nove metode pouČavanja i pedagoŠko psiholoŠke...

of 57/57
NOVE METODE POUČAVANJA I PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE VJEŠTINE POTREBNE ZA PODUČAVANJE NA RADU INES BLAŽEVIĆ 31.1.2019.

Post on 22-Oct-2019

1 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • NOVE METODE POUČAVANJA I PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE VJEŠTINE POTREBNE ZA PODUČAVANJE NA RADU

    INES BLAŽEVIĆ

    31.1.2019.

  • Sadržaj radioniceI. Osobe s posebnim potrebama u radnom okruženju

  • I. OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA U RADNOM OKRUŽENJU

  • Obrazovanje učenika s posebnim potrebama u RHRedovite osnovne škole

    a) potpuna integracija (redoviti razredni odjeli) ◦ po redovitom programu uz individualizaciju

    ◦ po prilagođenom programu

    b) djelomična integracija ◦ redoviti razredni odjeli – predmeti iz područja kultura

    ◦ posebni razredni odjeli – obrazovni predmeti po posebnom programu

    c) posebni odjeli s posebnim programima

    Posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama ◦ po redovitom programu ◦ po prilagođenom programu ◦ po posebnom programu

  • Učenici s teškoćama1. učenici s oštećenjem vida

    2. učenici s oštećenjem sluha

    3. učenici s poremećajima glasovno-jezično-govorne komunikacije

    4. učenici s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima

    5. učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima

    6. učenici s poremećajima pažnje/hiperaktivnosti

    7. učenici sa specifičnim teškoćama učenja

    8. učenici s poremećajima u ponašanju i emocionalnim poremećajima

    9. učenici s poremećajima iz autističnog spektra.

    Orijentacijska lista (HNOS)

  • UČENICI S OŠTEĆENJEM VIDA

  • Učenici s oštećenjem vidaMoguća je podjela s obzirom na sposobnost korištenja vida ili potrebu za korištenjem opipa za učenje.Slabovidnost

    ◦osobe koje mogu čitati uz pomoć optičkih pomagala. Neki slabovidni učenici koriste Brailleovo pismo, ali su sposobni koristiti vid prilikom učenja.

    Funkcionalna sljepoća◦osobe koje najčešće koriste Brailleovo pismo za uspješno čitanje i pisanje. Neke od funkcionalno slijepih učenik mogu koristiti vid za kretanje ili neke druge životne aktivnosti. Prilikom učenja koriste kombinaciju metoda učenja temeljenih na opipu i slušanju.

    Potpuna sljepoća◦osobe koje putem vida nisu u mogućnosti primati nikakve informacije. Ovi pojedinci uče putem metoda temeljenih na opipu i slušanju i koriste Brailleovo pismo.

  • Razumijevanje oštećenja vidaSimulator oštećenja vida

    ◦ American Foundation for the Blind (2015). Vision Simulation Video. [Video dokument]. Preuzeto na: http://www.visionaware.org/info/your-eye-condition/eye-health/vision-simulation-video/125

    http://www.acbvi.org/albums/Vision/

  • Prepoznavanje oštećenja vidaMnogi dječji vidni problemi lako se ispravljaju korekcijskim staklima.

    Prema (UNESCO, 2001.) upozoravajući znakovi su:

    Fizički pokazatelji: ◦ Crvene oči, natečeni kapci, suzne oči, strabizam.

    ◦ Dijete često trlja oči, zatvara ili prekriva jedno oko, škilji, trepće i mršti se dok čita ili radi neki zahtjevan vizualan posao.

    ◦ Dijete može pokazivati neobičnu osjetljivost na jako ili prigušeno svjetlo.

    ◦ Dijete može imati teškoće u pismenom radu, jer ne može pisati po linijama ili unutar redova.

    ◦ Kratkovidno dijete je sklono izbjegavanju igrališta ili zahtjevnih motoričkih aktivnosti.

  • Prilagodbe prostora i postupaka

    Prostor treba biti jednostavan i ne prenatrpan.

    Predmeti i potreban materijal trebaju biti uvijek na istom mjestu, a ako promijenimo njihov raspored s tim svakako trebamo upoznati dijete koje ima oštećen vid.

