SVEUČILISTE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ POVIJESTI

Iva MiškićIvan Ćurčić

MOTIVIRANJE UČENIKA U NASTAVI POVIJESTI

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Igor Bajšanski

Mostar, 2015.

SADRŽAJ

Uvod ................................................................................................................................. 3

1. Inicijalno pobuđivanje interesa za učenje .....................................................................4

2. Zadržavanje motivacije kod učenika ........................................................................... 5

3. Očiglednost nastave ......................................................................................................7

4. Priprema za rad .............................................................................................................8

5. Upute i poticaji učenicima za rad .............................................................................. 10

6. Metode i oblici rada ................................................................................................... 11

Zaključak ....................................................................................................................... 14

Literatura ........................................................................................................................ 15

2

UVOD

Značaj usvajanja znanja, stjecanje vještina i izgrađivanje navika je potreba

svakog društva i raste usporedno s njegovim sveukupnim razvojem. U borbi za

povećavanje produktivnosti to sve dobiva više značenja jer svaki član društva mora biti

produktivan u domeni svojih djelatnosti. Zbog toga i znanje postaje životna potreba

svakog člana društva ma što on radio. Ali kakva će kvaliteta znanja biti, to najviše ovisi

od samog načina njegovog usvajanja. Iz ovoga slijedi da treba u nastavnom procesu

znanja prezentirati takvim oblicima i metodama rada i ostalom relevantnom

didaktičkom aparaturom koja će razvijati umne snage i sposobnosti učenika, ali isto

tako i poticati ih da i sami dalje stječu nova znanja. Tema ovog seminarskog rada je

kako pobuditi interes učenika za stjecanje povijesnog znanja, otkrivanje uzročno -

posljedičnih sveza i na osnovi toga izvlačenje pouka za budućnost. To je osnovno

pitanje nastave povijesti jučer, danas, a još i više sutra.

3

1. INICIJALNO POBUĐIVANJE INTERESA ZA UČENJE

Osnovno polazište svake nastave je izazvati kod učenika interes i potrebu za

učenjem, jer „uči onaj tko želi učiti“. Učiti nekoga protiv njegove volje je mučan i

antiproduktivan posao. Potreba za stjecanjem znanja proistječe i iz svijesti o tomu gdje

se to znanje može primjeniti, dakle o njegovoj praktičnoj, uporabnoj vrijednosti. Ovo je

manje teško spoznati u npr. potrebi znanja čitanja, jer bez toga se teško može opstati u

suvremenom svijetu. Međutim, u povijesti je to teže, jer znanja tu nemaju neposrednu

praktičnu vrijednost. Stoga je izuzetno bitno kod učenika pri prvom susretu s

povijesnim sadržaj odgovoriti im na fundamentalna pitanja: Zašto učimo povijest?

Čemu ona služi, kakva je korist od nje? Odgovori na ova pitanja moraju biti kristalno

jasni i uvjerljivi da bi učenici odmah na početku shvatili da povijesna znanja imaju i te

kakvu, ako hoćete, nerijetko, praktičnu i životnu vrijednost. Dakle, učenici moraju ne

samo čuti nego i shvatiti i steći uvjerenje da povijesne zakonitosti omogućuju shvaćanje

određenih društvenih zbilja i prošlih i aktualnih, predvidjeti njihov budući razvoj i da

shodno tomu zauzimaju svoje stavove prema njima.

Đačka je znatiželja također snažan motiv koji valja spretno kanalizirati i razvijati

od najjednostavnijih do najsloženijih povijesnih zbilja. Ovaj psihološki zadatak valja

veoma resprektirati i nastavu tako organizirati da se znatiželja i interes pobude, a to je

pripremni ili uvodni dio nastavnog sata, kojemu se u našim školama veoma često ne

pridaje onaj značaj koji mu i te kako pripada. Ako je nastava zasnovana na učeničkom

interesiranju, ona samim time postaje prijatna i privlačna. Interesiranje je motorna snaga

koja pokreće učenika na intenzivniji rad i učenje, pa ga je stoga, u cilju intenzifikacije i

racionalizacije nastave, u cilju postizanja njene veće efikasnosti, neophodno

maksimalno iskoristiti. Dakako, samo inicijalna interesiranja učenika ne smiju biti

zadovoljena, nego valja na to nadograđivati nova, inače bi došlo do toga da se zadovolje

samo postojeća interesiranja i tako bi se došlo do stagniranja nastave, a možda pošlo i

nazad. To je veoma složen i težak posao, ali i imperativ nastave povijesti.

