UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK: SIGURNOSNIH I MIROVNIH STUDIJA

PREDMET: MIROVNE I HUMANITARNE OPERACIJE

„MIROVNE OPERACIJE U AFGANISTANU“

– istraživački rad –

Mentor – i

Prof. Dr. Beridan Izet

Viši Ass. Mr. Sc. Vajzović Emir

Kandidat:

Džafo Emir

Br. Indexa:

Sarajevo, mart 2014.

Sadržaj

Apstrakt str.3

Geopolitičko pozicioniranje Afganistana str.4

Afganistan str.7

Mirovna misija, mirovna operacija str.8

ISAF str.10

Pobunjeničke snage u Afganistanu str.12

Provedba operacije ISAF str.13

Faze operacije ISAF str.14

Afganistan nakon NATO – a str.16

UNAMA str.17

Zaključne misli str.18

Izvori str.19

2

Ključne riječi

ISAF, NATO, UNAMA, rat protiv terorizma, mirovne operacije, Al – Kaida, Talibani

Apstrakt

Uništen devetogodišnjim brutalnim ratom koji je vodio Sovjetski savez, zanemaren od

Zapada deceniju nakon sovjetskog povlačenja, loše vođen pod srednjovjekovnim talibanima,

te iznevjeren u desetogodišnjim polovičnim američkim vojnim operacijama i sporadičnom

ekonomskom pomoći, Afganistan je u ruinama...

Prikaz istraživačkog rada započet će geopolitičkim pozicioniranjem teritorije

Afganistana i ukazavinjem na značaj regije u prošlosti a onda prikazom sadašnjeg

momentuma tj. tok misije ISAF – a. Provedba ove operacije također zaslužuje posebnu

analizu što će biti i prikazan. Afganistan nakon NATO – a predstavlja analitički pogled na

rezultate mirovne misije. Sljedeća operacija koja zaslužuje pažnju je UNAMA i ona će svojom

elaboracijom još dublje pokazati značaj regije odnosno značaj misije mira. Svakako će se

momenti iz prošlosti prikazati kao historijski osvrt na doba Hladnog rata i geopolitički značaj

Afganistana. Događaji od 11. septembra koji su promjenili tok američke politike i kreirali rat

protiv terorizma, pokrenuće misiju ISAF koja će kao što je već navedeno biti analizirana i

objašnjena. Zaključne misli na kraju bi trebale ostaviti stav, razmišljanje i tumačenje

navedenih događaja kao i rada u cjelini.

3

Geopolitičko pozicioniranje Afganistana

Islamska Republika Afganistan ili Islamska Država Afganistan je kontinentalna država

centralne Azije površine 652.225 km2 sa glavnim gradom Kabulom, koja na zapadu graniči s

Islamskom Republikom Iran, na sjeveru s bivšim sovjetskim republikama Turkmenistanom,

Tadžikistanom i Uzbekistanom, na krajnjem istoku s Narodnom Republikom Kinom i na jugu

s Islamskom Republikom Pakistanom.

Afganistan je zatvorena planiska zemlja koja spada u najsiromašnije države svijeta ali

je najveći svjetski proizvođač opijuma od kojeg se proizvodi heroin. Međutim zbog čega je

Afganistan važan? Halford Mekinder je svojim Heartlandom1 a Nikolas Spajkman

Rimlandom2, teritorij bivšeg SSSR3 – a okružio geopolitičkim granicama kojima je moguće

Sovjetski savez zaustaviti odnosno zatvoriti. Kasnije će to okruživanje SSSR, tj. Rusije, biti

poznato kao containment4, odnosno strategija SAD5 u Hladnom ratu6.

1 Ko vlada istočnom Evropom kontroliše Heartland. Ko vlada Heartlandom kontroliše Svjetski otok. Ko vlada Svjetskim otokom kontroliše svijet. Heartland predstavlja teritorij bivšeg Sovjetskog saveza.2 Ko kontroliše Rimland, vlada Heartlandom. Ko kontroliše Heartland, vlada Svjetskim ostrvom (Evroazijom). Ko vlada Evroazijom, kontroliše sudbinu svijeta. 3 Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Sovjetski Savez.4 Mekinderova teorija uticala je na strategiju SAD u doba Hladnog rata (stvaranje NATO i strategija “okruženja” – zatvaranja SSSR odnosno prilaza toplim morima). Ideje Spajkmana su uticale na strategiju “okruženja” Zapada oko Istočnog bloka, u vidu stvaranja vojnih paktova, razvoja vojno-pomorskih flota, uspostavljanja vojno-vazdušnih baza i izazivanja kriznih žarišta radi vojne prisutnosti u zoni „Rimlanda“.5 Sjedinjene Američke Države.6 Zahlađenje odnosa između država, u ovom slučaju, ideološki sukob Istoka i Zapada, SAD i SSSR, Varšavskog pakta i NATO pakta nastao nakon završetka Drugog svjetskog rata.