    Vrata moraju biti posve zatvorena ili širom otvorena.

    Učitelj ne treba napuštati učionicu bez prethodnog upozorenja. Kroz razgovor s djetetom, roditeljima i promatranje odrediti najbolje mjesto s kojeg dijete vidi ploču;

    najvjerojatnije će dijete najbolje vidjeti ako sjedi bliže ploči.

    Potrebno je paziti na refleksiju svjetla o ploču.

    Dijete koje je osjetljivo na svjetlo potrebno je odmaknuti od prozora, dozvoliti mu da nosi kapu sa šiltom ili koristi karton kojim će si praviti sjenu pri čitanju i pisanju.

    Dijete je potrebno upoznati s učionicom i svim školskim prostorijama i tako osigurati njegovo snalaženje u školi.

    Kontaktirati stručnjake Centra za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek' koji imaju mobilne timove.

  • Postupci i strategije poučavanja za slijepe osobe

    Potrebno je osigurati više vremena za pisanje i čitanje Brailleovog pisma.

    Koristiti nastavna pomagala za slijepe.

    Pri poučavanju koristiti reljefne slike koje je moguće izraditi pomoću lako dostupnih materijala kao što su špaga, pijesak, prutići i sjemenke.

    Fizičke aktivnosti i društvene igre će osigurati dobru vježbu za orijentaciju i sigurno kretanje; u početku će se djeca trebati kretati kroz aktivnost kako bi razumjeli što trebaju činiti.

    Slijepu djecu treba ohrabriti da samostalno hodaju po školi koristeći štap.

  • Brailleovo pismoBrajica ili Braillevo pismo je reljefno točkasto pismo koje se čita prstima, a njime se služe osobe oštećena vida koje ne mogu čitati crni tisak.

    Brajica se može pisati ručno pomoću tablice i šila, mehaničkim ili električnim pisaćim strojem te, u novije vrijeme, pomoću osobnog računala ili kompjutorske bilježnice.

    Na internetu su dostupni prevoditelji na Brailleovo pismo◦ http://libbraille.org/translator.php

    http://libbraille.org/translator.php

  • Učenje brajiceUčenje brajice može početi u svakoj životnoj dobi, a metode te plan i program rada prilagođavaju se individualnim sposobnostima.

    S učenjem brajice najbolje je početi u predškolskoj dobi.

    U svladavanju brajice postoje tri osnovna koraka, a to su:

    1. predvježbe za čitanje i pisanje,

    2. čitanje i pisanje Brailleve abecede, interpunkcijskih znakova, arapskih i rimskih brojki te matematičkih znakova,

    3. učenje ostalih brajičnih standarda i notacija.

  • Hrvatski standard za brajicu

  • Engleski standard za brajicu

  • Kineski standard za brajicu

  • Izlazna jedinica na brajici za podatke s računala

  • Ipad na brajici

  • Didaktički materijali za osobe s oštećenjem vida

    KRVOTOK ZEMALJSKA KUGLA

    © JURIJ MARUSIGG

  • Didaktički materijali za osobe s oštećenjem vidaRAZVOJ LEPTIRA BILJNA I ŽIVOTINJSKA STANICA

    © JURIJ MARUSIGG

  • Bijeli štap i psi vodičiBijeli štap koriste slijepe ili slabovidne osobe

    ◦ primarna uloga bijelog štapa je pomoć u mobilnosti.

    Psi vodiči slijepih učenik:◦ školovanje pasa vodiča slijepih učenik traje

    nekoliko mjeseci ,

    ◦ navikavanje na remenje, hod uz nogu, izbjegavanje prepreka, navikavanje čovjeka na psa i obrnuto.

    Psi za pomoć osobama sa oštećenim sluhom.

  • UČENICI S OŠTEĆENJEM SLUHA

  • Učenici s oštećenjem sluhaStupanj oštećenja sluha:◦ određuje hoće li se učenika smatrati gluhim ili nagluhim,

    ◦ utječe i na potrebne odgojno-obrazovne prilagodbe.

