam se na bazi svog znanja, stručnosti i iskustva. Međutim, rijetko vam se, ukoliko i postoji prilika, obrati


poglavar vjerske zajednice, a pogotovu muslimanski vođa. Prema tome, to što mi dajete priliku da vam se obratim kao poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice, koja je čisto muslimanska organizacija i čiji je jedini cilj da širi istinska učenja islama, znak je vaše otvorenosti i vašeg vrlo visokog stepena tolerancije. Zbog toga sam obavezan da vam se zahvalim za ovaj ljubazni gest.S ovim riječima zahvalnosti želim prijeći na glavni dio svog go-vora i reći nekoliko stvari o islamskim prelijepim učenjima. Ja ću govoriti o pitanju koje je, po mom mišljenju, kritična potreba vremena – a to je utemeljenje svjetskog mira. Sa svjetovnog gledišta, mnogi od vas, kako političari na pojedinačnom nivou tako i vlada u cjelini, čini napore za postizanje mira. Vaši napori bit će motivirani dobrom namjerom i uživat ćete u uspjehu. Također, vaša vlada će tokom godina davati savjet drugim glavnim silama o sredstvima da se razvije miroljubiv i skladan svijet.Nema sumnje, stanje i okolnosti svijeta danas izuzetno su nesigurni i izazivaju veliku zabrinutost u cijelom svijetu. Dok se pojedini veliki sukobi danas događaju u arapskom svijetu, istina je da je svaka razborita i inteligentna osoba svjesna da takvi sukobi neće ostati ograničeni samo na tu oblast. Nema sumnje da sukob između vlade i njenog naroda može prerasti u mnogo širi međunarodni sukob. Mi već uviđamo da se među glavnim silama formiraju dva bloka. Jedan blok podržava sirijsku vladu, dok drugi podržava pobunjeničke sile. I zato je tako jasno da ova situacija nije samo velika prijetnja muslimanskim zemljama, nego je također povod izuzetnoj opasnosti za ostatak svijeta.Nikada ne smijemo zaboraviti iskustvo dvaju svjetskih ratova, od kojeg se srce steže, koji su se dogodili u toku prethodnog stoljeća.

159sVjEtskI MIR – kRItIčnA POtREbA nAšEG VREMEnA

Puko pustošenje koje su izazvali, pogotovu Drugi svjetski rat, bilo je nečuveno. Samo upotrebom uobičajenog oružja gusto naseljena i napredna naselja i gradovi bili su potpuno razoreni i ostali potpuno u ruševinama i milioni ljudi su bili ubijeni. Uz to, u Drugom svjetskom ratu svijet je bio svjedok istinski razornom događaju kad je protiv Japana upotrijebljena atomska bomba koja je izazvala takvo uništenje da pri samom spomenu njenih djelovanja čovjek zadrhti i naježi se. Muzeji u Hirošimi i Nagasakiju dovoljan su podsjetnik na strahote i potpuno pustošenje koje se dogodilo.U toku Drugog svjetskog rata oko 70 miliona ljudi je ubijeno. Govori se da su od toga 40 miliona njih bili civili. Prema tome, više je civila žrtvovalo svoje živote nego vojno osoblje. Osim toga, posljedica rata bila je uistinu strašna, kad je smrtnost poslije rata bila obilježena milionskim ciframa. Mnogo godina poslije upotrebe nuklearnih bombi radijacija je i dalje imala strašne posljedice izopačenja na novorođenoj djeci. U današnjem svijetu čak i male nacije došle su u posjed nuklearnog oružja i njihove vođe ne prežu od toga da ga upotrijebe. Izgleda da se ne brinu za njihove razorne posljedice.Prema tome, ako zamislimo da danas započne nuklearni rat, prikazana slika potresa čovjeka toliko da ostaje skamenjen. Atomske bombe koje danas imaju male nacije vjerovatno su još snažnije od onih koje su upotrijebljene u Drugom svjetskom ratu. Zato ova klima sukoba i nestabilnosti može samo izazvati veliku zabrinutost kod onih ljudi koji žele utemeljiti mir u svijetu i koji rade na tome.Situacija današnjeg svijeta je jadna budući da su na jednom nivou progutani u svojim sebičnim putevima i umotani plaštem ponosa i oholosti. Svaka vlada je spremna učiniti sve moguće napore da


dokaže svoje prvenstvo i moć. Poslije Drugog svjetskog rata, u naporu da utemelje dugoročan mir u svijetu i spriječe buduće ratove, nacije su se udružile da formiraju organizaciju koju su nazvali Ujedinjene nacije. Međutim, baš kao što je i Liga naroda bijedno propala u svojim ciljevima, izgleda da i položaj i poštovanje prema Ujedinjenim nacijama neprestano opada iz dana u dan. Ako zahtjevi pravde nisu ispunjeni, onda nije važno što je organizacija formirana radi mira, njihovi napori neće uroditi plodom.Ja sam upravo spomenuo neuspjeh Lige naroda. Ova institucija je bila formirana poslije Prvog svjetskog rata, isključivo s ciljem čuvanja svjetskog mira. Međutim, ona nije mogla zaustaviti početak Drugog svjetskog rata, koji je, kako sam već rekao, izazvao toliko pustošenja i gubitaka. Novi Zeland je, također, zbog rata podnio žrtve. Kažu da je imao gubitak od oko 11.000 ljudi, od kojih su praktično svi bili iz vojske. Budući da je Novi Zeland bio daleko udaljen od žarišta rata, on nije podnio civilne gubitke. Međutim, kao što sam već napomenuo, sveukupno je u ovom ratu ubijeno više civila nego vojnog osoblja. Samo zamislite: obični, nevini ljudi, uključujući mnogo žena i djece, ubijeni su bez obzira što nisu počinili nikakav prekršaj.Upravo iz ovog razloga u srcima ljudi koji žive u zemljama koje su bile direktno izložene tom ratu, otkrit ćete svojstvenu mržnju prema samom ratu. Sigurno je način iskazivanja ljubavi prema svojoj naciji (ako ikada bude napadnuta) i dužnost svakog stanovnika da bude spreman na svaku žrtvu za odbranu svoje nacije i njeno oslobađanje. Međutim, ako se sukob može riješiti na prijateljski ili miran način kroz pregovore i diplomatiju, ne treba nepotrebno pozivati na smrt i ubijanje. U davna vremena kad su se događali ratovi, uglavnom su to bili vojni gubici sa vrlo malim


gubitkom civila. Međutim, sredstva današnjih ratova uključuju zračno bombardovanje, otrovni gas i hemijsko oružje. I kao što sam rekao, moguća je i upotreba najstrašnijeg oružja od svih – nuklearne bombe. Otuda su današnji ratovi potpuno drugačiji naspram onih iz prošlosti, zato što postoji mogućnost da današnji ratovi mogu zbrisati ljudski rod sa lica Zemlje. Dozvolite mi da na ovom mjestu predstavim prelijepo učenje Časnog Kur’ana u pogledu utemeljenja mira. Kur’an kaže:

A dobro ne može biti jednako zlu; niti zlo (jednako) dobru. Zabranjujte (zlo) s onim što je najbolje. I gle, odjednom – neprijatelj tvoj postat će ti bliski prijatelj’ (sura 41, ajet 35)

Prema tome, Kur’an poučava – koliko god je moguće, bilo kakvo neprijateljstvo ili zamjeranje treba biti izglađeno i riješeno otvaranjem kanala komunikacija i kroz dijalog. Zasigurno, govoriti nekome s ljubaznošću i mudrošću može imati samo vrlo pozitivno i umirujuće djelovanje na njihova srca i to je sredstvo uklanjanja mržnje i zamjeranja.Nema sumnje, mi u ovoj eri vjerujemo da smo izuzetno napredni i civilizovani. Stvorili smo razne međunarodne dobrotvorne organizacije i fondacije koje omogućavaju zdravstvenu brigu majkama. Tako postoji bezbroj drugih dobrotvornih organizacija osnovanih iz ljudskog saosjećanja i sažaljenja. Mi, koji smo sve ovo uradili, trebamo razmisliti i obratiti pažnju na to kako je hitno potrebno da spasimo sebe i druge od pustošenja i razaranja. Trebamo zapamtiti da je u poređenju sa šest ili sedam decenija unazad svijet sada mnogo bliži. Prije šezdeset ili sedamdeset


godina Novi Zeland je bio udaljena zemlja, daleko od Azije i Evrope. Međutim, danas je on sastavni dio jedne opće globalne zajednice. Prema tome, u stanju rata nijedna zemlja i nijedna oblast nisu sigurni.Vaše vođe i vaši političari su čuvari nacije. Oni su odgovorni za sigurnost zemlje i za njen stalni napredak i boljitak. I zato je neophodno da uvijek imaju na umu presudnu stvar da se iz lokalnih ratova to pustošenje i razaranje širi nadaleko i naširoko. Trebamo biti zahvalni Bogu da je nedavno dao razum i mudrost nekim glavnim silama tako da su uvidjele kako trebaju poduzeti mjere da zaustave rat i spriječe potpuno pustošenje koje bi uslijedilo. Krajnje umjesno je ruski predsjednik učinio napore da zadrži neke druge glavne sile da ne napadnu Siriju. On je objasnio da prema svim zemljama, bilo velikim ili malim, treba postupati jednako. On je također rekao: ako zahtjevi pravde nisu bili zadovoljeni i ako su druge nacije samostalno ušle u rat, onda će Ujedinjene nacije imati istu tužnu sudbinu kao i Liga naroda. Ja vjerujem da je on bio potpuno upravu u ovim analizama. Iako ne podržavam svu njegovu politiku, riječ mudrosti treba biti prihvaćena. Volio bih da je on otišao korak dalje i rekao da pravo veta koje imaju pet stalnih članica Sigurnosnog vijeća UN-a treba biti konačno ukinuto, tako da istinska pravda i jednakost prevladaju među svim nacijama.Prošle godine mi je data prilika da održim govor na Kapital Hillu u Vašingtonu D.C. U publici su bili brojni senatori, članovi kongresa, predstavnici instituta za intelektualne usluge i mnogi drugi obrazovani ljudi iz raznih područja. Jasno sam im rekao da su zahtjevi pravde ispunjeni samo kad se prema svim stranama i svim ljudima postupa jednako. Rekao sam im – ako žele da


ističu razlike između velikih i malih zemalja, između bogatih i siromašnih nacija, i ako žele da održe nepravdu moći veta, onda će se sigurno pojaviti uznemirenost i zabrinutost. Zaista se to već počelo pokazivati u svijetu.I zato je moja dužnost, kao poglavara svjetski raširene muslimanske zajednice, da skrenem pažnju svijeta na utemeljenje mira. Ovo smatram svojom obavezom zato što je samo značenje islama ‘mir i sigurnost’. Ako su određene muslimanske zemlje koje provode ili unapređuju postupke ekstremizma ispunjene mržnjom, to ne treba značiti da islamska učenja unapređuju nered ili kavgu. Upravo sam naveo ajet Časnog Kur’ana i u njemu je pouka o tome kako treba zasnovati mir.Uz to, osnivač islama, Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., poučavao je svoje sljedbenike da uvijek upute ‘selam’, što znači da uvijek šire poruku mira. Mi znamo njegov blagoslovljeni primjer – da je prizivao mir svim nemuslimanima, bilo jevrejima, kršćanima ili ljudima bilo koje druge vjere ili vjerovanja.On je tako postupao zato što je razumio da su svi ljudi činili dio Božijeg stvaranja i zato što je jedno od Božijih imena ‘Izvor mira’ i zato je želio mir i sigurnost za cijelo čovječanstvo. Spomenuo sam neka islamska učenja u pogledu mira, ali trebam razjasniti da sam zbog nedostatka vremena spomenuo samo nekoliko aspekata. Uistinu je islam ispunjen naredbama i učenjima koja zastupaju mir i sigurnost za sve ljude. I šta Kur’an kaže u pogledu utemeljivanja pravde? U suri 5, u ajetu 9, Allah kaže:

‘O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je


najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite’ (sura 5, ajet 9).