4

Zbog tog zatvaranja, SSSR je odlučio da se probije iz Heartlanda odnosno Rimlanda i

tako je 1979. godine pokrenuta invazija na Afganistan koji se našao u Heartlandu odnosno u

Rimlandu od strane SSSR – a. Navodno su Sovjeti podrškom komunističkim frakcijama

unutar Afganistana koja je formulirana u Sporazumu ove dvije države, izvršili invaziju kako

bi pomogli svojim političkim saborcima unutar Parcham Partije7 koja se tada zalagala za

snažniju saradnju sa Sovjetima.

Ova invazija nije protekla nezapaženo i učestali napadi mudžahedina koje su ˝tajno˝

obučavale snage SAD – a, nakon silnih međunarodnih pritisaka i 15.000 poginulih sovjetskih

vojnika, Sovjeti se povlače iz Afganistana 1989. godine.

Nakon sovjetskog povlačenja mudžahedini formiraju vlast 1993. godine. Godinu dana

kasnije talibani, tada nepoznata frakcija, koja sebe smatra ˝vjerskim učenicima˝ osvaja Kabul,

glavni grad Afganistana i formiraju vlast i nameću islamski fundamentalistički poredak pod

svojim nadzorom. Unutar takvog poretka, utočište je pronašao i Osama bin Laden.

7 Komunistička partija u Afganistanu.

5

11. septembra 2001. godine globalna teroristička mreža Al – Kaida nastala 1986.

godine, čiji je vođa bio Osama bin Laden, koji se od 1996. krije u Afganistanu gdje mu je

talibanski režim pružao podršku i pomoć, izvršila je teroristički napad na SAD, odnosno

otetim avionima, teroristi su pogodili Svjetski trgovački centar u Nju Jorku i zgradu

Pentagona u Arlingtonu (Washington D.C.). SAD 7. oktobra 2001. godine kao odgovor na

terorističke napade pokreću tzv. rat protiv terorizma8 zračnim udarima na

ciljeve talibanskog režima i logore za obuku Al – Kaide. Nakon talibanskog povlačenja u

gerilu Afganistan pada pod okupaciju SAD – a. Preživjeli talibani i ekstremisti koji bježe u

planine na jugu zemlje pokreću gerilski (pobunjenički) rat protiv američke okupacije i

proameričkih afganistanskih vlasti.

8 Rat protiv terorizma (eng. War on Terror) je propagandna krilatica za neograničeni rat koji su pokrenule Sjedinjene Američke Države protiv globalne terorističke mreže Al – Kaide i anti-američkih država i organizacija u svijetu, nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine.

6

Afganistan

Padom talibanskog režima, osnovana je republika sa predsjednikom kao šefom države

koji ima vrhovnu vlast i bira se na općim izborima. Prvog i trenutnog predsjednika, Hamida

Karzaija je 2002. godine izabrala tradicionalna plemenska skupština Loja Džirga.

Administrativno, Afganistan čine 34 provincije ili pokrajine gdje svaka provincija

odnosno pokrajina ima svoj glavni grad i provincijsku tj. pokrajinsku administraciju. Svaka

pokrajina je podjeljena na općine tako da u Afganistanu ima blizu 400 općina.

1. Badakhšan

2. Badghis

3. Baghlan

4. Balkh

5. Bamjan

6. Dajkundi

7. Farah

8. Farjab

9. Ghazni

10. Ghor

11. Helmand

12. Herat

13. Jowzjan

14. Kabul

15. Kandahar

16. Kapisa

17. Khost

18. Konar

19. Kunduz

20. Laghman

21. Logar

22. Nangarhar

23. Nimruz

24. Nurestan

25. Oruzgan

26. Paktia

27. Paktika

28. Panjšir

29. Parvan

30. Samangan

31. Sare Pol

32. Takhar

33. Vardak

34. Zabol

Trenutno prema podacima iz 2007. godine u Afganistanu živi 31,889,923 stanovnika.