    Vrijeme nastanka oštećenja sluha:◦ prelingvalno, perilngvalno ili postlingvalno,

    ◦ važno je li oštećenje nastupilo u dojenačkoj dobi ili u razdoblju intenzivnog usvajanja (do druge/ treće godine života) ili je dijete usvojilo govor i jezik prije nastupa oštećenja sluha,

    ◦ prelingvalna gluhoća vrlo je ozbiljno senzorno oštećenje te utječe na cjelokupni razvoj i psihosocijalno sazrijevanje osobe.

  • Stupnjevi oštećenja sluhaPOSTOTAK DECIBELI SLUH

    010

    (0-15 dB) Normalan sluh – Nema utjecaja na komunikaciju.

    20 (16-25 dB) Lagano oštećenje – Problemi u bučnim okruženjima, tihi govor je teško razumjeti.

    30 (26-40 dB) Blago oštećenje – Teško je čuti tihi ili udaljeni govor čak i u tihim okruženjima. Teško prate rasprave u razredu.

    4050

    (41-55 dB) Umjereno oštećenje – Razgovor je moguće pratiti jedino iz blizine. Grupne aktivnosti u razredu je teško pratiti.

    60 (56-70 dB) Umjereno do jakog oštećenja – Moguće je čuti samo glasni razgovijetni govor, sve grupne situacije mogu stvarati probleme. Govor je razgovijetan iako osjetno oštećen.

    7080

    (71-90 dB) Jako oštećenje – Moguće je čuti samo glasni razgovor, ali uz nemogućnost razumijevanja pojedinih riječi.

    90100110120

    (91+ dB) Gluhoća – nije moguće čuti govor. Moguće je čuti neke jako glasne zvukove iz okruženja. Govor je teško razumjeti ili se uopće nije razvio.

  • Razumijevanje oštećenja sluhaSimulator oštećenja sluha

    ◦ Berg, J. (2014). Hearing loss simulation. Preuzeto na: https://www.youtube.com/watch?v=ar1Dq-M2ok4

    https://www.youtube.com/watch?v=ar1Dq-M2ok4

  • Prepoznavanje oštećenja sluhaNeki karakteristični znakovi koji upućuju na oštećenje sluha su:

    ◦ Učenik može djelovati stidljivo ili povučeno, tvrdoglavo i neposlušno.

    ◦ Slab razvoj govora.

    ◦ Učenik govori ili vrlo glasno ili vrlo tiho.

    ◦ Učenik može imati neuobičajene teškoće u praćenju govornih uputa i/ili češće traži da mu se ponovi uputa.

    ◦ Učenik može bolje reagirati na zadatke koji su mu zadani iz neposredne blizine ili na zadatke koji zahtijevaju pismene, a ne usmene odgovore.

    ◦ Učenik može okretati ili naginjati glavu na jednu stranu kako bi bolje čulo.

    ◦ učenik prvo gleda što drugi rade, a tek onda započinje svoj rad ili traži neki znak od učitelja ili drugih.

    ◦ Na pitanja ne odgovara ili odgovara sa zakašnjenjem, ponekad daje neprikladne odgovore.

    ◦ Učenik može oklijevati u sudjelovanju u govornim aktivnostima, ne smijati se šalama, i slično.

    ◦ Učenik se može izdvajati iz društvenih aktivnosti.

    ◦ Učenik se može žaliti na učestale boli u ušima, prehlade, grlobolje ili učestale upale krajnika.

  • Prilagodbe prostora i postupakaUčenik treba sjediti što bliže učiteljima, odnosno ne treba biti udaljeno više od tri metra.

    Učitelji trebaju sjediti ili stajati okrenuti prema djetetu.

    Ne pokrivati lice knjigom za vrijeme čitanja.

    Ne govoriti za vrijeme pisanja na ploču.

    Učeniku su važne geste i izrazi lica učitelja i drugih učenika, što mu treba omogućiti.

    Umanjiti zvukove u učionici ili koristiti učionicu u tišem dijelu škole.

    Pobrinuti se da učenik nosi slušni aparat ukoliko ga ima, da je on uključeni i da su baterije pune.

  • Strategije poučavanjaGovoriti jasno i glasno, bez vikanja i pretjerivanja

    Koristiti jednostavne riječi i rečenice uz geste ili slike kako bi djetetu olakšali razumijevanje.

    Praktično im pokazati što se od njih očekuje.

    Staviti ih u par s djetetom koje čuje.