Tako u ovom ajetu Kur’an u glavnim crtama izlaže najviše moguće standarde pravde. Ova naredba ne ostavlja prostora za ljude koji sebe nazivaju muslimanima, a ipak čine okrutnosti i ponašaju se nečovječno. To ne ostavlja nikakvog prostora ni za kriticizam od onih ljudi koji smatraju ili traže priliku da islam prikažu kao nasilnu i ekstremističku religiju. Kur’an je, nadalje, položio najprimjerenije standarde pravde i poštenja. On nije samo rekao da budemo pravedni, nego zapravo zastupa jednakost do takve mjere da kaže:

‘O vjernici! Budite strogi u čuvanju pravde; svjedočite u ime Allaha, čak i ako to bude protiv vas, ili roditelja, ili bliže rodbine. Bilo da je taj bogat ili siromašan, Allah na-jbolje brine o njima oboma. Zato ne slijedite svoje niske želje, pa da budete nepravedni. A ako vi izokrećete ili iz-bjegavate (istinu), pa Allah je dobro obaviješten o onom što vi radite’ (sura 4, ajet 136).

Tako je ovo principijelan standard pravde koji utemeljuje mir u svijetu, od najosnovnijeg elementa društva pa sve do međunarodnih razmjera. Historija svjedoči činjenici da je osnivač islama Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., postupao po ovom učenju i širio to do svih krajeva. I sada je u ovo doba istinski poklonik Časnog Poslanika, s.a.v.s., koji je bio osnivač Ahmadija muslimanskog džemata (Zajednice), hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., iz Kadiana koji se zauzimao za ovo učenje i naredio


svojim sljedbenicima da također šire mir. On je uz to naredio svojim sljedbenicima da skreću pažnju ljudima na ispunjavanje dužnosti prema Bogu i na ispunjavanje dužnosti prema Božijem stvaranju. Iz ovog razloga Ahmadija zajednica svim ljudima jasno predočava naročitu potrebu ispunjavanja dužnosti prema Allahu i Njegovom stvaranju i utemeljivanja najboljih standarda pravde. Moja je molitva (Bogu) da svaki od nas, bez obzira na religiju ili vjerovanje, pazi na ispunjavanje međusobnih prava, tako da svijet može postati džennet mira i sklada.

S ovih nekoliko riječi završavam i zahvaljujem vam ponovo što ste me pozvali i što ste došli ovdje da me slušate.

pisma sv jetskim

vođa ma

pismo n jegovom visočanst vu

papi Benedikt u XVI

171pisma svjetskim vođama

31. oktobar 2011.

Njegovom Visočanstvu papi Benediktu XVI

Moja je molitva da vam Uzvišeni Allah da Svoju milost i blagoslove.

Kao poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice, prenosim Njegovom Visočanstvu Papi poruku Časnog Kur’ana: “Reci: ‘O narode Knjige! Dođite do riječi jednake između nas i vas – da ne obožavamo nikog osim Allaha, da Mu ne pripisujemo nikakvog druga i da neki od nas ne uzimamo druge za gospodare mimo Allaha.’”

Islam je danas pod prodornim pogledom svijeta, i često je meta divljih optužbi. Međutim, oni koji podižu ove optužbe čine to bez proučavanja islamskih stvarnih učenja. Nažalost, određene muslimanske organizacije samo su zbog svojih određenih interesa oslikale islam u potpuno pogrešnom svjetlu. Kao posljedica toga, u srcima ljudi Zapada i nemuslimanskih zemalja nepovjerenje prema muslimanima se povećalo do te mjere da čak i izuzetno obrazovani ljudi iznose neosnovane optužbe protiv osnivača islama, Časnog Poslanika, s.a.v.s.

Svrha svake religije jeste da čovjeka približi Bogu i utemelji ljudske vrijednosti. Nikada nijedan osnivač religije nije poučavao da njegovi sljedbenici otimaju prava drugih ili da postupaju okrutno. Prema tome, postupke manjine zalutalih muslimana ne treba koristiti kao izgovor da se napada islam i njegov Časni Osnivač, s.a.v.s. Islam nas poučava da poštujemo poslanike svih religija i zato je za jednog muslimana neophodno da vjeruje u sve poslanike koji su spomenuti u Bibliji i Časnom Kur’anu, do Isaa, a.s., i uključujući Isaa, a.s. (Isusa Krista). Mi smo ponizne sluge Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i zato smo duboko ožalošćeni i tužni zbog napada na našeg Časnog Poslanika, s.a.v.s.; ali mi odgovaramo neprestanim predstavljanjem njegovih plemenitih vrlina svijetu i još više pokazujemo lijepo učenje Časnog Kur’ana.

Ako osoba ne slijedi određeno učenje kako treba, a tvrdi da ga priznaje, onda je ona ta koja griješi a ne učenje. Značenje same riječi ‘islam’ jeste mir, ljubav i sigurnost. ‘U vjeri nema prisile’ – jasna je naredba Kur’ana. Od korica do korica Časni Kur’an poučava ljubavi, srčanosti, miru, pomirenju i duhu žrtvovanja. Časni Kur’an stalno ponavlja da je onaj ko ne poprimi ispravnost daleko od Allaha i stoga je daleko od učenja islama. Prema tome, ako bilo ko prikazuje islam kao ekstremnu i nasilnu religiju ispunjenu učenjima krvoprolića, onda takvo prikazivanje nema nikakve veze sa stvarnim islamom.


Ahmadija muslimanska zajednica prakticira samo istinski islam i radi čisto da zadovolji Svemogućeg Boga. Ako bilo koja crkva ili drugo mjesto obožavanja ima potrebu za zaštitom, oni će uvidjeti da smo mi rame uz rame s njima. Ako bilo koja poruka odjekuje s naših džamija, to će samo biti poruka da je Allah Veliki i da mi svjedočimo da niko nije vrijedan obožavanja osim Njega i da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik.

Činjenica koja igra glavnu ulogu u rušenju svjetskog mira jeste da neki ljudi shvataju, pošto su inteligentni, obrazovani i oslobođeni, da su slobodni da se ismijavaju i rugaju osnivačima religija. Da bi se održao mir u društvu neophodno je da osoba otkloni sve osjećaje neprijateljstva iz svog srca i da uveća svoj nivo tolerancije. Potrebno je stati u uzajamnu odbranu poštovanja i naklona prema poslanicima. Svijet prolazi kroz uznemirenost i teškoće i ovo zahtijeva da stvaranjem atmosfere ljubavi i srčanosti uklonimo zabrinutost i strah, da prenesemo poruku ljubavi i mira onima oko sebe; da naučimo živjeti sa većim skladom i na način bolji nego prije; i da prepoznamo vrijednosti humanosti.

Danas u svijetu izbijaju ratovi male razmjere, dok na drugim mjestima najveće sile tvrde da nastoje postići mir. Nije više tajna da nam je prividno rečena jedna stvar, ali da iza scena budu ispunjeni njihovi stvarni prioriteti i politike. Pitanje je može li mir u svijetu biti postignut u takvim okolnostima. Ako pomno pogledamo sadašnje okolnosti svijeta, sa žaljenjem opažamo da su već položeni temelji za još jedan rat. Da se poslije Drugog svjetskog rata slijedio put jednakosti koji vodi pravdi, ne bismo bili svjedoci sadašnjeg stanja svijeta, kako je ponovo progutan u plamenovima rata. Kao posljedica toga da toliki broj zemalja ima nuklearno naoružanje, rastu zamjeranja i neprijateljstva, i svijet sjedi na ponoru uništenja. Ako ova sredstva masovnog uništenja eksplodiraju, mnoge buduće generacije nikada nam neće oprostiti što smo im zadali trajne nesposobnosti. Još uvijek ima vremena za svijet da posveti pažnju dužnostima prema Stvaraocu i prema Njegovim stvorenjima.

Ja vjerujem da je sada važnije, umjesto usredsređivanja na napredak svijeta, i zaista neophodno, da hitno uvećamo svoje napore da svijet spasimo od uništenja. Hitna je potreba za ljude da prepoznaju svog Stvaraoca, jer ovo je jedina garancija za preživljavanje čovječanstva; inače, svijet se naglo kreće prema samouništenju. Ako danas čovjek stvarno želi da bude uspješan u ostvarivanju mira, onda umjesto nalaženja nedostataka kod drugih treba nastojati da kontroliše šejtana unutra. Uklanjanjem svojih vlastitih zala osoba treba predstavljati lijep primjer pravde. Ja često podsjećam svijet da ova pretjerana neprijateljstva prema drugima u potpunosti prisvajaju ljudske vrijednosti i tako svijet vode ka istrebljenju.

Pošto vi imate utjecajan glas u svijetu, ja vas podstičem da također obavijestite širi svijet da se stavljanjem zapreka na put prirodne ravnoteže, koju je Bog utemeljio, naglo krećemo ka uništenju. Ova poruka treba biti prenesena dalje i šire nego ikada prije i sa mnogo većom važnošću.

Sve religije svijeta imaju potrebu za religijskim skladom i svi ljudi svijeta trebaju da bi bio stvoren duh ljubavi, srčanosti i bratstva. Moja je molitva da svi mi razumijemo svoje odgovornosti i igramo svoju ulogu u uspostavljanju mira i ljubavi, i za prepoznavanje našeg Stvoritelja u svijetu. Mi molimo Boga i neprestano molimo Allaha da ovo uništenje svijeta bude izbjegnuto. Ja molim Boga da budemo spašeni od uništenja koje nas očekuje.


Iskreno vaš,

Mirza Masroor AhmadHalifatul-Mesih VPoglavar svjetski rašireneAhmadija muslimanske zajednice

pismo premi jeru izrael a


Njegovom VisočanstvuGospodinu Benjaminu NetanyahuPremijeru IzraelaJerusalem

26. februar 2012.

Gospodine Premijeru,

Ja sam nedavno poslao pismo Njegovom Visočanstvu Shimonu Peresu, predsjedniku Izraela u pogledu opasnog stanja stvari koje izbijaju u svijetu. U svjetlu okolnosti koje se naglo mijenjaju, smatrao sam da je neophodno da Vama također prenesem svoju poruku s obzirom da ste Vi poglavar vlade vaše zemlje.