Od njih, 39,4% su Paštuni, 33,7% su Tadžici, 8% su Hazari, 8% su Uzbeci, 4,1% su Aimaci,

7

3,3% su Turkmeni, a ostali narodi čine oko 3,5% populacije. Službeni jezici su paštunski

(pašto, paštu) i perzijski (darsi).

Mirovna misija, mirovna operacija

Unatoč tome što ne postoji jasna i generalno prihvaćena definicija mirovnih misija i

mirovnih operacije, sasvim je jasno da je njihova svrha svima poznata i prihvaćena. Svrha

mirovnih misija je usmjerena ka postizanju stanja među državama ili unutar država koje

karakterizira odsustvo upotrebe nasilja u postizanju određenih ciljeva bilo vojne, ekonomske,

političke ili neke druge prirode. Svrha mirovnih misija je dakle postizanje mira među ili

unutar država. Mirovna misija je instrument UN za postizanje tj. za održavanje

međunarodnog mira. Operacije održavanja mira (peacekeeping) iako eksplicitno nisu

predviđene Poveljom UN, postale su jedno od glavnih alata UN za postizanje mira.

Tradicionalne mirovne misije ograničene na strogo vojne zadatke doživjele su

evoluciju nakon Hladnog rata i sada se može govoriti o višedimenzionalnim misijama,

namjenjenim implementaciji sveobuhvatnih mirovnih sporazuma i stvaranju uslova za održivi

i trajni mir.

Tradicionalni jednodimenzionalni izraz mirovnih misija, peacekeeping ili održavanje

mira dobija nove sadržaje tj. dimenzije pa se počinju koristiti izgradnja mira (peacebuilding),

stvaranje mira (peacemaking), nametanje mira (peace enforcment), postkonfliktna izgradnja

mira (post conflict peace building). Danas u različitim tipovima mirovnih misija vrše se

složene i kompleksne zadaće, od pomoći u izgradnji održivih institucija vlasti, nadzora

poštivanja ljudskih prava, reforme sigurnosnog sektora, preko razoružanja i demobilizacije do

reintegracije u normalne društvene tokove bivših boraca.

8

Mirovne operacije predstavljaju skup mjera i aktivnosti koje Ujedinjeni narodi odobre,

poduzimaju i organiziraju u cilju održavanja, očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti, a u

skladu sa svojom Poveljom, njenim članom 24, kojim je za taj zadatak ovlašćeno Vijeće

sigurnosti. Mirovne operacije se se poduzimaju, dakle, u cilju osiguranja preventivnih mjera i

to u slučajevima:

- kada Vijeće sigurnosti naloži prekid oružanog sukoba i sklapanje sporazum o obustavi

vatre;

- kada sukobljene strane svojim odlukama obustave prekid vatre;

- kada dodđe do sklapanja mirovnoga ugovora uz i bez posredovanja Vijeća sigurnosti

ili neke druge strane.

Dakle, osnovni preduvjet za mirovnu operaciju jeste već sklopljeni mirovni ugovor.

Mirovne operacije spadaju u skupinu kolektivnih mjera za osiguranje međunarodnog mira i

podrazumijevaju upućivanje na određena područja oružanih snaga, ali ne radi vršenja

prinude, nego za svrhe obavljanja sigurnosne i redarstvene službe, ili da osiguravaju mir u

nekom kraju gdje je mir bio ugrožen ili narušen. Osnovna odlika mirovnih operacija jeste

održavanje mira, sprječavanje izbijanja oružanog sukoba i uspostavljanje mira, a da se

oružane snage ne upotrijebe niti protiv jedne strane u sukobu... Po odredbama povelje (član

53.), provođenje određenih mjera, u sklopu mirovne operacije, Vijeće sigurnosti može

povjeriti regionalnim organizacijama. (Beridan, 2001: 215).