4

2. ZADRŽAVANJE MOTIVACIJE KOD UČENIKA

Motivaciju koja je neophodna u nastavnom procesu nije dakle, nimalo lako, a još

manje jednostavno, stvarati, a još ju je teže zadržati tokom cijele nastavne godine. Stoga

je neophodno činiti kontinuirani napor na svakom nastavnom satu, da bi se to i

ostvarilo. Dakle, nije problem, ili bar ne bi smio biti suvremene nastave u tome ŠTO?,

odnosno u materijalnoj strani nastave, jer to određuje nastavni program, kako obim tako

i dubinu sadržaja. To je osnovno polazište bez koga nastavnik ne bi smio zakoračiti u

učionicu. Osnovni problem je kako nastavne sadržaje pretočiti u svojinu i potrebu

učenika. Kako kroz to utjecati ponajbolje na izgrađivanje vještina i navika? Kako im

izgrađivati statove i uvjerenja? Kako razvijati kritički duh prema povijesnim

sadržajima? Odgovore na ova pitanja iz aktualne nastave povijesti moramo tražiti u

odgovoru na pitanja kako? U osnovi svega jest da nastavnik jasno mora znati ciljeve

rada i odgojno - obrazovne i funkcionalne, a potom, shodno utvrđenim ciljevima,

izabrati optimalne putove do njihovog ostvarenja. Dakle, to su metode rada, oblici rada,

artikulacija sata, plan ploče i mnogobrojna nastavna sredstva i pomagala koja se mogu

koristiti u nastavi povijesti za ostvarenje ovih ciljeva. Sve to je u službi istine da

učenicima bude kristalno jasno što će raditi, te da stvori takvu radnu atmosferu koja će

ih zainteresirati za rad i u njemu ih emotivno angažirati.

Veoma je bitno u procesu rada, uz već poznate spoznajne elemente, nagovijestiti

nove nepoznate postavljanjem problema koje valja riješiti u radu. Time se kod učenika

budi radoznalost, zainteresiranost, usmjerena pažnja, odnosno viši stupanj koncentracije

na otkrivanju problema nastavnog sadržaja. Osim toga, rješavanje problema nije

moguće ako nema znanja za njegovo rješavanje. Ta spoznaja kod učenika stvara motiv

za stjecanje navika znanja, npr., u pripremi za obradu: Stara Grčka, možemo iznijeti

činjenicu da se u njoj nikada nije formirala velika država. Kako i zašto se to dogodilo?

Religija u starom vijeku - tu ćemo iznijeti povijesnu istinu da su se religijske predodžbe

mijenjale. Zašto? Križarski ratovi - tu ćemo iznijeti podatak da su svi slojevi društva

prihvatili misao o pohodu na Istok. Zašto? Srednjovjekovni gradovi - tu ćemo iznijeti

činjenicu da je u njima došlo do borbe. Zašto?

5

Ovako problematsko približavanje obradi povijesnih sadržaja je izazov za

usmjeravanje pažnje učenika, odnosno okretanje traženju materijala iz udžbenika,

povijesne čitanke, povijesne karte, povijesnog atlasa, gdje će pronaći odgovore,

odnosno rješenja problema. Bitno je, dakle, izazvati radoznalost kod učenika za

najavljena povijesna zbivanja, zainteresirati ih za problem, za emotivno angažiranje u

njegovom rješavanju, ukratko za rad. Psihološka priprema je osnova uspjeha, od toga

ovisi stupanj aktivnosti učenika, a samim tim i uspjeh u radu. Stoga se taj posao nikako

ne smije shvatiti olako, šablonizirati, a posebno ne banalizirati ili pak zaobići. Veoma

bitan preduvjet motivacije je i nastavnikovo lijepo, interesantno kazivanje, a to

nastavnik postiže kontinuiranim vježbanjem.

