KAZALO

Konanost pouka i plima karizme

Odlazak iz Hrvatske

Ubojstvo i parika istraga

Kontroverze ubojstva Joze Miloa - kazna, osveta iliUdbina podvala?

Istraga u Hrvatskoj

Sluaj Petra Gudelja - Juda, cinker ili rtva vlastiteumiljenosti i pohlepe?

Sluaj Blagoja Zelia - to je preutio?

Razgoliavanje "Pitagore"

Tko je Vinko Sindii?

Hrvatski Interpol dovodi Sindiia u Hrvatsku

Sindiieva obrana

Rije nakladnika

4

"Ono to ti alje sudbinapodnesi!

Tko izdri,bit e okrunjen"

Johan Gottfried HERDER"Die wiedergefundenen Shne"

KONANOST POUKA I PLIMAKARIZME

U cijelom nizu pouaka na kojima se temelji ljudsko znanje ilogika promiljanja neprijeporno znaajno mjesto zauzimaPitagorin poak. Ime tvorca toga temeljnoga pouka euklidskegeometrije zlouporabljeno je, danas ve davne 1978. godine kakobi se rukom plaenog ubojice zaustavio plimni val mladogahrvatskog intelektualca koji je svojom pojavom u krugovimahrvatske emigracije u zapadnoj Europi unio ozraje nade, vizije,izglednosti politikih ciljeva i nove kohezije.

Asketizam magnetizma voe koga je Bruno ivom i pisanomrjeju irio u Mnchenu, Stuttgartu, Stockholmu, Londonu,Parizu..., bio je, ini se, vie nego dostatan razlog za pokretanjeUdbina mehanizma hajke jer, prema rijeima jednoga od efovatadanje zagrebake Udbe, Bruno je "pisac, a pisci su najopasniji.On prodaje ideje, a IDEJE SU NAJOPASNIJA ROBA".

Stoga se trebalo "koncentrirati na pjesnika" i u njegovu sesluaju "nije smjelo pogrijeiti".

Devize se nisu tedile. Aktivirana je paukova mrea Udbinihdounika i pasa krvosljednika. Provjereni "killeri" krenuli su premapaljbenim poloajima i punili spremnike svojih alata smrti. O opas-nosti koju je Bui predstavljao za opstojnost tadanjeg jugoslaven-skog sustava govori injenica kako je operaciju "Pitagorin pouak"

5

koordinirao Stanko olak, ef Udbinog Odjela za emigraciju ubeogradskoj centrali. ak do osobnog uvjeravanja kako e hitci eli-minirati cilj.

Meutim, Brunu je bilo iznimno teko pratiti. Iskustvom ukomunistikim kazamatima prekaljena fightera, za neupuenenespojiva pojma pjesniku i intelektualcu njegova kova, Bruno jedugo vremena, esto mijenjajui gradove i drave svojih boravita,vukao Udbine krvosljednike za nos. Sve do kobne parike noi 16.listopada 1978.

Jedan od mnotva umreenih ubojica zaustavio je tvarnostnjegove ovozemaljske mobilizatorske misije. Ali, smrtonosni hitcikoje je te noi u Brunu ispalio "mali, zdepasti kratkokosi mukaraceuropskog tipa, odjeven u jaknu" nepovratno su nagrizli i dravniustroj protiv koga se Bruno borio od svojih gimnazijskih dana domuenike smrti.

Udbin ubojica te je parike noi prekinuo ivotni put ovoze-maljskog Brune te i ne htijui zapalio vatru legende i pokrenuotsunami iji su plimni valovi godine 1990. zbrisali versajsko-jaltske zablude umotvoraca 32. stupnja kotskog obreda.

Krutost i matematika odreenost Udbine hajke uokvirene usamouvjerenost i nedodirljivost promiljanja kako e se uklanjan-jem pjesnika zaustaviti plimni val njegove misije, ve je telistopadske parike noi pala na koljena pred upozorbom jerihon-skog eha Brunine due koja je naputala njegovo ovozemaljskotvarno oblije, ali je ostala pokretakom snagom ostvarenja snaneovisne Hrvatske drave.

6

OPERACIJA "PITAGORINPOUAK" KAO IZVOZNAVARIJANTA DRAVNOG

TERORIZMA

Pozornije itanje sklopnog izvjea Parike policije iz vreme-na istrage o ubojstvu Ante Brune Buia loginim postavlja pitanjeo razlozima tadanjeg birokratskog odnosa zapadnoeuropskih poli-cija i tajnih slubi prema crnom serijalu ubojstava hrvatskih emi-granata.

Odgovor trai i pitanje zato su, primjerice njemaki BND,britanski MI-5 i MI-6, te francuski Deuxieme bureau 60-ih , 70-ihi 80-ih utke prelazili preko neprijeporno razvidnih akata dravnogterorizma tadanje SFRJ, biljeei ih tek kao sluajeve u crnim kro-nikama. Neshvatljiva je i injenica da su tadanje vladajue garni-ture zapadnoeuropskih drava, Amerike i Australije gotovim inomprihvaale tadanja "pojanjenja" beogradske "Politike" kako su svata ubojstva zapravo "obrauni unutar faistikog podzemlja" (!?!).

S druge strane poteze, primjerice Mire Bareia i ZvonkaBuia, koji su za cilj imali tek svrnuti pozornost svjetske javnostina zabrinjavajue razmjere politikog terora nad Hrvatima uTitovoj Jugoslaviji, definirali su kao terorizam, a poiniteljedrastino kanjavali, ak i doivotnom robijom.

Razloge takva stanja, uz politiku pragmatiku viih interesaodravanja odnosa snaga na europskome kontinentu definiranogokvirima hladnoga rata, moramo traiti i u viedesetljetnom djelo-vanju beogradske promibene kuhinje temeljenom na nametnutojtezi o genocidnosti hrvatskog naroda.

Opasnost po takvu promibenu shemu neprijeporno je bila iBrunina razrada i primjena ideje o svehrvatskoj pomirbi. Stoga suistou intelektualno-politikog djelovanja i ideja Brune Buia,

7

prije i poslije njegova ubojstva, cijelim nizom "diplomatskih" pam-fleta pokuavali kontaminirati svoenjem njegova djelovanja nazajedniki nazivnik stajalita kako je za "oslobaanje Hrvatskeznaajnija jedna teroristika akcija od stotinu propagandnih".

Meutim, pokazalo se kako je metodama sitne raunicebeogradske arije na dulje vrijeme nemogue svijetu dokazivati jed-noznanost matematike odreenosti stvarnoga Pitagorina pouka,te da euklidska vjenost formule c2 = a2 + b2, kad-tad poalje iglavnicu i kamate na naplatu.

MORBIDNOST BALKANIZMAUDBINIH PLAENIH UBOJICA

Neovisno o tome hoe li zagrebaki upanijski sud ikadustvrditi je li Sindii kriv za ubojstvo Brune Buia ili ne, njegovapojavnost kao prototipa transgraninog krvnika "u ime naroda idrave" sama po sebi namee skicu socio-psiholokoga profila takvegrupacije "dravnih slubenika" koji su do prvih demokratskihviestranakih izbora godine 1990. pozorno pratili svaki nakorak. Biljeili tko i to pria. Tko, zato, kada i kod koga putuje uinozemstvo. Tko je krstio dijete, a tko se vjenao u crkvi. Tko slaviBoi. Tko pria protiv Tita i Partije ...

Danas je razvidno kako su "Sindiii" kao egzekutorski dio dogodine 1990. svedohvatne Udbine mree planera, organizatora inalogodavaca redovito birani iz miljea drutvenog otpada.

Lojalnost bivoj dravi i Partiji, do spremnosti na serijskoubijanje prokazanih meta, kupovana je oprostom ranijih grijeha.

Obavljeni poslovi bogato su nagraivani privilegijama inovcem iz dravnog prorauna koji je u to vrijeme u najveem pos-totku svojim radom punila upravo Hrvatska, iji su domoljubidesetljeima bili na najveem udaru beogradske represivne eline

8

metle.Sindii je neprijeporno prototip takva dravnoga krvnika

nigdje, osim za tajne pismohrane, slubeno evidentirana u ustro-jbenim shemama Slube dravne sigurnosti bive drave.

Znaajkama svoga mentalnog i socio-psiholokog sklopauklapa se do tanina u okvire balkanizma vuka samotnjaka - brbl-javi i razmetljivi hedonist, lokalni siledija, grubi i krvoedniegzekutor koji je svoje "svijetle" (!?!) zadae hladnokrvno provodiomorbidnou divlje osobe svjetonazorski neuklopive u drutvenivrijednosni sustav.

Tako se ponaa i danas. Voen uroenim instinktom dresir-ane zvijeri koja trai krv, jo uvijek oekuje kako e ga gazde, bivii jo uvijek djelatni i prepoznatljivi, pohvaliti, potapati po ramenui nagraditi kockom eera. Moebitno i uzeti u zatitu. Nesvjestannovoga vrijednosnoga drutvenog sklopa jo uvijek ne pokazujespremnost na nunost polaganja rauna za crni niz prekinutih iv-otnih niti. Uz ostalo, i ivotne niti neduna djeteta.

"MOGUE JE DA SMO FORMALNOPREKRILI ZAKON..."

Pred nama je stotinjak stranica uzbudljiva politikog trilerakoji se ita u dahu. Meutim, knjiga se nakon prvog itanja ne stavl-ja na policu. Autor nam stilom iskusna novinara nudi cijeli niznovih spoznaja i podataka, crtajui sve razine ustrojbene mreehajke koja je mjesecima pokuavala fiziki eliminirati Buia.Navodi na razmiljanje. Pred itatelja postavlja pravu bujicu pitan-ja i dvojbi. Primjerice, jesu li "sluaj Petra Gudelja" i "sluajBlagoja Zelia" s moralnoga i s motrita pravne drave dopustivi iopravdani. Mogue rjeenje ove dvojbe nude sami sudionici tih epi-zoda ove uzbudljive knjige: "Mogue je da smo formalno prekrili

9

zakon i neke postulate pravne drave, ali, s druge strane, upravosmo tu dravu htjeli natjerati da funkcionira kao pravna drava i zaone koji su vrili ubojstva za vrijeme Jugoslavije. S krvnicima i tam-niarima vlastitoga naroda ne moemo graditi modernu Hrvatsku."

To prije svega jer nitko od "krvnika" i "tamniara", pa niBlagoje Zeli, nije pokazao znakove kajanja i zatraio oprost za svehajke i poniavanja poinjena u kazamatima hrvatskog Sibira.

Stoga je, s motrita svake osobe koja je bar jedanput osjetilanelagodu praenja ili pogibelj pokrenutog mehanizma hajke,razumljivo to su i na taj nain, u vrijeme dok su divljaki granati-rani Vukovar, Karlovac, Zadar, ibenik, Dubrovnik..., kad je s licazemlje brisano Ravno, nastojali prisiliti dravne institucije daubrzaju istragu o Buievu ubojstvu kao simbolikom sklopu poli-tikog stradavanja hrvatskih domoljuba.

Upozorili su, ali nisu ubili.Dapae, zalau se za instituciju potenog i javnog suenja kakvonitko od hrvatskih emigranata i politikih disidenata nije imao.Nije ga imao niti Bruno Bui, ve je temeljem neije usmene inigdje zapisane zapovijedi, najjednostavnije kazano, smaknutnasred ulice.

S toga motrita valja naglasiti temeljnu moralnu poruku ove knjige:"kao to ne zastarijevaju ratni zloini, tako ni krivci za ubojstvahrvatskih politikih emigranata ne bi smjeli ostati nekanjeni!"

mr. sc. Ilija Rkman

10

ODLAZAK IZ HRVATSKE

"Bui je pjesnik,a pjesnici su najopasniji.

On prodaje ideje, aideje su najopasnija roba!"

(izjava jednog od efova zagrebake Udbe)

Ubit e te ako ode iz Hrvatske. Ovdje si siguran jer te oni paze itite, a ode li van, budi spreman na najgore", govorio mu je prijateljdok su mirno etali zagrebakom Ilicom, od Frankopanske premaTrgu Republike.

"Dragi prijatelju, ve sam odluio. Ovdje, s ovakvim pritiskom,osjeam se kao progonjena zvijer. Stalno su mi za petama. Vie ne krijuda me prate. ivim kao u kavezu. Osjeam se krivim ako netko izgubiposao zato to je popio kavu sa mnom. Ne elim nikoga dovesti pred izborda bira prijateljstvo ili karijeru.

Ne mogu zaspati ako ljudi preu na drugu stranu ceste bojei se daih Udba ne vidi u mom drutvu. Strah je legitiman i razumijem da ljudiimaju obitelji za koje moraju brinuti. Znam i da je tim ljudima mnogo teenego meni. Vide me, a ne smiju mi prii.

Odlazim, prije svega da mogu raditi, a da nikoga ne ugrozim, a doie vrijeme kad emo mirno piti kavu pred Gradskom kavanom i sjeati sesvih naih strahova. A to to kae da e me ubiti, pa nisam ni ja od juer.Znam se brinuti za sebe. Uostalom, ako me ele ubiti moe nam i sad obo-jici pasti cigla na glavu. I tko bi bio kriv? Nitko!