    Provjeriti je li dijete razumjelo upute.

    Učenik s oštećenim sluhom teže se snalazi u skupnom radu zato što više ljudi govori u isto vrijeme. Učitelji mogu iskoristiti te trenutke kako bi licem u lice dali upute djetetu s oštećenim sluhom.

    Ako djetetov govor nije jasan, poslušati što učenik želi reći. Pomoći mu koristiti odgovarajuće riječi i gramatiku, pohvaliti njegov trud u govoru.

  • Znakovni jezikZnakovni jezik nije univerzalan.

    Svaki znakovni jezik ima svoju vlastitu gramatiku i uči se kao svaki drugi strani jezik.

    Hrvatski znakovni jezik ◦ oblik komunikacije koji je najrašireniji u učenik koje su relativno dobro usvojile hrvatski jezik

    te se potpomažu pojedinim znakovima hrvatskog znakovnog jezika.

    ◦ Kombinira se očitavanjem s usana i istovremenim korištenjem pojedinih znakova koji slijede red riječi na hrvatskom jeziku.

  • Hrvatski znakovni jezikDVORUČNA ABECEDA JEDNORUČNA ABECEDA

  • Američki znakovni jezik (American Sign Language- ASL)

    BOJE ABECEDA

  • Slušna pomagala

    http://www.hohypf.org/2013/04/leading-hearing-aid-manufacturers-407/

    Uređaji koji snimaju sve zvuke koji dopiru do uha, obrađuju ih tako da ih prilagode oštećenju sluha određene osobe.

    Analogna slušna pomagala◦ najčešće su mogli samo pojačavati zvukove

    Digitalna slušna pomagala◦ Sadrže čip sačinjen od velikog broja električnih

    dijelova koji stalno obrađuju zvuk, pretvaraju ga u čišći oblik i stvaraju odgovarajuću jačinu zvuka.

    ◦ Mogu razlikovati zvuke koje treba pojačati od neželjene buke koju treba utišati.

    Simulator slušnog pomagala

    https://www.youtube.com/watch?v=1l37lzLIgQU

    http://www.hohypf.org/2013/04/leading-hearing-aid-manufacturers-407/https://www.youtube.com/watch?v=1l37lzLIgQU

  • Umjetna pužnica

    http://ais.southampton.ac.uk/cochlear-implants/what-are-cochlear-implants/

    Umjetna pužnica (kohlearni implant)◦ retvara zvuk iz okoline u električne signale te ih

    putem ugrađene elektrode u pužnici, zaobilazeći oštećene slušne stanice, prenosi unutarnjem uhu i slušnim živcem do dijela mozga zaduženog za percepciju sluha i govora.

    Simulator umjetne pužnice

    https://www.youtube.com/watch?v=iwbwhfCWs2Q

    http://ais.southampton.ac.uk/cochlear-implants/what-are-cochlear-implants/https://www.youtube.com/watch?v=iwbwhfCWs2Q

  • UČENICI S POREMEĆAJIMA GLASOVNO-JEZIČNO-GOVORNE KOMUNIKACIJE

  • Učenici s poremećajima glasovno-jezično-govorne komunikacijeKomunikacija se odnosi na razmjenu informacija i ideja, uključuje razumijevanje i izražavanje ideja.

    Iako se najčešće komunicira putem govora, to nije jedini način komuniciranja.

    Vrste poremećaja glasovno-jezično-govorne komunikacije◦ Poremećaji glasa◦ Poremećaji govora

  • Poremećaji glasaneprimjerena visina glasa◦ suviše visok, suviše nizak, bez promjene, ili prekidan udasima

    neprimjerena kvaliteta glasa◦ hrapav – škripav, promukao, šuman ili nazalan

    neprimjerena glasnoća, rezonancija ili trajanjem

  • Poremećaji govora – artikulacijski poremećajiTeškoće u izgovaranju ili artikulaciji glasova i njihovog međusobnog povezivanja u vidu omisija (ispuštanja) glasova (....UKA umjesto RUKA).

    Supstitucija glasova (TJAVA umjesto TRAVA).

    Distorzija glasova (WAV umjesto LAV) pri čemu razumljivost govora može biti narušena.