Historija vaše nacije je tijesno povezana sa poslanstvom i Božijom objavom. Zaista, poslanici Djece Izraela dali su vrlo jasna predskazanja u pogledu budućnosti vaše nacije. Kao posljedica neposlušnosti učenjima poslanika i nemara prema njihovim predskazanjima, Djeca Izraela su morala podnijeti teškoće i patnje. Da su vođe vašeg naroda ostali čvrsti u poslušnosti poslanicima, mogli su biti spašeni da ne podnesu razne nesreće i bijede. Prema tome, Vaša je dužnost, možda više nego drugih, da uzmete u obzir predskazanja i naredbe poslanika.

Ja Vam se obraćam kao halifa onog Obećanog Mesije i Imama Mehdija, a.s., koji je poslan kao sluga Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a Časni Poslanik, s.a.v.s., je bio poslan kao milost za cijelo čovječanstvo među braćom Djece Izraela u sličnosti sa Musaom, a.s., (Deuteronomy, 18:18). Odatle, moja je dužnost da Vas podsjetim na Božiju Poruku. Nadam se da ćete biti ubrojani među one koji su čuli Božiji Poziv i koji uspješno nalaze put; taj put koji je u skladu s Uputom Uzvišenog Boga, Gospodara nebesa i Zemlje.

Ovih dana čitamo izvještaje u vijestima da se pripremate da napadnete Iran. A još su strašne posljedice svjetskog rata upravo pred vama. U posljednjem svjetskom ratu, dok su milioni drugih ljudi ubijeni, i životi stotina hiljada Jevreja također su bili izgubljeni. Kao glavni ministar dužni ste zaštititi život svoje nacije. Sadašnje okolnosti u svijetu ukazuju da se svjetski rat neće voditi samo između dvije nacije, zapravo će nastati blokovi. Prijetnja izbijanja svjetskog rata je vrlo ozbiljna. Životi svih, i muslimana, i kršćana i jevreja, u opasnosti su od toga. Ako se takav rat pojavi, to će imati za posljedicu lanac reakcija ljudskog uništenja. Djelovanje ove katastrofe osjećat će buduće generacije, koje će po rođenju biti nesposobne ili osakaćene. Nesumnjiv razlog za to jeste što će takav rat uključiti atomsko ratovanje.


Prema tome, ja Vas usrdno molim, umjesto da svijet vodite u svjetski rat, učinite krajnje napore da svijet spasite od globalne katastrofe. Umjesto rješavanja svađa silom, trebate nastojati da ih riješite kroz dijalog, tako da našoj budućoj generaciji možemo darovati svijetlu budućnost, umjesto da im kao dar ‘dadnemo’ nesposobnost i nedostatke.

Ja ću pokušati da protumačim svoje mišljenje bazirano na sljedećem isječku iz učenja. Prvi isječak je iz Zebura:

‘Nemojte ginuti od tuge zbog zlotvora. Nemojte zavidjeti onima koji čine krivo. Jer oni će uskoro biti sasječeni kao trava, i usahnuli kao zelena travka. Boravite na zemlji i uživajte sigurnu ispašu. Također se radujte Bogu i On će vam dati želju vašeg srca. Posvetite svoj put Bogu. Također se uzdajte u Njega i On će ovo uraditi: On će učiniti da vaša ispravnost izlazi (bude objelodanjena) kao zora i vašu pravdu kao sunce danskog podneva. Oslanjajte se na Boga i iščekujte strpljivo Njega. Nemojte se mučiti zbog njega koji napreduje na svom putu, zbog čovjeka koji pravi pokvarene zavjere. Odustanite od ljutnje i napustite srdžbu. Nemojte se izjedati, to vodi samo ka zlotvoru. Jer zlotvori će biti odsječeni, no oni koji očekuju od Boga naslijedit će zemlju. Za kratko vrijeme više neće biti grješnih. Jeste, iako vi tražite njegovo mjesto, on nije tamo. No, ponizni će naslijediti zemlju i radovat će se u obilju mira.’ (Zebur, 37:1-11)

Slično nalazimo u Tevratu:

‘Ti nećeš imati u svojoj vreći nekog tereta, velikog i malog. Ti nećeš imati u svojoj kući nekih mjera, velikih i malih. (Ali) ti ćeš imati savršen i pravedan teret, savršenu i pravednu mjeru ti ćeš imati: da tvoji dani možda budu produženi u zemlji koju ti je tvoj Gospodar dao. Za sve koji rade takve stvari, (i) sve što rade neispravno, (jesu) odvratnost prema svom Gospodaru, svom Bogu.’ (Deuteronomy, 25:13-16)

Prema tome, svjetske vođe, a pogotovo Vi trebate okončati primjenu sile i trebate se uzdržati od tlačenja slabih. Umjesto toga, trebate se boriti da širite i unapređujete pravdu i mir. Takvim postupanjem vi ćete ostati u miru, postići ćete snagu i svjetski mir će također biti uspostavljen.Moja je molitva da Vi i druge svjetske vođe razumijete moju poruku, prepoznate svoj položaj i ispunite svoje odgovornosti.

Iskreno Vaš,

Mirza Masroor AhmadHalifatul-Mesih VPoglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice

pismo preds jedniku isl a mske republike iran


Njegovoj VisostiPredsjedniku Islamske Republike IranMahmoud AhmadinejadTeheran

7. mart 2012. Poštovani Predsjedniče,

Assalamu alejkum varahmatullahi vabarakatuhu,

S obzirom na opasno stanje stvari koje izbijaju u svijetu, smatram da je neophodno da Vam pišem, budući ste Vi predsjednik Irana, i tako imate ovlaštenje da donosite odluke koje će utjecati na budućnost Vašeg naroda i svijeta uopće. Trenutno u svijetu vlada velika uznemirenost. U nekim oblastima su izbili ratovi manjih razmjera, dok na drugim velike sile postupaju pod izgovorom da nastoje postići mir. Svaka zemlja bavi se aktivnostima da pomaže ili se suprotstavlja drugim zemljama, no zahtjevi pravde nisu ispunjeni. Ako pogledamo sadašnje stanje stvari u svijetu, sa žaljenjem opažamo da je već položen temelj za još jedan rat. Budući da toliki broj zemalja, i velikih i malih, ima nuklearno oružje, sve je više zamjeranja i neprijateljstava. U takvoj teškoj situaciji treći svjetski rat se skoro sigurno ukazuje pred nama. Kao što Vam je poznato, raspoloživost nuklearnog oružja znači da će treći svjetski rat biti atomski rat. Njegove konačne posljedice će biti katastrofalne i dogogodišnja djelovanja takvog ratovanja mogu imati za posljedicu da se buduće generacije rađaju nesposobne ili unakažene.

Moje je vjerovanje da kao sljedbenici Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji je poslan da utemelji mir u svijetu, i koji je bio Rahmetullil Aalemiin – milost za cijelo čovječanstvo – mi ne želimo i ne možemo željeti da svijet pretrpi takvu sudbinu. Zato ja tražim od Vas, budući da je Iran također značajna sila u svijetu, da odigrate svoju ulogu u sprečavanju trećeg svjetskog rata. Nepobitna je istina da velike sile postupaju s dvostrukim aršinima. Njihove nepravde su bile povod da se uznemirenost i nered šire svuda po svijetu. Međutim, ne možemo zanemariti činjenicu da neke muslimanske grupe postupaju neumjesno i suprotno učenjima islama. Glavne sile su ovo upotrijebile kao izgovor da ispune svoje interese koristeći priliku siromašnih muslimanskih zemalja. Prema tome, ja od Vas ponovo tražim da sve svoje napore i energiju usredsredite ka spašavanju svijeta od trećeg svjetskog rata. Časni Kur’an poučava muslimane da ih neprijateljstvo protiv bilo koje nacije ne smije spriječiti od postupanja na pravedan način. U suri Al-Maida Uzvišeni Allah nam naređuje:


‘I nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede na nasilje, zato što su vas oni zaustavljali od Mesdžidil-harama. I pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti; a nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha; zaista je Allah oštar u kažnjavanju’ (5:3).

Slično tome, u istoj suri Časnog Kur’ana nalazimo sljedeću naredbu muslimanima:

‘O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite’ (5:9).

Prema tome, ne trebate se suprotstavljati drugoj naciji samo iz neprijateljstva i mržnje. Ja priznajem da Izrael prelazi preko svojih granica i baca oko na Iran. Zaista, ako bilo koja zemlja pogriješi protiv Vaše zemlje, Vi prirodno imate pravo da se branite. Međutim, koliko god je moguće, svađe trebaju biti riješene kroz diplomatiju i pregovore. Ovo je moj ponizni zahtjev Vama, da umjesto korištenja sile koristite dijalog i nastojite riješiti sukobe. Ja ovaj zahtjev šaljem zato što sam sljedbenik one odabrane Božije ličnosti koja je došla u ovo doba kao istinski sluga Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i koji je tvrdio da je Obećani Mesija i Mehdi. Njegova misija je da ljude približi Bogu i da utemelji prava ljudi na način kako nam je naš Učitelj i Vodič, Rahmatullil Aalemiin – milost za cijelo čovječanstvo – Časni Poslanik, s.a.v.s., pokazao. Da Uzvišeni Allah osposobi muslimanski ummet da razumije ovo lijepo učenje.

Veselam,

iskreno Vaš,

MIRZA MASROOR AHMADHalifatul-Mesih VPoglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice

pismo preds jedniku s jedin jenih a meričkih

dr ž ava


Predsjedniku Baracku ObamiPredsjedniku Sjedinjenih Američkih DržavaBijela kuća160 Pennsilvania Avenue NWWashington D.C.

8. mart 2012.Poštovani gospodine Predsjedniče,

U svjetlu sve težeg stanja stvari koje se razvija u svijetu, osjećao sam da je neophodno da Vam pišem, budući da ste Vi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, zemlje koja je svjetska velesila, i tako imate ovlaštenje da donosite odluke koje će utjecati na budućnost Vaše nacije i svijeta općenito.

Trenutno je u svijetu prisutna uzburkanost i uznemirenost. U nekim oblastima izbili su ratovi manjih razmjera. Nažalost, svjetske velesile nisu toliko uspješne (kao što se očekivalo) u svojim naporima da ostvare mir u ovim sukobom pogođenim oblastima. Globalno, vidimo da se skoro svaka zemlja bavi aktivnostima u pomaganju ili suprotstavljanju drugim zemljama; međutim, zahtjevi pravde nisu ispunjeni. Ako pogledamo sadašnje stanje svijeta, sa žaljenjem uviđamo da su već položeni temelji za još jedan svjetski rat. Budući da toliki broj zemalja, i velikih i malih, ima nuklearno oružje, između nacija postoji sve više zamjeranja i neprijateljstava. U takvoj neugodnoj situaciji treći svjetski rat se skoro sigurno ukazuje pred nama. Takav rat će sigurno uključivati atomsko ratovanje, i zato smo svjedoci da se svijet kreće prema strašnom uništenju. Da se poslije Drugog svjetskog rata slijedio put jednakosti i pravde, ne bismo bili svjedoci sadašnjeg stanja svijeta, koji je ponovo progutan u plamenovima rata.