Tko bi bio suen? Nitko! Zato, dragi moj Stjepane, idem van vid-jeti kolika je i kakva je ta klica, uvjeriti se ima li sjemena da ga posijemona plodna hrvatska polja", govorio je Bruno Bui svom prijatelju,tiho se opratajui sa zagrebakim ulicama i trgovima.

utke su doetali do Kluba hrvatskih knjievnika. I jedan idrugi su znali da bijeg u emigraciju nosi mnoge opasnosti. Odlazak

11

u crkvu moe se smatrati neprijateljskim inom prema postojeojdravi i vlasti, a Bruno nije naputao Zagreb da bi posjeivaokatolike crkve u Europi. Bjeao je osjeajui da moe netonapraviti, nadajui se povratku u Zagreb kakav je jo kao gimnazi-jalac sanjao. Bjeao je iako je znao da su europski gradovi svojevrsnipoligon Udbinih ubojica kojima dokazuju lojalnost vlasti i napredu-ju u karijeri. Prijateljica mu je donijela izglaane koulje, hlae idonje rublje. Na stolu do odjee stajala je boica lavande i nova kra-vata. Bio je to njen dar i tihi oprotaj. Iako joj nije rekao, osjetila jeda odlazi pa ih nije spremala u ormar. "ene su, i kad studirajutehnike znanosti, vei psiholozi od svih psihologa zajedno", pomislio je iblago se nasmijao.

Kad je na prvom katu splitske Udbe potvrena vijest da je"izuzetno vaan paket" preao granicu, ef odjela za borbu protivhrvatske emigracije u splitskoj Udbi Blagoje Zeli s dokazima jepourio u Zagreb. elio je osobno odnijeti izvjetaj i traiti daljnjeupute. Za none vonje u vlaku skicirao je izvjetaj. Nije traio daga bilo tko eka na kolodvoru. Misija je bila tajna i nitko, pa ninajblii suradnici, nisu znali cilj puta u Zagreb.

Obrijao se u kolodvorskom toaletu, nemarno zavezao kravatuna koju je namjestio iglu s Titovim potpisom. Kravatu je inaerijetko nosio, pa na izguvanoj koulji nije zakopao gornje dugme.Nekoliko minuta prije osam sati ekao je efa pred njegovom kance-larijom.

"Beograd ve zna da je tvoj "paket" napustio zemlju. Jedina nared-ba za sada je pratiti ga i o svemu izvjetavati. Aktiviraj "spavae" u svimeuropskim zemljama. Ako treba pozvati i one iz udaljenih zemalja. Pripre-mi nove ljude i alji ih van. Sredstva su osigurana. Ovo nije svakodnevnaroba.

Nisu to ni "pjevai", ni "popovi", ni "gangai". Ovo je pisac, a piscisu najopasniji. On prodaje ideje, a ideje su dragi moj, najopasnija roba,mudrovao je ef. Jesi li proitao to je sve taj napisao? Nisi. Evo, imam tunekoliko kopija pa uzmi. Nemoj sad itati, imat e vremena.

12

"E, vidi", nastavio je monolog ef, "to se nas tie tu uputezavravaju. Meutim, dragi drue, moramo biti spremni i predviati.Dobar je ef onaj koji zna predvidjeti razvoj situacije i adekvatno na njuodgovoriti. To je ovdje kljuno pitanje. Mi moramo analizirati situaciju iplanirati to e se dogoditi za nekoliko dana ili nekoliko mjeseci. to, reci-mo, ako Beograd, ili neko od naih ovdje, zatrai od nas da 'oistimopalubu'. Moramo biti spremni".

"efe, odmah dojavi, aktivirao sam sve svoje ljude", lagao jeBlagoje, jer tako vanu odluku nije elio donijeti sam. "Znam svakinjegov korak."

"To se od tebe i oekuje. Ali, moramo otii i korak dalje. Aktiviraj'udarne grupe'. Moraju biti spremni reagirati vrlo brzo. Nek sve budespremno. Ovaj se put ne smije pogrijeiti. Sredstva su odobrena. I vienego to treba. Ni CIA nema ovoliko para za svoje akcije. To ti govorimda shvati koliko je to vano. Sve druge akcije prebaci na svoje pomonike.Koncentriraj se na pjesnika. I osobno me izvjetavaj. Greke ne smije biti",zavrio je ef.

Hrvatska politika emigracija sredinom sedamdesetih godinadjelovala je kroz mnotvo organizacija. Rascjepkana u mnogobrojneudruge, bratstva i drutva nije bila u stanju napraviti bilo kakvuozbiljniju akciju koja bi poljuljala tada vrlo vrstu Jugoslaviju ije jejedinstvo poivalo na autoritetu ondanjeg efa drave, jakoj polici-ji i nedodirljivoj vojsci. Ali i takva hrvatska politika emigracija,ako je suditi po brojnim novinskim napisima i montiranim poli-tikim procesima, za ondanje jugoslavenske vlastodrce predstavl-jala je znaajan problem.

Drugi analitiari, koji sudove temelje na sumnjivim priama"kavanskih" emigranata, skloni su tvrdnji da je emigracija bila"crvena krpa kojom je tadanja politika mahala zastraujui narod iodlino joj sluila u dokazivanju ustaoidnosti Hrvata".

Bilo je i provokacija jugoslavenske Udbe, koja se nastojalaubaciti u emigrantske redove. eljela je pratiti rad svih vanijih

13

politikih organizacija, a kad ne bi uspjela, pokuavala je kompro-mitirati istinske domoljube prikazujui ih teroristima ili pak surad-nicima jugo-reima.

Vrijeme je pokazalo da je jednu hrvatsku emigrantsku organi-zaciju navodno ljeviarske, prosovjetske orijentacije, koja je kaonain borbe propagirala nasilje, sedamdesetih godina osnovalaUdba u suradnji s nekim zapadnim obavjetajnim slubama, a njenelni ovjek, nekada "Veliki Hrvat", danas se ne smije vratiti uDomovinu.

Ozbiljniji promatra hrvatske emigrantske scene u trenutkue nabrojati desetke i desetke hrvatskih intelektualaca koji su djelo-vali u inozemstvu - sveuiline profesore, doktore, inenjere, poli-tiare i druge intelektualce koji su u svojoj "privremenoj" domovininapravili karijeru i ostvarili znaajna dostignua.

U mnogobrojnim zemljama djelovale su hrvatske katolikemisije, kulturne ustanove, drutva i bratstva u koja je ukljueno viestotina tisua ljudi.

Meu takvu emigraciju doao je Bruno Bui.Brojano veliku, intelektualno monu i novano osiguranu, alipodijeljenu u mnotvo organizacija. Stoga je "pjesnik", kao moguiujedinitelj, bio opasan.

14

UBOJSTVO I PARIKA ISTRAGA

Bruno Bui ubijen je u Parizu 16.10.1978. u najboljimstvaralakim godinama. U trideset i devetoj godini bio je dovoljnomlad da bi bio revolucionaran, a dovoljno iskusan da donosi mudreodluke.

Francuska policija reagirala je naoko vrlo brzo i provelaopsenu istragu. Sasluano je mnotvo svjedoka, praene su sveosobe s kojima je Bui komunicirao, sluani su telefoni svih osobaije je telefonske brojeve imao u notesu. Ali, bez rezultata.

Potkraj 1990., u slobodnoj Hrvatskoj, Ministarstvounutarnjih poslova podnijelo je krivinu prijavu protiv nepoznatogubojice Brune Buia.

U kratkoj vijesti koju je emitirala Hina navedeno je da jeMUP podnio Okrunom javnom tuilatvu u Zagrebu krivinu pri-javu protiv nepoznatog ubojice Brune Buia, prema 35. lankuKrivinog zakona Republike Hrvatske. Okruno javno tuilatvonaredilo je organima unutarnjih poslova da prikupe sve relevantneinjenice i podatke u vezi s tim sluajem.

Premda je ova Hinina vijest o pokretanju krivinog postupkaprotiv nepoznatog ubojice Brune Buia u dnevnom zagrebakomtisku objavljena tek stisnuta u telex vijestima, izazvala je velikupozornost. Bio je to prvi slubeni pokuaj rasvjetljavanja zloina unizu od sedamdesetak ubojstava poinjenih nad hrvatskim poli-tikim emigrantima.

Osim mnotva novinskih tekstova istraga nije daleko odmak-la sve do pptkraj 1991., kad tovatelji pokojnog Buia u Splitusasluavaju Blagoja Zelia, koji je u vrijeme Buieva ubojstva bionaelnik operative splitske Udbe i aktivno sudjelovao u praenjuBrune Buia i pripremi njegove likvidacije. Sve dotad redale su serazliite sumnje, te su kao mogui ubojice navedene neke osobe, aliprave, sudskim dokazima potkrijepljene istrage, nije bilo.

Nuno je, stoga, podsjetiti kako se ubojstvo dogodilo, koliko

15

opsenu istragu je provela i to je sve saznala o moguem ubojicifrancuska policija.

Tri tjedna prije ubojstva Bruno Bui je doputovao iz VelikeBritanije i bio je smjeten kod vie svojih poznanika, a 14. listopa-da smjestio se kod Petra Brnadia, koji stanuje na adresi 57, rue deBelleville, Paris, 19eme.

Prema prvim izjavama, koje je policija prikupila odmahnakon ubojstva, ustanovljeno je da je rtva bila praena i ubijena, teje dobiven turi opis ubojice. Bui je ubijen kad je ulazio u predvor-je zgrade. Smrtno je pogoen u glavu i prsa. Ubojica je odmah pob-jegao.

Svjedoci su mogli dati samo openiti opis: ubojica je ovjekeuropskog tipa, niskog rasta, nabijenoga tijela, kratke kose,odjeven u jaknu.

U hodniku zgrade pronaene su tri identine ahure, markeHP kalibra 7,65, dvije druge identine ispod tijela rtve, a jednotane od bijelog metala kalibra 7,65 pronaeno je na stubitu kojevodi u podrum.

Utvreno je da na tijelu postoje dvije ulazne rane: na desnojstrani glave iznad sljepoonice i na prsima, u blizini lijeve bra-davice.

Zakljueno je da su dvije rane prouzrokovale smrt: interniizljev krvi od metka koji je proao kroz srce, aortu, eludac, guter-au i smjestio se u kraljenici izmeu treeg i etvrtoga prljena;rana u lubanji od taneta koje je imalo silaznu putanju zaustavivi seu desnoj strani glave.

Radi se o dva identina taneta, kalibra 7,65, od bijelog meta-la. Prema ekspertizi koju je obavio ef policijskog laboratorija,ustanovljeno je da su na svih pet ahura utisnuta slova HP, kalibra7,65 i da ih proizvodi tvrtka Hirtenberger iz Austrije. Karakteris-tike ahura i tanadi su uobiajene i odgovaraju za nekoliko vrstapitolja.

Laboratorijski je analizirana ahura i usporeena s fotografi-

16

jama oruja koje francuska policija ima u kartotekama. Usporedbase pokazala negativnom. Oruje iz kojeg je pucano na Buia fran-cuskoj policiji nije bilo poznato.

Za bolje razumijevanje, istraga je podijeljena u dva velikadijela.

Prvo, istraga na licu mjesta i, drugo, istraga po instrukcijamaistranog suca. U istrazi in flagranti odmah su konzultirani oevici,traenja su proirena na bliu okolicu mjesta gdje je izvreno ubo-jstvo, te na poznanstva rtve.

U zapisniku francuske policije nakon oevida na mjestu ubo-jstva konstatirano je da je Bruno Bui ubijen u trenutku kad jeulazio u hodnik stambene zgrade, gdje je stanovao kod PetraBrnadia. Jedan ovjek naglo je i iznenada doao iza njega ispucavinekoliko hitaca koji su ga smrtno ranili. Pogoen je u glavu i grudi.Poinitelj je odmah pobjegao. Deurni lijenik hitne medicinskeekipe, koji je ubrzo stigao na lice mjesta, mogao je konstatirati samosmrt.

Policijski je inspektor nakon oevida zapisao:"Tijelo se nalazi u dnu dvorita, izmeu malih stepenica smjetenih na lije-vo i ulaza u hodnik na desno. Tijelo je poloeno na desnu stranu, koljenasu savijena, desna ruka je ispruena paralelno uz prsni ko, dok je lijevaruka svinuta ispod trupa. Radi se o ovjeku visoka stasa; njegove su oiotvorene, a usta poluzatvorena.

rtva ima na sebi ogrta od sirovog gabardina, plavu jaknu, smeukoulju, samtaste hlae smee boje i niske crne cipele. Pretraivanjem nje-gove odjee pronalazimo nekoliko dokumenata, od kojih neki sadre imertve, ali nijedan od njih ne daje podatke o potpunom identitetu rtve.Osim ovoga, kod pokojnika se nalazi iznos od dvijestotine ezdeset frana-ka i sedemadeset pet centima, jedna novanica od dvadeset amerikihdolara i etiri novanice od jedne engleske funte.

Podiui le, pronali smo dvije ahure identine onima koje smo

17

prethodno ve uzeli, kao i jedno olovno tane presvueno bijelim metalom.Pokraj lesa opaamo nekoliko komada metalnog novca, kao i jednu revijuformata 30x23,5 cm, tj. asopis na vedskom jeziku, iji je naslov "Gra-phie 186".

Nakon prvih dobivenih informacija kod gospodina Petra Brnadia,kod kojega je trebao stii gospodin Bui, proizlazi da je pokojnik hrvats-ki emigrant, novinar i pisac koji ivi u Engleskoj, a djeluje u okviruhrvatskoga pokreta u Europi te je jedan od odgovornih osoba u njemu."