9

ISAF

ISAF (International Security Assistance Force – Međunarodne sigurnosne snage za

pomoć) predstavlja međunarodnu vojnu misiju u Islamskoj Republici Afganistan koja je od

avgusta 2003. pod komandom NATO9 Alijanse. ISAF je prije toga u tri smjene od po šest

mjeseci, djelovao pod mandatom UN, u skladu s Poglavljem VI Povelje UN-a, tako da su ovu

misiju vodile i koordinirale Velika Britanija (ISAF I), Turska (ISAF II) i zajednički SR

Njemačka i Holandija (ISAF III).

Od kraja 2001. godine ISAF je bio operacija nametanja mira, tzv. koalicija voljnih.

Na kraju prve godine mandata u misiji je sudjelovalo 19 država pod mandatom UN-a, no UN

ih nije organizirao ni financijski pomagao. ISAF nikad nije bio UN promatračka misija.

9 Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, Sjevernoatlantski savez.

10

Misija ISAF postala je NATO vođena vojna operacija podrške miru 2003. godine,

kad je UN promijenio mandat misije u skladu s Poglavljem VII Povelje UN-a, dopustivši

upotrebu sile u potpori mira, u skladu s pravilima upotrebe sile. S obzirom na takvo vodstvo i

koncept planiranja u NATO-u, financiranje operacije se dijelom provodi iz zajedničkih

sredstava NATO-a, a dijelom sudjeluju pojedine države sudionice u operaciji, bez obzira jesu

li one članice NATO-a ili nisu. 

Od početka 2001. godine do danas, ISAF djeluje u skladu s rezolucijama Vijeća

sigurnosti UN-a (o Afganistanu: br. 1386(2001), br. 1413(2002), br. 1444(2002), br.

1510(2003), br. 1563(2004), br. 1623(2005), br. 1659(2006), br. 1707(2006); te o potpori

međunarodnim naporima u iskorjenjivanju terorizma: br. 1368(2001), br. 1373(2001)). Za

definiranje ovlasti misije ISAF ključne su dvije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a: br.

1386(2001) i br. 1510(2003). (Preuzeto sa http://arhiva.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp).

Bonski sporazum10 iz 2001. godine, Kabulski sporazum11 iz 2005. godine su definirali

mandat misije ISAF12 – a, pored prve rezolucije o Afganistanu jednoglasno donesene u VSUN

nakon terorističkih napada. Funkcioniranje Islamske Republike Afganistan kao moderne,

suverene, demokratske države koja samostalno upravlja i djeluje na cijelom svom teritoriju,

označit će kraj operacije ISAF.

10 Vojno-tehnički sporazum koji je međunarodna zajednica potpisala s privremenom afganistanskom vladom.11 Potpisan s novoizabranom afganistanskom vladom.12 Oba se sporazuma odnose na načine potpore međunarodne zajednice uspostavi mira i sigurnosti u Afganistanu, kao pomoći u izgradnji institucija države.

11

Pobunjeničke snage u Afganistanu

Sigurnost i stabilnost Afganistana ovise od velikog broja faktora. Najveću prijetnju

zasigurno predstavljaju pobunjeničke snage, koje pored talibana čine Hakani mreža, Hezb-i-

islami Gulbuddin (HiG) i pobunjeničke grupe iz Pakistana Tehrik-i Taliban Pakistan

(Pakistanski talibanski pokret – TTP), Lashkar-e-Taiba i Tehrik Nifaz-e Shariat Mohammadi

(TNSM), te Al – Kaida. Pobunjeničko djelovanje je posebno izraženo u južnim pokrajinama

(Helmand, Kandahar, Uruzgan) gdje pobunjenici izvode napade na snage ANSF – a, ISAF –

12

a, vladine institucije čime nastoje pridobiti naklonost civilnog stanovništva kroz uspostavu

vlasti iz ˝sjene˝, podršku uzgoja opijuma i terorom (zastrašivanjem).

Zbog toga je sama mirovna misija nametnja mira prešla u protupobunjeničku borbu.

Provedba operacije ISAF

ISAF u svojim aktivnostima sarađuje s vladom Islamske Republike Afganistan,

pridonoseći sigurnosti u državi, s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta i jačanju

sposobnosti Afganistanskih snaga nacionalne sigurnosti (ANSF), Afganistanske nacionalne

vojske (ANA) i Afganistanske nacionalne policije (ANP) te provedbi reformi pravosuđa. 