6

3. OČIGLEDNOST NASTAVE

Za rad učenika očigledost nastave je izuzetno snažan motiv. Ona je oduvijek bila

neophodnost nastavnog procesa, a posebno danas kada je, pod utjecajem suvremenih

medija, ogromna većina učenika vizualista ( po istraživanjima UNSECO-a do 90%) i mi

tu činjenicu moramo respektirati. Uostalom, čovjek je kroz cijelu svoju povijest najbolje

učio gledajući. Očiglednost mora bit svakodnevni segment nastavnog procesa, bilo da

su to neposredni izvori, bilo da su posredni kao što su: povijesne karte, povijesni atlasi,

geografske karte, skice, sheme, crta vremena, ilustracije, muzeji i sva moguća dostupna

sredstva koja se predstavljaju putem tehničkih pomagala. Neka od njih izazivaju

radoznalost i stimuliraju nastojanje da se usporede ove s tekstualnim informacijama, ali

i nastojanje da se dođe do novih, a to već vodi k mini istraživanjima što je već izuzetna

razina motivacije. Jasno, njihovo iskorištavanje na pravi način je veoma bitno jer će

tako i učeničko doživljavanje povijesne situacije biti sigurnije, kvalitetnije i trajnije. U

školama se nerijetko maćehinski odnosi prema korištenju očiglednih nastavnih

sredstava i pomagala. Obično se ističe njihova nedovoljnost ili, pak, potpuna

nedostatnost. Ova napomena često stoji, ali još češće stoji i istina da, i tamo gdje ovi

problemi nisu toliko, ili nisu skoro uopće evidentni, njihova iskorištenost nije

primjerena. Mišljenja nekih nastavnika da ih uslijed prevelikih nastavnih zahtjeva nisu u

mogućnosti primjeniti, ne mogu izdržati iole ozbiljniju kritiku pedagoške teorije i

prakse, jer u dobro pripremljenom i uspješno organiziranom nastavnom satu primjena

nastavnih sredstava će sigurno rezultirati većim interesom učenika, većom motivacijom

a analogno tomu, većom općom uspješnošću nastavnog procesa. Stoga funkcionalna

upotreba očiglednih nastavnih sredstava i pomagala može i mora naći mjesto na svakom

nastavnom satu i ona će pomoći i nastavniku i učenicima u pobuđivanju interesa i

izazivanju motivacije za rad.

7

4. PRIPREMA ZA RAD

Dakako, za sve ovo je nepohodna valjana priprema za rad, a to je opet obveza

nastavnika, jer nitko nas ne može osloboditi obveznosti pripremanja ako to rezultira

većom uspješnošću nastavnog procesa. Priprema za nastavu se nažalost najčešće sastoji

u tomu da nastavnik u bilježnicu upiše prepričan sadržaj nastavne jedinice iz udžbenika

i to bez didaktičkih komponenti, bez materijalno - tehničkih detalja, bez definiranih

ciljeva (odgojnih, obrazovnih, funkcionalnih), bez nastavnih metoda i oblika rada, bez

artikulacije sata, a da i ne spominjemo o nemalom broju nastavnika koji ih uopće

nemaju, koristeći izgovor: „Ja radim više godina i stoga mi to i ne treba“. Ovo se

posebno odnosi na sate kada to nije obrada novog gradiva.