Brnadi obavjetava francusku policiju da je Bui stanovao kodnjega i da se pokojnikova prtljaga nalazi u njegovom stanu. Sto se tiedogaaja, policiju je upoznao s injenicom da je oko 23,10 sati, u vrijemedok je sjedio pred svojim TV ekranom, zauo zvuk pucnja u dvoritu.Pogledavi kroz prozor, uo je jednu enu koja je rekla da jedan ovjekbjei. Tada je siao u dvorite i naao se pred ovjekom koji je leao nazemlji.

Odmah je prepoznao Brunu Buia. Bio je iv, htio je neto rei, alive mu je krv ila na usta. Stavio mu je ruku pod glavu, a pokojnik je vrlobrzo umro. Odmah je o tome izvijestio svoga zeta, gospodina Raia, kojistanuje u ulici Richard Lenoir br. 130 u Parizu 11, zamolivi ga da doena mjesto zloina.

S druge strane, gospodin Pierre Carnajac, star 36 godina, kojitakoer ivi na istoj adresi i stanuje u stanu na treemu katu, priopio namje da je oko 23,15 sati, u asu kad je priao prozoru da ga otvori, primi-jetio da u dvorite zgrade ulazi osoba koju je ve ovdje sreo, ali nije mogaoprecizirati kada.

U trenutku kad se ovjek upuivao prema ulazu u hodnik stambenezgrade, jedan drugi ovjek doao je trei iza njega, nosei neki predmetkoji mu se inio poput pumpe za bicikl. Uplaivi se "da se neto dogaa",gospodin Carnajac smatrao je kako je potrebno da se povue s prozora,koji je zatvorio. No, u istome trenutku zauo je nekoliko suhih udaraca, zakoje nije mogao odrediti je li se radilo o detonaciji iz nekog vatrenog oru-ja. Malo iza toga, gospodin Carnajac mogao je konstatirati da je rtva bilanitko drugi nego ovjek kojega je trenutak prije vidio kako ulazi u dvorite.

18

O poinitelju, kojega se sjea vrlo povrno, gospodin Carnajac daoje sljedei opis: mali, zdepast, kratke kose, europskoga tipa, odjeven ujaknu neutralne boje. Svjedok iskazuje da ga nikada prije nije vidio.Navodimo da su nai suradnici usmeno izjavili kako su odmah nakondogaaja pretraili okolicu, ali nisu pronali oruje kojim je izvren zloin."

Pet je osoba bilo svjedocima ubojstva, bolje reeno, vidjele suneke detalje u kratkom vremenskom razdoblju koji su omoguili dase dogaaji rekonstruiraju. To su: Pierre Carnajac, Bernard Didi,Petar Brnadi, Marija Cacko i Marthe Joseph.

Policijski inspektor nastavlja: "Gospodin Pierre Carnajac,koji stanuje u 57. rue de Belleville, otvorio je prozor stana da bi gaprozraio. Poto se nagnuo na prozor, opazio je ovjeka koji prolazikroz dvorite zgrade. Istodobno je opazio i drugoga ovjeka koji jetrao prema prvome i u ruci nosio predmet od metala koji se sjajio.Ne obraajui vie panje tim osobama, zatvorio je prozor i skoroistovremeno uo priguene pucnjeve. Njegova supruga je tadapogledala kroz zatvoreni prozor, ali nije primijetila nita neobino.

Marija Gacko, stanuje na istoj adresi. Oko 23,00 sata ula jeneobian zvuk kroz otvoreni prozor. Kad se nagnula, opazila je ov-jeka kako lei na zemlji. Istodobno je primijetila ovjeka, mlaegapo izgledu, koji je bjeao. Zatim je ula paljenje automobilskogmotora i njegov brzi odlazak.

Ubojicu je opisala ovako: mlad ovjek, niskog rasta, kosapolukratka i lagano kovrava, srednje razvijenosti, odjeven u jaknusvijetlo smee boje.

Isti opis dala je i Marthe Joseph koja je, nakon nekoliko det-onacija pogledala kroz otvoreni kuhinjski prozor. Pribliivi se pro-zoru, opazila je ovjeka koji je bjeao. Dala je opis: vitak ovjek,visok oko 1,70 m, odjeven u tamno odijelo. Trao je uz ulicuBelleville prema metrou "Belleville".

Prema izjavama svjedoka, policija je rekonstruirala scenarij

19

koji je doveo do ubojstva: "Izmeu 23,00 i 23,15 sati Bruno Buivraao se prema stanu u 57, rue de Belleville. Ulazei u dvoritezgrade i upuujui se prema stubitu koje vodi prema stanu, pristi-gao ga je ovjek, pucao u njega nekoliko puta i smrtno ga pogodio.

Petorica stanara zgrade uli su detonacije i opazili ovjekakoji bjei.

Sastavljen je kratki opis te osobe: rije je o mladom ovjeku,europskog tipa, niskoga rasta, srednje razvijenoga, kestenjaste kratkekose, a u trenutku ubojstva bio je odjeven u jaknu.

Sasluanje stanara okolnih zgrada i duana istrazi nijedonijelo nijedan zanimljiv element. Nijedna ispitivana osoba nijebila u stanju dati neki precizni podatak za istragu. Nikakav neo-bian pokret osoba u blizini zgrade nije opaen, nijedna sumnjivaosoba nije zapaena prethodnih dana.

Moemo pretpostaviti da je napada stanovito vrijeme pratioBuia do stana i da je iskoristio kasne sate, mrak i mir toga mjestada bi poinio svoje nedjelo.

Sasluan je i brani par Paparella, inae blisko povezani sBuiem. Ivo Paparella, francuski dravljanin, upoznao je ubi-jenoga prije devet godina, dok je Bui studirao u Parizu. Kad biBui dolazio u Pariz, uvijek bi obavijestio Paparellu koji bi gasmjestio ili pronaao smjetaj negdje drugdje, to je i ovoga putanapravio. No, ni on nije mogao pruiti nijedan element koji bipripomogao istrazi.

Nekoliko mladih ena, prijateljica Brune Buia, takoer susasluane. Iz toga sasluanja proizlazi da su Isabelle Semon iEmmanuelle Leroy zadnji put vidjele Buia u subotu naveer, 14.listopada 1978., u Parizu 6. Nisu mogle dati nikakve korisnepodatke, osim da im je "Bui izgledao tajanstveno i da je pred drugimaskrivao svoje probleme."

Tajanstvena ena o kojoj se najvie govorilo meu Buievimprijateljima bila je Nathalie Adnet, studentica novinarstva, s

20

kojom se, za boravka u Parizu, Bui esto druio. Francuskoj poli-ciji je izjavila da je poznavala Buia od kolovoza 1977. Bila jeupoznata s njegovom opozicijom prema Titovom reimu i njegov-im politikim angamanom zbog kojega je vie puta bio zatvaran uJugoslaviji.

Dodala je da nije bila upletena u njegove aktivnosti, jer ju jedrao daleko od toga. Njihova je veza bila prijateljska i sentimental-na. Bila je upoznata s njegovim politikim djelovanjem u hrvatskimorganizacijama i znala je da je u opasnosti. Zbog svih tih razlogaBui je izbjegavao davati joj adrese kad bi dolazio u Pariz. Uvijekje on nju zvao kad bi ugovarao sastanake.

Mlada djevojka nije mogla pomoi istrazi jer je, iako u vrloprijateljskoj vezi s Buiem, o njemu i njegovim politikimaktivnostima znala vrlo malo. O svom poznanstvu s Buiem isituaciji oko njegovog ubojstva ispriala je:

"Upoznala sam Brunu Buia u Parizu u kolovozu 1977. kad samtraila posao. Upoznala sam ga sluajno u kvartu Saint-Germain desPres. Nitko mi ga nije predstavio. Za Brunu sam ostala jako vezana iprivrena mu od prvog dana kad smo se upoznali. Od samoga poetkaupoznao me je sa svojim politikim aktivnostima, kao i sa svojom osobnompolitikom prolou, meutim, nikada mi nije dao podatke o ljudima kojeje upoznao ni o okolnostima svojega djelovanja u hrvatskom pokretu.

Uvijek mi je govorio da se osjeao u velikoj opasnosti. U tom smis-lu on je nosio jedno oruje malog kalibra koje sam vidjela, ali koje mi nikadnije povjerio na uvanje. Mislim, iako nisam u to sigurna, da se to orujemora nalaziti kod njega u Londonu.

to se tie njegovih dolazaka u Pariz, on je ovdje ostao cijelo ljeto ijedan dio jeseni godine 1977. Osim ovoga, doao je ovdje u veljai 1978.na nekoliko tjedana, zatim na nekoliko dana poetkom mjeseca kolovoza,kao i koncem kolovoza ili poetkom rujna, zatim nakon jednog kratkogodlaska u London u trajanju od tjedan ponovno se vratio u Pariz.

U meuvremenu bio je prisiljen putovati u inozemstvo, u Stockholmi Barcelonu. Openito govorei, ne mogu dati nikakav precizni datum o

21

ovim putovanjima i tim boravcima u Parizu, jer se toga tono ne sjeam. U posljednje vrijeme, kada je dolazio u Pariz, putovao bi vlakom, a

ne avionom. Za vrijeme svojih boravaka u Parizu stanovao bi kod prijatel-ja koje nisam poznavala, a koji su mu ostavljali stan na raspolaganje.

U subotu, 14. listopada, on se preselio u stan kod jednog sunarod-njaka, u ulici Belleville. Priao mi je o tom ovjeku kao veoma potenom ikao o osobi u koju ima veliko povjerenje. Ne sjeam se imena toga ovje-ka. U svakom sluaju, Bruno mi nije dao adresu, pa kad sam ga htjelakontaktirati u nedjelju i ponedjeljak, nisam znala gdje se obratiti.

Zadnji put sam ga vidjela u subotu naveer, 14. listopada. Srelismo se i rastali na Montparnasseu oko 23 sata. Zapravo, obino smo serastajali kasnije, ali je te veeri ovjek, koji ga je primio na stan, zamolioda se vrati prije ponoi; razloge toga ne znam, ali mislim da je to zbog nje-gove sigurnosti ili jednostavno zbog toga to je Bruno bio obvezan poti-vati kuni red svoga stanodavca. Za smrt Brune Buia saznala sam odmojih sestara koje su tu vijest ule preko radija."

Zanimljiva su razmiljanja Buieve prijateljice o motivima inainu Buievog ubojstva: "Po mom miljenju, politiki motiv ovogaubojstva je oit, odnosno nema sumnje daje motiv politiki. to se tie idejao eventualnim poiniteljima, ne bih mogla nita rei. Mogu jednostavnorei da mi je Bruno otkrio jo ovoga ljeta kako je imao informacije odjednoga hrvatskog policajca, prema kojima je CIA ponudila Udbi svojeusluge da bi pomogla njegovu smaknuu, smaknuu koje je odlueno uMinistarstvu unutarnjih poslova Jugoslavije.

Uglavnom mogu rei da je gospodin Bui bio poten i karakteranmladi, iji temperament nije odavao nasilnika i koji je uzimao svoju uloguveoma ozbiljno i vrlo mnogo radio, usprkos svojega opeg stanja koje je bilodosta krhko.

Inae, katkada sam pratila Brunu na njegovim putovanjima uinozemstvo, na skupove s njegovim politikim istomiljenicima u Londonu

22

ili na jedan skup koji je odran koncem srpnja u mjestu Lund, u vedskoj.Radilo se o jednom hrvatskom skupu s kojim Bruno nije bio zadovoljan, uodnosu na svoja oekivanja."

U adresaru je pronaeno jo nekoliko telefonskih brojevamladih ena koje je Bui poznavao, ali razgovori s njima nisudonijeli neke elemente prema kojima bi se istraga orijentirala.

Prema podacima prikupljenima kod osoba koje su sreleBuia za vrijeme njegova boravka u Parizu, utvrena su raznamjesta stanovanja, kao i vrijeme boravka. Sve pronaene osobe,koje su u to vrijeme bile izravno u vezi sa rtvom, sasluane su, alini jedna od njih nije dala informacije koje bi mogle pripomoiistrazi.

U cilju da bolje definira osobnost Brune Buia i njegovepolitike stavove, francuski inspektor ovako opisuje hrvatsku poli-tiku emigraciju:

"Kraljevina Jugoslavija, stvorena nakon Prvoga svjetskog rata,formirana je od Srbije, kojoj se nadovezuje est ostalih drava, meukojima i Hrvatska, odvojena od Austro-Ugarskoga carstva iotomanske Turske, takoer razdijeljenaVersaillskim ugovorom1919. godine.

Od 1945. godine Jugoslavija postaje socijalistika federativ-na republika kojom upravlja maral Tito. Meutim, iako za geografeJugoslavija postoji kao takva, nju ini vie razliitih naroda: Srbi,Hrvati, Bosanci, Makedonci... koji imaju svoju vlastitu povijest,tradiciju i obiaje. Taj dodir razliitih civilizacija vodi ih do meu-sobnog sukoba. Tako kod Hrvata nacionalizam i tenja za nezavis-nou potjeu s poetka srpsko-ugarske okupacije. Kroz cijelu svojupovijest Hrvatska se borila protiv okupatora. Najpoznatiji i naj-vaniji nacionalistiki pokret bio je ustaki pokret koji je izvornobio tek skup seljaka borei se protiv previsokih poreza.

Kad je Kraljevina Jugoslavija stvorena, ustae pokazuju sepa-

23

ratistike tendencije i nasilnim akcijama ele uspostaviti nezavis-nost Hrvatske. 1941. godine ulaze u saveznitvo s Njemakom isporazumno s njima stvaraju nezavisnu dravu, anektirajui Bosnui Hercegovinu, kao i dio Srbije.