Kao što svi znamo, glavni uzroci koji su vodili Drugom svjetskom ratu bili su neuspjeh Lige naroda i ekonomske krize, koje su počele 1932. Danas, vodeći ekonomisti tvrde da postoje mnogobrojne sličnosti između sadašnje ekonomske krize i one 1932. Opažamo da su ponovo politički i ekonomski problemi doveli do ratova između manjih nacija i da unutrašnji nered i nezadovoljstvo postaju rašireni u ovim zemljama. Ovo će na kraju dovesti do toga da na kormilo vlasti izrone određene sile koje će nas voditi svjetskom ratu. Ako sukob manjih zemalja ne može biti riješen kroz politiku i diplomatiju, to će voditi stvaranju novih blokova i grupa u svijetu. Ovo će biti prethodnica za izbijanje trećeg svjetskog rata. Prema tome, ja vjerujem da je sada, umjesto da se usredsređujete na napredak svijeta, važnije i zaista neophodno da hitno pojačamo svoje napore i spasimo svijet od ovog uništenja. Hitna je potreba da ljudi prepoznaju svog Jednog Boga, Koji je naš Stvaralac, jer ovo je jedina garancija za preživljavanje čovječanstva; inače, svijet će nastaviti naglo ići prema samouništenju.


Moja usrdna molba Vama i svim svjetskim vođama jeste da umjesto upotrebe sile u savladavanju druge nacije, upotrijebite diplomatiju, dijalog i mudrost. Glavne sile svijeta, kao što su SAD, trebaju igrati svoju ulogu u ostvarivanju mira. One ne trebaju koristiti postupke manjih nacija kao izgovor da remete sklad u svijetu. Trenutno, nuklearno naoružanje ne posjeduju samo SAD i druge velike sile; zapravo, čak i relativno manje zemlje imaju nuklearno naoružanje masovnog uništenja, dok su oni na vlasti često vođe koji postupaju bez razmišljanja ili obzira i odmah se prihvataju oružja. Prema tome, moj ponizni zahtjev Vama jeste da se borite koliko god možete da spriječite velike i male sile u izbijanju trećeg svjetskog rata. Ako ne uspijemo u ovom zadatku, nema nikakve sumnje da onda djelovanje i posljedice takvog rata neće biti ograničeni samo na siromašne zemlje Azije, Evrope i Amerike; zapravo, naše buduće generacije će morati podnositi strašne posljedice naših postupaka i svuda u svijetu će se rađati onesposobljena i unakažena djeca. Oni nikada neće oprostiti svojim precima koji su svijet doveli do globalne katastrofe. Umjesto da budemo se brinemo samo za svoje vlastite interese, trebamo razmišljati o našim budućim generacijama i boriti se da za njih stvorimo svjetliju budućnost. Da Uzvišeni Allah osposobi Vas i sve svjetske vođe da shvatite ovu poruku.

Iskreno Vaš,


pismo premi jeru kanade


Gospodinu Stephenu HarperuPremijeru KanadeOttava, Ontario

8. mart 2012.

Poštovani Premijeru,

U svjetlu strašnog stanja stvari koje se razvija u svijetu, smatrao sam da je neophodno da Vam pišem, budući da ste Vi premijer Kanade i prema tome imate ovlaštenje da donosite odluke koje će utjecati na budućnost Vaše nacije i svijeta općenito. Trenutno u svijetu vlada velika uzburkanost i uznemirenost. U nekim oblastima su izbili ratovi malih razmjera. Nažalost, ve-like sile nisu bile uspješne (kako se očekivalo) u svojim naporima da postignu mir u ovim ra-tom pogođenim oblastima. Globalno, vidimo da se skoro svaka zemlja bavi aktivnostima u po-maganju ili suprotstavljanju drugim zemljama. Međutim, zahtjevi pravde nisu zadovoljeni. Ako posmatramo sadašnje stanje stvari u svijetu, sa žaljenjem uviđamo da su već položeni temelji za još jedan svjetski rat. Budući da toliki broj zemalja ima nuklearno oružje, među zemljama rastu zamjeranja i mržnja. U takvom stanju stvari treći svjetski rat se gotovo sigurno ukazuje pred nama. Takav rat će sigurno uključivati atomsko ratovanje, i zato smo svjedoci da se svijet kreće ka strašnom uništenju. Da se poslije Drugog svjetskog rata slijedio put pravde, ne bismo bili svjedoci sadašnjeg stanja svijeta, koji je danas ponovo progutan u plamenovima rata.

Kao što nam je poznato, glavni uzroci koji su vodili svjetskom ratu bili su neuspjeh Lige naroda i ekonomska kriza, koja je počela 1932. Danas, vodeći ekonomisti tvrde da postoje mnogobrojne sličnosti između sadašnje ekonomske krize i one iz 1932. Opažamo da su politički i ekonomski problemi ponovo doveli do ratova između manjih nacija i da unutrašnji nesklad i nezadovoljstvo postaju sve veći unutar ovih zemalja. Ovo će na kraju dovesti do toga da na kormilo vlasti izbiju određene sile koje će nas voditi svjetskom ratu. Ako u manjim zemljama sukob ne može biti riješen kroz politiku i diplomatiju, to će voditi do stvaranja novih blokova i grupisanja u svijetu. Ovo će biti prethodnica za izbijanje trećeg svjetskog rata. Odatle, ja vjerujem da sada, umjesto da se usredsredite na napredak svijeta, važnije je, i zaista neophodno, da hitno pojačamo napore da svijet spasimo od ovog uništenja. Hitna je potreba za ljude da prepoznaju svog Jednog Boga, Koji je naš Stvaralac. Ovo je jedina garancija za preživljavanje čovječanstva; inače, svijet će nastaviti naglo ići prema samouništenju.

Kanađani se u širokim krugovima smatraju jednom od najpravednijih zemalja u svijetu. Vaša nacija se obično ne upliće u unutrašnje probleme drugih zemalja. Osim toga, mi Ahmadija muslimanska zajednica imamo posebne veze prijateljstva s narodom Kanade. Prema tome, ja


Vas usrdno molim da se borite koliko god možete da spriječite veće i manje sile od toga da nas vode u razarajući treći svjetski rat.

Ono što ja tražim od Vas, i zaista od svih svjetskih vođa, jeste da umjesto upotrebe sile u savladavanju druge nacije koristite diplomatiju, dijalog i mudrost. Glavne sile svijeta, kao što je Kanada, trebaju odigrati svoju ulogu u uspostavljanju mira. Oni ne trebaju koristiti postupke manjih nacija kao izgovor da remete sklad u svijetu. Trenutno nuklearno oružje nemaju samo glavne svjetske sile, nego čak i relativno manje zemlje sada imaju takvo oružje masovnog razaranja i oni koji su na vlasti takve su vođe koji postupaju bez obzira i razmišljanja i brzi su na korištenju oružja. Prema tome, moj ponizni zahtjev Vama da upotrijebite svu svoju energiju i napore da spriječite izbijanje trećeg svjetskog rata. Nema nikakve sumnje da, ako ne uspijemo u ovom zadatku, djelovanje i posljedice takvog rata neće biti ograničene samo na siromašne zemlje Azije, Evrope i Amerike; zapravo, naše buduće generacije će morati snositi strašne posljedice naših postupaka i svuda u svijetu će se rađati onesposobljena i unakažena djeca. Oni nikada neće oprostiti svojim precima što su svijet doveli do globalne katastrofe. Umjesto da brinemo samo za svoje vlastite interese, mi trebamo misliti na naše buduće generacije i boriti se da za njih stvorimo svjetliju budućnost. Da Uzvišeni Bog osposobi Vas i sve svjetske vođe da shvatite ovu poruku.

Iskreno Vaš,


pismo čuvaru dvaju svetih mjesta, kralju kraljevst va

saudi jske arabi je


Čuvaru dvaju svetih mjestaKralju Saudijske Arabije Abdullahu bin Abdul-Azizu al-SauduRijad, Saudijska Arabija

28. mart 2012.

Poštovani kralju Abdullahu,


Pišem Vam s namjerom da istaknem jedno od najvažnijih pitanja, zato što kao čuvar dvaju svetih mjesta i kao kralj Saudijske Arabije Vi imate veoma visok položaj u muslimanskom ummetu. Unutar Vaše zemlje nalaze se dva najsvetija mjesta u islamu, Mekka i Medina Al-Munevvera – i voljeti ih čini dio vjere muslimana. Ova mjesta su također centri za duhovni napredak i muslimani ih jako cijene. Iz ovog razloga muslimani i muslimanske vlade Vam daju poseban položaj. Ovaj položaj zahtijeva, s jedne strane, da trebate ispravno voditi muslimanski ummet, a s druge, da se trebate truditi da stvorite atmosferu mira i sklada u muslimanskim zemljama. Također, trebate nastojati da razvijete uzajamnu ljubav i saosjećanje među muslimanima i da ih poučite u pogledu suštine:

Najzad, trebate se boriti da stvorite mir u cijelom svijetu za dobrobit čitavog čovječanstva. Kao poglavar Ahmadija muslimanskog Džemata i halifa Obećanog Mesije i Imama Mehdija, a.s., moja usrdna molba Vama jeste da se, bez obzira na određena načelna neslaganja koja postoje između Ahmadija muslimanskog Džemata i drugih zajednica u islamu, ipak trebamo ujediniti u naporu da uspostavimo svjetski mir. Trebamo učiniti sve od sebe da svijet poučimo istinskim učenjima islama, koja su bazirana na ljubavi i miru. Čineći to, možemo odbaciti općenito sva pogrešna shvatanja koja ljudi Zapada i svijeta imaju o islamu. Neprijateljstva prema drugim nacijama ili grupama ne smiju nas sprečavati od pravednog postupanja. Allah Svemoćni kaže u Časnom Kur’anu, u ajetu 3. sure Al-Maida:


‘I nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede na nasilje, zato što su vas oni zaustavljali od Mesdžidil-harama. I pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha, zaista je Allah oštar u kažnjavanju.’

Ovo je vodeći princip koji trebamo imati na umu, tako da možemo ispuniti svoju dužnost da predstavimo prelijepu sliku islama svijetu. Sa iskrenim osjećajima ljubavi i dubokog saosjećanja za sve muslimane širom svijeta, ja od Vas tražim da odigrate svoju ulogu u ovom pogledu.

Vidimo da danas u svijetu neki političari i takozvani učenjaci siju sjeme mržnje protiv islama u pokušaju da kleveću Časnog Poslanika, s.a.v.s. Oni pokušavaju predstaviti potpuno iskrivljena tumačenja učenja Časnog Kur’ana da bi postigli svoje ciljeve. Osim toga, sukob između Izraela i Palestine pogoršava se iz dana u dan, a neprijateljstvo između Izraela i Irana poraslo je do te mjere da je njihov odnos teško narušen. Ovakve okolnosti zahtijevaju da kao izuzetno važan vođa u islamskom ummetu trebate učiniti svaki napor da ove svađe riješite pravdom i jednakošću. Ahmadija muslimanski Džemat čini sve što može da rastjera mržnju protiv islama gdje god i kad god ona izbije. Dok se cijeli muslimanski ummet ne ujedini i ne bude kao jedan, i ne učini napor u ovom pravcu, mir nikada neće biti postignut.