Svaki sat povijesti je jedan korak u proširenju znanja, sposobnosti i odgoja i on je

neponovljiva stepenica, a moguće ju je prijeći samo onda kada se nastavnik najbrižnije

pripremi za svaki sat. Bilo kakva druga djelatnost tijekom rada pripreme za sat povlači

za sobom neizbježne nedostatke u provođenju: nerazgovjetno prikazivanje slika

prošlosti, povijesnih pojmova, nejasnot objašnjenja, monotonost i konfuznost. Sve to

ima duboke negativne posljedice na učenike. Ako se ova praznina ne uoči na početku

rada, neizbježno će se ispoljiti u daljem radu kao neočekivana gruba greška pri

usvajanju novog gradiva, ili kao neobjašnjivo iskrivljavanje, reklo bi se, dobro usvojene

činjenice, ili pak kao nesposobnost da se izvrši elementarna analiza najjednostavnijih

povijesnih pojmova. Rezultat je slaba pripremljenost učenika, nesposobnost

osmišljavanja gradiva, nesposobnost povijesnog promišljanja, i što je najgore,

nedostatak interesa za znanje, nesposobnost za rad i ravnodušnost glede rada. Dobar sat

povijesti je, prije svega, onaj na komu učenii stječu kvalitetna znanja, a to je moguće

postići samo savjesnom i svestranom pripremom. Vrlo je loše kad se nastavnik poslije

brze priprave na satu ograničuje samo na površno prepričavanje teksta udžbenika, pod

izgovorom ne opteretiti učenike građom izvan programa. Jer, nastavnik ne izlaže samo

ono što ima u udžbeniku. Iznoseći to gradivo on provodi složen i diferenciran rad:

objašnjava ono što je u udžbeniku teško učenicima, razotkriva na konkretnim

činjenicama i primjerima nove pojmove, konkretizira ono o čemu sažeto i šturo kazuje

udžbenik, uči učenike uspoređivati činjenice, pomaže učenicima shvatiti novo

oslanjajući se na već naučeno gradivo, vodi ih do zaključaka i uopćavanja, radi s njima

na karti ili dijagramu, obraća se kronološkoj tablici, i u svemu tomu trudi se osvijetliti

8

markantnim činjenicama gradivo koje ima veću odgojnu vrijednost. Cilj nastave nije

samo pamćenje. Nastavnik mora gradivo iznostiti izrazitije, konkretnije, zanimljivije

kako bi osigurao učenikovo svjesno i aktivno usvajanje, a to pretpostavlja živi umni rad

učenika.

Rješavajući problem obima građe nastavnik mora voditi i računa o tome da je

nastavni ritam na satu sporiji od govornog, da se ritam analize ne određuje samo

metodičkim majstorstvom nego i pripravljenošću i aktivnošću učenika. Neophodno je i

predvidjeti vrijeme za vježbanje i utvrđivanje. Nastavnik mora pripraviti i obim gradiva

vodeći računa o minimumu činjenica, ali onolikom koji je dostatan za otvaranje

konkretnih predodžbi o prošlosti, za formiranje povijesnog mišljenja na osnovi analize i

uopćavanja činjenica, za otkrivanje povijesnih zakonitosti i za stvaranje povijesne

predstave o životu i stvarnosti uopće. Nastavnik mora unaprijed pripremiti pitanja koja

kod učenika traže samostalan misaoni rad, primjenu ranije stečenih znanja, otkrivanje

veza i odnosa među pojavama, pojašnjenje uzroka i posljedica, te analizu, ocjenu i

uopćavanje povijesnih činjenica. Sama pitanje valja postaviti tako da stimuliraju

učenike na izlaganje glavnog, bitnog, na otkrivanje uzročnih veza. Npr., pri

formuliranju pitanja nećemo reći: „Ispričaj što znaš o feudalnom društvu“, nego ćemo

reći: „Od čega se sastoji klasni i izrabljivački karakter feudalnog društva?“.

