Njemaka ideologija- Karl Marx i Friedrich Engels (Esej)

Student: Hedija Bonjak

Hegel je napisao toliko razlicitih i nejasnih stvari, da u glavi dolazi do, nazovimo je , kontradiktorne filozofije. Njegova filozofija nastoji da ugradi u sebe sve prethodne filozofije. Hegel je vjerovao da je historija objanjena u smislu razvoja ideja, to jeste, da je historija bila samo niz faza u razvoju svjetskog duha ili apsolutnog uma. U Hegelovoj interpretaciji itava historija filozofije (historija ljudske zajednice), predstavlja niz usputnih stanica apsolutnog duha koji hita ka vlastitom saznanju. Kruna tog puta jeste samorazumevanje njegovog sistema apsolutnog duha. Kod nejga nema razdvajanja razuma i uma kao kod Kanta na primjer. Ve su to samo dva pristupa stvarnosti i upueni su jedno na drugo. Zadatak razuma je da pokae protivrjenosti a uma da sjedini te protivrjenosti. Da bi se dosegla samospoznaja apsoluta po Hegelu, mora se proi isto miljenje (logika), materijalna proroda (filozofija prirode) do historijskog postojanja (filozofija duha). Ljudska bia kao bica sui generis imaju svoje forme, oblike kolektivne svijesti, tako da historija ljudskih bica je historija misli,jer velike ideje i misli koje karakteriziju filozofa zapravo filtriraju javno mnijenje i drutveni ivot. Upravo takva Hegelova filozofija otvara puteve za razliita tumaenja.Teologija, pitanje apsolutnog duha, pitanje Boga u smislu da u nama postoji nesto sto nas vodi razumjevanju samih sebe, COVJEKA, bas takvu filozofiju slijede Hegelijanci. Mladohegelijanci su najvei konzervativci, oni se samo bore protiv fraza i to na nain da im suprotstavljaju druge fraze i ne napadaju zbiljski postojei svijet.Njemaka ideologija je djelo u kojem Karl Marx i Friedrich Engels skiciraju okvir za razumijevanje historije i drutva. Njemaka ideologija je zapravo prvi zreli rad marksizma. Idealistika filozofija Hegela postala je dominatna u Njemakoj,a Marx i Engels iznose vlastite poglede na materijalizam, revoluciju i komunizam. Umjesto kroz ideje, drutvo se moe shvatiti i tek u konanici promijeniti uvidom materijalne stvarnosti na kojima se ona temelji, i Njemci u bavljenju povijeu zanemaruju zbiljsko i bave se samo predodbama. Tako Marx donosi materijalistiki zakljuak da polazna taka za razumijevanje ljudskog drutva nije carstvo ideja, ve stvarna ljudska bia i materijalni uvjeti u kojima oni ive. Marx metodoloki pristupa prouavanju drutva, ekonomije, historije. Takav pristup je i poznat pod nazivom historijski matrijalizam. Na primjer mi se nalazimo u kapitalistikom drutvu, historijski materijalizam traga za uzrocima kako se drutvo razvija i proizvodi, traga za promjenama u drutvu, posebno traga za tim kako ljudi kolektivno proizvode svoje vlastite potrebe za odravanje vlastitog ivota, i odravanje ivota drugih ljudi. I to je jedna uzviena razlika izmeu ivotinja i ljudi. ivotinje proizvode samo svoje vlastite potrebe, na primjer prave sklonita, gnijezda, (domove) samo za sebe, one ne idu okolo pravei sklonita za druge, za razliku od ljudi. A dok kod ljudi, na primjer, postoje graevinske firme, gdje ljudi troe svoje vrijeme da bi gradili kue za druge ljude. Dakle materijalistika veza ljudi meu sobom koja je uvjetovana