Prema tome, ja Vas molim da učinite sve što možete u ovom pogledu. Ako je zaista suđeno da izbije treći svjetski rat, onda se bar trebamo boriti da osiguramo da taj rat ne potekne iz bilo koje muslimanske zemlje. Nijedna muslimanska zemlja ili nijedan musliman pojedinačno bilo gdje u svijetu, danas ili u budućnosti, ne želi nositi breme krivnje, što je bio varnica globalne propasti, čije će dugoročne posljedice dovesti do toga da će se buduće generacije rađati onesposobljene i unakažene. Jer, ako sada izbije svjetski rat, on će se sigurno voditi nuklearnim oružjem. Mi smo samo djelimično iskusili koliko je pustošenje izazvalo atomsko ratovanje kad su u toku Drugog svjetskog rata dvije atomske bombe bačene na dva grada u Japanu.

Prema tome, o kralju Saudijske Arabije! Iskoristite svu svoju energiju i utjecaj da spasite svijet od uništenja! Neka Vas Svemogući Allah opskrbi Svojom pomoći i potporom. Amin. Uz dove za Vas i za cijeli muslimanski ummet:

Wassalam,

iskreno Vaš,

Mirza Masroor Ahmad Hazreti Halifatul-Mesih VPoglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice

pismo premi jeru dr ž avnog vi jeća

narodne republike kine


Njegovom VisočanstvuPremijeru Državnog vijeća Narodne Republike KineGosp. Wen JiabaoZhongnanhai, Kina

9. april 2013.

Poštovani Premijeru,

Ja Vam šaljem ovo pismo preko jednog svog predstavnika Ahmadija muslimanske zajednice. On je predsjednik naše Zajednice u Kebabiru (Izrael) i pozvan je od ministra za manjine u Kini. Naš predstavnik je predstavljen kineskim službenicima u toku posjete delegacije iz Kine, koja je uključivala zamjenika ministra za manjine, našoj misionarskoj kući u Kebabiru.

Ahmadija muslimanska zajednica je zajednica u islamu koja čvrsto vjeruje da se Mesija i Reformator, za kojeg je bilo određeno da se pojavi u ovo doba kao Mehdi radi upute muslimana, kao Mesija radi upute kršćana i kao uputa za reformu cijelog čovječanstva, zaista pojavio u skladu sa predskazanjima Časnog Poslanika, s.a.v.s., i mi smo ga odatle prihvatili. Njegovo ime je bilo hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., iz Kadiana, Indija. Prema Božijoj naredbi, on je položio temelj za Ahmadija muslimansku zajednicu 1889. Do vremena njegove smrti 1908. stotine hiljada ljudi se pridružilo Zajednici. Poslije njegove smrti, osnovana je institucija halifata. Trenutno smo u eri petog halifata i ja sam peti halifa Obećanog Mesije, a.s.

Izuzetno važan, temeljni aspekt našeg učenja jeste da se u ovoj eri religijski ratovi mogu završiti. Nadalje, mi vjerujemo da svako ko želi da prenese ili širi bilo koje učenje treba to činiti samo u duhu atmosfere ljubavi, saosjećanja i bratstva, tako da može postati izvor osnivanja mira, izmirenja i sklada. Ovaj važan aspekt, koji je baziran na istinskim učenjima islama, Ahmadija muslimanska zajednica potiče i unapređuje svuda širom svijeta. Zajednica je sada raširena u preko 200 zemalja svijeta i ima na milione sljedbenika.

Ja želim da Vam prenesem poruku da svijet trenutno prolazi kroz krajnje težak i opasan period. Zaista, izgleda da se sve brže krećemo ka svjetskom ratu. Vi ste vođa jedne velesile. Uz to, ogroman dio stanovnika živi pod vašom vladom. Vi, također, imate pravo korištenja veta kad se traži u Ujedinjenim nacijama. Prema tome, moja molba vama je da odigrate svoju ulogu i da spasite svijet od uništenja koje se ukazuje pred nama. Bez obzira na nacionalnost, religiju, društvenu klasu ili vjeru, mi se trebamo boriti koliko god možemo da spasimo čovječanstvo.


U Kini je, nakon revolucije, ostvaren veliki napredak i promjena. Poštovani Mao Zedong, koji je bio veliki vođa Vaše nacije, postavio je temelje za visoke moralne standarde, koji se također mogu opisati kao najizvanredniji standardi ljudskih vrijednosti. Iako Vi ne vjerujete u postojanje Boga i Vaši principi su bazirani na moralu, ja želim da Vam objasnim da naš Bog, Koji je Bog kako je islam prikazao, daje objavljeni Kur’an kao uputu za čovječanstvo, i Kur’an usađuje sve moralne vrijenosti po kojima vi postupate, ali on je također ispunjen još većom moralnom uputom. On sadrži prelijepa učenja koja objašnjavaju sredstva uzdržavanja (za život) za ljude i koja utemeljuju ljudske vrijednosti. Ako svijet – muslimana pogotovu – prihvati ova kur’anska učenja, svi problemi i sukobi će biti riješeni i vladat će atmosfera mira i sklada.

Danas Ahmadija muslimanska zajednica nastoji unaprijediti upravo ovu svrhu i cilj u svim dijelovima svijeta. Kroz naše mirovne simpozije i kroz brojne skupove koje održavam sa ljudima i grupama iz svih slojeva društva, ja podsjećam svijet na ovaj važan cilj. Moja je molitva da vođe svijeta postupaju sa mudrošću i da ne dozvole da uzajamna neprijateljstva između nacija i sukobi manjih razmjera izbiju u globalni sukob. Moja molba Vama je također da Vi, kao velesila svijeta, odigrate svoju ulogu da u svijetu utemeljite mir. Spasite svijet od strašnih posljedica svjetskog rata, jer ako takav rat izbije, on će se završiti upotrebom atomskog naoružanja. To će dovesti do toga da dijelovi određenih zemalja i oblasti svijeta budu zbrisani sa lica zemlje. Djelovanje i posljedice atomskog rata neće biti ograničene samo na neposredno pustošenje. Zapravo, dogoročno djelovanje takvog rata će dovesti do toga da će se buduće generacije rađati nesposobne i sa tjelesnim nedostacima. Prema tome, upotrijebite svu svoju energiju, sposobnosti i sredstva u naporu da spasite čovječanstvo od takvih strašnih posljedica. Na koncu će biti u korist Vaše nacije da postupite po ovome. Moja molitva je da sve zemlje svijeta, velike i male, razumiju ovu poruku.

Uz najbolje želje i molitve,iskreno Vaš,

MIRZA MASROOR AHMADHalifatul-Mesih VPoglavar svjetski rašireneAhmadija muslimanske zajednice

pismo premi jeru velike britani je


Premijeru Ujedinjenog KraljevstvaVelike Britanije i Sjeverne IrskeRt. uvaženom Davidu Cameronu10 Downing Street, LondonSW1A 2AAVelika Britanija

15. april 2013.

Poštovani Premijeru!

U svjetlu opasnih i nesigurnih okolnosti kroz koje svijet trenutno prolazi, osjećam neophodnim da Vam pišem. Kao glavni ministar Ujedinjenog Kraljevstva, Vi imate ovlaštenje da donosite odluke koje će utjecati na budućnost Vaše zemlje i svijeta općenito. Danas, svijet ima strašnu potrebu za mirom zato što se iskre rata mogu vidjeti svuda širom svijeta. Mali sukobi između zemalja prijete da prerastu u globalni sukob. Vidimo da je situacija svijeta danas slična onoj u 1932. i ekonomski i politički. Tu su mnoge druge sličnosti i paralele, koje, kad se povežu, čine istu sliku kojoj smo bili svjedoci upravo prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Ako se ove iskre uistinu ikada zapale, bit ćemo svjedoci strašnog scenarija trećeg svjetskog rata. S obzirom da ogroman broj zemalja ima nuklearno naoružanje, takav rat će, nesumnjivo, uključivati atomsko ratovanje. Oružje koje je danas na raspolaganju toliko je razarajuće da može dovesti do toga da se generacije djece rađaju sa teškim genetskim ili fizičkim nedostacima. Japan je zemlja koja je doživjela gnusne posljedice atomskog ratovanja, kad je napadnuta nuklearnim bombama u toku Drugog svjetskog rata, pri čemu su uništena dva njegova grada, premda su nuklearne bombe koje su upotrijebljene u to vrijeme i koje su uzrokovale dalekosežno pustošenje bile mnogo manje razorne moći od atomskog oružja koje danas imaju čak i neke male nacije. Zato je dužnost velesila da sjednu zajedno za pregovarački sto i nađu rješenje da spase čovječanstvo od ruba propasti.

Ono što izaziva veliki strah jeste znanje da nuklearno oružje u manjim zemljama može završiti u rukama ljudi koji se lahko prihvataju oružja i koji ili nemaju sposobnosti ili neće da misle o posljedicama svojih postupaka. Ako glavne sile ne postupaju pravedno, ne uklone razočarenja manjih nacija i ne prihvate veličanstvene i mudre politike, onda će situacija brzo izmaći kontroli i pustošenje koje će slijediti ne može se ni zamisliti. Čak i većina svjetskog stanovništva koja želi mir, također će biti žrtva ovog pustošenja.


Zato je moja žarka želja i molitva da Vi i vođe svih manjih nacija razumiju ovu strašnu stvarnost i tako umjesto prihvatanja agresivne politike i korištenja sile u postizanju svojih ciljeva, trebate se zalagati da prihvatite politiku koja unapređuje i osigurava mir.

Ako pogledate nedavnu prošlost, Britanija je upravljala mnogim zemljama i iza sebe ostavila visok standard pravde i religijske slobode, pogotovu na potkontinentu Indije i Pakistana. Kad je osnivač Ahmadija muslimanske zajednice čestitao Njenom Visočanstvu kraljici Viktoriji njen zlatni jubilej i prenio joj poruku islama, on je osobito molio Boga da velikodušno nagradi Britansku vladu zbog načina na koji je upravljala pravedno i sa jednakošću. On je uveliko hvalio Britansku vladu za njenu pravednu politiku i za poklanjanje religijske slobode. U današnjem svijetu Britanska vlada više ne vlada ovim potkontinentom, ali su ipak principi slobode religije duboko usađeni u britansko društvo i njene zakone, kroz koje svakoj osobi data vjerska sloboda i jednaka prava. Ove godine je proslavljen zlatni jubilej Njene Visosti kraljice Elizabete II, koji je Britaniji dao priliku da svijetu pokaže svoje standarde pravde i iskrenosti. Historija Ahmadija muslimanske zajednice pokazuje da smo mi uvijek priznavali ovu pravdu kad god ju je Britanija pokazala i mi se nadamo da će u budućnosti, također, pravda ostati karakteristično obilježje Britanske vlade, ne samo u religijskim stvarima nego u svakom pogledu, da nikada neće zaboraviti dobre odlike svoje nacije iz prošlosti i da će u sadašnjoj situaciji Britanija odigrati svoju ulogu u utemeljenju mira širom svijeta.