Kad je Tito 1945. godine proglasio Socijalistiku Federa-tivnu Republiku Jugoslaviju, veliki broj Hrvata i Srba naputazemlju. Iako su jedni i drugi protivnici Tita, oni se takoer boremeusobno.

Hrvati raspodijeljeni po raznim pokretima i organizacijamavezuju se uz "Hrvatsko narodno vijee". U tim grupacijama vladasumnja da su meu njih ubaeni Udbini agenti poslani iz Beograda,koji ne oklijevaju pred eliminacijom vanijih lidera koji previesmetaju.

Pokret "Hrvatsko narodno vijee" izgleda danas najreprezen-tativniji u hrvatskoj dijaspori. lanovi toga pokreta su raireni pocijelome svijetu. Usprkos antimarksistikoj tendenciji i opozicijiTitovim tezama, taj pokret se vie zalae za intelektualnu borbunego za nasilne akcije. Politike zahtjeve propagira preko novina"Novi hrvatski knjievni list" koje se tiska u Velikoj Britaniji.

Bruno Bui bio je u "Hrvatskom narodnom vijeu" i meu30 vodeih lanova zauzima prvo mjesto. Stekavi veliku popu-larnost zbog mnogih zatvaranja u domovini i svojih politikihstavova, brzo je predloen za vodee mjesto u HNV-u. Postajeproelnik Odjela za promidbu sa zadatkom da taj odjel reorga-nizira. Postie izvjesni autoritet zbog raznih lanaka izdanih uNHKL-u, kao i u drugim stranim asopisima.

Diplomiravi na Fakultetu ekonomskih znanosti, postao jenovinar koji svom snagom brani hrvatsku ideju. Zbog svojih poli-tikih stavova, u nekoliko je navrata zatvaran u domovini: prvi put1957, a zadnji put 1971. godine. Zadnje uhienje podudara se spadom Hrvatskog proljea, koji potvruje podreeni poloaj Hrva-ta u Jugoslaviji.

24

Bui uspijeva napustiti zemlju i jedno je vrijeme ivio uFrancuskoj gdje je studirao knjievnost. Dobivi politiki azil, kon-ano se smjestio u Londonu.

Njegov dolazak u Pariz, u listopadu 1978. godine, nije biobez razloga. Trebao je prisustvovati sastanku HNV-a, zakazanomza 18. i 19. listopada u Amsterdamu. Takoer je doao u Pariz saciljem da kontaktira francuske vodee ljude i predstavi im rukopisknjige "Genocid", u kojoj Bui zloine poinjene tijekom Drugogasvjetskog rata izmeu Srba i Hrvata pribliava realnosti.

Bui je takoer koproducent filma o logorima jugoslaven-skih zatvorenika. Film je prikazivan na vedskoj televiziji i u privat-nim projekcijama po drugim dravama. Zbog svega togajugoslavenske vlasti otro su reagirale i strogo nadzirale Buievrad. Prema slubama nae administracije, Bruno Bui je bio u vezis Maticom Hrvatskom u Parizu, ije sjedite se nalazi u 26 bis ruede Cassette, Paris 6. Stvoreno 1969. godine, to udruenje okupljaHrvate Pariza i okolice i u niemu nije bilo posebno zapaeno.

Istraga voena kasnije po odredbama istranog suca gospodi-na Jolyja (Tribunal de Grande Instance de Paris) u komisijama 23.listopada 1978. i 12. studenoga 1979. nije donijela nikakvihrezultata za daljnje korisno orijentiranje. Sve osobe upisane u nje-govom adresaru kontaktirane su i sasluane. Ta sasluanja nisu dalanikakvoga upotrebljivog rezultata. Iako je Bui mnogima bio poz-nat zbog svoga moralnog utjecaja i prestia koji je uivao u HNV-u, rijetke su osobe koje su mu se intimnije pribliile. Bui jeizgledao kao heroj meu Jugoslavenima hrvatskoga porijekla i ljudisu od njega napravili lidera."

Iako je bilo nedvojbeno da iza ubojstva stoji jugoslavenskapolitika policija, komunistike vlasti Buievo ubojstvo pripisivalesu "obraunima unutar faistikog podzemlja". S tim je u skladu ireakcija, prenesena iz beogradske "Politike" od 19. prosinca 1970.,koja je odgovor na prilog o Buiu na engleskoj televiziji. Navodi-

25

mo je kao ilustraciju opeg stava Jugoslavije o Buievom ubojstvu:"Britanska televizijska mrea 'Nezavisna televizija' (ITV)

prikazala je nedavno jednu emisiju koja po svojoj koincidenciji,sudionicima i izjavama voditelja ima izrazito antijugoslavenskikarakter. Zaprepaujue je i vrlo zabrinjavajue da se u vrijeme kadcijeli dobronamjerni svijet ulae napore da se suprotstavi meunar-odnom zlu terorizma, s kojim ba Velika Britanija ima mnoga gorkaiskustva, na jednoj televizijskoj postaji ove zemlje pojavljuje emisijakojom se u biti propagira terorizam.

Emisija je djelo, po antijugoslavenskim ispadima u svojojblokovskoj i antikomunistikoj opredijeljenosti, ve dobro poznato-ga televizijskog centra u Manchesteru, koji djeluje pod nazivom"Granada" i koji je u ugovornom odnosu s ITV-om. Ovom prljavomi provokativnom ostvarenju dat je toboe neutralan naziv - "Izvje-taj o Bruni Buiu", a poznato je da je rije o jednom ustakomteroristu (to se, uostalom, na trenutak vidi i u samoj ovoj emisiji)koji je u meusobnim obraunima faistikog podzemlja u listopaduubijen u Parizu. Ovo ubojstvo, i njemu slina, pokuavaju se uemisiji prebaciti na jugoslavenske organe sigurnosti, pa se, da bi seto "dokazalo" pred televizijske kamere poziva nekoliko poznatihterorista, meu kojima i takvi notorni zloinci kao to je FranjoGoreta koji je 13.08.1966. muki ubio jugoslavenskoga konzula uStuttgartu Savu Milovanovia i za to bio osuen od zapadnonje-makoga suda.

U pomo su pozvani i bivi ameriki veleposlanik u Jugoslav-iji Laurence Silbermann i zapadnonjemaki poslanik StraussoveKranskodemokratske unije Dieter Spraner. Za njih su ustakiteroristi "hrvatski nacionalisti", a terorist Bui "hrvatski pisac inovinar". Od Britanaca sudjelovao je jedino predava na london-skoj Ekonomskoj koli John Shaflin. Dakle, nitko od britanskihjavnih i kulturnih osoba, upoznatih s prilikama u Jugoslaviji; ili odBritanaca koji su bili kod nas za vrijeme NOB-a i koji dobro poz-naju zloine ustatva, ne samo prema naim narodima, nego i prema

26

mnogima zarobljenim saveznikim, pa i britanskim asnicima ivojnicima.

Ova smiljena diverzija britanske tzv. Nezavisne televizijeprotiv Jugoslavije, a sigurno i protiv osjeanja javnoga miljenja uvlastitoj zemlji, bez presedana je u britanskim sredstvima priopa-vanja", zakljuuje beogradska "Politika".

27

KONTROVERZE UBOJSTVAJOZE MILOA -

- KAZNA, OSVETA ILI UDBINAPODVALA?

Jozo Milo ponaen je mrtav 19. travnja 1979. u blizini nje-makog grada Klna. Ubijen je iz pitolja kalibra 7,65. Po prviminformacijama koje je prikupila njemaka policija, zakljuili su da jertva imala stanovite veze s Brunom Buiem, a meu hrvatskimpolitikim emigrantima proirila se sumnja da je upravo Milo ubo-jica Brune Buia, te da bi to mogao biti razlog njegova smaknua.

Nije, dodue, bilo posve jasno je li Milo pucao naBuia, je li pak samo sudjelovao u praenju i pripremi likvidacije,ili moda zna dovoljno informacija koje bi pomogle otkrivanjupoinitelja. Spominjani su ak i njegovi ubojice, ali ni njemakapolicija ni prijatelji ubijenog Brune Buia nakon Miloevog ubojst-va nisu saznali mnogo. Jo i danas prevladava uvjerenje da je Miloaubio neki Buiev prijatelj (ili nekoliko njih) u nastupu bijesa, vjeru-jui da o Buievom ubojstvu zna mnogo vie nego je njima ispriao.

Meu emigrantima se ak prepriavalo da su mu posljednjerijei bile "Oprostite, morao sam to napraviti", izgovorene nakon to jepogoen u prsa. Meu osmunjienima za Miloevu smrt njemakapolicija ispitivala je Iku Livajia, emigranta iz Imotskog, ali jeputen kad se policija uvjerila da je na krivom tragu.

Tko je bio Jozo Milo?Roen je 5. rujna 1948. u Grudama, kao sin gostioniara PereMiloa i domaice Drine, roene orluka. U roditeljskoj kuiodrastao je s jo dva brata. U rodnom mjestu zavrio je osam godi-na osnovne kole. Godine 1964. napustio je roditeljski dom izapoeo pustolovni ivot. Zbog izbjegavanja odlaska u vojsku, Vojnisud u Splitu 4. veljae 1967. osudio ga je na dva mjeseca zatvora.

28

Godinu dana kasnije, 8. oujka 1968. Opinski sud u Zagrebuzbog kraa ga je osudio na osam mjeseci zatvora. Puten je nakonest mjeseci izdrane kazne, a istoga dana po izlasku iz zatvora, 6.rujna 1968., pobjegao je preko granice u Italiju, a zatim u Fran-cusku.

Ve 15. rujna 1968. on je u Nici pristupio francuskoj Legijistranaca. est mjeseci je obuavan u Bonifaciju na Korzici, a posli-je toga je dobio tromjesenu padobransku obuku na Calvi. Tijekom1969. boravio je u Republici ad, gdje se Legija stranaca borilaprotiv sudionika neuspjelog dravnog udara. Nakon godinu dana,ujesen 1970. vratio se sa svojom jedinicom iz Afrike u bazu Legijestranaca na Korzici. Po njegovim vlastitim navodima, kako sehvalio prijateljima i poznanicima, tijekom toga ratovanja navikao jeubijati ljude.

U proljee 1971. s tri legionara pobjegao je u starom amcuu pravcu Italije. Nakon trodnevne borbe s vremenom i morem, rib-ari su ga spasili i doveli na Sardiniju, a onda su ga talijanske vlastiprognale u Jugoslaviju.

Nakon izruenja Milo je na Pograninom sudu u Kopru,zbog ilegalnog prelaska granice, kanjen kratkom zatvorskomkaznom. Budui daje imao 23 godine morao se prijaviti naregrutaciju i biti upuen na odsluenje vojnog roka. Putovnica muje bila oduzeta. Meutim, uspio ju je ponovno dobiti govorei kakoje u meuvremenu upoznao jednu belgijsku turistikinju koja je snjim ostala trudna. Budui da ona oekuje njegovo dijete eli jedovesti u Jugoslaviju i oeniti. Navodno trudnu djevojku i njezineroditelje posjetio je u Bruxellesu 23. rujna 1971., ali je nije poveonatrag u Domovinu, tako da avantura s njenom trudnoom i najavl-jenim brakom ostaje nerazjanjena.

Iz Bruxellesa je otiao u Amsterdam i pridruio se grupi hip-ija, a svoje ivotne potrebe namirivao je bavei se svaim pomalo.Jugoslavenska Udba raspolagala je podatkom da se ak bavio trgovi-nom haiem, ali ta tvrdnja nije potkrijepljena konkretnijim dokaz-

29

ima. Zatim je otiao u Rotterdam, a otamo ponovno u Bnucelles,gdje ga je policija uhvatila, te je zbog nedoputenoga boravka osuenna zatvor, da bi 28. prosinca 1971. sudskom odlukom bio protjer-an iz Belgije.

Na temelju nareenoga izgona, jo je istoga dana napustiozemlju i dan kasnije, preko Nizozemske, doao u Saveznu Repub-liku Njemaku. Voza osobnoga automobila, koji ga je dovezaopreko granice, iskrcao ga je u Klnu. Jozo Milo zapoeo je svojuavanturu u Njemakoj, u kojoj e skonati ivot. Novu godinudoekao je na kolodvoru u Klnu traei Hrvate od kojih su mnogiza Boi i Novu godinu bili u Domovini. Oko 6. sijenja 1972.sreo je u gostionici blizu kolodvora Miroslava Sirnia s kojim je uGrudama iao zajedno u kolu, a koji mu je kratko vrijeme ponudiogostoprimstvo. U listopadu iste godine Milo je od njemakih vlastitraio politiki azil, ali mu je molba odbijena, pa se i dalje koristiojugoslavenskom putovnicom koju je ishodio u Francuskoj.

Nekoliko godina kasnije Milo je protjeran iz Njemake.Nekoliko se puta alio na takvu odluku njemakih vlasti, ali odlukao izgonu, odlukom prefekta u Karlsruheu 20. sijenja 1979.,postala je konana.

Njegov otac Petar Milo o svom sinu kae da nije nauionikakav zanat nakon naputanja osnovne kole. Zemlju je napustio1969. kako bi izbjegao sluenje vojske te se prijavio u Legiju stran-ca. Od tada se vie nije vraao u roditeljski dom. Jugoslavenskevlasti su u listopadu 1976. od oca traile da svoga sina dovede uJugoslaviju. Sreli su se u Njemakoj, ali ga sin nije elio posluati.Zadnji dokumentirani kontakt s ocem je razglednica koju je JozoMilo poslao svom ocu u veljai 1979. iz Marseillea.