potrebama i nainom proizvodnje, a stara je koliko i ljudi, stalno poprima nove oblike i stvara povijest. Ova povijest je kae mogua i bez bilo kojeg politikog ili religioznog besmisla koji bi dodatno drao ljude zajedno. Dakle, samo iz ovog okom vienog kako Marx voli da naglasi, i empirijski osjetilnog primjera zakljuujemo da samo ljudi proizvode za druge, samo ljudi proizvode svaije potrebe. Tako Marx smatra da materijalne uvjete ljudi koriste da proizvode drutvene potrebtine. Ovakav nain proizvodnje ne treba posmatrati samo kao reprodukciju fizike egzistencije individua, jer on je i odreen nain djelovanja tih individua, njihov nain ivota. Dakle ljudi su ono to proizvode i kako proizvode. On posmatra kako mi proizvodimo hranu, kako proizvodimo sve produkte koje koristimo,i kako ih razmjenjujemo.Upravo kroz proizvodnju i razmjenu uvidja kako ljudi ulaze u partikularne drutvene veze. A to jeste upravo ta? PODJELA RADA. Znai svako ima ulogu u drutvu. Ljudi kolektivno rade u prirodi i ne radi svako isti posao. Podjela rada dovodi do odvajanja industrijskog i trgovakog rada od zemljoradnikog, a ovo dalje dovodi do odvajanja grada i sela i do suprotnosti njihovih interesa. Daljnji razvoj podjele rada dovodi do odvajanja trgovakog rada i industrijskog rada. Ovako to objanjava Marx, neki ljudi posjeduju sredstva za proizvodnju robe, ta se misli pod tim posjeduju sredstva za proizvodnju? Posjeduju svoje privatne tvornice ili zemljita koje iznajmljuju drugima tako ovi proizvode odreena potrebna sredstva. Tako da vidimo, da su proizvodni odnosi ili drutveni odnosi karakterizirani savremenom proizvodnjom snage. Pod tim se misli na tehnologiju, kompjutersku ili komunikacijsku tehnologiju, to su proizvodne snage. Marx uvia kako se drutvo kree kroz razliite tipove modela proizvodnje. Kao glavne tipove proizvodnje Marx definira PRIMITIVNO DRUTVO, DREVNO DRUTVO I FEUDALIZAM, zatim govori o KAPITALIZMU ili GRAANSKOM DRUTVU, specifinom modelu proizvodnje u kojem se mi trenutno nalazimo. Dakle mi smo u kapitalistikom nainu proizvodnje. Mi smo drutvo graanske demokracije ili drutvo trine demokracije NEOLIBERALIZAM. Razliiti stupnjevi razvitka podjele rada su istovremeno i razliiti oblici vlasnitva. Svaki stupanj podjele rada odreuje i meusobne odnose individua s obzirom na materijal, orue i proizvod rada. Ti oblici vlasnitva su:1. Plemensko vlasnitvo - ovo odgovara nerazvijenom stupnju proizvodnje na kojem se narod hrani od lova i ribolova, stoarstva i zemljoradnje. Drutvena ralanjenost kod ovog oblika se svodi na proirenje obitelji. Patrijarhalne poglavice obitelji, ispod njih lanovi plemena, a na dnu robovi. Pritom se ropstvo razvija tek porastom stanovnitva i vanjskog saobraaja.

2. Antiko opinsko ili dravno vlasnitv - ovo nastaje ujedinjenjem vie plemena u grad. Ovdje i dalje ostaje ropstvo. U ovom obliku se pored opinskog razvija i privatno vlasnitvo, ali kao oblik koji je podreen opinskom. ovdje je podjela rada razvijenija. Postoji suprotnost grada i sela, a poslije i suprotnost industrije i trgovine. Ovdje kae, nastaju odnosi koje u nekoj mjeri nalazimo i kod modernog privatnog vlasnitva- koncentracija vlasnitva i pretvaranje malih plebejskih seljaka u proletarijat.