    Razlozi nepravilnog izgovaranja glasova mogu biti mnogostruki◦ teškoće u voljnoj pokretljivosti izgovornih organa, ◦ tromost artikulatora, ◦ teškoće u slušnoj percepciji i diskriminaciji glasova.

    Budući da su slušanje i govor neraskidivo povezani, ako dijete neki glas ’’ne čuje’’ dobro, ono ga neće niti pravilno izgovarati, niti pravilno pročitati, niti pravilno napisati.

  • Poremećaji govora – poremećaji fluentnosti (mucanje i brzopletost)

    Karakteristike verbalno-glasovnog ponašanja kod mucanja: ◦ ponavljanje glasova, slogova, riječi ili fraza, produžavanje glasova, slogova, riječi ili fraza, prekidi i zastoji

    u tempu i ritmu govora (često uzrokovani grčem)

    ◦ oklijevanje u govoru, praskav ili eksplozivan početak govora, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova i poštapalica, općenito dulje trajanje govora.

    Karakteristike verbalno-glasovnog ponašanja kod brzopletosti: ◦ simptomi vrlo slični mucanju, neosviještenošću osobe o vlastitom poremećaju, kratkim rasponom

    pažnje, teškoćama u percepciji, artikulaciji i oblikovanju govora, te često prebrzim izražavanjem, verbalna manifestacija centralne jezične neuravnoteženosti koja zadire u sve kanale komunikacije (čitanje, pisanje, ritam...

  • Poremećaji govora kod odraslih učenikaAfazija◦ poremećaj procesiranja jezika uslijed disfunkcije pojedinih dijelova mozga (ozljeda,

    bolest). To je djelomičan ili potpuni gubitak sposobnosti korištenja ili razumijevanja riječi.

    ◦ Nastaje uslijed prekida procesa dvosmjerne komunikacije koja uspostavlja korespodenciju između misli i jezika.

  • Razumijevanje poremećaja glasovno-jezično-govorne komunikacije

    Želite pozvati drugu osobu na kavu u obližnji kafić, a kako bi razgovarali o školskoj zadaći koju ste taj dan dobili.

    1. Možete samo koristiti samoglasnike. Ne možete koristiti pokrete.

    2. Zbog afazije ste jedino u stanju izgovoriti riječi: “da”, “ne” i “hoću”.

    3. Zbog afazije sve imenice koje koristite ne odgovaraju pravom značenju te riječi.

    Aktivnost se provodi u skupinama od 3 sudionika:

    ◦ govornik

    ◦ slušač

    ◦ promatrač

  • Prepoznavanje teškoćeOsoba s poremećajem glasovno-govorne komunikacije: ◦ izostavlja glasove u riječi,

    ◦ zamjenjuje glasove u riječi,

    ◦ iskrivljeno izgovara neki glas,

    ◦ muca (neka djeca mucaju samo u nekoj situaciji, npr. prilikom usmenog odgovaranja),

    ◦ ima suviše visok ili nizak glas,

    ◦ ima nazalan govor,

    ◦ ima škripav, hrapav govor,

    ◦ ima govor bez promjena.

  • Strategije poučavanja i uključivanjaGledati u učenika dok govori i pokazivati zanimanje za ono što govori, a ne kako govori.

    Zainteresirati učenika za razgovor.

    S učenikom govoriti polako, razgovijetno, bez užurbanosti, smirenim, sporijim tempom.

    Smanjiti stresne i napete situacije.

    Dati učeniku dovoljno vremena da izrazi svoje misli, bez obzira na njegova ponavljanja.

    Ne završavati riječi i rečenice umjesto učenika samo zato što se zna što ono želi reći.

    Zadati više pismenih zadataka.

    Omogućiti učeniku koje muca da što više govori u situacijama koje mu stvaraju manje teškoće. Mnogi učenici mucaju u jednoj situaciji (usmeno odgovaranje), a ne mucaju u drugoj (čitanje na glas).

    Ne govoriti "Prestani mucati" ili " Sada sve ponovi".

    Ne govoriti što treba učiniti prije razgovora (npr. "Stani, razmisli što želiš reći.'')

    Ne sugerirati učeniku korištenje lakših riječi kao zamjenu za ono što teško izgovara.