Razglednicom datiranom 21. veljae 1979., obavjetava gada je ponovno u Legiji stranaca. Ali kao i prvi puta, ta je avantura sfrancuskom vojskom kratko trajala. Nakon napraite smrti njegov-og sina, jugoslavenske vlasti obavijestile su Petra Miloa kako nedoputaju da se tijelo njegovog sina prenese u Jugoslaviju i ondje

30

pokopa.

Kakve je veze Jozo Milo mogao imati s Brunom Buiem?Neke su stvari nedvojbene. Prva, Milo je bio prisutan naBuievom sprovodu 23. listopada 1978. u Parizu. Na povratku uNjemaku, na graninom prijelazu u Forbachu zaustavila ga je fran-cuska policija radi provjere dokumenata. Budui da je bio traenkao dezerter Legije stranaca, francuska policija ga je uhitila ipredala vojnim vlastima. Iako je oca u veljai te godine obavjestioda je ponovo u Legiji stranaca, razglednicu mu je poslao iz zatvora.Petogodinja kazna istekla mu je 7. veljae 1979.

Drugo, okolnost koja je povezivala Buia i Miloa je ta da jeMilo, po izlasku iz zatvora, kao adresu stanovanja u Parizu prijavio57, rue de Belleville, kod Petra Brnadia gdje je stanovao i Bui uvrijeme ubojstva.

Trei "dokaz" da bi Milo mogao biti Buiev ubojica je jaknakoju je imao, a kakvu je, po opisima oevidaca, u noi ubojstva nosioBuiev ubojica.

Drugih podataka da su se Bui i Milo dobro poznavali i biliprijatelji, kao to je u poetku istrage sugerirala njemaka policija,nije bilo. Sve osobe iz Buievog kruga dematirale su takve tvrdnje.Unato tome njemaka policija ne iskljuuje mogunost da je Miloubijen iz politikih motiva.

Tijelo Joze Miloa, u umici kod mjesta Horren, u okruguErft, pronaao je Arnold Tonn. Bio je etvrtak, 19. travnja 1979.oko 7 sati i 10 minuta. Budui da je od ranije bio poznat njemakojpoliciji, Milo je brzo identificiran pomou otisaka prstiju.

Tri dana nakon ubojstva, 22. travnja 1979. njegov otac,Petar Milo, prepoznao je tijelo svog sina.

Nakon odbdukcije, koja je izvrena u Institutu sudske medi-cine u Klnu, tijelo je pokopano na groblju u mjestu Deutz, 25.travnja 1979., jer jugoslavenske vlasti nisu dopustile da se njegovi

31

posmrtni ostatci prenesu u Jugoslaviju i ondje pokopaju.Do mjesta pronalaska tijela vodi seoski put na kojem je poli-

cija otkrila tragove krvi i automobilskih guma koje proizvodi Con-tinental, a takav tip guma montira se na vozila Ford, Daimler Benz,Volkswagen i Audi.

Njemaka policija nije bila posve sigurna da li tragovi pri-padaju vozilu koje je koriteno za transport lesa, jer tu seosku cesturabe seljaci putujui na oblinja polja, ali i automobilisti koji svraa-ju u umu na ljubavne sastanke.

Na potpuno ukoenom tijelu bile su samo hlae, arape icipele. Naen je kako lei na leima, desna ruka bila mu je poloe-na iznad glave, a noge su bile razmaknute u pravcu tragova. Navratu je nosio mali lani (potrgan) s privjeskom (etvrtasta ploicaod metala s astrolokim znakom ribe) koji se nalazio u otvorenimustima. Na tijelu su bile dvije rane: jedna na glavi, a druga na grudi-ma, gotovo na identinim mjestima na kojima je smrtno ranjenBruno Bui.

Na mjestu pronalaska tijela nije pronaena nikakva ahura nidrugi dokazi koji bi upuivali da je ubijeni usmren na mjestu nakojem je tijelo pronaeno.

Hanelore Becke i njena ki Andrea, iji je stan udaljen 800metara od mjesta pronalaenja tijela, policiji su navele da su 18.travnja 1979. u veernjim satima, u vrijeme dok su na televizijigledale jedan policijski film, ule dva hica iz pitolja.

Policija je provjerila jesu li ti hici mogli doi s mjesta nakojem je pronaeno tijelo Joze Miloa. Dva dana kasnije ispalili sudva hica u umarku gdje je pronaen ukoeni Miloev les, ali u stanugdje su ivjele majka i njena ki nisu se mogli uti pucnji.

Obdukcija je obavljena 19. travnja 1979. u Institutu sudskemedicine na Sveuilitu u Klnu. Iz nje, kao i iz izvjetaja o eksper-tizi, potvruje se da je Milo dobio metak u glavu i u prsni ko. Dvavatrena hitca bila su smrtonosna, no ne moe se tono rei koji je

32

hitac prvi ispaljen. Rana od hitca u glavu nalazi se iznad arkadedesne obrve; a rana od hitca u gornji dio tijela nalazi se pod lijevomkljunom kosti. Putanja metka u gornjem dijelu tijela kree se izbaze plua i preko aorte i desne strane tijela, a izlazi iz lopatice.

Oba hitca ispaljena su iz relativne blizine. U otvoru kroz kojije metak uao nikakvo vlakno tkanine ili slinog materijala nijenaeno, to upuuje na zakljuak da je u vrijeme pucanja ubijeni biogol. Kod oba ulazna otvora naeno je baruta, meutim, nema trago-va opekotina.

Na tijelu i na odjei i na mjestu otkria tijela pronaeno jevrlo malo krvi. Strunjak sudske medicine nedvojbeno je utvrdio damjesto otkrivanja tijela i mjesto zloina nisu identini. Mrtvakepjege ostale su trajno vidljive na stranjim dijelovima tijela koje jebilo u stanju potpune ukoenosti. Postotak koncentracije alkoholau krvi procijenjen je na 0,01 promil. Obdukcijom je potvreno daMilo nije bio uivatelj opojnih droga.

Na tijelu su pronaeni oiljci starijih rana i tetoviranje to jeesta praksa pripadnika Legije stranaca. Projektil izvaen iz glavepokojnika pripada pitolju Browning 7,65 mm, sa cijevi koja imaest utora.

Na temelju injenica koje je dotad utvrdila, njemaka polici-ja konstatira sljedee: "Milo je ubijen s dva taneta koja su ispaljena izoruja kalibra 7,65; a ispaljeni su iz blizine. Poinitelji i motivi su zasadnepoznati. Zloin se dogodio, vjerojatno, u noi 19. travnja 1979. Meu-tim, ne moe se iskljuiti pretpostavka da je zloin uinjen i poslijepodne18. travnja 1979. Hitci su pogodili rtvu u leeem poloaju. Mjestozloina je nepoznato.

Hitac u gornjem dijelu tijela nije proao kroz odijelo. Milo je vjero-jatno bio u leeem poloaju. Uzevi u obzir vanjsku temperaturu u pret-postavljeno vrijeme zloina, malo je vjerojatno da je legao poluodjeven dabi se odmorio ili daje spavao vani."

Njemaka policija je, po poloaju tijela, oslonjenog na jedno

33

drvo, vjerovala da ga je na to mjesto dovukla samo jedna osoba.Strunjak sudske medicine po poloaju ruku i nogu, te po tragovi-ma na putu kroz umu, zakljuuje: "Sigurno je da je tijelo na seoski putdovukla samo jedna osoba, meutim, okolnosti doputaju pretpostavku dasu tijelo na mjesto gdje je pronaeno vukle dvije osobe." Policijskiistraitelji dvojili su je li rije o jednom ili dvojici ubojica?

Nekoliko tjedana prije smrti Milo je proveo u Klnu, gdjenije bio prijavio boravak. Od poetka travnja 1979. stanovao je sLjubom Pezerom, kojemu je ve i prije navraao u Kln, a posjei-vao je Mariju ivkovi koju je otprije poznavao. Bio je bez stalnogposla, preivljavao je posuujui novac od prijatelja i poznanika.

U njegovoj sobi pronaena je samo jedna torba s nekolikoodijela, to je jedina pronaena Miloeva imovina. Njegov cimerPezer njemakoj policiji je izjavio kako je Milo nastojao hitno doido novca i da se neposredno pred smrt jako bojao.U emigrantskim krugovima kolale su informacije da radi za Udbu,a s druge strane jugoslavenska tajna policija ga je predstavljala kaoekstremnog Hrvata i velikog neprijatelja jugoslavenskog reima.

Neki emigranti, koji su sasluavani tijekom istrage, sjeaju seda je na njemakoj televiziji u nekoliko navrata kazano da je meuMiloevim stvarima pronaen i jedan skupocjeni sat Rolex, te zlat-na kartica, to je pojaavalo sumnju u njegovu suradnju sjugoslavenskom Udbom.

Ivomir Stevanovi posvjedoio je njemakoj policiji da je sreoMiloa 2. travnja 1979. u Klnu. Milo je u razgovoru dao naslu-titi da se bojao svojih vlastitih ljudi.

Njegovi roaci Stjepan i Kata Milo, koje je posjetio u Klnu,izjavili su da ih je posjetio na Veliki petak, 13. travnja 1979., eleiposuditi 500 maraka. Za Miloa, kojemu je uvijek nedostajalonovca, to je bila velika svota. Ispriao im je da mora odmah otputo-vati, jer se boji da ga ele ubiti. S obzirom da je Milo ve imaodugova kod njih, oni mu nisu posudili novac. Zatim je telefoniraosvojemu stricu i bratu u Zagreb, zamolivi ih za novac. No, i kod

34

njih je naiao na zatvorena vrata. Odbili su posuditi mu novac.Svjedok Rajko Milo, koji je na pogreb doao u drutvu

Miloeva oca, potvrdio je poziv u Zagreb. Milo je traio da mu sepoalje 500 maraka, navodei da Njemaku mora napustiti u roku24 sata. Drugi svjedoci u Kolnu takoer su potvrdili da je Milohitno trebao novac u vrijeme Uskrsa.

Milo je, dakle, imao nestabilan ivot, mnogo je pio, maloradio, a ivio je posuujui novac. Takav nain ivota i nevraenidugovi, procjenjivala je njemaka policija, mogli su biti - osimosvete za smrt Brune Buia - motiv ubojstva.

No, istraga u tom pravcu, kao i sasluanje svjedoka o poli-tikim motivima ubojstva, nisu otkrili ubojicu mladog hrvatskogpolitikog emigranta koji je stalno ivio izmeu dvije vatre: emi-gracije koja ga je optuivala da je suradnik Udbe, i Udbe koja gajeproglaavala teroristom.

Hrvati koji su u Njemakoj ivjeli mirnim ivotom, daleko odpolitike, velikih ideja i spektakularnih akcija, o Milou nisu imalidobro miljenje.

Ne pristajui na neuspjeh, Tuilatvo u Klnu ak je ponudi-lo novanu nagradu od 3.000 maraka za informacije u vezi otkriaili hapenja krivca za Miloevu smrt, ali ni taj potez njemakihvlasti nije urodio plodom.

U travnju 1979. tiskani su leci na hrvatskom jeziku, nudeinovanu nagradu za informacije u vezi Miloevog ubojstva. Polici-ja je letke razdijelila po svim mjestima koja posjeuju graani izJugoslavije, kao i u svim krugovima koje je posjeivala rtva, alizbog nepovjerenja i straha nitko se nije odazvao policijskom pozivu.Ni ta, gotovo filmska akcija, nije postigla konkretnije rezultate.

U dijelu politike emigracije i Miloevo ubojstvo pripisivanoje Udbi, koja je tim inom eljela unijeti dodatni nemir i sumnjien-ja medu politike emigrante, ali je tek manji broj njih bio sklon pov-jerovati u takav scenarij. Gotovo svi su vjerovali da je motiv ubojst-

35

va osveta za smrt Brune Buia, ali s obzirom na pustolovni nainivota Joze Miloa, mnotvo dugova kojima je bio optereen, niosvetu za nevraene dugove ne treba iskljuiti. Pojavile su se i sum-nje da je Milo previe, znao, te su ga likvidirali oni koje je mogaodovesti na optueniku klupu kao krivce za Buievo ubojstvo.

Unato opsenosti istrage njemaka policija i pravosue nisuuspjeli rijeiti taj sluaj. Isto kao to ni Francuzi, ni nakon etvero-godinje istrage nisu rijeili ubojstvo Brune Buia, iako su sasluamdeseci svjedoka, znaajan broj osoba je praen, a mnoge telefonskelinije prislukivane.

Druga osoba esto sumnjiena za Buievo ubojstvo bio jePetar Gudelj, diplomirani ekonomist iz Splita. Gudelj je u socijal-istikoj Jugoslaviji bio osuen na osam godina zatvora, jer je bioglavni akter "stambene afere". Naime, Gudelj je kao namjeteniknekad monog vojno-graevinskog poduzea "Lavevi" iz Splita,omoguio svojim prijateljima kupnju stanova po vrlo povoljnimcijenama. Prije pravomonosti presude pobjegao je u inozemstvo inakon nekoliko mjeseci poeo se viati u drutvu poznatijih poli-tikih emigranata.

Nakon Buieve smrti vratio se u Jugoslaviju, to je emi-grantima bio dovoljan dokaz njegove dounike djelatnosti.

Ekstremniji su u njemu vidjeli Buievog ubojicu, ali je taoptuba bila manjkava jer Gudelj fizikim izgledom nije odgovaraoopisu atentatora. Svi su pak bih' jednoduni u ocjeni da je bio surad-nik Udbe i proglasili su ga Buievim Judom.