Određivanje ciljeva sata čini najvažniji i najteži dio priprave jer nastavnik mora iz

strukture gradiva nastavne jedinice uočiti ono što je najbitnije u toj strukturi, brinući pri

tome o logičkom slijedu pojedinih zadataka, naravno s ciljem da zaintrigira učenike i

probudi motivaciju za rad na početku sata. Određivanje nastavnih oblika i metoda rada

odnosi se na didaktičko - metodički aspekt priprave. Naime, nužno je unaprijed

projicirati efikasne oblike i metodičke putove kojim će se određeni sadržaj obrađivati u

pojedinim etapama sata. Za svaki oblik rada biraju se i odgovarajuće metode. Nakon

toga određuje se sadržaj nastavne jedinice o kojemu smo već govorili. Planiranje i

pripremanje nastavnih sredstava i pomagala obuhvaća djelatnosti kojima je cilj

racionalno organiziranje rada. Mora se točno znati i što ćemo koristiti, kada, kako i

zašto.

9

5. UPUTE I POTICAJI UČENICIMA ZA RAD

Učenici obično kažu da ne stignu ponavljati staro gradivo i naučiti novo. Ni

dugotrajna neugodna iskustva u bezuspješnom radu ne mogu ih poučiti kako takav rad

ne vrijedi. Nastavnici ih trebaju upućivati kako bezvrijedan oblik rada zamijeniti

vrijednim. Učenici koji pročitaju prethodnu nastavnu jedinicu prije nego uče novu

svakako bolje rade, premda ne i posve dobro. Čitajući učenici prepoznaju tekst, pa misle

da ga i znaju. Osim toga, čitanje već poznatog teksta obično je površno, duhovna

napregnutost je minimalna, pažnja je nekoncentrirana, interes je neznatan, svjesna želja

i namjera za upoznati je nefikasna, a intelektualne snage za rješavanje novih problema

su mobilizirane. I tako umjesto da se, obnavljajući prijašnja znanja, učenici psihički

aktiviraju, oni se takvim čitanjem najčešće pasiviziraju, a to opet na uspješnost

predstojećeg rada djeluje više štetno nego mu koristi. Znatno bolje rade učenici koji

prije učenja novog gradiva prepričavaju prijašnju nastavnu jedinicu, jer su se tako

aktivirali barem time što su napregnuli sjećanja i trudili se prisjetiti prijašnjih znanja.

Svakako, na taj su način pomogli koncentraciji pažnje. Ipak, i takav rad ima izvjesnih

nedostataka. Prepričavajući cijelu prethodnu nastavnu jedninicu, učenici pridaju

podjednako značenje svim prije proučenim detaljima i najčešće ne izdvajaju iz gradiva

upravo one podatke koji će im biti neophodni za razumjevanje novih problema i

pamćenja novih podataka. Cilj i svrhovitost takovog rada samo su osviješteni, a interes

za predmet poučavanja ostaje polovičan. Događa se da ni nakon takovg ponavljanja

učenk ne povezuje novo sa starim, već staro i novo ostaju odvojeni jedno pored drugog.

Ne uspostavi li se obnavljanjem prijašnjih podataka i učenjem novih čvrsta unutarnja

veza među njima, takvo će ponavljanje malo pomoći istinskom shvaćanju i trajnom

zapamćivanju novoga gradiva. Upravo zbog toga najbolje je upućivati učenike, prije

učenja novog gradiva, da se sjete samo važnih podataka iz prije naučenog poglavlja.

Takvo sjećanje maksimalno aktivira mišljenje učenika i mobilizira upravo one

intelektualne snage koje su potrebite za smislen prilaz proučavanju novog gradiva. Koji

su to podaci koje učenik treba ponoviti, poznavanje kojih pojmova treba provjeriti, na to

ih upućuje nastavnik na satu, bilo to u uvodnom dijelu dok i sam s učenicima provjerava

stečeno znanje, ili pak to čini u napucima što i kada treba nešto ponoviti prije učenja

novog gradiva.