Moja molba Vama jeste da na svakom nivou i u svakom pravcu moramo pokušati koliko god možemo da ugasimo plamenove mržnje. Samo, ako budemo uspješni u ovom naporu, bit ćemo u stanju da garantujemo svjetliju budućnost našim budućim generacijama. Međutim, ako ne uspijemo u ovom zadatku, bez ikakve sumnje kao rezultat nuklearnog ratovanja naše buduće generacije svuda će morati snositi strašne posljedice naših postupaka i nikada neće oprostiti svojim precima što su svijet doveli do globalne katastrofe. Ja Vas ponovo podsjećam da je Britanija, također, jedna od onih zemalja koja može i vrši utjecaj u razvijenom svijetu kao i u nerazvijenim zemljama. Vi možete voditi svijet, ako tako želite, ispunjavanjem zahtjeva jednakosti i pravde. Prema tome, Britanija i druge glavne sile trebaju odigrati svoju ulogu u utemeljivanju svjetskog mira. Da Vas Svemogući Allah osposobi i druge svjetske vođe da razumijete ovu poruku.

Uz najbolje želje i molitve,

iskreno Vaš,


pismo kancel arki n jemačke


Njenoj EkselencijiKancelarki NjemačkeAngeli MarkelBundeskanzleramtWilly-Brandt-Str,110557 Berlin

15. april 2012.

Poštovana Kancelarko!

U svjetlu uznemirujućeg i izuzetno zabrinjavajućeg stanja stvari u svijetu danas, smatrao sam neophodnim da Vam pišem. Kao kancelarka Njemačke, države koja ima značajnu moć i utjecaj u svijetu, Vi imate ovlaštenje da donosite odluke koje će utjecati na vašu državu i na cijeli svijet. Danas, kada se svijet dijeli u blokove, kada raste ekstremizam, a finansijska, politička i ekonomska situacija se pogoršava, postoji hitna potreba da istrijebimo sve vrste mržnje i da postavimo temelje za mir. Ovo se može postići samo poštivanjem svih osjećaja svake osobe. Međutim, kako se ovo nije pravilno provelo, iskreno i besprijekorno, svjetska situacija naglo izmiče kontroli. Vidimo da zahtjevi pravde nisu ispunjeni od strane većine nacija, i kao rezultat toga već je postavljen temelj za još jedan svjetski rat. Brojne zemlje, i velike i male, sada imaju nuklearno oružje. Prema tome, ako sada izbije svjetski rat, vjerovatno se neće voditi uobičajenim oružjem, zapravo, vodit će se atomskim oružjem. Uništenje koje će uslijediti iz nuklearnog sukoba bit će potpuno uništavajuće. Njegovo djelovanje neće biti ograničeno samo na neposredne posljedice. Zapravo, i buduće generacije će biti pogođene njegovim dugoročnim djelovanjima, i djeca će se rađati sa ozbiljnim medicinskim i genetskim nedostacima.

Stoga, moje je vjerovanje da je za uspostavljanje svjetskog mira potrebna istinska pravda, i da se poštuju osjećanja i religijske prakse svih ljudi. Cijenim to što su mnoge zapadne zemlje velikodušno dozvolile ljudima iz siromašnih i nerazvijenih zemalja da se smjeste u njihovim pojedinačnim državama, među kojima su i muslimani, također. Nesumnjivo je da postoji manjina takozvanih muslimana koji se ponašaju potpuno nedolično i koji stvaraju nepovjerenje u srcima ljudi zapadnih nacija. Međutim, treba biti jasno da njihovi postupci nemaju nikakve veze sa islamom. Takvi ekstremisti ne vole istinski Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji je svijetu donio poruku mira, ljubavi i pomirenja. Zaista, postupke samo nekolicine zalutalih, pogrešno upućenih ljudi ne treba koristiti kao podlogu za podizanje prigovora našoj religiji i vrijeđanju osjećaja većine iskrenih i nevinih muslimana. Mir u društvu je dvosmjerni proces i može se postići samo ako su sve strane usmjerene i rade zajedno ka uzajamnom pomirenju.


Zbog nepovjerenja u srcima ljudi Zapada, umjesto da se odnosi između nacija i ljudi popravljaju, reakcija nekih nemuslimana se pogoršava iz dana u dan i stvara jaz između muslimanskog i nemuslimanskog svijeta.

Vidimo da je na temelju neupućenih postupaka određenih muslimanskih grupa i nacija data prednost određenim interesima nekih glavnih sila nad iskrenošću i pravdom. Neke moćne zemlje svijeta žele zadržati lahak pristup bogatstvu i resursima određenih zemalja i žele izbjeći konkurente istim tim resursima. Iz tog razloga često se donose odluke na temelju pomaganja ljudima, ili uspostavljanja svjetskog mira. Nadalje, glavni faktor koji čini pozadinu sadašnjih političkih okolnosti u svijetu je ekonomska propast koja nas vuče prema još jednom svjetskom ratu. Ako bi se istina predočila, onda bi neke od ovih zemalja imale korist jedna od druge na pravedan način, formiranjem prikladnih industrijskih i ekonomskih veza baziranih na poštenom poslovanju. One ne bi pokušavale izvući nezakonitu korist od njihovih resursa, nego bi umjesto toga nastojale da se okupe i uzajamno pomažu jedna drugu. Ukratko, nered koji prevladava u svijetu danas baziran je na najvažnijem faktoru, a to je potpuni nedostatak pravde, što izaziva široku veliku zabrinutost i uznemirenost.

Stoga, moja molba Vama jeste da se borite koliko god možete da spriječite izbijanje svjetskog rata. Iskoristite svu svoju energiju, resurse i utjecaj da svijet spasite od užasnog razaranja koje se ukazuje pred nama. Prema izvještajima, Njemačka će snabdjeti Izrael sa tri moderne podmornice koje mogu biti opremljene atomskim oružjem. Jedan njemački profesor je izjavio da će takva odluka samo služiti da rasplamsa već pojačane zategnutosti između Izraela i Irana. Moramo zapamtiti da atomsko oružje nemaju samo velike sile svijeta, već i relativno male zemlje. Ono što je zabrinjavajuće jeste da se vođe u nekim od ovih malih zemalja odmah prihvataju oružja i izgleda da se ne brinu za posljedice upotrebe takvog oružja. Zato je moj ponizni zahtjev Vama da nastojite koliko god možete da utemeljite mir u svijetu. Ako ne uspijemo u ovom zadatku, nema sumnje da će nuklearni sukob izazvati uništenja koja će imati za posljedicu da se generacija za generacijom rađa sa nedostacima, i koja nikada neće oprostiti svojim precima što su ih odveli u globalnu katastrofu. Neka Vas Svemoćni Bog osposobi, i sve svjetske vođe da shvatite ovu poruku.


iskreno Vaš,


pismo preds jedniku republike francuske


Predsjedniku Republike FrancuskeNjegovoj Ekselenciji Francoisu HollandePalas de I’Elysee55 Rue du Faubourg Saint-Honore75008 Pariz, Francuska

16. maj 2012.

Poštovani gospodine Predsjedniče!

Prije svega želim da iskoristim ovu priliku da Vam čestitam što ste izabrani za novog predsjednika Francuske. Ovo je sigurno velika odgovornost koja Vam je povjerena i odatle se nadam da će narod Francuske, i zaista cijelog svijeta, imati koristi od Vašeg vodstva. U svjetlu stanja stvari u svijetu koje se naglo mijenja, ja sam nedavno napisao pismo Vašem prethodniku, predsjedniku Nicolasu Sarkozyju. U pismu sam podsjetio predsjednika Sarkozyja na njegove odgovornosti kao svjetskog vođe da potpomaže pravdu i od njega sam tražio da upotrijebi svu svoju moć i utjecaj da spriječi izbijanje svjetskog rata. Kao novoizabrani predsjednik Francuske, smatrao sam neophodnim da i Vama, također, pišem sa istom porukom, jer Vi sada imate ovlaštenje da donosite odluke koje će utjecati na Vašu naciju i svijet općenito. Moje je vjerovanje da se svjetske vlade trebaju duboko zabrinuti nad sadašnjim okolnostima u svijetu. Nepravda i neprijateljstvo između nacija prijete da eskaliraju u globalni sukob. U toku prošlog stoljeća vodila su se dva svjetska rata. Poslije Prvog svjetskog rata osnovana je Liga naroda. Međutim, zahtjevi pravde nisu bili ispunjeni i kao posljedica toga došlo je do Drugog svjetskog rata, koji je imao vrhunac u upotrebi atomske bombe. Kao posljedica toga osnovane su Ujedinjene nacije za zaštitu ljudskih prava i za održavanje globalnog mira. Prema tome, razmišljalo se o sredstvima za izbjegavanje rata. Pa ipak, danas vidimo da je već položen temelj za treći svjetski rat. Brojne zemlje, i velike i male, imaju atomske bombe. Ono što je zabrinjavajuće jeste da su neke od manjih nuklearnih sila neodgovorne i neupućene u razorne posljedice takvog oružja. Vrlo je vjerovatno, ako nuklearno oružje bude upotrijebljeno, da će se strašne posljedice odmah pokazati i da će taj dan biti kao smak svijeta. Oružja koja su danas na raspolaganju tako su razorna da mogu voditi tome da se generacija za generacijom rađa s ozbiljnim genetskim ili fizičkim nedostacima. Kažu da se u Japanu, zemlji koja je doživjela razorno pustošenje atomskog ratovanja, iako je prošlo sedam decenija, djelovanje atomskih bombi i dalje pokazuje na novorođenoj djeci.

Prema tome, moj ponizni zahtjev Vama jeste da se borite koliko god možete da istrijebimo neprijateljstva i nepovjerenje među muslimanski i nemuslimanskim svijetom. Neke evropske zemlje prilično su rezervisane u pogledu učenja i tradicija islama i stavile su određene zabrane


na njih, dok druge razmatraju kako da to urade. Neprijateljstvo koje neki ekstremisti, takozvani muslimani već imaju prema Zapadu može ih navesti da reaguju na neprikladan način, što će voditi daljoj religijskoj netoleranciji i razilaženju. Islam je, međutim, miroljubiva religija, koja nas ne poučava da radimo neispravno da bismo zaustavili nešto krivo. Mi, Ahmadija muslimanska zajednica, slijedimo ovaj princip i vjerujemo u miroljubivo rješavanje svih pitanja.

Tužno je što vidimo da manjina muslimana predstavlja potpuno iskrivljenu sliku islama i postupa po svojim pogrešnim vjerovanjima. Ja kažem iz ljubavi prema Časnom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., koji je bio ‘Milost za cijelo čovječanstvo’, da ne vjerujete kako je ovo stvarni islam i tako takve pogrešne postupke uzmete kao dozvolu da vrijeđate osjećanja miroljubive većine muslimana. Nedavno je nemilosrdna i bezosjećajna osoba smrtno pogodila neke francuske vojnike u južnoj Francuskoj bez ikakvog razloga, i onda je nekoliko dana kasnije, ušla u školu i ubila troje nevine jevrejske djece i jednog učitelja. Mi, također, vidimo da se takve okrutnosti redovito događaju u drugim muslimanskim zemljama i tako svi ovi postupci daju protivnicima islama povoda da iskale svoju mržnju i podlogu da na širokom frontu idu za svojim ciljevima. Kao musliman, ja ću objasniti da islam ne odobrava okrutnost ili tlačenje ni na koji način. Časni Kur’an smatra ubijanje jedne nevine osobe bez razloga sličnom ubijanju cijelog čovječanstva. Ovo je naredba koja je bezuvjetna i bez izuzetka. Kur’an dalje kaže – čak i ako jedna zemlja ili ljudi imaju neprijateljstvo prema vama, to vas ne smije zaustaviti da s njima postupate na potpuno pravedan i pošten način. Neprijateljstvo ili suparništvo vas ne smije voditi da se svetite ili da postupate neprikladno. Ako želite da sukob bude riješen na najbolji način, nastojte tragati za miroljubivim rješenjima. Ja cijenim to što su mnoge zapadne zemlje velikodušno odobrile ljudima siromašnih i nerazvijenih zemalja da se smjeste u njihovim zemljama, među kojima su također i muslimani. Zaista, u Vašoj zemlji živi mnogo muslimana i oni su, također, Vaši stanovnici. Većina njih se drže zakona i iskreni su. Nadalje, islam jasno kaže da je ljubav prema svojoj zemlji dio vjere. Ahmadija muslimanska zajednica postupa i unapređuje ovu poruku širom svijeta. I ovo je moja poruka Vama: ako se istinsko učenje islama raširi svuda, onda će zahtjevi iskazivanja ljubavi prema svojoj naciji i miru ostati utemeljeni u svakoj zemlji i između zemalja svijeta.