36

ISTRAGA U HRVATSKOJ

Francuska policija i pravosue stavili su nakon etiri godinesluaj Bui ad acta, a inspektori i tuitelji posvetili su se drugimzadacima. Na taj je nain zavrena prva epizoda oko otkrivanjaubojice Brune Buia.

Vjerojatno bi na tome i ostalo, da dr. Franjo Tuman,nekadanji mentor i suradnik Brune Buia nije pobijedio na prvimviestranakim izborima u Hrvatskoj u svibnju 1990.

Stvaranje samostalne Hrvatske osiguralo je preduvjete zaistragu o ubojstvu mnogih politikih emigranata, a u prvom reduistragu oko ubojstva Brune Buia.

Mnotvo politikih emigranata, zainteresiranih za otkrivanjeistine o smrti omiljenog emigranstkog voe, vratilo se u Hrvatsku.No, na mjestima, koja su bila pozvana dati relevantne podatke, bih'su pozicionirani ljudi koji su sudjelovali u praenju Buieve poli-tike aktivnosti i, po iskazima emigranta u mnogobrojnim inter-vjuima, sukrivci su za Buievu smrt.

Istraga se, bar to se tie slubenih policijskih podataka, nijepomakla s mrtve toke. Kako to obino biva u takvim situacijama,vie su posla obavili novinari nego dobro plaene osobe u dravnimslubama.

Emigranti su tragali za Petrom Gudeljom - navodnimBuievim Judom, a evo kako je taj sluaj opisala novinarka JasnaBabi, inae odlian poznavatelj te problematike, u ugaslomdnevnom listu "Zapad", u svibnju 1991.:

"U proljee 1990. pria o Buievom Judi, Petru Gudeljusvodila se samo na jedno: to je ovjek koji je sudjelovao u likvidaci-ji najomiljenijeg lidera kojega su hrvatski prebjezi i disidenti ikadaimali. Premda su u to vrijeme Hrvatskom ve krstarili mnogobrojnipolitiki emigranti - da iz bliza vide udo prvih viestranakih izb-ora nakon vie desetljea - malo je njih moglo pouzdano svjedoitio odnosu navodnog ubojice i njegove rtve. Svi su oni tu priu samo

37

prepriavali, vrsto su vjerovali u njenu istinitost, ali je samonekolicina doista poznavala i njenog heroja i njenog antiheroja.

Valjalo je, dakle, krenuti od sasvim turih i kontradiktornihinformacija: da je Petar Gudelj roen u Krstaticama, na rubuImotske krajine, da se prije petnaestak godina pojavio u Njemakojkao vatreni hrvatski nacionalist u bijegu pred jugoslavenskomdravom, da je, nadalje, brzo i lako osvojio povjerenje Brune Buia.Posljednji je put vien na Buievu sprovodu u drutvu s JozomMiloem i Antom Zovkom. A onda je netragom nestao. Nestala sui ostala dvojica iz njegove nerazdruive trojke - kako e emigranti onjima kasnije razmiljati.

Na svih pet kontinenata raseljene i protjerane Hrvatskezagonetnim kanalima komunikacija izmeu matine republike iizbjeglikih kolonija stigla je vijest da je bivi Buiev suradnik isljedbenik bre-bolje napustio Njemaku i vratio se u Jugoslaviju.Ve samim tim povratkom priznao je da je vodio dvostruki ivot.

ovjek koji se dvije godine predstavljao kao hrvatskinacionalist i antijugoslaven tim je svojim inom pokazao da jezapravo agent-provokator koji je Buievim ubojstvom vjerojatnozavrio jednu od svojih misija. Prema jednoj informaciji nastanio seu nekom selu nedaleko od Zadra, prema drugoj - u Splitu, zatiennajmonijom centralom Slube dravne sigurnosti.

Jedan Petar Gudelj doista je u proljee 1990. bio registriranu telefonskom imeniku zadarskog PTT-podruja, gradiu poz-natom kao sreditu nerazvijene opine s veinskim srpskim ivljem.Budui da je to ve bilo vrijeme zaotravanja hrvatsko-srpskihodnosa, siromana palanka u kojoj mjetani jedni o drugima sveznaju, nikako se nije uklapala u predodbu o sigurnom sklonitu zajednog agenta-provokatora. Mnogo vei Split inio se sigurnijimjamstvom anonimnosti.

U splitskom telefonskom imeniku zabiljeena su etiri pret-platnika s imenom Petar Gudelj. Jedan se meu njima izdvajao timeto je uz adresu i telefonski broj dao napisati i svoju akademsku tit-

38

ulu: diplomirani ekonomist. Nepotrebno, kooperno za tu vrstuzvanja, i nipoto karakteristino za osobu koju smo zamiljali kaopritajenog policijskog agenta. Po pretpostavci, on bi se naprotivmogao truditi da niim ne oda ni jedno svoje specifino svojstvo, ninajmanji trag svoga identiteta. Ako ni zbog ega drugog onda baremiz straha od osvete hrvatskih emigranata za koje je - to se odavnoznalo - vaio kao malone ve dokazani ubojica. Pokazalo se da jeGudelj vei amater od novinskih istraitelja.

Jedan se hrvatski prebjeg, sada ve povratnik, sjetio, naime,kako se po Njemakoj prialo da je onaj tamo Gudelj vrlo esto i sponosom isticao svoju diplomu zagrebakog Ekonomskog fakulte-ta. Kao da mu je ona u vlastitim oima davala osobiti ugled iznaenje, reklo bi se, rijetkog "intelektualca" meu hrvatskim azi-lantima, izjednaavala ga s tamonjom hrvatskom elitom koju suinili fakultetski obrazovani "proljeari", jamila mu pravo da sud-jeluje u njihovim politikim projektima.

I doista, Bui, Zlatko Markus, Ivan Cerovac, DamirPetri, Mladen Schwartz upravo su pokretali Hrvatski list sasjeditem u Mainzu, najavljujui svojim ranijim novinarskimiskustvima i znanjima - kao bivi novinari i urednici Hrvatskogtjednika u domovini - da e to biti najelitnije emigrantsko glasilo,pa je Gudelj, kao "ekonomski strunjak" dobio ansu da prvi put uivotu napie i objavi ekonomski komentar. Ova mala epizodapomogla je dvanaest godina kasnije da se skicira, ini se, prilinotoan portret o ovjeku kojemu je titula vanija od svakog opreza.

Ukratko: telefonski broj Petra Gudelja nali smo ve u prvompokuaju: odabrali smo, naime, "diplomiranog ekonomistu"."Nakon ovog i nekoliko slinih tekstova na tu temu, meu bivimdjelatnicima Udbe koji su radili na praenju i pripremi Buievelikvidacije, nastala je panika. Slijedili su intezivni pregovori ipripreme kako se ograditi od cijelog sluaja. Novinama su pisanidemanti, a u pomo je prizivana, vjerovali su Udbini agenti, monai nedodirljiva JNA i njen prvi ovjek, general Veljko Kadijevi.

39

SLUAJ PETRA GUDELJA- JUDA, CINKER

ILI RTVA VLASTITEUMILJENOSTI I POHLEPE?

Potkraj godine 1992. kao bomba je odjeknula vijest da jePetar Gudelj otet, te da je nestao i njegov udbaki ef Blagoje Zeli!

Jedan mladi Hrvat koji je sudjelovao u toj akciji ovako jeopisao taj sluaj:"Biravi izmeu vie mogunosti uhienja Petra Gudelja, najpogodnijomse pokazivala varijanta na putu iz Splita u Krstatice. U akciji je trebalosudjelovati osam ljudi i tri automobila. Jedan automobil s dva ovjeka sluioje kao izvidnica i trebao je radijskom vezom dojavljivati interesantnepodatke o kretanju Gudeljeva vozila. Drugi automobil s tri ovjeka (udar-na grupa) imao je zaduenje presresti Gudeljev automobil, blokirati cestui uhititi Gudelja. Trei automobil s tri ovjeka trebao je zaprijeiti cestu izaGudeljeva automobila, sprijeiti eventualni pokuaj povlaenja i pomoipri uhienju. Takoer, prvi automobil s dva ovjeka imao je instrukcije dase kratko nakon prolaska Gudeljevoga automobila uputi za njim, te osigu-ra teren i eventualno priskoi u pomo ako bi dolo do komplikacija.

Upravo kad smo se pripremali za rasporeivanje po prethodnopredstavljenoj shemi 14. prosinca 1991. stigla je informacija da je PetarGudelj ve doputovao kui. Odmah je odlueno da se krene u zaselakGudelji u Krstaticama kod Imotskoga i da ga se tamo uhiti, premda se jehtjelo po svaku cijenu izbjei nepotrebno uznemiravanje njegovih roditeljai susjeda.

U akciju su poli s tri automobila, s tim da su njihove uloge izmijen-jene. Dva automobila s pet ljudi pola su pravcem Grabovac-Dobrine-Krstatice, a trei automobil s dva ovjeka uputio se cestom Krivodol-Polji-ca-Krstatice. Zadatak prva dva automobila bio je da se opkoli roditeljskakua Petra Gudelja i da ga se uhiti. Trei automobil imao je zadatak ispi-

40

tati teren iz pravca Imotskog prema Zagvozdu i nadgledati cestu na vori-tu Poljica-Zagvozd-Dobrine-Krstatice. Sve je proteklo po planu, dapae,znatno lake i jednostavnije nego smo oekivali. "

Gudeljev nestanak izazvao je domino efekt. Samo nekolikodana kasnije iz obiteljske kue u Katelima tajnovito je nestao nje-gov bivi ef Blagoje Zeli, nekadanji naelnik operative splitskeUdbe, koja je bila centrala za itavu junu Hrvatsku.

Tom lancu moe se pridodati i samoubojstvo Vinka Bilia,nekadanjeg efa hrvatske Udbe, o kojem je u novinama bilo malorijei, te nerazjanjena smrt (ubojstvo ili samoubojstvo) MarkaBezera o ijoj je smrti napisano mnotvo novinskih tekstova.

Vinko Bili, u vrijeme Buievog ubojstva drugi ovjekhrvatske policije, pronaen je u podrumu zgrade u Maksimirskojulici u Zagrebu 13. sijenja 1992. Oevidom, obdukcijom i obavi-jestima prikupljenim u razgovorima s lanovima obitelji utvreno jeda je Bili poinio samoubojstvo ispaljivanjem hica iz pitolja uglavu. U stanu je pronaena oprotajna poruka, za koju je kriminal-istikim vjetaenjem ustanovljeno da ju je pisao pokojni Bili, a izsadraja oporuke razvidno je da je Bili, "nezadovoljan tadanjomsituacijom u Hrvatskoj te da ima namjeru poiniti samoubojstvo".Tijekom procesa Vinku Sindiiu Blagoje Zeli je priznao da mu jeupravo Bili, kao zamjenik ministra unutarnjih poslova ondanjeSR Hrvatske, potpisao nalog za put u Pariz.

Podsjetimo, Bili je samoubojstvo poinio u vrijeme dok jesudbina nestalog Zelia jo bila neizvjesna, pa se pretpostavlja da seBili na suicid odluio iz straha od jo gore sudbine.

Umirovljeni Marko Bezer bio je nekadanji naelnik Centraslube dravne sigurnosti u Osijeku i lan Izvrnog komiteta SKH.Do umirovljena je, dakle, bio spona, neka vrsta kurira, izmeu poli-tike i policije.

O "sluaju Bezer" javnost je izvjestio ondanji pomonikministra policije Zdravko idovec: "Rodbina Marka Bezera prijavila je

41

7. veljae njegov nestanak. Navedeno je da se 3. veljae iz svog stanazaputio na redoviti lijeniki pregled u KBC Rebro. Sa sobom je imaorevolver "Colt", kalibar 38 specijal, amerike proizvodnje, runi sat,vjenam prsten, i sveanj kljueva. Osobne dokumente nije ponio.Sutradan, 8. veljae za njim je raspisana potraga. Razgovarano je slanovima obitelji, obavljene su provjere. Dva tjedna kasnije, 20. veljae,na desnoj obali Save pronaen je le nepoznatog mukarca. U predjeludesne sljepoonice otkrivena je rupa promjera 20 milimetara. Obdukcijomje ustanovljeno da je le star dva do tri tjedna, da je mukarac umro nasil-nom smru, a identifikacijom je ustanovljeno da je rije o nestalom MarkuBezeru.

Istoga dana, nedaleko od mjesta gdje je otkriveno tijelo, roniociMUP-a u vodi su pronali Bezerov revolver. U bubnju je bila jedna ahu-ra i pet metaka. Kriminalistikom obradom, analizom poloaja tijela iprostrijelne rane, te vjetaenjem revolvera, ustanovljeno je daje MarkoBezer izvrio samoubojstvo."

O motivima samoubojstva moglo se samo nagaati. Navodnoje bio u izvanbranoj vezi s izvjesnom gospoom kojoj je, dva danaprije suicida, najavio mogunost samoubojstva. Po njenom svje-doenju, nije se mogao odluiti s kim e nastaviti ivjeti, s njom ilisa suprugom.

Po drugom navodu mnogo je pio, a volio je kocku, pa jesamoubojstvo poino u nemogunosti da vrati kockarske dugove.

Trea varijanta je daje skonao kao rtva "eskadrona smrti"koji su poeli harati Hrvatskom osveujui se svim bivim djelat-nicima, Udbe. "Eskadroni smrti" u ovom sluaju trebali bi bitiregrutirani iz redova ekstremnih hrvatskih nacionalista.