10

6. OBLICI I METODE RADA

Vježbanje učenika da uočavaju u nastavnim sadržajima ono što je bitno i da na

osnovi toga mogu uopćavati, također razvija kod njih aktivan odnos prema gradivu, tj.

kada se ono ne usvoji u gotovom obliku već misaonom preradom. To vrlo intenzivno

pobuđuje učenike da samo stječu znanja i stvara kod njih želju za njegovim

produbljivanjem. Razni samostalni oblici rada, kao i grupni rad, također utječu na

pobuđivanje motivacije učenika jer uspješnost u takvom radu oni doživljavaju kao

osjećaj radosti i zadovoljstva, a to ih još više potiče na proširivanje vidokruga saznanja i

intenzivniji rad.

Pretvaranju vanjske motivacije (pohvale, prisile) u unutrašnju valja u nastavi

povijesti stalno težiti jer istu prate pozitivna emotivna stanja, a to se postiže

problemskim situacijama u procesu spoznavanja. Davanje praktičnih zadataka može

djelovati veoma motivirajuće za učenike, jer učenici tada uviđaju da su im neophodna

znanja da ih riješe, tj. to izaziva potrebu za znanjem, a to predstavlja veoma jak motiv

za intenzivnije učešće u samom nastavnom procesu. Učenike to, također, potiče na

učenje s razumjevajnem, jer ako ga ne razvije neće ga moći ni primjeniti u praksi, a to

opet znači utjecanje na eliminiranje verbalizma u nastavi kao veoma štetne njene

osobine. Ovi zadaci se moraju zadavati u skladu s mogućnostima svakog učenika

ponaosob ako želimo da motivirajuće djeluju.

Individualno promatranje učeničkih mogućnosti rezultira pravilnom procjenom

istih i doziranje advekvatnim zadacima kako kvantitetom tako još i više kvalitetom

postavljenih zadataka. To će na njih motivirajuće djelovati, a samim tim trebalo je

očekivati i veću uspješnost svih, jer svakom učeniku treba dati onoliko obaveza kolike

su njegove mogućnosti da ih realizira. Manje sposobni će pokleknuti pred zadacima

koje ne mogu rješiti, oni više sposobni će to bez napora rješiti, ali će kod njih izostati

zadovoljstvo za urađeni posao i dodatni motiv za daljni rad. od kvalitete postavljenog

pitanja ovisi i kvaliteta učenikovog odgovora. Vanjska motivacija (pohvale, isticanja) će

sigurno rezultirati razvojem sposobnosti i mogućnosti učenika.

11

Sažimanje sadržaja, odnosno izgrađivanje sposobnosti učenika da stečena znanja

sažimaju, da izvlače središnje misli i tako izgrađuju okosnicu za sistematiziranje

podataka, također je bitan motiv za učenički rad. Ovo se veoma uspješno može

poučavati putem pravljenja plana ploče, posebno na satima obrade novog gradiva.

Naime, plan ploče treba biti produkt takvog rada. Osnovna pretpostavka za to je da on

bude koncizan, sadržaja, pregledan, sveobuhvatan i, što je izuzetno bitno, kooperativan,

uostalom kao i cjelokupan nastavni proces. Jednom rječju, plan ploče treba biti nastavni

sat u malom. Dakle, on mora pružiti jasan i jednostavan logički pregled, odnosno sustav

strukturalnih dijelova sadržaja i njihovih međusobnih odnosa. Kao takav on će biti

okosnica i podsjetnica za rekonstrukciju upoznatih sadržaja na satu u njegovim općim

crtama. Kooperativnost u pravljenju plana ploče veoma će motivirajuće djelovati na

učenike, uostalom kao i u cjelokupnom nastavnom procesu. Vježbanje učenika da

analiziraju, sintetiziraju, uspoređuju, apstrahiraju i generaliziraju kao i u indukciji i

dedukciji, angažira ih da mnogo više misle i izaziva kod njih želju da ustraju u

izvođenju zadataka do kraja, a to je sve veoma jak motiv u radu. Aktiviranje učenika na

satu stvara kod njih osjećaj zadovoljstva, što su pokrenute njihove umne snage i

sposobnosti, što su uočili ono što je najbitnije i uspjeli doći do zaključaka, što su

stavljeni u situaciju koja ih je nagnala da samostalno misle. Ovo djeluje poticajno i na

proširivanje i na dubinu znanja, postali su subjekt tj. aktivni sudionici nastavnog

procesa i inicirali stvaralački odnos prema radu, a sve ovo izaziva i potrebu za

samoobrazovanjem kao jednim od imperativa za osposobljavanje za život sutra.