3. Feudalno ili staleko vlasnitvo- antika je polazila od grada, a srednji vijek od sela. Ovo je rezultat prorijeenog i rascjepkanog stanovnitva usljed barbarskih osvajanja. Drugi vaan faktor: Germansko vojno ureenje. Dakle ova dva faktora zajedno su stvorila feudalno vlasnitvo. Ovo je slino kao antiko opinsko s tim da proizvoaka klasa nisu robovi nego sitni kmetski seljaci.Ovoj feudalnoj ralanjenosti zemljinog posjeda na selu, u gradovima je odgovaralo korporativno vlasnitvo = feudalna organizacija obrta. Ovaj poredak je u gradovima stvorio odnos kalfe i naunika koji je slian odnosu na selu. Ralanjenost u ovom drutvu je uvjetovana ogranienim proizvodnim odnosima neznatnom i slabom kulturom tla i zanatskom industrijom, stoga u ovom drutvu zapravo nema znaajne podjele rada.Ljudi su u interakciji s prirodom i proizvode na razliite naine.Drevna drutva su se temeljila na vladajuoj klasi robovlasnika i robova, feudalizam se temeljio na zemljoposjednicima i kmetovima, a kapitalizam se temelji na kapitalistikoj vladajuoj klasi burujima i radnikoj klasi. Buruji posjeduju sredstva za proizvodnju , dok radnika klasa prodaje svoje vrijeme za novac da bi PREIVJELI. Buruji su privatni vlasnici nad sredstvima za proizvodnju, oni posjeduju tvornice, zemljita, alate, tehnologiju dok radnika klasa razmjenjuje svoje vrijeme i snagu za novac, ne zato to ele ve zato to moraju, drugaije ne bi mogli preivljavati. Tu novu radniku klasu buruji pretvaraju u jednu novu klasu- proletarijat. Marx i Engels istiu da buroaska drava nije nita drugo nego oblik organizacije u kojoj buruji nameu svoje interese. Moderno buroasko drutvo, proizalo iz propasti feudalnoga, nije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je tek postavilo nove klase, nove uvjete potlaivanja, nove oblike borbe na mjesto starih. Naa epoha, epoha buroazije, odlikuje se ipak time to je pojednostavila klasne suprotnosti. Cijelo drutvo cijepa se sve vie i vie u dva velika neprijateljska tabora, na dvije velike, meusobno izravno suprotstavljene klase: buroaziju i proletarijat. Iz kmetova srednjeg vijeka proizali su slobodni graani prvih gradova: iz tog slobodnog graanstva razvili su se prvi elementi buroazije. Otkria Amerike i plovnog puta oko Afrike stvorili su nadolazeoj buroaziji novi teren. Istono indijsko i kinesko trite, kolonizacija Amerike, razmjena s kolonijama, umnoavanje razmjenskih sredstava i roba openito omoguili su trgovini, moreplovstvu i industriji do tad nevien polet, a time i nagli razvoj revolucionarnog elementa u raspadajuem feudalnom drutvu. U takvom klasnom drutvu dominira svijest vladajue klase. Dotadanji feudalni, odnosno cehovski nain funkcioniranja industrije nije vie omoguavao zadovoljenje potreba koje su narastale s novim tritima. Na njegovo mjesto stupila je manufaktura. Cehovske majstore potisnuo je industrijski srednji stale; podjela rada izmeu razliitih korporacija iezla je pred podjelom rada u svakoj pojedinoj radionici. Ali trita su sve vie rasla, sve vie rasle su potrebe. Ni manufaktura vie nije bila dostatna. Tada su para i strojevi revolucionirali industrijsku proizvodnju. Na mjesto manufakture stupila je moderna krupna industrija, na mjesto industrijskog srednjeg stalea stupili su industrijski milioneri, efovi itavih industrijskih vojski, moderni buruji. Eh, poto su ideje vladajue klase u svakoj epohi i vladajue ideje, odnosno klasa koje je materijalna snaga drutva