Moj ponizni zahtjev Vama, i zaista svim svjetskim vođama, jeste da umjesto upotrebe sile u savladavanju drugih nacija koristite diplomatiju, dijalog i mudrost. Glavne sile svijeta, kao što je Francuska, trebaju odigrati svoju ulogu u uspostavljanju mira. Oni ne trebaju koristiti postupke manjih zemalja kao osnovu da remete sklad u svijetu. Prema tome, ja Vas ponovo podsjećam da se borite koliko god možete da spriječite veće i manje sile da ne odu u treći svjetski rat. Nema nikakve sumnje da ako mi ne uspijemo u ovom zadatku, djelovanje i posljedica takvog rata neće biti ograničeni samo na siromašne zemlje Azije, Evrope i Amerike; zapravo će naše buduće generacije morati snositi strašne posljedice naših postupaka i djeca će se svuda u svijetu rađati sa nedostacima. Moja je molitva da vođe svijeta postupaju sa mudrošću i da ne dozvole da uzajamno neprijateljstvo među nacijama i ljudima malih razmjera bukne u globalni sukob. Da Vas Uzvišeni Bog osposobi, i sve svjetske vođe, da shvatite ovu poruku.



iskreno Vaš,


pismo n jenom visočanst vu, kraljici U jedin jenog

Kraljevst va i područ ja britanske

z ajednice naroda


Njenom Visočanstvu kraljici Elizabeti IIKraljici Ujedinjenog Kraljevstva i područja Britanske zajednice narodaBuckingham PalaceLondon SW1 1AAVelika Britanija

19. april 2012.

Vaše Visočanstvo!

Kao poglavar Ahmadija muslimanske zajednice, i u ime miliona članova Ahmadija muslimanske zajednice širom svijeta, ja izražavam svoje srdačne čestitke Njenom Visočanstvu, kraljici, na radosnoj prilici zlatnog jubileja. Mi smo izuzetno zahvalni Svemogućem Bogu što nam je omogućio da uzmemo učešće u ovoj veličanstvenoj proslavi. Svi Ahmadi muslimani, osobito, koji su stanovnici Velike Britanije, imaju veliko zadovoljstvo i ponos zbog zlatnog jubileja. Zbog toga, u njihovo ime, ja prenosim iskrene i srdačne čestitke Njenom Visočanstvu. Da Uzvišeni Bog čuva našu velikodušnu kraljicu vječno u sreći i zadovoljstvu.

Ja molim Plemenitog Boga, Koji je stvorio nebesa i Zemlju, i ispunio ih bezbrojnim blagoslovima za naše održavanje, da On našoj kraljici, čija velikodušna vladavina obuhvata mnoge nezavisne države i narode područja britanske zajednice, podari vječni mir, spokoj i sigurnost. Baš kao što je Njeno Visočanstvo omiljena i poštovana od svih svojih podanika, starih i mladih, naša je molitva da Njeno Visočanstvo bude omiljeno od meleka Božijih. Da Svemoćni i Uzvišeni Bog prospe na Njeno Visočanstvo darežljivo Svoje nebrojene duhovne blagodati i blagoslove, baš kako ju je obdario svjetovnim blagoslovima u izobilju. Kroz ove blagoslove, neka svi stanovnici ove velike nacije budu u stanju da prepoznaju Najvišeg Gospodara i dođu živjeti u uzajamnoj ljubavi i naklonosti. Bez obzira na boju, vjeru, nacionalnost ili religiju, da svi stanovnici Velike Britanije pokažu poštovanje i čast jedan prema drugom do takvog stepena da se pozitivan učinak i utjecaj ovog vladanja proširi izvan ovih obala i raširi među ljudima drugih zemalja svijeta. Neka svijet, čija je većina danas obuhvaćena ratovima, neredima i neprijateljstvima umjesto toga postane džennet mira, ljubavi, bratstva i prijateljstva. Moje je snažno vjerovanje da ova vizija i napori Njenog Visočanstva mogu odigrati istaknutu ulogu u postizanju ovog kritičnog i najvažnijeg cilja.

U posljednjem stoljeću vođena su dva svjetska rata, u kojima su izgubljeni milioni života. Ako danas pritužbe između nacija nastave rasti, to će na kraju voditi izbijanju još jednog svjetskog rata. Moguća upotreba nuklearnog oružja u svjetskom ratu značit će da će se svijet osvjedočiti


u neizrecivom i strašnom razaranju. Da Bog spriječi izbijanje takve katastrofe i da ljudi svijeta poprime mudrost i razum. Moj ponizni zahtjev Njenom Visočanstvu jeste da iskoristi radosnu proslavu zlatnog jubileja, kao blagonaklonost prema čovječanstvu, da podsjeti sve ljude kako sve nacije, bilo velike ili male, trebaju živjeti u uzajamnoj ljubavi, miru i skladu.

U vezi s ovim, u sretnoj prilici zlatnog jubileja, ja također želim ponizno zatražiti od Njenog Visočanstva da svijetu uputi poruku da sljedbenici bilo koje religije, čak i oni koji ne vjeruju u Boga, trebaju uvijek poštovati osjećanja ljudi druge vjere. Danas u svijetu prevladava pogrešno shvatanje u pogledu islama. Ovo, s jedne strane, vrijeđa osjećanja miroljubivih muslimana, dok, s druge, razvija prezir i nepovjerenje prema islamu u srcima nemuslimana. Prema tome, to bi bio postupak velike ljubaznosti i naklonosti prema sljedbenicima svih religija i zaista prema cijelom svijetu ako Njeno Visočanstvo savjetuje sve ljude da poštuju religije i njihove sljedbenike. Da Plemeniti Gospodar omogući Svoju pomoć i potporu našoj kraljici u ispunjavanju ovog cilja.Kao što sam spomenuo na početku ovog pisma, ja sam poglavar svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice. U ovom pogledu, ja želim pružiti vrlo kratak pregled o našoj Zajednici. Ahmadija muslimanska zajednica čvrsto vjeruje da Obećani Mesija i Reformator, za kojeg je, prema predskazanjima Časnog poslanika Muhammeda, a.s., i prošlih poslanika, bilo određeno da se pojavi u ovo doba, nije niko drugi nego hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., iz Kadiana. 1889. on je osnovao čistu i religijsku zajednicu – Ahmadija muslimansku zajednicu. Njegova svrha u osnivanju zajednice bila je da utemelji odnos između čovjeka i Boga i da ljude uputi na ispunjavanje međusobnih prava tako da mogu živjeti u uzajamnom poštovanju i dobronamjernosti. Kad je hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., umro 1908, imao je oko 400.000 sljedbenika. Poslije njegove smrti osnovan je sistem halifata u skladu sa Božijom voljom i sada je ovaj ponizni Božiji rob peti halifa Obećanog Mesije, a.s. Prema tome, Ahmadija muslimanska zajednica nastoji da unaprijedi misiju svog osnivača širom svijeta. Naša poruka je poruka ljubavi, pomirenja i bratstva i naš moto je: ‘Ljubav svakome, mržnja nikome’. Zaista, ovo ukratko utjelovljuje prelijepa učenja islama.

Bit će umjesno da ovdje spomenem kako je ugodna slučajnost da je u toku ere osnivača Ahmadija muslimanske zajednice bio proslavljen zlatni jubilej Njenog Visočanstva kraljice Viktorije. U to vrijeme je osnivač Ahmadija muslimanske zajednice napisao knjigu pod nazivom ‘Dar za Kraljicu’, u kojoj je napisao čestitke kraljici Viktoriji. U svojoj poruci hazreti Mirza Ghulam Ahmed, a.s., čestitao je kraljici na njenom zlatnom jubileju i na načinu u kojem su svi potčinjeni pod njenom upravom, uključujući i ljude poluotoka Indije, imali pravdu i omogućena im je religijska sloboda i živjeli su u miru. On je predstavio prelijepa učenja islama i objasnio svrhu svoga dolaska i tvrdnje. Iako je ljudima poluotoka data nezavisnost od Britanske vlade, činjenica da je u Britaniji vlada dozvolila ljudima raznih religija, bez obzira na porijeklo, da žive ovdje i dala im jednaka prava, slobodu religije i slobodu da izraze i propagiraju svoja vjerovanja. To je dalekosežan dokaz britanskog vrlo visokog nivoa tolerancije.

Danas hiljade Ahmadi muslimana žive u Velikoj Britaniji. Mnogi od njih su pobjegli da traže sklonište od proganjanja sa kojim su se suočili u svojim zemljama. Pod velikodušnom upravom Njenog Visočanstva oni uživaju miran život u kojem imaju pravdu i slobodu religije. Za ovu velikodušnost ja ponovo želim da izrazim svoju zahvalnost iz sveg srca našoj plemenitoj kraljici.Ja ću svoje pismo završiti sljedećom molitvom za Njeno Visočanstvo, koja je zapravo ista molitva koju je učinio osnivač Ahmadija muslimanske zajednice za Njeno Visočanstvo kraljicu Viktoriju:


“O Moćni i Plemeniti Bože! Kroz svoju milost i blagoslove čuvaj našu počasnu Kraljicu zauvijek radosnom, na isti način kako mi živimo radosno pod njenom dobrotvornom i dobroćudnom upravom. Svemogući Bože! Budi ljubazan i pun ljubavi prema njoj, na isti način kako mi živimo u miru i blagostanju pod njenom velikodušnom i ljubaznom upravom.”

Nadalje, moja je molitva da Uzvišeni Bog uputi našu počasnu kraljicu na način na koji je On zadovoljan. Da Svemogući Bog uputi potomke Njenog Visočanstva da budu utemeljeni na istini i da upućuju druge na to. Da atributi pravde i slobode i dalje ostanu vodeći principi Britanske monarhije. Ja još jednom čestitam Njenom Visočanstvu od srca u ovoj prilici velike radosti.

Iskazujem srdačne i iskrene čestitke našoj plemenitoj kraljici.

Uz najbolje želje i molitve,iskreno Vaš,


pismo vrhovnom vođi isl a mske republike iran


Vrhovnom vođi Islamske Republike IranAyatollah Syed Ali Hosseini KhameneTeheran, Iran

14. maj 2012.