Jedan od krucijalnih motiva za rad učenika je ocjena, ali ona koja će biti rezultat

kontinuiranog rada, kvalitete znanja, formiranih vještina i navika i izgrađenih stavova i

uvjerenja. Dakako, ovo podrazumjeva i kontinuirani proces praćenja i ocjenjivanja.

Znanje o svome uspjehu ili neuspjehu povoljno djeluje na motivaciju za rad. Brojni su

pokusi pokazali da je bolje napredovala ona grupa učenika koja je bila redovito

informirana o rezultatima svog rada, nešto manje ona koja je bila informirana o

neuspjehu, a najmanje ona koja nije uopće informirana. Ova je čak poslije početnog

uspjeha nagla pala u efektu rada. Uspjeh potiče i emotivno angažira za rad. Svatko se od

nas raduje rezultatu svog rada, ako su uspješni, a učenici posebno. Praćenje, ispitivanje i

ocjenjivanje učenika je bitna komponenta u procesu učenja, bitan sastavni dio učenja, i

poticaji za aktivan odnos učenika prema nastavi.

12

I na kraju, jedan od ne manje bitnih motiva učenicima je atmosfera u učionici i

školi uopće, a na koju nastavnik može i te kako utjecati. Njegova točnost, dosljednost, a

posebno razboritost imaju veliki utjecaj u stvaranju zdrave, samim tim i radne atmosfere

u kojoj đačka vedrina, iskrenost i odanost čine dobru volju i želju za rad. Ako ste

iscrpili sve mogućnosti i ništa ne pomaže, pomoći će dobrota. Neprestani prijekori nisu

nijednoga grešnika obratili, ali jeste dobra i topla riječ u pravo vrijeme. Čak i najgori

nevaljalac ima trenutke u kojima je njegovo raspoloženje pristupačno dobru i kada mu

se častoljublje raspaljuje. Nastavnik može prijekorom varnicu ugasiti, ali o bilo kakvom

preodgoju ne može biti ni govora.

13

ZAKLJUČAK

Dakle, u mukotrpnom nastavnom radu za njegovu uspješnost je osnovni preduvjet

motiviranost učenika. Putovi kako ih postići su mnogostruki. Ovdje su spomenuti samo

neki od njih kao poticaj nastavnicima za iznalaženje i upražnjvanje i drugih svrhovitih.

Nastavnik povijesti mora imati potrebno opće obrazovanje jer mu je to polazna točka za

stručno znanje. S druge strane opća je sprema i zvanje jedan od glavnih preduvjeta za

sveukupan nastavni rad u školi i izvan nje. Dakle, poznavanje struke i umiješnosti

organiziranja nastavnog procesa su osnovne značajke dobrog nastavnika i preduvjet

motivacije učenika za rad. Pored toga, nastavnik mora poznavati i psihologiju učenika,

osobine njegova uzrasta, njegove interese, sposobnosti, percepcije i mišljenja. On mora

poznavati i pedagogijsku teoriju i didaktiku, opća načela odgoja i obrazovanja. Nastava

je umijeće u kojoj nastavnik svoju erudiciju stvaralački prezentira.

14

LITERATURA

MARINOVIĆ, MARIJANA, Nastava povijesti usmjerena prema ishodima učenja, Agencija

za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2014.

STRADLING, ROBERT, Multiperspektivnost u nastavi povijest: Priručnik za nastavnike,

Council of Europe, Strasbourg, 2003.

STRADLING, ROBERT, Nastave europske povijesti 20. stoljeća, Srednja Europa, Zagreb,

2003.

VEGO, VLADIMIR, Metodika nastave povijesti, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 1998.

15