Oni su pak, vraajui lopticu bivim udbaima, sugerirali da,ukoliko nije rije o samoubojstvu, razloge za likvidaciju mogu imatiBezerovi bivi suradnici koji su tim ubojstvom uklonili nepoeljnogsvjedoka.

Bilo kako bilo, istraga je zakljuena konstatacijom da je rijeo samoubojstvu. Uzaludna su bila nastojanja rodbine i prijatelja

42

pokojnog Bezera da se sluaj internacionatizira. Ne mirei se sazakljukom o samoubojstvu, podigli su veliku medijsku buku. Pisa-lo se da nije sklon samoubojstvu, da su u tijelu pronaena dvametka, da je revolver bio nekoliko metara udaljen od tijela.Potroeno je mnotvo novinskog papira, a na sve pekulacije polici-ja je odgovarala nalazima obdukcije i kriminalistikog vjetaenja,prikrivajui Bezerovu ljubavnu vezu da bi se zatitila obitelj.

Upravo novinskim tekstovima i istraga oko Buievog ubojst-va dobila je zamah.

etrdeset dana Petar Gudelj je proveo na nepoznatom mjes-tu. Kad se vratio kui ispriao je da se vrlo dobro osjea te da su munavodni otmiari zapravo pomogli. U tjedniku "Nedjeljna Dalmaci-ja" 23. sijenja 1992. novinar Andrija Popovi, kasnije scenaristfilma o Bruni Buiu, objavio je razgovor s Gudeljom, kojeg je zbogzanimljivosti i dramatinosti, vrijedno prenijeti, uz neznatnakraenja, u cijelosti: "Pustili su me. iv sam, jer nisam kriv" - nasamom poetku razgovora, pomalo uzbuen, kazao je Gudelj.

Mnogo se spekuliralo s vaim nestankom. Nije se, naime, znaloda li ste oteti ili pak uhieni? Ima elemenata jednog i drugog. Znate to se o meni pisalo i zato me se optuivalo. Razgovarao sam nakratko samo s novinarom"Nedjeljne", s drugima nisam. Tada sam kazao da u rei sve toimam kada za to doe vrijeme. To je bilo prije godinu dana. Prijedva mjeseca priao mi je jedan gospodin, visok, s brkovima i pitaojesam li ja Gudelj. Odgovorio sam potvrdno. Predstavio se tada kaoAnte i kazao da radi za republiki MUP. Rekao je "znam da imateproblema, i znam da ste rekli kako ete sve rei kada bude vrijeme.E, pa dolo je vrijeme da sve kaete". "Pa, je", kaem mu ja. "Jeste lislobodni, biste li htjeli odmah", nudio se. "Ne, ne, trebalo bi to imatislubenu formu. Mi emo vas pozvati slubeno, pa emo napravitisasluanje koje e trajati nekoliko dana." Izrazio sam samo zabrin-

43

utost za obitelj. Kazao je: "Za obitelj ne brinite, slubeno emo vasuhapsiti i napraviti sasluanje ili u naim prostorijama ili u jednomhotelu."

Je li prijedlog tog Ante povezan s vaom otmicom? Nisam sada siguran. Bio sam kui, na selu. Netko je tukao navrata od dvorita. Teta je otvorila vrata. U kuu je upao jedan upolicijskoj uniformi, zajedno s njim nekoliko u kapuljaama. Nisamtada znao radi li se o onom dogovoru ili o neem drugom. Strah meje bilo, jer je postojala mogunost da me netko ukloni, jer sam javnoobznanio kako u sve rei kada doe vrijeme. Pitao sam je li to onoto sam se dogovorio. "Je, je, nema problema" - odgovorio mi je.Nakon jednog kilometra su mi stavili kapuljau na glavu, pa nisamznao kuda smo ili. Znam da je vonja trajala dva-tri sata.

Jeste li mogli pretpostaviti kojim ste pravcem krenuli? Vozili smo se preko makadama, gore, dolje. Prema iskustvu mise ini da smo se vozili u pravcu Posuja.

Jeste li primijetili neke detalje po kojima bi mogli identificiratiotmiare? Jedino taj Ante kojega sam prepoznao. Drugi su, a bilo ih je est-sedam, bili u kapuljaama. Znam da su jednog zvali Crni, jednogIvica, pa uti. Teko bi ih mogao identificirati. Antu sam pitao jesteli vi republika policija? On mi je odgovorio: "Sad uope nije bitnotko smo. Bitno je da smo prijatelji Brune Buia".

Kako su prema vama postupali? Jesu li vas optuivali za ubojst-vo Buia? Bili su korektni. Postavljali su neke zahtjeve koji sa mnomnemaju veze. Prijetili su, ali me nisu tukli. Interesirali su se o stvari-ma oko Brune Buia. Ono to sam znao to sam kazao, o nekimstvarima nisam imao pojma. to se optubi za ubojstva tie - jesu.

44

Optuivali su me odmah, nisu ostavljali prostora za diskusiju.Derali su se na mene: "Vi ste ubili Brunu! Kako je to bilo?" Bio samu oku i ne sjeam se to sam odgovarao.

Rekli ste da su vai otmiari prema vama bili korektni. to je povaem sudu uzrok te korektnosti? Vjerojatno je da su oni istragu vodili i na drugim podrujima imjestima. Vrijeme je pokazivalo i potvrivalo ono to sam jaizjavljivao. Kada su me pustili, bio sam siguran da sam osloboenkrivice.

Gdje su vas pustili? Kako ste stigli kui? Ostavili su me u Hercegovini u utorak kasno naveer. Bio jeveliki snijeg. Ujutro me je policija iz Imotske krajine prebacila uSplit.

Da li su sva pitanja koja su vam postavljali bila vezana samo zaBuia? Ne. Pitali su me to znam i o drugim ubojstvima. Za ubojstvoJoze Miloa, zatim za ubojstvo Stjepana urekovia. O tomesam znao samo to sam proitao u novinama. Tada sam bio u Spli-tu. Pitali su me za jo neka ubojstva za koja sam prvi put uo.

O kome se radilo? Pitali su me za Josipa Senia; za Bilandia i jo neke.

Nakon vaeg nestanka otet je i Blagoje Zeli. Ima li njegovaotmica veze s vaim sluajem? to se Zelieva nestanka tie, za to prvi put ujem. Zapravo sume pitali o policiji. Svojedobno sam suraivao s tom slubom, a onje bio naelnik operative za hrvatsku emigraciju. Ta suradnja je tra-jala izmeu deset mjeseci i godine dana, od jeseni 1977. do jeseni1978. Zeli je prvo kontaktirao s mojim ocem. Ja sam, naime, imao

45

problema i elio sam ii u inozemstvo. Dobio sam vizu za Austral-iju. Otac mi, meutim, nije bio zadovoljan. "Ako ode tako daleko,neemo se nikad vidjeti", rekao je i dodao da ima prijatelja koji e mipomoi napraviti reviziju procesa na sudu. Sa Zeliem sam se sas-tao u Trstu. U tom kontaktu mi je kazao da zna za moje probleme,da nisam kriv kako je sve to ispalo, da e on uiniti sve da se taj pro-ces obnovi, ali, rekao je: "da se sluajno nisi ogrijeio o politiku Jugoslav-ije dok ivi vani, inae ti povratka nema". Isto mi je tako kazao damoram znati u kakvim se problemima nalazi domovina u odnosu naemigraciju. Postavljaju se mine u hotelima i na plaama, pale seume, alju eksplozivna pisma, otimaju avioni - te je moja dunostda ga obavijestim o svemu to budem saznao kako bi se sve to spri-jeilo. Kazao mi je da s njime moram biti u stalnom kontaktu i damoram pokrivati grad u kojemu u ivjeti. To je bio Heilbronn, gradudaljen od Stuttgarta 50 kilometara.

Kako ste ostvarili prve kontakte sa Zeliem? Prvi smo se put nali u 11. ili 12. mjesecu 1977. u Mnchenu.Poslao mi je telegram da doem. Kad smo se sreli, kazao mi je dajekontaktirao glavnog tuitelja i predsjednika komiteta, te da e misluaj biti rijeen. Ja sam mu tada rekao sve to sam u meuvremenusaznao. S kim ivim, koga poznajem. To ga je posebno zanimalo.Zanimali su ga Schwartz, Rogi, Toman i drugi. Za njega je Rogibio terorist, Schwartz agent neke strane obavjetajne slube, Toman jebio ovjek Stipe Bilandia koji je bio predsjednik neke hrvatsketeroristike organizacije.

Kada, se Zeli poeo zanimati za Brunu Buia? Ve kod drugog ili treeg kontakta. Prvi smo se put nali uMnchenu, drugi put u Pragu. Ve tada mi je Bui bio prikazankao jedan od znaajnih terorista. Takvim sam ga i zamiljao, kaoovjeka koji ima svoju vojsku, koji otima avione, koji je kao talijan-ski Al Capone. Zeli mije tako govorio.

46

Vae se ime izravno povezuje s ubojstvom Buia. Kada ste snjim doli u kontakt? ujte, o meni su novine pisale svata. Jedna je novinarka pisalada sam tri i pol godine ivio u Parizu s Brunom. Brunu sam samojednom u ivotu vidio. To je bilo na francusko-njemakoj granicikada je odran sastanak u vezi osnivanja nekog lista. Do tada sam onjemu mislio kao o teroristu. Meutim, spoznao sam tom prilikomda se radi o ovjeku kojem se ne moe pripisati terorizam.

Teko mi je sada govoriti o svemu. Vidim sada da je svakamoja rije moda nekome uinila neto loe. Ali isto moram kazatida kod Zelia nisam primijetio da bi mogao izvriti ubojstvo. Toisto nije ni od mene traio. Sve to sam inio, kao dounik, iniosam iz namjere da zatitim Jugoslaviju. Bio sam obmanut. Vjerujtemi da sam imalo kriv za Buievu smrt, ne bih s vama ovdje razgo-varao, ve bih vjerojatno bio dva metra ispod zemlje negdje okoKupresa, kamo su me, pretpostavljam odveli.

Vae prisustvo na sahrani Buia gdje ste razgovarali s JozomMiloem, izazvalo je sumnju da ste izravno umijeani u ubojst-vo? A zato ne bih iao na sprovod? Kad smo dobili obavijest to sedogodilo u Parizu, bilo nas je oko dvadeset u restoranu, odluilo seii na sahranu. Da me grizla savjest, ne bih iao. to se nesretnogMiloa tie, on, po mom miljenju, s ubojstvom nema nikakve veze.Njemu se sve pakovalo.

elite li kazati da je Udba igrala paralelnu igru, spremajui sjedne strane atentat, a s druge prokazivanje Vas i Miloa kaokrivaca? ujte, to je moje miljenje. Tako ne mora biti. Ali ja sam zaistaspoznao da su radili paralelno da prebace krivicu na Miloa.

Znate li tko je ubio Brunu Buia?

47

Ne znam. Iz kontakata sa Zeliem nisam imao nikakvih indici-ja o tome. Poslije su priane razne prie. Spominjalo se desetakimena vezanih za ubojstvo. Od mog imena pa do Joze Miloa,Arkana, Zelia, pa do Schwartza.

U Zagrebu se nedavno, ubio jedan od bivih efova Udbe.Moete li taj sluaj povezati s vaom i Zelievom otmicom? Sigurno e biti jo mnogo toga. Da li je to povezano sa mnom,odnosno s pokojnim Brunom, ne mogu rei. Iz tih struktura, osimZelia, nikad nikoga nisam poznavao. Ali potresa e sigurno biti.Oni koji su montirah' optunice i krivo sudili nee moi mirno spa-vati. To i zasluuju. Ja sam im nasjeo i za to sam svih ovih trinaestgodina platio kaznu. Mislim da e se uskoro saznati i ime ubojicepokojnog Buia. Ja to nisam, kako su mi htjeli montirati.

Kako se nakon svega osjeate? Vai iskazi moda e poluitiefekt lavine. Plaite li se stoga? Nakon svega, iako mi nije bilo lako, osjeam se oputeno. Sveto sam imao kazati, kazao sam. Bilo je vrlo neugodnih telefonskihpoziva, pisama i prijetnji o likvidaciji. to se straha tie, ne plaimse vie nikoga.

Sami vidite da se pomalo skrivam i to najvie od onih koji sukroz proteklih 13-14 godina skrivali sebe i svoja zlodjela iza mogaimena. Moja bi smrt, mislili su, Hrvatskoj uskratila istinu, sluaj bise zapeatio, a krivci bi bili sigurni. Tako sada nee biti. A neka svebude pouka buduim pokoljenjima.

Iako priznaje daje sa Zeliem suraivao samo godinu dana,putovnica, prometna i vozaka dozvola izdane u Zagrebu, u dobakad se u Njemakoj kretao u prestinom drutvu hrvatskih politik-ih emigranata, sugeriraju njegovu dvostruku igru.