Poštovani Ayatollah!


Svemogući Allah Vam je omogućio da služite islamu u Iranu i sada vlada Irana radi pod Vašim nadzorom. Ovo zahtijeva da se borimo koliko god možemo da svijetu prenesemo ispravna islamska učenja. Kao muslimani, mi trebamo nastojati da poučimo svijet da živi u miru, ljubavi i skladu. Pogotovo muslimanske vođe trebaju hitno obratiti pažnju na ovo. Iz ovog razloga moja molba Vama jeste da skrenete pažnju svoje vlade na njenu odgovornost da utemelji mir u svijetu. Ako Iran bude napadnut, on ima pravo da se brani da spasi zemlju. Međutim, on ne treba poticati napad i poduzeti prvi korak u bilo kojem sukobu. Umjesto toga, treba učiniti napore da se ostave u stranu religijske razlike i nastoji ujediniti na zajedničkim vrijednostima. Nalazimo da je upravo ovaj pristup bio prihvaćen u istoriji islama.

Ja Vam pišem ovo pismo iz razloga što sam vjernik, nasljednik i halifa Obećanog Mesije i Imama Mehdija, a.s., čiji je dolazak u ovom dobu predskazao Časni poslanik Muhammed, a.s. Zajednica koju je on osnovao poznata je kao Ahmadija muslimanska zajednica. Allahovom milošću, zajednica se sada raširila u 200 zemalja svijeta i ima milione predanih sljedbenika širom svijeta. Naša je žarka želja da uputimo svijet prema životu uzajamne ljubavi i mira. Za ovaj cilj ja neprestano skrećem pažnju ljudi sa svih životnih puteva. Tako sam nedavno pisao glavnom ministru Izraela, predsjedniku Američkih država i drugim svjetskim vođama. Također sam u ovom pogledu pisao papi Benediktu XVI.

Kao duhovni vođa velike islamske nacije, ja se nadam da ćete se složiti da ako se cijeli musli-manski ummet ujedini i radi zajedno, može biti postignut svjetski mir. Mi ne trebamo besmis-leno dalje raspirivati neprijateljstva i zamjeranja. Umjesto toga, trebamo tragati za prilikama da utemeljimo mir i spokoj. Nadalje, čak i neprijateljstvo ili suprotstavljanje drugima ne treba biti lišeno pravde. Ovo je ono čemu smo poučeni u Časnom Kur’anu.


Da Allah osposobi cijeli muslimanski ummet i sve muslimanske vlade da razumiju moju poruku, tako da se pripreme da odigraju svoje pojedinačne uloge u naporu da se u svijetu uspostavi mir.Moja ljubav prema čovječanstvu razvijena je iz ljubavi prema cijelom muslimanskom ummetu, i zbog toga što sam član ummeta (onoga koji je bio) ‘Milost za cijelo čovječanstvo’. Ono što me je navelo da vam napišem ovo pismo jeste lični motiv. Da Allah osposobi vođe svijeta da razumiju moje riječi i da aktivno igraju ulogu u uspostavljanju svjetskog mira. Inače, žurba i nepromišljenost bilo koje nacije vodi u cijelosti ka rasplamsalom ratu između dvije nacije. Takav sukob neće biti ograničen samo na ove zemlje. Zapravo, plamen rata će obuhvatiti cijeli svijet. Prema tome, sasvim je vjerovatno da će izbiti svjetski rat, koji se neće voditi uobičajenim oružjem, nego zapravo atomskim oružjem. Nuklearni rat će dovesti do strašnih i razarajućih posljedica da one neće samo utjecati na one koji su prisutni u svijetu u to vrijeme, nego će dugoročna djelovanja takvog rata ostaviti strašan ‘dar’ budućim generacijama da se rađaju nesposobni i sa tjelesnim nedostacima. Iz ovog razloga nijedna zemlja ne treba zamišljati da je sigurna od predstojećeg uništenja.

Zato Vas još jednom, u ime Allaha i Njegovog Poslanika, i iz saosjećanja i ljubavi prema čovječanstvu, molim da odigrate svoju ulogu u utemeljivanju mira u svijetu.

Uz najbolje želje i molitve,vesalam,

iskreno Vaš,


pismo preds jedniku ruske federaci je


Njegova VisostGosp. Vladimir PutinPredsjednik Ruske FederacijeKremlin23 Ilyinka UlicaMoskva, 103132 Rusija

18. septembar 2013.

Poštovani gospodine Predsjedniče,

Pišem Vam ovo pismo kao Poglavar Ahmadija muslimanske zajednice koja je raširena je u 204 zemlje svijeta i u cjelosti miroljubiva i unapređuje mir.

Zbog prevladavajućih okolnosti u svijetu, ja sam u svojim raznim govorima i obraćanjima podsjetio ljude svijeta na njihove dužnosti prema svom Stvaraocu i svojim bližnjima. Nažalost, nisam imao priliku da s Vama direktno razgovaram, međutim, sadašnje širenje situacije u Siriji potaklo me je da vam pišem i pohvalim Vaš napor u okupljanju svijeta za stolom dijaloga umjesto bojnog polja. Napad bi izložio ratnoj opasnosti, ne samo u toj oblasti nego bi mogao voditi svjetskom ratu. Bilo mi je drago kad sam pročitao Vaš nedavni članak u glavnim zapadnim novinama u kojem ste istakli da je takav način postupanja izuzetno opasan i može voditi širenju rata. Zbog Vašeg stajališta, glavne sile su se uzdržale i posvojile više pomirljivo stajalište, slažući se da ovo pitanje riješe kroz dipolomatske kanale. Ja sigurno vjerujem da je ovo spasilo svijet od ogromnog i širokog razaranja. Pogotovo se slažem s Vašim gledištem – ako zemlje odluče da reaguju neovisno i naprave jednostrane odluke, onda bi Ujedinjene nacije podnijele istu sudbinu kao Liga naroda i propale bi. Sigurno je da su se nedavno zapalile iskre rata ali izgleda da su se one sada prilično stišale. Da Svemogući Allah omogući da ove iskre rata budu potpuno uklonjene kao rezultat pozitivnog postupka koji je poduzet. Da se glavne sile počnu brinuti i poštovati manje nacije i ispune svoje dužnosti koje imaju, umjesto da se samo brinu za svoju vlastitu moć veta.

U svakom slučaju, Vaši napori ka utemeljenju mira su me obavezali da Vam napišem ovo pismo zahvalnosti. Ja molim (Boga) da ovo ne bude privremeni napor nego zapravo nada i molim da uvijek činite napore ka miru. Da Vas Allah osposobi da ovako postupate.


Radi svjetskog mira, kad god imam priliku, ja skrećem pažnju ljudi na utemeljivanje mira kroz pravdu. Neke od svojih govora sam objavio u knjizi pod nazivom Svjetska kriza i put do mira. Kao poklon Vama, prilažem kopiju ove knjige.


MIRZA MASROOR AHMADHalifatul-Mesih V Poglavar svjetski rašireneAhmadija muslimanske zajednice

BILJEŠKA IZDAVAČA

Molim vas obratite pažnju da u prijevodu koji slijedi, riječi Obećanog Mesije, a.s., nisu date u zagradama, a ako je prevodilac dodao bilo kakve riječi ili fraze u svrhu objašnjenja, one su stavljene u zagrade. Podbilješke koje je dao izdavač označene su uz riječ ‘izdavač’. Svi navodi su, ukoliko nije drugačije naznačeno, iz engleskog prijevoda Časnog Kur’ana od hazreti Maulavi Šer Alija, r.a.

Korištene su sljedeće skraćenice. Čitaocima savjetujemo da pročitaju cijela značenja skraćenica dok čitaju knjigu:

s.a.v.s. – sallallahu aleihi ve sellem, što znači ‘da mir i blagoslovi Allahovi budu s njim’, napisano je poslije imena Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

a.s. – alejhis-selam, što znači ‘neka je mir s njim’. Napisano je poslije imena drugih poslanika pored Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.


r.a. – radjallahu anuhu/anha/anhum, što znači ‘da Allah bude zadovoljan s njim/njom/njima’. Napisano je poslije imena ashaba Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., ili Obećanog Mesije, a.s.

a.t.b.a. – ajjadahullahu Ta’ala binasrihil -’Aziz, što znači ‘da mu Allah Svemogući pomogne svojom moćnom pomoći’. Napisano je poslije imena sadašnjeg poglavara Ahmadija muslimanskog Džemata hazreti Mirze Masroor Ahmada, halifatul-Mesiha V, a.t.b.a.

Izdavač

kratki r ječnik

Ahmadija muslimanski Džemat – Zajednica muslimana koji su prihvatili tvrdnje hazreti Mirze Ghulam Ahmada, a.s., iz Kadiana, kao Obećanog Mesije i Mehdija. Zajednicu je osnovao hazreti Mirza Ghulam Ahmad, a.s., 1889. i sada je pod vodstvom petog halife – hazreti Mirze Masroor Ahmada (da Allah bude njegova pomoć). Zajednica je također poznata kao Džemat Ahmadija. Član Zajednice se zove Ahmadi musliman ili jednostavno Ahmadi.

Al-Imam al-Mehdi – titula koju je Obećanom Reformatoru dao Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s. To znači ‘upućeni vođa’.

Amin – izraz koji se izgovara poslije molitve, a znači ‘da Allah učini tako’.

Assalamo ‘aleikum ve rahmetullahi ve berekatuhu – tradicionalni islamski pozdrav koji znači ‘neka je mir na vama i milost Allahova i Njegova samilost’.


Hazreti – izraz koji se upotrebljava za osobu utvrđene bogobojaznosti i pobožnosti; doslovno znači ‘njegovo/njeno visočanstvo’.

Časni Poslanik, s.a.v.s. – izraz upotrijebljen samo za osnivača islama hazreti Muhammeda, da mir i blagoslovi Allahovi budu na njemu.

Časni Kur’an – Knjiga koju je Allah poslao za uputu čovječanstva. Ona je objavljena riječ po riječ Časnom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., u periodu od dvadeset tri godine.

Halifa – nasljednik. Allahov halifa je izraz upotrijebljen za poslanika. Halifa poslanika odnosi se na njegovog nasljednika koji nastavlja njegovu misiju.

Halifatul-Mesih – izraz koji Ahmadija muslimanski Džemat upotrebljava da označi nasljednika Obećanog Mesije, a.s.

Hilafet – doslovno značenje izraza je nasljedništvo.

Mehdi – doslovan prijevod ove riječi je ‘upućeni’. Ovo je titula koju je Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., dao očekivanom Reformatoru kasnijeg doba.

Obećani Mesija – ovaj se izraz odnosi na Osnivača Ahmadija muslimanskog Džemata hazreti Mirzu Ghulam Ahmada, a.s., iz Kadiana. On je tvrdio da je poslan od Allaha u skladu sa predskazanjima Časnog Poslanika, s.a.v.s., u dolasku al-Imama al-Mehdija (upućenog Vođe) i Mesije.

274 SVJETSKA KRIZA I PUT DO MIRA

pisma vjetskim 2ama 275 - ahmadija.ba€¦ · gdje je prve dvije školske godine obavljao ... kao...

Documents