je vladajua, znai klasa koja ima sredstva za materijalnu proizvodnju na raspolaganju, ima kontrolu u isto vrijeme i nad sredstvima za mentalnu proizvodnju (nad mozgovima ljudi). Vladajue ideje nisu nita vie od idejnog izraavanja dominantnih materijalnih odnosa, dominantni materijalni odnosi se shvaaju kao ideja. I moemo rei da buroazija lagano puta svoje ideje meu nacionalnu masu, a sve radi svojih partikularnih interesa. No mimo buroazije se raa jedan novi strani moloh, a to je krupna industrija, danas globalna industrija ili u svojoj krajnjoj instanci se iskazuje kao svjetsko trite. Najvee proturjeje izmeu orua za proizvodnju i privatnog vlasnitva postoji tek kod krupne industrije i zato je tek s njom mogue ukidanje privatnog vlasnitva. Najvea podjela materijalnog i duhovnog rada jeste odvajanje sela i grada. Ova suprotnost poinje prijelazom iz barbarstva u civilizaciju, plemena u dravu, lokaliteta u naciju. Grad stvara potrebu za administracijom i uope politikom, grad je injenica koncentracije stanovnitva, orua za proizvodnju, kapitala, uitaka i potreba, dok je selo suprotnost ovom,ono je izolacija i osamljenost. Suprotnost grada i sela moe postojati samo uz privatno vlasnitvo. Ova podjela je naotriji izraz podreenosti individua podjeli rada nametnutoj djelatnosti. Jedni su prisiljeni biti seljaci, a drugi graani. Iz ovog proizlazi i suprotnost njihovog interesa. Kae Marx odvajanje grada i sela se moe shvatiti i kao odvajanje kapitala i zemljinog posjeda, kao i poetak postojanja i razvitka kapitala koji je neovisan od zemljita to jest vlasnitva koje se temelji iskljuivo na radu i razmjeni, zato je, kae, ukidanje suprotnosti sela i grada jedan od prvih uvjeta zajednice. Potreba za sve proirenijim tritima na kojima e prodavati svoje proizvode tjera buroaziju preko cijele zemljine kugle. Posvuda se ona mora ugnijezditi, posvuda naseliti, posvuda uspostaviti svoje veze. Buroazija je eksploatacijom svjetskog trita dala kozmopolitski oblik proizvodnji i potronji svih zemalja. Na veliku alost reakcionara ona je izmakla nacionalno tlo ispod nogu industrije. Brzim poboljanjem svih instrumenata proizvodnje, beskrajno olakanim komunikacijama uvlai buroazija sve, pa i najbarbarskije nacije u civilizciju. Niske cijene njenih roba teko su topnitvo kojim ona rui sve kineske zidove i kojim ona prisiljava na kapitulaciju i najtvrdokorniju mrnju barbara prema strancima. Ona prisiljava sve nacije da prisvoje buroaski na in proizvodnje ukoliko ne ele propasti; ona ih prisiljava da kod sebe samih uvedu takozvanu civilizaciju, to jeste, da postanu buruji. Ona stvara svoj svijet prema svojoj vlastitoj slici. Buroazija je selo podinila vladavini grada. Stvorila je ogromne gradove, silno je uveala broj gradskog stanovnitva u odnosu prema seoskom. Trud da se upravlja prirodnim silama, mainerijama, primjena hemije u industriji i zemljoradnji, parobrodarstvo, eljeznice, elektrini telegrafi, privoenje poljoprivredi itavih dijelova svijeta, pretvaranje rijeka u plovne putove, itava stanovnitva koja kao da su nikla iz tla Ko bi ranije mogao da sluti da su takve proizvodne snage drijemale u krilu drutvena rada!? Kao to je selo uinila ovisnim o gradu, tako je barbarske i polubarbarske zemlje uinila ovisnim o civiliziranim zemljama, seljake narode o buroaskim, Istok o Zapadu. Krupna industrija je uspostavila moderno svjetsko trite, pretvorila sav kapital u industrijski, i