    Ne dopustiti da ga netko zadirkuje zbog mucanja.

  • UČENICU SA SNIŽENIM INTELEKTUALNIM SPOSOBNOSTIMA

  • Učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostimaU kontekstu redovnog obrazovnog sustava riječ je o učenicima usporenog su kognitivnog razvoja:◦ graničnih intelektualnih sposobnosti,

    ◦ učenici iz kulturno depriviranih sredina a uslijed čega dolazi do sniženih sposobnosti,

    ◦ učenici s graničnim intelektualnim sposobnosti bez drugih utjecajnih teškoća.

  • Prepoznavanje učenika sa sniženim intelektualnim sposobnostima1. Govor: neispravan izgovor glasova, oskudan rječnik.

    2. Razumijevanje jezika: poteškoće s razumijevanjem.

    3. Igra: poput osoba niže kronološke dobi.

    4. Motorika: slaba motorička koordinacija, neuobičajen hod i ponavljajući stereotipni pokreti.

    5. Ponašanje: slaba koncentracija, slabo pamćenje, elementi hiperaktivnosti, agresivnosti ili apatije.

    6. Čitanje i pisanje: poteškoće u čitanju i razumijevanju teksta.

  • Prepoznavanje sniženih intelektualnih sposobnosti

    • Učenici koja pokazuju znakove u svih šest područja najvjerojatnije su učenici čije je intelektualno funkcioniranje sniženo.

    • Isto tako se mogu pojaviti teškoće u nekom od navedenih područja koje mogu biti znak specifičnih poteškoća u učenju. Najbolje mjerilo je dob učenika, znanje i vještine koje se usvajaju u toj kronološkoj dobi.

  • Prilagodbe okruženja i postupakaUkloniti sve što ometa pažnju - na stolu treba biti samo materijal koji je neophodan za rad. Smanjiti ometajuće faktore (buka).

    Učeniku omogućiti primjereno uključivanje u rad, praćenje aktivnosti i samostalnog rada te kontrolu uratka.

    S učenikom uspostaviti pozitivan, dobronamjerni odnos, pohvaliti trud koji ulaže, postaviti ciljeve u radu kako bi imao jasniju strukturu rada.

    Prilagođavati problemske sadržaje, didaktičko-metodičke postupke, zahtjeve i sredstva u radu sukladno sposobnostima učenika,

    Dozirano poticati učenikovu samostalnost u radu, omogućiti mu dulje vrijeme za rad, vježbanje i ponavljanje bitnih dijelova sadržaja uz češću provjeru njihovog razumijevanja.

    Poželjno razraditi motivacijski plan (razrađeni sustav poticajnih postupaka i aktivnosti s ciljem jačanja interesa, volje i želje učenika za provođenje planiranog rada).

    Poticati učenika i vršnjake na pozitivnu interakciju provođenjem zajedničkih aktivnosti.

  • Zahtjevi u odnosu na nastavne metode i postupkeMaksimalno koristiti metodu demonstracije, crtanja i praktičnog rada pri pojašnjavanju.

    Izlaganje učitelja/nastavnika uskladiti s pojmovnim fondom učenika, koncentracijom i pažnjom: ◦ primijeniti razgovijetne i kraće rečenice usmjerene na bitno, uz slikovno predočavanje sadržaja (crtež, slika, shema), potrebno

    ponavljanje te češću provjeru razumijevanja,

    ◦ što češće koristiti razgovor pri čemu je značajna uporaba pomoćnih pitanja kojima se učeniku pomaže da pronađe pravi odgovor.

    U svim nastavnim predmetima primjeriti količinu i složenost sadržaja čitalačkim sposobnostima učenika.

    Zahtjeve za učeničkim bilježenjem tijekom predavanja ili čitanja potrebno je izbjegavati, a učeniku prirediti posebne listiće.

    Korištenje izvorne stvarnosti kao polazišta u prikupljanju činjenica potrebnih za stjecanje znanja i razvijanje sposobnosti, uz poticanje aktivnog odnosa prema stvarnosti.