Potcjenjivao je emigrante koje je pratio, a da je u razgovoru spolicijskim istraiteljima i, kasnije novinarima, posve krivo proc-

48

jenjivao vlastitu poziciju i sudbinu hrvatskog naroda, svjedoi pismoupueno generalu JNA Veljku Kadijeviu. Pismo pod naslovomFaistiki progoni u Hrvatskoj Kadijeviu je poslano iz Splita 30.srpnja 1990., a odnosi se na jedan novinski tekst, ali i na politikusituaciju u Hrvatskoj nakon izbora. Gudelj pie:

Potovani drue generale!Ja sam Petar Gudelj, star 50 godina, poznati i veoma cijenjeni

strunjak u itavoj Jugoslaviji. Ja sam linost iz priloenih novina, iz lan-ka "Tko je ubio Buia".

lanak je samo faistika montaa, ni jedne injenice nema, osimspomenutoga mojeg imena. itava moja mnogobrojna rodbina i porodicai hiljade radnika moje firme i jo na hiljade poznanika i poslovnih part-nera, naprosto je zanijemilo proitavi taj lanak, i svi zajedno se pitamo:Da lije to mogue?

Jesu li na prostorima, koje jo uvijek pokriva naa JNA i iji ste vigeneral, mogui faistiki progoni? Da li se ovako neto dozvoljava u bilokojoj zemlji na svijetu?

Hrvatska faistika vlada dovodi problematine ljude iz emigracije,dajui im ministarske fotelje, da bi radili scenarije, poput ovog inkrimini-ranog lanka.

Faistima se iv ne predajem! Za sve ono to slijedi ve idueg dana,punu odgovornost neka snosi faistiko rukovodstvo Hrvatske, kad se onine pridravaju Ustava ni zakona, to i mene kao i ostale ne obavezuje.

Ja vam se ne obraam za pomo, nego vas molim da u ime desetakhiljada ljudi poduzmete bilo to za spas nae domovine Hrvatske iJugoslavije.

Drugarski Vas pozdravljam Petar Gudelj

U vrijeme kad je cijela Hrvatska na nogama, u doba kada slaviizbornu pobjedu i navjeuje put u samostalnost, Gudelj moli Kadi-jevia da intervenira i "spasi domovinu mu Hrvatsku i Jugoslaviju".

49

SLUAJ BLAGOJA ZELIA- TO JE PREUTIO?

Blagoje Zeli, roen 18. oujka 1929. u egaru, opinaObrovac, Srbin po nacionalnosti, policijsku karijeru zaoeo je kaopozornik u Obrovcu, da bi brzo napredovao do inspektora Ozne, akarijeru zavrio na mjestu naelnika operativne Slube dravne sig-urnosti Split. Dvojica brae bili su mu visoki oficiri JNA, to mu jeomoguivalo nesmetan uspon u hijerarhiji tajne policije. Nestao jekrajem prosinca 1991., a mjesec dana kasnije neoekivano sepojavio u Policijskoj stanici Imotski. Sluaj je posve istovjetan sasluajem Petra Gudelja.

Nestanak Blagoja Zelia uslijedio je nakon izjava PetraGudelja, u kojima je optuio svog biveg poslodavca kao vaanogsvjedoka, ali i sudionika ubojstva Brune Buia.

Zeli je iz obiteljske kue u Katelima nestao izmeu Boiai Nove Godine, 29. prosinca 1991. Evo kako je taj dogaaj opisalanjegova supruga Ivanka:

"Kritine prigode nalazila sam se u dnevnom boravku naeobiteljske kue u Katel tafiliu. Gledala sam televiziju i zaspala, tako dauope nisam ula zvono na vratima. Jedino sam ula mog sina kako raz-govara s nekima, ne elei iia otvoriti vrata. Kazali su da su iz policije. Biloje oko jedan sat poslije ponoi, pa mi je bilo udno ta e policija u to dobapred naom kuom. Razgovor je probudio i moju ki i supruga Blagoja.

Osjeajui da bi moglo biti incidenata moj mu Blagoje uzeo jelovaku puku, ali mislim da nije bila nabijena. Nevjesta, koja je bila trud-na, nalazila se na gornjem katu kue. Mi smo stajali u dnevnom boravkukad je netko podigao roletu, razbio prozor i upao u kuu. Ubrzo su udnevni boravak upala trojica uniformiranih mukaraca, a etvrti koji jetakoer bio odjeven u maskirnu unformu i preko lica navuenu potkapu,ostao je na ulaznim vratima dnevnog boravka. Napominjem da to nisuglavna ulazna vrata kue, nego ona s terase.

50

Trojica koja su upala u sobu nisu bili maskirani po licu pa sam ihmogla dobro vidjeti. Mukarac je bio srednjeg rasta, imao je djeije lice, sapicatom bradom. Po mojoj procjeni imao je od 25 do 30 godina. Drugadvojica bila su u maskirnim uniformama. Jedan je bio visoki, irokog lica.Na glavi je imao kapu, mislim da je bio sme. Bili su naoruani pukama,ali kako se ne razumijem u oruje, ne znam koje su vrste. Treeg se slabi-je sjeam. Bila sam uzbuena i vikala da mi ostave mua. Naime, kad suutvdili daje moj suprug Blagoje Zeli osoba koju trae, kazali su da gahapse jer je za njim raspisana meunarodna tjeralica za ubojstvo.

Blagoje se opirao govorei da on s tim nema nikakve veze, ali su muti ljudi zapovjedili da mora s njima. Meni nita nije bilo jasno, nisam znalagdje moj suprug mora ii, a nepoznati su odgovorili da ide ondje gdje jeprije radio, a zatim u Zagreb. Kako smo se i ja i moja ki i sin opiraliuhienju mog supruga Blagoja, nepoznati su zamahnuli prema nama kun-dacima, ali nikoga nisu udarili. Priznajem da su bili korektni prema nama.Nikoga nisu udarili, nita nisu dirali, nita nisu otetili, niti su ta odnijelisa sobom. Moj suprug je pitao moe li ponijeti lijekove sa sobom pa su mudozvolili da ih uzme.

Prije nego su otili i odveli Blagoja, kazali su mi da nas mogu pobiti,jer da imaju ovlatenja pucati u sluaju pruanja otpora, te da za nausmrt nikome nee odgovarati.

Sjeam se da su ispred kue bila dva auta, jedan ispred ulaza, adrugi malo dalje u umici. Moja ki je inzistirala da i ona ide s ocem, alijoj nisu dopustili kazavi da nema mjesta u autu. Kasnije sam od susjedesaznala da je bio jo jedan automobil koji je stajao s druge strane kue,vjerojatno osiguravajui prostor sa stranje strane.Suprug se vratio kui nakon 37 dana. Bio je u tekom psihikom stanju."

Njen sin Nenad preciznije se sjea detalja te veeri: "Otacstanuje u prizemlju, a ja sa suprugom na katu. Otac je spavao, a majka ukuhinji neto radila. Mislim da je pekla kolae za Novu godinu. Sestra jespavala, a ja sam s roakom Jokom Popadiem gledao televiziju. Supru-ga, koja je u drugom stanju, takoer je spavala. Roak Joko je neto prije

51

jedan sat otiao kui. Nekoliko minuta kasnije uo sam zvono na ulaznimvratima, pa sam pomislio da se Joko vratio jer je neto zaboravio. Krozbalkonska vrata vidio sam bijeli Golf, starijeg tipa, ba ispred naih vrata,i nekolicinu policajaca u maskirnim odijelima. Primjetili su me na balkonui odmah kazali da su iz policije i da im otvorim, u protivnom e pucati.Spustio sam se u prizemlje i tu zatekao majku i oca i sestru. Nisam htiootvoriti vrata ve sam uzeo telefon htijui provjeriti je li policija poslalanekoga da ureduje u naoj kui, ali nikako nisam mogao dobiti njihov broj.U to su trojica mukaraca razbili prozor na terasi i kroz razbijeni prozoruli u dnevni boravak. Sva trojica su bili u maskirnim odorama, nitko nijeimao sakriveno lice i sva trojica su bili naoruani. Jedan je imaoautomatsku puku, jedan korpion, a onaj glavni pitolj i radio stanicu.im su uli unutra ocu su izbili lovaku puku iz ruku, a zatim kazali dasu iz policije i da mora poi s njima.

Moja majka bila je prilino uznemirena zbog odvoenja oca pa sumi kazali da je smirim, inae bi mogli pucati. Pokuao sam dohvatiti tele-fon kako bih provjerio u policiji ima li kakav nalog za odvoenje oca, ali mije jedan od njih izbio telefon iz ruke. Otac je, na kraju, pristao poi s njimate su ga odveli."

Nakon povratka iz tridesetsedmodnevnog zatoenitva,Blagoja Zelia u bolesnikoj sobi splitskih Firula, sasluao jeistrani sudac Okrunog suda u Splitu. Zeli je ispriao:

"Kad su uli u kuu u ruci sam imao lovaku puku, ali mi ju jejedan od napadaa izbio iz ruke. Ti su ljudi, mislim, bili odjeveni umaskirne uniforme. Predstavili su se kao policija i pitali me jesam li Blago-je Zeli? Kad sam im potvrdio, rekli su mi da moram poi s njima.

Nisu imali nikakav nalog ili rjeenje za liavanje slobode. Zatraiosam ih da se odjenem i uzmem lijekove, jer sam dijabetiar i moramsvakodnevno uzimati lijekove. Tu su bili prisutni moja ena, sin i ki, tenevjesta. Sjeam se da su neki bili maskirani, a neki nisu. Nakon to samse obukao, oni su me odveli.

Ispred automobila su mi stavili lisice na ruke i im sam sjeo u auto-

52

mobil navukli su mi na glavu potkapu, tako da nita nisam mogao vidjeti.Inae, svi su bili naoruani vatrenim orujem.

Nakon nekoliko sati vonje, prema mojoj procjeni, tijekom noi smodoli pred jednu kuu, ali ne znam u kojem predjelu. Zatim su me smjestiliu jednu prostoriju, koja je najvjerojatnije bila u prizemlju kue. Radilo seo prostoriji dimenzija tri puta tri metra. U toj prostoriji bio je uski krevetna kotaima, sjedalica i stoli, stalno je gorjelo svjetlo, a prozor je bio stal-no zamraen, tako da sam izgubio pojam o vremenu. Nisam znao je li danili no, a nikad nisam znao koliko je sati niti se mogao orijentirati kolikosam dana tu proveo. Kad god bih neto upitao o vremenu, nisu htjeli otome govoriti.

Cijelo to vrijeme bio sam vezan na nain da su mi lisice bile na noga-ma i rukama, a ruke su mi bile vezane uglavnom na leima. Od lisica samzadobio rane na zglobovima ruku i nogu."

Policija je pokuala ui u trag Zeliu, no zbog "meke" graniceprema Hercegovini, ali i angairanosti policijskih snaga u obraniHrvatske, otmiari isprva nisu otkriveni. Meutim, nakon uhienjedvojice osumnjienih, obitelj Blagoja Zelia nije prepoznala nitijednog od njih. U policijskom notesu je zabiljeen iskaz Jure L., zakoga e se kasnije ustanoviti daje imao krivotvorenu putovnicu i daje rije o posve drugoj osobi:

"U SR Njemakoj sam boravio od svibnja 1970. U emigraciji sambio lan Hrvatskog narodnog vijea, zatim Ujedinjenih Hrvata Evrope teorganizacije Hrvatskog dravotvornog pokreta. U Hrvatsku sam doaopred Boi godine 1991., da bih se borio za slobodu nezavisne Hrvatske.Kad sam doao u iroki Brijeg, u hotelu 'Park' sreo sam vei broj svojihpoznanika iz SR Njemake, meu kojima je bilo i dosta emigranata. Tusam upoznao i Antu Grbavca iz itluka, kojega nisam otprije poznavao.U razgovoru s Antom on mi je kazao da bi trebalo izvesti akciju hvatanjajednog ovjeka koji je ubijao Hrvate.

U akciji je sudjelovalo ukupno est osoba. Mi smo tim mladiimaobjasnili o emu se radi i to treba uiniti. Meni je Grbavac kazao da je ve

53

ranije uhien Petar Gudelj koji je dao odreene podatke o Zeliu, a vezaneza ubojstvo Brune Buia.

Bruno Bui je iz moga kraja. Osobno ga nisam poznavao, ali samse s njim dopisivao. Otmicu su izveli mladii koje sam spomenuo, a utijeku akcije na sebi su imali maskirne uniforme i potkape s otvorima zaoi i usta. Nakon otmice Blagoja Zelia, s dva vozila otili smo u pravcuPosuja te smo u tijeku noi stigli u jednu kuu izmeu Posuja i Duvna.

Tu smo se zadrali otprilike etiri tjedna i za to vrijeme ispitivaliZelia. Uglavnom ga je ispitivao Grbavac, a s obzirom da sam poznavaoprilike u emigraciji, katkad sam i ja prisustvovao ispitivanju. Osim toje vlastoruno pisao izjave, Zeli je i sniman, i to na magnetofonsku kase-tu te videokamerom.

Kad me pitate za podatke o osobama koje su sudjelovale u akciji,mogu kazati da ih poznajem samo po imenima. Znam da su se zvali Jure,Ante, ime, Io. Moda su im to prava imena, a moda i nadimci, nisamsiguran. Mladii su imali kalanjikove i pitolje s odgovarajuimstreljivom."

Jedan od njih ovako je opisao pripreme i tijek akcije: Pronaen je suradnik u krugu Zelievih znanaca, preko kojega se mogloprilino precizno pratiti njegovo kretanje, pa nam je 28. prosinca 1991.dojavio da se Zeli nalazi u Katel tafiliu i da e tu provesti novogodin-jie praznike. Odlueno je da ga se uhiti iste noi.

Prema suradnikovoj procjeni, Zeli se osjeao prilino bezbrinim.Brzo je napravljen plan i besprijekorno je izvren. Akcija uhienja izvede-na je s dva automobila, u kojima su se nalazile po tri osobe.

Kako i