13

Ostvarenjem funkcioniranja dijela države u javnom redu i sigurnosti, stvaraju se

preduvjeti za obnovu države i uspostavljanje javnih službi. Na razvojnom putu Afganistana

napravljen je važni iskorak kad je ISAF omogućio provedbu predsjedničkih izbora u oktobru

2004. i parlamentarnih izbora u septembru 2005. godine.

ISAF pomaže i djelovanju UN-ove misije UNAMA, kao i radu ostalih agencija UN-a u

Afganistanu. UNAMA predstavlja političku misiju UN – a utemeljenu 2002. godine za

pružanje podrške i pomoći u izgradnji institucija Afganistana i nacionalnom pomirenju

tijekom mirovnog procesa. Osim s UN-om, ISAF po potrebi surađuje i s drugim

međunarodnim organizacijama i međunarodnim nevladinim organizacijama koje djeluju u

Afganistanu, a usredotočene su na pružanje humanitarne pomoći i koordinaciju napora

usmjerenih na razvoj i poštivanje ljudskih prava. 

Faze operacije ISAF

Operacija ISAF je zamišljena u pet faza. Prva faza je bila procjena stanja i priprema, a

uključivala je sve operacije u Kabulu. Druga faza je geografsko širenje na područje cijeloga

14

Afganistana, treća je stabilizacija, a četvrta tranzicija. Posljednja faza predviđa povlačenje iz

Afganistana. 

Prvobitno je ISAF djelovao u području glavnog grada Kabula i njegove bliske okolice,

pomažući ustrojavanju prijelazne vlasti i uspostavljanju sigurnog okružja u tom, relativno

malom području svoje odgovornosti. Kad je NATO preuzeo vođenje operacije u avgustu

2003., znatno je povećan broj država koje se uključuju u red misije. Rezultat je veća i jača

struktura ISAF-a u području operacija. Veliki napori se tada ulažu u planiranje i provedbu

operacije. U isto vrijeme UN je mandat misije proširio na cijeli teritorij Afganistana. Otada

do danas se područje odgovornosti ISAF-a širilo na sjever (etapa I, dovršena 2004.), zapad

(etapa II, dovršena 2005.), jug (etapa III, dovršena 2006.) i istok (etapa IV, 2006.).

Dovršenjem zadnje etape širenja, završila je druga faza misije. 

Usporedno s početnom fazom stabilizacije pokrenut je NATO-ov program suradnje s

Afganistanom koji je usredotočen na odbrambenu reformu, izgradnju odbrambenih institucija

i na vojne aspekte reforme sigurnosnog sektora, koje promiču interoperabilnost ANA-e i

članica NATO-a. Taj je program komplementaran operativnoj ulozi ISAF-a u

Afganistanu. Struktura misije obuhvaća Zapovjedništvo ISAF-a u Kabulu, Kabulsku

multinacionalnu brigadu, te pet regionalnih zapovjedništava (Prijestolnica, Istok, Sjever,

Zapad, Jug).

Središta regionalnih zapovjedništava su u gradovima Kabul, Bagram, Mazar-e-Sharif,

Herat i Kandahar. U područjima regionalnih zapovjedništva osnovani su provincijski

rekonstrukcijski timovi, čija je zadaća pomaganje u uspostavljanju normalnog djelovanja

središnje afganistanske vlasti i funkcioniranja civilnog života. Za operativnu provedbu

15

operacije ISAF zaduženo je Vrhovno zapovjedništvo savezničkih snaga u Europi (SHAPE) u

Monsu (Belgija), zajedno sa Zapovjedništvom združenih snaga (JFC) u Brunssumu

(Nizozemska). (Preuzeto sa http://arhiva.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp)

Prije nego je NATO preuzeo vodstvo u operaciji ISAF, u njoj je sudjelovalo 28 država

s oko 5400 vojnika. Nakon toga broj država sudionica se povećao, ali operacija je postala

složenijom i zahtjevnijom. Kriteriji i modaliteti sudjelovanja u misiji ISAF određeni su

pravilima uporabe sile u potpori mira i standardima vojnog djelovanja u NATO-u. 