dovela do centralizacije kapitala, krupna industrija koja ne poznaje nacionalne granice i nacionalnost je kod nje ve unitena, koja je globalna i koja e dovesti do raznih posljedica u drutvu, bie to posljedice modernizacije koje uveliko osjeamo u dvadeset i prvom stoljeu. Moderno graansko drutvo koje je kao nekom arolijom stvorilo tako silna sredstva za proizvodnju i lii na arobnjaka koji vie nije u stanju obuzdati podzemne sile koje je sam prizvao. Samo krenimo od proizvodnje hrane,i u njoj raznih aditiva koji su uzrok veine karcinomnih bolesti, pa sve do globalnog zagrijavanja nae lijepe nam i jedine planete Zemlje. Oruje kojim je buroazija sruila feudalizam okree se sada protiv same buroazije. No buroazija nije samo iskovala oruje koje joj donosi smrt ona je stvorila i ljude koji e nositi to oruje - moderne radnike - proletere. U istoj mjeri u kojoj se razvija buroazija, to jeste, kapital, u istoj mjeri razvija se i proletarijat, klasa modernih radnika koji ive samo dotle dok nalaze rada i koji samo dotle nalaze rada dok njihov rad uveava kapital. Ti radnici koji se moraju prodavati po komadu jesu roba kao svaki drugi trgovinski artikl i stoga u jednakoj mjeri izloeni svim sluajnostima konkurencije, svim kolebanjima trita. Rad proletera izgubio je rasprostiranjem strojeva i podjelom rada svaki samostalni karakter, a time i svaku dra za radnika. On postaje puki dodatak stroju i od njega se trai samo najjednostavniji,najjednoliniji pokret ruke kakav se najlake moe nauiti, a spolne i starosne razlike vie nemaju nikakvu vanost. Otuda se trokovi koje radnik uzrokuje ograniavaju gotovo samo na ona ivotna sredstva koja su mu potrebna za njegovo izdravanje i za razmnoavanje njegove rase. Svako dosadanje drutvo poivalo je kao to smo vidjeli na suprotnosti tlaiteljskih i potlaenih klasa. Meutim, da bi neka klasa mogla biti tlaena, moraju joj biti osigurani uvjeti unutar kojih moe barem ivotariti svoju ropsku egzistenciju. Srednjovjekovni kmet podigao se u kmetstvu do lana komune kao to se sitni graanin pod jarmom feudalnog apsolutizma podigao do buruja. Moderni radnik, naprotiv, umjesto da se podie s napretkom industrije, srozava se sve dublje ispod uvjeta svoje vlastite klase. Time otvoreno izlazi na vidjelo da je buroazija nesposobna jo dulje ostati vladajuom klasom drutva i ivotne uvjete svoje klase nametnuti kao regulativni zakon. Ona nije sposobna vladati, jer svojemu robu nije sposobna osigurati egzistenciju niti u njegovu ropstvu i jer je prisiljena srozati ga u poloaj u kojem ona mora hraniti njega umjesto da on hrani nju.Marx i Engels smatraju da ukidanjem privatnog vlasnitva se moe doi do istinske slobode. No, takva transformacija zahtijeva revolucionarno ruenje kapitalistikog drutva. To je samo po sebi situacija koja dovodi radnike u stanje da se bore kako bi zatitili svoje interese, ali njihova svijest treba da se i da uvidi da je potrebno zamijeniti cijeli sustav. Dakle, komunizam. On je mogu samo kao djelo vladajuih naroda. Komunizam nije stanje koje treba uspostaviti, ideal prema kojem zbiljnost treba teiti. Komunizam je zbiljski pokret koji ukida sadanje stanje. Uvjeti tog pokreta proizlaze iz pretpostavke koja sada postoji. Za praktine materijaliste, to jeste komuniste se radi o tome da se postojei svijet revolucionira da se zateene stvari praktiki zahvate i izmijene. Komunistiko drutvo je drutvo bez klasa, bez proturjeja, nestankom privatnog