  • UČENICI S POREMEĆAJIMA IZ AUTISTIČNOG SPEKTRA

  • Učenici s poremećajima iz autističkog spektraAutistični spektar poremećaja (pervazivni razvojni poremećaji)

    • definiran je dijagnostičkim kriterijima koji predstavljaju zajednička obilježja, a to su kvalitativno oštećenje socijalnih interakcija, kvalitativno oštećenje komunikacije i ograničen, ponavljajući stereotipni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti.

  • Pervazivni razvojni poremećajiDijagnostička kategorija koja se odnosi na skupinu od pet poremećaja okarakteriziranih s usporenim razvojem temeljnih multiplih funkcija što uključuje socijalizaciju i komunikaciju.

    1. Autizam◦ biološki razvojni poremećaj mozga,

    ◦ glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.

    2. Rettov sindrom◦ mikocefalija (usporava se rast opsega glave), intelektualne teškoće, stereotipni pokreti, ponašanje nalik autizmu.

    3. Dječji disintegrativni poremećaj◦ rijetko stanje karakterizirano zastojima u razvoju jezika, socijalnih funkcija i motornih sposobnosti.

    4. Aspergerov sindrom◦ karakteriziran s poteškoćama u socijalnoj interakciji i ograničeni, stereotipni interesi i aktivnosti,

    ◦ razlikuje se od ostalih poremećaja iz spektra autizma po tome što nema općenito zastoja u jezičnom i kognitivnom razvoju.

    5. Pervazivni razvojni poremećaj ne drugačije određen

  • Prepoznavanje osoba s poremećajima iza autističnog spektra

    • Imaju teškoće u komunikaciji i razumijevanju učitelja, zbog čega mogu biti zlovoljna i odbijati učiti nove aktivnosti, jer se bolje osjećaju baveći se poznatim aktivnostima ili osamljivanjem.

    • Lako gube pozornost i preosjetljiva su na podražaje.

    • Nedostaje im vještina percipiranja.

    • Ne mogu organizirati vrijeme.

    • Nemaju sposobnost sinteze i generalizacije.

    • Imaju teškoće perseveracije.

    • Ne mogu ograničiti vlastito ponašanje i ne razumiju društvena pravila.

    • Zadatke rade prebrzo i počinju raditi prije nego li su dobili upute.

    • Ne mogu sjediti duže vrijeme na jednom mjestu.

    • Nisu sposobna slijediti upute.

    • Prelaze s jedne aktivnosti na drugu.

    • Nespretno drže predmete, bacaju ih ili im padaju iz ruku. .

  • Prilagodbe prostora i postupakaOsigurati stalno mjesto za rad u dijelu učionice u kojem je najmanje prilika za odvraćanje pozornosti i jasno ga označiti kako bi se učenik mogao sam snaći.

    Osigurati dovoljno mjesta za individualni rad i rad u skupini.

    Prostor za rad smjestiti u dio učionice

    Osigurati prostor za osamu.

    Imati dobar pregled nad radnim područjem učenika.

    Pružiti potporu u obliku potpunog fizičkog vođenja ukoliko je potrebno ili laganog fizičkog dodira u vođenju, pokazivanja prstom, verbalnog vođenja ili pozicioniranja.

    Surađivati sa stručnjacima i roditeljima/skrbnicima i uvažavati njihove prijedloge.

    Spremnost škole, učitelja tj. prihvaćanje i razumijevanje učenika.

    Spremnost za suradnju sa stručnjakom za edukacijsko-rehabilitacijsku potporu i roditeljima.

  • OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

    ŠTO ZNAM SAZNAO SAM ŽELIM SAZNATI

    U stupac SAZNAO SAM napiši što si saznao o osobama s posebnim potrebama.

  • OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

    ŠTO ZNAM SAZNAO SAM ŽELIM SAZNATI

    U stupac ŽELIM SAZNATI napiši što još želiš sanati o osobama s posebnim potrebama izperspektive početnika polaznika projekta FIT4WORK.

  • LITERATURA

  • LiteraturaFrederickson, N., Cline, T. (2002). Special educational needs, inclusion and diversity. Buckingham:Open University Press.

    Halapija, D. (2009). Klinci za 5. Dokumentarni film.

    Krampač Grljušić, A., Marinić, I. (2007). Posebno dijete: priručnik za učitelje u radu s djecom s posebnim obrazovnim potrebama. Osijek: Sveučilište u Osijeku.