Najveći broj zemalja sudionica ISAF-a su članice NATO-a, trenutačno njih 26. 11 je

država koje nisu članice NATO-a, a uključene su u operaciju. Većinom su članice NATO-

ovog programa Partnerstvo za mir, a Australija, Austrija, Albanija, Novi Zeland i Švicarska

također sudjeluju u operaciji ISAF u Afganistanu. Gotovo 35 500 vojnika, pod neposrednom

je komandom NATO zapovjedništva. Osim postrojbi pod NATO zapovjedništvom, u misiji

ISAF je i oko 5500 pripadnika elemenata nacionalne potpore kojima neposredno zapovijedaju

nacionalna zapovjedništva. Uvjet za vojno sudjelovanje država koje nisu članice NATO-a jest

dobivanje uvjerenja o odgovarajućoj interoperabilnosti s NATO-om i posjedovanje traženih

sposobnosti postrojbi koje će sudjelovati u operaciji. 

U misiji ISAF trenutno učestvuju snage:

Afganistan nakon NATO – a

16

Sigurnost i stabilnost Afganistana kaošto je već pomenuto ovise od mnogo faktora, a

posebno se ističu sigurnosne prijetnje pobunjeničkih snaga, utjecaj susjeda (Pakistan),

korumpirana i neefikasna vlast13, niska stopa ekonomskog razvoja. Ključni faktor za

stabilizaciju Afganistana je autopercepcija sigurnosti lokalnog stanovništva koju ne može

garantirati ANSF. Ovaj sigurnosni kontekst kreira preduvjete za uspjeh pobunjeničkih snaga a

uprkos tome američke i NATO snage se povlače iz Afganistana i predaju nadležnosti uprave

nad pokrajinama i sigurnošću lokalnim vlastima.

Prvobitno prema Rezoluciji VSUN14 1368 ISAF je imao mandat da osigura šire

područje oko Kabula kako bi potpomogao uspostavu Prijelazne vlasti Afganistana i Misiju

pomoći UN – a u Afganistanu15. Operacija Enduring Freedom u Afganistanu je vođena

zasebno od strane SAD sa ciljem uništavanja Al – Kaide protuterorističkim operacijama, da bi

Rezolucija VSUN 1510 proširila zonu odgovornosti misije ISAF i na to polje čime će se

pomoći snagama SAD – a koje se već bore u Iraku. Osim pokrajina na granici sa Pakistanom,

koje su pod kontrolom SAD – a, cijeli teritorij Afganistana pokriva ISAF.

Misija ISAF je prvobitno počela kao misija nametanja mira, a sada predstavlja

protupobunjeničku borbu u kojoj pored snaga ISAF – a učestvuju i policijske i vojne snage

Afganistana. Ovakvoj misiji i Prijelaznoj vladi se protive pobunjenici koji trenutno

kontroliraju trećinu zemlje. 2009. godine SAD mjenja pristup ISAF – a i uključuje ga u

protupobunjeničke operacije i povećava se broj vojnika 2011. godine na 132.000 vojnika iz 48

država.16

UNAMA

13 Korupcija je postala veća sigurnosna prijetnja čak i od pobunjeničkih akcija jer korupckijskim djelovanjem pobunjenici uspijevaju da izvrše svoje terorističke atake.14 Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.15 UNAMA – UN Assistance Mission in Afghanistan. 16 Više od dvije trećine snaga ISAF – a dolazi iz Oružanih snaga SAD – a.

17

UN Assistance Mission in Afghanistan, (politička) UN Misija za pomoć u Afganistanu

je uspostavljena 28. marta 2002. gdine Rezolucijom 1401 od strane Vijeća sigurnosti prateći

Bonski dogovor iz decembra 2001. UNAMA je kao misija zadužena za humanitarne

aktivnosti, oporavak i rekonstrukciju zemlje. 2005. godine izabran je novi parlament koji se

obratio UNAMA – i za političke i strateške savjete radi jačanja mira, promocije i zaštite

ljudskih prava. U saradnji i koordinaciji sa Vladom Afganistana UNAMA je nastavila svoj

mandat na polju humanitarnih aktivnosti.

Mandat ove misije se redovno obnavlja u martu mjesecu, a dva puta tokom godine

Generalni Sekretar UN – a podnosi izvještaj o situaciji u Afganistanu Vijeću sigurnosti.