vlasnitva uklonila bi se i eksploatacija i otuenje radnike klase i to bi oznailo kraj povijesti klasnog drutva. Ukidanje privatnog vlasnitva naziva buroazija ukidanjem osobnosti i slobode! S pravom. Rije je zaista o ukidanju buroaske osobnosti, buroaske samostalnosti i buroaske slobode. Buruji predbacujete to se eli ukinuti vlasnitvo koje kao nunu pretpostavku ima to da ogromna veina drutva ne posjeduje nikakvo vlasnitvo. Oni predbacuju da komunizam hoemo ukinuti njihovo vlasnitvo. Tano. U trenutku u kojem se rad vie ne bude mogao preobraziti u kapital, novac, zemljinu rentu, ukratko u drutvenu mo koja se moe monopolizirati, to jeste, u trenutku u kojem se osobno vlasnitvo vie ne bude moglo pretvoriti u buroasko, u tom trenutku, dakle, tvrdite oni, bit e ukinuta i osoba. Individue su pod buroaskom vladavinom u predodbi slobodnije nego ranije, jer su im njihovi ivotni uvjeti sluajni, u stvarnosti one su naravno neslobodnije jer su vie podreene vlasti predmeta.Ionako Marxovo predvianje jeste da je kapitalizam destruktivni sistem, i ba danas se moda ostvaruje nejgovo proroanstvo. Individue su navodi Marx jo pod buroaskom vladavinom u predodzbi slobodnije nego na primjer u staleima, jer su im njihovi votni uvjeti sluajni, no u stvarnosti one su neslobodnije jer su vie podreene vlasti predmeta. Ovo me takoer podsjea na nau dananjicu, gdje svi mislimo da smo slobodne linosti zatiene demokratijom koja nam navodno obezbjeuje univerzalna prava ovjeka. Ali kako se kroz cjelu historiju unitavalo ljudsko dostojanstvo, ast, imetak i ivot, unitava se i danas u dvadeset i prvom stoljeu. Toliko se propagira mir u svijetu a najvie se ulae u oruje i vojsku, da paradoks dananjice bude jo vei, ljudi koji dobijaju Nobelovu nagradu za mir, ubijaju najvie ljudi. Ratuje se na najizopaeniji nain, stvorilo se je najizopaenije oraje. Tako hladnokrvo i iza paravana nekakve pravde ovjek oduzima ivot ovjeku, na jedan vrlo izopaen nain. Ratom uspostavljaju mir. Unitavamo sami sebe. Previe se mi razmahujemo raciom kojeg posjedujemo. Mediji nam kroje svijest i upravljaju naim mozgovima, poturaju nam misli kakve oni ele da mislimo. Demokratija je tu postavljena na glavu: tampa, radio i TV, to jest mediji oblikuju javno mnijenje, a vlade u zemljama demokratije oslukuju i sluaju mnijenje i postupaju po njegovim intencijama one se ponaaju prema diktatu kapitala uloenog u medije. Modernizacija je trebala biti projekat nade, ali je uveliko postala prijetnja, trebala je poduprijeti pravi svjetski razvoj, a postala je proces u kojem korporacije premjetaju novac, tvornice i proizvode jo veom brzinom u potrazi za jeftinom radnom snagom i sirovinama, te vladama koje su voljne zanemariti zakone za zatitu potroaa, radnika i prirode. Ona je, zapravo, tekua vrpca koja okruuje svijet proirujui jaz izmeu bogatih i siromanih. Malo sam skrenula s teme Marxove kritike Hegela i Njemake ideologije,ali kakva nam korist baviti se stalno prolou zanemarujui sadanjost, pogotovo ako elimo promjene, a elimo. Moram i da spomenem skoranje predavanje cijenjenog sociologa profesora Urlicha Becka, na kojem je govorio o kozmopolitizaciji, pa je spomenuo da je Njemaki narod poslije holokausta se zakleo nikad vie rat i nikad vie holokaust, i zaista su se humanizirali vrlo brzo, zato sto su doivjeli tranziciju svijesti. To bi bio najbolji prvi korak i ovdje kod nas u BiH, tranzicija svijesti, hitno nam je potrebna.