Zaključne misli

18

Krhka sigurnosna situacija, nedovoljno razvijeni kapaciteti institucija državnih vlasti,

stepen ekonomskog i socijalnog oporavka bez karaktera samoodrživosti označava prvu fazu

procesa tranzicije završenu krajem 2011. godine predajom tri pokrajine (20 % stanovništva) u

nadležnost afganistanske vlasti. Druga faza je uključila drugih osam pokrajina (50%

stanovništva), treća faza tranzicije predstavlja preuzimanje odgovornosti afganistanske vlasti

za sigurnost u svim glavnim gradovima pokrajina. Tako je bar planirano i idealno zamišljeno

okončavanje misije ISAF.

Međutim, dojam koji se stječe jeste da su SAD i NATO iskoristili prividne taktičke

uspjehe operacija na jugu Afganistana i ubistva Osame bin Ladena zarad osiguranja

legitimnosti percipiranog djelimičnog strategijskog (ne)uspjeha misije čime se opravdava

ubrzano ispunjenje odredaba Lisabonske deklaracije o partnerstvu sa Afganistanom.

Nadalje, očigledne su slabosti pristupa NATO – a u rješavanju afganistanskog pitanja.

Opadajući trend podrške javnosti u zemljama glavnim nosiocima napora u misiji u

Afganistanu te teške finansijske prilike koje su zahvatile te zemlje uticali su na njihove

političke odluke o ubrzanom potpunom ili djelimičnom povlačenju vojnih snaga i smanjenju

finansijske pomoći Afganistanu što je direktno uticalo na sposobnosti ISAF misije.

Pored toga, nacionalna ograničenja u smislu neprihvatanja ISAF misije kao misije u

kojoj se izvode protupobunjenička djelovanja od pojedinih članica NATO – a uticala su na

nedostatak resursa u područjima gdje su pobunjenici najaktivniji, te su tako oslabljene

operativne sposobnosti ISAF misije.

Kumulativni efekt ostvaren u prostoru ˝centralnoazijskog stabilizacijskog

eksperimenta˝ kao posljedica nepostojanja političkog jedinstva, nedovoljnog i nerazmjernog

doprinosa resursima, te nejedinstvenog savezničkog doktriniranog pristupa, ogleda se u

nestabilnoj sigurnosnoj situaciji, nedovoljno jakom sistemu državne uprave i rudimentarnom

uspjehu u ekonomskom i socijalnom razvoju Afganistana, što će tu zemlju i dalje držati

visoko na ljestvici, kako kaže Brzezinski, geopolitički ugroženih vrsta u posttranzicijskom

vremenu.

Izvori

19

Literatura

1. BERIDAN, Izet; TOMIĆ, Ivo; KRESO, Muharem: Leksikon sigurnosti, DES

Sarajevo, 2001.

2. BERIDAN, Izet: Konflikti, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2003.

3. BERIDAN, Izet: Politika i sigurnost. Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2008.

4. ĆURAK, Nerzuk i TURČALO, Sead: Hrestomatija geopolitike, Fakultet političkih

nauka, Sarajevo, 2011.

5. ĆURAK, Nerzuk i TURČALO, Sead: Nauka o miru hrestomatija, Fakultet političkih

nauka, Sarajevo, 2013.

6. DAUTOVIĆ, Kenan: Prevencija konflikata u međunarodnim odnosima, BZK

Preporod, Travnik, 2007.

7. DODS, Claus: Geopolitika, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2009.

8. DURAKOVIĆ, Nijaz: Međunarodni odnosi, Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2009.

9. GRIZOLD A. - TATALOVIĆ S. – CVRTILA V: Suvremeni sistemi nacionalne

sigurnosti, FPZ, Zagreb, 1999.

10. Časopis Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi – Atlantska inicijativa broj

10/11 novembar 2012.

11. Časopis Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi – Atlantska inicijativa broj

12/13 juni/juli 2013.

Izvori sa interneta

http://www.betterworldcampaign.org/un-peacekeeping/missions/afghanistan.html

(25.3.2014.)

http://arhiva.morh.hr/isaf/isaf_opcenito.asp (25.3.2014.)

http://www.geneva-academy.ch/RULAC/peace_operations.php?id_state=1

(25.3.2014.)

http://unama.unmissions.org/default.aspx?/ (25.3.2014.)

http://www.cfr.org/nato/nato-keeping-peace-afghanistan/p7712 (25.3.2014.)

http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_69366.htm (25.3.2014.)

http://www.isaf.nato.int/ (25.3.2014.)

20